PDA

View Full Version : Panični napadaji - opća tema


stranice : 1 [2] 3 4 5

zeusxl
14.01.2009., 17:17
jao, ja sam sad imala izlaganje pred cijelom godinom i profesorom i srce mi umalo iskočilo, hladan znoj, noge i ruke mi se tresle, a nešto me stisnulo u vratu i prsima. mislila sam da ću se izvrnut. i ako se izvrnem, da sam gotova. malo mi je trebalo da pobjegnem glavom bez obzira iz predavaone. sad imam u 5 sati važan ispit i umirem doma, povraćam, trema me i znam da će me opet uhvatiti jebeni panični napad i samo se nadam da ću se u tih sat i po uspjesti kontrolirati kao jutros na izlaganju. tj da neću pobjeći s ispita, kao što sam uradila par puta. ne znam kako si pomoći.
Popij si nešto za smirenje, najbolji ti je xanax ili helex od 0,25

SnoopyHR
14.01.2009., 17:34
Pokusajte podic fizicku kondiciju, proci ce vas to za 2 mjeseca, poslije cete se smijati tome problemu koji ste imali

zeusxl
14.01.2009., 17:53
Pokusajte podic fizicku kondiciju, proci ce vas to za 2 mjeseca, poslije cete se smijati tome problemu koji ste imali

Teško. S PA se borim cijeli život.:rolleyes:

Ludacha87
14.01.2009., 18:45
e bogme neće mene više vidjet nijedan AD. dao mi ga doktor i izazvao mi je užasne nuspojave. tlak varirao, hladan znoj, ko da sam na lošem speedu. dehidrirala sam, gubila se i stalno mislila da ću umrijet. nisam mogla stat na noge doslovno, a bubrezi... kao da mi ih je netko ostrugao. onda sam zvala hitnu s telefona, pa su rekli da to nije njihovo područje i da zovem psihijatriju. onda sam s telefona zvala psihijatriju, pa su rekli da to nije njihovo područje, da zovem hitnu.
jedva sam proživjela taj dan, iako mi se dehidracija vula još dva dana.
eh, da, danas sam otišla na ispit. popila sam jedan leksaurin, čisto zbog sigurnosti i jer sam bila uznemirena. nisam se borila protiv PA. zašto? PA JER MI SE NIJE NI POJAVIO! :cheer:
ne znam kako, ali sasvim normalno sam napisala ispit, pisala ga gotovo dva sata, jer je bio dosta dugačak i težak, a da sam pri tome osjetila samo malo ubrzanije lupanje srca što se može pripisati normalnoj tremi pred važan ispit. ne znam kako i zašto, ali prvi put u dvije godine da nisam imala napad panike na ispitu. zapravo nije ni bitno ni kako ni zašto. bitno da mi je dobro. :cheer:
eh, da, prije ispita sam umirala koliko sam paničila. i pomogao mi je razgovor s Logicom. Logic, hvala ti :kiss:

Logicus
14.01.2009., 20:56
e bogme neće mene više vidjet nijedan AD. dao mi ga doktor i izazvao mi je užasne nuspojave. tlak varirao, hladan znoj, ko da sam na lošem speedu. dehidrirala sam, gubila se i stalno mislila da ću umrijet. nisam mogla stat na noge doslovno, a bubrezi... kao da mi ih je netko ostrugao. onda sam zvala hitnu s telefona, pa su rekli da to nije njihovo područje i da zovem psihijatriju. onda sam s telefona zvala psihijatriju, pa su rekli da to nije njihovo područje, da zovem hitnu.
jedva sam proživjela taj dan, iako mi se dehidracija vula još dva dana.
eh, da, danas sam otišla na ispit. popila sam jedan leksaurin, čisto zbog sigurnosti i jer sam bila uznemirena. nisam se borila protiv PA. zašto? PA JER MI SE NIJE NI POJAVIO! :cheer:
ne znam kako, ali sasvim normalno sam napisala ispit, pisala ga gotovo dva sata, jer je bio dosta dugačak i težak, a da sam pri tome osjetila samo malo ubrzanije lupanje srca što se može pripisati normalnoj tremi pred važan ispit. ne znam kako i zašto, ali prvi put u dvije godine da nisam imala napad panike na ispitu. zapravo nije ni bitno ni kako ni zašto. bitno da mi je dobro. :cheer:
eh, da, prije ispita sam umirala koliko sam paničila. i pomogao mi je razgovor s Logicom. Logic, hvala ti :kiss:

Uvijek sam tu za tebe :D:cerek: :kiss:

intercepts
14.01.2009., 22:10
ja isto kažem da panika dolazi nakon stresnog razdoblja popracenog epizodama unutarnjeg nezadovoljstva i emocionalnog nemira.mene zanima,može li ona putem podsvijesti uzrokovati bolest,tj placebo bolest.imate simptome a nije vam ustvari ništa?na početku svojih paničnih napadaja sam imao tupu bol glave,popracenu neugodnim bolovima u želucu,od koje sam imao osječaj da je toliko jaka da ću se srušiti.javljala se svakoga dana u isto vrijeme i prestajala u isto!trajala je jako dugo vremena,a nalazi su svi bili u redu,glave,srca,želuca,krvi.nakon godine dana je nestala,našao sam unutarnje zadovoljstvo shvativši da mi ništa nemože biti.

intercepts
14.01.2009., 22:27
dakle,panika se javljala ali sve manje što bi više bio zauzet drugim stvarima,borio sam se,nisam joj dao u svakome napadu da me pobjedi.možda to nije bila dobra solucija,odbilo mi se nedavno o glavu,sa slabim simptomima plučne bolesti,ja sam ih svjesno preuveličao i napravio velikima,gušilo me svako toliko,nadražaj dušnika koji me svaki dan u isto vrijeme bolio,koliko je podsvijest močna.naravno uza sve to se javila panika,a u međuvremenu je tijelo kao osjetilo,psiha da sam prestao ici kod psihijatra,mislio sam da mi ne treba.simptomi su manji ali ni nakon svih obavljenih nalaza i pretraga koji su u redu meni nije dobro.javlja se nadražaj dušnika u isto vrijeme uz paniku i osječaj gušenja,bojim se da mi opet predslijedi borba kao sa glavom.da u međuvremenu izmišljam svakakve bolesti,interesantno svaki puta kada dođem kod doktora simptomi se povuku.zeznuta je panika ako izmakne kontroli a da se pritom loše kontrolirala.samo je osoba sa čvrstim pogledom u budučnost može sigurno kontrolirati i oduprijeti se napadu!

intercepts
14.01.2009., 22:32
dakle,panika se javljala ali sve manje što bi više bio zauzet drugim stvarima,borio sam se,nisam joj dao u svakome napadu da me pobjedi.možda to nije bila dobra solucija,odbilo mi se nedavno o glavu,sa slabim simptomima plučne bolesti,ja sam ih svjesno preuveličao i napravio velikima,gušilo me svako toliko,nadražaj dušnika koji me svaki dan u isto vrijeme bolio,koliko je podsvijest močna.naravno uza sve to se javila panika,a u međuvremenu je tijelo kao osjetilo,psiha da sam prestao ici kod psihijatra,mislio sam da mi ne treba.simptomi su manji ali ni nakon svih obavljenih nalaza i pretraga koji su u redu meni nije dobro.javlja se nadražaj dušnika u isto vrijeme uz paniku i osječaj gušenja,bojim se da mi opet predslijedi borba kao sa glavom.da u međuvremenu izmišljam svakakve bolesti,interesantno svaki puta kada dođem kod doktora simptomi se povuku.zeznuta je panika ako izmakne kontroli a da se pritom loše kontrolirala.samo je osoba sa čvrstim pogledom u budučnost može sigurno kontrolirati i oduprijeti se napadu!

Joanna4
15.01.2009., 10:17
Kako vas to može vatat u vožnji... Ja recimo, vozim GSX-R-a... Kad me krene hvatat, ako sam s motorom slučajno ili mi je pri ruci, nozi i tako :D, sjedam na njega i sve prolazi :ne zna:... Auto također :ne zna:

Blago tebi... sto ljudi, sto cudi valjda. Mene je najvise hvatalo na motoru. Morala sam ful sporo voziti, onda bi voznja trajala duze, pa bi me opet hvatalo... Pa su me ljudi cudno gledali kako stojim pokraj motora s kacigom u ruci i hvatam zrak. I da, nema mogucnosti za kiksanje. Mozda me bas zato tako jako hvatalo.

Joanna4
15.01.2009., 10:26
Teško. S PA se borim cijeli život.:rolleyes:

S jedne strane suosjecam s tobom, jer znam da nije bas fora zivjet s tim, ali opet mi nije jasno kako cijeli zivot? Sta si sve napravio da ih se rijesis? Ili jednostavno nisi dovoljno ustrajan? Ja sam se trgala i kopala i probala dosta stvari i nasla rjesenje. Jer nisam htjela zivjeti s tom gluposcu ni sekunde duze nego sto moram.

I jos nesto, ako nesto ne pali kod tebe, ne znaci da ne pali nikome.

I jos jos nesto... kaze jedan cijenjeni psihijatar (mislim da je sad u mirovini, valjda je jos ziv) da je bolest uvijek potrebna. To je mehanizam obrane, mehanizam kroz koji nam tijelo porucuje da ne moze podnijeti nesto na sto ga tjeramo, ili mehanizam koji koristi za zastitu. I debljanje je npr. isti takav mehanizam. A kad nestaje potreba za zastitom, ili preopterecenje, nestaje i bolest.

Marko-Orašje
15.01.2009., 12:08
ne volim baš kad nas se svodi samo na hormone u mozgu i njihov manjak šta li već..
već sam pisala kak sam bila pala u depru rješavala onaj test za depresiju nekakav B.barometar,rezultat je bio preko 40,a 26 i više znači teška depresija.
mislila ići psihiću da mi poveća i ovako veliku dozu seroxata (30mg),no onda sam seodlučila trgnuti,napraviti rez i to je bilo to.ne, nije bilo lako.i znam da nekim ljudima trebaju AD da pobjede depresiju kao što meni trebaju za soc.fobiju,no ne odustajem od toga da mi nismo samo fizička nego i duhovna bića koja sama mogu učiniti puno toga.ne želim misliti da je moj smješak upućen drugom čovjeku samo znak ravnoteže u mozgu tamo nekih tvari.želim se osjećati dobro kao osoba koja voli ljude,kao ona koja će odgovoriti na smješak drugoga..kao rezultat svoje volje,karaktera,osobnosti koju graduim cio život..želim da mi taj dobar osjećaj bude nagrada. ona sam koja je spokojna u zagrljaju dragoga,vjerujte ni jedan xanax ne miruje kao njegov zagrljaj!

i ja sam riješavao test i ispalo je da sam štogod depresivan i socijalno neprilagođen. Međutim, nakon dva odlaska kod psihijatra on i dalje ne smatra da sam anksiozni slučaj, iako non stop imam osjećaj vatre u prsima, a čim se opustim krene da me udara osjećaj teškog straha. prošla su već tri mjeseca a meni je sve gore. nemam pojma što da radim, al svi su u kući na rubu živaca zbog mene. taj topli zagrljaj koji si spomenula zbilja jako pomaže, ali u mojem slučaju samo dok traje. kasnije opet isto.

Ludacha87
15.01.2009., 18:14
ja isto kažem da panika dolazi nakon stresnog razdoblja popracenog epizodama unutarnjeg nezadovoljstva i emocionalnog nemira.mene zanima,može li ona putem podsvijesti uzrokovati bolest,tj placebo bolest.imate simptome a nije vam ustvari ništa?na početku svojih paničnih napadaja sam imao tupu bol glave,popracenu neugodnim bolovima u želucu,od koje sam imao osječaj da je toliko jaka da ću se srušiti.javljala se svakoga dana u isto vrijeme i prestajala u isto!trajala je jako dugo vremena,a nalazi su svi bili u redu,glave,srca,želuca,krvi.nakon godine dana je nestala,našao sam unutarnje zadovoljstvo shvativši da mi ništa nemože biti.

ne može izazvati nikakvu bolest, ali te simptomi koji imaš tijekom napadaja panike mogu uvjeriti kako imaš problem sa srcem, plućima ili nekim drugim organom. osoba koja ima snažan napadaj panike može proživljavati gotovo jednake simptome kao osoba koja ima infarkt. samo postoji bitna razlika - osoba koja ima infarkt je u životnoj opasnosti za razliku od one koja ima panični napadaj, jer ti se od paničnog napadaja apsolutno ništa loše ne može dogoditi.

Ludacha87
15.01.2009., 18:28
i ja sam riješavao test i ispalo je da sam štogod depresivan i socijalno neprilagođen. Međutim, nakon dva odlaska kod psihijatra on i dalje ne smatra da sam anksiozni slučaj, iako non stop imam osjećaj vatre u prsima, a čim se opustim krene da me udara osjećaj teškog straha. prošla su već tri mjeseca a meni je sve gore. nemam pojma što da radim, al svi su u kući na rubu živaca zbog mene. taj topli zagrljaj koji si spomenula zbilja jako pomaže, ali u mojem slučaju samo dok traje. kasnije opet isto.

smatram da to klasificiranje koje liječnici stvaraju kod osobe zapravo još više otežavaju. ne bih se htjela igrati doktora i postavljati dijagnozu, možda bi bilo lakše kad bi napisao malo detaljnije što ti se događa.
sasvim je nebitno jesi li depresivan, anksiozan ili nešto treće. jer sve to dolazi od unutrašnje nesigurnosti i nezadovoljstva. to je često zakopano duboko u nama samima pa je potrebno sjesti, preispitati se i izvući vani stvari koje smo godinama bacali pod tepih. reći bez straha i zavaravanja - to me muči. i shvatiti kako ono što valja u životu, ostaje tu. odlaze jedino stvari koje ne vrijede. i umjesto da kukaš nad sobom i izluđuješ članove obitelji, povuci se u osamu koji tjedan ili mjesec. ne da bi tugovao, nego da bi sredio stvari sa samim sobom. počni raditi stvari koje voliš. počni raditi na sebi. uključi se u teretanu ili trči svaki dan jer takva vrsta fizičke aktivnosti izbacije ogromne količine stresa i bijesa iz organizma.
i još nešto, nemoj se previše oslanjati na podršku drugih. nekad je bolje da te ne grle jer znam koliko je meni to odmoglo i koliko sam uradila invalida od sebe. utuvila sam sebi u glavu da sam bolesna, kao i osobama oko mene. pa me onda tebalo pratiti amo, tamo, služiti me, raditi stvari za mene, jer ja sam kao bolesna. nakon nekog vremena nisam bila u stanju izići sama iz kuće i uvukla sam se u užasno sažaljenje.
ma što god govorili, anksioznost i depresija nisu bolesti i jao tebi ako počneš na to gledati kao na poremećaj ili bolest. to su jednostavno stanja duha. rećom, vrlo promjenjiva. samo se trebaš malo odmoriti i pustiti sve u kurac. a potom uzeti vrijeme za sebe i početi raditi na sebi.
jer anksioznost i depresija nisu uzroci. to su samo posljedice tvog unutranjeg nezadovoljstva, bijesa ili nesigurnosti. unutarnje nezadovoljstvo je uzrok. stoga riješi uzrok, jer kad riješiš uzrok, posljedica nestaje sama od sebe.

zeusxl
15.01.2009., 21:37
S jedne strane suosjecam s tobom, jer znam da nije bas fora zivjet s tim, ali opet mi nije jasno kako cijeli zivot? Sta si sve napravio da ih se rijesis? Ili jednostavno nisi dovoljno ustrajan? Ja sam se trgala i kopala i probala dosta stvari i nasla rjesenje. Jer nisam htjela zivjeti s tom gluposcu ni sekunde duze nego sto moram.

I jos nesto, ako nesto ne pali kod tebe, ne znaci da ne pali nikome.

I jos jos nesto... kaze jedan cijenjeni psihijatar (mislim da je sad u mirovini, valjda je jos ziv) da je bolest uvijek potrebna. To je mehanizam obrane, mehanizam kroz koji nam tijelo porucuje da ne moze podnijeti nesto na sto ga tjeramo, ili mehanizam koji koristi za zastitu. I debljanje je npr. isti takav mehanizam. A kad nestaje potreba za zastitom, ili preopterecenje, nestaje i bolest.

Dovoljn o ustrajan? Obavio sam ne zn am koliko spec pregleda i pretraga. Imao sam jedno desetak diagnoza. Od multiple skleroze, do inooperabilnbog tumora na mozgu. Možeš mislit kako sam s3e osjećao.:mad:
Posjeti psihijatrima,individualne,brupne psihoterapije. Ništa nije dalo rezultate.Jedna forumašica mi je dala broj svog psihijatra. Sad sam na AD i bolje mi je.

Joanna4
16.01.2009., 19:56
Dovoljn o ustrajan? Obavio sam ne zn am koliko spec pregleda i pretraga. Imao sam jedno desetak diagnoza. Od multiple skleroze, do inooperabilnbog tumora na mozgu. Možeš mislit kako sam s3e osjećao.:mad:

:horor: Ne znam jel gore kad nista ne nadju ili kad nadju nesto cega nema...

Drago mi je da si sad bolje. :grli: Za svakoga postoji nacin kako se moze izlijeciti, samo ga treba naci.

femmelatin
16.01.2009., 20:07
Najgore je kad nađu nešto što je nažalost stvarno. Kao npr. meni.

zeusxl
16.01.2009., 21:02
Najgore je kad nađu nešto što je nažalost stvarno. Kao npr. meni.
O čemu se radi?:(

Dvojba
16.01.2009., 22:45
Najgore je kad nađu nešto što je nažalost stvarno. Kao npr. meni.

Femmica, nemoj me plašit :(

femmelatin
17.01.2009., 10:12
Ma niš da bi umrla, ali imam dvije kronične dijagnoze koje me nimalo ne vesele. S tim da je jedna od malena a drugu su mi nedavno ustanovili. Uglavnom psihosomatska / autoimuna stanja, što povlači ostatak života na nekakvim terapijama i stalne kontrole i nadu da se neće aktivirati ili napraviti preveliku štetu. Zasad sam ok i nemam simptoma ali nalazi su pokazali svoje.

Ali zato idem na psihoterapiju, jer je moje uvjerenje da je psiha ta koja utječe na tijelo, pozitivno ili negativno a ne vice versa. Odnosno da su mi negativni osjećaji preselili (potisnuti) direktno u tijelo i napravili kaos. Pa sad te osjećaje treba naći i izvući na površinu i proraditi - možda se i tijelo onda oporavi.

bezsmisla
17.01.2009., 11:26
femme rekla si da imas napade dok si u kuhinji za stolom ili dok obavljas najobicnije stvari ako se ne varam....dali si sad vec razvila neki strah od tog?

Dvojba
17.01.2009., 13:54
Ma niš da bi umrla, ali imam dvije kronične dijagnoze koje me nimalo ne vesele. S tim da je jedna od malena a drugu su mi nedavno ustanovili. Uglavnom psihosomatska / autoimuna stanja, što povlači ostatak života na nekakvim terapijama i stalne kontrole i nadu da se neće aktivirati ili napraviti preveliku štetu. Zasad sam ok i nemam simptoma ali nalazi su pokazali svoje.

Ali zato idem na psihoterapiju, jer je moje uvjerenje da je psiha ta koja utječe na tijelo, pozitivno ili negativno a ne vice versa. Odnosno da su mi negativni osjećaji preselili (potisnuti) direktno u tijelo i napravili kaos. Pa sad te osjećaje treba naći i izvući na površinu i proraditi - možda se i tijelo onda oporavi.

Psiha, sugestija i autosugestija su moćni alati, strašna stvar. Uvijek su me zanimalne duhovne stvari i samospoznaje, zašto je ovo ovako, zašto ono onako, zašto ova bolest, zašto ona ( i ja imam jednu kroničnu boleštinu od 5 godine života) znam što su bolnice i liječenja. Uvijek to pitanje - a zašto? A zašto se jedna beba rodi s tumorom na oku, na mozgu? Pa proučavanje karme, uzročno - posljedičnih stanja, pa ovo, pa ono....Imam osjećaj da je i tebi sve to poznato. Nikad neću zaboraviti jedan opis u knjizi slične tematike, gdje autor navodi ovaj primjer:

Čovjeka svezali za krevet, stavili mu povez na oči da ništa ne vidi. Rekli su mu da će mu prerezati vene i da će iskrvariti. Samo malo su mu zarezali zapešće ( nije krvario) ali je svezana osoba mislila da je porezana i da krvari. Druga osoba je polako lijevala vodu u tu posudu, tako da je svezani mislio da to kapa njegova krv. Svezani je na kraju umro, jer je bio siguran da je iskrvario, iako iz njega nije izašlo ni kap krvi. Nisam ziher da li sam ovu priču točno opisala, jer je davno bilo kada sam je čitala. Ali bit je pogođena. Morbidan primjer, ali dokaz što sugestija može učiniti. Sugestijom čovjek može umrijeti, isto kao što njome može i ozdraviti.
Ono što ti zapravo hoću reći da je dobro što si našla svoj put i svoj način kontrole nad bolesti. Imaš svoje uvjerenje i ono je nepokolebljivo. To je najbitnije. Vjeruješ da su negativni osjećaji uzrok bolesti. I liječiš psihu. Zbog tvog jakog stava, sigurna sam da tvoje bolesti naprosto nemaju šanse isplivati na tjelesnu razinu. Neće moći dokle god ti vjeruješ da je to tako. S tobom i ja vjerujem da je to tako, i nikako drukčije. Uspjet ćeš!!!

femmelatin
17.01.2009., 16:32
Živi bili pa vidjeli, javit ću rezultate, ha ha. Ma ne uzrujavam se više zbog toga, gore mi je bilo prolaziti pretrage, to je bio pakao, a sad kad znam na čemu sam, mogu nešto poduzeti. Već sam čitala primjere ljudi koji su se iz te dijagnoze izvukli samo psihoterapijom, što ide u prilog mojoj teoriji. Na sreću pa nemam simptoma nikakvih, pa mogu u miru ići na svoju psihoterapiju. Da ne piše na papiru ne bi ni znala da mi je nešto.

femmelatin
17.01.2009., 16:42
femme rekla si da imas napade dok si u kuhinji za stolom ili dok obavljas najobicnije stvari ako se ne varam....dali si sad vec razvila neki strah od tog?


Ne, to ti je bila micamaca. Nemam panične ni anksioznost. Ja sam ovdje neki polupadobranac. :kava:

Dvojba
17.01.2009., 16:44
Živi bili pa vidjeli, javit ću rezultate, ha ha. Ma ne uzrujavam se više zbog toga, gore mi je bilo prolaziti pretrage, to je bio pakao, a sad kad znam na čemu sam, mogu nešto poduzeti. Već sam čitala primjere ljudi koji su se iz te dijagnoze izvukli samo psihoterapijom, što ide u prilog mojoj teoriji. Na sreću pa nemam simptoma nikakvih, pa mogu u miru ići na svoju psihoterapiju. Da ne piše na papiru ne bi ni znala da mi je nešto.

Još bolje ako nemaš nikakvih simptoma ( sve se nadam da su ti možda nešto i fulali). Psihoterapija ti dođe kao preventiva, što je dobro. Ma bit ćeš ti dobro, prkosna si i čvrsta.

Ma dođi ti nama malo tamo na Anksioznost, Franco nam dijeli savjete kako da što prije ozdravimo :cerek:
Mislim ono, čovjek zna :rofl:

femmelatin
17.01.2009., 16:49
A, opet se s trolovima dopisujete? Gle, ljudi ne razumiju razliku između zlovolje i namćorastog karaktera i kliničke dijagnoze depresija ili anksioznost. A kad netko ne zna, a misli da zna, pa onda uleti.. Uopće ne kužim zašto mu je netko uopće odgovorio.

p.s. nisu ništa fulali, može fulati doktor ali aparati ne baš...

Dvojba
17.01.2009., 17:01
A, opet se s trolovima dopisujete? Gle, ljudi ne razumiju razliku između zlovolje i namćorastog karaktera i kliničke dijagnoze depresija ili anksioznost. A kad netko ne zna, a misli da zna, pa onda uleti.. Uopće ne kužim zašto mu je netko uopće odgovorio.

p.s. nisu ništa fulali, može fulati doktor ali aparati ne baš...

Mogu i aparati fulati, gdje piše da ne mogu?

A Franco nam je tamo pravo osvježenje na forumu, baš se dobro zabavljamo :D

femmelatin
17.01.2009., 20:08
A mogu. Ali baš dvaput, pa krvne pretrage, pa imuno-testovi pa još svašta nešto i svi nalazi se međusobno podržavaju, kao i mišljenje 3 različita dr-a.
Tak ja sebe već godinu i pol uvjeravam da su fulali, ali u jednom trenu ipak moraš prihvatiti neke stvari da bi se uopće maknuo s mrtve točke.

Magdica
17.01.2009., 20:11
A mogu. Ali baš dvaput, pa krvne pretrage, pa imuno-testovi pa još svašta nešto i svi nalazi se međusobno podržavaju, kao i mišljenje 3 različita dr-a.
Tak ja sebe već godinu i pol uvjeravam da su fulali, ali u jednom trenu ipak moraš prihvatiti neke stvari da bi se uopće maknuo s mrtve točke.

Femica oprosti, ja baš ne kužim, zapravo i nije bitno, no zanima me imaš li kakve simptome. Pitam, jer je u mojoj obitelji bilo 100 vrsta raznih boleština i fizičkih i psihičkih. kako si uopće to otkrila? Ako pitam previše reci i oprosti.

gold_5
17.01.2009., 21:14
Logicboy bok!:)
Ovako, panični napadaj se može držati pod kontrolom i na kraju uz Božju pomoć i izliječiti.


Odi u bolnicu "Sveti Ivan" Jankomir. Porazgovaraj sa nekim od doktora...
Lijek protiv paničnog napadaja zove se Xanax 0,25 i 0,50 mg + dobiješ još neki antidepresiv, redovito uzimaš propisanu terapiju, malo sportske aktivnosti, šetnja prirodom itd.. odmora...
i od prilike 20 tak dana vidjet ćeš promjene na bolje.:top:
Imaj vjere!

Dvojba
17.01.2009., 21:45
A mogu. Ali baš dvaput, pa krvne pretrage, pa imuno-testovi pa još svašta nešto i svi nalazi se međusobno podržavaju, kao i mišljenje 3 različita dr-a.
Tak ja sebe već godinu i pol uvjeravam da su fulali, ali u jednom trenu ipak moraš prihvatiti neke stvari da bi se uopće maknuo s mrtve točke.

Kužim kaj hoćeš reći. Ja imam trajno oštećenje bubrega od 5 godine. Dugo sam se liječila po bolnicama. Mojoj mami su rekli da sam zaliječena, ali da me povratak bolesti očekuje u starijoj dobi. Ne znam što su točno mislili pod "starije". Je li to sa 40, 50, 60 godina? Nastojim uopće ne misliti o svojim bubrezima i onome što me čeka. Imam osjećaj da ako počnem po tome čeprkati da ću bolest "prizvati". Znam, glupo zvuči. Ali odlučila sam da ću o tome misliti kada to dođe - ionako ne mogu ništa učiniti u vezi toga.
Ti radiš na sebi, ulažeš trud i energiju. Ti si našla svoj način iscjeljenja. Imam osjećaj da nisi stala samo na tome, nego da si ufurana i u neke alternativne tehnike ili čak nešto suptilnije od toga. Ja kažem da je to sve dobro. Nitko na nas neće misliti, ako mi sami na sebe ne mislimo.

femmelatin
18.01.2009., 13:00
Pa ovisi kaj smatraš pod alternativom, ali ja pokušavam uz meditaciju i jedan set joga vježbi, akupresura i sl. (plus generalno optimističan stav da je svatko kovać svoje sreće). Nisam baš redovita u tome, nažalost, ali nastojim. Malo discipline mi fali.

Magdice, otkrilo se slučajno, neke manje smetnje pa sistematski pregled, pa je jedno vuklo drugo i na kraju su iskopali dijagnozu.

Crash009
19.01.2009., 22:53
Samo da se pikljucim.
Eto jos jedan forumas vise sa istim problemom.

Pocelo su me hvatati prije nekih 15-tak dana.
Gusenje, bol u prsima, trnci u rukama...

Jucer me isto uhvatilo iz cista mira, sjedim za kompom i odmaram, i naravno me uhvati... zaspao sam u pola 6 ujutro, i u 9 isao na posao, stvarno sam mislio da cu poludit. Hebemu luk.

Logicus
19.01.2009., 23:10
Samo da se pikljucim.
Eto jos jedan forumas vise sa istim problemom.

Pocelo su me hvatati prije nekih 15-tak dana.
Gusenje, bol u prsima, trnci u rukama...

Jucer me isto uhvatilo iz cista mira, sjedim za kompom i odmaram, i naravno me uhvati... zaspao sam u pola 6 ujutro, i u 9 isao na posao, stvarno sam mislio da cu poludit. Hebemu luk.

Kako te uhvatilo... Što bi prvo osjetio?

stvz
20.01.2009., 17:40
Je li itko od vas probao s psihoterapijom? Ja razmisljam o tome.

Crash009
20.01.2009., 19:42
Kako te uhvatilo... Što bi prvo osjetio?

Cudan osjecaj u prsima, i nemogucnost doci do zraka, i naravno onda puls 140.

Zavrsio na hitnoj jer mi se prvi put desilo. Rekli mi da je to napad panike+ sinus tahikardija.

Zadnja dva dana skoro nisam nista spavao, imam osjecaj kao da ne mogu disati i samo me nekakvi trnci prodju kroz prsa i onda sam gotov. Userem se totalno.

Naravno preko dana ništa, normalno sve, pos'o, kuca, birtija kak bi rekli.

Logicus
20.01.2009., 22:40
Cudan osjecaj u prsima, i nemogucnost doci do zraka, i naravno onda puls 140.

Zavrsio na hitnoj jer mi se prvi put desilo. Rekli mi da je to napad panike+ sinus tahikardija.

Zadnja dva dana skoro nisam nista spavao, imam osjecaj kao da ne mogu disati i samo me nekakvi trnci prodju kroz prsa i onda sam gotov. Userem se totalno.

Naravno preko dana ništa, normalno sve, pos'o, kuca, birtija kak bi rekli.

Tipična panika... Nemaj straha... Svi ti simptomi su varka, to u biti nije niš... Mada misliš da ćeš umrit... Nije ti apsolutno ništa... Meni je malo i gore :kava:

Crash009
21.01.2009., 00:52
Ty na podrsci.

Eto danas nista. Sve oke makar idem sad spavat pa cemo vidjet xD
A neznam, stvarno bi mogao posjetiti neku strucnu osobu jer sam sebi ne mogu objasniti zasto mi se to desava. Mislim napokon mi je recimo to tako "krenilo", solidan posao, cura i tak. I onda gratis dobijes PN :S

Citam bas malo po forumu metode kako se smiriti, no nije to meni bas upalilo.. mislim sam kuzim da je napad panike i da nije nista "ozbiljno" no nebih se smirio nema sanse.

Logicus
21.01.2009., 01:14
Ty na podrsci.

Eto danas nista. Sve oke makar idem sad spavat pa cemo vidjet xD
A neznam, stvarno bi mogao posjetiti neku strucnu osobu jer sam sebi ne mogu objasniti zasto mi se to desava. Mislim napokon mi je recimo to tako "krenilo", solidan posao, cura i tak. I onda gratis dobijes PN :S

Citam bas malo po forumu metode kako se smiriti, no nije to meni bas upalilo.. mislim sam kuzim da je napad panike i da nije nista "ozbiljno" no nebih se smirio nema sanse.

Javi se na PM ako hoćeš, pa ćemo popričat ;)

stvz
21.01.2009., 19:43
Moji napadaji panike izgledaju ovako: ne mogu disat, slabost, mantanje, uzasan strah kao da cu umrijet, kao da slabije cujem, kao da se stisavaju zvukovi oko mene kao kad stisas televiziju. Je li i vama tako? E,da, znam se probudit usred noci i trest.

Logicus
21.01.2009., 21:25
Moji napadaji panike izgledaju ovako: ne mogu disat, slabost, mantanje, uzasan strah kao da cu umrijet, kao da slabije cujem, kao da se stisavaju zvukovi oko mene kao kad stisas televiziju. Je li i vama tako? E,da, znam se probudit usred noci i trest.

Daa... Sve to je i kod mene... Ali nikad se ne budim u noći :ne zna:

*Malina*
22.01.2009., 18:39
Heh....ovaj, ne znam zapravo kako da pocnem jer ne znam imam li hrabrosti ja za ovo, no opet lijepo je vidjeti koliko mozete jedni drugima pomoci svojim iskustvima i ako nista drugo barem znate da niste sami u svemu tome, a i lakse je pricati s ljudima koji su prosli/prolaze slicno sto i vi jer oni koji to nisu dozivjeli tesko mogu razumjeti, zato hvala onome tko je otvorio ovaj topic.

Svoj prvi panicni napadaj iskusila sam prije dvije godine. Simptomi su bili karakteristicni za PN, oni koje ste i sami opisali, nedostatak zraka, tahikardija, trnjenje, tresavica, znojenje pa do meni najgorih - osjecaj da cete poludjeti i umrijeti. Prava agonija koja mislite da nece nikada prestati! Nazalost PN je kod mene vjerovatno onaj ispusni ventil o kojemu ste pricali, preosjetljiva sam osoba, osjecajna i sve previse primam ka srcu, a kada se nakupilo dosta toga (poteskoce s faxom, tatina teska bolest i na kraju gubitak voljene osobe koju ste voljeli vise od sebe i koja vam je bila najveca potpora, razlog zasto se ujutro budite - na mene je ocito djelovalo pretesko), a mislila sam da mogu sama izdrzati sve to i sve drzala u sebi, ali ocito nisam mogla. Znam da nikome nije lako u zivotu i da svi prolaze kroz razlicite probleme i bore se onako kako znaju, ali neki uspiju sami proci kroz sve dok drugima je potrebna pomoc drugih. Lijekove sam pila kada mi se PN prvi puta javio. Prepisala mi ih je moja dr., radilo se o AD (ali pila sam najmanju mogucu dozu, nuspojave nikakve nisam imala i dobro sam ih podnosila) i bilo je jedno vrijeme bolje, ali kada se napadaj ponovo vratio odlucila sam prestati s lijekovima (smanjivala dozu i na kraju potpuno prestala). Ne mislim vise piti nista, opcenito imam veliku averziju prema ljekovima (cudim se kako sam uopce i na ovo pristala) i ne pijem ih nikada. Svjesna sam da imam problem, svjesna sam da mi se javio jer sam preosjetljiva, ali isto tako sam svjesna ako si sama ne pomognem da mi tesko bilo tko drugi moze pomoci. Lijepo je imati potporu u nekoj osobi, nekoga na cijem ramenu cete se isplakati, tko ce vas razumjeti, tko vas nece osudivati, vec vam reci da je uvijek uz vas i da ce sve biti dobro. Nazalost ja takvu osobu vise nemam, ali bas zato sam odlucna da moram promijeniti nesto u svome zivotu jer ovo vise nije zivot. Pokusavam s alternativnim metodama kao sto je autogeni treningi i yoga i ima malih pomaka, ali kako se kaze: malim koracima do uspjeha. PN se i dalje javljaju, ali naucila sam ih prihvatiti i izdrzati dok ne prodje. Sama sebi govorim da ce proci i da necu umrijeti....heh...smijesno zvuci, ali kada napadaj pocne, vi ste potpuno nemoci i potpuno liseni racionalnog razmisljanja. Bitno je da shvacate sto vam se dogadja, da znate svoju hmm.....bolest....i da znate da ce napadaj proci. Premda neki napadaji znaju trajati i do 1 sat pa i dulje sto gotovo postaje neizdrzivo i iscrpi cijeli organizam, a cesto nakon toga se osjecam depresivno i strahujem od ponovog napadaja i hocu li jos jedan takav izdrzati. A vjerujem da imam i blagu depresiju jer cesto ne vidim izlaza kako dalje, ne vidim niti jednu svijetlu tocku i imam osjecaj da svaki pokusaj da promijenim nesto zavrsava padom i uvjerena sam da mi nitko ne moze pomoci.

U joj....nisam mislila toliko pisati. E sada jos trebam smoci hrabrosti kliknuti na posalji hehe.....i to je to.

persefona
22.01.2009., 21:42
Ja sam se borila s tim napadajima u poslednje vrijeme i imala sam jedan jaci prije 2 mjeseca koji mi nije prestao dok nisam popila 2 persena..medjutim,ja sam hipohondar i znam da mi je to usko povezano..ja sebi nafuram neke bolesti i tad me i napadaj i strefi..zadnja 2 mjeseca nisam imala nijedan,pa cak ni otezano disanje kojeg se inace godinama nisam mogla rijesiti..ali mislim da ti napadaji dolaze kad ti je u zivotu sve u najboljem redu..jer ja sam imala puno privatnih problema godinama i dok sam i ih imala,patila sam povremeno od depresija,ali nikad nisam imala napad tj.nisam imala vremena pored svih prisutinih problema da razmisljam o kojekakvim napadima i tako ih psiha odmah i eliminira..npr.dok sam isla na fax,predavanja,vjezbe,svirala u jednom orkestru,isla na kurs talijanskog,ucila,izlazila,imala dugu vezu,nikad me to nije mucilo..u medjuvremenu sam zavrsila fax,nemam obaveza,ne hodam bas ko prije i onda se to desavalo..znaci moj recept:imati uvijek nekih obaveza,ne biti besposlen,jer tada covjek sebi nesto pocne umisljati..i citanje knjga pomaze..i to tezih knjiga,ne beletristike..er kad citas neke teze knjige,rat,tuga i to,udubis se u te teske likove,te ti se tvoj zivot cini super:)pocela sam citati i o psihologiji i filozofiji i to me smiruje..i nastojim da sto je manje moguce budem u kuci..mada kad sam smirena kuca mi isto tako godi..tako da ja nikad nisam bila kod doktora radi toga niti pila neke lijekove..i za sad se drzim..mada kad krenem o tome razmisljati,imam odmah osjecaj da ce mi se opet desiti..al nadam se najboljem:D

Crash009
23.01.2009., 22:15
Evo mene opet.

Danas od nekih 20h, poznati osjecaj u prsima, i neam zraka.
Eto sjedim sad za kompom disem na skrge, cekam hoce li pustiti il ne.

Sta vi mislite dali bi mi normabel od 5mg pomogao ili "odmogao"?

EDIT:

jedino je dobro što mi bar srce ne lupa kao ludo :D

Logicus
24.01.2009., 00:42
Evo mene opet.

Danas od nekih 20h, poznati osjecaj u prsima, i neam zraka.
Eto sjedim sad za kompom disem na skrge, cekam hoce li pustiti il ne.

Sta vi mislite dali bi mi normabel od 5mg pomogao ili "odmogao"?

EDIT:

jedino je dobro što mi bar srce ne lupa kao ludo :D

Nije ti ništa, ti simptomi su varka PN-a, njegov trik da te obuzme... Pluća su ti super, i srce, ne daj da te laže i vara... :top:

stvz
25.01.2009., 18:11
Da li se nekome dogada da nekoliko dana zaredom konstantno ima osjecaj du mu svi misici trnu, posebno lice, ruke i noge?

keytt
25.01.2009., 19:54
hej svima... evo i jos jedne lude panicarke! ovaj put me gadno copilo, terapija legendarni xanax+cipralex od kojeg san jos ludja.. uzass ... i pati mi drustveni zivot

rayoflight
25.01.2009., 22:20
Heh....ovaj, ne znam zapravo kako da pocnem jer ne znam imam li hrabrosti ja za ovo, no opet lijepo je vidjeti koliko mozete jedni drugima pomoci svojim iskustvima i ako nista drugo barem znate da niste sami u svemu tome, a i lakse je pricati s ljudima koji su prosli/prolaze slicno sto i vi jer oni koji to nisu dozivjeli tesko mogu razumjeti, zato hvala onome tko je otvorio ovaj topic.

Svoj prvi panicni napadaj iskusila sam prije dvije godine. Simptomi su bili karakteristicni za PN, oni koje ste i sami opisali, nedostatak zraka, tahikardija, trnjenje, tresavica, znojenje pa do meni najgorih - osjecaj da cete poludjeti i umrijeti. Prava agonija koja mislite da nece nikada prestati! Nazalost PN je kod mene vjerovatno onaj ispusni ventil o kojemu ste pricali, preosjetljiva sam osoba, osjecajna i sve previse primam ka srcu, a kada se nakupilo dosta toga (poteskoce s faxom, tatina teska bolest i na kraju gubitak voljene osobe koju ste voljeli vise od sebe i koja vam je bila najveca potpora, razlog zasto se ujutro budite - na mene je ocito djelovalo pretesko), a mislila sam da mogu sama izdrzati sve to i sve drzala u sebi, ali ocito nisam mogla. Znam da nikome nije lako u zivotu i da svi prolaze kroz razlicite probleme i bore se onako kako znaju, ali neki uspiju sami proci kroz sve dok drugima je potrebna pomoc drugih. Lijekove sam pila kada mi se PN prvi puta javio. Prepisala mi ih je moja dr., radilo se o AD (ali pila sam najmanju mogucu dozu, nuspojave nikakve nisam imala i dobro sam ih podnosila) i bilo je jedno vrijeme bolje, ali kada se napadaj ponovo vratio odlucila sam prestati s lijekovima (smanjivala dozu i na kraju potpuno prestala). Ne mislim vise piti nista, opcenito imam veliku averziju prema ljekovima (cudim se kako sam uopce i na ovo pristala) i ne pijem ih nikada. Svjesna sam da imam problem, svjesna sam da mi se javio jer sam preosjetljiva, ali isto tako sam svjesna ako si sama ne pomognem da mi tesko bilo tko drugi moze pomoci. Lijepo je imati potporu u nekoj osobi, nekoga na cijem ramenu cete se isplakati, tko ce vas razumjeti, tko vas nece osudivati, vec vam reci da je uvijek uz vas i da ce sve biti dobro. Nazalost ja takvu osobu vise nemam, ali bas zato sam odlucna da moram promijeniti nesto u svome zivotu jer ovo vise nije zivot. Pokusavam s alternativnim metodama kao sto je autogeni treningi i yoga i ima malih pomaka, ali kako se kaze: malim koracima do uspjeha. PN se i dalje javljaju, ali naucila sam ih prihvatiti i izdrzati dok ne prodje. Sama sebi govorim da ce proci i da necu umrijeti....heh...smijesno zvuci, ali kada napadaj pocne, vi ste potpuno nemoci i potpuno liseni racionalnog razmisljanja. Bitno je da shvacate sto vam se dogadja, da znate svoju hmm.....bolest....i da znate da ce napadaj proci. Premda neki napadaji znaju trajati i do 1 sat pa i dulje sto gotovo postaje neizdrzivo i iscrpi cijeli organizam, a cesto nakon toga se osjecam depresivno i strahujem od ponovog napadaja i hocu li jos jedan takav izdrzati. A vjerujem da imam i blagu depresiju jer cesto ne vidim izlaza kako dalje, ne vidim niti jednu svijetlu tocku i imam osjecaj da svaki pokusaj da promijenim nesto zavrsava padom i uvjerena sam da mi nitko ne moze pomoci.

U joj....nisam mislila toliko pisati. E sada jos trebam smoci hrabrosti kliknuti na posalji hehe.....i to je to.

a da kreneš na psihoterapije gdje ćeš izbaciti sve van iz sebe, jesi pomislila na to? preporučam od srca.:top:

rayoflight
25.01.2009., 22:26
Ja sam se borila s tim napadajima u poslednje vrijeme i imala sam jedan jaci prije 2 mjeseca koji mi nije prestao dok nisam popila 2 persena..medjutim,ja sam hipohondar i znam da mi je to usko povezano..ja sebi nafuram neke bolesti i tad me i napadaj i strefi..zadnja 2 mjeseca nisam imala nijedan,pa cak ni otezano disanje kojeg se inace godinama nisam mogla rijesiti..ali mislim da ti napadaji dolaze kad ti je u zivotu sve u najboljem redu..jer ja sam imala puno privatnih problema godinama i dok sam i ih imala,patila sam povremeno od depresija,ali nikad nisam imala napad tj.nisam imala vremena pored svih prisutinih problema da razmisljam o kojekakvim napadima i tako ih psiha odmah i eliminira..npr.dok sam isla na fax,predavanja,vjezbe,svirala u jednom orkestru,isla na kurs talijanskog,ucila,izlazila,imala dugu vezu,nikad me to nije mucilo..u medjuvremenu sam zavrsila fax,nemam obaveza,ne hodam bas ko prije i onda se to desavalo..znaci moj recept:imati uvijek nekih obaveza,ne biti besposlen,jer tada covjek sebi nesto pocne umisljati..i citanje knjga pomaze..i to tezih knjiga,ne beletristike..er kad citas neke teze knjige,rat,tuga i to,udubis se u te teske likove,te ti se tvoj zivot cini super:)pocela sam citati i o psihologiji i filozofiji i to me smiruje..i nastojim da sto je manje moguce budem u kuci..mada kad sam smirena kuca mi isto tako godi..tako da ja nikad nisam bila kod doktora radi toga niti pila neke lijekove..i za sad se drzim..mada kad krenem o tome razmisljati,imam odmah osjecaj da ce mi se opet desiti..al nadam se najboljem:D

PA nikad ne dolaze bez razloga i uzroka. kad natrpamo u posvijest stvari koje ne možemo ili ne želimo prihvatiti, kontejner se prepuni i pukne kad tad, često kad najmanje očekuješ. ja to rješavam psihoterapijama, dakle čačkanjem i puno verbaliziranja svih mogućih emocija plus AD. uspijevam, jako napredovala.sretno svakome tko se bori s tim!:top:

Maddie
25.01.2009., 22:41
ljudi jel nekog opssjedaju misli da je lud,pa evo sinoc legla prvi put u konacnoj mrkloj tisini,i cujem ja sad sat i cuem tamoo kucka vamo kucka,i ispod toga sasvim tiho cujem nesto jako jako tiho,ko motoric,ko pali se gasi,ja se usrala neznam sta je
mama kaze,meni motori u glavi se cuju cijeli zivot:-),to ti je frizider,to ti je sat,vodokotlic,od brata s kata,izvana ko zna
i sad se ja nemogu rijesit tog osjecaja ludila,koji je zapravo po mom misljenju gori nego kad mi srce lupa ili kaj ja znam,ma sve je grozno,neznam sta da radim vise
na kraju se zatreso frizider,i ko da je onda prestalo,ali ja sma za svki slucaj upalila tv,ne podnosim tisinu,grozno

Maddie
26.01.2009., 12:33
eto ljudi tu noc sam spavvala u dnevnoj,juce sam radila experiment,i opet me uvatio strah,šta je sad to,pretpostavljam frizider,ili nesto s kata.vjerovatno jer u dnevnoj sam uvijek zaspala uz tv i sl,a nikad u tisini.
kad sam osla u svoju sobu,toga vise nije bilo,ajme sto sam se isplakala.
al kontam opet veceras provjeriti sve:D

deni12
26.01.2009., 15:12
evo jos jedne panicarke!! borim se s njima punih 7 godina ,i dan danas pijem tablete ,prvi je uslijedio nakon mamine smrti i mislila sam da je kraj svemu,lupanje srca treskavica,znojenje,gubljenje zdravog razuma,izbjegavala sam guzve ,mjesta gdje ima puno ljudi ,sva prijevozna sredstva jer su mi stvarala paniku ,nisam se ni dan danas toga otresla ..godinama nisam imala panican napadaj i prije tjedan dana javilo se sve nanovo i s dubokom depresijom ,zasto???vjerovatno jer sam prestala pit ljekove prije dva mjeseca ,sad opet nanovo..na psihoterapiju sam isla tri godine ,privatno i preporucujem svima da odu ako su u mogucnosti,i sama bi isla opet ali trenutno nemam mogucnosti financijske za to ,zivim sama ,nemam ni mamu ni tatu niti ikog od obitelji ,samo par bliskih prijatelja koji me pokusavaju razumijeti ali tesko jer i sami znate tko ne prode ovaj odvratan osjecaj da ce vas tesko razumijeti..eto ja opet pijem zoloft ima 7 dana i guram iz dana u dan ,danas sam cak otisla do ducana sto je veliki pomak,osjecam se tupo ,bezvoljno ,neshvaceno ,na momente me obuzme strah ,kontroliram se ,LJUDI ZNAJTE DA NISTE SAMI I DA SE OVO MOZE POBIJEDITI ,KORAK PO KORAK ,DAJTE SI VREMENA,pricajmo o tome ,lakse je kad nisi sam..POZDRAV SVIMA:)

rayoflight
26.01.2009., 23:25
evo jos jedne panicarke!! borim se s njima punih 7 godina ,i dan danas pijem tablete ,prvi je uslijedio nakon mamine smrti i mislila sam da je kraj svemu,lupanje srca treskavica,znojenje,gubljenje zdravog razuma,izbjegavala sam guzve ,mjesta gdje ima puno ljudi ,sva prijevozna sredstva jer su mi stvarala paniku ,nisam se ni dan danas toga otresla ..godinama nisam imala panican napadaj i prije tjedan dana javilo se sve nanovo i s dubokom depresijom ,zasto???vjerovatno jer sam prestala pit ljekove prije dva mjeseca ,sad opet nanovo..na psihoterapiju sam isla tri godine ,privatno i preporucujem svima da odu ako su u mogucnosti,i sama bi isla opet ali trenutno nemam mogucnosti financijske za to ,zivim sama ,nemam ni mamu ni tatu niti ikog od obitelji ,samo par bliskih prijatelja koji me pokusavaju razumijeti ali tesko jer i sami znate tko ne prode ovaj odvratan osjecaj da ce vas tesko razumijeti..eto ja opet pijem zoloft ima 7 dana i guram iz dana u dan ,danas sam cak otisla do ducana sto je veliki pomak,osjecam se tupo ,bezvoljno ,neshvaceno ,na momente me obuzme strah ,kontroliram se ,LJUDI ZNAJTE DA NISTE SAMI I DA SE OVO MOZE POBIJEDITI ,KORAK PO KORAK ,DAJTE SI VREMENA,pricajmo o tome ,lakse je kad nisi sam..POZDRAV SVIMA:)

pij zoloft, meni je znatno smanjio panične napade. šteta što ne možeš nastaviti s pt. držim fige:top:

Maddie
26.01.2009., 23:59
eto ljudi tu noc sam spavvala u dnevnoj,juce sam radila experiment,i opet me uvatio strah,šta je sad to,pretpostavljam frizider,ili nesto s kata.vjerovatno jer u dnevnoj sam uvijek zaspala uz tv i sl,a nikad u tisini.
kad sam osla u svoju sobu,toga vise nije bilo,ajme sto sam se isplakala.
al kontam opet veceras provjeriti sve:D

ljudi jel nekog opssjedaju misli da je lud,pa evo sinoc legla prvi put u konacnoj mrkloj tisini,i cujem ja sad sat i cuem tamoo kucka vamo kucka,i ispod toga sasvim tiho cujem nesto jako jako tiho,ko motoric,ko pali se gasi,ja se usrala neznam sta je
mama kaze,meni motori u glavi se cuju cijeli zivot:-),to ti je frizider,to ti je sat,vodokotlic,od brata s kata,izvana ko zna
i sad se ja nemogu rijesit tog osjecaja ludila,koji je zapravo po mom misljenju gori nego kad mi srce lupa ili kaj ja znam,ma sve je grozno,neznam sta da radim vise
na kraju se zatreso frizider,i ko da je onda prestalo,ali ja sma za svki slucaj upalila tv,ne podnosim tisinu,grozno

jel ima netko iskustvasa strahovima od ludila,i provodi li experimente:(,rekla sa idem danas jos jedno spavanje u dnevnoj odraditi,i ako je opet taj neki zvuk,znaci da nisam luda,ako se tamo cuje a u mojoj sobi ne.Boze,sad mi se place kakim se ja glupostima bavim,ali kad nemogu samu sebe razuvjerit:(

deni12
27.01.2009., 11:37
pij zoloft, meni je znatno smanjio panične napade. šteta što ne možeš nastaviti s pt. držim fige:top:

pijem ponovo ,evo sedmi dan danas,jos uvijek osjecam veliki strah i stalno se bojim da ce se nesto lose dogoditi ,ali valjda treba vremena da lijek djeluje ,hvala ti na podrsci ,puno mi znaci,koliko pijes ti vec zoloft???da li ga pijes u biti jos???

stvz
27.01.2009., 20:18
Maloprije sam bila prvi put kod psihijatra zbog napadaja panike, pa cemo vidit kako ce to opet bit. Opet idem za 7 dana.

JayGee
27.01.2009., 20:56
Maloprije sam bila prvi put kod psihijatra zbog napadaja panike, pa cemo vidit kako ce to opet bit. Opet idem za 7 dana.

I, kako je bilo? Jel ti lakše išta nakon razgovora?

stvz
28.01.2009., 18:02
I, kako je bilo? Jel ti lakše išta nakon razgovora?

Mislim da je prvo ispitivala teren da vidi kakva sam ja tocno. Maloprije sam ostala sama doma. Kad mi je muz rekao da mora do svojih ja sam se momentalno pocela trest. Onda sam isla prat kosu i tusirat se jer mi je to najgore za radit kad me uhvati tako nesto. I, nekako sam prezivjela. Nije mi ni sad bas nesto. Stalno imam osjecaj da se unutra tresem. E, sad sad ovi s foruma o stitnjaci misle da mi je kalcij mozda pao jer imam hipotireozu. Nemam pojma.

Logicus
30.01.2009., 18:26
Maloprije sam bila prvi put kod psihijatra zbog napadaja panike, pa cemo vidit kako ce to opet bit. Opet idem za 7 dana.

Nisi trebala ić čini mi se :ne zna:

Nema potrebe za psihijatrom... Psiholog prije :kava:

Logicus
05.02.2009., 01:44
pij zoloft, meni je znatno smanjio panične napade. šteta što ne možeš nastaviti s pt. držim fige:top:

Zar Zoloft utječe na paniku... Ili samo depru? :ne zna:

femmelatin
05.02.2009., 12:17
Nisi trebala ić čini mi se :ne zna:

Nema potrebe za psihijatrom... Psiholog prije :kava:

Super, još jedan forumski ekspert.
Tko si ti da nekome govoriš da je trebao ili nije trebao ići kod psihijatra?

Za tvoju inofrmaciju, panični napadaji su bolest a bolesti se liječe. Psihijatri su liječnici a psiholozi nisu.

To što se ti ne liječiš je tvoja privatna stvar. Sam si rekao da voliš patnju, pa uživaj.

femmelatin
05.02.2009., 12:20
Mislim da je prvo ispitivala teren da vidi kakva sam ja tocno. Maloprije sam ostala sama doma. Kad mi je muz rekao da mora do svojih ja sam se momentalno pocela trest. Onda sam isla prat kosu i tusirat se jer mi je to najgore za radit kad me uhvati tako nesto. I, nekako sam prezivjela. Nije mi ni sad bas nesto. Stalno imam osjecaj da se unutra tresem. E, sad sad ovi s foruma o stitnjaci misle da mi je kalcij mozda pao jer imam hipotireozu. Nemam pojma.


Dobro si napravila.
Ako psihijatrica u bilo kojem trenutku pomisli da moraš napraviti neke pretrage, to će ti i reći.

Dvojba
05.02.2009., 12:53
Super, još jedan forumski ekspert.
Tko si ti da nekome govoriš da je trebao ili nije trebao ići kod psihijatra?

Za tvoju inofrmaciju, panični napadaji su bolest a bolesti se liječe. Psihijatri su liječnici a psiholozi nisu.

To što se ti ne liječiš je tvoja privatna stvar. Sam si rekao da voliš patnju, pa uživaj.

:top::s:s

Logicus
05.02.2009., 20:36
Super, još jedan forumski ekspert.
Tko si ti da nekome govoriš da je trebao ili nije trebao ići kod psihijatra?

Za tvoju inofrmaciju, panični napadaji su bolest a bolesti se liječe. Psihijatri su liječnici a psiholozi nisu.

To što se ti ne liječiš je tvoja privatna stvar. Sam si rekao da voliš patnju, pa uživaj.

Čemu ovo?!? Koji ti je isus?! :ne zna:

Kakvi psihijatri, da je šišaju kemijom... Zar nije prikladniji psihoterapeut ili psiholog?

zeusxl
05.02.2009., 21:30
Čemu ovo?!? Koji ti je isus?! :ne zna:

Kakvi psihijatri, da je šišaju kemijom... Zar nije prikladniji psihoterapeut ili psiholog?
Ti si pobrkao lončiće.:D
Psihijatri se kod nas bave i psihoterapijom. Psiholozi većinom testiraju pacijente, da vide koji im je IQ i kako funkcioniraju.
Po meni nikad psiholog neće biti dovoljno stručan da se bavi psihoterapijom.
U većini slučajeva, izuzev nekih blagih neuroza potrebna je kombinirana terapija AD i psihoterapije. Pogotovo kod PA i depresije.
Zato nemoj pisati gluposti, da samo psihoterapija ili fizička aktivnost može riješiti PA ili depresiju.

NancyF
05.02.2009., 21:52
moze..... meni je pomoga psihoterapeut, psiholog-terapeut. prosla sam kbt, bez antidepresiva, bez kemije..... nije se desilo preko noci, nisam imala blagu neurozu....... PA i anksiozni poremecaj..... godine i godine borbe, sad znam koliko puno mogu.... a mogu jako puno. i moze se uz dobrog terapeuta (bilo da se radi o psihologu ili psihijatru), neumoran rad na sebi, puno padova i jos vise dizanja...

zeusxl
05.02.2009., 21:55
moze..... meni je pomoga psihoterapeut, psiholog-terapeut. prosla sam kbt, bez antidepresiva, bez kemije..... nije se desilo preko noci, nisam imala blagu neurozu....... PA i anksiozni poremecaj..... godine i godine borbe, sad znam koliko puno mogu.... a mogu jako puno. i moze se uz dobrog terapeuta (bilo da se radi o psihologu ili psihijatru), neumoran rad na sebi, puno padova i jos vise dizanja...
Ja se cijeli život borim s PA i anksioznosti. Odbijao sam svaku pomisao na lijekove. Pa ja se više nisam usudio otići van gdje ima puno ljudi ,od straha da se ne srušim.
U 7. mj. sam počeo sa AD. I mogu reći da mi je puno bolje.:top:

NancyF
05.02.2009., 22:07
prije par godina dala sam otkaz, nisam bila u stanju izaci iz stana...... i onda polako, jako sporo kao da sam se ucila hodati.... malo pomalo, veliki padovi, i jos veca dizanja..... nesanica, izgubljena kilaza, proljevi, drhtanje, ubrzano lupanje srca, gubljenje svijesti samo na pomisao da moram ici do trgovine.
drago mi je da ti je bolje.
znam kako ti je bilo, prosla sam i ja sve to.....
terapeut mi je pomogao utoliko sto me vodila, znala je sto mogu i sto ne mogu..... isle smo korak po korak prema strahu. izuzetna osoba, izuzetan profesionalac. vjerovala sam joj vise nego samom Bog-u (bila sam ocajna kad sam joj se obratila za pomoc).
sada, dvije godine nakon sto sam ju upoznala...... zivim normalno, radim, dajem otkaze, trazim nove poslove, putujem, vozim se, idem u podzemnu, druzim se....

zeusxl
05.02.2009., 22:13
Nisu posve nestali. Napadi su užasni. Počinje sa znojenjem. Zatim nesigurnost na nogama. Moram se sjesti inače ću se srušiti. Tad počinje osjećaj da ću pasti iako sjedim na stolcu. Ja se uhvatim za stol i počnem se tresti zajedno sa stolom. To izgleda ko da imam epi napad. Ne mogu govoriti, frfljam ko da sam dobio moždani. Pokrete ne mogu uopće koordinirati.Svaki pokret izaziva daljnji napadaj. Smeta mi svjetlost. Napad zna trajati oko sat i pol. I tad se smiruje. Katastrofa.:eek::(

NancyF
05.02.2009., 22:41
koma, znam..... jednom sam se skljokala na pod, i sve sto sam zeljela je doci nekako do telefona i nazvati hitnu. nisam mogla, nisam mogla natjerati tjelo da se pomakne, nisam mogla puzati jer sam se borila za zrak, o tremoru da i ne govorim...... napad je prosao, sad dali je trajao pola sata ili dva sata nemam pojma.... znam da sam nakon sto sam uspjela sjesti jos tresla satima......
znam taj gadan napadaj vrucine pracen znojem, tako i meni pocinje.......
i danas ponekad se vrati misao, osjecaj, miris tog znoja...... i filmovi se vrate, panika se zeli vratit i kad sam takva, nesigurna, nista bas nista me vise ne moze zaustaviti odem u podzemnu (moja fobija, moj mrak svih mrakova....) i budem tamo, vozim se, tresem se, povraca mi se, piski mi se, sve mi se...... ali ne odustajem. i uvijek mi je bolje nakon toga. osjecam se dobro jer sam pobijedila. napominjem, trebalo mi je dvije godine da dodjem do te faze.

Logicus
05.02.2009., 23:10
moze..... meni je pomoga psihoterapeut, psiholog-terapeut. prosla sam kbt, bez antidepresiva, bez kemije..... nije se desilo preko noci, nisam imala blagu neurozu....... PA i anksiozni poremecaj..... godine i godine borbe, sad znam koliko puno mogu.... a mogu jako puno. i moze se uz dobrog terapeuta (bilo da se radi o psihologu ili psihijatru), neumoran rad na sebi, puno padova i jos vise dizanja...

Eto vidiš Zeuse da se može :ne zna:

Logicus
05.02.2009., 23:12
Ti si pobrkao lončiće.:D
Psihijatri se kod nas bave i psihoterapijom. Psiholozi većinom testiraju pacijente, da vide koji im je IQ i kako funkcioniraju.
Po meni nikad psiholog neće biti dovoljno stručan da se bavi psihoterapijom.
U većini slučajeva, izuzev nekih blagih neuroza potrebna je kombinirana terapija AD i psihoterapije. Pogotovo kod PA i depresije.
Zato nemoj pisati gluposti, da samo psihoterapija ili fizička aktivnost može riješiti PA ili depresiju.

Ne, psihoterapeuti i psiholozi su više orijentirani na srž ljudske psihe... Zar psihijatri nisu više onak ''medicinari'' - kljukaju nas tabletama? :ne zna:

Dvojba
05.02.2009., 23:46
Eto vidiš Zeuse da se može :ne zna:

Naravno da se može, ali ne kod svih. Nekim ljudima psihoterapija ( višegodišnja) pomogne, doista pomogne. Ali nekima ne. Nekima ni lijekovi ne pomognu. Nigdje nema pravila dok se ne proba. Najgore je samo kukati, a ništa ne pokušati učiniti da to tako ne bude.
Ponekad se nema drugog izbora nego lokati antidepresive. Osobito kad se više istrošiš nakon silnih godina u anksioznosti i panikama, kada zbog toga fizičko tijelo počne stradavati, o psihi da ne pričam, a ti još na lageru imaš obitelj, djecu, posao i 100 obveza na vratu. Vjeruj mi, da se nađeš u takvoj situaciji, progutao bi i solnu kiselinu da ti netko kaže da će ti od toga biti dobro, a kamoli ne lijekove.

Logicus
06.02.2009., 00:35
Naravno da se može, ali ne kod svih. Nekim ljudima psihoterapija ( višegodišnja) pomogne, doista pomogne. Ali nekima ne. Nekima ni lijekovi ne pomognu. Nigdje nema pravila dok se ne proba. Najgore je samo kukati, a ništa ne pokušati učiniti da to tako ne bude.
Ponekad se nema drugog izbora nego lokati antidepresive. Osobito kad se više istrošiš nakon silnih godina u anksioznosti i panikama, kada zbog toga fizičko tijelo počne stradavati, o psihi da ne pričam, a ti još na lageru imaš obitelj, djecu, posao i 100 obveza na vratu. Vjeruj mi, da se nađeš u takvoj situaciji, progutao bi i solnu kiselinu da ti netko kaže da će ti od toga biti dobro, a kamoli ne lijekove.

Pa nisam to reko... Sve je individualno... To je logično... Al čemu onaj sarkazam gore od tebe i femme?!

Ovo boldano.. Vjeruj mi si rekla? Vjeruj ti meni da nije meni bolje po tom pitanju ;)

zeusxl
06.02.2009., 09:40
Naravno da se može, ali ne kod svih. Nekim ljudima psihoterapija ( višegodišnja) pomogne, doista pomogne. Ali nekima ne. Nekima ni lijekovi ne pomognu. Nigdje nema pravila dok se ne proba. Najgore je samo kukati, a ništa ne pokušati učiniti da to tako ne bude.
Ponekad se nema drugog izbora nego lokati antidepresive. Osobito kad se više istrošiš nakon silnih godina u anksioznosti i panikama, kada zbog toga fizičko tijelo počne stradavati, o psihi da ne pričam, a ti još na lageru imaš obitelj, djecu, posao i 100 obveza na vratu. Vjeruj mi, da se nađeš u takvoj situaciji, progutao bi i solnu kiselinu da ti netko kaže da će ti od toga biti dobro, a kamoli ne lijekove.

:s:s:s:top:
Da. A i na poslu je bilo koma. Znao sam se rušiti poslije intervencije, pa su morali zvati zamjenu.:( U Vž su me stavili zbog toga na lošije plaćeno radno mjesto. Vž je grad ali su ljudi primitivni. Nitko nije čuo za PA. A mene je sve smetalo. Zadnji puta sam tamo dobio PA, jer kolega internist nije dobro znao voditi reanimaciju. Mene je pitao, a on je kao speciojalist trebao znati kako se reanimira pacijent. Normalno da sam se poslije intervencije srušio. Pa meni je bio užasan napor doći do dučana.A suočavanje sa izvorom anksioznosti? Kod mene to ne djeluje. Išao sam na tri svadbe i ni na jednoj nisam izdržao. Morali su mke voditi doma. Da o bankama,poštama ne pričam. Sva sreća da postoji internet bankarstvo. Ja obožavam društvo. Alči ako ima više od 5 ljudi za stolom, ja imam veliki problem.:( Uhvatim se rukama za stol i tresem skupa sa stolom. A kolega, koji je neki specijalist je pobjegao glavom bez obzira.:o

Logicus
06.02.2009., 11:47
:s:s:s:top:
Da. A i na poslu je bilo koma. Znao sam se rušiti poslije intervencije, pa su morali zvati zamjenu.:( U Vž su me stavili zbog toga na lošije plaćeno radno mjesto. Vž je grad ali su ljudi primitivni. Nitko nije čuo za PA. A mene je sve smetalo. Zadnji puta sam tamo dobio PA, jer kolega internist nije dobro znao voditi reanimaciju. Mene je pitao, a on je kao speciojalist trebao znati kako se reanimira pacijent. Normalno da sam se poslije intervencije srušio. Pa meni je bio užasan napor doći do dučana.A suočavanje sa izvorom anksioznosti? Kod mene to ne djeluje. Išao sam na tri svadbe i ni na jednoj nisam izdržao. Morali su mke voditi doma. Da o bankama,poštama ne pričam. Sva sreća da postoji internet bankarstvo. Ja obožavam društvo. Alči ako ima više od 5 ljudi za stolom, ja imam veliki problem.:( Uhvatim se rukama za stol i tresem skupa sa stolom. A kolega, koji je neki specijalist je pobjegao glavom bez obzira.:o

Pavle sam na svijetu :eek:

dina1234
22.03.2009., 12:25
pila sam cypralex 3god,paniku sam imala neke 4god.helex cesto pa po potrebi.uglavnom,da ne duljim.ne pijem vise nista.dobro mi je.izgradila sam samopouzdanje i mislim pozitivno.umrla mije baka,zavrsavam faks pa me strah buducnosti,strah me da ne ostanem bez roditelja,da ne budem sama..ali panike jos nema.ljudi,nemojmo dopustiti sugestiji da radi od nas bolesnike......nije van/nam nista.sve je u glavi.zdravi smo.i sve prolazi..pa i panika.samo hrabro i ustrajte!!!!!!!!!!!!!!

fortunainaria
26.05.2009., 23:09
Kako se rijesiti osjecaja usamljenosti iako si okruzen stotinom ljudi? Kako steci prijatelj a nikome nemozes vjerovati? Kako si pomoci ako te uhvati napadaj panike? I koga zamoliti za pomoc ako te uhvati napadaj panike a da ta osoba nije iz kruga ljudi koje poznajes a nemozes im vjerovati? Molio bi pomoc ako mi ko zna odgovoriti na ova pitanja zato što me sve to muci u ovom trenutku!!! Unaprijed hvala!!

fortunainaria
27.05.2009., 06:13
Ajde ljudi laku noc alkohol je konacno poceo djelovati i dovoljno me opustio da pokusam zaspati sto ce biti nemoguca misija, moram prestati razmisljati o tome kako izaci u gomilu ljudi ili ono najgore kako uci u tramvaj a da ne dobijem napadaj panike i pocnem se gusiti?

Logicus
01.06.2009., 09:39
Kako se rijesiti osjecaja usamljenosti iako si okruzen stotinom ljudi? Kako steci prijatelj a nikome nemozes vjerovati? Kako si pomoci ako te uhvati napadaj panike? I koga zamoliti za pomoc ako te uhvati napadaj panike a da ta osoba nije iz kruga ljudi koje poznajes a nemozes im vjerovati? Molio bi pomoc ako mi ko zna odgovoriti na ova pitanja zato što me sve to muci u ovom trenutku!!! Unaprijed hvala!!

Nikako. Prepustit se, i s vremenom će nestati. Malo prolistaj topic, sve je rečeno što se toga tiče.

SuperCow
01.06.2009., 12:43
Logicus, ajmo malo opširnije o prepuštanju.
Dakle, prepustit se napadu bi bilo nešto kao- pustit ga da "djeluje" tj.da dođe i prođe?
I to bi trebalo dovesti do toga da napadi zaista prestanu ili se bar smanje?
Nije li to kriv način liječenja?
Ne znam, ali ako je panika posljedica tj. reakcija, onda treba pronaći i liječiti uzrok, i to bi trebala biti jedina garancija da će napadi proći. Što znači da ako se prepustiš napadu, on može proći ali ga se ne možeš riješiti zauvijek jer uzrok i dalje ostaje.

deedee555
01.06.2009., 13:04
evo i mene paničarke.. bila sam kod psihijatra, kod psihologa, na terapijama, razgovorima i pitaj boga sta jos ne.. al nista mi nije pomoglo! pijem xanaxe i to mi jedino pomogne.. redovito ih pijem 3x0,25 mg! sad je jos i dobro, prije sam pila 5,6x0,5 mg! mislim da tu jednostavno nema pomoci.. kad napad dođe ne prestaje po par sati.. i pitanje uopće dal je prestao!

kismo
01.06.2009., 13:45
Kako ti se očituju napadi? I koliko vec dugo patis od njih?evo i mene paničarke.. bila sam kod psihijatra, kod psihologa, na terapijama, razgovorima i pitaj boga sta jos ne.. al nista mi nije pomoglo! pijem xanaxe i to mi jedino pomogne.. redovito ih pijem 3x0,25 mg! sad je jos i dobro, prije sam pila 5,6x0,5 mg! mislim da tu jednostavno nema pomoci.. kad napad dođe ne prestaje po par sati.. i pitanje uopće dal je prestao!

deedee555
01.06.2009., 14:05
vec jedno 4 god.. srce lupa, znoje se dlanovi, šum u ušima, vrtoglavica, ne osjecam noge, hodam ko da lebdim, nedostatak zraka, mutan vid, veliki nemir, gubitak ravnoteže.. obicno se pocinju javljat kad dođem na mjesto gdje ima puno ljudi, razgovor sa nepoznatim osobama.. prije xanaxa sam to ljecila alkoholom.. od 24 sata ja bi bar 10 sati bila pijana..

kismo
01.06.2009., 14:17
A koliko ti se cesto javljaju?

deedee555
01.06.2009., 14:48
A koliko ti se cesto javljaju?

ujutro kad se probudim me jedan posteni opere, al onda popijem tbl i za pol sata nestane.. i znam da moram pit 3x na dan tbl i onda ih nema.. ujutro jedino bude, valjda prekonoci se skuplja :) ako me i ulovi prijevremeno bude neki blagi, al odmah popijem i bude mi ok!

Logicus
01.06.2009., 22:23
Logicus, ajmo malo opširnije o prepuštanju.
Dakle, prepustit se napadu bi bilo nešto kao- pustit ga da "djeluje" tj.da dođe i prođe?
I to bi trebalo dovesti do toga da napadi zaista prestanu ili se bar smanje?
Nije li to kriv način liječenja?
Ne znam, ali ako je panika posljedica tj. reakcija, onda treba pronaći i liječiti uzrok, i to bi trebala biti jedina garancija da će napadi proći. Što znači da ako se prepustiš napadu, on može proći ali ga se ne možeš riješiti zauvijek jer uzrok i dalje ostaje.

Da, točno tako.. Treba ga pustit da dođe i prođe...

Kasnije će ti svijest postat snažnija i lakše ćeš ga rezat u korijenu, dakle, spriječavat njegov zamah, tj. napad.

S vremenom će potpuno nestat

olinka
01.06.2009., 23:31
Mene takodjer muce panicni napadaji...Pojavljuju se iskljucivo kad sam sama,najcesce na javnim mjestima npr. u tramvaju iz cista mira pocnu mi se znojit dlanovi i mutit vid,srce mi uznemireno lupa i pocinjem se znojit,moram izac van i tada me drzi jos 1-2 i onda nista,ista stvar u shopping centrima..taj osjecaj nelagode kao da cu se onesvijestit svaki cas...Ja sebi pomazem tako da sam se na jedan nacin uvjerila da mi secer pada i uvijek nosim bombone sa sobom i kad me to ulovi uzmem bombon i lakse mi je,znam nazvat nekog na mob kad mi dode da pocem razmisljat o tome(da odvratim misli),slusam mp3 i pjevam u sebi(tako isto ne razmisljam)...u zadnje vrijeme kad legnem u krevet srce mi ubrzano lupa i takodjer mi stvara nemir(no kako bijah na pretragama i receno mi je da je sve ok s srcem,sad uspijevam zaspat bez straha)...

rejoflajt
02.06.2009., 08:32
evo i mene paničarke.. bila sam kod psihijatra, kod psihologa, na terapijama, razgovorima i pitaj boga sta jos ne.. al nista mi nije pomoglo! pijem xanaxe i to mi jedino pomogne.. redovito ih pijem 3x0,25 mg! sad je jos i dobro, prije sam pila 5,6x0,5 mg! mislim da tu jednostavno nema pomoci.. kad napad dođe ne prestaje po par sati.. i pitanje uopće dal je prestao!

koliko dugo si išla na psihoterapije i koliko minuta su trajale? jesi dobila antidepresiv?

deedee555
02.06.2009., 10:19
koliko dugo si išla na psihoterapije i koliko minuta su trajale? jesi dobila antidepresiv?

pa nekih 3 mj cini mi se, jednom il cak dvaput tjedno.. kako kad.. 30-45 min! dobila sam antidepresiv coaxil.. i eglonyl cak!

Logicus
02.06.2009., 10:40
pa nekih 3 mj cini mi se, jednom il cak dvaput tjedno.. kako kad.. 30-45 min! dobila sam antidepresiv coaxil.. i eglonyl cak!

Kako si sada? Jel te još šta muči? Ako jest, javi se, popričat ćemo ;)

deedee555
02.06.2009., 10:59
Kako si sada? Jel te još šta muči? Ako jest, javi se, popričat ćemo ;)

pa ono.. povremeno.. al kao sta sam rekla pijem xanaxe pa mi je puno puno bolje..:ne zna:

Logicus
02.06.2009., 11:20
pa ono.. povremeno.. al kao sta sam rekla pijem xanaxe pa mi je puno puno bolje..:ne zna:

Pusti to... Najbolje je bez tableta jer velika je vjerojatnost da će se organizam naviknit i da će nakon prestanka konzumacije sve bit po starom.. Bar što se tiče panike..

Ako te šta muči, javi se slobodno na private

SuperCow
02.06.2009., 12:38
Pusti to... Najbolje je bez tableta jer velika je vjerojatnost da će se organizam naviknit i da će nakon prestanka konzumacije sve bit po starom.. Bar što se tiče panike..

Ako te šta muči, javi se slobodno na private

Grrrrrr....:tuctuc::tuctuc::tuctuc:
deedee, predugo i previše piješ xanaxe! Ja ne znam koji ti je doktor dao Xanax kao terapiju protiv panike jer se oni piju isključivo kod prilagodbe na AD. I ne treba ih se piti dulje od mjesec-dva dok se ne navikneš na AD.
Logicus, nadam se da misliš na benziće, jer AD ne izaziva ovisnost i nije pravilo da se panika vraća nakon prestanka konzumacije.

surfer22
02.06.2009., 12:49
Grrrrrr....:tuctuc::tuctuc::tuctuc:
deedee, predugo i previše piješ xanaxe! Ja ne znam koji ti je doktor dao Xanax kao terapiju protiv panike jer se oni piju isključivo kod prilagodbe na AD. I ne treba ih se piti dulje od mjesec-dva dok se ne navikneš na AD.
Logicus, nadam se da misliš na benziće, jer AD ne izaziva ovisnost i nije pravilo da se panika vraća nakon prestanka konzumacije.

potpisujem!:s

Logicus
02.06.2009., 13:05
Grrrrrr....:tuctuc::tuctuc::tuctuc:
deedee, predugo i previše piješ xanaxe! Ja ne znam koji ti je doktor dao Xanax kao terapiju protiv panike jer se oni piju isključivo kod prilagodbe na AD. I ne treba ih se piti dulje od mjesec-dva dok se ne navikneš na AD.
Logicus, nadam se da misliš na benziće, jer AD ne izaziva ovisnost i nije pravilo da se panika vraća nakon prestanka konzumacije.

Najbolje je bez ičega :s:s... Ne beri ti brigu za nju... Rješit ćemo mi to ;)

ms*day*dreamer
03.06.2009., 20:28
Brijem da ja imam neki oblik PA jer sam si zabrijala malo da će me dečko ostaviti..ugl..bila sam 24 sata napeta ko puška i jedva se smirila..sa dečkom sve ok, ali od onda nisam sva svoja..imam osjećaj ko da će se ponoviti taj odvratni osjećaj i uznemirena sam lagano i mozak mi radi non stop, htjela bi malo razmišljat o NIČEMU..kaj da radim.. Jel mi može kaj dati doktorica opće prakse? Ovi perseni forte su niš..idem si popit jedan praxitenčić i spavat. Nekak mi se to češće dešava zadnjih par mjeseci. :-/ Uspaničarim se često i ne prestaje nekad cijeli dan.

SuperCow
03.06.2009., 23:44
Pa jesi ikad imala panični napad? Nije svaka napetost napad, moraš imati bar nekoliko klasičnih simptoma da bi to mogla nazvati napadom panike.

ms*day*dreamer
04.06.2009., 16:29
A ne znam..nekaj sam imala.. Inače sam osoba koja razmišlja previše unaprijed i brinem se.. Rijetko kad me boli briga za sve. I u zadnjih par mjeseci mi češće dođe da zbog neke situacije posla, faxa, dečka, staraca tolko razmišljam o tome pa kaj će biti pa možda ovo pa ono kaj ak bude ovo da mozak malo kaj mi ne eksplodira i skužim da sam ga prenabrijala od zabrinjavanja i razmišljanja i onda me čopi panika neka i uznemirena sam i osjetljiva i uužasno me strah da ne poludim, da se ne slomim do kraja da se više ne mogu skupit...i imam osjećaj ko da ne mogu udahnut skroz normalno i da svi vide kak sam osjetljiva i poluluda i najradije bi se zavukla u sobu ispod deke i prespavala to..blaaa Danas sam ok. :w
Al grozan osjećaj..i zna trajat po cijeli dan i onda mi treba 2-3 dana da budem sva svoja. Čvrsta i te fore.. :clint:
Ja ne bi bila luda.. :horor:

SuperCow
04.06.2009., 23:21
Imati PP ne znači biti lud. :rolleyes:
Mislim da imaš samo pojačanu anksioznost, iskreno mislim da ne znam nikoga tko je nema.Previše se brineš oko nekih stvari, pod stresom si, to ti se nagomilava itd., pa osjećaš posljedice. Ali po ovome što opisuješ to nije neki napad panike ili baš poremećaj.
Znači, klasičan napad panike praćen je ubrzanim pulsom, bolovima u prsištu i gušenjem, drhtavicom, vrtoglavicom ili omaglicom, mučninom,navalom hladnoće ili vrućine, depersonalizacijom i derealizacijom, strahom od ludila, gubitka kontrole, nagle smrti. Naravno, nije potrebno imati sve simptome ali mislim da se može razlikovati napad panike i pojačana anksioznost.
U pravilu napad panike ne traje dugo, poslije možeš osjećati još neke simptome i danima biti u strahu ili se osjećati nelagodno, ali sam napad se broji u minutama, rijeđe satima.
Ako osjećaš da imaš problema u svakodnevnom životu zbog tog osjećaja uvijek možeš otići na razgovor, ja bih to preporučila i onima koji nemaju vidljive znakove nekih psihičkih poremećaja :)

Logicus
17.06.2009., 16:58
U pravilu napad panike ne traje dugo, poslije možeš osjećati još neke simptome i danima biti u strahu ili se osjećati nelagodno, ali sam napad se broji u minutama, rijeđe satima.


Meni je skoro svaki trajo satima (2-3) :eek:

rejoflajt
17.06.2009., 19:10
deeeeee, redovito na terapije ičim manje iksića, ja bila 12 godina ovisnjak o njima.pa si ti sad misli ako želiš...http://imagesforum.doctissimo.fr/images/perso/eglantine95.gif

rejoflajt
17.06.2009., 19:12
[QUOTE=Dvojba;18643105]Naravno da se može, ali ne kod svih. Nekim ljudima psihoterapija ( višegodišnja) pomogne, doista pomogne. Ali nekima ne. Nekima ni lijekovi ne pomognu. Nigdje nema pravila dok se ne proba. Najgore je samo kukati, a ništa ne pokušati učiniti da to tako ne bude.
Ponekad se nema drugog izbora nego lokati antidepresive. Osobito kad se više istrošiš nakon silnih godina u anksioznosti i panikama, kada zbog toga fizičko tijelo počne stradavati, o psihi da ne pričam, a ti još na lageru imaš obitelj, djecu, posao i 100 obveza na vratu. Vjeruj mi, da se nađeš u takvoj situaciji, progutao bi i solnu kiselinu da ti netko kaže da će ti od toga biti dobro, a kamoli ne lijekove.
da,da

SuperCow
17.06.2009., 19:32
Meni je skoro svaki trajo satima (2-3) :eek:

A čuj, meni traje po pola sata ali još satima sam strašno tjeskobna i čak osjećam fizički umor kao da sam cijeli dan kopala kanale. Kako kod koga, ali mislim da bi poludjela kad bi mi baš vrhunac napada trajao duže.

zeusxl
17.06.2009., 19:57
Meni je skoro svaki trajo satima (2-3) :eek:

Meni sat i pol do dva. Ali mi krivo računamo. Sam napad stvarno traje do 30 min. Druga stvar je što se poslije njega osjećamo loše. Ja se onda više ne tresem, ali mi se vrti, ne mogu stati na noge i imam smetnje govora. Dok mi se sve to stabilizira i da počnem normalno funkcionirati, treba proći najmanje 90 min.:(

cherryblossomgirl
17.06.2009., 20:12
A čuj, meni traje po pola sata ali još satima sam strašno tjeskobna i čak osjećam fizički umor kao da sam cijeli dan kopala kanale. Kako kod koga, ali mislim da bi poludjela kad bi mi baš vrhunac napada trajao duže.

joooooj sjećam se ovog osjećaja :( koji užas.
tako sam zahvalna bogu da je sve to prošlo. ljudi, bit će vam bolje!

znala me mama navečer kad bi došla s posla pitati šta sam radila, a ja bih rekla da mi je trebao cijeli dan samo da se smirim.:s

jutra su bila najgora, a prema večeri sam bila opuštenija.

ne zna se jel bila gora panika, anksioznost ili depresija.

Logicus
19.06.2009., 00:23
Meni sat i pol do dva. Ali mi krivo računamo. Sam napad stvarno traje do 30 min. Druga stvar je što se poslije njega osjećamo loše. Ja se onda više ne tresem, ali mi se vrti, ne mogu stati na noge i imam smetnje govora. Dok mi se sve to stabilizira i da počnem normalno funkcionirati, treba proći najmanje 90 min.:(

Ja ne bi mogo disat praktički 3 sata, ponekad i više.. A što se tiče tih osjećaja koje si naveo, trajali bi skoro po po dana, bogami, nenormalno.

Logicus
19.06.2009., 00:23
A čuj, meni traje po pola sata ali još satima sam strašno tjeskobna i čak osjećam fizički umor kao da sam cijeli dan kopala kanale. Kako kod koga, ali mislim da bi poludjela kad bi mi baš vrhunac napada trajao duže.

Izgleda da se nemože poludit od toga, i ja san mislia, al ništa od toga, koliko god traja i kakav god bia :D

stvz
19.06.2009., 06:20
Eto, na, 3 tema o napadajima panike. Treba to sve povatat. Ajde, da se i ovde ukljucim. I ja se znam nekoliko sati osjecat lose. Ali, da, napadaj traje par sekundi, par minuta, ali ne nekoliko sati. To je onda posljedica iscrpljenosti od napadaja.

marinella
19.06.2009., 07:48
deeeeee, redovito na terapije ičim manje iksića, ja bila 12 godina ovisnjak o njima.pa si ti sad misli ako želiš...http://imagesforum.doctissimo.fr/images/perso/eglantine95.gif

kad si skužila da si ovisna o anksiolitiku?

zeusxl
19.06.2009., 07:53
kad si skužila da si ovisna o anksiolitiku?
Jednostavno si nervozan i muči te nesanica. A osim toga, tu je i stara dobra prijateljica-anksioznost(strah da ću dobiti PA ako ne uzimam anksiolitik).:(:eek:

marinella
19.06.2009., 09:04
Jednostavno si nervozan i muči te nesanica. A osim toga, tu je i stara dobra prijateljica-anksioznost(strah da ću dobiti PA ako ne uzimam anksiolitik).:(:eek:

kod mene je to pritisak u grudima kao da me nešto tišti,tuga,nemir,tjeskoba..nije me strah PA jer ih nemam već dvije god.

stvz
19.06.2009., 09:46
Je li vam se pocelo desavat da vas je stah ostat same doma da vam se nesto ne dogodi, a nema vam ko pomoc?

Logicus
19.06.2009., 15:16
Je li vam se pocelo desavat da vas je stah ostat same doma da vam se nesto ne dogodi, a nema vam ko pomoc?

Jest, pa to je jedan od okidača panike ;)

To mi se dešavalo kad sam dobio panične smetnje, dok je nakon nekog vremena okrenulo na obratno.. Ne bi tio bit među ljudima, već sam :confused:

SuperCow
19.06.2009., 16:35
Jest, pa to je jedan od okidača panike ;)

To mi se dešavalo kad sam dobio panične smetnje, dok je nakon nekog vremena okrenulo na obratno.. Ne bi tio bit među ljudima, već sam :confused:

Da, i meni!!:confused:
Prvo nikako nisam htjela biti sama doma i bilo bi mi loše jer sam mislila da će mi pozliti a sama sam, a sad izbjegavam gužvu, kao da imam osjećaj da mi drugi kradu zrak :D

Logicus
24.06.2009., 04:06
Da, i meni!!:confused:
Prvo nikako nisam htjela biti sama doma i bilo bi mi loše jer sam mislila da će mi pozliti a sama sam, a sad izbjegavam gužvu, kao da imam osjećaj da mi drugi kradu zrak :D

Koliko imaš godina?

SuperCow
24.06.2009., 12:13
Koliko imaš godina?

21.
Prvi napad sam imala sa...:misli: 16? 17?
Jel moguće da je toliko prošlo!!??

bezsmisla
24.06.2009., 13:47
Evo za sve nove panicare i one koji se tako osjecaju...kako preduhitriti napad i postati svjestan da je to samo u nasoj glavi...btw.. puno ljudi i dan danas primjenjuje ovu metodu kao uspjesnu

http://www.forum.hr/showthread.php?t=402403

Z.L.a
24.06.2009., 14:09
Imala sam panične napadaje,
duže vrijeme sam išla i kod privatnog psihijatra no nije mi ništa pomoglo...
jedan dan mi je puko film, prestala sam uzimati tablete i ići kod psihijatra koji mi govori već poznate stvari,a nije predložio konkretno rješenje, shvatila sam da moram prevladati strah i napadaj jer ako ga sad ne prevladam neću nikada. Moja obitelj i prijatelji su mi bili velika podrška, koji su vjerovali u mene i ne bih to mogla bez njih. Sada imam dosta samopouzdanja i nemam panične napadaje.
Kada sam ih imala trajali su ne određeno zavisi koliko dugo sam se nalazila
u po meni opasnim situacijama (nisu bila opasne već svakodnevne i danas mi nije jasno zašto sam se toliko uplašila).
Ovo sto kažeš da vidiš smrt pri napadaju zapamti da još nitko nije umro od paničnog napadaja, znam da to u određenoj situaciji panike ne pomaže puno
ali razmisli malo o tome...i počni vjerovat u sebe to će ti najviše od svega pomoći

frka
24.06.2009., 17:45
Ljudi bog.
nakon dugo vremena evo me opet....
odakle da počnem,sve me to još uvjek pomalo mući,ali svakim danom je sve bolje,unatoč panici i anksioznosti koja me dere,uspio sam diplomirati i nikad se
nisam isključivao iz normalnog života,obitelji,posla,jer jedino tako će te preživjeti,a ako se zatvorite u sebe onda ste nagrabusili,nikad kraja..
zato glavu gore,mladi ste,vrijeme će odraditi svoje,jer drugačije ne ide.:)

SuperCow
24.06.2009., 19:42
Imala sam panične napadaje,
duže vrijeme sam išla i kod privatnog psihijatra no nije mi ništa pomoglo...
jedan dan mi je puko film, prestala sam uzimati tablete i ići kod psihijatra koji mi govori već poznate stvari,a nije predložio konkretno rješenje, shvatila sam da moram prevladati strah i napadaj jer ako ga sad ne prevladam neću nikada. Moja obitelj i prijatelji su mi bili velika podrška, koji su vjerovali u mene i ne bih to mogla bez njih. Sada imam dosta samopouzdanja i nemam panične napadaje.
Kada sam ih imala trajali su ne određeno zavisi koliko dugo sam se nalazila
u po meni opasnim situacijama (nisu bila opasne već svakodnevne i danas mi nije jasno zašto sam se toliko uplašila).
Ovo sto kažeš da vidiš smrt pri napadaju zapamti da još nitko nije umro od paničnog napadaja, znam da to u određenoj situaciji panike ne pomaže puno
ali razmisli malo o tome...i počni vjerovat u sebe to će ti najviše od svega pomoći

Super što si ti uspjela, no to nije recept za svakog s paničnim napadima. Ja sam nakon dosta vremena s PP počela uspješno prevladavati napade, puno mi je bolje nego na početku ali ostaje anksioznost i strahovi koji su očito bili povezani s panikom ali ih se nikako ne mogu rješiti, bar ne za sada. A kad si stalno tjeskoban, loše volje, u depresiji...gdje pronaći samopouzdanje :ne zna:

Logicus
24.06.2009., 20:03
21.
Prvi napad sam imala sa...:misli: 16? 17?
Jel moguće da je toliko prošlo!!??

Ko i ja... Da jeli moguće :D

Meni je prvi bio s 13. a trajalo je do 20.e

Logicus
24.06.2009., 20:04
Imala sam panične napadaje,
duže vrijeme sam išla i kod privatnog psihijatra no nije mi ništa pomoglo...
jedan dan mi je puko film, prestala sam uzimati tablete i ići kod psihijatra koji mi govori već poznate stvari,a nije predložio konkretno rješenje, shvatila sam da moram prevladati strah i napadaj jer ako ga sad ne prevladam neću nikada. Moja obitelj i prijatelji su mi bili velika podrška, koji su vjerovali u mene i ne bih to mogla bez njih. Sada imam dosta samopouzdanja i nemam panične napadaje.
Kada sam ih imala trajali su ne određeno zavisi koliko dugo sam se nalazila
u po meni opasnim situacijama (nisu bila opasne već svakodnevne i danas mi nije jasno zašto sam se toliko uplašila).
Ovo sto kažeš da vidiš smrt pri napadaju zapamti da još nitko nije umro od paničnog napadaja, znam da to u određenoj situaciji panike ne pomaže puno
ali razmisli malo o tome...i počni vjerovat u sebe to će ti najviše od svega pomoći

E, to ja govorim otkad sam otvorio topic...

Ja sam se i rješio panike bez ičega... Bez tableta, psihijatara itd... Treba sve sam nadvladat :top:

iwanamilinkovic
26.06.2009., 16:19
sorry ako vec ovakva tema postoji,ali ovdje bih htjela iznjeti svoj slučaj,podijeliti ga s drugima na forumu i ako je neko voljan da mi pomogne / da savjet,pogotovo ako netko ima slično iskustvo kao ja...
Uglavnom : Imam 14 godina,počelo je nedavno,prije par mjeseci na satu hrvatskog. Čitali smo neki text,i profa je mene prozvala i pročitala sam par riječi ali sam se onda najednom nenadano uspaničila,srce mi je počelo ubrzano kucati,ubrzano sam disala i nisam se mogla kontrolirat,i nisam više čitala,tj.nisam mogla,pa sam otišla sa sata doma ( rekla sam da mi se vrtilo u glavi,jer mi je bilo previše neugodno.)
Poslije sam stalno razmisljala o toj situaciji,ostavilo je sve to jak dojam na mene,prije mi se nikad nije događalo,stalno sam razmatrala situaciju...
a nakon 2,3 tjedna se isto ponovilo na engleskom..
Profesorica me nakon ''incidenta'' pitala kaj mi je,pa sma joj lagala da imam probloema s očima ( opet mi je bilo neugodno joj priznat.)..
Uglavnom,jos mi se desavalo od kad je pocelo sve to da nisam mogla pročitat rečenice kad su me profesori prozivali,jednostavno se opet isto događalo...
Kad sam vidjela da je to postalo sve učestalije rekla sam mami da kaze profesorima o tome,da me ne prozivaju jer imam problema...
I sad neki dan,na podjeli svjedodzbi se opet dogodilo...
Prozivali su učenike da istupe i potpiši neki doument i uzmu svjedodzbu,i kad je dosao red na moj razred pobjegla sam u wc,obuzeo me jaki strah,panika..nisam se mogla nikak smirit,srce mi ej jako kucalo,brzo sam disala,ugl.ko neki napadaj...
nakon desetak minuta sam se smirila,al nisam mogla izac pred sve te ljude,pa sam poslije kad nije nikog bilo to potpisala i preuzela svjedodzbu...
inače,tam je bilo dosta ljudi...i mene kao da je obuzeo neki strah,ne znam...
i sad nakon toga,stalno razmisljam o tome,i nervozna sam u drustvu druigih ljudi,srce mi lupa,i cudno se osjecam odonda..
cak i sad se osjecam nervozno,valjda sam jos uvijek pod dojmom tog dogadaja.
Inače sam jako otvorena osoba prema ljudima koje znam dugo i skoima sam bliska,nemam problema s izrazavanjem i nisam sutljiva...
bar nisam do sad bila...
Jel ima netko iskustva sa socijalnom fobijom ( mislim da je ovo kaj mi se dogada socijalna fobija,po simptomima i svemu...) i dal mi preporucujete psihijatra ili ne ?
Hvala.

Engelchen00012
26.06.2009., 16:23
Ocito su to napadi panike i o tome postoji topic. Potrazi.:)

iwanamilinkovic
26.06.2009., 16:24
Ocito su to napadi panike i o tome postoji topic. Potrazi.:)

ali ja bi htjela da mi netko odgovori osobno za moj slučaj...tamo mi ionako nitko nebi odgovorio,a i ne mogu sebe tražit u tuđim slučajevima...
ako je netko voljan,nek mi odgovori ; )

Melpina
26.06.2009., 16:25
Inače sam jako otvorena osoba prema ljudima koje znam dugo i skoima sam bliska,nemam problema s izrazavanjem i nisam sutljiva...
bar nisam do sad bila...
Jel ima netko iskustva sa socijalnom fobijom ( mislim da je ovo kaj mi se dogada socijalna fobija,po simptomima i svemu...) i dal mi preporucujete psihijatra ili ne ?
Hvala.

potraži pomoć psihijatra, tu se vjerojatno radi o potisnutim kompleksima. imala sam i ja to prije u jakoj mjeri, toliko da sam bila agorafobiju razvila, al mi je psihoterapija dosta pomogla. uvik sam imala loše mišljenje o sebi i bojala se cak po danu izac, ali sad mi je bolje jer pijem tablete i idem na psihoterapiju.

i još si mlada, ice to na bolje. :top:

iwanamilinkovic
26.06.2009., 16:31
potraži pomoć psihijatra, tu se vjerojatno radi o potisnutim kompleksima. imala sam i ja to prije u jakoj mjeri, toliko da sam bila agoraforiju razvila, al mi je psihoterapija dosta pomogla.

i još si mlada, ice to na bolje. :top:


Hvala ;)
ako si iz Zagreba,jel mi mozes preporucit nekog psihijatra dobrog ?
Btw,ovo s potisutim komplexima imaš pravo
iskompleksirana sam u vezi debljine,govorim sama sebi i drugima da sam debela,iako mi drugi govore da nisam,ali sam sama sebe u to uvjerila...:/

Melpina
26.06.2009., 16:39
Hvala ;)
ako si iz Zagreba,jel mi mozes preporucit nekog psihijatra dobrog ?
Btw,ovo s potisutim komplexima imaš pravo
iskompleksirana sam u vezi debljine,govorim sama sebi i drugima da sam debela,iako mi drugi govore da nisam,ali sam sama sebe u to uvjerila...:/

:mig:

kad se riješiš nekih svojih osobnih kompleksa onda ces i imat bolje mišljenje o sebi. 100%!

pocni se drugacije i privlacnije oblacit, promjerni frizuru koja ti stoji..itd. uglavnom radi ono šta te veseli i šta pozitivno utjece na tebe.

nemoj nikad drugima govorit svoje "mane" na tijelu jer ce ti samo odnemoc, nece ti pomoc. (kao još netko na forumu :rolleyes:, al dobro sad).
zašto ti to kažem?jer kakvom se predstaviš takvom ce te i drugi gledat.
posebno nemoj govorim o svojim kompleksima ljudima koje malo znas ili nikako.
jednostavo onda ako te nešto muci iskali se na papir. pomaže! :top:

rejoflajt
26.06.2009., 18:25
sorry ako vec ovakva tema postoji,ali ovdje bih htjela iznjeti svoj slučaj,podijeliti ga s drugima na forumu i ako je

imaš odgovor na topicu anksioznost

rejoflajt
26.06.2009., 18:50
o paničnom poremećaju ovdje (http://www.psihijatrija.hr/edu/panp.htm)

SuperCow
26.06.2009., 22:34
Hvala ;)
ako si iz Zagreba,jel mi mozes preporucit nekog psihijatra dobrog ?
Btw,ovo s potisutim komplexima imaš pravo
iskompleksirana sam u vezi debljine,govorim sama sebi i drugima da sam debela,iako mi drugi govore da nisam,ali sam sama sebe u to uvjerila...:/

Ja bi ti preporučila da razmisliš o nekim psihoterapijama, malo razgovora koji će spriječiti da se ovo razbukta u neku težu fobiju ili poremećaj. Čini mi se da zbog tih kompleksa imaš problema s "javnim nastupima" tj. pričanju pred više ljudi i sl. U tvojim godinama je to vrlo često, samo je puno bolje riješiti se tog straha da ti kasnije bude lakše, jer rijetko prođe samo od sebe.
Ako hoćeš na terapiju idi kod psihoterapeuta a ne psihijatra, mislim da ti je to bolje rješenje.

Logicus
27.06.2009., 19:10
Ako hoćeš na terapiju idi kod psihoterapeuta a ne psihijatra, mislim da ti je to bolje rješenje.

I ja mislim da je bolje otić u psihoterapeuta ako se već ide

ivvv
28.06.2009., 16:44
bok svima...

zamolila bih ak mi itko može preporučiti nekog dobrog psihoterapeuta ili psihologa
koji se bave anksioznosti i napadima panike.....prvi napad mi se dogodio prije dva
mjeseca i htjela bih već u startu to srezati, al nikak da nađem nekog dobrog...
molim vas za bilo kakve informacije!!!!
tnx:s

stvz
29.06.2009., 06:19
Dobro jutro, ljudi.

mpo
29.06.2009., 11:16
sorry ako vec ovakva tema postoji,ali ovdje bih htjela iznjeti svoj slučaj,podijeliti ga s drugima na forumu i ako je neko voljan da mi pomogne / da savjet,pogotovo ako netko ima slično iskustvo kao ja...
Uglavnom : Imam 14 godina,počelo je nedavno,prije par mjeseci na satu hrvatskog. Čitali smo neki text,i profa je mene prozvala i pročitala sam par riječi ali sam se onda najednom nenadano uspaničila,srce mi je počelo ubrzano kucati,ubrzano sam disala i nisam se mogla kontrolirat,i nisam više čitala,tj.nisam mogla,pa sam otišla sa sata doma ( rekla sam da mi se vrtilo u glavi,jer mi je bilo previše neugodno.)
Poslije sam stalno razmisljala o toj situaciji,ostavilo je sve to jak dojam na mene,prije mi se nikad nije događalo,stalno sam razmatrala situaciju...
a nakon 2,3 tjedna se isto ponovilo na engleskom..
Profesorica me nakon ''incidenta'' pitala kaj mi je,pa sma joj lagala da imam probloema s očima ( opet mi je bilo neugodno joj priznat.)..
Uglavnom,jos mi se desavalo od kad je pocelo sve to da nisam mogla pročitat rečenice kad su me profesori prozivali,jednostavno se opet isto događalo...
Kad sam vidjela da je to postalo sve učestalije rekla sam mami da kaze profesorima o tome,da me ne prozivaju jer imam problema...
I sad neki dan,na podjeli svjedodzbi se opet dogodilo...
Prozivali su učenike da istupe i potpiši neki doument i uzmu svjedodzbu,i kad je dosao red na moj razred pobjegla sam u wc,obuzeo me jaki strah,panika..nisam se mogla nikak smirit,srce mi ej jako kucalo,brzo sam disala,ugl.ko neki napadaj...
nakon desetak minuta sam se smirila,al nisam mogla izac pred sve te ljude,pa sam poslije kad nije nikog bilo to potpisala i preuzela svjedodzbu...
inače,tam je bilo dosta ljudi...i mene kao da je obuzeo neki strah,ne znam...
i sad nakon toga,stalno razmisljam o tome,i nervozna sam u drustvu druigih ljudi,srce mi lupa,i cudno se osjecam odonda..
cak i sad se osjecam nervozno,valjda sam jos uvijek pod dojmom tog dogadaja.
Inače sam jako otvorena osoba prema ljudima koje znam dugo i skoima sam bliska,nemam problema s izrazavanjem i nisam sutljiva...
bar nisam do sad bila...
Jel ima netko iskustva sa socijalnom fobijom ( mislim da je ovo kaj mi se dogada socijalna fobija,po simptomima i svemu...) i dal mi preporucujete psihijatra ili ne ?
Hvala.

to ti je normalno, netreba ti psiholog jer će ti još reći da je to problem:mig: Problem nastaje upravo zbog želje za kontrolom.

Logicus
29.06.2009., 16:37
bok svima...

zamolila bih ak mi itko može preporučiti nekog dobrog psihoterapeuta ili psihologa
koji se bave anksioznosti i napadima panike.....prvi napad mi se dogodio prije dva
mjeseca i htjela bih već u startu to srezati, al nikak da nađem nekog dobrog...
molim vas za bilo kakve informacije!!!!
tnx:s

Odakle si?

rejoflajt
29.06.2009., 16:47
to ti je normalno, netreba ti psiholog jer će ti još reći da je to problem:mig: Problem nastaje upravo zbog želje za kontrolom.

psiholog nije liječnik niti je mjerodavan za ovakvu vrstu poremećaja.

SuperCow
29.06.2009., 20:28
to ti je normalno, netreba ti psiholog jer će ti još reći da je to problem:mig: Problem nastaje upravo zbog želje za kontrolom.

Ali ako ima problema s tim treba joj pomoć. Zašto bi se mučila ako može otići na par razgovora i prevladati ovo u startu?

mpo
01.07.2009., 10:27
zato jer psiholozi nabijaju radne sate na nepostojećim problemima :D

SuperCow
01.07.2009., 13:00
Ok, ja smatram da je ovo što je ona navela postojeći problem. I bolje će ga riješiti psiholog/terapeut nego laik.

Logicus
04.07.2009., 18:33
psiholog nije liječnik niti je mjerodavan za ovakvu vrstu poremećaja.

Ali može pomoć u svakom slučaju.. Mislim da za to (ipak je riječ o blagoj vrsti pomoći) nije potrebno ništa, a ako se već nešto misli poduzimat sa strane, mislim da je svfakako bolje konzultirat se s psihologom..

Nije shizofrenija pa da će ić na psihoterapije bogati :confused:

rejoflajt
04.07.2009., 18:41
Ali može pomoć u svakom slučaju.. Mislim da za to (ipak je riječ o blagoj vrsti pomoći) nije potrebno ništa, a ako se već nešto misli poduzimat sa strane, mislim da je svfakako bolje konzultirat se s psihologom..

Nije shizofrenija pa da će ić na psihoterapije bogati :confused:

misliš da se samo za šizu ide psihijatru, o čemu ti pričaš?!http://imagesforum.doctissimo.fr/images/perso/varoise.gif

naravno da je bitno krenuti, a sad je li psiholog kompetentan dovoljno da "snimi" problem....i on ti daje savjete što je čista glupost!

femmelatin
04.07.2009., 19:07
Joj kako volim kad ljudi koji ne barataju ni osnovnim pojmovima dijele savjete i još k tome vrlo samouvjereno. Za boga miloga, panični napadi, socijalna fobija, anskioznost su POREMEĆAJI, medicinski, a ne hirovi, normalna stvar ili nešto drugo. Za neobaviještene - to su BOLESTI, postoje u medicinskim kategorizacijama, a bolesti, kao što znamo liječe LIJEČNICI. Ne prijatelji, ne roditelji, ne svećenici i ne psiholozi i ne svatko sam sa sobom, nego liječnici specijalizirani za tu vrstu poremećaja a zovu se psihijatri.

Te vrste poremećaja su klasificirane kao neuroze i psihijatri se bave jednako neurozama kao i psihotičnim poremećajima, shizofrenijom i slično. Dakle, psihijatri NISU "doktori za luđake" a psiholozi NISU liječnici uopće, da to više jednom razjasnimo.

I osvrnula bih se na forumaša koji se hvali kako se sam izliječio, a zatim navodi kako je od PP patio od trinaeste do dvadesete godine, ma bravo. Možda ovdje ima ljudi koji nemaju namjeru ni želju potratiti sedam godina života na poremećaj koji se optimalnom kombinacijom lijekova i/ili psihoterapije može riješiti uspješno u daleko kraćem roku.

Za kraj - psihoterapija NIJE savjetovanje i uloga psihoterapeuta NIJE reći pacijentu što da radi. Psihoterapija ima svoj mehanizam djelovanja, a psihoterapeuti su kod nas većinom psihijatri specijalizirani za psihoterapiju i u manjem broju pripadnici drugih zanimanja koji su također naknadno dodatno prošli školovanje za psihoterapeuta (psiholozi, defektolozi i sl.) Osoba koja je na Filozofskom fakultetu diplomirala kao profesor psihologije, nije nakon te 4 (sad 5) godina školovanja ni na koji način osposobljena za terapiju anksioznih ni bilo kojih drugih psihijatrijskih poremećaja.

Logicus
04.07.2009., 19:18
Joj kako volim kad ljudi koji ne barataju ni osnovnim pojmovima dijele savjete i još k tome vrlo samouvjereno. Za boga miloga, panični napadi, socijalna fobija, anskioznost su POREMEĆAJI, medicinski, a ne hirovi, normalna stvar ili nešto drugo. Za neobaviještene - to su BOLESTI, postoje u medicinskim kategorizacijama, a bolesti, kao što znamo liječe LIJEČNICI. Ne prijatelji, ne roditelji, ne svećenici i ne psiholozi i ne svatko sam sa sobom, nego liječnici specijalizirani za tu vrstu poremećaja a zovu se psihijatri.

Te vrste poremećaja su klasificirane kao neuroze i psihijatri se bave jednako neurozama kao i psihotičnim poremećajima, shizofrenijom i slično. Dakle, psihijatri NISU "doktori za luđake" a psiholozi NISU liječnici uopće, da to više jednom razjasnimo.

I osvrnula bih se na forumaša koji se hvali kako se sam izliječio, a zatim navodi kako je od PP patio od trinaeste do dvadesete godine, ma bravo. Možda ovdje ima ljudi koji nemaju namjeru ni želju potratiti sedam godina života na poremećaj koji se optimalnom kombinacijom lijekova i/ili psihoterapije može riješiti uspješno u daleko kraćem roku.

Za kraj - psihoterapija NIJE savjetovanje i uloga psihoterapeuta NIJE reći pacijentu što da radi. Psihoterapija ima svoj mehanizam djelovanja, a psihoterapeuti su kod nas većinom psihijatri specijalizirani za psihoterapiju i u manjem broju pripadnici drugih zanimanja koji su također naknadno dodatno prošli školovanje za psihoterapeuta (psiholozi, defektolozi i sl.) Osoba koja je na Filozofskom fakultetu diplomirala kao profesor psihologije, nije nakon te 4 (sad 5) godina školovanja ni na koji način osposobljena za terapiju anksioznih ni bilo kojih drugih psihijatrijskih poremećaja.

Gle, psihologijom se bavim, proučavam studiram i tako... Nemoj govorit što je bolje a što ne ako nisi to prošla... Ja sam na kraju jednostavno sam naša način na koji sam suzbia panične napadaje.. Da sam se konzultira ranije s psihologom i da mi je potvrdia ono šta sam mislia davno bi se toga riješia..

A to ma bravo, što se tiče godina mučenja s panikom, virovala ili ne, više mi je donilo dobroga 17 puta nego što mi je odmoglo u tih 7 godina..
Prvo, nestala je hipohondrija koju sam imo, razni strahovi, vamo tamo, sve negativnosti su izašle, što ne mislim da bi se desilo da nisam sam išo kontra toga i mučio se...

Nekad se u životu valja i pomučit, zar ne :ne zna:

A kad bi vidia da netko uzima lijekove za panične napade (ne anksioznost), već samu paniku, da bi mu ćusku po glavi;)

To su gluposti... Kakvi lijekovi.. Bez daljnjeg da nisu potrebni za teže oblike psihičkih poremećaja, ali za paniku? Ne budi smiješna, molin te :flop:

Logicus
04.07.2009., 19:20
misliš da se samo za šizu ide psihijatru, o čemu ti pričaš?!http://imagesforum.doctissimo.fr/images/perso/varoise.gif

naravno da je bitno krenuti, a sad je li psiholog kompetentan dovoljno da "snimi" problem....i on ti daje savjete što je čista glupost!

Kompetentan je laik koji ima iskustva s time, a ne psiholog, o čem pričaš? :lol:

... Evo koliko znam, ne hvalim se, ali znam, pomogo sam 10-ak forumaša tu da se riješe panike pa sad razmisli..

A kako? Dovoljno je malo prozrijet u osnovne osobine ličnosti, pričat otvoreno s osobom i tražit uzrok... Poslije razgovarat ovisno o temeljima dobivenim na osnovi analize spomenutih karakteristika i razmišljanja..

femmelatin
04.07.2009., 19:28
Pričaš svašta. A ne znaš ništa. Ne znaš ni razliku između psihologa i psihijatra a kamoli što drugo. Godine života si ulupao u bespotrebnoj patnji a to što sam sebi tepaš da si nekom tu pomogao - pa, ako te to čini sretnim a ti živi u iluziji. Nemam što dodati, kad se već pušta da na temi koja je prvenstveno medicinska laici dijele savjete o neliječenju.

Logicus
04.07.2009., 19:32
Pričaš svašta. A ne znaš ništa. Ne znaš ni razliku između psihologa i psihijatra a kamoli što drugo. Godine života si ulupao u bespotrebnoj patnji a to što sam sebi tepaš da si nekom tu pomogao - pa, ako te to čini sretnim a ti živi u iluziji. Nemam što dodati, kad se već pušta da na temi koja je prvenstveno medicinska laici dijele savjete o neliječenju.

Gle, studiram psihologiju, tako da vjerojatno znam... Drugo.. Nijedna patnja nije bespotrebna.. :kava:

Treće, nelupam i ne živim u iluziji... :mig:

Četvrto... Ne nasmijavaj me :rofl:

rejoflajt
04.07.2009., 21:33
Gle, studiram psihologiju, tako da vjerojatno znam... Drugo.. Nijedna patnja nije bespotrebna.. :kava:

Treće, nelupam i ne živim u iluziji... :mig:

Četvrto... Ne nasmijavaj me :rofl:

nemaš blage veze o ničemu. mi koji ti to govorimo nije zato da se pravimo pametni, već smo prošli i prolazimo psihoterapijske procese, a ta jeftina psihološka sranja dijeli sa svojim kolegama.http://imagesforum.doctissimo.fr/images/perso/1/gemeaux17.gif

Logicus
04.07.2009., 22:09
nemaš blage veze o ničemu. mi koji ti to govorimo nije zato da se pravimo pametni, već smo prošli i prolazimo psihoterapijske procese, a ta jeftina psihološka sranja dijeli sa svojim kolegama.http://imagesforum.doctissimo.fr/images/perso/1/gemeaux17.gif

Ko si ti da mi govoriš da neman blage :eek:

Vi ste prošli? A šta, ja nisam? :rofl:

Prolazite jer ste pičke, nemorete sami ništa... Jazavci :flop:

Umisto da laprdaš tu pizdarije, ajde lovi rake, možda bude koristi ;)

SuperCow
04.07.2009., 23:46
A kad bi vidia da netko uzima lijekove za panične napade (ne anksioznost), već samu paniku, da bi mu ćusku po glavi;)

To su gluposti... Kakvi lijekovi.. Bez daljnjeg da nisu potrebni za teže oblike psihičkih poremećaja, ali za paniku? Ne budi smiješna, molin te :flop:

Dobro, ajmo razjasnit jednu stvar- zašto u opisu djelovanja tableta, antidepresiva, u mom slučaju Seroxata, stoji kolika doza je potrebna kod paničnog poremećaja? Ili kod socijalne fobije, GAP-a, specificiranih i nespecificiranih fobija itd.? Zato jer te tablete nikome s takvim poremećajima neće pomoći ili zato jer pomažu...?
Nemoj slučajno početi o zavjerama i urotama farmaceutskih tvrtki jer to neću popušit, ali navedi razlog zašto si toliko protiv njih a da se ne tiče toga da si se ti riješio panike bez tableta. Jel uopće imaš drugi razlog??
Meni recimo ne bi "da ćusku po glavi" jer pijem lijekove i nemam napade panike. I vidiš, riješila sam ih se u 3 godine, ne u sedam.:mig:
Ja ne tvrdim da svakodnevno trovanje kemijom nema negativne strane, ali je to moj izbor i zadovoljna sam.
Išla sam do sad kod psihologa, psihijatra i sad kod psihoterapeuta, i mislim da ne moram naglašavati kod koga nije bilo nikakvog pomaka i čije su metode "zapisivanja svojih misli u dnevnik i svakodnevnog izbacivanja negativnih osjećaja kroz razgovor sa samom sobom dok se gledam u ogledalo" bile totalni promašaj.

rejoflajt
05.07.2009., 00:32
Dobro, ajmo razjasnit jednu stvar- zašto u opisu djelovanja tableta, antidepresiva, u mom slučaju Seroxata, stoji kolika doza je potrebna kod paničnog poremećaja? Ili kod socijalne fobije, GAP-a, specificiranih i nespecificiranih fobija itd.? Zato jer te tablete nikome s takvim poremećajima neće pomoći ili zato jer pomažu...?
Nemoj slučajno početi o zavjerama i urotama farmaceutskih tvrtki jer to neću popušit, ali navedi razlog zašto si toliko protiv njih a da se ne tiče toga da si se ti riješio panike bez tableta. Jel uopće imaš drugi razlog??
Meni recimo ne bi "da ćusku po glavi" jer pijem lijekove i nemam napade panike. I vidiš, riješila sam ih se u 3 godine, ne u sedam.:mig:
Ja ne tvrdim da svakodnevno trovanje kemijom nema negativne strane, ali je to moj izbor i zadovoljna sam.
Išla sam do sad kod psihologa, psihijatra i sad kod psihoterapeuta, i mislim da ne moram naglašavati kod koga nije bilo nikakvog pomaka i čije su metode "zapisivanja svojih misli u dnevnik i svakodnevnog izbacivanja negativnih osjećaja kroz razgovor sa samom sobom dok se gledam u ogledalo" bile totalni promašaj.:top:

surfer22
05.07.2009., 12:39
Ko si ti da mi govoriš da neman blage :eek:

Vi ste prošli? A šta, ja nisam? :rofl:

Prolazite jer ste pičke, nemorete sami ništa... Jazavci :flop:

Umisto da laprdaš tu pizdarije, ajde lovi rake, možda bude koristi ;)

ne bi se reklo da studiraš psihologiju,jer ti je izražavanje grozno,vrijeđaš jer se ne slažemo s tvojim mišljenjem,s time ništa nećeš postići,ajde kada si tako pametan zašto nas sve ne izlječiš???????????????????????????:s

Logicus
05.07.2009., 22:09
ne bi se reklo da studiraš psihologiju,jer ti je izražavanje grozno,vrijeđaš jer se ne slažemo s tvojim mišljenjem,s time ništa nećeš postići,ajde kada si tako pametan zašto nas sve ne izlječiš???????????????????????????:s

Ponašam se tako iz razloga jer sam uvjeren da je moj stav ispravan :)

Drugo, nemam namjeru vrijeđat al vidim da određeni projiciraju neke svoje komplekse na mene i to me nervira.

Treće, spomenuo sam da sam dosta njih (samo što ih s foruma ''znam'') pomogo vezano uz to..

Pomoću i onima koji žele da im se pomogne, nek se slobodno jave na private i dat ću sve od sebe da im pomognem..

Ništa ne košta probat, zar ne? :ne zna:

Logicus
05.07.2009., 22:19
Dobro, ajmo razjasnit jednu stvar- zašto u opisu djelovanja tableta, antidepresiva, u mom slučaju Seroxata, stoji kolika doza je potrebna kod paničnog poremećaja? Ili kod socijalne fobije, GAP-a, specificiranih i nespecificiranih fobija itd.? Zato jer te tablete nikome s takvim poremećajima neće pomoći ili zato jer pomažu...?
Nemoj slučajno početi o zavjerama i urotama farmaceutskih tvrtki jer to neću popušit, ali navedi razlog zašto si toliko protiv njih a da se ne tiče toga da si se ti riješio panike bez tableta. Jel uopće imaš drugi razlog??
Meni recimo ne bi "da ćusku po glavi" jer pijem lijekove i nemam napade panike. I vidiš, riješila sam ih se u 3 godine, ne u sedam.:mig:
Ja ne tvrdim da svakodnevno trovanje kemijom nema negativne strane, ali je to moj izbor i zadovoljna sam.
Išla sam do sad kod psihologa, psihijatra i sad kod psihoterapeuta, i mislim da ne moram naglašavati kod koga nije bilo nikakvog pomaka i čije su metode "zapisivanja svojih misli u dnevnik i svakodnevnog izbacivanja negativnih osjećaja kroz razgovor sa samom sobom dok se gledam u ogledalo" bile totalni promašaj.

Ja nigdje ne spominjem da kod - nekih težih - psihičkih poremećaja medicinski dio liječenja nije potreban, dapače, nužan je..

A kod banalnijih, da, dobro si pročitala, banalnijih stvari kao što su panika, socijalna fobija i ini to NIJE potrebno..

Zagovaram uzimanje tableta jedino u teškim slučajevima, jer u blagima imaju više negativnih efekata nego pozitivnih..

Ako si ti svjesna, npr, da imaš socijalnu fobiju, dakle, javlja ti se strah od javnosti pri raznim javnim aktivnostima (većim ili manjim) onda ne dozvoli da strah bude jači od tebe, idi sama kontra njega... Primi se za ruku i tako ćeš ojačat..

Ne dopusti da te tablete vode... Iz toga, ako sama preuzmeš kontrolu, samo možeš izaći jača... Ako te tableta bude vodila kroz to kao mama dijete, kad ti ne budu bile potrebne, žalit ćeš za onim iskustvom koje bi ti mnogo pomoglo da si bila bez tableta... Kažem iz iskustva ;)

P.S.
Ovim se putem ispričavam rejoflajtu ako sam ga u jednom od prethodnih postova uvrijedio, nije mi bila namjera, već sam bio malo isprovociran nečim u RL-u :)

Sorry

Samo želim da budete borci, a ne kukavice, vjerujte mi da nikom ne želim ništa loše.. :)

rejoflajt
05.07.2009., 23:47
P.S.
Ovim se putem ispričavam rejoflajtu ako sam ga u jednom od prethodnih postova uvrijedio, nije mi bila namjera, već sam bio malo isprovociran nečim u RL-u :)

Sorry



sve u redu...ovo je ionako virtuala...

SuperCow
05.07.2009., 23:53
Ali ta taktika je pogrešna koliko god ti s činilo da nije. I ja kažem iz iskustva jer sam bila bez tableta, samo sa psihoterapijom, bez ičega i sa svime i valjda mogu procijeniti kad sam se bolje osjećala. Jbg, po meni napadi panike nisu banalna pojava, kao uostalom ni bilo koja druga fobija na svijetu jer ti onemogućavaju da vodiš normalan život :ne zna:
Da se razumijemo- ja zagovaram prestanak terapije medikamentima kad se željeni učinak postigne, to znači da kad osjetiš poboljšanje, kad ti se malo napuni samopouzdanje i osjetiš da imaš dovoljno snage da kreneš u borbu s poremećajem koji te muči- ostaviš tablete. Nikome ne bi savjetovala (niti sama to radim) da pije tablete, ne znam, cijeli život, jer su one baš fine i slatke i ujutro su ti zjenice raširene pa ti se soba okreće.
Ali znam po sebi da je NEMOGUĆE krenuti sam bez ičega, na početku. Od mog prvog napada panike do prvog posjeta psihijatru prošlo je više od godinu dana- jer nakon tog napada nisam izlazila iz stana. Šta je meni tad, sa 17 godina, značilo što mi je netko rekao da mogu sama, da trebam protiv straha? Kad mi to kažeš danas, ima smisla, drugačije razmišljam nego prije 4 godine.
Tablete NIKAD nisu bile lijek protiv napada panike, anksioznosti ili fobija, one su uvijek služile kao pomoć, ništa više.
Spomenuo si da nemaš ništa protiv takvog liječenja kod težih poremećaja pa pretpostavljam da tu svrstavamo i depresiju, a šta kažeš na to da je u 99% slučajeva depresija popratna pojava bilo kojeg "banalnog" poremećaja?


(Nitko ovdje nikome ne želi ništa loše, uostalom možda će ovo prepucavanje nekom pomoći ;))

Eric Prydz
06.07.2009., 00:31
http://www.forum.hr/showthread.php?t=402403 PA i kako ga sprijeciti. Mozda si vec procitao ali vrijedi ponovno i sigurno ces vidjet gdje je bio okidac

Za pocetak hvala za ovo napisano... :top:

Procitao sam nekoliko strana ovog topica i vise-manje se slaze sa mojim iskustvima... (strah od smrti, "gubitka razuma", lupanje srca, znojenje ili ledene ruke i noge, panika)

Mozda ce zazvucati glupavo ili smjesno ali unatrag nekoliko mjeseci razmisljam o disanju i kada to cinim uobicajeni ritam disanja se remeti, ili disem plitko ili preduboko-sve samo ne normalno.
U pocetku bi se time "zabavljao" nekoliko trenutaka, to bi proslo jer bi poceo razmisljati o necem drugom, baviti se nekom drugom svakodnevnom aktivnosti...medjutim od proslog tjedna dogadjalo bi se da se probudim usred noci u panici da nisam zaboravio disati i tako nekoliko puta u noci...prilicno neugodna stvar.
Danas sam dobar dio dana razmisljao o disanju a da jednostavno ne znam zasto i imam osjecaj da sam svaki udisaj napravio svjesno, odnosno svojom voljom jer sam razmisljao o tome...znam da je disanje refleks i ako nije po srijedi fizicka bolest (a vjerujemda nije) i da je to sve skupa iracionalan strah ali do sada nisam znao kako si pomoci...kanim primjeniti definitivno ovu gore metodu...

Inace imam 23. godine i sportas sam, nemam osjecaj da sam depresivan ili u stanju tuge, imam dosta prijatelja i rijetko sam saam (nemam problema sa socializiranjem)... doktor opce prakse dao mi je da pijem normabel 2 mg ali iz drugog razloga, bilo je sumnje u srcane aritmije koje su odbacene a stanje redovito kontroliram...ugl. nikada nisam trosio ljekove za mentalno zdravlje, nadam se da je to pravi izraz.

afra
06.07.2009., 12:39
Ja sam se riješila napadaja panike bez psihijatara ili tableta. Čak nisam imala niti potporu obitelji, dapače, roditelji su mi se znali ismijavati ili me u krajnju ruku nisu razumjeli uopće.
Sad imam 35 godina, napadaji on i off su trajali skoro jedno desetljeće.
Do te mjere da sam jednom pala u nesvijest nasred Krčkog mosta dok sam ja bila za volanom. Osjetila sam na vrijeme što se dešava i stigla stati nasred mosta prije pada u nesvijest...
Riješila sam se većine paničnih napadaja jer je došlo to vrijeme i tako sam odlučila, bilo mi je dosta živjeti u strahu od slijedećeg napada.
Ne kažem da će svima tako uspjeti, ali ja sam se stvarno mučila desetak godina i nitko mi nije pomogao osim sama sebi.
Imam još neke sitne fobije i nekih problema, ali više nemam paničnih napadaja već otprilike više od tri godine.

Shebica
06.07.2009., 13:01
:kava:evo da se priključim temi, naime pred nekih 6 godina u srednjoj školi počele su smetnje poput otežanog disanja i lupanja vrtoglavice. digla se panika i poslali me na sve žive i nežive pretrage da bi se ustanovilo da su svi nalazi uredni. međutim napadi sve gori, lupaanje srca i vrtoglavica u tolikoj mjeri da nisam izlazila iz kuće. poslali me psihijatru na razgovor koji je bio zaista "bajan" jer je čovjek nakon punih 15 minuta razgovora bubnuo neku terapiju tabletama pa i grupnu terapiju gdje nas hrpa priča o tome što nas muči. ništa od navedenog nije pomoglo. bacila ja te tablete i muku mučila malo po malo da bi nakon otprilike godinu dana to prestalo. i sva sretna reko neće to više jadajadajada... kad eto mene na faksu i na drugoj godini napadaji se polako vračaju. i šta sad?? moram izvršavat obaveze nemogu ostat doma kad mi puhne. opet kod psihiča i da on meni helex za krizne situacije. ockey priznam pomogne. međutim zadnih 6 mjeseci napadi su se vratili u malo gorem izdanju , tako da sam se jednom prilikom srušila nasred birtije, dobila panični napad usred jedne promocije diplomanata gdje mi ni helex nije pomogao a nakon toga sam imala još 10 izbezumljenih osoba kojima je trebalo nekako objasnit šta se događa.. eto onako okvirno:)

Logicus
06.07.2009., 19:57
Ja sam se riješila napadaja panike bez psihijatara ili tableta. Čak nisam imala niti potporu obitelji, dapače, roditelji su mi se znali ismijavati ili me u krajnju ruku nisu razumjeli uopće.
Sad imam 35 godina, napadaji on i off su trajali skoro jedno desetljeće.
Do te mjere da sam jednom pala u nesvijest nasred Krčkog mosta dok sam ja bila za volanom. Osjetila sam na vrijeme što se dešava i stigla stati nasred mosta prije pada u nesvijest...
Riješila sam se većine paničnih napadaja jer je došlo to vrijeme i tako sam odlučila, bilo mi je dosta živjeti u strahu od slijedećeg napada.
Ne kažem da će svima tako uspjeti, ali ja sam se stvarno mučila desetak godina i nitko mi nije pomogao osim sama sebi.
Imam još neke sitne fobije i nekih problema, ali više nemam paničnih napadaja već otprilike više od tri godine.

I kod mene je bilo tako... Isto :)

Mogu te ženit? :misli:

:rofl:

afra
06.07.2009., 23:45
A čuj... :D
Moram priznati da je poseban osjećaj kad saznaš da je netko prošao slično što i ti i izvukao se iz toga na sličan način.

Znači ljudi, ima nade... samo hrabro uz puno vjere u sebe. :)
Meni je pomogao taj trenutak koji sam opisala, to je bio taj okidač kad sam sama sebi rekla da je dosta, da ne želim više živjeti u konstantnom strahu od budućih napadaja.

Logicus
07.07.2009., 00:37
A čuj... :D
Moram priznati da je poseban osjećaj kad saznaš da je netko prošao slično što i ti i izvukao se iz toga na sličan način.

Znači ljudi, ima nade... samo hrabro uz puno vjere u sebe. :)
Meni je pomogao taj trenutak koji sam opisala, to je bio taj okidač kad sam sama sebi rekla da je dosta, da ne želim više živjeti u konstantnom strahu od budućih napadaja.

Apsolutno.. To i ja govorim.. Otvoria sam ovu temu, baci oko na prve postove koje sam napiso :)

afra
07.07.2009., 10:36
Uf...pročitala sam temu, nije lako ljudi moji.
Svatko se od nas borio ili se još uvijek bori na svoj način sa ovim problemom.
Kod mene je trenutno situacija da radim na sebi i pokušavam riješiti polako ali sigurno uzroke, što je uopće dovelo do takvih groznih stanja.

A kako sam ih rješavala tad(vidjela sam da je to glavno pitanje ove teme, kako se nosimo s time), svaki put drukčije.
Ponekad sam izjurila van iz stana samo da dođem do friškog zraka. Imam dva psa koja mi neopisivo pomažu kad se tako nešto desi.
Ranije, dok sam živjela s roditeljima mi je bilo puno,puno gore.
Otac se tome ismijavao, tako da mi se tamo samo pogoršavalo. Često sam ostajala bez zraka, u glavi mi je šumilo, trnci po cijelom tijelu, kao da ću iskočiti iz svog tijela... smanjena svijest, vrtoglavice... čista panika.
Nažalost, dok sam bila u stanu s roditeljima, nisam mogla u tri ujutro istrčati samo van, bilo bi polemike i ismijavanja oko toga, pa sam tad otvarala prozor u sobi, disala friški zrak, puštala tiho muziku da me smiri i pokušala se izmoriti da na kraju samo zaspem.

Samo da se osvrnem kratko na ovo što priča Logicus o lijekovima. Mislim da je to stvarno do same osobe, njegovog karaktera i izbora.
Naravno ako se ne radi o puno težim poremećajima, ali mislim da se ovaj može kontrolirati i bez lijekova.
Osobno sam radi nekih drugih bolesti bila puno na lijekovima i sad se mičem od njih ako ikako mogu, tako da ovaj problem ne mislim riješavati pomoću nikakvih medikamenata.

stvz
07.07.2009., 11:27
Ja isto mislim da se sve ovo moze rijesit i bez tableta i bez psihijatra/psihoterapeuta. Samo treba nac nacin kako. Nije lako, ali se moze. Ja sam pocela radit na sebi. Nekako. Jucer navecer me je pocelo gusit, a bila sam sama doma i zvala sam muza kad ce doc doma. Ali, prije nisam nikako ostajala sama, a sad vec malo po malo ostajem sama doma. I ponekad mi bas odgovara da sam sama. Rijetko kad me uhvati takvo gusenje da ga moram zvat.

mpo
07.07.2009., 13:58
Joj kako volim kad ljudi koji ne barataju ni osnovnim pojmovima dijele savjete i još k tome vrlo samouvjereno. Za boga miloga, panični napadi, socijalna fobija, anskioznost su POREMEĆAJI, medicinski, a ne hirovi, normalna stvar ili nešto drugo. Za neobaviještene - to su BOLESTI, postoje u medicinskim kategorizacijama, a bolesti, kao što znamo liječe LIJEČNICI. Ne prijatelji, ne roditelji, ne svećenici i ne psiholozi i ne svatko sam sa sobom, nego liječnici specijalizirani za tu vrstu poremećaja a zovu se psihijatri.

ovo je teški bullshit, čista propagadnda za olakšavanje novčanika:kava:

Vilenica
07.07.2009., 20:15
ovo je teški bullshit, čista propagadnda za olakšavanje novčanika:kava:

ma da? ti znaš lijek za panične napadaje, anksioznost i socijalnu fobiju- koji ne košta ništa? tipa, svako jutro popijte 2 deci vode natašte, pa ćete se osjećati dobro i normalno?

netko tko ima 1 panični napad u 3 godine sigurno ne treba stručnu pomoć, ni psihoterapiju ni lijekove. ali kad ti ti poremećaji otežavaju funkcioniranje, kad zbog njih nisi u stanju izaći iz kuće, položiti ispit ili otići na posao, jasno je da ti treba stručna pomoć. ako te boli noga jer si jako lupio o vrata, ne moraš doktoru, no ako si je slomio, moraš. ili ne moraš, ali ćeš imati gadne posljedice

SuperCow
07.07.2009., 20:38
Ma, pusti...nek se liječi sam, sigurna sam da će uspjeti :rolleyes:

rejoflajt
07.07.2009., 21:09
ovo je teški bullshit, čista propagadnda za olakšavanje novčanika:kava:

o, koliko nas ima...!
http://imagesforum.doctissimo.fr/images/perso/dantin.gif

Logicus
08.07.2009., 14:21
Ja isto mislim da se sve ovo moze rijesit i bez tableta i bez psihijatra/psihoterapeuta. Samo treba nac nacin kako. Nije lako, ali se moze. Ja sam pocela radit na sebi. Nekako. Jucer navecer me je pocelo gusit, a bila sam sama doma i zvala sam muza kad ce doc doma. Ali, prije nisam nikako ostajala sama, a sad vec malo po malo ostajem sama doma. I ponekad mi bas odgovara da sam sama. Rijetko kad me uhvati takvo gusenje da ga moram zvat.

Istina je da bi medikamenti pomogli malo, al ako imaš muda malo trpit, puno toga naučiš o sebi, otkriješ dosta psihičkih procesa koji se odvijaju u tvojoj glavi, nađeš korijene i raznih drugih negativnih osjećaja, ne samo fobija i tako...

Isplati se... Samo treba imat muda....

Vjerujte, nije to ko ić na tenk s kalašnjikovom.. Govorim iz iskustva... :kava:

Ami13
08.07.2009., 17:48
evo, da se i ja priključim. mislim da sam davno postala na ovoj temi, ali nisam ziher. ja oduvijek imam taj strah od smrti. već sam s pet godina počela brojiti koliko još imam života. panični su mi počeli sa 13 godina (sad imam 22), imala sam tahikardije takve da mi se majica micala koliko mi jw srce tuklo. prošla sam sve pretrage za srce i štitnjaču i dobila neke tablete protiv tahikardije koje su mi toliko nizile tlak da sam jednom zaspala i nisam se mogla probuditi. kad sam krenula u srednju, sve se smirilo i opet počelo usred prve godine faksa, iz čistog mira, u vlaku. opet sam jedno vrijeme bila u konstantnom strahu, plakala sam svaki put kad sam ostala sama doma, jednom sam nakon paničnog dobila neki ispad agresije i počela vrištati i udarati rukama u zid (to se više nije ponovilo). još ih povremeno imam, ali sad su većinom praćeni preskakanjem srca, ne toliko lupanjem (kod mene je problem što sam jako podložna sugestiji. rekao mi netko da lupanje srca nije toliko opasno kao preskakanje i naravno, odmah mi je počelo preskakati). lani na moru sam dobila panični u šetnji (gužva i to), ali sam donekle naučila to kontrolirati tako da skrenem pažnju na nešto drugo- čitanje poruka na mobu se pokazalo učinkovitim. uz panične imam i opsesivno- kompulzivni poremećaj. ako mi neka uznemirujuća misao uleti u glavu dok gasim svjetlo, moram ga opet upaliti. također, pamtim imena ljudi koji su umrli od srčaniih problema (čak i ako slučajno pročitam u crnoj kronici) i ta imena su mi stalno u mislima, ali ja ih ponavljam izmijenjena, da ne bi privukla to na sebe. nisam bila kod psihijatra, ali znam ići na neke vježbe opuštanja uz masažu i malo mi je nakon toga bolje. da sam barem dovoljno jaka kao osoba da mogu snagom volje to prekinuti, ali ne mogu, a ni moj manjak samopouzdanja i zatvorenost prema ljudima tu ne pomaže. uskoro ću završiti faks, a kako radim s djecom, bojim se da mi se nešto ne dogodi dok sam s njima, istraumatirat će se i oni i ja, a nadređeni će me proglasit nesposobnom za rad. ispričavam se zbog dugog posta:ne zna:

neeena
10.07.2009., 10:17
probala-rezultat- neuspješno... :ne zna:
6 godina imam dijagnosticiranu depresiju s paničnim atakama. Prvo sam se liječila antidepresivima i tabletama za smirenje, pa samoinicijativno snagom volje. bezuspješno. sad pijem antidepresive, depresije nema a napadi panike se povremeno javljaju ali manjim intenzitetom i u dužim intervalima. Situacija je npr, vozim se u tramvaju i odjednom imam moždani ili srčani ili je moj tumor na mozgu uzeo maha... očajnički moram izači, sva u znoju te polusvjesna i umorna tražim blizinu bolnice jer možda me uspiju reanimirati... i molim Boga da prestane jer više ne mogu a znam da će doći opet!
A stvarna situacija je ovakva; nije mi ništa, apsolutno sam zdrava i inače sam vesaela i srena osoba, relativno uspješna i snažnog karaktera.
Metabolizam bolesti poznajem do u detalj, tim više što završavam magisterij iz područja medicinske kemije, bavim se dizajnom lijekova, naglasak na psihičke poremečaje i svjesna sam da su strahovi nerealni i neopravdani. a opet su tu.
Pokušala sam pristup suočiti se, prepustiti se i največi strah. neuspješno.
Ono što je meni pomoglo je da prilikom svakog napada vodim bilješke o tome što u tom trenutku osijećam, psihički i fizički, zašto mislim da se to događa i čega se bojim. Kad prođe onda se od srca smijem tome što sam napisala jer ne mogu vjerovati kakve gluposti mene opterečuju i vidim da to nema veze sa stvarnošću.
Nadam se da će nekome ovaj moj pristup pomoći jer je mene jedino takav pristup strahovima doveo do toga da ih skoro više nema.
Sada kada mi srce iskaće iz prsa, kada me obljeva hladni znoj a glava mi kipi od vručine, kad se gušim i ne osjećam tlo pod nogama, kad mi je muka i kad mi se koće ruke jer imam moždani udar, samo kažem; daj odjebi, aj, nemam vremena ni volje trenutno za takve pizdarije i pusti me na miru.
I uzmem bilješke pa ih pročitam za vrijeme napada a u njima je zapisano i kako znam da su sve to gluposti i da bi mi bilo pametnije da se primim nekog posla nego da gubim vrijeme na gluposti.
Pristup se možda nekome čini glup ali pomaže.
Sretno

mpo
10.07.2009., 14:59
Ono što je meni pomoglo je da prilikom svakog napada vodim bilješke o tome što u tom trenutku osijećam, psihički i fizički, zašto mislim da se to događa i čega se bojim. Kad prođe onda se od srca smijem tome što sam napisala jer ne mogu vjerovati kakve gluposti mene opterečuju i vidim da to nema veze sa stvarnošću.
Nadam se da će nekome ovaj moj pristup pomoći jer je mene jedino takav pristup strahovima doveo do toga da ih skoro više nema.
Sada kada mi srce iskaće iz prsa, kada me obljeva hladni znoj a glava mi kipi od vručine, kad se gušim i ne osjećam tlo pod nogama, kad mi je muka i kad mi se koće ruke jer imam moždani udar, samo kažem; daj odjebi, aj, nemam vremena ni volje trenutno za takve pizdarije i pusti me na miru.
I uzmem bilješke pa ih pročitam za vrijeme napada a u njima je zapisano i kako znam da su sve to gluposti i da bi mi bilo pametnije da se primim nekog posla nego da gubim vrijeme na gluposti.
Pristup se možda nekome čini glup ali pomaže.
Sretno

:top::top::top:

emofree KJ
10.07.2009., 16:44
Pristup se možda nekome čini glup ali pomaže.
Sretno
:top:
koja slucajnost, ja jutros nabasam na papiric na kojem sam nekada zapisivala ono sto mi se vrtilo u glavi kada bi me uhvatila tjeskoba,. Mislim, ja lude zene sto je nju zbrinjvalo, koje gluposti.

marinella
10.07.2009., 17:25
Ali ta taktika je pogrešna koliko god ti s činilo da nije. I ja kažem iz iskustva jer sam bila bez tableta, samo sa psihoterapijom, bez ičega i sa svime i valjda mogu procijeniti kad sam se bolje osjećala. Jbg, po meni napadi panike nisu banalna pojava, kao uostalom ni bilo koja druga fobija na svijetu jer ti onemogućavaju da vodiš normalan život :ne zna:....


odličan post!!! u potpunosti se slažem sa svime rečenim.
ali ja sam sad u toj fazi kad sam na novom AD i kad sam shvatila da nakon ni god.i pol uzimanja visokih doza seroxata moje stanje bez njeg što se tiče soc.fobije nije toliko bolje koliko sam mislila da je.mislila sam da sam se potpuno izliječila no sad vidim da to tablete ne mogu nego je potrebno još nešto.vjerujem psihoterapija koju ja nisam dobivala.i dalje je ne dobivam.ako i hoću redovno ići kod psihijatra (koji glasi kao najbolji u regiji)sjednem i on mi jednostavno nema šta nova za reći... :ne zna:

sad pijem zoloft radi depresije ,što se nje tiče puno sam bolje ali tako sam razočarana kad osjetim one simptome soc.fobije a uvjerena sam bila da je taj dio života iza mene!
damn!!

marinella
10.07.2009., 17:34
Ja isto mislim da se sve ovo moze rijesit i bez tableta i bez psihijatra/psihoterapeuta. Samo treba nac nacin kako. Nije lako, ali se moze. Ja sam pocela radit na sebi. Nekako. Jucer navecer me je pocelo gusit, a bila sam sama doma i zvala sam muza kad ce doc doma. Ali, prije nisam nikako ostajala sama, a sad vec malo po malo ostajem sama doma. I ponekad mi bas odgovara da sam sama. Rijetko kad me uhvati takvo gusenje da ga moram zvat.

ne znam šta bi ti rekla.probala sam i sama a evo i uz pomoć doktora vodim bitku godinu i pol.i mogu ti reći da je ovako puno lakše.Bože kako je lakše!!

a bez njih sams e borila sama više od 10 god.Bože plakala bi kad se sjetim kako je bilo.bilo je i dobrih dana,ma odličnih i onih kojih se najradije ne bi ni prisjećala.nisam ni9kad ni sanjala da ću morati piti tablete i bila sam im najveći neprijatelj.dok nisam skužila da ipak na kraju ne znam i ne mogu sama.
iako mi je doktor rekao da po poznavanju problematike djelujem kao psihijatar,al očito to nije dovoljno.očito ti ljudi imaju znanje i praksu da nam pomognu,a iti nama fale iako mislimo da poznamo naše stanje uzroke etc.bolje od svih doktora svijeta!!

prvih god.dana liječenja sam bila odlično,preporođena!!!!
no tjeskoba se vratila i anks.pred udaju i nakon nje.s tim stresom i velikim promjenama došla je i depresija.

sad namjeravam i dalje piti lijekove ići češće na terapije,baviti se tjelovježbom,raditi na sebi.valjda će donijeti ploda.

SuperCow
10.07.2009., 18:29
ako i hoću redovno ići kod psihijatra (koji glasi kao najbolji u regiji)sjednem i on mi jednostavno nema šta nova za reći... :ne zna:

Da, krivo je kad se pouzdamo samo u tablete, i zapostavimo druge stvari koje su isto dio terapije. A ovo se i meni događa, psihijatar mi kaže sve ono što ja već znam (također je riječ o čovjeku koji je vrlo priznat u svojoj struci, a za panični poremećaj je jedan od najboljih), ali očito izostavi dio o primjenjivanju tih razmišljanja i postupaka u praksi.
Koliko sam literature i tuđih iskustava pročitala i čula, imam osjećaj da poznajem paniku u dušu, ali i dalje se osjećam nemoćno jer što više znam, manje si mogu pomoći (naravno da to nije tako ali mi mozak radi na taj način tenutno, još uvijek sam u fazi preispitivanja vlastite (ne)inteligencije:tuzni:)
Sad sam krenula baš kod psihoterapeuta jer mislim da je upravo terapeut nedostajao u liječenju.
A ima tu i drugih stvari. Fizička aktivnost pomaže nevjerojatno puno, a ja sam se 3 godine bojala potrčati da ne dobijem srčani udar. Općenito boravak u prirodi napuni baterije više nego 3 dana boravka u krevetu radi nemotivacije.

marinella
10.07.2009., 19:08
Sad sam krenula baš kod psihoterapeuta jer mislim da je upravo terapeut nedostajao u liječenju.
A ima tu i drugih stvari. Fizička aktivnost pomaže nevjerojatno puno, a ja sam se 3 godine bojala potrčati da ne dobijem srčani udar. Općenito boravak u prirodi napuni baterije više nego 3 dana boravka u krevetu radi nemotivacije.

ja sam najprije bila kod psihoterapeutkinje koja mi je nakon par posjeta rekla da ne vidi više potrbu da dolazim,jednostavno imala sam osjećaj da je i ona svjesna da mi više nema što novoga reći.bila sam paf jer je i dalje postpjala soc.fobija i panični a i OKP tak da..

a za priorodu se slažem.svaku veče sam u šetnji bar sat vremena.ako ništa OKP mi je najintezivniji baš uveče pa ovak skrenem pažnju.

SuperCow
11.07.2009., 11:17
Tako je meni psihologinja rekla nakon 6. dolaska. Jednostavno više nema potrebe da dolazim, a stanje je nepromijenjeno.
Znači ti imaš soc. fobiju, panični i OKP? :eek::eek:
Jel bio baš ovaj redoslijed ili ne? Pretpostavljam da si prvo zbog soc. fobije počela dobivati napade panike pa je došao OKP ali opet, može biti više kombinacija...
I daj mi molim te reci kako je ustvari išlo liječenje? Ipak je tvoj problem širi od prirode samo jednog poremećaja, a koliko znam jedna vrsta terapije ne odgovara svim ovim poremećajima koje si navela.

marinella
11.07.2009., 11:30
Tako je meni psihologinja rekla nakon 6. dolaska. Jednostavno više nema potrebe da dolazim, a stanje je nepromijenjeno.
Znači ti imaš soc. fobiju, panični i OKP? :eek::eek:
Jel bio baš ovaj redoslijed ili ne? Pretpostavljam da si prvo zbog soc. fobije počela dobivati napade panike pa je došao OKP ali opet, može biti više kombinacija...
I daj mi molim te reci kako je ustvari išlo liječenje? Ipak je tvoj problem širi od prirode samo jednog poremećaja, a koliko znam jedna vrsta terapije ne odgovara svim ovim poremećajima koje si navela.

najprije je bio OKP u 12.godini pa napadi panike u 17.(valjda anskioznost prije svega ovog) iz kojih sam shvatila da imam soc.fobiju i sad depresija.
ak te zanima više pišem tamo na depresiji i anksioznosti :mig:

mac09
11.07.2009., 11:36
Evo slušajte..na Seroxatu sam već 2 godine...u ožujku sam krenuo smanjivati dozu...nije išlo..doza je vraćena (20 mg za anksio depresivni)...pored toga sam uzimao Sulpirid 50mg jednom dnevno do prije 10 dana. I gdje je problem...problem je da sam do pokušaja skidanja bio jako dobro...doza je vraćena ali osjećam da to nije to...smjenjuju mi se neke faze žalosti, pa onda opće nervoze, prije bih čak rekao uznemirenosti...i to traje li ga traje...evo u ovom tjednu su mi ponedjeljak i utorak bili ok..onda tuga u srijedu i četvrtak...pa nervoza jučer i danas...jako, jako me to ljuti jer s obitelji idem na more u nedjelju...ne znam kako to obuzdati...ja to ne bih nazvao napadom panike jer to traje kroz cijeli dan...popijem misar 0,25 - on me kao malo uspava ali je uznemirenost i dalje prisutna...dajte ljudi svoja iskustva...idem na godišnji gotovo mjesec dana, čeka me moja mala beba i žena, a ja "nisam sav svoj"...kako dalje?

marinella
11.07.2009., 11:41
liječenje je išlo ovako: prije tri god.prvi put posjetila psihoterapeutkinju koja je me ispratila preko praga nakon par posjeta.
onda sam išla svom sadašnjem psihijatru koji je propisao seroxat njegovu dozu smo povećavali do 40 mg pila ga god.i pol.napadi panike soc fobija i anks.nestali punih god.dana.okrenula život napopačke i napokon počela živjeti.okp se bio smanjio.
no pred udaju opet se vratio nemir anksioznost.dva mjeseca nakoon udaje dijagnosticirana mi depresija sad sam na zoloftu.u tih god.i pol mogu na prste ruke nabrojat koliko puta sam mu išla na razgovor psihoterapije jer skoro pa svaki put osjećam da mi nema šta reći,terapija završi za 10 min.

u međuvremenu htjela ići kod psihijatrice u ambulantu al me odbil aliječiti,sama sam si kriva što sam prije išla kod privatnika i sad ona ne može nakandno peuzeti moj slučaj koji vodi i pozna drugi doktor.

zbog tenzijskih glavobolja završila kod neurologinje koja je ujedno psihijatar napala me da sam luda jer se brinem prije svadbe umjesto da uživam,čudila se,vikala..tako da ju više nisam vidjela.

marinella
11.07.2009., 11:45
Evo slušajte..na Seroxatu sam već 2 godine...u ožujku sam krenuo smanjivati dozu...nije išlo..doza je vraćena (20 mg za anksio depresivni)...pored toga sam uzimao Sulpirid 50mg jednom dnevno do prije 10 dana. I gdje je problem...problem je da sam do pokušaja skidanja bio jako dobro...doza je vraćena ali osjećam da to nije to...smjenjuju mi se neke faze žalosti, pa onda opće nervoze, prije bih čak rekao uznemirenosti...i to traje li ga traje...evo u ovom tjednu su mi ponedjeljak i utorak bili ok..onda tuga u srijedu i četvrtak...pa nervoza jučer i danas...jako, jako me to ljuti jer s obitelji idem na more u nedjelju...ne znam kako to obuzdati...ja to ne bih nazvao napadom panike jer to traje kroz cijeli dan...popijem misar 0,25 - on me kao malo uspava ali je uznemirenost i dalje prisutna...dajte ljudi svoja iskustva...idem na godišnji gotovo mjesec dana, čeka me moja mala beba i žena, a ja "nisam sav svoj"...kako dalje?

evo isto ovako se ja osjećam!!
i ja sam bil ana seroxatu god.i pol doza 40 mg.(možeš viš epročitati u postovima prije)

sad sam na zoloftu i ubijam sebe opet razmišljanjim ao svom psihičkom stanju,a bilo je tako dobro,ma odlično! a sad..opet sve iz početka :(

rejoflajt
11.07.2009., 14:01
Tako je meni psihologinja rekla nakon 6. dolaska. Jednostavno više nema potrebe da dolazim, a stanje je nepromijenjeno.
Znači ti imaš soc. fobiju, panični i OKP? :eek::eek:
Jel bio baš ovaj redoslijed ili ne? Pretpostavljam da si prvo zbog soc. fobije počela dobivati napade panike pa je došao OKP ali opet, može biti više kombinacija...
I daj mi molim te reci kako je ustvari išlo liječenje? Ipak je tvoj problem širi od prirode samo jednog poremećaja, a koliko znam jedna vrsta terapije ne odgovara svim ovim poremećajima koje si navela.

baš psiholog ili psihijatar, jesu ti dali kakvu kemiju?

SuperCow
11.07.2009., 17:44
baš psiholog ili psihijatar, jesu ti dali kakvu kemiju?

Psihijatar. Dao mi je Seroxat i još uvijek ga pijem. Sad sam krenula kod psihologa samo za kbt a oko lijeka i terapije sam i dalje u kontaktu sa psihijatrom, s tim psiholog nema veze.

SuperCow
11.07.2009., 17:49
liječenje je išlo ovako: prije tri god.prvi put posjetila psihoterapeutkinju koja je me ispratila preko praga nakon par posjeta.
onda sam išla svom sadašnjem psihijatru koji je propisao seroxat njegovu dozu smo povećavali do 40 mg pila ga god.i pol.napadi panike soc fobija i anks.nestali punih god.dana.okrenula život napopačke i napokon počela živjeti.okp se bio smanjio.
no pred udaju opet se vratio nemir anksioznost.dva mjeseca nakoon udaje dijagnosticirana mi depresija sad sam na zoloftu.u tih god.i pol mogu na prste ruke nabrojat koliko puta sam mu išla na razgovor psihoterapije jer skoro pa svaki put osjećam da mi nema šta reći,terapija završi za 10 min.

u međuvremenu htjela ići kod psihijatrice u ambulantu al me odbil aliječiti,sama sam si kriva što sam prije išla kod privatnika i sad ona ne može nakandno peuzeti moj slučaj koji vodi i pozna drugi doktor.

zbog tenzijskih glavobolja završila kod neurologinje koja je ujedno psihijatar napala me da sam luda jer se brinem prije svadbe umjesto da uživam,čudila se,vikala..tako da ju više nisam vidjela.

Možeš pokušati što i ja- psihijatar ti i dalje regulira terapiju a ti odi kod psihologa na neku psihoterapiju koja ti već odgovara, neovisno o psihijatru.
Razgovor sam po sebi i nije baš nešto- barem meni, ja nikad nisam imala problema s tim da ne mogu prijateljima ili roditeljima reći sve što me muči, baš suprotno. Tako da mi ništa ne vrijedi plaćanje terapije razgovora nakon kojeg ne dobijem konstruktivne savjete.
Ali ima rješenja, nisi u bezizlaznoj situaciji, potrudi se pronaći nekog tko ti odgovara a ove misli kako ti nitko nema što reći ostavi sa strane. Možda ti ne govoriš dovoljno, a ne oni.

Santana
12.07.2009., 20:57
evo, da se i ja priključim. mislim da sam davno postala na ovoj temi, ali nisam ziher. ja oduvijek imam taj strah od smrti. već sam s pet godina počela brojiti koliko još imam života. panični su mi počeli sa 13 godina (sad imam 22), imala sam tahikardije takve da mi se majica micala koliko mi jw srce tuklo. prošla sam sve pretrage za srce i štitnjaču i dobila neke tablete protiv tahikardije koje su mi toliko nizile tlak da sam jednom zaspala i nisam se mogla probuditi. kad sam krenula u srednju, sve se smirilo i opet počelo usred prve godine faksa, iz čistog mira, u vlaku. opet sam jedno vrijeme bila u konstantnom strahu, plakala sam svaki put kad sam ostala sama doma, jednom sam nakon paničnog dobila neki ispad agresije i počela vrištati i udarati rukama u zid (to se više nije ponovilo). još ih povremeno imam, ali sad su većinom praćeni preskakanjem srca, ne toliko lupanjem (kod mene je problem što sam jako podložna sugestiji. rekao mi netko da lupanje srca nije toliko opasno kao preskakanje i naravno, odmah mi je počelo preskakati). lani na moru sam dobila panični u šetnji (gužva i to), ali sam donekle naučila to kontrolirati tako da skrenem pažnju na nešto drugo- čitanje poruka na mobu se pokazalo učinkovitim. uz panične imam i opsesivno- kompulzivni poremećaj. ako mi neka uznemirujuća misao uleti u glavu dok gasim svjetlo, moram ga opet upaliti. također, pamtim imena ljudi koji su umrli od srčaniih problema (čak i ako slučajno pročitam u crnoj kronici) i ta imena su mi stalno u mislima, ali ja ih ponavljam izmijenjena, da ne bi privukla to na sebe. nisam bila kod psihijatra, ali znam ići na neke vježbe opuštanja uz masažu i malo mi je nakon toga bolje. da sam barem dovoljno jaka kao osoba da mogu snagom volje to prekinuti, ali ne mogu, a ni moj manjak samopouzdanja i zatvorenost prema ljudima tu ne pomaže. uskoro ću završiti faks, a kako radim s djecom, bojim se da mi se nešto ne dogodi dok sam s njima, istraumatirat će se i oni i ja, a nadređeni će me proglasit nesposobnom za rad. ispričavam se zbog dugog posta:ne zna:

Depresivna si i aniksiozna.

Nađi psihijatra. Nema smisla da se mučiš dalje.

Strah od smrti nemaš oduvijek, niti ga moraš imati zauvijek (bar ne u ovom obliku u kojem ga poznajemo :D). Manjak samopouzdanja i zatvorenost se mogu tretirati.

Santana
12.07.2009., 21:03
liječenje je išlo ovako: prije tri god.prvi put posjetila psihoterapeutkinju koja je me ispratila preko praga nakon par posjeta.
onda sam išla svom sadašnjem psihijatru koji je propisao seroxat njegovu dozu smo povećavali do 40 mg pila ga god.i pol.napadi panike soc fobija i anks.nestali punih god.dana.okrenula život napopačke i napokon počela živjeti.okp se bio smanjio.
no pred udaju opet se vratio nemir anksioznost.dva mjeseca nakoon udaje dijagnosticirana mi depresija sad sam na zoloftu.u tih god.i pol mogu na prste ruke nabrojat koliko puta sam mu išla na razgovor psihoterapije jer skoro pa svaki put osjećam da mi nema šta reći,terapija završi za 10 min.

u međuvremenu htjela ići kod psihijatrice u ambulantu al me odbil aliječiti,sama sam si kriva što sam prije išla kod privatnika i sad ona ne može nakandno peuzeti moj slučaj koji vodi i pozna drugi doktor.

zbog tenzijskih glavobolja završila kod neurologinje koja je ujedno psihijatar napala me da sam luda jer se brinem prije svadbe umjesto da uživam,čudila se,vikala..tako da ju više nisam vidjela.

Nađi vezu u Vrapču i traži doktoricu Čulav. Ako je se uspiješ dokopati, sigurno te neće odjebati jer te netko drugi liječio.

Velika većina psihijatara kod nas je zatrpana, i "razgovaraju" s ljudima 10 minuta. Ovo što si ti prošla je rlo uobičajeno, no ne i poželjno. Ne znači da nema psihijatara koji mogu i žele pomoći. Samo treba tražiti dok ne nađeš.

Svadba je IZNIMNO stresan događaj za bilo koga, a, kao što znamo, stres neke laaaagano gurne u depresiju.

No, naravno, sve će biti u najboljem redu. Nemoj zaboraviti povesti dragog na tečaj plesa.

Santana
12.07.2009., 21:16
Evo slušajte..na Seroxatu sam već 2 godine...u ožujku sam krenuo smanjivati dozu...nije išlo..doza je vraćena (20 mg za anksio depresivni)...pored toga sam uzimao Sulpirid 50mg jednom dnevno do prije 10 dana. I gdje je problem...problem je da sam do pokušaja skidanja bio jako dobro...doza je vraćena ali osjećam da to nije to...smjenjuju mi se neke faze žalosti, pa onda opće nervoze, prije bih čak rekao uznemirenosti...i to traje li ga traje...evo u ovom tjednu su mi ponedjeljak i utorak bili ok..onda tuga u srijedu i četvrtak...pa nervoza jučer i danas...jako, jako me to ljuti jer s obitelji idem na more u nedjelju...ne znam kako to obuzdati...ja to ne bih nazvao napadom panike jer to traje kroz cijeli dan...popijem misar 0,25 - on me kao malo uspava ali je uznemirenost i dalje prisutna...dajte ljudi svoja iskustva...idem na godišnji gotovo mjesec dana, čeka me moja mala beba i žena, a ja "nisam sav svoj"...kako dalje?

Zajebi misar :D

Sklekovi i trbušnjaci. Moraš ispucati aniksioznost. Radi u serijama, sklekovi dok god možeš trpit bol. Pa odmor. Trbušnjaci dok god možeš trpit bol. Pa odmor. Pa ponovo. Dok ne prestane nervoza.

Radi ujutro i navečer.

Nisi sav svoj između ostalog jer predviđaš budućnost, i misliš da ćeš bit zakurac na teško zasluženom godišnjem, gdje te čekaju oni koji te najviše trebaju i koje najviše voliš. Obzirom da je ta pomisao negativna, ne znam koje emocije od nje očekuješ, osim negativne? Plus, beba je za muške stravičan pritisak, em ne spavaš, em te tijelo tjera da sumanuto radiš, em imaš grižnju savjesti jer ne možeš sumanuto raditi u stanju u kojem si. Ne znam kaj je gore. Zapravo, znam, grižnja savjesti i osjećaj krivnje su koma :D A ni ih treba, beba dobro, žena dobro, sad još samo ti fališ ;)

Ubij se fizički, do krajnje granice, a onda planiraj kako ćeš zabaviti ženu, dijete i sebe na odmoru. Imaš mjesec dana, nemoj slučajno ležat besposlen, napravi plan, majstore :D

Logicus
23.07.2009., 13:19
Zajebi misar :D

Sklekovi i trbušnjaci. Moraš ispucati aniksioznost. Radi u serijama, sklekovi dok god možeš trpit bol. Pa odmor. Trbušnjaci dok god možeš trpit bol. Pa odmor. Pa ponovo. Dok ne prestane nervoza.

Radi ujutro i navečer.

Nisi sav svoj između ostalog jer predviđaš budućnost, i misliš da ćeš bit zakurac na teško zasluženom godišnjem, gdje te čekaju oni koji te najviše trebaju i koje najviše voliš. Obzirom da je ta pomisao negativna, ne znam koje emocije od nje očekuješ, osim negativne? Plus, beba je za muške stravičan pritisak, em ne spavaš, em te tijelo tjera da sumanuto radiš, em imaš grižnju savjesti jer ne možeš sumanuto raditi u stanju u kojem si. Ne znam kaj je gore. Zapravo, znam, grižnja savjesti i osjećaj krivnje su koma :D A ni ih treba, beba dobro, žena dobro, sad još samo ti fališ ;)

Ubij se fizički, do krajnje granice, a onda planiraj kako ćeš zabaviti ženu, dijete i sebe na odmoru. Imaš mjesec dana, nemoj slučajno ležat besposlen, napravi plan, majstore :D

Bravo Santana :s:s

propali listič
22.11.2009., 12:08
Pozz svima izgleda po svemu da sam i ja obolio od ovog ...več duže vrjeme sam ima lagane napade panike onako 2 put godišnje po par minuta ali sam ih zapamtio kao smrtni strah... Simptomi - kao gušenje , znojenje dlanova , ubrzan rad srca , u želucu takva nervoza da si hranu na silu moram stavljat....osječaj kao da če poludit od toga, lagano podrhtavanje tjela i stalni nemir u glavi i strah od sljedečeg napada....Prošli petak sam doživio napadaj panike (sve ovo kaj sam nabrojao) trebalo mi je 3 ili 4 dana da shvatim u čemu je problem šta mi se događa što je još viiše razbucalo moju paničnu maštu. No srečom imam internet pa vidim šta je u pitanju. Ovako moji napadi traju od oko 10 nekad od 12 pa do 4 ili 5 a onda sam opušten , normalan , sretan što je prošlo ....ali me veliko nezadovoljsto ubija kad znam da sutra to opet moram proživit...Stara mi ima Normabel pa me to smiri kad počne ,,,,ali evo sad ga nisam uzeo jednostavno se bojim da ču bit na tabletama za smirenje do kraja života ...užasno sam nesretan zašto mi se to događa ....kako ste vi ovo prihvatili i ljudi oko vas ...jel vam je bilo opće teško razmišljat o tome kaj netko misli o vama kad imate ovaj pakleni poremečaj? Kako objasnit prijatelju da šta prolazite ...jer ovo je jedan od nagorih osječaja koje čovjek moze dozivt kako nekom objasnit šta vam se događa . Nekad sam tako nesretan kad vidim ljude oko sebe i neznaju za ovaj pakao tako poželim biti onaj normalan živjeti bez toga.

cioccolatina
22.11.2009., 12:29
Evo i mog iskustva...Borim se s anksiozno depresivnim poremećajem već sedmu godinu.Tj. prije pola godine sam se prestala boriti i mislim da se otad stvar pocela mijenjati.Moram naglasiti da nikad u zivotu nisam popila nikakvu tabletu o kojima vi tu pricate-mozda je to jako glupo,ali mrzim tablete i alopatske lijekove opcenito, tak da i prehlade lijecim homeopatijom, za sad funkcionira.Isto tako oni koji me poznaju ne bi ni u ludilu mislili da mi se sve ovo izdogađalo,valjda sam dobro skrivala,zapravo,znalo me brinuti sto ako tko primijeti,ali vjerujte mi,ljudi(većina) su toliko egoisticni i fokusirani na sebe i svoje probleme da ih boli briga dal se vama grce misici ili vam je zlo.Moji simptomi poceli su nekako s pocetkom faksa, uglavnom to je bilo razdoblje velikih promjena u mom zivotu tako da je izbacilo na povrsinu sve sto je trebalo izaci.Pocele su svakodnevne mucnine, grcenja crijeva,pa napadaji panike, strah odlaska u ducan, neizlazenje iz kuce, sve praceno totalnim strahom i zbunjenoscu jer nisam imala pojma kaj mi se dogada.Ali, nekako bas u to vrijeme,dvije frendice su pocele imati slicne simptome i to mi je pomoglo jer se nisam vise osjecala tako cudno i mogle smo razmijeniti iskustva.Prosla sam mnogo psihologa, psihijatara,clanaka na netu, knjiga,razgovora i skupila sam zbilja svasta, za cijelu knjigu, ali ovdje cu samo ukratko.Uglavnom, svaki moj simptom, a i vas dragi forumasi,nije pao s neba nego je prouzrocen nekom traumom. Ma da, kazete?P tko ih nema?Zivot je svakakav, vecinom ruzan,pun problema,tako da je reagiranje na sva ta nakupljena sranja na ovaj nacin zapravo savrseno normalno, i ako ste se ikad osjetili ludi radi toga sto vam se dogada, nemojte.Panicni napadi su vam zapravo najbolja stvar koja vam se mogla desiti u zivotu.Zasto?E pa zato jer vi sami sebi porucujete da je dosta da ste dobri prema svima a sebe-ko vas j.., da prestanete zivjeti kao do sada.Ja sam imala nekoliko trauma i najveci strah koji je ostao do danas je da se tako nesto ne ponovi. Hm...a tko mi to tocno moze jamciti?Ljudski zivot je koma kratak.U usporedbi sa vremenom od postanka svijeta, svemira ili čega god, nas prosjecan ljudski vijek je zbilja skroman.I kad pogledam u zadnjih sedam godina koliko mi se lijepih stvari desilo, a ja ih nisam primjetila od cijele tuge i straha.E sad,koliko znam od napada panike nije nitko nikad umro.Pa sam napravila nesto sto nisam nikad do sad.Uvijek kad me copilo, ak je tramvaj, bezim van, ak je predavanje, bezim van, ak je kafic, bjezim,ducan, isto...Ali jednom sam odlucila ne pobjeci.I pocelo je...znojenje, mucnina, slabost,maglica,tremor,srce mlati dvjesto, a ja- ne mrdam...NIsam umrla, posto ovo pisem.Al je bilo strava.I jos jedan put nakon toga . i opet.Ne savjetujem ovo nikome,samo pisem svoje iskustvo.Problem je sta sam se fokusirala na te simptome, ali pravi uzrok...To je trik.Skuzila sam da svo moje nastojenje biti jaka, radi ostalih,nakupljanje iz dana u dan... Moralo je negdje puknut. I drago mi je da je.Zivotna sranja su i dalje tu. Faks steka, posla nema, ni novaca bas, nerazumijevanje doma...To je i dalje tu. I moj strah od buducnosti i novih sranja ne koja nemam utjecaj.Bas kao i nesto drugo sto muci vas.Moj zakljucaK: Strah je totalna iluzija.Ono sto ce vas poraziti nije neuspjeh, nego upravo ti neprovjereni strahovi i pretpostavljena ograničenja. Meni je koma da se u 25 godini dizem ujutro i nemam razlog zasto da se dignem.Pa nisam zato na ovoj zemlji. Valjda imam neku svrhu.Tako da sama cinjenica da ste na ovom topicu i da ste procitali do kraja ovu moju "ispovijed" znaci da nesto zelite mijenjati i da idete u dobrom smjeru,iznenadili biste se koliko ljudi koje znate i koji su na van happy go lucky a osjecaju se identicno kao vi,i mozda nista ne poduzimaju.Budite strpljivi, ja sam tek nakon sedam godina pocela uvidati pomake.
Drzim vam fige.
cioccolatina is online now Prijavi nepoćudan post Edit/Delete Message

cioccolatina
22.11.2009., 12:29
Evo i mog iskustva...Borim se s anksiozno depresivnim poremećajem već sedmu godinu.Tj. prije pola godine sam se prestala boriti i mislim da se otad stvar pocela mijenjati.Moram naglasiti da nikad u zivotu nisam popila nikakvu tabletu o kojima vi tu pricate-mozda je to jako glupo,ali mrzim tablete i alopatske lijekove opcenito, tak da i prehlade lijecim homeopatijom, za sad funkcionira.Isto tako oni koji me poznaju ne bi ni u ludilu mislili da mi se sve ovo izdogađalo,valjda sam dobro skrivala,zapravo,znalo me brinuti sto ako tko primijeti,ali vjerujte mi,ljudi(većina) su toliko egoisticni i fokusirani na sebe i svoje probleme da ih boli briga dal se vama grce misici ili vam je zlo.Moji simptomi poceli su nekako s pocetkom faksa, uglavnom to je bilo razdoblje velikih promjena u mom zivotu tako da je izbacilo na povrsinu sve sto je trebalo izaci.Pocele su svakodnevne mucnine, grcenja crijeva,pa napadaji panike, strah odlaska u ducan, neizlazenje iz kuce, sve praceno totalnim strahom i zbunjenoscu jer nisam imala pojma kaj mi se dogada.Ali, nekako bas u to vrijeme,dvije frendice su pocele imati slicne simptome i to mi je pomoglo jer se nisam vise osjecala tako cudno i mogle smo razmijeniti iskustva.Prosla sam mnogo psihologa, psihijatara,clanaka na netu, knjiga,razgovora i skupila sam zbilja svasta, za cijelu knjigu, ali ovdje cu samo ukratko.Uglavnom, svaki moj simptom, a i vas dragi forumasi,nije pao s neba nego je prouzrocen nekom traumom. Ma da, kazete?P tko ih nema?Zivot je svakakav, vecinom ruzan,pun problema,tako da je reagiranje na sva ta nakupljena sranja na ovaj nacin zapravo savrseno normalno, i ako ste se ikad osjetili ludi radi toga sto vam se dogada, nemojte.Panicni napadi su vam zapravo najbolja stvar koja vam se mogla desiti u zivotu.Zasto?E pa zato jer vi sami sebi porucujete da je dosta da ste dobri prema svima a sebe-ko vas j.., da prestanete zivjeti kao do sada.Ja sam imala nekoliko trauma i najveci strah koji je ostao do danas je da se tako nesto ne ponovi. Hm...a tko mi to tocno moze jamciti?Ljudski zivot je koma kratak.U usporedbi sa vremenom od postanka svijeta, svemira ili čega god, nas prosjecan ljudski vijek je zbilja skroman.I kad pogledam u zadnjih sedam godina koliko mi se lijepih stvari desilo, a ja ih nisam primjetila od cijele tuge i straha.E sad,koliko znam od napada panike nije nitko nikad umro.Pa sam napravila nesto sto nisam nikad do sad.Uvijek kad me copilo, ak je tramvaj, bezim van, ak je predavanje, bezim van, ak je kafic, bjezim,ducan, isto...Ali jednom sam odlucila ne pobjeci.I pocelo je...znojenje, mucnina, slabost,maglica,tremor,srce mlati dvjesto, a ja- ne mrdam...NIsam umrla, posto ovo pisem.Al je bilo strava.I jos jedan put nakon toga . i opet.Ne savjetujem ovo nikome,samo pisem svoje iskustvo.Problem je sta sam se fokusirala na te simptome, ali pravi uzrok...To je trik.Skuzila sam da svo moje nastojenje biti jaka, radi ostalih,nakupljanje iz dana u dan... Moralo je negdje puknut. I drago mi je da je.Zivotna sranja su i dalje tu. Faks steka, posla nema, ni novaca bas, nerazumijevanje doma...To je i dalje tu. I moj strah od buducnosti i novih sranja ne koja nemam utjecaj.Bas kao i nesto drugo sto muci vas.Moj zakljucaK: Strah je totalna iluzija.Ono sto ce vas poraziti nije neuspjeh, nego upravo ti neprovjereni strahovi i pretpostavljena ograničenja. Meni je koma da se u 25 godini dizem ujutro i nemam razlog zasto da se dignem.Pa nisam zato na ovoj zemlji. Valjda imam neku svrhu.Tako da sama cinjenica da ste na ovom topicu i da ste procitali do kraja ovu moju "ispovijed" znaci da nesto zelite mijenjati i da idete u dobrom smjeru,iznenadili biste se koliko ljudi koje znate i koji su na van happy go lucky a osjecaju se identicno kao vi,i mozda nista ne poduzimaju.Budite strpljivi, ja sam tek nakon sedam godina pocela uvidati pomake.
Drzim vam fige.

tonkalovezguffy
22.11.2009., 15:46
Ja nigdje ne spominjem da kod - nekih težih - psihičkih poremećaja medicinski dio liječenja nije potreban, dapače, nužan je..

A kod banalnijih, da, dobro si pročitala, banalnijih stvari kao što su panika, socijalna fobija i ini to NIJE potrebno..

Zagovaram uzimanje tableta jedino u teškim slučajevima, jer u blagima imaju više negativnih efekata nego pozitivnih..

Ako si ti svjesna, npr, da imaš socijalnu fobiju, dakle, javlja ti se strah od javnosti pri raznim javnim aktivnostima (većim ili manjim) onda ne dozvoli da strah bude jači od tebe, idi sama kontra njega... Primi se za ruku i tako ćeš ojačat..

Ne dopusti da te tablete vode... Iz toga, ako sama preuzmeš kontrolu, samo možeš izaći jača... Ako te tableta bude vodila kroz to kao mama dijete, kad ti ne budu bile potrebne, žalit ćeš za onim iskustvom koje bi ti mnogo pomoglo da si bila bez tableta... Kažem iz iskustva ;)

P.S.
Ovim se putem ispričavam rejoflajtu ako sam ga u jednom od prethodnih postova uvrijedio, nije mi bila namjera, već sam bio malo isprovociran nečim u RL-u :)

Sorry

Samo želim da budete borci, a ne kukavice, vjerujte mi da nikom ne želim ništa loše.. :)

HhHaaaaaaaaaaaa hahahaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahahahahahaaaaaaaaah ha.pa koji si ti šonjica, ti akšili govoriš da ovakve situacije, u kojima je osoba svjesna i prepoznaje te svakodnevno prozivljava ovakvao stanje banalne aaaaaaaaa hahahaha haaaaaaaaaahaha.da je to lakše od onog kad si lud ko šiba a ni ne znaš da jesi. jebote led. nisam čitala prije,al jedan tren da ti je vako haha. i ja se borim svaki dan, svaki dan. zato nemoj da te spljuskam.to nisu racionLNE stvari, afektivne su, zato ih ne mreš lijčiti logikom, tu nem logike.haha šonjac si baš baš.

propali listič
26.12.2009., 02:31
Evo mene opet sa par pitanja oko mog problema.
Evo napokon sam skuzio o čemu riječ sve upučuje na panični poremečaj sa vjerovatno laganom deprom. To traje od 16-tog prošli mjesec kad sam imao jedan problem koji je uzrokovao nekakvu vrstu šoka. Od tada se osječam kao da sam se promjenio od A do Ž kompletno. Tu i tamo se pokušavam prisjetit kak sam se osječao u određenim trenucima prije šoka ali jednostavno nemogu kao da mi je neka blokada u glavi koja blokira opuštenost i ljepe misli i spokoj u sebi.

Pročitao sam ako se ta bolest razvija da je sve gora i gora i da postoji mogučnost da se osoba više nikad ne izlječi. :eek: (Wikipedia)
Sad sam u strahu jer nisam počeo sa nikakvim terapijama a znam da ču morat jer mislim da ovo nemogu sam pobjedit. I bojim se da ču ostat ovakav kakav jesam sad. Zadovoljstvo i olakšanje osjetim nekad kad sebi kažem da ču se jednog dana vratit u normalu (molim boga :s) ali ovo sa wikipedije kaj sam pročitao je strašno...tek mi je 26 nisam ni počeo živit punim plučima, imao hrpu nada i želja u životu sad imam samo jednu , da ozdravim i vratim se u normalu. Pitanje je za ovo kaj sam pročitao da se čovjek više nemože izlječit koliko je potrebno dugo da čovjek dođe u takvu fazu kad nema nade ?

u5omelementu
26.12.2009., 05:05
Iskreno, prvi put cujem za takvo nesto iako i sama imam problem s panikom i anksioznoscu vec par godina. Mislim da je sve jako individualno i ovisi o jacini necijeg karaktera i smatram da je broj ovih koji ne ozdrave (ili im se barem stanje ne poboljsa) minimalan. Istina da je tim gore, sto duze cekas s pocetkom lijecenja, ali ti se svakako nemoras brinuti ako kazes da ovo traje tek tjednima. Ja sam cekala skoro 2 godine, pa tek onda otisla psihijatru i mogu reci da mi je bar za 50% bolje, a to je jaaako puno s obzirom na to kako mi je bilo. Neki se izlijece nakon 2 mjeseca, neki nakon 10 godina, ali sve ovisi o tome koliko si spreman raditi na sebi. Nazalost, (ali dugorocno na srecu) u cijelom tom procesu ozdravljenja shvatis kako nije bilo bas bajno niti onda kada se cinilo da je sve 5.
Sto se vise bacis u analizu svoje licnosti, to s vremenom postajes sve (na neki nacin) zahvalniji stanju u koje si upao. Ugl., da ne filozofiram puno, nemas straha, izljecivo je, glavno da si na vrijeme prepoznao problem, a sad znas i sam sto ti je ciniti. Sigurna sam da ces se uspjeti prisjetiti i osjetiti ponovo "normalnim" i opustenim (tu jako dobro znam o cemu pricas) jer sve je prolazno, pa tako i ovo stanje!

Logicus
26.12.2009., 06:20
HhHaaaaaaaaaaaa hahahaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahahahahahaaaaaaaaah ha.pa koji si ti šonjica, ti akšili govoriš da ovakve situacije, u kojima je osoba svjesna i prepoznaje te svakodnevno prozivljava ovakvao stanje banalne aaaaaaaaa hahahaha haaaaaaaaaahaha.da je to lakše od onog kad si lud ko šiba a ni ne znaš da jesi. jebote led. nisam čitala prije,al jedan tren da ti je vako haha. i ja se borim svaki dan, svaki dan. zato nemoj da te spljuskam.to nisu racionLNE stvari, afektivne su, zato ih ne mreš lijčiti logikom, tu nem logike.haha šonjac si baš baš.

Šta je? Ne ide te? :rofl::rofl:

Nevjerujem da nitko ne može malo po malo prodrijet sebi u podsvjest :)

I de za Boga, nauči malo pisat; ne puno, ali samo malkice, ajde :)

limacica
13.10.2010., 08:13
Ovako.......
Meni je unazad 3 mj. jako,jako lose.....
Neznam kako da vam objasnim simptome al pokusat cu.....
-sve oko mene je cudno
-imam strah od svega,,,pa cak i malo glasnija muzika me uznemiri i pocnu napadaji
-a najgore pd svega je taj stvarni osjecaj umiranja,,da mi se samo place
Imam malu kcerkicu od godinu i pol i po kozna koji se oprastam od nje ....
Stvarno mi je koma,,,a tek taj osjecaj da disem samo kroz neku prazninu i da cu svaki cas izdahnut ,,,grozno..
Dali je itko imao ista slicno.....da mi da savjet ili pomogne.....
ili cu zaista umrjet,,,,jer ovo je sve za poludit.....


help......

rejoflajt
15.10.2010., 12:45
Ovako.......
Meni je unazad 3 mj. jako,jako lose.....
Neznam kako da vam objasnim simptome al pokusat cu.....
-sve oko mene je cudno
-imam strah od svega,,,pa cak i malo glasnija muzika me uznemiri i pocnu napadaji
-a najgore pd svega je taj stvarni osjecaj umiranja,,da mi se samo place
Imam malu kcerkicu od godinu i pol i po kozna koji se oprastam od nje ....
Stvarno mi je koma,,,a tek taj osjecaj da disem samo kroz neku prazninu i da cu svaki cas izdahnut ,,,grozno..
Dali je itko imao ista slicno.....da mi da savjet ili pomogne.....
ili cu zaista umrjet,,,,jer ovo je sve za poludit.....


help......

uputnica i porazgovarati sa psihijatrom i početi sa psihoterapijama da se vidi uzrok. ne očekuj brzo rješenje. prolistaj malo temu unatrag i temu anksioznost.

Qucijic
15.10.2010., 13:07
Ovako.......
Meni je unazad 3 mj. jako,jako lose.....
Neznam kako da vam objasnim simptome al pokusat cu.....
-sve oko mene je cudno
-imam strah od svega,,,pa cak i malo glasnija muzika me uznemiri i pocnu napadaji
-a najgore pd svega je taj stvarni osjecaj umiranja,,da mi se samo place
Imam malu kcerkicu od godinu i pol i po kozna koji se oprastam od nje ....
Stvarno mi je koma,,,a tek taj osjecaj da disem samo kroz neku prazninu i da cu svaki cas izdahnut ,,,grozno..
Dali je itko imao ista slicno.....da mi da savjet ili pomogne.....
ili cu zaista umrjet,,,,jer ovo je sve za poludit.....


help......

nećeš umrijeti i nećeš poludjeti. :kokice:
za početak se malo rekreiraj-vježbaj i tjeraj te misli od sebe.:mig:

Tokica000
16.10.2010., 07:26
Dolaze li napadaji panike iz čista mira ili se razlozi nagomilavaju već duže vrijeme?

Tokica000
16.10.2010., 08:44
Mislm, znam da može doći iz čista mira, ali što je prethodilo tom napadu panike: stres, razvod braka, depresija, smrt bližnjeg?

Qucijic
16.10.2010., 11:00
Dolaze li napadaji panike iz čista mira ili se razlozi nagomilavaju već duže vrijeme?

nakonn što ste godinama bili u depresiji koje možda niste bili ni svjesni nastupaju panični napadi, također mogu biti posljedica nekog posttraumatskog stresa tipa smrt bližnjeg ili razvod.
sve što si nabrojala Tokica.ne iz čista mira već se razlozi gomilaju, a neuroni polako 'divljaju' i treba ih vratiti na pravi put..:)

ancora
16.10.2010., 12:09
Dolaze li napadaji panike iz čista mira ili se razlozi nagomilavaju već duže vrijeme?

meni se prvi napad panike dogodio nakon mjesec dana intenzivnog stresa koji je bio vezan uz faks. nakon toga slijedio je anksiozno depresivni poiremećaj + socijalna fobija. živili:mig:

Tokica000
16.10.2010., 12:23
Jesi li se izliječila i, ako jesi, kako si se izliječila?

Logicus
16.10.2010., 17:50
Jesi li se izliječila i, ako jesi, kako si se izliječila?

Ja jesam, bez tableta i stručnjaka :s:s:s

Tokica000
16.10.2010., 23:15
I ankcioznost i napad panike?

limacica
17.10.2010., 12:45
uputnica i porazgovarati sa psihijatrom i početi sa psihoterapijama da se vidi uzrok. ne očekuj brzo rješenje. prolistaj malo temu unatrag i temu anksioznost.

mene je svega strah....najgori mi je taj nedostatak zraka....dobila sam tablete helex al ih ne pijem jer svi kazu da je to koma,,,,a i strah me ako mi ne pomognu,,,,onda cu tek bit koma i razmisljat o tome kako sam stvarno bolesna i misliti o tome da cu zaista umrijet

bezsmisla
17.10.2010., 13:13
mene je svega strah....najgori mi je taj nedostatak zraka....dobila sam tablete helex al ih ne pijem jer svi kazu da je to koma,,,,a i strah me ako mi ne pomognu,,,,onda cu tek bit koma i razmisljat o tome kako sam stvarno bolesna i misliti o tome da cu zaista umrijet

Nitko nikad nije umro od napada panike. Zamisli taj napad kao lonac koji je prekipio...nebi prekipio da je stres bio pod kontrolom. Dakle taj stres je samo nagomilano smeće koje mora negdje izaci. Naravno netko je otporniji, netko ne, ali svatko ga moze pobjediti, a to je da ga ne pokusas kontrolirati. Trebas ga prihvatiti kao dio sebe jer ti on daje znak da si preopteretila organizam i on se time napadom brani, a jos ga vise iritira kad ga pokusas kontrolirat u tome. Kad popricas s njim i pocnes se slagat s njim kao dio tebe i da te NECE ubiti onda i on postaje lakši pa cak dolazi i do toga da prestaje skroz.:top: Znaci nitko nikad nije umro...to je samo alarm....umire se od srcanog udara ili mozdanog udara...ali od panicnog napda ne...

i jos jedno...za sve panicare bolje se maknut s foruma kroz neko vrijeme jer i sama rasprava i razmisljanje o tome potice taj shit...odite negdje, setajte (dobro sad i nije bas neko vrijeme), radite nes, a panici recite:radi sta oces od mene jer mi nemozes nista:mig:

rejoflajt
17.10.2010., 14:04
mene je svega strah....najgori mi je taj nedostatak zraka....dobila sam tablete helex al ih ne pijem jer svi kazu da je to koma,,,,a i strah me ako mi ne pomognu,,,,onda cu tek bit koma i razmisljat o tome kako sam stvarno bolesna i misliti o tome da cu zaista umrijet

slušaj me sad- 14 godina se borim s depresijom i paničnim napadima koji su posljedica jakih tjeskoba. strah je vječni suputnik. pila sam cijelo vrijeme xanax, a helex je slovenska inačica. ali, nisam u prvih 7 godina imala tako dobrog stručnjaka kao sad. dobar antidepresiv koji će ti sjesti, maknut će puno strahova, u međuvremenu jako će ti pomoći anksiolitici, helex, xanax...ja sam se sad nakon toliko vremena skinula sa xanaxa na normabel koji je puno slabiji, ali i neučinkovitiji kod paničnih napada.
ali obavezno, OBAVEZNO ići na psihoterapije, minimalno jednom tjedno od 45 minuta. tablete su pripomoć, ali ne i rješenje i mogu biti od velike pomoći, ali ne i rješenje, ponavljam.
ti ćeš morati začepiti uši i prestati slušati te "druge" jer oni nisu u tvojoj situaciji i radi se o tvom zdravlju i životu.
ne znači da ćeš ti toliko dugo kao ja piti anksiolitike, možda će ti antidepresiv+psihoterapije biti sasvim dovoljan, a tko zna, možda će ti ti i psihoterapije bez lijekova biti dovoljne.

evo ti par linkova za info

http://www.psihonet.com/bolesti/anksiozni_poremecaji/napadi_panike_i_panicni_poremecaj

http://www.psihijatrija.hr/edu/panp.htm


samo hrabro, nema ti druge!:top::top::top:
__________________

limacica
18.10.2010., 00:06
slušaj me sad- 14 godina se borim s depresijom i paničnim napadima koji su posljedica jakih tjeskoba. strah je vječni suputnik. pila sam cijelo vrijeme xanax, a helex je slovenska inačica. ali, nisam u prvih 7 godina imala tako dobrog stručnjaka kao sad. dobar antidepresiv koji će ti sjesti, maknut će puno strahova, u međuvremenu jako će ti pomoći anksiolitici, helex, xanax...ja sam se sad nakon toliko vremena skinula sa xanaxa na normabel koji je puno slabiji, ali i neučinkovitiji kod paničnih napada.
ali obavezno, OBAVEZNO ići na psihoterapije, minimalno jednom tjedno od 45 minuta. tablete su pripomoć, ali ne i rješenje i mogu biti od velike pomoći, ali ne i rješenje, ponavljam.
ti ćeš morati začepiti uši i prestati slušati te "druge" jer oni nisu u tvojoj situaciji i radi se o tvom zdravlju i životu.
ne znači da ćeš ti toliko dugo kao ja piti anksiolitike, možda će ti antidepresiv+psihoterapije biti sasvim dovoljan, a tko zna, možda će ti ti i psihoterapije bez lijekova biti dovoljne.

evo ti par linkova za info

http://www.psihonet.com/bolesti/anksiozni_poremecaji/napadi_panike_i_panicni_poremecaj

http://www.psihijatrija.hr/edu/panp.htm


samo hrabro, nema ti druge!:top::top::top:
__________________



hvala ti draga puno....pokusat cu....nadam se da cu uspijet,,,,,,,javim se kroz par dana opet
pozzzzzzzz

SuperCow
20.10.2010., 00:41
Nisam dugo bila ovdje, vidim da je tema malo promijenjena :top:
Nadam se da su svi dobro, koliko mogu biti :D osim Logicusa, naravno, njega nemam šta pitati jel dobro, on je odlično bez tableta i stručnjaka :rofl: :zubo:

Ova šugava kiša i to sivilo...imam kamen u želucu već danima zbog toga, čim izađem van pojavi se onaj odvratan osjećaj tik pred napad. Ali ok je, ne bojim se :)

ancora
20.10.2010., 19:14
Jesi li se izliječila i, ako jesi, kako si se izliječila?

kad mi je bilo baš neizdrživo uzela bi helex koji mi je doktorica pripisala. napadi panike su prošli sami od sebe nakon mjesec dva (imala sam svega nekoliko jačih) ali ostala je anskioznost zbog koje sam nakon pola godine krenila na psihoterapiju i uspješno se izlječila.
nedavno sam doživjela sličnu situaciju koja mi je bila okidač prvi put kad mi se sve dogodilo, ali radim sama na sebi, hvala bogu uspješno :)

Pharmacist's Daughter
24.10.2010., 15:30
ima netko iskustva s napadom usred noci? naime, dozivila sam nesto sta neznam di bi svrstala a ima simptome panicnog :(

SuperCow
25.10.2010., 15:43
ima netko iskustva s napadom usred noci? naime, dozivila sam nesto sta neznam di bi svrstala a ima simptome panicnog :(

Baš za vikend mi se nešto slično dogodilo. Zaspala sam, probudila se nakon sat vremena s ubrzanim pulsom i drhtavicom, pa se to ponavljalo cijelu noć (budila sam se nekoliko puta) i bila sam užasno tjeskobna cijeli taj dan.
Prije mi se to znalo događati ako sam ružno sanjala, ali s obzirom da je ovaj put san bio baš lijep pretpostavljam da je zbog stresa. Na neki način sam očekivala napad ovih dana kao zakašnjelu reakciju na sranja zbog faksa :zubo: pa se nadam da je to to.
A inače, napadi usred noći, bez posebnog razloga, nisu tako rijetki.

duxi9
25.10.2010., 18:53
ima netko iskustva s napadom usred noci? naime, dozivila sam nesto sta neznam di bi svrstala a ima simptome panicnog :(

Panični usred noci , joj pa meni se to uvijek događalo baš po noći.
Drhtavica , ubrzani otkucaji srca , osječaj koji bi se mogao opisati,
koda umireš, malo hladno pa vruče:(užas.

Pharmacist's Daughter
25.10.2010., 22:47
hvala :( razmisljajuci i pricajuci s frendovima sjetila sam se da je bilo slicnih situacija unatrag. uglavnom drhtavica i ubrzan puls. bol u trbuhu (koja ne rezultira nicim :zubo: )... te noci sam se u pocetku gubila izmedju sna i jave, al pretpostavljam da je to zato jer me probudilo naglo :(
na neki nacin nisam iznenadjena, previse se brinem oko svega. negdje mora puknut :(

SuperCow
26.10.2010., 11:47
hvala :( razmisljajuci i pricajuci s frendovima sjetila sam se da je bilo slicnih situacija unatrag. uglavnom drhtavica i ubrzan puls. bol u trbuhu (koja ne rezultira nicim :zubo: )... te noci sam se u pocetku gubila izmedju sna i jave, al pretpostavljam da je to zato jer me probudilo naglo :(
na neki nacin nisam iznenadjena, previse se brinem oko svega. negdje mora puknut :(

Pa napadi se ionako najčešće javljaju baš kad se opustiš, zato i jesu tako česti po noći, kad spavaš. I meni je bila baš ta situacija "kao između sna i jave", već sam navikla na to :zubo:

Pharmacist's Daughter
26.10.2010., 14:45
aj super :D (mislim, nije al ono :rofl: ) sad mi je malo lakse.

Allesandra_21
27.10.2010., 03:44
Valeral tablete

:s

- Usput da, kako su ti i rekli najbolje je prepustiti se, ja zivim 10+ godina sa strahom, koji mi cesto prouzrokuje strasne vrtoglavice, ak' se ne uhvatim za nesto znam se cesto srolati po podu :D.
Ja sam naucila da zivim s tim, i ok mi je - cak sta vise znam se nekad poslije jako dobro osjecati.

bezsmisla
27.10.2010., 21:02
:s

- Usput da, kako su ti i rekli najbolje je prepustiti se, ja zivim 10+ godina sa strahom, koji mi cesto prouzrokuje strasne vrtoglavice, ak' se ne uhvatim za nesto znam se cesto srolati po podu :D.
Ja sam naucila da zivim s tim, i ok mi je - cak sta vise znam se nekad poslije jako dobro osjecati.

Ovo je ziva istina, kad mu pokazes muda(a mozes mu pokazat muda jer znas da nitko jos nije umro od toga i da ti nemre nis) on prestaje i nakon toga sljedi olakšanje. Strah nestaje sa zivotnom motivacijom. Cim se prestane razmisljati dali ta motivacija ima smisla ili ne nastaje stres. Treba radit ono sto voliš, uzivat u tom i ne razmisljati o strahu od straha. :top:

Al drago mi je da ti je super

Logicus
30.10.2010., 17:27
Jel koga vatalo u snu? Mene nikad :ne zna:

SuperCow
30.10.2010., 17:44
Jel koga vatalo u snu? Mene nikad :ne zna:

Pa vidiš na postovima gore da je

Logicus
31.10.2010., 18:00
Pa vidiš na postovima gore da je

Uff, to je biće isto ko i za vrijeme budnosti, samo te probudi :rofl:

Pharmacist's Daughter
31.10.2010., 21:39
i pred san :(

SuperCow
01.11.2010., 12:51
Uff, to je biće isto ko i za vrijeme budnosti, samo te probudi :rofl:

Ili te ne probudi nego si u nekom bunilu i polusnu i misliš da si momentalno poludio :zubo: To je još bolji osjećaj :raspa:

Logicus
01.11.2010., 18:11
i pred san :(

Je i mene pred, al u snu nikad :s

Ili te ne probudi nego si u nekom bunilu i polusnu i misliš da si momentalno poludio :zubo: To je još bolji osjećaj :raspa:

To je sigurno jedno fenomenalno iskustvo, srićni oni koji ga dožive :s

Maddie
01.11.2010., 21:50
i mene u snu vataju,živili:Pivo:

limacica
03.11.2010., 15:39
nećeš umrijeti i nećeš poludjeti. :kokice:
za početak se malo rekreiraj-vježbaj i tjeraj te misli od sebe.:mig:

ejjjjj.....

danas mi je opet grozno...
imam te grozne osjecaje- od umiranja , tugu, tjeskobu.....
grozno mi je....
sto mi se to dogadja....
vise nisam sigurna da je to psihicki neki poremecaj vec sada zaista umirem.....

grozno mi je......help...
neznam kako da vam to objasnim ko da to nisam ja......i nemrem disat....al stvarno

Qucijic
04.11.2010., 16:51
ejjjjj.....

danas mi je opet grozno...
imam te grozne osjecaje- od umiranja , tugu, tjeskobu.....
grozno mi je....
sto mi se to dogadja....
vise nisam sigurna da je to psihicki neki poremecaj vec sada zaista umirem.....

grozno mi je......help...
neznam kako da vam to objasnim ko da to nisam ja......i nemrem disat....al stvarno

nećeš umrijeti, ne boj se. znam da ti je sad teško, ali proći će i to stanje. popij nešto za smirenje da se ne mućiš previše. treba pričekati da prođe to akutno stanje. jedino radom na sebi, izbjegavanjem stresa ćeš to nadvladati.
pazi kako dišeš da ne bi hiperventilirala i tako izazvala još gore napade.:)
proći će, budi sigurna u to.:)

limacica
05.11.2010., 07:44
nećeš umrijeti, ne boj se. znam da ti je sad teško, ali proći će i to stanje. popij nešto za smirenje da se ne mućiš previše. treba pričekati da prođe to akutno stanje. jedino radom na sebi, izbjegavanjem stresa ćeš to nadvladati.
pazi kako dišeš da ne bi hiperventilirala i tako izazvala još gore napade.:)
proći će, budi sigurna u to.:)

ejjjjj
ma meni to stanje traje po cijele dane...ima para dana da mi je bilo dobro,mozda tjedan dana u ovih sva 4mj.koliko mi se to dogadja..
grozno,,,,kad me krene taj strah samo pokusavam uzdahnut,,i stim da mi je jako plitko disanje pa nemrem i onda mi bude jos gore,jos veca panika jos veci strah i sve ostalo.....ja se najvise bojim da cu umrjet jer to je jako intenzivan osjecaj-grozan,,,i onda ta prica da svaki covijek osjeca to prije nego sto zaista umre,,meni bude grozno,,,uzasno mi je...katastrofa
najgore mi je to sa disanjem....i sa tom tugom......

rejoflajt
05.11.2010., 08:16
¨i opet isto pitanje- a zašto se mučite i ne odete na psihoterapije i po lijekove? pa se manifestiraju u tisuću oblika i imaju svoj dublji uzrok kojeg treba iskopati i raditi na njemu. biste li tako trpile, lupetam, zubobolju?!:rolleyes:

Maddie
05.11.2010., 18:53
e da je zubobolja,zub popravis,a ovo je ko da imas dijabetes ili kakvu kroničnu bolest

lijekovi neće blizu mene ništa,sve ste stvari tvari mi utječu na psihu,ja krečem na psihoterapiju definitvno ću inzistirati,šta će biti neznam

meni ta panika i nije tako strašna,teram se nisam ono da šmugnem i pobjegnem iako mi dodje

meni više smeta opsesivne misli,depresija i derealizacija

SuperCow
06.11.2010., 01:25
e da je zubobolja,zub popravis,a ovo je ko da imas dijabetes ili kakvu kroničnu bolest

lijekovi neće blizu mene ništa,sve ste stvari tvari mi utječu na psihu,ja krečem na psihoterapiju definitvno ću inzistirati,šta će biti neznam

meni ta panika i nije tako strašna,teram se nisam ono da šmugnem i pobjegnem iako mi dodje

meni više smeta opsesivne misli,depresija i derealizacija

Ako govoriš o PA, to nije nikakva kronična bolest- naravno, može te pratiti cijeli život no ako na vrijeme reagiraš i započneš liječenje izliječit ćeš se.
Ne treba biti pesimističan prije nego išta pokušaš.

ancora
07.11.2010., 16:41
mene danas lagani uhvatio, od nemoći mi je došlo da plačem, mrzim to stanje. još više mrzim sebe što dopuštam da me preplavi...

limacica
09.11.2010., 15:03
Znam, što se ideš više borit to ti je gore....

Nema druge nego prepustit se, ali ovaj navedeni, zadnji napadaj, je bio nešto ekstra... Prvi put sam počeo gubit razum, dakle radio je instikt za preživljavanjem potaknut adrenalinom.... Nisam uopće mogo rezonirat što činit... Što je ispravno a što ne :kava:

ejjjj!!!!!!
ja imam problema u nazad 4 mj. mi je grozno...
imam osjecaj koji je vrlo stvaran da ludim i da cu stvarno prolupat,,,to je stvarno grozan osjecaj,a da nepricam taj osjecaj od umuranja koji u svemu tome nepodnosljiv i to me drzi po cijele dane ,,ta tuga i to kako me tisti da samo placem,,,da napomenem imam malu bebu i grozno mi je sto me to muci da fakat nemrem funkcionirat tj.curicu od 2 godine.
vec po neznam koji put se oprastam od nje misleci da umirem,,,i ta tuga i milijun pitanja oce se dobro brinut za nju....
grozno al stvarno koma i to po cijeli dan...
bila sam kod doktora i slikala sam pluca,snimala cijelu kraljeznicu...pa snimala neke slivove odostraga na vratnim zilama.....i sve je ok....a meni su simptomi koma,pogotovo kad mi se zacrni i kad me obuzme osjecaj smrti i to mi je non-stop i taj umor me ubija ,,,,,grozno,,,
i sad jel imo itko takve simptome...jesu li to panicni napadaji ,depresija,aniksioznost ili sam zaista jako bolesna,,,inace sam panicar pa se jako bojim da nebolujem od neke teske bolesti....
hvala vam!!!!!!!!!

Qucijic
11.11.2010., 08:04
Limacice, nema smisla da se toliko mućiš uz sve postojeće ljekove koji ti mogu znatno popraviti kvalitetu života.
kreni s nekim antidepresivom. :)

limacica
11.11.2010., 10:42
Limacice, nema smisla da se toliko mućiš uz sve postojeće ljekove koji ti mogu znatno popraviti kvalitetu života.
kreni s nekim antidepresivom. :)

mene je najvise strah toga da zaista nisam bolesna.......
da to nije neki psihicki poremecaj vec teza bolest...od koje cu stvarno umrijet...
:s

Qucijic
11.11.2010., 11:13
mene je najvise strah toga da zaista nisam bolesna.......
da to nije neki psihicki poremecaj vec teza bolest...od koje cu stvarno umrijet...
:s

yeah right. u ova 4 mjeseca jesili popričala s nekim psihologom ili psihijatrom o tome? neka ti malo objasne o čemu se radi, a radi se o stresu.
sad si sva isprepadana, nisi bolesna, nećeš umrijeti. nek ti propišu terapiju npr. cipralex, najčešće i s najmanje nuspojava prepisivan antidepresiv. vrlo brzo ćeš izaći iz tog akutnog stanja i onda se nemoj uljeniti jer ti je dobro već počni razmišljati o sebi, po mogućnosti uz pomoć nekog psihologa/psihijatra, sredi si život da u njemu bude što manje stresa.:)
bit će bolje, :)

rejoflajt
11.11.2010., 12:36
e da je zubobolja,zub popravis,a ovo je ko da imas dijabetes ili kakvu kroničnu bolest

lijekovi neće blizu mene ništa,sve ste stvari tvari mi utječu na psihu,ja krečem na psihoterapiju definitvno ću inzistirati,šta će biti neznam

meni ta panika i nije tako strašna,teram se nisam ono da šmugnem i pobjegnem iako mi dodje

meni više smeta opsesivne misli,depresija i derealizacija

pa onda tu ima još stvari koje bi svakako trebala liječiti kroz pt.

limacica
11.11.2010., 12:55
Logicboy reci ovo:
Dali su se ti napadi javili odjednom(mislim na prvi napad) ili si uvijek imao neku vrstu strahovanja zbog nečega?,čega?
Dali konzumiraš nešto od psihoaktivnih supstanci?
Kakav je unos hrane, dali nešto posebno konzumiraš?
Dali si konstantno anksiozan ili samo u nekim danima? Kojim?
Prilikom svakog paničnog napada oko čega se baziraju misli,strahovi?

e ovako:
ja imam problema,mene drzi panika i strah po cijele dane unazad 4mj.,grozno.
konstantno sam anksiozna al 24 sata dnevno...
kada su panicni napadaji baziraju se na strahu koji je po cijele daane od umiranja,od smrti i to cijele dane,,,vec sam se oprastala od svih

tasha0705
11.11.2010., 14:01
haj, svima, nakon puno, puno vremena! Zanima me kako ste vi, koji imate obitelj, djecu, posao, svakodnevne obaveze, obaveze vezane uz posao, kuhanje, kupnju, novac, djecu...i fakultet, učenje, uspijevali i kako uspijevate to sve držati na okupu? Ja jedva ili nikako. Pa, ako imate kakav savjet-superiška!
Naime, zadnjih 8 godina imam F41+ PA i depresiju, dakle, sve zmiksano. Pila sam jedno vrijeme i Xanax i Šrozac, sada sam samo na Prozacu, Helex po potrebi, ali se trudim ne uzimati ga. I non stop, svaki dan se osjećam očajno loše: vrtoglavice, slabost, mantanje, zujanje, pritisak u glavi, mučnina, ......štogod ima, ja imam. Već sam bila na pretragama, sve OK, ali meni nijedan dan ne prođe bez nečega. A najviše me brine to učenje, jer otkako sam se zaposlila, unatrag 7 godina, nisma dala nijedan iapit na svom faksu, većsam se usavršavala za svoj posao, na kojem ima milijun stvari uz nastavu, jer je privatna škola, a znate kakvi su privatnici. Pa su tu djeca, od kojih je jedna malena,m od 2i pol godine, pa sve moguće ostale obveze. I ja se raspadam! Jednom riječju!! A jedino želim završiti faks, više!

Maddie
11.11.2010., 15:23
pa onda tu ima još stvari koje bi svakako trebala liječiti kroz pt.

19.11.imam termin budemo vidili,više nisam toliko usekirana kao prije

samo ako smijem pitat,vidjela sam negdje da si 14 godina na psihoterapiji,valjda sma dobro vidila,jel nije to malo puno previše

bezsmisla
12.11.2010., 14:01
Osjecaj koji preplavljuje za vrijeme napada je dezorjentacija, di sam ja ko sam ja sta sam ja ko su ljudi, vise nista ne djeluje kao nekada...tim simptomima bi trebalo dati neki smisao jer besmisao pojacava intenzitet samog napada. Neznam jeste i sami uspjeli primjetit ali kad krene napad i dok potraje kolko potraje onaj trenutak kad osjetite da je lagano prestao sto vas je zapravo natjeralo da prestane? Jedna sigurnost u bilo kojem smilu i to je taj smisao. Bilo to uvjervanje u bilo sto. Meni je recimo smisao bio u tome da nitko NIKAD nije umro od panicnog napada, da je to samo moja rekacija na stres i da i to mora proc a ono sto se događa u samom napadu nece me dovest do ludila jer od napda jos nitko NIKAD nije poludio. Mozda bi trebali dati smisao nekog postojanja ili vjecnog zivota ili tako nesto. Dati smisao necemu sto radite(automatski se simptomi smanjuju smislom)

Kad se nađe smisao zivotu ili neki motiv onda treba na taj napad gledat kao na OBICNU SITUACIJU koja NIJE opasna nego se jednostavno mora dogoditi a ako vakm uspije mozete na njega gledati kao šalu, a zašto i ne? zašto bi taj napad bio ozbiljan i cijeli dan ili cijeli zivot razmisljati o tom kakav je bio i kad ce doc...jednostavno to je dio tebe, to prihvatis. On ostaje isti ali mu ti vise nedajes tolki znacaj i on te nemoze toliko dotaknut. Glupa usporedba ce objasniti ovo: recimo da je decko osoba a ruzna cura panicni napadaj (moze i obrnuto). ako budes ravnodusan prema toj curi koja te stalno napada i salje ti poruke i ti ces bit manje senzitivan. Nek vam napad bude zabava, a i zasto nebi bio!

Jos jedan savjet: sto manje razmisljate o napadu to i on manje dolazi. cim se maknete na tjedan dana od foruma i ne dolazite po savjete necete ni razmisljati o njemu i on ce ispariti jer ga ne zaljevate. A ako i dođe proci ce jer MORA PROC...:top: nekim stvarima treba posvetiti paznje i razmisljati o njima ali PANIKA je takvo sranje(da oprostite) da joj ne treba pokloniti ni sekundu...ona je nasa obrana od stresa i nista vise- Eto sretno i ne komplicirajte

SuperCow
12.11.2010., 21:18
19.11.imam termin budemo vidili,više nisam toliko usekirana kao prije

samo ako smijem pitat,vidjela sam negdje da si 14 godina na psihoterapiji,valjda sma dobro vidila,jel nije to malo puno previše

Kad bi veći dio života ljudi proveli na psihoterapiji mislim da bi nam nacija bila mentalno zdravija nego sad kad je registrirano preko 800 samoubojstava godišnje, a skoro 700 samoubojstava u pokušaju.

Maddie
13.11.2010., 06:43
ali ipak 14 godina,to je stvarno previše

SuperCow
13.11.2010., 09:47
Pa ako joj pomaže zašto bi bilo previše? Ne mora svaka psihoterapija trajati 2 mjeseca

Qucijic
13.11.2010., 19:14
Je li itko čitao knjigu 'Panic Away'? Je li čemu ili je samo papilova?

Maddie
13.11.2010., 22:07
Pa ako joj pomaže zašto bi bilo previše? Ne mora svaka psihoterapija trajati 2 mjeseca

pa dobro,pomaže,ali jel nije cilj nešto riješiti i staviti točku na nešto

Matea učiteljka
15.11.2010., 15:56
evo i mene,nisam čitala sve,znam da vas ima i da se borite sa napadima.
meni se pogoršalo tek nedavno ili sam ubiti tek sad shvatila što mi je.
dobivam napadaje panike samo u jednoj situaciji-javni govor. da,prije je to bila trema-crvenilo,drhtanje glasa,ruke se tresu.mala količina adrenalina. što bi sad dala za jednu tremu :D

iskreno,uzrok baš ne mogu odrediti,iako mi je prilično jasno da je panični napadaj strah od straha.i je.zasada još uvijek ne znam kako ga kontrolirati niti kako ću se toga riješiti.

da se radi o nekom drugom području da me "udari" još bi se tu i tamo izbjegle takve situacije(iako to ne treba raditi) no ja sam na takvom fakultetu gdje to nije moguće i ako ne riješim taj problem, kako ću uopće nastaviti s faksom i biti jednoga dana učitelj?
moj primjer: naši profesori jako vole kad mi sudjelujemo pa svaki tjedan imamo razne seminare gdje je potrebno dosta pričat.a ja nisam sposobna izustit jednu rečenicu. jednu jedinu! npr. svatko je dobio neku slikovnicu i treba svatko posebno reći naslov i koja je tema.već kad nam je zadan takav zadatak, počne mi biti loše,u glavi se vrti,želudac boli,mišići zgrčeni(posebno u licu) i što se više približavam ja na red, adrenalin se oslobađa do toliko količine da mi vrat i glava kucaju. primim se rukom za vrat i doslovno je osjećaj kao da držim srce u šaci.a da ni ne spominjem koliko onda imam otkucaja u minuti,valjda duplo više.i naravno,uz toliko adrenalina u vratu i mozgu, glava mi se počne trest,al doslovno. sva drhtim. sva sreća pa još nisam morala izać pred svoju grupu od 20 ljudi i pokazat slikovnicu ili sl. jer: 1)ne bi vidjeli ni s od slikovnice jer bi se tresla skupa sa mnom 2)možda bi se čak onesvjestila. to sa slikovnicom sam izbjegla btw. jer sam izašla van jer mi je "bilo loše". što ubiti i je bilo:D
danas je bio nalet panike,profa mi je postavila jedno jednostavno pitanje i uspjela sam odgovoriti no dok ga je još postavljala osjetila sam nalet adrenalina i mali tresak glave. iako mislim da su neki kolege(a možda i profa) to primjetili.
kažem da baš ne znam uzrok jer nisam osoba koja se ičeg boji,ljude volim,imam normalan soc.život niti imam bilo kakve probleme. zašto onda ne mogu javno govoriti? kao da mozak nije moj.kao prekidač koji mi se uključi:ne zna:

ovo je dug post,tko zna jel se uopće kome da čitat:D ugl.imate li kakvog psihologa u Zg za preporučit(nemam iskustva s njima niti para da ih plaćam,jer može to preko socijalnog uopće?). mislim da bi mi neka terapija,stručnjak,lijekovi,bilo što što može pomoći.znam da je naviše individualan rad ali nemam baš toliko godina na raspolaganju za vježbu. već od iduće jeseni počinjemo sa javnim satovima u školi, cijela grupa od 20 ljudi s faksa, profesor, učitelj i 20-30 klinaca.možete zamislit tu situaciju.do tada moj problem mora nestat inače nemam što raditi:(

tina76
16.11.2010., 21:36
Nda shvaćam te. Nije lako. Ja već par godina idem kod socijalnog psihijatra u Zgb-Siget dr. Baračić jako draga žena i puno mi je pomogla. Uglavnom, pijem samo Cipralex i nakon mjesec dana mi je bilo bolje. No takvi antidepresivi se uglavnom piju oko dvije godine, da bi svi simpotmi prošli.