Muškarci u svijetu prijevara

[Eva74]

To ne razumijem. To mi zvuči kao adolescentske fantazije -- joj kako bi sad bilo lijepo da se zaljubim... :rolleyes: Zaljubljivanje u ideju zaljubljivanja, a ne u osobu.

zaljubljivanje je glupo kako god na to gledaš,i tada radiš svakakve bedastoće i to mi je glupo.Što ti je teško za razumjeti?Da me je toliko razočarao da ne želim takve osjećaje?Da me je gotovo ubila spoznaja da je spreman igrati tako nisko i pravdati se da je to ljubav,pogledaj koliko priča ima poput moje.

[Emericzy]

zaljubljivanje je glupo kako god na to gledaš,i tada radiš svakakve bedastoće i to mi je glupo.Što ti je teško za razumjeti?Da me je toliko razočarao da ne želim takve osjećaje?Da me je gotovo ubila spoznaja da je spreman igrati tako nisko i pravdati se da je to ljubav,pogledaj koliko priča ima poput moje.
To je kao da kažeš, glupo je imati nos. Nije. Prirodno je da ljudi imaju nosove.

Ljudi se zaljubljuju. To je normalni proces. Što ima glupo u tome? Milijarde ljudi to rade i tako već desecima tisuća godina. I često se desi da to prouzroči velike probleme. Tako je uvijek bilo.

Ali, nije zato glupo zaljubljivanje. Ono je prirodno.

Problem je što mu se mi odupiremo. Silom ga želimo kontrolirati, a ne da se. Gdje ćeš takvu prirodnu, evolucijsku silu kontrolirati?

Ja kažem, hajde da to prihvatimo, da se ne borimo protiv toga. Prigrlimo činjenicu da su ljudi zaljubljivi. A budući da 98 posto ljudi misli da je to nerealno, očito je da sam utopist.

[dama007]

To je kao da kažeš, glupo je imati nos. Nije. Prirodno je da ljudi imaju nosove.

Ljudi se zaljubljuju. To je normalni proces. Što ima glupo u tome? Milijarde ljudi to rade i tako već desecima tisuća godina. I često se desi da to prouzroči velike probleme. Tako je uvijek bilo.

Ali, nije zato glupo zaljubljivanje. Ono je prirodno.

Problem je što mu se mi odupiremo. Silom ga želimo kontrolirati, a ne da se. Gdje ćeš takvu prirodnu, evolucijsku silu kontrolirati?

Ja kažem, hajde da to prihvatimo, da se ne borimo protiv toga. Prigrlimo činjenicu da su ljudi zaljubljivi. A budući da 98 posto ljudi misli da je to nerealno, očito je da sam utopist.

ne,to je kao da kazes glupo je imati dva nosa.prirodno je da ljudi imaju jedan nos.
da,ljudi se zaljubljuju sto je sasvim normalno.problem je u tome sto ako se zaljubimo,znaci da nemamo nikoga vise osim te osobe u koju smo zaljubljeni.sve drugo je samozavaravanje.mislim,kako biti zaljubljen u dvije osobe?izvini,ali meni je to samo bacanje prasine u oci.i sebi i drugima.valjda iz sebi poznatih razloga.
ako osjetis prema nekom strast,tu se vec mozes kontrolirati.to je trenutni nagon kom se mozemo othrvati sko zelimo.pitanje je da li zelimo,i koliko mozemo izgubiti.kod mene uvijek prevagne razum,a ne nagon.valjda je to normalno.
i evolucijski nagon ili sila je i razmnozavanje,pa ne idemo okolo pariti se sa svakim ko nam se svida,kao zivotinje.zar ne?

[Emericzy]

da,ljudi se zaljubljuju sto je sasvim normalno.problem je u tome sto ako se zaljubimo,znaci da nemamo nikoga vise osim te osobe u koju smo zaljubljeni.sve drugo je samozavaravanje.
Zašto bi bilo samozavaravaje? Zato što se protivi tvojim pogledima? Tako bih ja mogao tvrditi da je tvoje insistiranje na ekskluzivnosti kod partnera kojeg si odabrala samozavaravanje, jer statistike pokazuju da u golemom broju slučajeva ta ekskluzivnost ne opstane.

Tko kaže da je tvoj pogled ispravan? Mislim da je ipak pametnije otvoriti oči i pogledati što se dešava u stvarnosti, a ne u zamišljenim idealima. I onda pokušati stvoriti nekakav model ponašanja koji će pomiriti želje i stvarnost.

mislim,kako biti zaljubljen u dvije osobe?izvini,ali meni je to samo bacanje prasine u oci.i sebi i drugima.valjda iz sebi poznatih razloga.
ako osjetis prema nekom strast,tu se vec mozes kontrolirati.to je trenutni nagon kom se mozemo othrvati sko zelimo.pitanje je da li zelimo,i koliko mozemo izgubiti.kod mene uvijek prevagne razum,a ne nagon.valjda je to normalno.
i evolucijski nagon ili sila je i razmnozavanje,pa ne idemo okolo pariti se sa svakim ko nam se svida,kao zivotinje.zar ne?
Nagon? da, naravno da se nagonu možeš oduprijeti. Ja ne govorim o nagonu. Naravno da nitko pametan neće navaliti na nekog novoga samo zato što mi se digao (ako je muško) ili joj se ovlažilo među nogama.

(Mislim, može što se mene tiče; ja im ne zamjeram, ali u realnom životu je to blesavo. Ljudi se u realnosti ipak moraju kontrolirati.)

Govorim o nečem puno, puno kompleksnijem, što uključuje svu silu faktora -- tako kompliciranom da to ljudi u deset tisuća godina pokušavanja još uvijek nisu uspjeli točno definirati. A što na kraju dovede čovjeka do osjećaja koji su veći od praktički svega drugoga što mu se u životu ikad dogodi.

To je nešto sasvim drugo od nagona.

Smiješno je tvrditi da to ne postoji samo zato što ti misliš da ne postoji. Daj razmisli. A što ako si u krivu? Po čemu znaš da ne postoji? Koje dokaze imaš? Nemaš nikakve. Samo misliš.

A ima ljudi koji i misle drukčije i znaju da postoji i to nešto drugo, zato jer su vidjeli da postoji. Jer su doživjeli.

[Eva74]

To je kao da kažeš, glupo je imati nos. Nije. Prirodno je da ljudi imaju nosove.

Ljudi se zaljubljuju. To je normalni proces. Što ima glupo u tome? Milijarde ljudi to rade i tako već desecima tisuća godina. I često se desi da to prouzroči velike probleme. Tako je uvijek bilo.

Ali, nije zato glupo zaljubljivanje. Ono je prirodno.

Problem je što mu se mi odupiremo. Silom ga želimo kontrolirati, a ne da se. Gdje ćeš takvu prirodnu, evolucijsku silu kontrolirati?

Ja kažem, hajde da to prihvatimo, da se ne borimo protiv toga. Prigrlimo činjenicu da su ljudi zaljubljivi. A budući da 98 posto ljudi misli da je to nerealno, očito je da sam utopist.

Ti si sve tako posložio u svojoj glavi i vjerojatno kriješ da postoji ona druga,što kada se sve sazna? a prije ili poslije hoće?

[Emericzy]

Ti si sve tako posložio u svojoj glavi i vjerojatno kriješ da postoji ona druga,što kada se sve sazna? a prije ili poslije hoće?
Možda i neće. Ne sazna se sve.

Da ne mislim da je vrijedno rizika, ne bih riskirao.

[Mariamagdalena]

Možda i neće. Ne sazna se sve.

Da ne mislim da je vrijedno rizika, ne bih riskirao.

Hm....

[bezvezna]

ja ne razumijem kakvi su to ljudi i zene koji ce se poseviti gdje stignu,a zauzeti su?meni to vise lici na zivotinju,nego na covjeka..samo nagon,ne mozak


Međutim, u trenutku kada si u vezi/braku, nije li čin prevare tim gnjusniji ako je SAMO zbog SEKSA?
Mislim, riskiraš sve što mi imamo, ponizio si i sebe i mene, pljunuo na našu vezu/brak, a ZAŠTO?
Zbog malo SEKSA, nekoliko sekundi orgazma?
Ili zbog DOSADE??? :eek::eek:


Svaka cast :s

Evo dala bih primjer jedne prijateljice (od par njih ). Bila u vezi godinama, krasan decko, krasna veza, on ono stvarno za pozeljeti, cak brijala kao i na brak sa njim ali vrag je to :D prevarila ga i to ne jednom nego ono sto je meni rekla barem 10x. Jedini ociti razlog : u svakom je ljubavniku nakon 2-3 susreta, 2-3 seve, vidjela i potencijalnog buduceg muza. I sto je najbolje, svi ti ljubavnici su (neke i ja upoznah) nisu njenom dragom ni do koljena :rolleyes: Necu reci frajeri dno dna ali reklo bi se sa konja na magarca, par njih ozenjenih, neki bili lazljivci, neki kao slobodni ili u fazi prekida sa curom (naravno od prekida ni P). Valjda joj joj komplimenti pasali i ta neka "zivost" koju je sa svojim izgubila nakon godina i godina veze. Njemu se nije dalo nikuda, on je samo lize i prenjezan je, on joj nije znao reci NE u bitnim stvarima, nije joj znao udjeliti komplimente.... Svaki put kad bi puklo između nje i njenog nekog ajmo reci ljubavnika (ako ga mozemo tako nazvati nakon 2-3 susreta), pricala bi kako ona ipak voli svog dragog, da ne bi ona njega mjenjala niti za jednog i sl. Mucno za slusat sto jest jest al jebi ga tako je bilo :zubo: Da njen bivsi zna sta je sve radila pljunuo bi je a ovako jadan u dubini duse i dalje za njom pati :ne zna:

Pak s druge strane slusam frendove kad i ako varaju..

Ne mora znaciti da sam u pravu, ali cini mi se muski kad varaju (barem ovi koje ja znam) varaju eto samo da udvolje svom nagonu , ono poseve 1x rijetko 2 x istu i razlaz. Zenske pak (ove oko mene) koje su varale , varale su uvijek sa istim likom ( po par puta), neke od njih eto jer se osjecaju kao sluskinje kraj muza ( a muz radi kao crnac i zaradjuje dobru lovu od koje i nju financira), jer muza nema nikad doma, jer nije sa muzem otisla nikad na neko putovanje a sa ljubavnikom jeste, jer ju muz ne slusa a ljubavnik slusa ( "i tako je micek pazljiv prema meni":rofl: ili "zamisli pitao je kako su djeca i jel malom ide matematika", "zamisli donio mi ruzu", poslao mi sms jel treba da mi kupi aspirin da sto prije ozdravim".... ).... Stvarno gluposti. Imam osjecaj kao da su varale sa mislima da napakoste ili da se osvete svom dragom ali da on za osvetu ne zna :D Niti jedna od zena oko mene nije rekla da se sa nekim sevila eto jer joj fali pimpek , jer joj doslo (pa makar i zivotinjski) iz cista mira da se posevi sa nekim :ne zna: Sve su varale jer su od ljubavnika po mom misljenju dobijale mrvice a velike stvari koje je muz cinio za njih su vremenom valjda zaboravile ....
Da se razumijemo, prevara kao prevara mi neshvatljiva, narocito ako i kad se desi svako malo i glupo mi sad to reci, ali kad sve zbrojim i oduzmem (kod ovih slucajeva oko mene), muska prevara mi ipak zvuci nekako manje "prljavija" od ove zenske : ne zna:

[Eva74]

Možda i neće. Ne sazna se sve.

Da ne mislim da je vrijedno rizika, ne bih riskirao.

Da razumijem,tebi je vrijedno a što će biti sa tvojom obitelji kad to izađe van nije važno jer si ti sretan,jako,jako sebično.

[Emericzy]

Da razumijem,tebi je vrijedno a što će biti sa tvojom obitelji kad to izađe van nije važno jer si ti sretan,jako,jako sebično.
Sad si lupila glupost. Ne ljuti se što ti to kažem, ali stvarno jesi.

Kao da će meni biti svejedno ako se sazna i ako nastane frka.

Kakvu to sebičnost, molim te lijepo, vidiš u tome? Pa i meni će se sve raspasti, neće li? I meni će brak otići dođavola, neće li? Kako ti uopće pada na pamet da meni "nije važno"?

Pa, da mi nije važno, da ne volim svoju ženu, da mi nije itekako stalo do braka, kojeg bih đavla onda u njemu tražio? Živio bih sam. I sigurno bi mi bilo sto puta jednostavnije nalaziti se s ljubavnicom nego sada, kad ipak imam popriličnu količinu obiteljskih obaveza.

Ništa manje ja ne bih izgubio nego što bi izgubila moja žena. Dapače, mislim da bih izgubio više. Mene će djeca gledati kao smrtnog neprijatelja, a ne nju.

[Eva74]

Sad si lupila glupost. Ne ljuti se što ti to kažem, ali stvarno jesi.

Kao da će meni biti svejedno ako se sazna i ako nastane frka.

Kakvu to sebičnost, molim te lijepo, vidiš u tome? Pa i meni će se sve raspasti, neće li? I meni će brak otići dođavola, neće li? Kako ti uopće pada na pamet da meni "nije važno"?

Pa, da mi nije važno, da ne volim svoju ženu, da mi nije itekako stalo do braka, kojeg bih đavla onda u njemu tražio? Živio bih sam. I sigurno bi mi bilo sto puta jednostavnije nalaziti se s ljubavnicom nego sada, kad ipak imam popriličnu količinu obiteljskih obaveza.

Ništa manje ja ne bih izgubio nego što bi izgubila moja žena. Dapače, mislim da bih izgubio više. Mene će djeca gledati kao smrtnog neprijatelja, a ne nju.
Ne ljutim se ni na što.Za razliku od tebe ja znam kako je biti prevaren i kako sam se tada osjećala,tako će biti i njoj a živjeti sa spoznajom da ti je to napravio netko kog voliš te obilježi u duši za cijeli život.To se nikada ne zaboravi.Ne boli ali se pamti.
I danas sutra ćeš morati snositi posljedice svoje odluke.I što tada?Ti si mogao birati ali tvoja žena nije,nju će to pogoditi posred čela bez upozorenja.Sebičan jesi jer zadržavaš obje,pitaj ženu bili pristala na takav trokut?Onaj dio o tome da bi tada i tebi bilo grozno uopće neću komentirati,ona već gubi štošta a i da nezna da gubi.

[Emericzy]

Ne ljutim se ni na što.Za razliku od tebe ja znam kako je biti prevaren i kako sam se tada osjećala,tako će biti i njoj a živjeti sa spoznajom da ti je to napravio netko kog voliš te obilježi u duši za cijeli život.To se nikada ne zaboravi.Ne boli ali se pamti.
Hmmm... žao mi je što si nesretna. Stvarno jest, jer mi je jasno da je to gadan udarac. Ali... pokušaj shvatiti da to ne znači da je automatski sva istina na tvojoj strani.

Meni, recimo, to nije nikakva specijalna nesreća. Nisam posesivan i ne marim osobito (niti sam ikada mario) imaju li moje partnerice nekoga sa strane. Ne vidim nikakav smisao u posesivnosti i želji za ekskluzivnošću u ljubavi. A ipak te ne kritiziram. Ne kažem ti da si sebična što svog muža želiš samo za sebe.

Misliš li ti da je prevara jedina nesreća koju čovjeka u emocionalnim odnosima može zadesiti? Gle, i ja sam nesretan na svoj način, pa što? Žali li me itko na forumu? Ne. Ti najmanje. Jebe se živo svima što se mučim. Što se osjećam kao on lisica koja pregrize vlastitu nogu da pobjegne iz zamke u koju se uhvatila.

Razumiješ li što govorim? Osjećaj nesreće nije nikakav argument u raspravi.

I danas sutra ćeš morati snositi posljedice svoje odluke.I što tada?
Tada ću snositi posljedice svoje odluke. To ti upravo i govorim. A ti pišeš kao da će meni to biti zajebancija. Ako misliš da je kriza koja brak dovodi do raspada ili blizu toga ikome lagodna stvar, onda ne znam o čemu govorimo.

Ti si mogao birati ali tvoja žena nije
Još nisam čuo da je itko mogao birati hoće li se zaljubiti ili ne.

Sebičan jesi jer zadržavaš obje
Na koji ja to način zadržavam obje? Da je tako, zašto bih bio nesretan? Cijeli problem i jest u tome da si od dvije ruke jednu moram odrezati. (Reći ćeš da karikiram, ali to je samo zato što me insistiraš gledati prijekim okom i odbijaš moju muku vidjeti kao muku.)

pitaj ženu bili pristala na takav trokut?
Ne moram je pitati. Znam da ne bi. Što si novo time rekla? Da pristaje, ne bi bilo problema i ne bismo imali o čemu ovdje raspravljati.

Onaj dio o tome da bi tada i tebi bilo grozno uopće neću komentirati,ona već gubi štošta a i da nezna da gubi.
Vidiš, ona ne zna. A ja za razliku od toga itekako znam. Za sada sam puno, puno nesretniji od nje. A ako se ne sazna -- za što postoji poprilična vjerojatnost; ni slučajno se sve takve priče ne saznaju -- ona niti neće biti nesretna, a ja bogami itekako hoću.

Ali, kao što sam rekao, tebi je svejedno što sam ja nesretan i što ću ostati nesretan saznala moja žena za cijelu priču ili ne. Jer, u tvojim očima je izgleda samo prevara nesreća. A ono što druga strana doživljava je sebična glupost.

U ovoj našoj priči čini mi se da gladan gladnom ne vjeruje.

[Blond_Fairy]

Emericzy, pa šta imaš ljubavnicu, oprosti na direktnosti? :eek: :eek:
Ja sam shvatila da ti već dugo "postiš" i da već odavno ni traga ljubavnicama.

[Emericzy]

Emericzy, pa šta imaš ljubavnicu, oprosti na direktnosti? :eek: :eek:
Ja sam shvatila da ti već dugo "postiš" i da već odavno ni traga ljubavnicama.
Postio sam godinama. Jer mi se činilo da relativno banalne seksualne avanture nisu vrijedne rizika, truda, organizacije itd. A prije svega rizika.

Ali eto, desilo se pred oko dvije i pol ili tri godine da sam se zaljubio. Što je nešto sasvim drugo od banalne seksualne avanture.

[Blond_Fairy]

Postio sam godinama. Jer mi se činilo da relativno banalne seksualne avanture nisu vrijedne rizika, truda, organizacije itd. A prije svega rizika.

Ali eto, desilo se pred oko dvije i pol ili tri godine da sam se zaljubio. Što je nešto sasvim drugo od banalne seksualne avanture.

A dobro. :ne zna:
I sad si spreman odrezati tu 'drugu ruku', jer ti je prekomplicirano?

[Emericzy]

A dobro. :ne zna:
I sad si spreman odrezati tu 'drugu ruku', jer ti je prekomplicirano?
Ne, nije stvar u komplikaciji. Čovjek se nosi s komplikacijama. Stvar je u beznadnosti i besciljnosti. Imaš dvije stvari bez kojih ti se čini da ne možeš živjeti. Najljepše dvije stvari koje su ti se desile u životu. A jednu moraš nekako utrnuti jer je svijet tako napravljen da ne trpi da imaš obje. Nema načina da obje održiš. Znaš i koju moraš utrnuti. Nema tu puno razmišljanja. Zapravo je sve jako jednostavno...

[Blond_Fairy]

Ne, nije stvar u komplikaciji. Čovjek se nosi s komplikacijama. Stvar je u beznadnosti i besciljnosti. Imaš dvije stvari bez kojih ti se čini da ne možeš živjeti. Najljepše dvije stvari koje su ti se desile u životu. A jednu moraš nekako utrnuti jer je svijet tako napravljen da ne trpi da imaš obje. Nema načina da obje održiš. Znaš i koju moraš utrnuti. Nema tu puno razmišljanja. Zapravo je sve jako jednostavno...

Uh, ne zavidim ti.

Zapravo, možda malo i da. :mig:

Čuvaj svoju ženicu, Emericzy, nemoj je sad razočarati.

[njetočkanezvanova]

To sam baš i ja htio napomenuti. Svi pričaju o prevaranma kao izlazu iz lošeg braka. Nikome zgleda ne pada na pamet da se u nekog drugoga možeš zaljubiti i kad u tvojem braku itekako sve štima.

Jer, ne zaljubljuješ se u odnos i u situaciju. Zaljubljuješ se u osobu. Koja je takva kakva jest, znači tebi takva da ćeš se u nju zaljubiti, bez obzira na to u kakvim si ti odnosima i situacijama i u kakvim je ona odnosima i situacijama.

Jer, ako ti je brak loš, pa ti je prevara 'izlaz' iz toga, onda nemamo o bogzna čemu razgovarati. Takvom braku je istekao rok uporabe i treba ga prekinuti. To može biti bolno, komplicirano, zajebano itd, ali svejedno ostaje činjenica da je došao kraj.

Također, ako je prevara samo kratka seksualna avantura, čini mi se jasno ad je to nešto što treba jako izbjegavati, jer se zbog relativno male stvari riskira jedna vrlo velika.

Ali, što, k vragu, kad ti je s bračnim partbnerom dobro i sve štima i ni napamet ti ne pada da bilo što razvrgavaš, a tresne te posred čela nova ljubav?


Mogu, zato jer to ne dožive kao izdaju. Ako nisi prestao voljeti onoga s kime si, onda mu ništa nisi ni uskratio. Prevario si ga samo u smislu pravila i običaja, ali ne emocionalno.

Ovo boldano je istina.

Često čujem kako se ljudi zaljube u drugog/drugu jer u njihovoj vezi nešto fali.

Možda, ali to nije uvijek istina.Jednostavno i prosto, pojavi se osoba koja te ako obori s nogu..i ne možeš sebi pomoći...a tvoj partner/ica ne mora uopće biti kriv..

[Eva74]

Hmmm... žao mi je što si nesretna. Stvarno jest, jer mi je jasno da je to gadan udarac. Ali... pokušaj shvatiti da to ne znači da je automatski sva istina na tvojoj strani.

Meni, recimo, to nije nikakva specijalna nesreća. Nisam posesivan i ne marim osobito (niti sam ikada mario) imaju li moje partnerice nekoga sa strane. Ne vidim nikakav smisao u posesivnosti i želji za ekskluzivnošću u ljubavi. A ipak te ne kritiziram. Ne kažem ti da si sebična što svog muža želiš samo za sebe.

Misliš li ti da je prevara jedina nesreća koju čovjeka u emocionalnim odnosima može zadesiti? Gle, i ja sam nesretan na svoj način, pa što? Žali li me itko na forumu? Ne. Ti najmanje. Jebe se živo svima što se mučim. Što se osjećam kao on lisica koja pregrize vlastitu nogu da pobjegne iz zamke u koju se uhvatila.

Razumiješ li što govorim? Osjećaj nesreće nije nikakav argument u raspravi.


Tada ću snositi posljedice svoje odluke. To ti upravo i govorim. A ti pišeš kao da će meni to biti zajebancija. Ako misliš da je kriza koja brak dovodi do raspada ili blizu toga ikome lagodna stvar, onda ne znam o čemu govorimo.


Još nisam čuo da je itko mogao birati hoće li se zaljubiti ili ne.


Na koji ja to način zadržavam obje? Da je tako, zašto bih bio nesretan? Cijeli problem i jest u tome da si od dvije ruke jednu moram odrezati. (Reći ćeš da karikiram, ali to je samo zato što me insistiraš gledati prijekim okom i odbijaš moju muku vidjeti kao muku.)


Ne moram je pitati. Znam da ne bi. Što si novo time rekla? Da pristaje, ne bi bilo problema i ne bismo imali o čemu ovdje raspravljati.


Vidiš, ona ne zna. A ja za razliku od toga itekako znam. Za sada sam puno, puno nesretniji od nje. A ako se ne sazna -- za što postoji poprilična vjerojatnost; ni slučajno se sve takve priče ne saznaju -- ona niti neće biti nesretna, a ja bogami itekako hoću.

Ali, kao što sam rekao, tebi je svejedno što sam ja nesretan i što ću ostati nesretan saznala moja žena za cijelu priču ili ne. Jer, u tvojim očima je izgleda samo prevara nesreća. A ono što druga strana doživljava je sebična glupost.

U ovoj našoj priči čini mi se da gladan gladnom ne vjeruje.

Griješiš ako misliš da ne razumijem kako ti je ali odbijam pomisao da je tako dobro živjeti i da je to ok ili da se ne može drugačije.Zapravo mi se ćini da kako god to kod tebe završilo ti nećeš biti sretan,nešto će ti faliti.Ja nisam nesretna nekako sam pusta,bez osjećaja i dobro mi je za promjenu ovako.:)

[Emericzy]

Čuvaj svoju ženicu, Emericzy, nemoj je sad razočarati.

:) Hvala na savjetu. Lijepo si ovo rekla.

Da, tako će se i morati sve to završiti. Kad sve odvagneš, gubitke i dobitke, potrebe i želje, zadovoljstva i obaveze, sve se svede na to. Bez obzira na to koliko te to koštalo.

[Emericzy]

Griješiš ako misliš da ne razumijem kako ti je ali odbijam pomisao da je tako dobro živjeti i da je to ok ili da se ne može drugačije.Zapravo mi se ćini da kako god to kod tebe završilo ti nećeš biti sretan,nešto će ti faliti.Ja nisam nesretna nekako sam pusta,bez osjećaja i dobro mi je za promjenu ovako.:)
Mislim da si u pravu.

Osim što misliš da se može drukčije. Đavla možeš kad te ljubav pogodi. Gle, ne govorim o želji. Želju svladaš. Ili ju zadovoljiš na jednostavniji način. Ne govorim o potrebi za promjenom. To te prođe. A ja i nemam neku osobitu potrebu za promjenom. Dapače. Ne govorim ni o nekakvom samopotvrđivanju, što se mnogima desi. Ljudi žele osjetiti da su još uvijek nekome poželjni. To je kratkotrajna stvar i brzo mine, čim vidiš da jest tako. Ne, ne, ja govorim o puno kompliciranijem, bogatijem i zajebanijem sklopu želja, osjećaja i potreba.

A na dugi rok ću i ja vjerojatno biti kao i ti -- pust i bez osjećaja. Samo iz drugih razloga.

Ali, da ne bi sve to ispalo kao pusta kuknjava... imat ću prelijepe uspomene.

[Jenna X]

Ja nisam nesretna nekako sam pusta,bez osjećaja i dobro mi je za promjenu ovako.:)

hm, znam na što misliš. ono "prazno mi je, ali lakše" (arsen dedić: "otkako te ne volim")... ali nije ni to dobro. potencijalno vrlo opasno. OK samo kao prijelazni period, period oporavka... ali, ne na duži rok.

ali, oprosti, nisam baš sve pomno pratila, pa možda laprdam.

[Eva74]

Mislim da si u pravu.

Osim što misliš da se može drukčije. Đavla možeš kad te ljubav pogodi. Gle, ne govorim o želji. Želju svladaš. Ili ju zadovoljiš na jednostavniji način. Ne govorim o potrebi za promjenom. To te prođe. A ja i nemam neku osobitu potrebu za promjenom. Dapače. Ne govorim ni o nekakvom samopotvrđivanju, što se mnogima desi. Ljudi žele osjetiti da su još uvijek nekome poželjni. To je kratkotrajna stvar i brzo mine, čim vidiš da jest tako. Ne, ne, ja govorim o puno kompliciranijem, bogatijem i zajebanijem sklopu želja, osjećaja i potreba.

A na dugi rok ću i ja vjerojatno biti kao i ti -- pust i bez osjećaja. Samo iz drugih razloga.

Ali, da ne bi sve to ispalo kao pusta kuknjava... imat ću prelijepe uspomene.

Dakako da hoćeš,ma nije kuknjava ja sam u fazi odmora:top:

[Eva74]

hm, znam na što misliš. ono "prazno mi je, ali lakše" (arsen dedić: "otkako te ne volim")... ali nije ni to dobro. potencijalno vrlo opasno. OK samo kao prijelazni period, period oporavka... ali, ne na duži rok.

ali, oprosti, nisam baš sve pomno pratila, pa možda laprdam.
Pogodila si bit.:)
Nažalost malo treba da te sruši a puno da se digneš a meni se ne žuri:)

[maslincica]

Mislim da si u pravu.

Osim što misliš da se može drukčije. Đavla možeš kad te ljubav pogodi. Gle, ne govorim o želji. Želju svladaš. Ili ju zadovoljiš na jednostavniji način. Ne govorim o potrebi za promjenom. To te prođe. A ja i nemam neku osobitu potrebu za promjenom. Dapače. Ne govorim ni o nekakvom samopotvrđivanju, što se mnogima desi. Ljudi žele osjetiti da su još uvijek nekome poželjni. To je kratkotrajna stvar i brzo mine, čim vidiš da jest tako. Ne, ne, ja govorim o puno kompliciranijem, bogatijem i zajebanijem sklopu želja, osjećaja i potreba.

A na dugi rok ću i ja vjerojatno biti kao i ti -- pust i bez osjećaja. Samo iz drugih razloga.

Ali, da ne bi sve to ispalo kao pusta kuknjava... imat ću prelijepe uspomene.

I kome ćeš takav valjati?:ne zna:
Ja ne bih voljela biti u braku s takvom osobom.

[Emericzy]

I kome ćeš takav valjati?:ne zna:
Pa štajaznam... nađe se. Moje su veze obično dosta dugo trajale. A u sretnom braku sam već preko 30 godina. Djeca su već odrasli ljudi. Očito i nisam bio baš tako loš muž.

Ja ne bih voljela biti u braku s takvom osobom.
A kako ćeš znati? Misliš da će ti budući muž reći kakvi su mu planovi u tom smislu? Ili ćeš mu to znati po nosu?

Velika većina muškaraca (99 posto) neće priznati da ima 'ležerni' pogled na vjernost u vezi.

A kad i prizna, kao ja, koji to nikada nisam tajio svojim partnericama, to njih svejedno ne odbije. Meni ni jedna nikad nije rekla, "e, onda ništa" i ostavila me.

[sunce35]

A kad i prizna, kao ja, koji to nikada nisam tajio svojim partnericama, to njih svejedno ne odbije. Meni ni jedna nikad nije rekla, "e, onda ništa" i ostavila me.

Pa jednoj nisi rekao. Ili nju ne smatras partnericom?

[Emericzy]

Pa jednoj nisi rekao. Ili nju ne smatras partnericom?
Jesam. Svakoj. Unaprijed. Vrlo jasno.

Naravno, ja im to ne ponavljam svako jutro, za doručkom, "Znaš, draga, samo da te podsjetim, ako si slučajno zaboravila, ja vanbračni seks ne smatram prevarom."

Ali, sve one to nekako zanemare.

[sunce35]

Jesam. Svakoj. Unaprijed. Vrlo jasno.

Naravno, ja im to ne ponavljam svako jutro, za doručkom, "Znaš, draga, samo da te podsjetim, ako si slučajno zaboravila, ja vanbračni seks ne smatram prevarom."

Ali, sve one to nekako zanemare.

Super za tebe. Vidim neodoljiv si:ne zna: ja nisam jos srela takvu osobu:ne zna:

[maslincica]

Pa štajaznam... nađe se. Moje su veze obično dosta dugo trajale. A u sretnom braku sam već preko 30 godina. Djeca su već odrasli ljudi. Očito i nisam bio baš tako loš muž.


A kako ćeš znati? Misliš da će ti budući muž reći kakvi su mu planovi u tom smislu? Ili ćeš mu to znati po nosu?

Velika većina muškaraca (99 posto) neće priznati da ima 'ležerni' pogled na vjernost u vezi.

A kad i prizna, kao ja, koji to nikada nisam tajio svojim partnericama, to njih svejedno ne odbije. Meni ni jedna nikad nije rekla, "e, onda ništa" i ostavila me.


Ja imam muža.:)
Koji me prevario.
I mrzila bih ga da je ostao samnom samo zato što misli da me voli.


Mada,tolike godine braka su pohvalne.
No meni više nalikuju na naviku nego na ljubav.
Jer sad kad su vam djeca odrasla mogli biste uživati jedno u drugom.
Bez popratnih pojava.:ne zna:
Ispravi me ako griješim,nisam još dotle došla.

[Emericzy]

Ja imam muža.:)
Koji me prevario.
I mrzila bih ga da je ostao samnom samo zato što misli da me voli.
A kako bi znala da samo misli? Ti bolje razumiješ što se dešava u njegovoj glavi i 'srcu' nego on sam?

Mada,tolike godine braka su pohvalne.
No meni više nalikuju na naviku nego na ljubav.
Jer sad kad su vam djeca odrasla mogli biste uživati jedno u drugom.
Bez popratnih pojava.:ne zna:
Ispravi me ako griješim,nisam još dotle došla.
Pa, griješiš utoliko što automatski pretpostavljaš da mi ne uživamo. kao što bi za muža mislila da on samo misli. Ne smiješ toliko puno i naizgled olako pretpostavljati o tako intimnim stvarima u glavi nekog drugog čovjeka. To je posao koji ni profesionalnom psihologu nije baš lagan.

[maslincica]

Mislim da si u pravu.

Osim što misliš da se može drukčije. Đavla možeš kad te ljubav pogodi. Gle, ne govorim o želji. Želju svladaš. Ili ju zadovoljiš na jednostavniji način. Ne govorim o potrebi za promjenom. To te prođe. A ja i nemam neku osobitu potrebu za promjenom. Dapače. Ne govorim ni o nekakvom samopotvrđivanju, što se mnogima desi. Ljudi žele osjetiti da su još uvijek nekome poželjni. To je kratkotrajna stvar i brzo mine, čim vidiš da jest tako. Ne, ne, ja govorim o puno kompliciranijem, bogatijem i zajebanijem sklopu želja, osjećaja i potreba.

A na dugi rok ću i ja vjerojatno biti kao i ti -- pust i bez osjećaja. Samo iz drugih razloga.

Ali, da ne bi sve to ispalo kao pusta kuknjava... imat ću prelijepe uspomene.

Ovo neka bude odgovor zašto sam pomislila da ostaješ sa ženom iz nedovoljno dobrih razloga.
Naravno da je to tvoje pravo i da ne mislim pametovati o tome.

Ne pretpostavljam olako i ne banaliziram o osjećajima,držim do njih beskrajno,oni su bili jedan od važnijih razloga mog ostanka u braku.
Niti pretpostavljam što se događa u nečijoj glavi,to mi se čini nemogućom misijom.


Samo kažem da ne bih voljela da kraj mene ostari čovijek koji je pust i bez osjećaja,a sam je tako izabrao.
Jer bih pritom(svjesno ili nesvjesno) i ja bila zakinuta,zar ne?

[Emericzy]

Ovo neka bude odgovor zašto sam pomislila da ostaješ sa ženom iz nedovoljno dobrih razloga.
Naravno da je to tvoje pravo i da ne mislim pametovati o tome.

Ne pretpostavljam olako i ne banaliziram o osjećajima,držim do njih beskrajno,oni su bili jedan od važnijih razloga mog ostanka u braku.
Niti pretpostavljam što se događa u nečijoj glavi,to mi se čini nemogućom misijom.


Samo kažem da ne bih voljela da kraj mene ostari čovijek koji je pust i bez osjećaja,a sam je tako izabrao.
Jer bih pritom(svjesno ili nesvjesno) i ja bila zakinuta,zar ne?
Naravno da bi. Čovjek koji je pust i bez osjećaja prema svom braku i partneru nije dobar partner. Isprazne veze s takvim ljudima trebalo bi napuštati i tražiti nešto plodnije. Ali, ja stvarno ne govorim o tome.

Razumiješ, recimo, živio sam u Zagrebu i u Bostonu. Boston me stvarno oduševio, predivan, civiliziran, pametan i ugodan grad, raj na Zemlji. A ipak sam se vratio u Zagreb i dalje živim ovdje i jako mi je lijepo. I nisam Zagreb prestao voljeti ni onda kad sam bio u Bostonu i volio ga i uživao u njemu. Moj odnos prema rodnom gradu nije se promijenio samo zato što sam zavolio još jedan grad.

Ili, ako hoćeš bliže onome što zovemo ljubav -- novi prijatelj koji te oduševi obično ne znači da stare prijatelje sad voliš manje. U tvojem srcu ima ljubavi i za jedno i za dva i za tri, pa i više djece. Svako voliš različito, ali jednako intenzivno.

Zašto onda ne bi mogla (ili tvoj muž ne bi mogao) voljeti i tebe i neku drugu jednako intenzivno?

Nemoj mi sad reći da je ljubav između muškarca i žene različita. Jest drukčija ali po čemu? Po seksu. Ako ti je to presudna razlika, hoćeš li reći da je seks presudni element bračne veze? Nekako mi se to ne čini jako vjerojatnim. Jesi li se udavala zbog seksa? Pretpostavljam da nisi. Seks je lijepa stvar i važna i ukras je ljubavi, ali ipak nije osnova.

Naravno, ne mislim ja da su stvari tako jednostavne, ali nemoj ni ti. Dozvoli da je ipak moguće i ono što ti se ne čini jako vjerojatnim. Ljudi vole svijet i život gledati u pojednostavljenim slikama, čak i crno-bijelima. Pogotovo kad su emocionalno angažirani. A on nije takav.

Dugo sam na forumu i ovo je jedna od tema na koju najčešće diskutiram. Ljudi pišu svakojake priče, a dosta toga pročitam i na PM-ovima. I mogu ti reći da moj slučaj -- ljubav za dvije osobe istovremeno -- i nije tako nevjerojatno rijedak. samo što sam ja jedan od rijetkih koji se odlučuje o tome otvoreno pisati. Drugi čitaju i misle si svoje.

[dama007]

Zašto bi bilo samozavaravaje? Zato što se protivi tvojim pogledima? Tako bih ja mogao tvrditi da je tvoje insistiranje na ekskluzivnosti kod partnera kojeg si odabrala samozavaravanje, jer statistike pokazuju da u golemom broju slučajeva ta ekskluzivnost ne opstane.

Tko kaže da je tvoj pogled ispravan? Mislim da je ipak pametnije otvoriti oči i pogledati što se dešava u stvarnosti, a ne u zamišljenim idealima. I onda pokušati stvoriti nekakav model ponašanja koji će pomiriti želje i stvarnost.


Nagon? da, naravno da se nagonu možeš oduprijeti. Ja ne govorim o nagonu. Naravno da nitko pametan neće navaliti na nekog novoga samo zato što mi se digao (ako je muško) ili joj se ovlažilo među nogama.

(Mislim, može što se mene tiče; ja im ne zamjeram, ali u realnom životu je to blesavo. Ljudi se u realnosti ipak moraju kontrolirati.)

Govorim o nečem puno, puno kompleksnijem, što uključuje svu silu faktora -- tako kompliciranom da to ljudi u deset tisuća godina pokušavanja još uvijek nisu uspjeli točno definirati. A što na kraju dovede čovjeka do osjećaja koji su veći od praktički svega drugoga što mu se u životu ikad dogodi.

To je nešto sasvim drugo od nagona.

Smiješno je tvrditi da to ne postoji samo zato što ti misliš da ne postoji. Daj razmisli. A što ako si u krivu? Po čemu znaš da ne postoji? Koje dokaze imaš? Nemaš nikakve. Samo misliš.

A ima ljudi koji i misle drukčije i znaju da postoji i to nešto drugo, zato jer su vidjeli da postoji. Jer su doživjeli.

i ti moras prihvatiti cinjenicu da ima ljudi koji ne razmisljaju kao ti.
ja tvrdim da ne mozes biti zaljubljen u dvije osobe u isto vrijeme.i to je moj stav.a ti uporno vecini pokusavas da nametnes svoj stav,da si ti u pravu.eto,ja mislim da nisi.
o,itekakve dokaze imam,samo nisu za forum,vjeruj mi.:D
to samo ti mislis da postoji,a u stvari ne postoji.utopija.a,tebi je ,koliko se cini ,dobro tako...dok vjerujes u to.
iza tebe je trideset godina braka,pretpostavljam da si zagazio u sestu deceniju.
a,tek prije dvije god ti se desila fatalna zaljubljenost?
o,kojoj pricas kao neki cicica,u klimaksu...bez uvrede.
i jos ti se oko toga daju pisati romani?:rolleyes:

[maslincica]

Naravno da bi. Čovjek koji je pust i bez osjećaja prema svom braku i partneru nije dobar partner. Isprazne veze s takvim ljudima trebalo bi napuštati i tražiti nešto plodnije. Ali, ja stvarno ne govorim o tome.

Razumiješ, recimo, živio sam u Zagrebu i u Bostonu. Boston me stvarno oduševio, predivan, civiliziran, pametan i ugodan grad, raj na Zemlji. A ipak sam se vratio u Zagreb i dalje živim ovdje i jako mi je lijepo. I nisam Zagreb prestao voljeti ni onda kad sam bio u Bostonu i volio ga i uživao u njemu. Moj odnos prema rodnom gradu nije se promijenio samo zato što sam zavolio još jedan grad.

Ili, ako hoćeš bliže onome što zovemo ljubav -- novi prijatelj koji te oduševi obično ne znači da stare prijatelje sad voliš manje. U tvojem srcu ima ljubavi i za jedno i za dva i za tri, pa i više djece. Svako voliš različito, ali jednako intenzivno.

Zašto onda ne bi mogla (ili tvoj muž ne bi mogao) voljeti i tebe i neku drugu jednako intenzivno?

Nemoj mi sad reći da je ljubav između muškarca i žene različita. Jest drukčija ali po čemu? Po seksu. Ako ti je to presudna razlika, hoćeš li reći da je seks presudni element bračne veze? Nekako mi se to ne čini jako vjerojatnim. Jesi li se udavala zbog seksa? Pretpostavljam da nisi. Seks je lijepa stvar i važna i ukras je ljubavi, ali ipak nije osnova.

Naravno, ne mislim ja da su stvari tako jednostavne, ali nemoj ni ti. Dozvoli da je ipak moguće i ono što ti se ne čini jako vjerojatnim. Ljudi vole svijet i život gledati u pojednostavljenim slikama, čak i crno-bijelima. Pogotovo kad su emocionalno angažirani. A on nije takav.

Dugo sam na forumu i ovo je jedna od tema na koju najčešće diskutiram. Ljudi pišu svakojake priče, a dosta toga pročitam i na PM-ovima. I mogu ti reći da moj slučaj -- ljubav za dvije osobe istovremeno -- i nije tako nevjerojatno rijedak. samo što sam ja jedan od rijetkih koji se odlučuje o tome otvoreno pisati. Drugi čitaju i misle si svoje.

Ovo sa gradovima je odlična usporedba.:top:
Ako Zagreb ne pati zbog Bostona.
Ako Zagreb ne zna,sve pet.

Ali ako Zagreb pati zbog nekog Bostona,a ti i dalje ostaješ u njemu,onda to ne pije vodu.

U mom slučaju,ja sam Zagreb.
I povrijedio me Boston,jako.
Jer,nekako sam vjerovala da sam ja dovoljan grad.
Zapravo nebitno,jer je muški moždani sklop sasvim drugačiji.
Vi zaista imate sklopku.
No još nisam proaktala da li je ta sklopka u glavi ili u srcu.:ne zna:

[Emericzy]

i ti moras prihvatiti cinjenicu da ima ljudi koji ne razmisljaju kao ti.
Ja to prihvaćam. Ali ne govorimo o razmišljnju. Govorimo o tome da ljudi tvrde da ne postoji nešto što su drugi ljudi itekako vidjeli da postoji i doživjeli. Budući da nepostojanje nečega nije moguće dokazati, mudar čovjek prihvati to kao mogućnost. Ne mora zato mijenjati svoje stavove.

iza tebe je trideset godina braka,pretpostavljam da si zagazio u sestu deceniju.
a,tek prije dvije god ti se desila fatalna zaljubljenost?
o,kojoj pricas kao neki cicica,u klimaksu...bez uvrede.
i jos ti se oko toga daju pisati romani?:rolleyes:
Ovo pokazuje koliko malo razmišljaš o temi o kojoj raspravljaš. Gdje sam ja rekao da sam se tek pred dvije godine zaljubio. Iza mene je, imaš pravo, podulji život i u njemu je, hvala Bogu, ljubavi bilo puno. Ova zadnja je treća koju osjećam kao 'životnu' -- dakle toliko moćna da bih joj mogao posvetiti život.

A ne služi ti na čast potcjenjivati ljubav u drugih ljudi. Da, ljubav kad je prava baš zaslužuje da se o njoj pišu romani. To se i dešava. Pola sve literature koju su ljudi napisali -- a i dobar dio sve ostale umjetnosti -- posvećeno je baš tome. Rekao bih, s dobrim razlogom. I ne osjećaju je samo 'čičice u klimaksu'. Svatko tko ima sreće može ju osjetiti, u svakoj odrasloj životnoj dobi.

Znaš li ti kako ona izgleda? Nekako imam dojam da bi i ti malo ljubaznije o njoj pisala da si ju stvarno osjetila.

[Emericzy]

Ovo sa gradovima je odlična usporedba.:top:
Ako Zagreb ne pati zbog Bostona.
Ako Zagreb ne zna,sve pet.

Ali ako Zagreb pati zbog nekog Bostona,a ti i dalje ostaješ u njemu,onda to ne pije vodu.

U mom slučaju,ja sam Zagreb.
I povrijedio me Boston,jako.
Jer,nekako sam vjerovala da sam ja dovoljan grad.
Zapravo nebitno,jer je muški moždani sklop sasvim drugačiji.
Vi zaista imate sklopku.
No još nisam proaktala da li je ta sklopka u glavi ili u srcu.:ne zna:

Ako posesivnost gledaš kao tu 'sklopku', vjeruj mi da velika većina muškaraca jednako na nju gleda kao i žene. Ja sam relativno rijetka iznimka u tome. Vrlo rijetko nalazim ljude koji od nje ne pate.

Osobno mislim da je lakše i ljepše bez te posesivnosti. Da se može ljubiti i voljeti bar jednako tako dobro bez nje kao i s njome, a možda i bolje jer posesivnost često zna i trovati odnose, a ne samo zbližiti ljude. Zna ih čak i na zločin natjerati kad je pretjerana.

Ali, što je tu je; većina ljudi ju osjeća. Ja ne mislim da je krivo osjećati tu posesivnost -- glupo bi to bilo -- nego samo pokušavam ljudima otvoriti oči da vide da takva mogućnost postoji i da uopće nije loša.

[dama007]

Ja to prihvaćam. Ali ne govorimo o razmišljnju. Govorimo o tome da ljudi tvrde da ne postoji nešto što su drugi ljudi itekako vidjeli da postoji i doživjeli. Budući da nepostojanje nečega nije moguće dokazati, mudar čovjek prihvati to kao mogućnost. Ne mora zato mijenjati svoje stavove.


Ovo pokazuje koliko malo razmišljaš o temi o kojoj raspravljaš. Gdje sam ja rekao da sam se tek pred dvije godine zaljubio. Iza mene je, imaš pravo, podulji život i u njemu je, hvala Bogu, ljubavi bilo puno. Ova zadnja je treća koju osjećam kao 'životnu' -- dakle toliko moćna da bih joj mogao posvetiti život.

A ne služi ti na čast potcjenjivati ljubav u drugih ljudi. Da, ljubav kad je prava baš zaslužuje da se o njoj pišu romani. To se i dešava. Pola sve literature koju su ljudi napisali -- a i dobar dio sve ostale umjetnosti -- posvećeno je baš tome. Rekao bih, s dobrim razlogom. I ne osjećaju je samo 'čičice u klimaksu'. Svatko tko ima sreće može ju osjetiti, u svakoj odrasloj životnoj dobi.

Znaš li ti kako ona izgleda? Nekako imam dojam da bi i ti malo ljubaznije o njoj pisala da si ju stvarno osjetila.

da,u prethodnim postovima sam procitala da ti se ta fatalna ljubav u sestoj deceniji desila prije 2 god.
i,ti bi ovoj zadnoj posvetio zivot,da se nisi malo kasno sjetio?:rolleyes:
ja ne potcjenjujem ljubav,niti mi to pada na pamet.samo ne vjerujem da poslije trideset godina braka,mozes biti zaljubljen u dvije osobe.to ne lici na potcjenjivanje ljubavi.
da,u literaturi se opisuje ljubav,filmovi,pjesme....sve je njoj posveceno.ljubav je pokretacka snaga covjeka.ali ljubav covjeka prema zeni,ili zene prema covjeku.nesto se ne sjecam da neko pjeva o tome kako voli dvije zene...
to bi bilo suludo..
ok je imati ljubavnicu,koja ti zadovoljava neke kriterije koje nemas kod zene,ali voljeti nekoga a imati drugu osobu pored nje,i to godinama....za mene je to neshvatljivo.jer mislim da si time ponizio svoju zenu sa kojom si proveo zivot.
ti ne pises o ljubavi,vec o mogucnosti voljeti dvije osobe u isto vrijeme.nemoj mijesati ta dva pojma.
da,ja sam je itekako osjetila,davno,prije vise od deset godina...i ,jos traje.i zbog te ljubavi prelazim preko nekih stvari,jer mislim da vrijedi,ako se dvoje istinski vole.onaj ko me je citao,znaju o cemu pisem.
posto si ti dosta stariji od mene,imam respekt prema takvim osobama,i ne bih nikada vrijedala,ako si to tako shvatio.
moj ti je savjet:cuvaj svoju zenu,trebace ti za stare dane,u koje si vec dobro zagazio.:)

[Eva74]

Ako posesivnost gledaš kao tu 'sklopku', vjeruj mi da velika većina muškaraca jednako na nju gleda kao i žene. Ja sam relativno rijetka iznimka u tome. Vrlo rijetko nalazim ljude koji od nje ne pate.

Osobno mislim da je lakše i ljepše bez te posesivnosti. Da se može ljubiti i voljeti bar jednako tako dobro bez nje kao i s njome, a možda i bolje jer posesivnost često zna i trovati odnose, a ne samo zbližiti ljude. Zna ih čak i na zločin natjerati kad je pretjerana.

Ali, što je tu je; većina ljudi ju osjeća. Ja ne mislim da je krivo osjećati tu posesivnost -- glupo bi to bilo -- nego samo pokušavam ljudima otvoriti oči da vide da takva mogućnost postoji i da uopće nije loša.

Ne kužim te Em zašto one koji ne žele djeliti svojeg partnera nazivaš sebičnima?

[Verdana]

meni Emova pisanja pomažu da skužim neke stvari.....mislim da bi se naši preljubnici u mnogome složili s njim, i da zaista sve više ljudi danas tako razmišlja , ali se boji naglas reći.
mi smo prevarene, pa nam je to teško prihvatiti. možda da nismo, a trenutno nam je netko onako-simpatičan, možda bi lakše prihvatili ovu teoriju i zagovarale je čak. možda, ne znam.

no, prevarene moje....pitam ja vas-što bi vi radije?
da su vaši muževi varali, zavoljeli lubavnicu, prestali voljeti vas, ostali s vama radi djece,kredita...., a u glavi ostali sa ljubavnicom ..ili da su imali tu avanturu, vezu šta li već, u glavi i dalje jako cijenili i ljubili vas, voljeli vas, osjećali sve ono od prije, ali eto isto tako iskrenu ljubav osjetili i prema drugoj ženi....a onda shvatili da je to nemoguće, ostavili ljubavnicu, pritom sačuvavši posebno mjesto u srcu za nju, i nastavili voljeti i ljubiti vas jednako kao i prije?
nemojte me sad napadati! zamislite da je to sve moguće, jer Emer tako osjeća, znači, ako bar jedan čovjek tako osjeća, moguće je.

što bi vi voljele?
ja ću vam odmah odgovoriti. volim svog muža. teško je prihvatiti da on voli drugu. da mi se pottrudi sve ovako objasniti pokušala bih prihvatiti njegove argumente. teško, ali pokušala bih. ne znači da bi uspjela. saslušala bih ga.
NIKAD ga ne bi primila nazad zbog susjeda, rodbine i zajedničkog stana. NIKAD!

ali zbog ovog drugog.....MISLIM DA BI

no to je samo moje razmišljanje, trebalo mi je dugo u glavi da dođem do nekih stvari....zahvaljujem nekim ljudima koji su mi pomogli da dođem do toga..prepoznat će se oni:D

[Emericzy]

da,u prethodnim postovima sam procitala da ti se ta fatalna ljubav u sestoj deceniji desila prije 2 god.
i,ti bi ovoj zadnoj posvetio zivot,da se nisi malo kasno sjetio?:rolleyes:
Ne, ni to potcrtano nisam napisao. I iz ovog se vidi tvoje potcjenjivanje.

Nije stvar u tome da sam se 'kasno sjetio'. Mislim, uopće ti je ideja o kašnjenju u mojim očima malo čudna. Bilo da misliš na moje godine (onda je čak pomalo uvredljiva) ili na to da je ljubav došla u nezgodnom trenutku. Ti kao da insistiraš na tome da ljubav čovjek planira, pa ju 'obavi' kad mu je za to vrijeme. Čudan pristup.

Problem je u običajima, pogledima, stavovima. U tome da sam tada, kad sam se zaljubio, već volio jednu ženu. A to jednostavno ne prolazi ni kod ljudi individualno niti u društvu.

Budući da već volim jednu, svoju ljubav za drugu nikako ne mogu ostvariti. Ma kako volio tu drugu, ona mi mora ostati neostvareni san, jer ženu koju sam do tada volio i dalje volim, jednako kao i prije. Bilo bi mi nemoguće (potpuno nezamislivo) s njom prekidati. A istovremeno ne mogu biti s obje. Nitko to ne bi prihvatio.

da,u literaturi se opisuje ljubav,filmovi,pjesme....sve je njoj posveceno.ljubav je pokretacka snaga covjeka.ali ljubav covjeka prema zeni,ili zene prema covjeku.nesto se ne sjecam da neko pjeva o tome kako voli dvije zene...
Hmmm... tu si me našla. Nisam uopće razmišljao o tome.

Priznajem, nema takvih djela mnogo. Ima Rocheov rioman, 'Jules i Jim' i Truffautov film po njemu snimljen, ali ti si premlada da bi ga se sjećala. sim toga, osjećaji glavne junakinje u tom filmu mogli bi se svakako tumačiti. Ona definitivno želi obojicu, ali pitanje je da li ih i voli. Donekle film 'Mostovi okruga Madison', ali tamo glavna junakinja nekako ne voli više nekom velikom silinom svog muža; čini mi se da joj ga je više žao.

ok je imati ljubavnicu,koja ti zadovoljava neke kriterije koje nemas kod zene,ali voljeti nekoga a imati drugu osobu pored nje,i to godinama....za mene je to neshvatljivo.jer mislim da si time ponizio svoju zenu sa kojom si proveo zivot.
Meni nije OK imati ljubavnicu. Ako je riječ o tome da samo nadoknadiš nešto što ti fali u braku -- npr. uzbudljivi seks -- to mi se čini premali razlog za potencijalnu katastrofu koju možeš uzrokovati. Eventualno ako imaš baš idealne uvjete za to.

Jedini dobar razlog koji vidim je ljubav. Ona mi je jedina dovoljno velika.

ti ne pises o ljubavi,vec o mogucnosti voljeti dvije osobe u isto vrijeme.nemoj mijesati ta dva pojma.
Ne razumijem tu razliku. 'Ljubav' i 'voljeti' mi nekako ipak vuče jedno na drugo. Ako volim dvije osobe u isto vrijeme, onda osjećam ljubav prema njima. Ili si se ti samo za mene nerazumljivo izrazila?

moj ti je savjet:cuvaj svoju zenu,trebace ti za stare dane,u koje si vec dobro zagazio.:)
Ajoj... obično me napadaju da u braku ostajem zbog komocije, a ti sad, zapravo, savjetuješ komociju. Čuvaj ženu jer će ti trebati.

Ne, to bi bilo kukavički. To bi bila linija manjeg otpora. Jednostavno ne mogu na to tako pragmatično gledati.

Imam dvije žene koje volim jednako snažno, iako (naravno) na drukčije načine. Ni jednu nisam u stanju ostaviti. A jednu ću ipak morati, jer se zapravo ne suočavam s izborom između dvije ljepote, nego između dvije muke.

Ljepote su jednake, tu izbora nema. Stvarno ne želim zvučati pretenciozno, ali ne mogu se sjetiti bolje ilustracije -- to je pomalo kao Sofijin izbor između dva djeteta. Kako to napraviti?

U mojem slučaju je izbor očit i jednostavan, ali ga je emocionalno teško, skoro nemoguće, napraviti. Sasvim je jasno da se treba odreći druge ljubavi, jer njezin prekid izaziva puno manje posljedica na ljude koje volim i do kojih mi je stalo. Ako se odreknem nje, stradat ćemo samo ona i ja. Ako se odreknem žene, stradat ćemo i ona i ja, stradat će djeca, a na kraju će stradati i ta nova ljubav, jer će ju sve te nevolje toliko pritisnuti da ni ona neće preživjeti. Ubila bi nas savjest, ako ništa drugo.

Tako da ja, naravno nemam sumnje što mi je raditi. I ovo što pišem nije, zapravo, rasprava o tome, nego samo upozorenje da se takve stvari događaju. Da se ni uz najbolju volju ne daju na dobar način razriješiti. I da osoba koja se u toj situaciji nađe nije nužno hulja i zločinac, kako ju se najčešće gleda.

Možda je ta osoba glupa, ako podlijeganje ljubavi možemo smatrati glupošću. Meni to tako ne izgleda. Je li stvarno glupo podleći najljepšoj stvari na svijetu?

[Emericzy]

Ne kužim te Em zašto one koji ne žele djeliti svojeg partnera nazivaš sebičnima?
Ne nazivam ih sebičnima. Taj je osjećaj uobičajen; ne želim ga kritizirati.

Ja samo ukazujem na to da iza želje za ekskluzivnošću leži posesivnost. Ono što želim jest otvoriti ljudima oči da sagledaju tu posesivnost i da njome nekako ovladaju. Da budu svjesni da ona nije samo pozitivna, nego da ima i malo tamniju stranu. Ako ljudi te tamnije strane nisu svjesni, lako puste da ih ta posesivnost odnese predaleko.

Ja tu posesivnost ne osjećam i u mojim je očima ona negativna. Zato bi mi, recimo, bilo prihvatljivo (i uvijek mi je bilo) da moja partnerica ima i nekog drugoga, a ne samo mene. Ali, glupo bi mi bilo kritizirati ljude koji razmišljaju drukčije, kad su oni većina. Posesivnost je 'normalnija' od ovoga što ja imam.

Samo, to još uvijek ne znači da je dobra. Ja mislim da o njoj treba razmisliti. I to je sve.

[Emericzy]

...
Drago mi je da pokušavaš razumjeti. Meni je isto tako razumljivo da 'treća' osoba u tome bude žestoko povrijeđena. Ne mogu osuditi žestoku emocionalnu reakciju na tako nešto, iako ju ja osobno ne bih osjetio (i nisam ju osjetio u sličnim (iako manje drastičnim) situacijama.

Samo se pitam, kako smo to složili poglede na život kad možeš ovako nastradati ne željevši nikome zlo i ne učinivši nikome nikakvo zlo direktno i konkretno? Sve zlo tu je zapravo apstraktno. Jedino što se krši su pogledi i običaji.

Koji su, eto, tako čvrsto postavljeni da posljedice njihovog kršenja budu itekako konkretne i često tragične.

[zezalica]

meni Emova pisanja pomažu da skužim neke stvari....
da, Emericzy-jevo pisanje zna biti i te kako zavodljivo
bas u tom emocionalnom smislu,....budite otvoreni za ljubav i ona ce vam se dogoditi (ili vas lupiti posred cela kad joj se najmanje nadate:zubo:, a to je otprilike isto)
donjet ce vam bol i patnju, ali i takvu srecu i zadovoljstvo da se isplati to pretrpiti
no to ne ide bez onog....ali...:cerek:

dvije ljubavi slicnog intenziteta izmedju muskarca i zene u ovom nasem zapadnjackom nacinu zivota ne mogu dobro zavrsiti
mislim, da obje dobro zavrse
organizacija zivota nam ne dozvoljava i "tehnicku provedbu" tih ljubavi na isti nacin
a onda mora jedna "patiti" na racun druge

jedna smo osoba a osjecaj je takav da bi zelio biti dvije pa da sa svakom imas i taj fizicki dio koji bi dijelio
ne mislim tu samo na seks, mislim bas na zajednicki provedeno vrijeme u kojem radis sve ono sto radis sa zakonitim, a isto to bi htjela raditi i s drugom osobom
ici u kino,na veceru, smijati se, svadjati, miriti, dijeliti radosti i brige
to se ne moze izvesti, tako da na kraju dodje do "kratkog spoja" koji se onda manifestira kao bol odricanja od jedne od tih ljubavi
prigusis je, zatomis, imas osjecaj praznine i tuposti ....jest da ti ostaje ona druga strana, ali ti fali i jos jedna

gledaj to npr.ovako....imas dvoje djece, volis ih podjednako, nema veze sto tu ljubav pokazujes onako kako kojem djetetu pase (jednog vise mazis jer je mazljiviji, onaj drugi nije taj tip, ali on vise voli kad mu citas pricu ili sto vec)
ti njih volis jednako i ljubav prema obojici nije uopce upitna, kao ni mjerljiva nekim mjerama metra ili kalorija
nesrecom ostanes bez jednog (zao mi je sto ne mogu naci bolji primjer, ali mi ovo pada na pamet cisto kao prikaz boljeg razumjevanja tog stanja)
tvoja ljubav prema onom djetetu koje je ostalo se ne mijenja, volis ga kao i prije, ni manje ni vise
bol i jad koji osjecas nakon gubitka jednog postepeno vremenom prelazi u tupost i tihu tugu koja ostaje u tebi i omogucava ti da dalje nastavis sa svojim zivotom

govorim o duljim vremenskim periodima,ljudi su ipak tako "napravljeni" da mogu podnjeti velike emocionalne oscilacije i nastaviti zivot dalje...u novim okolnostima
"olaksavajuca" okolnost u tom slucaju je nas manjak odgovornosti u svemu tome, jebi ga...sudbina je tako htjela i mi se moramo pomiriti s tim, znaci, nismo mi krivi nego neka "visa sila"

ali kad si ti ta koja se mora odreci jedne ljubavi u ime druge, a obje te podjedako usrecuju, onda nemas vise taj osjecaj...to je bilo jace od mene
ti si donjela odluku i snosis uz bol i tugu, i dodatnu patnju radi te odluke
ako si gledala "Sofijin izbor" ( mama u konc. logoru mora odluciti koje ce dijete dati da prvo ubiju, prestrasan film:( ) mozda ti bude jasniji taj osjecaj

vec sam se i prije na nekoj temi "raspravljala " s Emericzy-jem o tome...otvorenosti ljubavi koja donosi zadovoljstvo ali i bol ( ispalo je kako je njegova je casa polupuna, a moja poluprazna, a pricamo o istoj casi:zubo)
on pametno uvijek naglasi i negativne strane takvih...igara bez granica:cerek:...ali ono sto ja hocu naglasiti je izuzetno dobro poznavanje sebe i svojih granica tolerancije na bol

ljudi su skloni olako to prihvatiti, zavede ih ljubav, znaju oni teoretski da ce to boliti i i nece dobro zavrsiti, ali se ipak cesto iznenade jacinom te boli

zato tu treba biti oprezan, nedovoljno duboko poznavanje sebe i precjenjivanje svojih mogucnosti moze jako tesko pasti

citas ljubavnice chat...mahom pametne, mlade cure koje su se gadno zeznule bas na slican nacin
ljubav ih zavela i makar su znale da to nece dobro zavrsiti, nisu mislile da ce bas tako boljeti
pa sad znaju za ubuduce, ako im se opet dogodi takva nemoguca misija ostvarenja ljubavi, barem ce znati sto ih ceka na kraju


možda da nismo, a trenutno nam je netko onako-simpatičan, možda bi lakše prihvatili ovu teoriju i zagovarale je čak. možda, ne znam.

pametna si ti zena, citam te relativno redovito i svidja mi se kako prolazis kroz razne faze onog sto ti se desava
od saznanja prevare, svih negativnih emocija koje to donosi, ali i do zelje da uistinu razumijes kako i zasto je to moguce...i da li uopce jest moguce
zato i pisem sve ovo, cini mi se da ti je potrebno razjasniti u sebi te neke pojmove da bi mogla nastaviti dalje s muzem bez losih posljedica koje prevara donosi
ako shvatis da je to uistinu moguca stvar, da se ljubav prema jednoj osobi ne mijenja voljenjem druge, onda si na dobrom putu za sve to

da me olako ne shvatis, jako si ti jos daleko od neke druge sebe
imas puno stvari za rijesti sama sa sobom prije nego to prihvatis, kao sto je ljudska posesivnost, ego, potreba da budemo jedni i jedini u necijem srcu, sve su to normalne ljudske osobine
neki ih mogu prevazici, neki ne
zaljubljivanje i prelazak zaljubljenosti u ljubav u jos nekog osim muza bi ti pomoglo, ne da shvatis, nego osjetis taj osjecaj,..... ali to ti donosi i sve one negativne strane takvog odnosa
i to jos ne znaci da ces uspjeti u sebi "pobijediti" svoju zelju da budes emocionalno prva i jedina u srcima obojice( tu nazovimo...posesivnost)

ako to uspijes, onda ti vise uistinu nece biti vazno sto netko uz tebe voli i jos nekog drugog na takav nacin

da li je uopce moguce to postici...:ne zna:...neki kazu da jest, neki da nije
osobno, nisam nikad bila u takvoj situaciji, i nadam se da necu ni biti
ali, ako moj zakoniti osjeti to o cemu pricam, isto se tako nadam da cu ja uspjeti osjetiti ovo o cemu pisem:D

za sada se samo vjezbam...zlu ne trebalo:mig::D

[Verdana]

zezo....

ma daleko sam ja još od toga da baš to super prihvatim....ali kažem, pokušavam skužit, razmišljam da je eto i to moguće.....

nekome moguće. meni nije. zasad.

ali trudim se prihvatiti da nas ima svakakvih.:)

[balalayka]

Ma meni to teoretski još i zvuči, ali pokušavam zamisliti realne situacije i nikako ne ide...:ne zna:
Kad dobijem povišicu na poslu, koga ću prvog nazvati?
Kad hoću vikend na moru, s kim ga želim provesti?
Kad čujem dobar vic, kome ću ga prvom proslijediti?
Kad sam bolesna koga želim kraj sebe?
Ne mogu ja tako. Kad nekoga volim ne želim dijeliti ni sebe ni njega.
Ne možeš imati dva partnera, a da se nijedan ne osjeća zakinutim.
Vrijeme koje daješ jednome od njih, uzimaš od drugoga.
Pa nije čovjek marva da ga očistiš, nahraniš, napojiš i miran si.

Em, možeš li ti oupće izabrati između te dvije žene, ako isključimo faktor duljine veze, privrženosti, i to. Onako, da od sutra imaš mogućnost izabrati jednu od njih dvije - bez posljedica, bez krivnje - mogao bi? i koju?

[balalayka]

Ne nazivam ih sebičnima. Taj je osjećaj uobičajen; ne želim ga kritizirati.

Ja samo ukazujem na to da iza želje za ekskluzivnošću leži posesivnost. Ono što želim jest otvoriti ljudima oči da sagledaju tu posesivnost i da njome nekako ovladaju. Da budu svjesni da ona nije samo pozitivna, nego da ima i malo tamniju stranu. Ako ljudi te tamnije strane nisu svjesni, lako puste da ih ta posesivnost odnese predaleko.

Ja tu posesivnost ne osjećam i u mojim je očima ona negativna. Zato bi mi, recimo, bilo prihvatljivo (i uvijek mi je bilo) da moja partnerica ima i nekog drugoga, a ne samo mene. Ali, glupo bi mi bilo kritizirati ljude koji razmišljaju drukčije, kad su oni većina. Posesivnost je 'normalnija' od ovoga što ja imam.

Samo, to još uvijek ne znači da je dobra. Ja mislim da o njoj treba razmisliti. I to je sve.

Lijepo napisano zaista.
Ali nekako mi riječ posesivnost nije ono što opisuje odnos dvoje ljudi, partnera, koji se vole, poštuju i žele život provesti zajedno.
Posesivnost je po meni želja jednog protiv želje drugoga, osjećaj jednoga da onaj drugi daje premalo, traženje od drugoga da daje nešto protiv svoje volje.
Ako je želja za davanjem i primanjem obostrana, ako je davanje svog vremena, osjećaja i energije obostrano i ako se sa istom srećom daje i prima - onda to nije posesivnost.

[zezalica]

Samo se pitam, kako smo to složili poglede na život kad možeš ovako nastradati ne željevši nikome zlo i ne učinivši nikome nikakvo zlo direktno i konkretno? Sve zlo tu je zapravo apstraktno. Jedino što se krši su pogledi i običaji.
Koji su, eto, tako čvrsto postavljeni da posljedice njihovog kršenja budu itekako konkretne i često tragične.

meni to tvoje izgleda kao potcjenjivanje ljudskog nagona za samoodrzanjem

sad ces ti reci...kakav je nagon za samoodrzavanjem u posesivnosti covjeka, ali on uistinu jest sadrzan i u tome

citala sam kako su u Auschwitzu u plinskim komorama nakon pomora pronalazili leseve zena koje su u smrtnoj borbi da dodju do zraka, koji je laksi od plina i skupljao se pri stropu komora, penjale se na djecu, mozda i vlastitu

to jest ekstremi primjer kad instinkt odrzanja zivota nadvlada sve druge nagone, pa i majcinski nagon
kazu psiholozi da se instink odrzanja zivota da nadvladati samo iznimno

naravno da je posesivnost u ljubavi daleko od toga, ali ako to gledas malo sire, ne jako pojednostavljeno, vise onako...kopleksno :zubo:, nema tu velike razlike

danas je i zena i muskarac sposoban prezivjeti sam, gledajuci cisto ekonomski( ok, sad u krizi bas i ne, ali recimo teoretski:D)
ali to donosi osjecaj osamljenosti i odvojenosti, a to je jedno od osnovnih pitanja ljudske egzistencije
ljudska potreba za ljubavlju je neupitna,( reklo bi se ...instinktivna:D) kao i potreba za individualnoscu i pripadanjem skupini

uskladiti te dvije stvari je ono cemu ljudi cijeli zivot teze i na cemu rade
biti i svoj i dio skupine

na taj nacin gledam i na tu ekskluzivnost i posesivnost u vezi...ja moram biti ja i samo ja, nitko ne smije ugrozavati moje "emocionalno vlasnistvo"
dakle...individualizam na snazi

pripadanje skupini je ono sto zivimo s drugim ljudima oko sebe, vidimo da se prevare cesto desavaju i da se oprastaju ili ne, ali da su dio naseg civilizacijskog "folklora"

uglavnom se moze shvatiti zelja za promjenom partnera u seksu, to se objasni seksualnim nagonom, ali emocionalna prevara koja direktno "ugrozava" nas individualzam nije bas tako lako prihvatljiva
jest objasnjiva, ovo sto ti pises, a djelomicno i ja je nekako na tu bandu...shvatiti da je to moguce i da ne utjece na osjecaj koji on ima prema tebi
ali uistinu osjetiti to o cemu pricamo...da ne nalazis "ugrozenom" svoju emocionalnu egzistenciju tom drugom osobom...to je puno teze

nekako mi se cini da su ljudi to shvatili jako davno, pa su i zakone i moralne poglede, kazne za krsenje svega toga jednostavno prilagodili toj "dark side" ljudske prirode
nije to bilo tako tesko, ona je urodjena covjeku, vidi se i po rivalstvu medju bracom za majcinu ljubav, ali se vremenom "nauci" nosti s tim...osjecajem da nisi jedini kod mame

moze biti da u tome pomaze i to sto istovremeno imas i mamu i tatu, pa se nekako i sam uvjeris,....cak ne ni svjesno,.... samo iskustveno znas da je "dijeljenje" ljubavi moguce, a da ona druga ne trpi na racun prve

no u emocionalnom odnosu muskarca i zene to nije nas modus vivendi:D
nismo niti tako odgajani....mozda iz materijalnih razloga, mozda zato jer je to jednostavniji i prakticniji nacin prezivljavanja

ne moras bas puno misliti, imas svoj nacin kako promatras svijet i ne dovodis ga u sumnju
mijenjanje svojih pogleda na svijet je jebeno teska stvar

ti kazes da nikad nisi bio posesivan i da ne vidis smisla u tome
ako si se takav rodio, onda nema frke, ti ni nisi imao sto mijenjati u sebi
ali, ako si sam sa sobom prosao kroz period "prociscavajuce samoanalize", onda si napravio puno vise
onda mozes osjetiti iskrenu srecu sto osobe koje volis vole jos nekog kao sto vole tebe
za vecinu ljudi bi bio veliki domet i da ih to ne smeta, ne moraju bas biti sretni i zadovoljni sto nisu jedini, ali ako ih ne smeta to sto nisu...i to je jako puno

[zezalica]

vjerojatrno ce ti Emericzy odgovoriti ( cini mi se da taj ne moze odoljeti zenama, ma o cemu se radilo:cerek:), ali ovo ja vidim kao razliku izmedju onog sto pisete ti i on



Posesivnost je po meni želja jednog protiv želje drugoga, osjećaj jednoga da onaj drugi daje premalo, traženje od drugoga da daje nešto protiv svoje volje.



Ja samo ukazujem na to da iza želje za ekskluzivnošću leži posesivnost.

Ja tu posesivnost ne osjećam i u mojim je očima ona negativna. Zato bi mi, recimo, bilo prihvatljivo (i uvijek mi je bilo) da moja partnerica ima i nekog drugoga, a ne samo mene. .

ja to vidim ovako
on uziva u zeninoj ljubavi za drugu osobu
ok, mozda ne bas uziva, ali prihvaca to i ne smeta ga

ako tvoj muz ima zelju za drugom , uz tebe, ti nisi u stanju to prihvatiti
trazis od njega bas to...da se protiv svoje volje "odrekne" te druge osobe

koja ga mozda cini sretnom kao i ti, ali tebi je to neprihvatljivo, taj njegov uzitak koji je naustrb tebe
Emeru ocito nije, njemu je dovoljan uzitak koji ima sa svojom zenom, i ako ona dijeli taj uzitak sa jos nekim, moze zivjeti s time

tu je nekako ta razlika u pojmu posesivnosti izmedju razlicitih ljudi

taj njegov "princip" super zvuci, jako je zavodljiv, ali...je li moguce ga i ostvariti i zivjeti na taj nacin...??:ne zna:
eto, on kaze da ga je ostvario, mozda se nadje jos poneko takav...:zubo:

ali, po meni su to prije iznimke koje potvrdjuju pravilo nego prihvatljivi nacin zivljenja

[Cameron]

Pa ja nisam sigurna da njegova žena ima nekoga. Mislim da Em to nije iskusio na vlastitoj koži. Ipak su različita gledišta ako na nešto gledaš s aspekta osobe koja u ovom slučaju voli dvije osobe ili one osobe koja to "trpi" odnosno čiji partner voli dvije osobe.

Meni fizička vjernost nije jako važna, ne pridajem joj veliki značaj. Da je moj partner takav, sličan meni, ja bih mogla imati puno slobodniju vezu u sexualnom smislu. U fizičkom smislu nisam posesivna, čak dapače, na sex gledam kao na zabavu i sex poimam kao nešto što može biti emocionalno vrlo malo značajno. Doslovno zabava. Moj partner nije takav, njemu je fizička vjernost jako važna. Ja se tu mogu postaviti na više načina. Mogu to poštivati i odreći se svojeg doživljaja sexa. Mogu ga varati i dakle lagati, odnosno zabaviti se tu i tamo sa strane a da njemu pritom ništa ne oduzmem (emocionalno ni fizički) - ali to bi i dalje bila laž prema njemu. Mogu u konačnici prekinuti vezu jer nemamo iste poglede na sex.
Ja sam izabrala da mu ostanem vjerna, jer smatram da u vezi s njim dobijam puno više negoli što eventualno gubim. Vjerna sam mu i zato jer nakon nekih loših iskustava mi je mučno lagati drugu osobu.
Ali da ga prevarim, sexualno, ili da on i ja možemo imati sex odnos kakav mene privlači (trojke i sl) to na moje osjećaje prema njemu uopće ne bi utjecalo. On me ne bi imao ni više ni manje od onoga što sada ima. Možda bi ga čak voljela više, da je sličan meni. Ali zbog neke savjesti, i zbog toga što su mene lagali u prošlosti, ja ga prihvaćam u paketu pa sam se odrekla tih nekih želja.

Da li je on sebičan jer mi ne želi pružati to nešto? ne znam. Posesivnost se često brka s ljubavlju. Da mu kažem da me privlače sex trojke, odgovorio bi mi da ga ne volim jer ga mogu zamisliti kako ševi drugu. Kako dokazati da to nema s time veze? I da je meni sex jednostavno užitak, koji nema veze s emocijama i mojom predanosti njemu?

[Cameron]

dok tako razmišljam o sexu, emocionalna vjernost mi je užasno važna.
Da moj partner tu razmišlja kao Em - ja ne bih mogla funkcionirati. Ja bih mu rekla da je meni to neprihvatljivo. Da on to radi meni iza leđa, poludjela bih.
Zašto? Zato jer bih smatrala da mi čini nešto što sam rekla jasno i glasno da ne želim. Nema veze što bi on smatrao da mi ništa time ne oduzima. Ja ne želim takvu vezu, emocionalno sam isključiva. Poludjela bih da me partner dovede u tu situaciju, znajući koja su moja razmišljanja o tome.
Zato i ja poštujem njegove isključivosti. Jer hoću da se poštuju moje.
Mislim da sam tu isključiva jer sam na emocije posesivna, i jer nisam sigurna da se može voljeti dvije osobe. Može, možda, na posve drugačiji način. Ali jednostavno, to ne mogu podnijeti. sama pomisao mi je preužasna :D
Na ovo ne mogu nikako aplicirati svoj gornji post na temu sex vjernosti. Ali dok sex može biti emocionalno beznačajan, voljeti drugoga, uz mene, mi je... strašno. Možda mi ljudi uvijek polazimo od sebe i teško nam je otvoriti um prema nečemu što nam nije svojstveno.

U vezi roditeljstva...
Mene roditelji vole na posve drugačiji način nego sestru. Ja vidim da nas podjednako intenzivno vole, ali na drugačiji način. I nisam ljubomorna. Ne mislim da me manje vole jer vole nju. Niti da me više vole. To je sve roditeljska ljubav ali drugačija, prilagođena našim karakterima i našim različitostima. Tu je i nezanemariva činjenica da je prisutno i krvno srodstvo. Moja sestra je kćer, kao i ja. Tu smo na istom nivou. Ne mogu prestati biti kćer, kao ni ona. To se ne može izgubiti. Status kćeri se ne može izgubiti. pa možda i zato tu nema te posesivnosti. a status supruge, žene, voljene djevojke se može izgubiti.

No to isto ne mogu nikako prihvatiti u emocionalnim odnosima. Možda zato jer se u emocionalnim odnosima i puno više daje.
Ja se u emocionalnim odnosima, kada volim, uglavnom osjećam nesigurno. Ne na način da mislim da bi me on svakog časa mogao ostaviti, ili da sam ja nesigurna u sebe, nego se u te veze puno ulaže.
Imati s nekim djecu za mene je strahovito puno. S nekim živjeti, dijeliti svakodnevnicu, prilagoditi sebe, to je sve izuzetno puno. Puno dajem, puno je na kocki. Razvod braka je stravična stvar. Od imovine, obiteljskih odnosa, do onog najvažnijeg - djece.
Djeca su ogromna odgovornost, treba im pružati maximum. Nije svejedno razvest se, oduzeti im obitelj kao zajednicu pod jednim krovom.
Možda sam i zato emocionalno isključiva. Jer mi treba garancija da sve to nešto što se gradi neće tako olako puknuti.
Jer je to iluzija neke sigurnosti. Jer smo ljudski posesivni prema onome što dajemo, ne samo prema onome što imamo. I treba nam neka sigurnost da će to opstati. ne znam.

[Emericzy]

Ma meni to teoretski još i zvuči, ali pokušavam zamisliti realne situacije i nikako ne ide...:ne zna:
Kad dobijem povišicu na poslu, koga ću prvog nazvati?
'Zakonitu'. Jer joj je to važan podatak kojemu će se jako veseliti. Onoj 'drugoj' je to apstraktnije; ona s time može i pričekati.

Kad hoću vikend na moru, s kim ga želim provesti?
Nema tu želje. Naime, želja naravno postoji ali je daleko na listi prioriteta; zatomljuješ ju. Vikend i praznici su posvećeni obitelji, tu nema izbora. Nema razmišljanja.

Kad čujem dobar vic, kome ću ga prvom proslijediti?
S kim se prvim čuješ.

Kad sam bolesna koga želim kraj sebe?
Svog 'zakonitog'. S njime intimnost te vrste ima punog smisla. Onaj drugi nužno gubi taj dio zajedničkog života, nikad ga neće imati. Ni njegove pozitivne niti negativne strane. (Premda, ne znam da tu zapravo ima negativnih. Tu su i mučni trenuci zapravo pozitivni jer zbližavaju.)

(Najteži trenuci u vanbračnoj vezi upravo su takvi trenuci. Brineš jer ništa ne znaš. Patiš jer ne možeš biti od pomoći. Za poludjeti.)

Ne možeš imati dva partnera, a da se nijedan ne osjeća zakinutim.
Vrijeme koje daješ jednome od njih, uzimaš od drugoga.
Pa nije čovjek marva da ga očistiš, nahraniš, napojiš i miran si.
Gle, od tvog te 'redovnog' partnera razdvaja jako puno stvari, počevši od obaveza, kao što jer posao, pa do stvari koje ti sama želiš – prijatelji, hobiji itd. Ako imaš tako nešto važno u životu kao što je druga ljubav, onda kradeš od posla, zabave, hobija... Nastojiš ne krasti od one druge ljubavi. Glupo je krasti od jedne ljubavi zbog druge. A ako to možeš učiniti, onda jer čas da se zapitaš je li ta ljubav od koje kradeš stvarno prava.

Em, možeš li ti oupće izabrati između te dvije žene, ako isključimo faktor duljine veze, privrženosti, i to. Onako, da od sutra imaš mogućnost izabrati jednu od njih dvije - bez posljedica, bez krivnje - mogao bi? i koju?
Racionalno bih mogao bez ikakvog problema. Očito je da mi žena ima prednost. Iz mnogo razloga. Emocionalno jako teško. Za njih me vežu poprilično različite stvari, ali intenzitet je podjednak.

Na kraju bi žena prevagnula i emocionalno, jednostavno zato jer je količina i raznovrsnost i dubina svih mogućih spona koje nas vežu nakon svih ovih godina tolika da je to nemoguće bilo s kime izgraditi u kratkom roku. I ta međusobna sila bi odoljela svemu drugome.

Uz golemu cijenu, ali da, mogao bih.

[zezalica]

Pa ja nisam sigurna da njegova žena ima nekoga. Mislim da Em to nije iskusio na vlastitoj koži. Ipak su različita gledišta ako na nešto gledaš s aspekta osobe koja u ovom slučaju voli dvije osobe ili one osobe koja to "trpi" odnosno čiji partner voli dvije osobe.

hm, ne znam kakvo je njegovo osobno iskustvo u tome, ali meni ono nije ni vazno

ako ja sad napisem, imam ljubavnika koji ima zenu i jos dvije ljubavnice koje voli uz mene, tu i tamo posevi nesto cisto fizicki,a ja ga opet volim takvog kakav je ( ispao bi po ovome jedi vitez seksualnih vjestina:rofl:)
ili...
znam da muz ima ljubavnicu koju voli kao i mene, to me ne smeta i uzivam u pricama sto joj radi i sto mu radi....:D

u oba slucaja....kakva je korist tebi od MOG iskustva??
ti nisi nista pametnija nego sto si bila, nije to tvoj nacin na koji mozes funkcionirati
ja sam ja, a ti si ti, moji osjecaji u necemu su drugaciji od tvojih

tako da za mene nije niti bitno postoji li ta sposobnost neposesivnosti u vezi ako je ja ne mogu osjetiti:ne zna::misli:

ono sto mi se svidja u svim ovim raspravama je princip o kojem se raspravlja, a ovdje je to ta posesivnost

da li je moguce prihvatiti to kao "nesmetanje u vezi", kao i mogucnost da je moguce voljeti dvije osobe jednakim intenzitetom

za to voljenje dvije osobe ima vise primjera, za ovo drugo bas i ne

nema to veze s time da volis dvije pa postanes benevolentniji prema svom partneru u istom slucaju,...meni izgleda kao da ti ocekujes kako to voljenje dvije osobe smanjuje posesivnost koju osjecas prema svakoj od njih

a posesivnost nema veze sa time, ona je dio svih nas koji po Emeru treba prevladati jer ne donosi bas puno dobrog

i meni se svidja taj princip, bi li funkcionirao kod mene i u praksi,... ne znam
ali sam barem u prednosti pred onima koji drasticno odbijaju takvu mogucnost
....nadam se:cerek:



Da li je on sebičan jer mi ne želi pružati to nešto? ne znam. Posesivnost se često brka s ljubavlju. Da mu kažem da me privlače sex trojke, odgovorio bi mi da ga ne volim jer ga mogu zamisliti kako ševi drugu. Kako dokazati da to nema s time veze? I da je meni sex jednostavno užitak, koji nema veze s emocijama i mojom predanosti njemu?

eh, kad bi se to tako moglo, ne bi bilo pola problema u "veznim" odnosima
ali, jedino mozes ti shvatiti neke stvari, ne mozes utjecati na drugog da ih shvati
taj proces "preobrazbe" svatko prolazi sam za sebe...ili ne prolazi
a sto je bolje, koji nacin je ugodniji za zivot....to i mene zanima:cerek:

[Cameron]

Mislila sam reći da bolje razumiješ ono kroz što i sam prolaziš. Ja nisam sexualno posesivna i to mogu savršeno razumijeti.
Emocionalno sam posesivna. I da to nisam, možda bih bolje razumijela takav odnos. Ali jesam, pa ga samim time i ne razumijem. Odnosno - razumijem princip ali me to razumijevanje ne čini manje posesivnom. niti mijenja moj način razmišljanja.

[Emericzy]

Lijepo napisano zaista.
Ali nekako mi riječ posesivnost nije ono što opisuje odnos dvoje ljudi, partnera, koji se vole, poštuju i žele život provesti zajedno.
Posesivnost je po meni želja jednog protiv želje drugoga, osjećaj jednoga da onaj drugi daje premalo, traženje od drugoga da daje nešto protiv svoje volje.
Ako je želja za davanjem i primanjem obostrana, ako je davanje svog vremena, osjećaja i energije obostrano i ako se sa istom srećom daje i prima - onda to nije posesivnost.
To što ti opisuješ i nije posesivnost. Slažem se. posesivnost je po meni iracionalna želja da sve, baš sve bude moje iako već imam sve što želim i što mi treba. A tu iracionalnu želju ima većina ljudi.

Već sam naveo taj primjer. Imaš partnera koga voliš i on voli tebe. Pruža ti sve što pomišljaš da bi ti trebao pružiti. Sretna si. I onda saznaš da on negdje sa strane ima neku drugu. I sad si najednom nesretna. Gle, ništa se stvarno nije promijenilo. Ali ti si nesretna s istim onime sa čime si još jučer bila sretna. Zato jer si otkrila da nije apsolutno baš sve tvoje. I to te grozno muči, iako to nešto drugo nisi nikada ni imala niti trebala niti željela. Ne, imala si baš sve što si trebala i željela. I dalje sve to imaš. Ali si ipak nesretna. E, to ti je, vidiš, posesivnost. Bar u mojim očima.

[Emericzy]

ti kazes da nikad nisi bio posesivan i da ne vidis smisla u tome
ako si se takav rodio, onda nema frke, ti ni nisi imao sto mijenjati u sebi
ali, ako si sam sa sobom prosao kroz period "prociscavajuce samoanalize", onda si napravio puno vise
onda mozes osjetiti iskrenu srecu sto osobe koje volis vole jos nekog kao sto vole tebe
za vecinu ljudi bi bio veliki domet i da ih to ne smeta, ne moraju bas biti sretni i zadovoljni sto nisu jedini, ali ako ih ne smeta to sto nisu...i to je jako puno

U mene je to bilo malo jednog a malo drugoga. Rodio sam se valjda manje posesivan od drugih, a s odrastanjem sam se tako i aktivno odgajao. Sam sebe.

A sasvim se slažem s tobom da je posesivnost vrlo jaka i da je lakše reći da ju čovjek treba nadvladati nego to i učiniti. U pravu si.

Osim toga, mnogi ljudi ni ne vide razloga da to čine. Taj im osjećaj paše uz realnosti svakodnevnog života.

Meni nije pasao. Rekao sam već na drugim mjestima na forumu, ja sam ljubitelj žena, opsjednut ženama. Ovisnik o ženama. Uvijek bio. Ne govorim o seksu, iako je i to vrlo jaki faktor, nego o ženama kao osobama.

Vrlo sam brzo uvidio da posesivnost i želja za ženama ne idu zajedno. Da se moram priviknuti na nekoliko stvari.

Prvo, da će mnoge žene za kojima osjećam potrebu biti već emocionalno angažirane. Dakle, ako ih želim, moram biti spreman na to da ću od njih moći dobiti samo jedan dio.

Drugo, da dubina osjećaja nikada nije simetrična. Ljudima do kojih je nama stalo, nije uvijek podjednako stalo do nas. Uvijek postoji neka razlika. S time se čovjek mora pomiriti ako je emocionalan, a želi ostati normalan.

Treće, da nad ljudima ne postoji vlasništvo. Svatko je od nas svoj zatvoreniu svijet i dijeli s drugima samo jedan dio. I u naj-naj-najintimnijoj vezi još uvijek postoji jedan dio koji se ne dijeli. Onaj dio koji se dijeli jako se razlikuje od čovjeka do čovjeka i od veze do veze. Izvana gledajuć, jako je teško reći koliki je taj dio koji se dijeli, a koliki je onaj zadržani, privatni dio.

Četvrto, da je ta sloboda, to gospodarenje sa sobom, ta posebna osobnost, upravo ono što ljude i čini zanimljivima. Žene koje mogu i žele biti vlasništvo meni su totalno nezanimljive.

I tako dalje.

Oslobođenje od posesivnosti dalo mi je mogućnost da doživim žene na lijep, dubok, intenzivan i bogat način. Mislim da sam u njima uživao puno više nego netko tko ih nosi kao narukvice.

[zezalica]

. Možda mi ljudi uvijek polazimo od sebe i teško nam je otvoriti um prema nečemu što nam nije svojstveno.

ovime si po meni dosla do samog vrha problema
prihvacanje drugacijeg poimanja necega sto je izgradjeno na jedan nacin od kad znas za sebe, ili prihvacanje necega sto uopce nije postojalo u tvojoj svijesti kao moguce

to je veliki zajeb u ljubavi s dvije osobe, onaj tko je bio uvjeren da je to nemoguce, pa mu se desi, nadje se u jos vecem belaju...
mora se nositi i sa dvije ljubavi koje osjeca, a mora i mijenjati cjelokupni svoj svjetonazor kad je mislio da je to nemoguce i stvarati novi
a to je vise nego tesko
samo, drugog puta nemas ako hoces nastaviti koliko toliko-normalno zivjeti

to ti dodje kao teorija relativiteta, kazu da je svega desetak ljudi na svijetu razumije jer se protivi fizikalnim zakonima kakve poznajemo do sada
ali je vecina svjesna da postoji i drugaciji nacin poimanja fizike, samo jos nije "uhodan" u znanost:cerek:

Ja vidim da nas podjednako intenzivno vole, ali na drugačiji način.
da i sto je najbolje, to te uopce ne smeta da i ti volis svoju sestru pravom ljubavlju
ona je tebi i predmet ljubomore i posesivnosti prema roditeljima, ali i izvor direktne ljubavi koju ti osjecas za nju
naucila si na taj nacin od djetinjstva, bila si tako mala da se ni ne sjecas kako je to sve izgledalo, sada samo "uzivas" u posljedicama tog sazrijevanja

ne znam ima li tu veze krvno srodstvo, vise cinjenica da si bila mala kad se to desavalo, da je to uobicajeni model ponasanja medju ljudima koji je opcenito prihvacen, i da smo "naucili" suzivjeti se s njim

hocu reci, da sada otkrijes kako tvoja sestra i ti nemate isto porijeklo gena,:D to ne bi utjecalo na osjecaje koje imas prema njoj


Status kćeri se ne može izgubiti. pa možda i zato tu nema te posesivnosti. a status supruge, žene, voljene djevojke se može izgubiti.

petljas status i ljubav
da tvoji roditelji vole tvoju sestru, a tebe ne vole, nema onda veze nikakav status
ti si nevoljena, ona je voljena, iako ste obje kceri i imate teoretski jednaki "status"
ali je osjecaj posesivnosti i tuge i povrijedjenosti u tom slucaju sasvim drugaciji

tako da ti status ne znaci puno...
ljubav je ta koju osjecas kao mjerilo, ne pripadanje ili ne nekom statusu

Ja se u emocionalnim odnosima, kada volim, uglavnom osjećam nesigurno. Ne na način da mislim da bi me on svakog časa mogao ostaviti, ili da sam ja nesigurna u sebe, nego se u te veze puno ulaže.

pa ulazes zato jer ti tako zelis, ne zato da se osjecas sigurno
usrecuje tebe to ulaganje, duhovni razvoj dragih osoba, bez obzira na njihovo vracanje tebi onog ulozenog
ako se osjecas prikraceno u "dobivanju natrag", onda ne moras zivjeti s tom osobom, ali je i dalje mozes voljeti
samo, nacin zivota je takav da ti ne odgovara to kako biste zivjeli, pa onda izabires onaj nacin koji ti bolje pase, makar ljubav ostaje
to je kao da on zavoli jos jednu zenu, za tebe potpuno neprihvatljiva emocija, ne zivis vise s njim, ali bi li ga prestala voljeti zbog toga??

ne prestanes voljeti baku ili mamu zato sto vise ne zivis s njima, malo oslabi intenzitet boli i srece, ali ljubav ostaje , barem kao ugodna uspomena, cak i kad su umrle

Djeca su ogromna odgovornost, treba im pružati maximum. Nije svejedno razvest se, oduzeti im obitelj kao zajednicu pod jednim krovom.
Možda sam i zato emocionalno isključiva. Jer mi treba garancija da sve to nešto što se gradi neće tako olako puknuti.
Jer je to iluzija neke sigurnosti. Jer smo ljudski posesivni prema onome što dajemo, ne samo prema onome što imamo. I treba nam neka sigurnost da će to opstati. ne znam.

i po meni je jedan od razloga zasto se ta emocionalana iskljucivost ugradjuje i potencira u covjeku od malena upravo to
da bi ljudi bili odgovorniji prema svojim potomcima, barem dok ne budu u stanju zivjeti samostalno
zato se i ne zaljubljuju, barem nastoje da ne:cerek:, osim kad se dogodi...u vise osoba
i ipak toleriraju prevare, makar i emocionalne....mada im nije pravo
oni koji se "preodgoje" njima bude lakse, ali malo je takvih
uostalom i oni prodju svoju muku dok dodju do toga:)

[keksic]

Ne, nije stvar u komplikaciji. Čovjek se nosi s komplikacijama. Stvar je u beznadnosti i besciljnosti. Imaš dvije stvari bez kojih ti se čini da ne možeš živjeti. Najljepše dvije stvari koje su ti se desile u životu. A jednu moraš nekako utrnuti jer je svijet tako napravljen da ne trpi da imaš obje. Nema načina da obje održiš. Znaš i koju moraš utrnuti. Nema tu puno razmišljanja. Zapravo je sve jako jednostavno...

čitam ovu temu, post po post, a ovo boldano me baš dotaknulo.
ok, može biti da je tako, ali zar ne može cilj i nada biti u samom odnosu i njegovoj ljepoti i harmoniji?
zar ne može jedan lijepi cilj biti nešto tako malo, a opet veliko kao slijedeći susret ljubavnika? a nada kao nada da će to biti uskoro?
život se ionako sastoji od malih stvari, od sitnica.
mnogi imaju grandiozne ciljeve pa opet ne guštaju nešto posebno jedno u drugom.
nemoj se predati zato jer ti se čini da nema cilja i nade...

[Emericzy]

Pa ja nisam sigurna da njegova žena ima nekoga. Mislim da Em to nije iskusio na vlastitoj koži. Ipak su različita gledišta ako na nešto gledaš s aspekta osobe koja u ovom slučaju voli dvije osobe ili one osobe koja to "trpi" odnosno čiji partner voli dvije osobe.
Da, naravno da su gledišta različita. Ali, principi vrijede samo ako si im u stanju biti s obje strane. Ne bih ulazio u konkretne detalje, ali mogu reći da sam obje te strane iskusio i da znam što govorim. I ne, nisam rekao da je to uvijek (ili ikada) lako i glatko. Ali, može se. I jako olakšava život. I manje ga truje. Bar po mojem iskustvu.

Meni fizička vjernost nije jako važna, ne pridajem joj veliki značaj. Da je moj partner takav, sličan meni, ja bih mogla imati puno slobodniju vezu u sexualnom smislu. U fizičkom smislu nisam posesivna, čak dapače, na sex gledam kao na zabavu i sex poimam kao nešto što može biti emocionalno vrlo malo značajno. Doslovno zabava.
Većinu sam života bio takav. U potpunosti te razumijem. Uključujući i taj povremeni raskorak u stavovima s partnerima.

Moj partner nije takav, njemu je fizička vjernost jako važna. Ja se tu mogu postaviti na više načina. Mogu to poštivati i odreći se svojeg doživljaja sexa. Mogu ga varati i dakle lagati, odnosno zabaviti se tu i tamo sa strane a da njemu pritom ništa ne oduzmem (emocionalno ni fizički) - ali to bi i dalje bila laž prema njemu. Mogu u konačnici prekinuti vezu jer nemamo iste poglede na sex.
Ja sam izabrala da mu ostanem vjerna, jer smatram da u vezi s njim dobijam puno više negoli što eventualno gubim. Vjerna sam mu i zato jer nakon nekih loših iskustava mi je mučno lagati drugu osobu.
Ali da ga prevarim, sexualno, ili da on i ja možemo imati sex odnos kakav mene privlači (trojke i sl) to na moje osjećaje prema njemu uopće ne bi utjecalo. On me ne bi imao ni više ni manje od onoga što sada ima. Možda bi ga čak voljela više, da je sličan meni. Ali zbog neke savjesti, i zbog toga što su mene lagali u prošlosti, ja ga prihvaćam u paketu pa sam se odrekla tih nekih želja.
S vremenom sam i ja došao na takav stav. I u tome te razumijem.

Ali, onda su se jednog dana uplele emocije. Seks kao neobavezna zabava nije bio problematičan. Bilo ga je jako lijepo imati, ali moglo se i bez toga. To je bila stvar odluke. Eh. Ali emocije se već nisu dale tretirati tako neobavezno. I nisu bile stvar svjesne odluke.

Da li je on sebičan jer mi ne želi pružati to nešto? ne znam. Posesivnost se često brka s ljubavlju. Da mu kažem da me privlače sex trojke, odgovorio bi mi da ga ne volim jer ga mogu zamisliti kako ševi drugu. Kako dokazati da to nema s time veze? I da je meni sex jednostavno užitak, koji nema veze s emocijama i mojom predanosti njemu?
Mislim da je iluzija očekivati potpunu kompatibilnost. Ljudi nisu geometrijski precizni da bi se mogli točno poklapati i prekrivati u svemu. Mudri ljudi su zato bar malo elastični. Prije svega u prihvaćanju raznih stvari kod svog partnera. A ponekad i u onome što sebi dozvole. Naravno, treba biti pametan pa znati granicu – i jednog i drugoga.

[Emericzy]

dok tako razmišljam o sexu, emocionalna vjernost mi je užasno važna.
Da moj partner tu razmišlja kao Em - ja ne bih mogla funkcionirati. Ja bih mu rekla da je meni to neprihvatljivo. Da on to radi meni iza leđa, poludjela bih.
Zašto? Zato jer bih smatrala da mi čini nešto što sam rekla jasno i glasno da ne želim. Nema veze što bi on smatrao da mi ništa time ne oduzima. Ja ne želim takvu vezu, emocionalno sam isključiva. Poludjela bih da me partner dovede u tu situaciju, znajući koja su moja razmišljanja o tome.
Zato i ja poštujem njegove isključivosti. Jer hoću da se poštuju moje.
Mislim da sam tu isključiva jer sam na emocije posesivna, i jer nisam sigurna da se može voljeti dvije osobe. Može, možda, na posve drugačiji način. Ali jednostavno, to ne mogu podnijeti. sama pomisao mi je preužasna :D
Na ovo ne mogu nikako aplicirati svoj gornji post na temu sex vjernosti. Ali dok sex može biti emocionalno beznačajan, voljeti drugoga, uz mene, mi je... strašno. Možda mi ljudi uvijek polazimo od sebe i teško nam je otvoriti um prema nečemu što nam nije svojstveno.
Prihvaćam. Ali pitam te, što bi bilo da znaš -- baš znaš, sa sigurnošću -- da je moguće da mu se to desi... Kužiš, ne dešava se sve u životu po želji i planu. Ma, zapravio ne znam što da ti kažem. Nema tu recepta. Živiš i nosiš se s onim što ti se desi.

No to isto ne mogu nikako prihvatiti u emocionalnim odnosima. Možda zato jer se u emocionalnim odnosima i puno više daje.
Ja se u emocionalnim odnosima, kada volim, uglavnom osjećam nesigurno. Ne na način da mislim da bi me on svakog časa mogao ostaviti, ili da sam ja nesigurna u sebe, nego se u te veze puno ulaže.
Imati s nekim djecu za mene je strahovito puno. S nekim živjeti, dijeliti svakodnevnicu, prilagoditi sebe, to je sve izuzetno puno. Puno dajem, puno je na kocki. Razvod braka je stravična stvar. Od imovine, obiteljskih odnosa, do onog najvažnijeg - djece.
Djeca su ogromna odgovornost, treba im pružati maximum. Nije svejedno razvest se, oduzeti im obitelj kao zajednicu pod jednim krovom.
Možda sam i zato emocionalno isključiva. Jer mi treba garancija da sve to nešto što se gradi neće tako olako puknuti.
Jer je to iluzija neke sigurnosti. Jer smo ljudski posesivni prema onome što dajemo, ne samo prema onome što imamo. I treba nam neka sigurnost da će to opstati. ne znam.
Pa, tu si negdje na dobrom tragu. Nesigurnost. Ključ svega.

Razumljiv je taj strah, ali... pitam te, a što ti uopće može dati sigurnost? Što ti je u životu garancija za bilo što? Što te može osloboditi straha?

Meni osobno su to osjećaji. Emocije. Tanka stvar, naizgled, ali jedina koju doživljavam kao nekakvu sigurnost. Sve ostalo je nekako... štajaznam, mrtvo slovo na papiru.

Sva sigurnost je iluzija. Jer, što će ti sva moguća formalna sigurnost ako nije ispunjena osjećajima? To je prazna ljusta. A ako imaš osjećaje, dijeliš ih, nekako ti ta formalna sigurnost blijedi na važnosti. Bar meni.

Kao što vidiš, nemam ti puno što reći. I moja je glava jednako puna pitanja kao i tvoja. Ako sam te dobro razumio.

[Emericzy]

čitam ovu temu, post po post, a ovo boldano me baš dotaknulo.
ok, može biti da je tako, ali zar ne može cilj i nada biti u samom odnosu i njegovoj ljepoti i harmoniji?
zar ne može jedan lijepi cilj biti nešto tako malo, a opet veliko kao slijedeći susret ljubavnika? a nada kao nada da će to biti uskoro?
život se ionako sastoji od malih stvari, od sitnica.
mnogi imaju grandiozne ciljeve pa opet ne guštaju nešto posebno jedno u drugom.
Zato sam i rekao negdje na ovom topicu da će mi u konačnici od svega ostati nešto vrijedno. Čak i bez punog ostvarenja onog što sasvim nerealno želim da se ostvari. I zato cijela ta priča zapravo i nije nesretna niti tragična, iako ima potencijala za to, nego je lijepa. Ali jako, jako riskantna.

nemoj se predati zato jer ti se čini da nema cilja i nade...
Hvala na lijepoj želji. :) Čudi me da kroz svu tu kontroverziju uspijevaš vidjeti i taj pozitivni moment. Rijetko tko ga vidi.

[keksic]

Zato sam i rekao negdje na ovom topicu da će mi u konačnici od svega ostati nešto vrijedno. Čak i bez punog ostvarenja onog što sasvim nerealno želim da se ostvari. I zato cijela ta priča zapravo i nije nesretna niti tragična, iako ima potencijala za to, nego je lijepa. Ali jako, jako riskantna.


zašto 'ostati'? ne moraš unaprijed stavljati tu vezu u prošlo, svršeno vrijeme. ona može trajati i trajati bez obzira na javno mnijenje i neke nametnute osjećaje krivnje. ima toliko puno gadnijih stvari na svijetu od toga. slučajno smo se rodili u kulturi koja gorko stigmatizira preljubnike. ajde, sreća da ne živimo u nekoj arapskoj zemlji. no, s obzirom da velika većina ljudi ima još nekoga koga voli, to naprosto ukazuje na činjenicu da je voljeti dvije osobe, dva muškarca ili dvije žene nešto prirodno. s jedne strane nam to društvo ne odobrava, a s druge smo duboko svjesni da se to događa svakodnevno.
je, postoji određeni rizik u svemu tome, no, jebemu miša, riskiramo dok hodamo ulicom - može nam pasti cigla na glavu, jel...

Hvala na lijepoj želji. :) Čudi me da kroz svu tu kontroverziju uspijevaš vidjeti i taj pozitivni moment. Rijetko tko ga vidi.

ja vidim puno toga pozitivnoga i ne dam se prepasti od mediokriteta.

[Emericzy]

postoji određeni rizik u svemu tome, no, jebemu miša, riskiramo dok hodamo ulicom - može nam pasti cigla na glavu, jel....
Da, znam...

Ne brine mene toliko što će meni pasti cigla na glavu. Moja je glava, moje posljedice. Više me brinu cigle koje bi zbog moje šetnje ulicom mogle pasti na glavu drugima -- mojim dragim i bliskim osobama. Iako se one nisu šetale gdje i ja.

[Eva74]

Ne nazivam ih sebičnima. Taj je osjećaj uobičajen; ne želim ga kritizirati.

Ja samo ukazujem na to da iza želje za ekskluzivnošću leži posesivnost. Ono što želim jest otvoriti ljudima oči da sagledaju tu posesivnost i da njome nekako ovladaju. Da budu svjesni da ona nije samo pozitivna, nego da ima i malo tamniju stranu. Ako ljudi te tamnije strane nisu svjesni, lako puste da ih ta posesivnost odnese predaleko.

Ja tu posesivnost ne osjećam i u mojim je očima ona negativna. Zato bi mi, recimo, bilo prihvatljivo (i uvijek mi je bilo) da moja partnerica ima i nekog drugoga, a ne samo mene. Ali, glupo bi mi bilo kritizirati ljude koji razmišljaju drukčije, kad su oni većina. Posesivnost je 'normalnija' od ovoga što ja imam.

Samo, to još uvijek ne znači da je dobra. Ja mislim da o njoj treba razmisliti. I to je sve.

Odavna znam da mi je jedan dovoljan za sve i drugačije ne znam funkcionirati.Volim kad znam gdje sam i kako ću dalje.Živjeti na tvoj naćin je ok ako svi sudionici pristanu svojevoljno na takav život.A to se rijetko dešava,inaće je sve ostalo samo jedna velika laž i ništa drugo.

[denni]

dok tako razmišljam o sexu, emocionalna vjernost mi je užasno važna.
Da moj partner tu razmišlja kao Em - ja ne bih mogla funkcionirati. Ja bih mu rekla da je meni to neprihvatljivo. Da on to radi meni iza leđa, poludjela bih.
Zašto? Zato jer bih smatrala da mi čini nešto što sam rekla jasno i glasno da ne želim. Nema veze što bi on smatrao da mi ništa time ne oduzima. Ja ne želim takvu vezu, emocionalno sam isključiva. Poludjela bih da me partner dovede u tu situaciju, znajući koja su moja razmišljanja o tome.
Zato i ja poštujem njegove isključivosti. Jer hoću da se poštuju moje.
Mislim da sam tu isključiva jer sam na emocije posesivna, i jer nisam sigurna da se može voljeti dvije osobe. Može, možda, na posve drugačiji način. Ali jednostavno, to ne mogu podnijeti. sama pomisao mi je preužasna :D


:top::top: ovo kao da sam ja napisala...ista sam po tome pitanju..

[zezalica]

Odavna znam da mi je jedan dovoljan za sve i drugačije ne znam funkcionirati.Volim kad znam gdje sam i kako ću dalje.

za boldano,..... ne znam tko ne bi volio znati gdje je i kako ce dalje
i sve je to super dok ti se ne dese okolnosti koje to poremete
onda se koprcas i snalazis u svemu najbolje sto znas i umijes

ne znaci da ces i ti zavoliti dvije osobe istovremeno, mozda ti se nikad ne desi takav sklop okolnosti, ali biti siguran da je to nemoguce je dosta tricky

jer onda imas dvostruki problem
ne samo da neces znati ni gdje si ni kamo ides, nego ces ujedno morati i mijenjati cjelokupni svjetonazor koji si imala do tada
odnosno, morat ces mijenjati svoj nacin funkcioniranja


Živjeti na tvoj naćin je ok ako svi sudionici pristanu svojevoljno na takav život.A to se rijetko dešava,inaće je sve ostalo samo jedna velika laž i ništa drugo.

ovo je cisto tehnicka provedba situacije:D

kad se nadjes u takvom trokutu....volis jednog, volis i drugog a volis i sebe, lako se dogodi da laz postane sredstvo kojim ces zeljeti sprijeciti povrijedjivanje bilo koje od te tri osobe
pogotovo ako vidis da bi istina povrijedila svo troje:zubo:

[Mariamagdalena]

Meni nije OK imati ljubavnicu. Ako je riječ o tome da samo nadoknadiš nešto što ti fali u braku -- npr. uzbudljivi seks -- to mi se čini premali razlog za potencijalnu katastrofu koju možeš uzrokovati. Eventualno ako imaš baš idealne uvjete za to.
Jedini dobar razlog koji vidim je ljubav. Ona mi je jedina dovoljno velika.
Ne razumijem tu razliku. 'Ljubav' i 'voljeti' mi nekako ipak vuče jedno na drugo. Ako volim dvije osobe u isto vrijeme, onda osjećam ljubav prema njima. Ili si se ti samo za mene nerazumljivo izrazila
Ajoj... obično me napadaju da u braku ostajem zbog komocije, a ti sad, zapravo, savjetuješ komociju. Čuvaj ženu jer će ti trebati.
Ne, to bi bilo kukavički. To bi bila linija manjeg otpora. Jednostavno ne mogu na to tako pragmatično gledati.
Imam dvije žene koje volim jednako snažno, iako (naravno) na drukčije načine. Ni jednu nisam u stanju ostaviti. A jednu ću ipak morati, jer se zapravo ne suočavam s izborom između dvije ljepote, nego između dvije muke.

Ljepote su jednake, tu izbora nema. Stvarno ne želim zvučati pretenciozno, ali ne mogu se sjetiti bolje ilustracije -- to je pomalo kao Sofijin izbor između dva djeteta. Kako to napraviti?

U mojem slučaju je izbor očit i jednostavan, ali ga je emocionalno teško, skoro nemoguće, napraviti. Sasvim je jasno da se treba odreći druge ljubavi, jer njezin prekid izaziva puno manje posljedica na ljude koje volim i do kojih mi je stalo. Ako se odreknem nje, stradat ćemo samo ona i ja. Ako se odreknem žene, stradat ćemo i ona i ja, stradat će djeca, a na kraju će stradati i ta nova ljubav, jer će ju sve te nevolje toliko pritisnuti da ni ona neće preživjeti. Ubila bi nas savjest, ako ništa drugo.
Tako da ja, naravno nemam sumnje što mi je raditi. I ovo što pišem nije, zapravo, rasprava o tome, nego samo upozorenje da se takve stvari događaju. Da se ni uz najbolju volju ne daju na dobar način razriješiti. I da osoba koja se u toj situaciji nađe nije nužno hulja i zločinac, kako ju se najčešće gleda.
Možda je ta osoba glupa, ako podlijeganje ljubavi možemo smatrati glupošću. Meni to tako ne izgleda. Je li stvarno glupo podleći najljepšoj stvari na svijetu?
Pa eto.
Hoš da ja , recimo, odlučim za tebe..
kad ti već nisi kadar...:ne zna:
Ili si ipak konačno pronašao ključ?

Men se jednostavno čini da si ti neki teški ziheraš i matematičar...
A sve ovo tvoje ostalo tra-la-la je ....upravo i samo to: tra-la la.

Voljeti dvije osobe jednako...istovremeno...?!:rofl::rofl::rofl:

Previše ruskih romana...:kava:

[Mariamagdalena]

To što ti opisuješ i nije posesivnost. Slažem se. posesivnost je po meni iracionalna želja da sve, baš sve bude moje iako već imam sve što želim i što mi treba. A tu iracionalnu želju ima većina ljudi.

Već sam naveo taj primjer. Imaš partnera koga voliš i on voli tebe. Pruža ti sve što pomišljaš da bi ti trebao pružiti. Sretna si. I onda saznaš da on negdje sa strane ima neku drugu. I sad si najednom nesretna. Gle, ništa se stvarno nije promijenilo. Ali ti si nesretna s istim onime sa čime si još jučer bila sretna. Zato jer si otkrila da nije apsolutno baš sve tvoje. I to te grozno muči, iako to nešto drugo nisi nikada ni imala niti trebala niti željela. Ne, imala si baš sve što si trebala i željela. I dalje sve to imaš. Ali si ipak nesretna. E, to ti je, vidiš, posesivnost. Bar u mojim očima.

Ja da živim milijun godina ne bih miogla razumjeti niti prihvatiti ta tvoja odvratna , dvolična razmišljanja i mjerila!
Neću klet..., al da ti bude dio toga što smatraš normalnim i tako prihvatljivim!
Stvarno mi ideš na živces tim tupljenjem o "posesivnosti" i "ekskluzivnosti" u vezi; kad se jako dobro zna što ljubav je.
A ti se uporno "praviš glup"!

Onako kako ti doživljavaš brak i ljubav..tako to čini velika većina ljudi .
Samo nemaju tako lijep celofan i tehniku zamotavanja i pakiranja.
Uglavnom, ništa originalno.
Čista retorika i blagoglagoljivost.
Tu si maher!:mig:

Al uvijek se sve svodi na isto: kod tebe kao i kod "sirovine"...:
Bolje vrabac....... ili kako god!!!!!!!!!

Zato , ajd više odustani!
Da ti uleti nešto bolje i stvarno kvalitetno...:) ne bi bilo ni lj od silne ljubavi za Suđenu.
Svaka čast Sveticama, al dobro se zna di je zabava i što je život i sreća.

Al naravno....Ziher je ziher:kava:

Ajd mi nemoj odgovarat, molim te.
Ne zanima me.

[Emericzy]

Ne zanima me.
Gle, draga moja, ne pišem ja ovdje zbog tebe. Nije mi baš osobito važno zanima li tebe osobno sve ovo ili ne. Ako sam ti, kako kažeš, "odvratan" i idem ti na živce, ne treba ti za to cijela predstava. Postoji opcija 'ignore'. Riješiš me se s dva-tri klika mišem.

[Eva74]

E draga zezalice zato kad primjetim opasnost sklonim se,ako je tako moglo funkcionirati u braku može i sada treba samo čvrsta odluka.A ovo drugo ne događa se svima pa je tako mala vjerojatnost da se dogodi baš meni,nisam neki zaljubljivi tip naprotiv totalna sam kontra.I kada sam bila u braku bilo je muškarca koji su nudili kavu itd.I po nekim mojim kriterijima dopali su mi se i imali ono nešto(kad si oženjen ne cjepe te protiv kemije)znala sam reći ne bez problema tako vjerujem u sebe i sada.Pogotovo sada.:D

[zezalica]

, al dobro se zna di je zabava i što je život i sreća.

.

ljudi koji idu samo za svojom zabavom i srecom u zivotu obicno nisu sretni ljudi
ili su prilicno bezdusni, pa ih nije briga za druge, ali onda nekako sumnjam da i tu svoju srecu osjecaju na pravi nacin:ne zna:
jer...ako njihova sreca ovisi o tudjoj nesreci, mogu li oni ipak biti sretni?:ne zna::misli:

Ne zanima me.

to je dobro:top:
treba iz zivota eliminirati stvari za koje nemas interesa, zamisli kako bi to izgledalo kad bi svih sve zanimalo
to bi bila jos veca "ludnica" u svijetu nego sto sad jest:rofl:

[zezalica]

E draga zezalice zato kad primjetim opasnost sklonim se,ako je tako moglo funkcionirati u braku može i sada treba samo čvrsta odluka.A ovo drugo ne događa se svima pa je tako mala vjerojatnost da se dogodi baš meni,nisam neki zaljubljivi tip naprotiv totalna sam kontra.I kada sam bila u braku bilo je muškarca koji su nudili kavu itd.I po nekim mojim kriterijima dopali su mi se i imali ono nešto(kad si oženjen ne cjepe te protiv kemije)znala sam reći ne bez problema tako vjerujem u sebe i sada.Pogotovo sada.:D


prvo, slazem se da se to samo izuzetno dogadja, i zapravo je to dobro
ja samo pokusavam vidjeti i shvatiti one kojima se to dogodilo, iskreno se nadajuci da meni nece
ja ne vidim u tome toliko ljepote kao Emericzy, ali to je do karaktera
moj vuce na dark side, njegov na svjetlo ljubavi:D

cvrsta odluka ti pomaze da ne ostvaris to sto bi mozda zeljela u stvarnosti, pomucis se i kazes...ne...kao i kad si na dijeti i neces jesti, ali ne prestajes biti gladna
ti jesi i dalje gladna, samo se opires jelu

tako je i to...nije tvoja svjesna odluka da se zaljubis u nekog, mozes tu zaljubljenost potisnuti u sebi i ne pokazati je nikome, ali ako si iskrena sama sa sobom, morat ces priznati da je ona tu

ali kazem...ne dogadja se to svima, nece vjerojatno ni tebi
ako se dogodi....vrati se na ove postove pa mozda vidis razliku izmedju prije i sada

dobro je da se pazis kava i kemije, zajeb je sto te to moze docekati negdje gdje se uopce ne nadas
kad si mirna i opustena, nisi na oprezu da ce ti se desiti ljubav, jer... nema kava,... nema kemije, a kad vidis da si se upetljala vise nego sto treba, tesko je ici u rikverc:)

[Eva74]

prvo, slazem se da se to samo izuzetno dogadja, i zapravo je to dobro
ja samo pokusavam vidjeti i shvatiti one kojima se to dogodilo, iskreno se nadajuci da meni nece
ja ne vidim u tome toliko ljepote kao Emericzy, ali to je do karaktera
moj vuce na dark side, njegov na svjetlo ljubavi:D

cvrsta odluka ti pomaze da ne ostvaris to sto bi mozda zeljela u stvarnosti, pomucis se i kazes...ne...kao i kad si na dijeti i neces jesti, ali ne prestajes biti gladna
ti jesi i dalje gladna, samo se opires jelu

tako je i to...nije tvoja svjesna odluka da se zaljubis u nekog, mozes tu zaljubljenost potisnuti u sebi i ne pokazati je nikome, ali ako si iskrena sama sa sobom, morat ces priznati da je ona tu

ali kazem...ne dogadja se to svima, nece vjerojatno ni tebi
ako se dogodi....vrati se na ove postove pa mozda vidis razliku izmedju prije i sada

dobro je da se pazis kava i kemije, zajeb je sto te to moze docekati negdje gdje se uopce ne nadas
kad si mirna i opustena, nisi na oprezu da ce ti se desiti ljubav, jer... nema kava,... nema kemije, a kad vidis da si se upetljala vise nego sto treba, tesko je ici u rikverc:)

Ma ja ti zezo zapravo ne želim ništa takvog i držim palčeve da mi se nikada i ne dogodi.Razumijem ja i predobro kako je i sve mi muka kad to čitam ali život je takav,nepredvidiv.Nastojim naći svoje mjesto pod Suncem.:)

[Cameron]

Sva sigurnost je iluzija. Jer, što će ti sva moguća formalna sigurnost ako nije ispunjena osjećajima? To je prazna ljusta. A ako imaš osjećaje, dijeliš ih, nekako ti ta formalna sigurnost blijedi na važnosti. Bar meni.

Kao što vidiš, nemam ti puno što reći. I moja je glava jednako puna pitanja kao i tvoja. Ako sam te dobro razumio.


Kada kažeš da se neke stvari u životu ne mogu planirati, razumijem te. Čovjeku se desi, pliva u svemu najbolje što zna. Meni je tvoj izbor razumljiv - iz tvojih postova jasno je da emocijama daješ najveću važnost.

Mi smo uglavnom bića koja se na neki način bore na više frontova - s nagonima, s osjećajima, s kulturom u kojom živimo, s odgojem kojeg smo primili. U našem društvu je često puta teško biti drugačiji. Ali ne toliko zbog toga što će drugi reći. Već zbog toga što je teško ponekad nositi se sami sa sobom i svojim doživljajem sebe, jer teško je ponekad vjerovati sebi, svojoj intuiciji i svojem unutarnjem doživljaju, kada sve oko tebe (odgoj, kultura, roditelji, vjera, društvo) govori suprotno. Imamo u sebi tu želju da sebe negdje ipak etiketiramo - ako ništa, u kategoriju "dobrih", "normalnih", imamo potrebu i sigurnost pronalazimo u naučenom moralu, onome što smo naučili da je dobro i ono što je "zlo"
Moj doživljaj sexa konkretno ne spada u "dobro", "normalno", uglavnom je to nešto što se osuđuje. Bez obzira što sam u svemu tome bila, mogu slobodno reći, vjernija i korektnija od mnogih. Ali dugo vremena mi je trebalo da prihvatim tu svoju osobinu i da ja sama sa sobom živim u miru jer sam tu možda malo drugačija.

Isto tako, kada kažeš da se može voljeti dvije osobe istovremeno. Mislim da je najteži dio pronaći mir u sebi i mir sa sobom. Najviše razaraju naučena pravila, dogme, ono što nam, je usađeno da je pravilno, dobro i moralno. Pa se čovjek često pita - da li sam možda kakvo čudovište? što samnom ne valja?

ja se sa svim tim nosim na način da pokušavam ne povrijediti druge ljude. U bazi, na kraju svega, mislim da je to neka bit. Štoviše mislim da često puta, kada ljudi varaju, pokušavaju učiniti upravo to. Prevare i lažu, neće da partner sazna jer neće da ga povrijede. S nečim što je dio njih. I možda je i bolje da se ne kaže baš sve, da se ne zna baš sve. Ja sam sigurna da ne bih željela nikada saznati da me partner prevario ili vara. Isto tako, da se to meni desi, sačuvala bih ga od tog saznanja. Sada mi je međutim bitno da sam vjernost izabrala zbog sebe, ne zato jer je on takav ili onakav.

Dugo sam vremena osuđivala preljubnike i danas to na neki način činim. samo što više ne mislim da su to nužno loše, sebične, odvratne osobe. S jednim partnerom je teško podijeliti sve. I onaj dio nas kojeg ne podijelimo s njim, ponekad nađe svojeg para. Može to biti na jednu noć, na dan, na mjesec. Nije važno. Ali ta neka druga osoba jednostavno probudi nešto u nama što nismo uspjeli podijeliti, ispoljiti, dati. Na bazi prevare često nije želja da povrijedimo partnera, ali često na kraju baš tako bude. Jer u konačnici, laž nije nikada dobra zaštita.

U ovom svijetu gdje je sve relativno, moramo sami u sebi pronaći neka čvrsta uvjerenja i neki moralni oslonac, dakle sami u sebi izgraditi neka usmjerenja da na bazi toga donesemo određene odluke. U biti, ja sam shvatila da se od toga i kreće. Pokušati odrediti kakva osoba otprilike želimo biti, koja su nam važna uvjerenja i vrijednosti, pa se ponašati u skladu s time. Ja sam osobno dosta zbunjena u svemu tome, ne znam kako ti.

[Cameron]

Em, ja se pomalo bavim mišlju da neke stvari treba i jednostavno odlučiti. Možda nije dobro baš uvijek slijediti emocije. Na poslu primjerice, dođem i tako sam lijena i ništa mi se ne da. Ali raditi se mora, pa jednostavno odlučim da moram, i da tu nema dalje propitivanja da li želim ili ne.
Ne znam da li se to može primijeniti i na način života. Nije lako biti dosljedan nekim principima. Zato mi ljudi to često i nismo :D ali možda bi trebalo imati snage da se jednostavno odluči. samo je pitanje kojim bi principima i vrijednostima čovjek trebao težiti, i u njima ustrajati. imati neku čast. Reći sebi - želim biti takav i takav, važno mi je to i to. I od toga ne odustajati zato jer bi u nekim trenucima bilo lakše. Snaga karaktera se gradi baš na tome - primjer koji mi pada na pamet, je npr. Muhammed Ali koji se nije odrekao vjere, iako bi mnogi na njegovom mjestu učinili upravo to, jer bi imali otvorenija vrata. Ali on nije odustao od toga što je njemu bilo važno, nije se prodao i našao je put na drugi način. Neću ulaziti u njegov lik i djelo, samo dajem taj primjer. nekad je postojao taj kod osobne časti, kada je ljudima bilo važno da se ponašaju u skladu sa svojim uvjerenjima i s onim što pričaju. Meni se čini da je ponekad ljudima samo važno da izgleda da su takvi prema vani, ali da im nije važno da budu takvi prema sebi. Nije im važno da takvi zaista budu, sve dok ih drugi doživljaju takvima. A meni se čini da je najvažnije biti takav da se sobom ponosiš, i da ostaneš vjeran nekim svojim uvjerenjima i kada ćeš nadrapati radi toga. Zato te pitam, koliko je dobro slijediti emocije, kada su one često i linija manjeg otpora?

Mi imamo u sebi i loše. Ono loše i destruktivno što želi da propadnemo, da budemo loše. Kako biti siguran da neki nagoni, osjećaji, neke želje nisu upravo to? Plod onog lošeg u nama, a ne dobrog?

(nadam se da si od cijele kobasice shvatio što sam htjela reći)

[Emericzy]

(nadam se da si od cijele kobasice shvatio što sam htjela reći)
Jesam.

Cameron, hvala ti na jednom od najljepših postova koje mi je ikada netko napisao na nekom topicu. (Molim sve drage dame ovdje s kojima sam komunicirao da mi ovo ne uzmu za zlo -- rekao sam 'jedan od'. :))

Imam ti što reći na to, ali će mi uzeti malo više vremena i razmišljanja. Na ovako nešto se ne ogovara na prečac.

[Mallory Knox]

Ja mislim da nije nemoguće osjećati privrženost i još štošta za dvije osobe u isto vrijeme, ali također mislim da je sasvim moguće ne dovesti se u tu situaciju. Zanima me kako je Em ili bilo tko drugi uopće došao u tu situaciju da voli dvije osobe u isto vrijeme, mislim na ljubavni odnos naravno, kako? Ako u osobi s kojom živim imam skoro sve što želim, pa makar i samo određenu zadovoljavajućuju količnu svega što želim, i sretna sam, kako se onda mogu zaljubiti samo tako u nekog drugog? Mislim da se radi samo o samoopravdavanju, i o tome da neki ljudi misle da su toliko posebni da zaslužuju raspoređivati se na dvije strane, biti i u Bostonu i Zagrebu... Samo me zanima zna li Zagreb kako je lijepo u Bostonu i koliko se često odlaazi tamo?
Recimo moj muž; nije savršen, nije fantastičan, ali je dobar, ok je, zadovoljna sam i volim ga. Ne mogu reći da me u skroz potpunosti ispunjava, ali to ni ne očekujem od nikoga, smatram da je to skoro pa nemoguće, no volimo se i lijepo nam je. Sad si stvrano ne mogu zamisliti da dođem kući s posla npr. zaljubljena u kolegu ludo i nezaboravno. Hoću reći, do toga se postepeno dolazi, to si sebi dozvoljavamo. Samo zašto? Em baš me zanima tvoje mišljenje, i ostalih također.

[Emericzy]

Hoću reći, do toga se postepeno dolazi, to si sebi dozvoljavamo. Samo zašto? Em baš me zanima tvoje mišljenje, i ostalih također.

Da se ne prepiremo o detaljima -- direktan odgovor, bez nijansi je zato što nema ljepše stvari na svijetu.

Da odmah preduhitrim uobičajene prigovore -- ne govorim o seksu, ne govorim o zabavi, niti o nadoknađivanju nečega što čovjeku fali. Meni ništa prije nove ljubavi nije falilo što mi je ta ljubav dala. I danas, da ona nestane, opet mi ništa ne bi falilo. Falila bi mi samo ta ljubav.

Jako je teško o tome govoriti konkretno jer je stvar komkpleksna, pa bih sad trebao upisivati detalje emocionalnog doživljaja, a to ne želim. Zato se moram uteći metafori. Molim te, nemoj ju shvatiti predoslovno.

Znaš li zašto se ljudi drogiraju? Ne zbog ostatka svog života, ne zbog nezadovoljstva ili praznine. Drogiraju se zbog droge. Zvuči kao tautologija, ali nije. Daj najzadovoljnijem čovjeku na svijetu par puta heroin i on će se navući i njegovo životno zadovoljstvo neće biti apsolutno nikakva zaštita pred drogom. On će svejedno postati ovisnik. Jer je droga sasvim novi faktor koji stvara svoj vlastiti sasvim novi svijet. Toliko jak, toliko poželjan da nemaš baš nikakve volje odreći ga se.

E sad, da se navučeš na heroin moraš baš biti u nekoj sjebanoj situaciji ili moraš biti jako glup. A ljubav je puno 'podmuklija' na neki način. Puno nevinije izgleda, puno bezopasnije. I puno ljepše, nevinije. Bogatije. Puno manje imaš razloga bježati od nje.

A ne dođe u komadu, pa da ju izdaleka prepoznaš kao veliku opasnost i izbjegneš. Nego u malim jedva primjetnim koracima. A svaki je sladak kao med. Poslije ustanoviš i da je gorak kao žalfija, ali do tada već zavoliš gorčinu žalfije i navučeš se na nju.

Za razliku od droge, kod koje nakon nekog vremena shvatiš kako si bio glup, ljubav ti ne daje takvo saznanje. Kako god okreneš, ne osjećaš se ni glup niti kriv. Osjećaš se bogatije nego prije. Ne možeš shvatiti da nešto tako lijepo, čisto i nevino može biti grijeh. Mislim, shvaćaš objektivno; znaš da radiš nešto od čega bi posljedice na tvoje drage i bliske mogle biti tragične, ali -- kao i kod droge -- preuzmeš nekako taj rizik, apsorbiraš ga nekako. Grizeš se zbog njega, ali ga svejedno preuzmeš. I daješ sve od sebe da se ne desi to najgore.

Sve u svemu, zajebano. I predivno u isto vrijeme. Jako malo pameti u svemu tome. Ima svega drugoga osim pameti.

[Eva74]

Da se ne prepiremo o detaljima -- direktan odgovor, bez nijansi je zato što nema ljepše stvari na svijetu.

Da odmah preduhitrim uobičajene prigovore -- ne govorim o seksu, ne govorim o zabavi, niti o nadoknađivanju nečega što čovjeku fali. Meni ništa prije nove ljubavi nije falilo što mi je ta ljubav dala. I danas, da ona nestane, opet mi ništa ne bi falilo. Falila bi mi samo ta ljubav.

Jako je teško o tome govoriti konkretno jer je stvar komkpleksna, pa bih sad trebao upisivati detalje emocionalnog doživljaja, a to ne želim. Zato se moram uteći metafori. Molim te, nemoj ju shvatiti predoslovno.

Znaš li zašto se ljudi drogiraju? Ne zbog ostatka svog života, ne zbog nezadovoljstva ili praznine. Drogiraju se zbog droge. Zvuči kao tautologija, ali nije. Daj najzadovoljnijem čovjeku na svijetu par puta heroin i on će se navući i njegovo životno zadovoljstvo neće biti apsolutno nikakva zaštita pred drogom. On će svejedno postati ovisnik. Jer je droga sasvim novi faktor koji stvara svoj vlastiti sasvim novi svijet. Toliko jak, toliko poželjan da nemaš baš nikakve volje odreći ga se.

E sad, da se navučeš na heroin moraš baš biti u nekoj sjebanoj situaciji ili moraš biti jako glup. A ljubav je puno 'podmuklija' na neki način. Puno nevinije izgleda, puno bezopasnije. I puno ljepše, nevinije. Bogatije. Puno manje imaš razloga bježati od nje.

A ne dođe u komadu, pa da ju izdaleka prepoznaš kao veliku opasnost i izbjegneš. Nego u malim jedva primjetnim koracima. A svaki je sladak kao med. Poslije ustanoviš i da je gorak kao žalfija, ali do tada već zavoliš gorčinu žalfije i navučeš se na nju.

Za razliku od droge, kod koje nakon nekog vremena shvatiš kako si bio glup, ljubav ti ne daje takvo saznanje. Kako god okreneš, ne osjećaš se ni glup niti kriv. Osjećaš se bogatije nego prije. Ne možeš shvatiti da nešto tako lijepo, čisto i nevino može biti grijeh. Mislim, shvaćaš objektivno; znaš da radiš nešto od čega bi posljedice na tvoje drage i bliske mogle biti tragične, ali -- kao i kod droge -- preuzmeš nekako taj rizik, apsorbiraš ga nekako. Grizeš se zbog njega, ali ga svejedno preuzmeš. I daješ sve od sebe da se ne desi to najgore.

Sve u svemu, zajebano. I predivno u isto vrijeme. Jako malo pameti u svemu tome. Ima svega drugoga osim pameti.

Jeli se to meni ćini ili si ti jedan veliki sanjar?

[Emericzy]

Jeli se to meni ćini ili si ti jedan veliki sanjar?

:rofl: Možda.

Samo, za razliku od mnogih sanjara, ja ne slijedim nekakve svoje snove i pokušavam ih ostvariti. Ništa ja od toga nisam zamislio u svojim maštarijama. Meni se san desio u stvarnosti. Ja sam ga samo prigrlio.

[Mallory Knox]

Sorry al ako si zaljubljen u svoju ženu, i ako te taj osjećaj ljubavi ispunjava i nosi, čemu onda zaljubljivanje u drugu? Zar tvoja nije potpuna? Pogotovo ako znaš da bi ju to povrijedilo (koliko god to ona možda nepokazivala). Zašto ti tvoja žena nije dovoljno posebna i dobra? Jer da je, sumnjam da bi se uspio toliko zaljubljivati. Ne moj se ljutiti ali mislim da se samo opravdavaš; unatoč tvojim godinama ponašaš se jako neozbiljno, da ne kažem štogod gore. Kako da taj osjećaj ne možeš gajiti samo za svoju ženu, i biti ispunjen i sretan tom činjenicom? Ne islim da si samo veliki ljubitelj žena već da si jako samoljubljiv, i da ustvari ne voliš svoju ženu dovoljno. Ne kažem da ju ne voliš, ali sebe i svoj gušt voliš puno više. Mogu reći da ako ti ona nije dovoljno dobra jednim dijelom pretpostavljam da ni sobom nisi u potpunosti zadovoljan, siguran u sebe. Možda griješim, no stvrano mi takav dojam ostavljaš.

[Emericzy]

Sorry al ako si zaljubljen u svoju ženu, i ako te taj osjećaj ljubavi ispunjava i nosi, čemu onda zaljubljivanje u drugu? Zar tvoja nije potpuna? Pogotovo ako znaš da bi ju to povrijedilo (koliko god to ona možda nepokazivala). Zašto ti tvoja žena nije dovoljno posebna i dobra? Jer da je, sumnjam da bi se uspio toliko zaljubljivati. Ne moj se ljutiti ali mislim da se samo opravdavaš; unatoč tvojim godinama ponašaš se jako neozbiljno, da ne kažem štogod gore. Kako da taj osjećaj ne možeš gajiti samo za svoju ženu, i biti ispunjen i sretan tom činjenicom? Ne islim da si samo veliki ljubitelj žena već da si jako samoljubljiv, i da ustvari ne voliš svoju ženu dovoljno. Ne kažem da ju ne voliš, ali sebe i svoj gušt voliš puno više. Mogu reći da ako ti ona nije dovoljno dobra jednim dijelom pretpostavljam da ni sobom nisi u potpunosti zadovoljan, siguran u sebe. Možda griješim, no stvrano mi takav dojam ostavljaš.

Naravno, slobodna si misliti što hoćeš. Nema načina da ti dokažem da nisi u pravu, osim da živiš sa mnom, pa da vidiš kako to izgleda u stvarnosti. A i zašto bih ti dokazivao? Za moj je život skroz nevažno što ti misliš o njemu. Mi ovdje ipak raspravljamo načelne stvari.

Ja ti samo skrećem pažnju da stvari gledaš na način koji možda ne odgovara stvarnosti, baš kao što ti misliš o mojim pogledima.

Ti sasvim nepotrebno pitaš, "Zašto ti tvoja žena nije dovoljno posebna i dobra?" -- jer sam ja ne jednom rekao da jest. Citaj to sto pisem. Ama baš ništa ja svojoj ženi ne prigovaram. Dapače. Meni druga veza ne služi da mi nadoknadi nešto što mi fali, to sam već ne znam koliko puta rekao. Ništa meni prije njezine pojave nije falilo. Ona je nešto sasvim drugo i drukčije i novo. Ništa od nje prije nije postojalo.

Kao što ti novi prijatelj nije 'falio' prije nego si ga upoznala, nego je stvorio kod tebe neko sasvim novo svoje mjesto, tako se i meni desilo s ovim. Ma kako to tebi zvučalo. Pomiri se s time da govoriš o stvarima koje ne znaš jer ih nisi iskusila. Možeš samo pretpostavljati. Kao što sam i ja pretpostavljao prije nego što sam doživio.

A pitati 'čemu ljubav' je malkice besmisleno. Hajde da ja tebe to pitam. Čemu tebi ljubav, ako ju imaš?

[suzika]

Naravno, slobodna si misliti što hoćeš. Nema načina da ti dokažem da nisi u pravu, osim da živiš sa mnom, pa da vidiš kako to izgleda u stvarnosti. A i zašto bih ti dokazivao? Za moj je život skroz nevažno što ti misliš o njemu. Mi ovdje ipak raspravljamo načelne stvari.

Ja ti samo skrećem pažnju da stvari gledaš na način koji možda ne odgovara stvarnosti, baš kao što ti misliš o mojim pogledima.

Ti sasvim nepotrebno pitaš, "Zašto ti tvoja žena nije dovoljno posebna i dobra?" -- jer sam ja ne jednom rekao da jest. Citaj to sto pisem. Ama baš ništa ja svojoj ženi ne prigovaram. Dapače. Meni druga veza ne služi da mi nadoknadi nešto što mi fali, to sam već ne znam koliko puta rekao. Ništa meni prije njezine pojave nije falilo. Ona je nešto sasvim drugo i drukčije i novo. Ništa od nje prije nije postojalo.

Kao što ti novi prijatelj nije 'falio' prije nego si ga upoznala, nego je stvorio kod tebe neko sasvim novo svoje mjesto, tako se i meni desilo s ovim. Ma kako to tebi zvučalo. Pomiri se s time da govoriš o stvarima koje ne znaš jer ih nisi iskusila. Možeš samo pretpostavljati. Kao što sam i ja pretpostavljao prije nego što sam doživio.

A pitati 'čemu ljubav' je malkice besmisleno. Hajde da ja tebe to pitam. Čemu tebi ljubav, ako ju imaš?

:s:s..sori..al ti moram..reči..da si ..jako sebičan....al ti se istovremeno klanjam..na tvoje riječi..neopisivio je koliko ralzloga postoji...na ovom svijetu...na kraju--če prijevara ispast jedna vrsta hobija....oprosti...

[Emericzy]

:s:s..sori..al ti moram..reči..da si ..jako sebičan....al ti se istovremeno klanjam..na tvoje riječi..neopisivio je koliko ralzloga postoji...na ovom svijetu...na kraju--če prijevara ispast jedna vrsta hobija....oprosti...
Znaš što? Jako lako je nalijepiti na nekoga etiketu. Nemoj to raditi ako baš ne moraš. Ne možeš o čovjeku suditi prema njegovom smiješnom nosu ili čudnim cipelama, ili stranom naglasku. A ti ne znaš više od toga.

Mislim da iza svakog čovjeka ostaju nekakvi tragovi i da ga se jedino ispravno može suditi po tim tragovima, a ne po onome što susjedi i slučajni promatrači o njemu govore. O tragovima koje sam ja ostavio za sobom u četrdeset godina odraslog života (a to je dio koji se računa) ti ne znaš ništa.

Inače da, mnogim ljudima bračne prevare i jesu hobi. Ja ih znam nekoliko. Ali, volio bih da mi pokažeš gdje sam ja to napisao da ja tako gledam na to.

[keksic]

ovaaaj, najte se ljutit, ali koliko silnih riječi, koliko intelekutaliziranja i (kvazi)filozofiranja tu da se iskreno pitam osjećate li vi uopće svoja čula i kakvi ste vi ljubavnici i ljubavnice, pobogu, hihi... drugim riječim, ostane li vam imalo energije za seksanje? :D

[milla karolina]

Zašto većina ljubavnika traže u svom odnosu "ŠEĆER". znate šta mislim...imaju doma obitelje, pesu, macu al nađu ljubavnika/icu u kojima nađu životni šećer. Kužite. Al tak većina govori o tom odnosu..Ajmomalo o zuckeru..

[muumuu]

Em,teško ćeš tim ženskama naforumu nešto objasnit,pa kaj ne vidiš kaj one pišu??Njima ti je ljubav i zaljubljenost jedno te isto :eek::eek:

[Mallory Knox]

Em, znam da nisi nigdje podcjenio svoju ženu, ali sam htjela reći da je moje mišljenje takvo da čim ti tvoj sadašnji partner prestaje biti "neobičan, nov" pronalaziš nešto drugo i sama ta činjenica mi je ponižavajuća u odnosu na tvoju ženu.. OK, rekao si da voliš drugu ženu, da si zaljubljen, da je ona nešto potpuno drugačije, da obje voliš na svoj način... Iskreno ću ti reći, imam prijatelje koje volim ali ne volim ih sve jednako. One koji su mi najbliži, najsličniji, koji imaju najviše vrlina i ljubavi prema meni volim više. Stvari su u principu jednostavne, jer da nisi sebičan i da ne misliš da zaslužuješ imati toliko "ljubavi" na dvije različite stvari o ovome se ne bi pisalo. Ja jednostavno tako gledam na stvari; ako poštujem svog partnera onda si neću dozvoliti da se zaljubim u drugog, i da ne zaboravimo opet, zaljuljivanje se ne dešava u jednom danu. Mislim da ti ne poštuješ svoju ženu (iako ti tvrdiš suprotno). Kako ja gledam na ljubav, i čemu ona meni služi? Pa sigurno ne samo za moje osobno samoispunjenje; služi mi za zajedničku sreću, služi mi da me upotpunjava, uveseljuje... i toliko poštujem svog partnera da si ne želim dopustiti da se zaljubim u nekog drugog muškarca.

[sunce35]

Em,teško ćeš tim ženskama naforumu nešto objasnit,pa kaj ne vidiš kaj one pišu??Njima ti je ljubav i zaljubljenost jedno te isto :eek::eek:

Nije ni slicno niti se moze porediti. Ali sta ti zelis reci? Da je zaljubljenost opravdana iako volimo neku prvu osobu jer eto u ovu drugu smo se samo zaljubili ili sta?

Osim toga je koliko kontam, (doduse ne citam sve previse, je tu rijeci kako keksic kaze:)) covjek kaze da ih voli obe, ne kaze da jednu voli a u drugu je zaljubljen.:ne zna:

[muumuu]

Nije ni slicno niti se moze porediti. Ali sta ti zelis reci? Da je zaljubljenost opravdana iako volimo neku prvu osobu jer eto u ovu drugu smo se samo zaljubili ili sta?

Osim toga je koliko kontam, (doduse ne citam sve previse, je tu rijeci kako keksic kaze:)) covjek kaze da ih voli obe, ne kaze da jednu voli a u drugu je zaljubljen.:ne zna:

Hoću reć,pa ljudi smo,svako sjeban na svoj način,komplicirani do bola i razumijem čovijeka koj kaže da možeš volit dvije žene istovremeno,malo je zajebano i dobro bi bilo da neznaju jedna za drugu al jebiga,život nam nosi kojekakve gluposti:ne zna:

[sunce35]

Hoću reć,pa ljudi smo,svako sjeban na svoj način,komplicirani do bola i razumijem čovijeka koj kaže da možeš volit dvije žene istovremeno,malo je zajebano i dobro bi bilo da neznaju jedna za drugu al jebiga,život nam nosi kojekakve gluposti:ne zna:

Slazem se da smo ljudi, svasta nam se moze dogoditi u zivotu ali smo isto tako i krojaci svoje srece. Bar do neke granice. Povjerovati u to da covjek moze voliti dvije zene ili zena dva covjeka donekle i mogu. Ono sto ne mogu je da taj isti covjek ili zena smatraju da nikoga ne zakidaju i da obe osobe vole isto. I to tvrde dok uoprno kriju postojanje te druge osobe. Zasto ako nikoga ne zakidaju, stoje iza svog misljenja i svoje ljubavi?:ne zna:Ne osporavam uopste svako nek zivi u svom uvjerenje, ja samo ne mogu da vjerujem u isto, jer nema argumenata samom cinjenicom da jedna zena ne zna za drugu a druga zna za prvu. Jedna zena je zakinuta, po mom misljenju:ne zna:

I ne nije dobro da ne znaju jedna za drugu. Tek kad bi znale onda bi autor mogao znati jel ijedna zakinuta. Do tada nema pojma, po mom misljenju stvara sebi sliku kakav njemu odgovara. I super ako je njemu dobro i ako moze da zivi s tim. Na srecu nije moj:)

[muumuu]

Slazem se da smo ljudi, svasta nam se moze dogoditi u zivotu ali smo isto tako i krojaci svoje srece. Bar do neke granice. Povjerovati u to da covjek moze voliti dvije zene ili zena dva covjeka donekle i mogu. Ono sto ne mogu je da taj isti covjek ili zena smatraju da nikoga ne zakidaju i da obe osobe vole isto. I to tvrde dok uoprno kriju postojanje te druge osobe. Zasto ako nikoga ne zakidaju, stoje iza svog misljenja i svoje ljubavi?:ne zna:Ne osporavam uopste svako nek zivi u svom uvjerenje, ja samo ne mogu da vjerujem u isto, jer nema argumenata samom cinjenicom da jedna zena ne zna za drugu a druga zna za prvu. Jedna zena je zakinuta, po mom misljenju:ne zna:

I ne nije dobro da ne znaju jedna za drugu. Tek kad bi znale onda bi autor mogao znati jel ijedna zakinuta. Do tada nema pojma, po mom misljenju stvara sebi sliku kakav njemu odgovara. I super ako je njemu dobro i ako moze da zivi s tim. Na srecu nije moj:)

Zašto misliš da je žena zakinuta za nešto ako njezin muž ima ljubavnicu?A i ljubavnica?:ne zna: On istovremeno može biti najbolji mužić ma svijetu,što u večini slučajeva i bude tako.

[ombia]

Sad si lupila glupost. Ne ljuti se što ti to kažem, ali stvarno jesi.

Kao da će meni biti svejedno ako se sazna i ako nastane frka.

Kakvu to sebičnost, molim te lijepo, vidiš u tome? Pa i meni će se sve raspasti, neće li? I meni će brak otići dođavola, neće li? Kako ti uopće pada na pamet da meni "nije važno"?

Pa, da mi nije važno, da ne volim svoju ženu, da mi nije itekako stalo do braka, kojeg bih đavla onda u njemu tražio? Živio bih sam. I sigurno bi mi bilo sto puta jednostavnije nalaziti se s ljubavnicom nego sada, kad ipak imam popriličnu količinu obiteljskih obaveza.

Ništa manje ja ne bih izgubio nego što bi izgubila moja žena. Dapače, mislim da bih izgubio više. Mene će djeca gledati kao smrtnog neprijatelja, a ne nju.

Mozda bi i izgubio vise, ali SVOJOm svjesnom odlukom,, tu je bitna razlika zene i tebe.

A i dobio si vise. Ona bi dobila samo otkrice preljuba a ti si ipak dobio i gust imajuci ljubavnicu.

Još nisam čuo da je itko mogao birati hoće li se zaljubiti ili ne.

To mozda ne, ali moze birati kako ce na tu zaljubljenost reagirati.

nsistiraš gledati prijekim okom i odbijaš moju muku vidjeti kao muku.)


Ja to odbijam, jer mi ne zvucis kao samomazohist.:D

A jednu moraš nekako utrnuti jer je svijet tako napravljen da ne trpi da imaš obje.

Opet je taj nesretan svijet kriv :D

A na dugi rok ću i ja vjerojatno biti kao i ti -- pust i bez osjećaja.

Kako? Biti cez bez dijela osjecaja ali ne bez ikakvih jer si lijepo opisao da u braku dobivas divne osjecaje, samo drugacije. Dakle kako ces sad biti skroz bez osjecaja?

Velika većina muškaraca (99 posto) neće priznati da ima 'ležerni' pogled na vjernost u vezi.

Velika vecina muskaraca (iako mislim da si postotke vrlo optimisticno precijenio) lezerno shvaca vjernost tako dugo dok su oni ti koji su nevjerni a ne druga strana. :kava:
Dakle nemaju oni lezeran pogled na vjernost, nego na SVOJU vjernost.

Budući da već volim jednu, svoju ljubav za drugu nikako ne mogu ostvariti. Ma kako volio tu drugu, ona mi mora ostati neostvareni san,

Tu se postavlja pitanje sto znaci ostvarenje ljubavi? Ostavrenje po nekim drustvenim kanonima ili ostvarenje u emocijama i stanju u nasoj glavi? Jel ljubav ostvarena samo kad je drustveno odobrena?

Ako se odreknem nje, stradat ćemo samo ona i ja. Ako se odreknem žene, stradat ćemo i ona i ja, stradat će djeca, a na kraju će stradati i ta nova ljubav, jer će ju sve te nevolje toliko pritisnuti da ni ona neće preživjeti. Ubila bi nas savjest, ako ništa drugo.

Ja na to gledam drugacije, djeca su pises velika. Zasto bi stradala :confused: ako se roditelji rastave? Pa to su vec odrasle, izgradjene osobe. Nemoj njih koristiti kao izgovor.

Stradati ce uvijek dvije stvari - ako prekines sa ljubavnicom, patiti cete ti i ona. Ako prekines sa zenom patiti ce tvoja zena i tvoj javno gradjeni ugled pouzdanog obiteljskog covjeka.


Samo se pitam, kako smo to složili poglede na život kad možeš ovako nastradati ne željevši nikome zlo i ne učinivši nikome nikakvo zlo direktno i konkretno? Sve zlo tu je zapravo apstraktno. Jedino što se krši su pogledi i običaji

Ne. Krsi se tvoje osobno intimno obecanje koje si zeni dao sklapanjem braka. A to je mnogo bolnije (njoj) nego bilo kakav obicaj i norma.

Usput usporedbu gubitka djeteta i ljubavnice smatram totalno degutantnom :flop:, iako postove osobe koja je to napisala inace bas volim citati.

ali ono sto ja hocu naglasiti je izuzetno dobro poznavanje sebe i svojih granica tolerancije na bol


Kao sto si napisala, ljudi se precijene u tome.

Lijepo napisano zaista.
Ali nekako mi riječ posesivnost nije ono što opisuje odnos dvoje ljudi, partnera, koji se vole, poštuju i žele život provesti zajedno.
Posesivnost je po meni želja jednog protiv želje drugoga, osjećaj jednoga da onaj drugi daje premalo, traženje od drugoga da daje nešto protiv svoje volje.
Ako je želja za davanjem i primanjem obostrana, ako je davanje svog vremena, osjećaja i energije obostrano i ako se sa istom srećom daje i prima - onda to nije posesivnost.

Amen.

Post 299, da ga cijelog ne citiram, dobar, bas dobar. Zato i naglasavam da u mom klasicnom srednjeuropskom, zapadnjackom nacinu zivota i poimanja svijeta nema mjesta za dvije jednake ljubavi spram dva razlicita muskarca.

Pa ja nisam sigurna da njegova žena ima nekoga. Mislim da Em to nije iskusio na vlastitoj koži. Ipak su različita gledišta ako na nešto gledaš s aspekta osobe koja u ovom slučaju voli dvije osobe ili one osobe koja to "trpi" odnosno čiji partner voli dvije osobe.

I ja ovo mislim.

Ujedno, mnogo lakse bih oprostila seksualnu prevaru nego emotivnu.

Jer znam da ima seksa bez emocija, pogotovo ako su jednokratni ali znam da nema ljubavnickih veza bez emocija, pogotovo ako traju mjesecima ili duze.

[ombia]

Zašto? Zato jer bih smatrala da mi čini nešto što sam rekla jasno i glasno da ne želim. Nema veze što bi on smatrao da mi ništa time ne oduzima

Da.

a je prisutno i krvno srodstvo. Moja sestra je kćer, kao i ja. Tu smo na istom nivou. Ne mogu prestati biti kćer, kao ni ona. To se ne može izgubiti. Status kćeri se ne može izgubiti. pa možda i zato tu nema te posesivnosti. a status supruge, žene, voljene djevojke se može izgubiti.

I ovo da, zato i jest usporedba bila totalno promasena.

I Emericzy, nakon 30 godina braka, te postavljanja djece na vlastite noge zasluzio si zivjeti bez lazi, bez te muke koju opisujes. Imas pravo na srecu. A tvoja zena ima pravo na zivot bez iluzije. Tko zna, mozda nece biti bas tako nesretna kao sto zamisljas ili nece biti dugo nesretna.

Na kraju bi žena prevagnula i emocionalno, jednostavno zato jer je količina i raznovrsnost i dubina svih mogućih spona koje nas vežu nakon svih ovih godina tolika da je to nemoguće bilo s kime izgraditi u kratkom roku. I ta međusobna sila bi odoljela svemu drugome.

Ja mislim da bi te bilo strah odluciti se za ljubavnicu. Previse rizika a ne premalo emocija /spram ljubavnice) kao sto gore opisujes. Jer ona te nije vidjela bolesnog, u kucnim papucama, dosadnog i svakodnevnog.

A zena te vidjela i ostala uz tebe.

Bojao bi se da ostanes bez zene, a mozda uskoro i bez nove ljubavi jer ne mozes unaprijed znati bi li prezvijeli test komaptibilnosti u dosadnoj svakodnevici.

Dakle isao bi na sigurno.

u oba slucaja....kakva je korist tebi od MOG iskustva??

Korist je u saznaju s kim zapravo imas posla. Ja to obicno volim znati i poslovno i ljubavno i prijateljski.

Pruža ti sve što pomišljaš da bi ti trebao pružiti. Sretna si. I onda saznaš da on negdje sa strane ima neku drugu. I sad si najednom nesretna. Gle, ništa se stvarno nije promijenilo.

Ako ono gore boldano ukljucuje i vjernost onda se stvarno nesto JE promijenilo otkricem preljuba.


Četvrto, da je ta sloboda, to gospodarenje sa sobom, ta posebna osobnost, upravo ono što ljude i čini zanimljivima. Žene koje mogu i žele biti vlasništvo meni su totalno nezanimljive

Razumije tvoje rezoniranje oko ovoga i inace te lijepo citati, ali potpuno grijesis misleci da vjerni partneri zele biti icije vlasnistvo. :rolleyes:

Ali, onda su se jednog dana uplele emocije. Seks kao neobavezna zabava nije bio problematičan. Bilo ga je jako lijepo imati, ali moglo se i bez toga. To je bila stvar odluke. Eh. Ali emocije se već nisu dale tretirati tako neobavezno. I nisu bile stvar svjesne odluke.

Tocno.

No sto ces uciniti sa tim emocijama je ipak stvar odluke. Nismo u stanju transa niti pijanstva kad dogovaramo dejt, organiziramo logistiku za isti i slicno.

To mi gore zvuci previse sudbinski i stihijski a bez prizanja vlastite odgovornosti u svemu.

Ljudi nisu geometrijski precizni da bi se mogli točno poklapati i prekrivati u svemu. Mudri ljudi su zato bar malo elastični. Prije svega u prihvaćanju raznih stvari kod svog partnera. A ponekad i u onome što sebi dozvole. Naravno, treba biti pametan pa znati granicu – i jednog i drugoga.

Slazem se. S time da elasticnost iako nuzno potrebna, ne ukljucuje nuzno toleranciju preljuba nego vise dogovoro oko mjesta odmora, nacina stanovanja, odnosa sa familijom, postivanja nekih neobicnih navika partnera.

Emocije. Tanka stvar, naizgled, ali jedina koju doživljavam kao nekakvu sigurnost.

Kakvu sigurnost? Sigurnost za sto?

va sigurnost je iluzija. Jer, što će ti sva moguća formalna sigurnost ako nije ispunjena osjećajima? To je prazna ljusta. A ako imaš osjećaje, dijeliš ih, nekako ti ta formalna sigurnost blijedi na važnosti. Bar meni.

Slazem se opet. Ali ti si upravo i pisao da ces bez ove ljubavi sad, biti u braku bez osjecaja ali sa lijepim uspomenama.
Pa sad primjeni gornji citat na sebe.

volis jednog, volis i drugog a volis i sebe, lako se dogodi da laz postane sredstvo kojim ces zeljeti sprijeciti povrijedjivanje bilo koje od te tri osobe
pogotovo ako vidis da bi istina povrijedila svo troje

Polazim od cinjenice da se zaljubljujemo u osobe koje nas pored ostalog, osvoje svojim duhom, intelektom.
Takve one nisu glupe i cesto osjecaju istinu i ona ih boli. Cak i kad ju osoba x ne izrece naglas.

Naravno dozvoljavam da razlicite osobe povredjuju razlicite stvari. Tu mogu pisati samo u svoje ime. Mene mnogo vise povredjuje laz od najgore istine, tocnije kad otkrijem da me se lagalo osjecam se: glupo, podcijenjeno i izigrano.:(

Uz sve to dolazi bas ona bol koju bi mi E. recimo zelio prisetidjeti, i dalje sam prevarena a uz to i lagana dugo.

Onda radije biram biti prevarena i da mi se kaze istina.

cvrsta odluka ti pomaze da ne ostvaris to sto bi mozda zeljela u stvarnosti, pomucis se i kazes...ne...kao i kad si na dijeti i neces jesti, ali ne prestajes biti gladna
ti jesi i dalje gladna, samo se opires jelu

Ako je tako, onda dijeta NECE uspjeti :rofl:. Dakle ili mozes prijeci na novi rezim prehrane ili kazes jasno i glasno: zbogom dijeto :D

Dakle i opet je sve stvar odluke.


Dugo sam vremena osuđivala preljubnike i danas to na neki način činim. samo što više ne mislim da su to nužno loše, sebične, odvratne osobe. S jednim partnerom je teško podijeliti sve. I onaj dio nas kojeg ne podijelimo s njim, ponekad nađe svojeg para. Može to biti na jednu noć, na dan, na mjesec. Nije važno. Ali ta neka druga osoba jednostavno probudi nešto u nama što nismo uspjeli podijeliti, ispoljiti, dati. Na bazi prevare često nije želja da povrijedimo partnera, ali često na kraju baš tako bude. Jer u konačnici, laž nije nikada dobra zaštita.

Amen.

Sa malo iznimkom, ne osudjujem preljubnike. Isto ne mislim da su odvratne osobe.
Recimo da osudjujem one koji godinama sjede na dva stolca, jer vec su imali vremena otrijezniti se i dogovoriti se se sa sobom kako ce kroz zivot a bez da lazu.

[Cameron]

Ti sasvim nepotrebno pitaš, "Zašto ti tvoja žena nije dovoljno posebna i dobra?" -- jer sam ja ne jednom rekao da jest. Citaj to sto pisem. Ama baš ništa ja svojoj ženi ne prigovaram. Dapače. Meni druga veza ne služi da mi nadoknadi nešto što mi fali, to sam već ne znam koliko puta rekao. Ništa meni prije njezine pojave nije falilo. Ona je nešto sasvim drugo i drukčije i novo. Ništa od nje prije nije postojalo.

Kao što ti novi prijatelj nije 'falio' prije nego si ga upoznala, nego je stvorio kod tebe neko sasvim novo svoje mjesto, tako se i meni desilo s ovim. Ma kako to tebi zvučalo. Pomiri se s time da govoriš o


Ovaj tvoj post je užasavajuć za svaku ženu. Vjerujem da ti je to jasno. Uglavnom nam ideja, odnosno misao da prevara nastupa kada nam nešto u vezi nedostaje ili kada smo nesretni, daje neku sigurnost. Jer to istovremeno znači da neće doći do prevare ukoliko je partner sretan. Ono što ti sugeriraš, odnosno tvrdiš, u prijevodu se čita drugačije. Da se ona druga ljubav može desiti bez obzira na postojeću. Bez obzira na to što nema nesreće u postojećoj. Dakle oduzimaš garanciju, onu iluziju sigurnosti u kojoj se uljujamo kada razmišljamo o tome da bi mogli biti prevareni i u kojim uvjetima.

Na topicu prevarene baš se jako često puta prevarene pitaju zašto. Što je njihovim muževima falilo? Jedan od načina da se ide dalje jest upravo rad na odnosu, da to nešto što je "falilo" ne fali više. Jer to znači da do te prevare neće doći. Isto tako, ono što razara prevarene jest ideja o isključivosti ljubavi. Kako je mogao voljeti nju, odnosno, da tako kažem, biti s njom, a kaže da je svo vrijeme volio mene?

Nisi popularan u svojim razmišljanjima jer oduzimaš ljudima upravo to - neku sigurnost. Posesivnost i nastaje zato jer nismo sigurni, jer se bojimo patnje, gubitka.

ako se tvoje razmišljanje sagleda s druge strane, na drugi način, meni ne izgleda tako zastrašujuće, iako i dalje, ponavljam, grozim se emotivne prijevare ali sada raspravljamo, zar ne.
Dakle, tuđa sreća ne bi smjela ovisiti o nama, odnosno ne bi nama smjela biti teret. Da li je partner sretan ili ne, ne ovisi samo o nama, o emotivnom odnosu kojeg ima s nama. Mi možemo usrećivati našeg partnera, ali do jedne granice. Ta granica je njegovo unutarnje zadovoljstvo sa samim sobom. Ako je frustriran i nezadovoljan time što je u životu učinio ili nije, teško da tu možemo nešto više napraviti.
Tuđa sreća nije nikada u našim rukama, već isključivo u rukama te osobe.
Ako se partner zaljubi u drugu osobu pored nas, oslobađajuće je što ne moramo nužno tražiti grešku u sebi. Što je najvažnije, ne moramo njegovu ljubav prema nama nužno potcijeniti, smatrati bezvrijednom. Nije nas manje volio, nismo bile nedovoljne. Bile smo samo nešto drugačije.

Ono što je problem, u našoj kulturi, posebno kada su žene u pitanju, jest taj neki odgoj koji nam je usađen. Žena je ta koja mora biti sve nešto za muškarca. Ako je on ostavi / prevari, tada to nužno implicira da ta žena ne valja, da ne vrijedi, da nije dobra žena. Posebno je to osjetljivo kada su dvije žene u pitanju – kompeticija – jer se dvije žene odmjeravaju, „bore“ za istog muškarca koji odjednom postaje mjera za njihovu vrijednost. U tvojem načinu poimanja, to sve nestaje, nema boljih, nema gorih, samo drugačijih, samo emocija koje su se javile, bez obzira na mjerila, kompeticija, vrijednost ili bezvrijednost koje postaju gotovo smješne kategorije.

[sunce35]

Zašto misliš da je žena zakinuta za nešto ako njezin muž ima ljubavnicu?A i ljubavnica?:ne zna: On istovremeno može biti najbolji mužić ma svijetu,što u večini slučajeva i bude tako.

Pa ljubavnica, ako je sama, je zakinuta je jer ga nema samo za sebe, ako to zeli a kad tad zazeli. Ako i sama ima muza nije zakinuta ona, vec njezin muz. Ona je zakinuta za neke druge stvari ali to ovdje nije tema. Isto kao i on koji vara.

Zena je zakinuta prvo cinjenicom da je se vuce za nos, a bez razloga jer sto da joj se krije kad joj nista ne hvali? Meni to nelogicno:ne zna:

Kada govorimo o ovoj ljubavi ne mislim da itko moze voljeti dvije osobe isto. Moje misljenje sto ne mora biti tacno.

[zezalica]

Ovaj tvoj post je užasavajuć za svaku ženu.....

cameron, ako si frtalj toliko zgodna kao sto si pametna, ja bi te zenila:D
varala bih te povremeno s muskima, ali to bi bio cisti seks bez emocija, dakle, mozes preci preko toga:cerek:
ne cudi me sto je tvoja ljubavnicka veza lose zavrsila, jednostavno je potrebno biti izuzetno jaka osobnost da bi se mogla nositi s tvojom
a to muskarcima obicno nije primamljivo, ma sto oni pricali o tome:cerek:
osim Emer-tip muskarcima, ali oni imaju karakteristike osobnosti koje ne bi tebi pasale:zubo:

vidis, sve ovo sto si ti napisala je ono sto i ja mislim:top:
da je emocionalna prevara izuzetno tesko prihvatljiva za zenu
seks uz svidjanje , cak i zaljubljenost ce jos i proci, oprosti se to nekako lakse, ali emocionalna ekskluzivnost je ono sto svatko zeli za sebe
saznanje da i u tome nema ekskluzivnosti je razarajuce za nas ego
jer smo navikli na nase "mape" razmisljanja, zapravo, druge ni ne znamo

ono sto ja zelim shvatiti u tim voljenju dviju osoba jednakom emocionalnom´...hmm...energijom jest upravo to
ne da se meni dogodi takva situacija pa da se nadjem u cudu,( onda je to moj problem s kojim se trebam nositi), nego da se mom muzu dogodi takva stvar

i da ja uspijem shvatiti da se njegova ljubav prema meni nije promijenila uz to sto voli jos jednu zenu na slican nacin
shvatiti i sto je vaznije....prihvatiti

nema to veze sa zajednickim zivljenjem, on moze otici drugoj ili ostati sa mnom
to su tehnikalije zivotnih...shit happens

zato se i trudim to gledati kao na princip ljubavi, ne kao na pokazivanje iste prema raznim osobama

ombia se ljuti kad mijesam djecu i partnere, ali pokusavam gledati na ljubav ...kao cistu ljubav
pokazivanje nje je ovisno od osobe prema kojoj je osjecas, ako je dijete u pitanju, naravno da je seksualni dio degutantan, ali osnovni osjecaj koji imas, sama sreca sto postoji osoba koju volis je zapravo to sto cini ljubav
nacini pokazivanja iste se mijenjaju vremenom koje prolazi, ali osnovni osjecaj ljubavi je nepromijenjen

volis dijete kao malo dok mu citas price, volis ga i kad te nervira kao pubertetlija, volis ga i kad se zaljubi i ozeni...volis ga uvijek
volis partnera kad pocinjete, seks je onda super, volis ga i kad se svadjate, volis ga i kad ti nije seksualno uzbudljiv...volis ga i kad ga nema vise

to je ono sto pokusavam promijeniti u mom poimanju "emocionalne ekskluzivnosti" da ona uistinu nije mjerilo necije ljubavi prema meni, da je vise to stvar mog odgoja i gledanja na svijet

tebi seksualna ekskluzivnost nije toliko vazna, emocionalna jest...ne znas za drugaciji nacin , nisi ga usvojila, ali meni se cini da je i to samo stvar naseg dozivljavanja svijeta

stvari koje ipak postoje, ali ih mi nismo spoznali i prihvatili kao svoje...pa...ja ne mogu reci da ne postoje samo zato sto su meni neprihvatljive:ne zna:

ne znam jesi li shvatila ono sto mislim, ako i nisi, ja bih te ipak zenila:D
mozemo obje seksualno sarati i uveseljavati si duge zajednicke veceri pikantnim pricama

Što je najvažnije, ne moramo njegovu ljubav prema nama nužno potcijeniti, smatrati bezvrijednom. Nije nas manje volio, nismo bile nedovoljne. Bile smo samo nešto drugačije.

tko to shvati i prihvati, nema vise problema sa emocionalnom ekskluzivnoscu
a nema ni potrebe za sigurnosti u tu ekskluzivnost, jednostavno zna da je to cinjenica koja ne ovisi o njemu
moze se dogoditi i partneru i samoj tebi, ali ne mijenja nista na ljubavi
i onda ti postaje nebitna


. U tvojem načinu poimanja, to sve nestaje, nema boljih, nema gorih, samo drugačijih, samo emocija koje su se javile, bez obzira na mjerila, kompeticija, vrijednost ili bezvrijednost koje postaju gotovo smješne kategorije.

da, moram priznati da mi se svidja
nastojim to prihvatiti:)

[Jenna X]

Zato te pitam, koliko je dobro slijediti emocije, kada su one često i linija manjeg otpora?


a ja se, naprotiv, ponekad pitam je li racionaliziranje zapravo linija manjeg otpora? ziheraštvo?

[zezalica]

Usput usporedbu gubitka djeteta i ljubavnice smatram totalno degutantnom :flop:, iako postove osobe koja je to napisala inace bas volim citati.
.
i ja tebe volim citati:)
svidja mi se tvoja srcanost, bas se osjeti energija koju imas u sebi
ne repliciram cesto tvoje postove jer nemam obicno sto dodati, a da potpisujem i stavljam :top:...cinis mi se iznad toga

ali...htjela bih ti ovdje na nesto drugo obratiti paznju



gledaj to npr.ovako....imas dvoje djece, volis ih podjednako, nema veze sto tu ljubav pokazujes onako kako kojem djetetu pase (jednog vise mazis jer je mazljiviji, onaj drugi nije taj tip, ali on vise voli kad mu citas pricu ili sto vec)
ti njih volis jednako i ljubav prema obojici nije uopce upitna, kao ni mjerljiva nekim mjerama metra ili kalorija
nesrecom ostanes bez jednog (zao mi je sto ne mogu naci bolji primjer, ali mi ovo pada na pamet cisto kao prikaz boljeg razumjevanja tog stanja)
tvoja ljubav prema onom djetetu koje je ostalo se ne mijenja, volis ga kao i prije, ni manje ni vise
bol i jad koji osjecas nakon gubitka jednog postepeno vremenom prelazi u tupost i tihu tugu koja ostaje u tebi i omogucava ti da dalje nastavis sa svojim zivotom

ovo je ono sto ti smatras degutantnim
ne smeta to mene, ali mislim da nisi shvatila bit

to nije usporedjivanje gubitka djeteta i ljubavnice, to je usporedba "gubitka" ljubavi i ljubavi

nacin na koji pokazujes ljubav prema djetetu i muzu je jako razlicit, tu uopce nema usporedbe
no, osjecaj ljubavi je, zapravo, prilicno slican prema svim osobama koje volis
tebe jednostavno ta ljubav usrecuje, ako ces pojednostavljeno gledati, uopce nije bitna osoba koja je taj osjecaj u tebi proizvela
on ne ovisi o njoj, ovisi o tebi
ti si ta koja je u sebi "stvorila" ljubav za nju , na koji nacin nije toliko bitno

po meni, "tunelski pogled" (kad vidis samo ono sto zelis, na sto si navikla i sto ti je ugradjeno u svijest) nije dobar

cini mi se da ljubav nekako odredjujes po nacinima na koju je iskazujes, a to po meni nije bit ljubavi
kao kad ti umre mama ili tata, cak i ako si bila bliza s jednim od njih,( mislim na neke uobicjene odnose, ne na one kad je jedno od roditelja voljeno a drugo ne) tuga koju osjecas zbog gubitka je podjednaka
barem ja gledam tako na to

zato, nemoj usporedjivati ljubavnicu i dijete, probaj sagledati ljubav kao osjecaj u svom cistom obliku, bez vanjskih manifestacija iste:)

[zezalica]

nije samo Emericzy odusevljen ovim tvojim postom, ...i ja sam:)
prvo sam mislila, sto se tu ima dodati??:ne zna:
sve je krasno receno
a onda sam mislila ....zasto to i u praksi nije tako?
kako to da ljudi imaju tako dobre ..hmm..ideje, osjecaje, principe...ne znam kako bih to nazvala.., dugo vremena zive tako, a onda ipak nekad naprave ono sto je suprotno tome?
to se moze gledati kao slabost karaktera, ali mozda je stvar ipak malo kompleksnija:D
ne znam hoce li ti ovo sto pisem imati smisla, ali mozda ti pomogne da budes "manje zbunjena"
svi mi pokusavamo shvatiti nesto sto nemamo "ugradjeno" u sebi

ja se sa svim tim nosim na način da pokušavam ne povrijediti druge ljude. ...
. Sada mi je međutim bitno da sam vjernost izabrala zbog sebe, ne zato jer je on takav ili onakav.

to i jest princip svega sto radis i kako se ponasas
svatko bira prema onome sto mu je vaznije
u TOM trenutku

sad ti je vazniji on i odrices se svog "principa" slobodnog pogleda na seks jer znas da to njemu ne bi bilo drago
ti zatomljujes ljubav prema sebi i onog sto zelis u ime ljubavi prema njemu
i ta ti se "zrtva" ne cini strasnom

na neki nacin te i usrecuje, odrices se necega i u tome nalazis zadovoljstvo jer to radis iz ljubavi

problem nastaje kad se te dvije ljubavi...prema sebi i njemu.... izjednace
odnosno, kad ti ljubav prema njemu nije vise dovoljna da bi potisnula ljubav prema sebi

nije ljubav prema njemu oslabila, prije bi se reklo da je prema tebi ojacala pa imas izbor izmedju dvije jednako jake ljubavi
nesto slicno kao i voljeti dvije osobe:zubo:
jedino sto si ta druga osoba ti, pa ako se povrijedis, nece nitko drugi patiti

ali.. mislis li da je to lakse nego povrijediti drugog??:ne zna:

iako i samu sebe varanjem povrijedjujes na vise nacina..."odustajes" od svojih principa koji su te cinili sretnom, znas da povrijedjujes njega, sto te cini dodatno nesretnom, i ..kako si rekla, moras mijenjati svoj cjelokupni svjetonazor koji si imala do tada i koji ti je bio tako siguran i ugodan
navikla si zivjeti s njim, a sad moras prihvatiti nesto sasvim suprotno i snaci se u tome

dakle, kad sve to zbrojis, vidis da je to jebeno tesko
svakako se pitas...je li to sve vrijedno truda koji to zahtjeva?
muke i patnje kroz koju moras proci da na kraju opet ne bi u potpunosti imala sve sto zelis?:ne zna:

medjutim, ljudima se to ipak dogadja
ocito je "sila" koja ih tjera na to ipak jaca od svih tih zackoljica
da pogaze svoje principe, da se nose sa savjesti, da sami u svojim ocima budu "izdajnici", pizde slabog karaktera i slicno

meni se cini da su dvije stvari tu bitne

prva je ljubav prema toj drugoj osobi koju osjetis
jer...ti je zavolis, isto kao sto si zavolila i svog prvog partnera
znaci, njegova sreca i zadovoljstvo ti postaje podjednako bitno kao i zadovoljstvo zakonitog
to sto je zakoniti u "vremenskoj" i sluzbenoj prednosti, ne mijenja na stvari
dakle, nadjes se izmedju dvije osobe koje volis i koje jednako ne zelis povrijediti, makar jednu od njih moras

i sad je tu bitna ona ljubav prema sebi koja, zapravo, odredi nacin ponasanja
cini mi se kako ta ljubav prema sebi s godinama jaca, jaca zelja za ugadjanjem sebi

stari ljudi jesu egoisticniji nego sto su bili u mladosti ( ne uzeti generalno), kao da im postaju manje vazni osjecaji koje su prije imali
sto ti se vise priblizava neumitan kraj, uvidjas da imas sve manje vremena i uzitaka

jedna od najruznijih mana starosti je upravo gubitak veselja...imas stotine stvari koje su te prije veselile, a onda ti one vise ne cine nikakvo zadovoljstvo.
ja nisam toliko stara:cerek:, ali vidim to po ljudima oko sebe, cak su i oni svjesni toga i to i kazu
nije to depresija, jednostavno te vise ne vesele stvari koje su prije

e sad, taj prirodni "pad" veselja i ljubavi prema drugima, kao i porast ljubavi prema sebi moze biti uzrok da mijenjas svoje poglede na svijet
i da ti se ono, sto ti se prije cinilo neprihvatljivim, sada cini ne tako strasnim

uz to, imas i ljubav prema toj drugoj osobi (koja je izuzetno jak poticaj), kao sto je ljubav prema prvom bio poticaj da ne varas

hoces li ostati vjerna svojim principima i tako biti ponosna na sebe (povrijedjena na drugi nacin, nemogucnosti da ostvaris tu drugu ljubav) ili ces pokleknuti sama pred sobom i imati onaj dio "zabranjene" ljubavi (uz onu koju osjecas uz svog zakonitog)....pa...izbor je jako grdi

u oba slucaja gubis u necemu, za koji ces se odluciti...znat ces ako budes u tome

zato i mislim da je to jako zajebana situacija koju ja osobno sebi ne zelim
bez obzira na sva Emericzy-jeva uvjeravanja kako nema ljepse stvari od ljubavi...ma s koje strane ona dosla:D

ima u svemu tome sijaset drugih komplikacija, cisto tehnicke realizacije svega toga, ali ono sto zapravo razdire je ta suprotnost izmedju sebe vrijedne postovanja radi pricipa i iste sebe koja voli jos nekog uz zakonitog

Pokušati odrediti kakva osoba otprilike želimo biti, koja su nam važna uvjerenja i vrijednosti, pa se ponašati u skladu s time. Ja sam osobno dosta zbunjena u svemu tome, ne znam kako ti.

da, to je super ...dok se ne nadjes u iskusenju
kao sto je lako reci...ne bih nikada oprostila prevaru...dok se ne nadjes u tome
pa vidis da to nije tako kao sto si mislila
prilagodis se novoj situaciji i ides dalje
ljubav je u svemu tome veliki poticaj

samo je pitanje kojim bi principima i vrijednostima čovjek trebao težiti, i u njima ustrajati.

kad bi se to znalo i nikada ne dovodilo u sumnju, po meni bi vise bili roboti programirani za ono sto je ugradjeno u nas cip
ne mislimo o tome, ne preispitujemo vrijednost tih stavova...oni su tu samo da se po njima ponasamo
nema veze jesu li ispravni ili ne, daju nam sigurnost u kojoj znamo kako funkcionirati

no...jesu li uistinu ispravni???:ne zna:
pa makar se radilo i o emocionalnoj iskljucivosti, sto je obicno conditio sine qua non u vezi:)

[Emericzy]

Em, znam da nisi nigdje podcjenio svoju ženu, ali sam htjela reći da je moje mišljenje takvo da čim ti tvoj sadašnji partner prestaje biti "neobičan, nov" pronalaziš nešto drugo i sama ta činjenica mi je ponižavajuća u odnosu na tvoju ženu.
Ne razumijem zašto. Pa... ljudi su različiti. Čak znaju biti drastično različiti. To valjda i ti priznaješ. I zašto bi sad bilo ponižavajuće za nekoga da u njemu pronalaziš neke stvari, a u nekom drugom i drukčijem neke sasvim druge stvari.

Evo jedna karikatura. Nemoj je uzeti doslovno. Recimo, uzmeš Seinfelda i Brad Pitta. Nije neki problem biti fasciniran i jednim i drugim. Svaki je totalno dobar na svoj (jako različit) način. I recimo zavoliš i jednog i drugoga. Voljet ćeš ih zbog totalno različitih osobina. I je li sad treba Bradu biti uvredljivo što Seinfelda voliš na svoj način, koji uopće nema nikakve veze s načinom na koji voliš njega?

imam prijatelje koje volim ali ne volim ih sve jednako. One koji su mi najbliži, najsličniji, koji imaju najviše vrlina i ljubavi prema meni volim više.
Hmmm... ja nisam takav. Žene koje volim nisu baš meni slične. Žena mi je jako, jako različita od mene. I ljubavnica mi je jako različita od mene (ali na jedan drukčiji način). I bliske prijateljice koje imam jako su drukčije od mene. Mene iritiraju ljudi koji su kao ja. Nikad ne bih sa sobom želio živjeti.

da nisi sebičan i da ne misliš da zaslužuješ imati toliko "ljubavi" na dvije različite stvari o ovome se ne bi pisalo.
Hmmm... da, ali samo ako na ljubav gledaš kao na primanje. Meni je primanje nekakva sretna posljedica ljubavi. Koje obično bude, ali zapravo ne mora biti. jkako god okreneš, stvarna ljubav je platonska i jednostrana. Ti voliš. A druga strana možda voli a možda i ne. Možda voli podjednako a možda i jako različito. Tu nikad bema potpune simetrije. To što ljubav nekad izgleda kao da je obostrana, to samo znači da su dvije jednostrane ljubavi prilično slične. Stvarno sam siguran da o 'sebičnosti' i 'zasluživanju' tu ne bi trebalo biti riječi.

Još jedna karikatura: Je li Picasso sebičan zato što sam totalno opsjednut nekim njegovim slikama? Jesam li ja sebičan što ih volim i što ponekad sanjam o njima? A što se nisam posvetio samo i isključivo Cezanneu? A recimo da sam ja pjesnik i da rahmetli Picasso istovremeno obožava moje pjesme... bih li ja bio sebičan što bih uživao u njegovoj pažnji i zanosu? Bi li on bio sebičan što je toliko opsjednut, umjesto da voli samo Lorcu? Eto, to ti je karikirani set jednostranih istovremenih platonskih ljubavi. A sve su ljubavi negdje u dubini takve.

Kako ja gledam na ljubav, i čemu ona meni služi? Pa sigurno ne samo za moje osobno samoispunjenje; služi mi za zajedničku sreću, služi mi da me upotpunjava, uveseljuje... i toliko poštujem svog partnera da si ne želim dopustiti da se zaljubim u nekog drugog muškarca.
Lijepo. I dobro. Ali nije i jedini način za poštovanje i ispunjenje.

[Emericzy]

Mi smo uglavnom bića koja se na neki način bore na više frontova - s nagonima, s osjećajima, s kulturom u kojom živimo, s odgojem kojeg smo primili. U našem društvu je često puta teško biti drugačiji. Ali ne toliko zbog toga što će drugi reći. Već zbog toga što je teško ponekad nositi se sami sa sobom i svojim doživljajem sebe, jer teško je ponekad vjerovati sebi, svojoj intuiciji i svojem unutarnjem doživljaju, kada sve oko tebe (odgoj, kultura, roditelji, vjera, društvo) govori suprotno. Imamo u sebi tu želju da sebe negdje ipak etiketiramo - ako ništa, u kategoriju "dobrih", "normalnih", imamo potrebu i sigurnost pronalazimo u naučenom moralu, onome što smo naučili da je dobro i ono što je "zlo"
Istina je. Ali ponekad su veći problem bliski ljudi nego šira okolina. U društvu ne predstavljaš samo sebe nego i svoju blisku zajednicu, posebno svoju užu obitelj. A oni – uz sve razumijevanje i simpatije prema tebi – ponekad nisu spremni na nošenje tereta onog image-a na koji si ti spreman. Pa trebaš i njihove želje uzeti u obzir.

Pa čak i onda kad oni nisu spremni u obzir uzeti tvoje želje. Ja sam se davno pomirio s time da u tome nema simetrije, nema jednakosti i često nema ni reciprociteta. Nema 'pravde'. To je jednostavno tako. I ne treba ljudima zbog toga zamjerati.

Moj doživljaj sexa konkretno ne spada u "dobro", "normalno", uglavnom je to nešto što se osuđuje. Bez obzira što sam u svemu tome bila, mogu slobodno reći, vjernija i korektnija od mnogih. Ali dugo vremena mi je trebalo da prihvatim tu svoju osobinu i da ja sama sa sobom živim u miru jer sam tu možda malo drugačija.
To je poseban problem. Mnogi tu ne dožive osobitu podršku ni kod svog partnera, a kamo li šire, ako glas o tome dođe i do nekog drugoga.

Mislim da je najteži dio pronaći mir u sebi i mir sa sobom. Najviše razaraju naučena pravila, dogme, ono što nam, je usađeno da je pravilno, dobro i moralno. Pa se čovjek često pita - da li sam možda kakvo čudovište? što samnom ne valja?
Ja se nisam osjećao kao čudovište, ali jesam kao manje vrijedan, u usporedbi s 'moralnim veličinama' oko sebe. Sve dok nisam otkrio da su mnogi od njih (ako ne i većina) ili još krvaviji ispod kože od mene. Ili su se diskvalificirali kao moralni uzori nekakvim svojim drugim falingama – recimo da su bili hladne pizde. Malo-pomalo sam uvidio da nisam ništa gori od ostalih, samo da većina drugih glumi moralne uloge.

I onda sam si morao početi ispočetka definirati što je što. Što je moral, što je vrlina, što je mana itd.

ja se sa svim tim nosim na način da pokušavam ne povrijediti druge ljude. U bazi, na kraju svega, mislim da je to neka bit.
Dodaj na to ono zlatno pravilo – ne čini drugom što ne bi željela da drugi tebi čine – i imaš osnovne moralne zakone. Po meni, iz toga sve drugo proizlazi.

često puta, kada ljudi varaju, pokušavaju učiniti upravo to. Prevare i lažu, neće da partner sazna jer neće da ga povrijede. S nečim što je dio njih. I možda je i bolje da se ne kaže baš sve, da se ne zna baš sve. Ja sam sigurna da ne bih željela nikada saznati da me partner prevario ili vara. Isto tako, da se to meni desi, sačuvala bih ga od tog saznanja.
Mene čak ni ne smeta da znam, ali me osobito ne zanima.

Na emocionalni odnos s nekim gledam prije svega kao na uzajamnost. Želim primiti samo ono što mi ta druga osoba želi dati. Ako nešto drži za sebe, ja unaprijed pretpostavljam da za to ima dobar razlog i nemam osobit interes kopati po tome. Nečija me intima zanima samo i isključivo do one mjere do koje ju je ta osoba sa mnom spremna dijeliti.

Ja drugu osobu želim primiti onakvu kakva ona u mojim očima želi biti, ako je to ikako moguće. Želim njezinu subjektivnu sliku prihvatiti kao objektivnu. Ako ta njezina slika previše odudara od realnosti, onda to sve padne u vodu i ne bude ništa od toga i veza ne uspije. Ali ako postoje samo neke sitne diskrepancije, to me ne smeta. Ionako je objektivnu realnost nemoguće potpuno točno definirati. Znači, to je nekakvo povjerenje u tu drugu osobu. Prihvaćanje. Zajedno s malim nesavršenostima, pa čak i s malim lažima. Sve je to dio čovjeka. Ja volim osobe a ne ideale osoba.

[Emericzy]

Dugo sam vremena osuđivala preljubnike i danas to na neki način činim. samo što više ne mislim da su to nužno loše, sebične, odvratne osobe. S jednim partnerom je teško podijeliti sve. I onaj dio nas kojeg ne podijelimo s njim, ponekad nađe svojeg para. Može to biti na jednu noć, na dan, na mjesec. Nije važno. Ali ta neka druga osoba jednostavno probudi nešto u nama što nismo uspjeli podijeliti, ispoljiti, dati.
Ja to nikada nisam osuđivao, ali mi je kad sam bio mlad bilo malo teže prihvatiti da mi se desi tako nešto u stvarnosti. Nije bilo lako prigrliti tu ideju kao stvarnost i baš se onako intimno pomiriti s njome.

To ti je kao rasizam. Ono, kao, nismo rasisti, ali kći ti doma dovede crnčugu i kaže da joj je to frajer. Mislim, jebiga, mora te to malo štrecnuti ma koliko liberalan i širokih pogleda bio. Ali, princip je princip; moraš ga prihvatiti i moraš prihvatiti njezin izbor. Dakle, nečelno ne biti rasist je jedna razina. Držati se toga u stvarnosti, kad se tebe osobno tiče, je druga razina. A prihvatiti to intimno, mislim stvarno u sebi, u duši prihvatiti, to je opet treća razina. I svaka je sve teža.

Tako je i s posesivnošću. Recimo da je odsustvo posesivnosti dobra stvar. (Iako je to pitanje -- to što ja nisam posesivan još uvijek ne znači da sam sto posto uvjeren da je to dobro.) Jedno je to prihvatiti načelno, drugo je tolerirati da netko tko ti je drag ima još nekoga, a sasvim treće je da ti bude drago da je tvojoj partnerici u takvoj situaciji lijepo.

Na bazi prevare često nije želja da povrijedimo partnera, ali često na kraju baš tako bude. Jer u konačnici, laž nije nikada dobra zaštita.
Ja sam prema laži ambivalentan. Mislim da ona ima svoju svrhu, ali da je opasan alat. Kao, recimo, dinamit. Ima slučajeva kad je dinamit jedini dobar alat – recimo u kamenolomu, pri gradnji cesta itd. Ali, negdje drugdje ga nije dobro koristiti. A i tamo gdje je koristan treba s njime raditi jako, jako oprezno i uvijek koristiti samo onaj apsolutno nužni minimum. Najbolje je kad ga ne trebaš.

U ovom svijetu gdje je sve relativno, moramo sami u sebi pronaći neka čvrsta uvjerenja i neki moralni oslonac, dakle sami u sebi izgraditi neka usmjerenja da na bazi toga donesemo određene odluke. U biti, ja sam shvatila da se od toga i kreće. Pokušati odrediti kakva osoba otprilike želimo biti, koja su nam važna uvjerenja i vrijednosti, pa se ponašati u skladu s time. Ja sam osobno dosta zbunjena u svemu tome, ne znam kako ti.
A što misliš, zašto sam na forumu i zašto toliko uporno razglabam o nekim temama? :) Većina ljudi misli da su morlne vrijednosti apsolutne. Ja mislim da je to jedna od najvećih prevara. Ništa na ovom svijetu i u ovom svemiru nije apsolutno, a moral skoro pa najmanje.

Samo, teško je izraditi svoj moral -- ako uopće imaš moralna osjećanja. Jako je teško razmišljati od slučaja do slučaja i graditi pravila i popravljati ih i dotjerivati. Svaka je ta promjena rezultat nečega gdje si pogriješio, gdje si platio nekakvu neugodnu cijenu. A od sebe kao suca ne možeš pobjeći, ne možeš ništa sakriti, sebe zapravo ne možeš prevariti. Bar ne na dulji rok.

[Emericzy]

Em, ja se pomalo bavim mišlju da neke stvari treba i jednostavno odlučiti. Možda nije dobro baš uvijek slijediti emocije. Na poslu primjerice, dođem i tako sam lijena i ništa mi se ne da. Ali raditi se mora, pa jednostavno odlučim da moram, i da tu nema dalje propitivanja da li želim ili ne.
Ne znam da li se to može primijeniti i na način života. Nije lako biti dosljedan nekim principima. Zato mi ljudi to često i nismo :D ali možda bi trebalo imati snage da se jednostavno odluči. samo je pitanje kojim bi principima i vrijednostima čovjek trebao težiti, i u njima ustrajati. imati neku čast. Reći sebi - želim biti takav i takav, važno mi je to i to. I od toga ne odustajati zato jer bi u nekim trenucima bilo lakše. Snaga karaktera se gradi baš na tome - primjer koji mi pada na pamet, je npr. Muhammed Ali koji se nije odrekao vjere, iako bi mnogi na njegovom mjestu učinili upravo to, jer bi imali otvorenija vrata. Ali on nije odustao od toga što je njemu bilo važno, nije se prodao i našao je put na drugi način. Neću ulaziti u njegov lik i djelo, samo dajem taj primjer. nekad je postojao taj kod osobne časti, kada je ljudima bilo važno da se ponašaju u skladu sa svojim uvjerenjima i s onim što pričaju. Meni se čini da je ponekad ljudima samo važno da izgleda da su takvi prema vani, ali da im nije važno da budu takvi prema sebi. Nije im važno da takvi zaista budu, sve dok ih drugi doživljaju takvima. A meni se čini da je najvažnije biti takav da se sobom ponosiš, i da ostaneš vjeran nekim svojim uvjerenjima i kada ćeš nadrapati radi toga. Zato te pitam, koliko je dobro slijediti emocije, kada su one često i linija manjeg otpora?
Uh... dobra pitanja.

Ok, ja bih to postavio ovako: moraš se izgraditi u dobru osobu. Kao takva dobra osoba imat ćeš emocije koje će odgovarati tvojim moralnim normama. I imat ćeš moralne norme koje se neće kositi s emocijama. Onda ćeš imati taj unutarnji mir za kojim ti (rekao bih) težiš. Znači, moraš graditi i sebe i moralni sustav. Jedno od toga dvoga nije dovoljno.

A ta dva posla su golema i nikad nisu gotova. Jer, kako sama kažeš:
Mi imamo u sebi i loše. Ono loše i destruktivno što želi da propadnemo, da budemo loše.
Bog mi je svjedok da je to istina.

Kako biti siguran da neki nagoni, osjećaji, neke želje nisu upravo to? Plod onog lošeg u nama, a ne dobrog?
Ma nije problem biti siguran. Znaš ti dobro što je u tebi loše a što dobro. Problem je samo opredijeliti se. Zato ti, zapravo i treba taj moralni sustav koji si gradiš. On ti je putokaz kamo treba ići. Podsjetnik gdje sve griješiš.

Naravno, nikad tu ne dođeš do potpunog mira, do potpunog zadovoljstva. Uvijek ima svari koje usereš i koje te muče i uvijek ima cijena koje plaćaš... Ali ako bar malo pomalo to nekako uspijevaš smanjiti, ako si bar jednom nogom na dobrom putu, ako se koji put uspiješ spriječiti da ti noga ne stupi kamo ne bi trebala... to je valjda to, štajaznam.

Sa sigurnošću ćeš znati kad bude prekasno. Kad pred Bisernim Vratima Sveti Petar (ili tko će već toga dana biti dežuran) izvadi tvoj dossier, gleda te, čita, pa te opet malo gleda, pa čita... mršti se... onda ćeš znati točno.

[Eva74]

Ovaj tvoj post je užasavajuć za svaku ženu. Vjerujem da ti je to jasno. Uglavnom nam ideja, odnosno misao da prevara nastupa kada nam nešto u vezi nedostaje ili kada smo nesretni, daje neku sigurnost. Jer to istovremeno znači da neće doći do prevare ukoliko je partner sretan. Ono što ti sugeriraš, odnosno tvrdiš, u prijevodu se čita drugačije. Da se ona druga ljubav može desiti bez obzira na postojeću. Bez obzira na to što nema nesreće u postojećoj. Dakle oduzimaš garanciju, onu iluziju sigurnosti u kojoj se uljujamo kada razmišljamo o tome da bi mogli biti prevareni i u kojim uvjetima.

Na topicu prevarene baš se jako često puta prevarene pitaju zašto. Što je njihovim muževima falilo? Jedan od načina da se ide dalje jest upravo rad na odnosu, da to nešto što je "falilo" ne fali više. Jer to znači da do te prevare neće doći. Isto tako, ono što razara prevarene jest ideja o isključivosti ljubavi. Kako je mogao voljeti nju, odnosno, da tako kažem, biti s njom, a kaže da je svo vrijeme volio mene?

Nisi popularan u svojim razmišljanjima jer oduzimaš ljudima upravo to - neku sigurnost. Posesivnost i nastaje zato jer nismo sigurni, jer se bojimo patnje, gubitka.

ako se tvoje razmišljanje sagleda s druge strane, na drugi način, meni ne izgleda tako zastrašujuće, iako i dalje, ponavljam, grozim se emotivne prijevare ali sada raspravljamo, zar ne.
Dakle, tuđa sreća ne bi smjela ovisiti o nama, odnosno ne bi nama smjela biti teret. Da li je partner sretan ili ne, ne ovisi samo o nama, o emotivnom odnosu kojeg ima s nama. Mi možemo usrećivati našeg partnera, ali do jedne granice. Ta granica je njegovo unutarnje zadovoljstvo sa samim sobom. Ako je frustriran i nezadovoljan time što je u životu učinio ili nije, teško da tu možemo nešto više napraviti.
Tuđa sreća nije nikada u našim rukama, već isključivo u rukama te osobe.
Ako se partner zaljubi u drugu osobu pored nas, oslobađajuće je što ne moramo nužno tražiti grešku u sebi. Što je najvažnije, ne moramo njegovu ljubav prema nama nužno potcijeniti, smatrati bezvrijednom. Nije nas manje volio, nismo bile nedovoljne. Bile smo samo nešto drugačije.

Ono što je problem, u našoj kulturi, posebno kada su žene u pitanju, jest taj neki odgoj koji nam je usađen. Žena je ta koja mora biti sve nešto za muškarca. Ako je on ostavi / prevari, tada to nužno implicira da ta žena ne valja, da ne vrijedi, da nije dobra žena. Posebno je to osjetljivo kada su dvije žene u pitanju – kompeticija – jer se dvije žene odmjeravaju, „bore“ za istog muškarca koji odjednom postaje mjera za njihovu vrijednost. U tvojem načinu poimanja, to sve nestaje, nema boljih, nema gorih, samo drugačijih, samo emocija koje su se javile, bez obzira na mjerila, kompeticija, vrijednost ili bezvrijednost koje postaju gotovo smješne kategorije.

Nije Em jedini koji je došao do te spoznaje.Pravo mjesto,vrijeme i osobe.Nema zaštite od prevare.Koliko sam puta samo ovuda napisala da su neki brakovi bili za 5 pa su opet otišli u krizu.I ta vjećita tvrdnja brak ti nije bio dobar :flop:Bio je itekako dobar,ne savršen ali jako dobar.I svejedno je skrenuo.

[ombia]

i
to nije usporedjivanje gubitka djeteta i ljubavnice, to je usporedba "gubitka" ljubavi i ljubavi

cini mi se da ljubav nekako odredjujes po nacinima na koju je iskazujes, a to po meni nije bit ljubavi

zato, nemoj usporedjivati ljubavnicu i dijete, probaj sagledati ljubav kao osjecaj u svom cistom obliku, bez vanjskih manifestacija iste:)

Mozda te zaista nisam shvatila, ali ako nisam onda nisam ni sad, a nije da se ne trudis. Tako da mi je zao za taj dio.

Ovo boldano, da u pravu si. Tako ja na to gledam. Opet cu se pozvati na stivo 5 jezika ljubavi gdje JE zaista je sustinski bitno kako nekome pruzas ljubav, cak btinije nego kako ju ti osjecas.
Osjecaj je tvoj, tvoj gust a onaj drugi ima od te ljubavi samo onoliko koliko mu pruzis.

Vjerujem da je gubitak i djeteta i ljubavnice bolan ali nikako ne mogu zamisliti da je istog intenziteta.
Vec stoga sto se ljubavnice odricemo samovoljno, a djeteta ne.
Drugo jer je dijete dio nas i nas "plod" a ljubavnica moze biti bilo koja. Da namjerno napisem, bilo koja, iako i sama time sebi uskracujem posebnost.

Zato su meni te dvije stvari neusporedive.

Ovaj tvoj zadnji prijedlog je zanimiljiv i mogla bih pokusati u svrhu eksperimenta, ali u mom nimalo transcendentalnom svijetu ljubav je ono kako se ponasas prema meni.
Mozda je plitko ali je i vrlo jednostavno. I za zivjeti i za shvatiti.

[Mallory Knox]

Također, potpisujem; i za mene je ljubav ono kako se ponašaš prema meni. Tako da uistinu mislim da Em najviše ljubavi ima prema samome sebi.

[Emericzy]

ljubav je ono kako se ponasas prema meni.
Mozda je plitko ali je i vrlo jednostavno. I za zivjeti i za shvatiti.

Također, potpisujem; i za mene je ljubav ono kako se ponašaš prema meni. Tako da uistinu mislim da Em najviše ljubavi ima prema samome sebi.
A meni govorite o sebičnosti... o Bože, ovo nikad neću shvatiti.

Znači, što je netko finiji prema vama, više ćete ga voljeti?

Nije li vam to malo... kako da to kažem a da se ne uvrijedite? ... malo banalno? Vas je onda lako 'kupiti'.

Naravno, iskazivanje ljubavi puno znači, ne odričem to u potpunosti, ali ako je to osnova ljubavi, onda mi vaša ljubav zvuči kao nekakva trgovina. Ja tebi dam svoju ljubav ako ti meni daš svoju.

Možda se zato niti ne razumijemo. Možda vam zato i moji stavovi zvuče tako čudno.

[ombia]

Znači, što je netko finiji prema vama, više ćete ga voljeti?

Ti volis nekoga jer je fin? Pa i moj mesar je fin kad me posluzuje, pa ga ne volim.

Za mene je i dalje (tko je shvatio, shvatio je) - ljubav: ono kako se ja ponasam prema drugome i on prema meni.

Sve ostalo su isprike i puko filozofiranje. U stilu ja mogu voljeti vise zena, ma figu, ne mozes voljeti ni jednu, bas zato ih treba dvije i vise.
Bas zato jer ljubav spram jedne nije tebi (nekome desetom) dostatna. Ni njena ljubav spram tebe. A kad volis vise u mom malom banalnom svijetu, ne volis ni jednu.

Da se vratim na ljubav.

Jel me postuje, cijeni, smatra uzbudljivom, eroticnom i pametnom itd. Jer to sto misli o meni odredjuje njegove akcije. :)

Suludo bi mi bilo vjerovati da me netko postuje i voli, a laze me i zajebava. Ili da nekoga ne volim a obasipam ga emocijama, vremenom i paznjom.:confused:

Dakle ponasanje jest vrlo indikativno. Pusti rijeci, djela neka govore. Od pustih rijeci se nitko nije nauzivao.

Vas je onda lako 'kupiti'.

Pa i je. :)

Ali nemaju svi potrebu valutu u dzepu. I lako nekoga kupiti nije ekvivalent jeftino nekoga kupiti.
na primjer lako je kupiti novog audija. Ali jeftino nije.:D

Mozda to i jest trgvoina:ne zna: ali tako dugo dok sve proizvode potrebne za zivot nalazim u jednoj butigi, sve pet.
Problem je kad moras u pet drugih ducana da bi emotivni zivot (aka potrosacka kosarica) bio potpun.
Rastrcis se na sto strana a ni na jednoj nisi kako treba.

[zezalica]

Mozda te zaista nisam shvatila, ali ako nisam onda nisam ni sad, a nije da se ne trudis. Tako da mi je zao za taj dio.

meni, zapravo i nje:)
ja mislim da bi svijet bio puno dosadnije mjesto kad bi svak svakog razumio i slagao se s njim
jednostavno, ne bi to bilo ...to
gubio bi se veliki dio izazova koje cine zivot:)

Ovo boldano, da u pravu si. Tako ja na to gledam. Opet cu se pozvati na stivo 5 jezika ljubavi gdje JE zaista je sustinski bitno kako nekome pruzas ljubav, cak btinije nego kako ju ti osjecas.
Osjecaj je tvoj, tvoj gust a onaj drugi ima od te ljubavi samo onoliko koliko mu pruzis.

nisam citala, cula jesam za tu knjigu , a citajuci tebe sam vidjela da ti se prilicno svidja
kako ne znam o cemu se stvarno radi u tome, ovako povrsno gledajuci sto ti pises...pa...to nije ono o cemu ja govorim
cini mi se kao neki "vodic" kroz ljubav, a ja sam dosta skepticna prema svim tim knjigama savjetodavnog tipa...ucinite to i to, pa ce vam biti dobro

na ljubav gledam drugacije
ja od ljubavi nemam koliko mi je netko pruzi, ja od nje imam onoliko koliko sama "stvorim" te ljubavi u sebi

sto ce reci, volim osobu koju volim bez obzira voli li ona mene ili ne
govorim namjerno o osobi jer mi nije bitno je li to muz, ljubavnik, mama ili dijete
ona moze raditi stvari koje ce me sigurno povrijediti, osjecat cu se jadno zbog toga, ali me osjecaj te ljubavi, nakon pocetnog emocionalnog "stresa" nece proci

sigurno da cu vremenom koje ne provodim s njom manje misliti na nju, to je neki prirodni mehanizam, ali kad je se sjetim, osjetiti cu osjecaj dragosti i zadovoljstva sto je ta osoba nekad bila vazni dio mog zivota

ali...kako rekoh...zivjele razlicitosti:)

[ombia]

Pa najkraci moguci prikaz te knjige bi bio - naucite prepoznati svoje potrebe.

Masa ljudi uoopce ne zna sto treba. Lakse im je biti nesretan u neznanju.

sto ce reci, volim osobu koju volim bez obzira voli li ona mene ili ne

Taj dio razumijem i kod mene je bilo tako, nazalost.
Mnogo bi lakse bilo ne voljeti osobe koje tebe ne vole. Barem meni.

Vise sam mislila na to da ja mogu znati koliko me netko voli i dal me voli najbolje po tome kako me tretira. Promatrajuci kako se ponasa. A ne sto govori.

govorim namjerno o osobi jer mi nije bitno je li to muz, ljubavnik, mama ili dijete

Ja tu radim veliku razliku. Djetetu bi oprostila pa vjerojtno sve, a ljubavniku ni trecinu toga.:D

[Emericzy]

Za mene je i dalje (tko je shvatio, shvatio je) - ljubav: ono kako se ja ponasam prema drugome i on prema meni.

Sve ostalo su isprike i puko filozofiranje. U stilu ja mogu voljeti vise zena, ma figu, ne mozes voljeti ni jednu, bas zato ih treba dvije i vise.

Bas zato jer ljubav spram jedne nije tebi (nekome desetom) dostatna. Ni njena ljubav spram tebe. A kad volis vise u mom malom banalnom svijetu, ne volis ni jednu.
Da počnem od kraja -- svije ti jest malo skučen, ako ne vidiš da ima i drugoga, a ne samo onog tvojeg, u njemu. Ne znači da je banalan, ili da je loš. Samo je malo skučen tvojim pogledima. Nadam se da te u njemu neće nešto neočekivano neugodno iznenaditi.

Da se vratim na ljubav.
Jel me postuje, cijeni, smatra uzbudljivom, eroticnom i pametnom itd. Jer to sto misli o meni odredjuje njegove akcije. :)
Da, sve mi je očitije otkud tolike razlike u našim pogledima. Mi se razlikujemo u sasvim osnovnim stvarima; naravno da onda nemamo baš puno dodirnih točaka ni u onim sekundarnima.

Meni je nečije ponašanje prema meni sekundarno. Teško da ću ikoga zavoljeti zbog toga kako se ponaša prema meni. To su površni signali koji služe samo kao indicije.

Evo, dat ću ti jedan primjer. Moja su dva djeda bila totalne suprotnosti jedan drugome. Jedan je bio prototip djedice iz priča – veseo, dobrostiv, uvijek dobre volje, uvijek s nekim poklončićem, ljubaznom riječi, zafrkancijom. Razmazio je sve svoje unuke. Svi smo ga obožavali. Drugi je bio mučaljiv, smrknut, pogana jezika, a znao je i klepiti za uho ako nisi znao svoje mjesto. Svi smo ga se bojali i izbjegavali.

Kako sam odrastao, paradoksalno, sve sam nekako manje zalazio dobrom djedici. On je ispao nekako dezorijentiran. Dobrica, ugodan, zabavan... i to je otprilkike bilo sve. Sve sam češće posjećivao ovog drugoga i slušao onih par riječi koje je bio voljan izgovoriti. I sve sam češće baš njega pitao o ozbiljnim stvarima, važnim, bliskima srcu. Iako bi me obično šibao sviojim odgovorima.

Davno su već obojica pokojni. Stvarno se, živo, upečatljivo sjećam ovog drugoga i jako sam sretan što sam mu na neki način još dok je bio živ, u starosti, uspio dati do znanja da ga volim. Onog se prvog sjetim sa simpatijama, ali mi zapravo jako rijetko padne na pamet.

Ja ipak volim ljude, a ne njihovo ponašanje prema meni.

Naravno, prija ti kad je prema tebi netko ugodan i kad ti paše itd. Ali, prijanje nije ljubav. Ono samo pomaže u ljubavi. Podmazuje put.

Mozda to i jest trgvoina:ne zna: ali tako dugo dok sve proizvode potrebne za zivot nalazim u jednoj butigi, sve pet.
Problem je kad moras u pet drugih ducana da bi emotivni zivot (aka potrosacka kosarica) bio potpun.
Rastrcis se na sto strana a ni na jednoj nisi kako treba.
A ti sve kupuješ u Konzumu? Ne vjerujem.

Evo kako kupuje moja žena. Na placu ima pet-šest 'svojih' kumica. Svaka ima nešto svoje. Ima dva svoja mesara, jednog za svježe i jednog drugog za 'domaće' suhomesnato. U dvije ribarnice ima po jednog 'svojeg' prodavača. Jednom tjedno ode u Mercator po većinu 'industrijskih' proizvoda. Onih par osnovnih svakodnevnih stvari kuopuje u dućanu koji nam je u samoj kući. I onda još ima desetak-petnaestak dućana u kojima kupuje povremeno, neke vrlo specifične stvari.

S muškarcima je -- vjerujem -- puno manje 'promiskuitetna'. Ima mene, a možda još nekoga 'sekundarnog'. Vjerujem da je to, otprilike, to, jer se od ljudi ne traže tako specifične stvari kao od kumice na placu. I ljudi kao osobe nude puno krupnije i složenije stvari od onih koje se na placu dobiju. Traži se i dobiva se osobnost, a njih ne treba baš puno različitih. Mnogima je jedna dovoljna, ali eto, desi se ipak ponekad da budu i dvije. Štajaznam, možda i tri. Tko će znati. Mislim da tu nema puno pravila. Teško da ih može biti puno, jer su to stvarno široki, puno kompleksniji odnosi od trgovine na placu. Sasvim sigurno se ne može raditi o 'rastrčavanju na sve strane'.

Ali, ne vidim nikakvog razloga da to apsolutno i isključivo bude samo jedna jedina osoba. Nikakvog osim nagona i običaja. A znamo da i jednih i drugih ima svakakvih.

[Emericzy]

Ja tu radim veliku razliku. Djetetu bi oprostila pa vjerojtno sve, a ljubavniku ni trecinu toga.:D

Eto, još jedna razlika u poimanju ljubavi. Ljubavnika očito gledaš malo utilitarnije. Tu je dok je dobar. Iš doma kad više nije. Meni to ne paše u sliku ljubavi. O kojoj navodno ne znam baš puno, jer samo sebe volim.

Puno, puno mi je bliža ona slika koju daje Zezalica: "ona moze raditi stvari koje ce me sigurno povrijediti, osjecat cu se jadno zbog toga, ali me osjecaj te ljubavi, nakon pocetnog emocionalnog "stresa" nece proci". Slažem se. Jer volim osobu, a ne njezino ponašanje.

[*Fay*]

A ti sve kupuješ u Konzumu? Ne vjerujem.

Evo kako kupuje moja žena. Na placu ima pet-šest 'svojih' kumica. Svaka ima nešto svoje. Ima dva svoja mesara, jednog za svježe i jednog drugog za 'domaće' suhomesnato. U dvije ribarnice ima po jednog 'svojeg' prodavača. Jednom tjedno ode u Mercator po većinu 'industrijskih' proizvoda. Onih par osnovnih svakodnevnih stvari kuopuje u dućanu koji nam je u samoj kući. I onda još ima desetak-petnaestak dućana u kojima kupuje povremeno, neke vrlo specifične stvari.



Možda jedino da je od Mercatora odgovoriš, bar na neko vrijeme, dok ne sredimo stvari. :mig:

[pjena]

Jer volim osobu, a ne njezino ponašanje.

kao da osobu ne čini i njeno ponašanje (ne mislim tu samo na ševu sa strane).. ponašanje osobe je ono u što se zaljubljujemo, osim ako nisi u pubertetu pa se zaljubiš u poster iz brava. što čini tu osobu, ako ne njeni postupci? dobra majka? brižan otac? pa nismo zavoljeli brižnog oca, nego osobu :ne zna:

[ombia]

kao da osobu ne čini i njeno ponašanje (ne mislim tu samo na ševu sa strane).. ponašanje osobe je ono u što se zaljubljujemo, osim ako nisi u pubertetu pa se zaljubiš u poster iz brava. što čini tu osobu, ako ne njeni postupci? :

Tako je.

Inace E. iznenadio je mene zivot vec opako, ali nekako mislim da ni ti, usprkos suprotnim stavovima na ovoj temi, nisi imun za iznenadjenja.

A zivot bez izneadjenja bi i bio dosadan.

Tu je dok je dobar. Iš doma kad više nije

Pa to je mnogo iskreniji odnos nego sto ces ti ish-nuti ljubavnicu IAKO je dobra.

Tu tek nema pravde.:ne zna:

O kojoj navodno ne znam baš puno, jer samo sebe volim.

To ti ja nisam napisala, pa nema smisla da meni na to recipliras.

ona moze raditi stvari koje ce me sigurno povrijediti, osjecat cu se jadno zbog toga, ali me osjecaj te ljubavi, nakon pocetnog emocionalnog "stresa" nece proci". S

Nigdje nisam napisala da ljubav prestaje na pritisak gumba, dapace vec duze pa i na Prevarenima pisem, da je to nemoguce i da ne prestajes nekoga voljeti samo zato jer odlucis ili jer te povrijedio. Tako da, pogresno si protumacio moj tekst :ne zna:

Meni je nečije ponašanje prema meni sekundarno. Teško da ću ikoga zavoljeti zbog toga kako se ponaša prema meni.

Znaci, da banalizramo - promatras lijepu i zanimljiv zenu. Priblizis joj se, ona te odmjeri i kaze - koji jadnik i izvrijedja te. Ti ces ju nastaviti voljeti? Ili uopce zapoceti?

Ilii dogovoriti cete se (recimo sa ljubavnicom) da nema kasnjenja na dejtove jer imate malo vremena. I ona svaki put zakasni, bas joj je sevjedeno. Ali ti ces ju i dalje voljeti.

Pa ti si si svetac. :)

Primjer sa djedom, nesto te ipak privuklo drugom djedi, vjerujem da nije bio cistri sadomazohizam u pitanju. Ipak si vidio nesto zanimljivo u tom odnosu. Nisi valjda iz cista mira isao po porciju omalovazavanja?

Posve mi je neshvatljivo da mozes odijeliti ljude (djecu i zivotinje izuzima ovoga) od njihovog ponasanja?:confused:

Dakle ti bi volio svoju zenu i da je sklona alkoholu, kockanju i ostalim destruktivnim nacinima ponasanja. Volio bi ju godinama usprkos tome?

Vidis ja ne bih mogla dugo voljeti recimo alkoholicara, jer u mom banalnom svijetu nagon za samoodrzanjem je ipak jaci.

A ti sve kupuješ u Konzumu? Ne vjerujem.

Evo kako kupuje moja žena. Na placu ima pet-šest 'svojih' kumica. Svaka ima nešto svoje. Ima dva svoja mesara, jednog za svježe i jednog drugog za 'domaće' suhomesnato. U dvije ribarnice ima po jednog 'svojeg' prodavača. Jednom tjedno ode u Mercator po većinu 'industrijskih' proizvoda. Onih par osnovnih svakodnevnih stvari kuopuje u dućanu koji nam je u samoj kući. I onda još ima desetak-petnaestak dućana u kojima kupuje povremeno, neke vrlo specifične stvari.

Ja sam na zapadu, trulom. I sve kupujem u istom ducanu :), nema ovdje placeva bas. Dakle sve kupim u jednom da bi mi za gustanje ostalo sto vise vremena. Ali pazljivo biram u kojem cu ducanu kupovati.

(u onom gdje ima organske klope i slicno)

Tvoja zena ima puno vremena ili joj je nabavka namirnica strast. :D Meni ovog obojeg nedostaje.

jer se od ljudi ne traže tako specifične stvari kao od kumice na placu

Maltene ce ispasti da ima vise kriterija za kumicu na placu nego za partnera za zivot. :D

I ljudi kao osobe nude puno krupnije i složenije stvari od onih koje se na placu dobiju.

Tako je, ali ti si taj koji si imao teoriju o lakoj kupnji, a sad vidim da je kod tebe i kupnja komplicirana.

Sve kod tebe komplicirano. O.k. ako ti pase. Ali nije onda tocno ljude koji vole jednostavno - nazivati posesivnima.

[pjena]

Sve kod tebe komplicirano. O.k. ako ti pase. Ali nije onda tocno ljude koji vole jednostavno - nazivati posesivnima.

Bit je tako jednostavna. Imaš sasvim logičnu soluciju odmah u startu se dogovoriti s partnerom da živite u otvorenom braku ili tvoja ljubav podrazumjeva vjernost. Čim ti radiš bilo što, što bi tvog partnera povrijedilo, i šutiš, svejedno, možda lažeš mu o tome, onda postoji problem. to što ti ne znaš da li tvoja žena ima sekundarnog jebača, ne znači da ga ima ili nema. vi razgovarali o tome i niste dogovorili pravila. ti nisi siguran da bi ona prihvatila tvoj stav , da jesi, o tome bi s njom nadugo i nasiroko popricao, a ne s toliko žara i volje na forumu objšnjavao SVOJ stav.

[Emericzy]

Možda jedino da je od Mercatora odgovoriš, bar na neko vrijeme, dok ne sredimo stvari. :mig:
:rofl: Ma, probali smo alternativu, ali na kraju ipak završimo tamo. :rofl:

[Emericzy]

kao da osobu ne čini i njeno ponašanje (ne mislim tu samo na ševu sa strane).. ponašanje osobe je ono u što se zaljubljujemo, osim ako nisi u pubertetu pa se zaljubiš u poster iz brava. što čini tu osobu, ako ne njeni postupci? dobra majka? brižan otac? pa nismo zavoljeli brižnog oca, nego osobu :ne zna:

Možda nisam bio dovoljno precizan. Mislio sam na ponašanje prema meni. To je jedan od važnih faktora ali nije presudan. A ponašanje u generalnom, životnom smislu svakako jest važno. To je slika ličnosti.

[Emericzy]

iznenadio je mene zivot vec opako, ali nekako mislim da ni ti, usprkos suprotnim stavovima na ovoj temi, nisi imun za iznenadjenja.

A zivot bez izneadjenja bi i bio dosadan.
Naravno da nisam imun. Pa, meni je ta druga ljubav bila totalno inenađenje i šok. Nikad ne bih bio pomislio da je tako nešto moguće. Isto su tako mogući i drukčiji šokovi, naravno. To ja cijelo vrijeme i govorim ljudima koji su uvjereni da sve znaju unaprijed. Znaju moj kurac, da prostiš.

Uvijek sam bio uvjeren da je šarati uokolo OK ako ti je do toga. Nekad mi je bilo do toga, nekad nije. Što sam bivao stariji, to mi se to manje dopadalo. Ali, tu sam širokogrudan -- neka šara koga veseli. Ali, ni palo mi na pamet ne bi da možeš istovremeno voljeti -- baš u punom smislu te riječi voljeti, platonski, erotski, ljudski, prijateljski, na sve načine -- više od jedne osobe. Jako mije dugo i trebalo da uopće shvatim što se desilo.

Pa to je mnogo iskreniji odnos nego sto ces ti ish-nuti ljubavnicu IAKO je dobra.

Tu tek nema pravde.:ne zna:
Nema to veze sa iskrenošću. Ti govoriš o nečemu gdje nema neke osobite ljubavi. Inače ga ne bi 'išnula'. Ja govorim o ljubavi, gdje to ne možeš učiniti. Bez obzira je li ta osoba 'dobra' ili nije; to je irelevantno, jer ne govorimo o robi i trgovini, gdje vraćaš robu s greškom. Osobu koju voliš voliš usprkos njezinih 'grešaka'. Uzimaš ju s manama i vrlinama.

Ja ću svoju drugu ljubav na kraju morati 'ostaviti' jer nema načina da normalno živiš sa dvije ljubavi. Tako nešto ne postoji. Nitko moj drag i blizak ne bi pristao na to. Niti njezin drag i blizak. Dakle, ne govorim o tome što misle susjedi, nego bliske osobe do kojih mi je stalo.

Znaci, da banalizramo - promatras lijepu i zanimljiv zenu. Priblizis joj se, ona te odmjeri i kaze - koji jadnik i izvrijedja te. Ti ces ju nastaviti voljeti? Ili uopce zapoceti?

Ilii dogovoriti cete se (recimo sa ljubavnicom) da nema kasnjenja na dejtove jer imate malo vremena. I ona svaki put zakasni, bas joj je sevjedeno. Ali ti ces ju i dalje voljeti.

Pa ti si si svetac. :)
Ne. Naravno da mora postojati neki osnovni intimni kontakt da bi se ljubav razvila. Ali, ona će se razviti na temelju toga kakva je ta dama osoba, a puno manje na osnovi toga kako se ona prema meni ponaša. Vidim da je tebi to neobično, ali očito smo različite osobe. Ti na to gledaš nekako utilitarno. (Bar u mojim očima. Jasno da to tebi izgleda drukčije.)

Primjer sa djedom, nesto te ipak privuklo drugom djedi, vjerujem da nije bio cistri sadomazohizam u pitanju. Ipak si vidio nesto zanimljivo u tom odnosu. Nisi valjda iz cista mira isao po porciju omalovazavanja?
Ne, nisma, vidio sam u njemu jako puno. Ali ne u njegovom ponašanju prema meni. Jako sam ga zavolio jer je bio vrijedna, posebna osoba. Iako se prema meni odnosio vrlo grubo, hladno i odbojno. Ti ga, izgleda, ne bi mogla zavoljeti.

Posve mi je neshvatljivo da mozes odijeliti ljude (djecu i zivotinje izuzima ovoga) od njihovog ponasanja?:confused:
Odgovorio sam o tome Fay. Tu smo se krivo razumjeli. Govorio sam o ponašanju prema meni, a ne općenito.

Dakle ti bi volio svoju zenu i da je sklona alkoholu, kockanju i ostalim destruktivnim nacinima ponasanja. Volio bi ju godinama usprkos tome?
Da se to dogodi mojoj sadašnjoj ženi, vjerojatno da. Uostalom, vidim iz nekih primjera u bližoj okolini da to itekako funkcionira. Ljudi nastavljaju voljeti. Jer vole osobu a ne njezino ponašanje.

Vidis ja ne bih mogla dugo voljeti recimo alkoholicara, jer u mom banalnom svijetu nagon za samoodrzanjem je ipak jaci.
Ma, vjerujem da ipak bi. Ne bi možda mogla živjeti s njime, ali bi ga vjerojatno i dalje voljela, ako si ga voljela prije.

Sve kod tebe komplicirano. O.k. ako ti pase. Ali nije onda tocno ljude koji vole jednostavno - nazivati posesivnima.
Ja mislim da sam posesivne nazvao posesivnima, a ne jednostavne. Ali OK, mislim da se tu ionako nećemo razumjeti. Predaleko su naši pogledi, bojim se, da bismo se stvarno našli na nekakvom zajedničkom zaključku.

[ombia]

Ne, nisma, vidio sam u njemu jako puno. Ali ne u njegovom ponašanju prema meni. Jako sam ga zavolio jer je bio vrijedna, posebna osoba. Iako se prema meni odnosio vrlo grubo, hladno i odbojno. Ti ga, izgleda, ne bi mogla zavoljeti.

Mislim da ne bih, da. :ne zna:
Ali prije toga bih ga pitala zasto je tako osoran i grub, objasnila kako to ja dozivljavam i rekla mu da bih zeljela da mi dozvoli da se zblizimo jer smatram da mi ima mnogo toga za dati (u nematerijalno smislu naravno).
Isla bih ja-porukama, a ne ti-porukama, ti si ovakav onakav, dakle pozitivna komunikacija na djelu - ne ti si budala jel kasnis, nego ja se osjecam lose kad me puste da cekam.

Dakle ne bih voljela osobu koja se prema meni lose ponasa (barem ne dugorocno, kao sto napisah ljubav se ne gasi pritiskom na gumb) ali bih pokusala saznati zasto se tako ponasa i ima li sanse da se prema meni ako ga zamolim/pomognem - ponasa drugacije.

[Cameron]

Eto, još jedna razlika u poimanju ljubavi. Ljubavnika očito gledaš malo utilitarnije. Tu je dok je dobar. Iš doma kad više nije. Meni to ne paše u sliku ljubavi. O kojoj navodno ne znam baš puno, jer samo sebe volim.

Puno, puno mi je bliža ona slika koju daje Zezalica: "ona moze raditi stvari koje ce me sigurno povrijediti, osjecat cu se jadno zbog toga, ali me osjecaj te ljubavi, nakon pocetnog emocionalnog "stresa" nece proci". Slažem se. Jer volim osobu, a ne njezino ponašanje.

hm, ovo je dobro pitanje, što mi zapravo volimo. Da li volimo osobu bez obzira na mane, koje mane su nam prihvatljive a koje nisu, koliko već u startu računamo kada je ljubav u pitanju. Ja sam npr. sasvim dobro programirana da se u neki tip osoba uopće ne mogu zaljubiti. Npr. u alkoholičara. Čim posumnjam, samo otprilike, da osoba ima problema, jednostavno u sebi izgradim takvu da tako kažem sliku o toj osobi i njenom ponašanju, da nema šanse za bilo kakav osjećaj.
Sigurno imaš neki takav filter - ne vjerujem da te baš bilo kakva osoba može privući. Svi mi imamo neke priorete, kriterije prema kojima ocjenjujemo osobine, nekima su važnije jedne od drugih. Ali opet su to nekakvi kriteriji. nekako sumnjam da bi se mogao zaljubiti u kojigod karakter. Opet tu postoji neki filter. da ti se sada žena propije, ne bi je prestao voljeti jer bi tebi u pamćenju ostala osoba kakva je bila ili kakva može biti. opet je to drugačije. pitanje da li bi se ti zainteresirao za nju da si je npr. upoznao kao pijanicu?

Mislim da je teško odvoliti ponašanje od osobe. To ponašanje je jako važno. Jer ono ipak govori u suštini, kakva ta osoba jest. Primjer tvojeg djeda mislim da nije dovoljno jak primjer. Što me u njemu smeta?
Npr. kažeš, bio je hladan, ali vrijedan, poseban. On je drugim nekim ponašanjima pokazivao vrline koje su tebi važnije od same činjenica da je bio direktno prema tebi hladan. Ali kako si znao da je vrijedan? opet po onome što je pokazivao - svojim ponašanjem, načinom na koji se brinuo, radio itd.. opet je tu prisutna neka kompenzacija. bio je hladan ALI... vrijedan itd.. A kako si znao da je vrijedan? po ponašanju, brizi.
Kako odvojiti ponašanje? zar ono nije posljedica onoga što jesmo. Da, kaže se da se ne ponašamo uvijek u skladu s onim što jesmo, ali u većini slučajeva, ipak je tako. A sada govorimo općenito, ne za pojedinačne slučajeve. I govorimo o bitnim osobinama, ne o npr. spuštanju daske u WC-u.

Ako mislim da nisam lijena ali ako se ponašam kao lijena osoba - ja to ipak jesam.
Mogu ja biti divna u sebi ali ako sam alkoholičar (što se vidi iz mojeg ponašanja odnosno djelovanja - jer pijem) teško da je to ljudima iz moje okoline neka utjeha.

Može se voljeti unatoč svemu, ali teško da ćemo ostati s osobom unatoč svemu.

Odnosno, da se bolje objasnim. Ljubav nije dovoljna. Možemo voljeti, patiti pa opet voljeti, čak i kada je osoba sa svojim ponašanjem (jer na temelju ponašanja mi zaključujemo kakva je tko osoba) loša prema nama, ali ćemo, ukoliko smo jako nesretni, ili samo nesretni (ovisno o pragu tolerancije) jednostavno otići.

I dobro da je tako. Dobro je da u procesu volimo uvijek dvije osobe - sebe i partnera. Zbog ljubavi prema sebi ne smijemo dozvoliti bilo kakvo ponašanje i nanošenje zla. Ta ljubav određuje što prihvaćamo a što ne. I ta ljubav - ona koju imamo za sebe - često određuje koliko ćemo i biti sebični prema partneru. Sve ovisi koja ljubav prevagne, koja je jača, i u kojem trenutku.

[Cameron]

Em, ono što me takodjer navodi na razmišljanje jest i naša destruktivnost.
Često puta u svoj život privučemo osobu koja je oličenje naših strahova, ili odnosa kojeg imamo prema sami sebi. Ili pak, zaljubimo se u osobu za koju mislimo da je sve ono što mi nismo.
Inače nisam popularna sa ovim svojim razmišljanjima - na topicu gdje sam pokušala pomoći s ovim navodima bila sam prilično izvrijeđana - ali to su i dalje moja uvjerenja. Ja zaista mislim da svojom energijom, stavovima prema životu, prema sami sebi, onime što u sebi najdublje nosimo - pa i traume, patologije i ostalo - privlačimo u svoj život situacije, osobe i osjećaje, doslovce u skladu s time što nosimo u sebi.

Jako je teško odvojiti sebe od osoba koja su nam bliske. I emocije koje nam te osobe bude.
Tu je isto kvaka. Osoba s jako niskim samopoštovanjem privuče osobu koja je zlostavlja. Jer smatra da to tako treba, jer možda nema drugačiji obrazac ponašanja. Jako je kompleksno pitanje u što se mi zapravo zaljubljujemo i zašto baš u taj tip osobe. Ali ti odgovori leže u našoj podsvijesti, duboko u nama, i nisu nam, vrlo često uopće evidentni.

Ako pođemo od pretpostavke da smo na svijetu da učimo, tada je svaka osoba koja nam dođe u život nekakav učitelj, odnosno medij putem kojeg nam je dano da nešto naučimo. Na duhovnoj razini.
Ne znam ako sam se uspjela objasniti, inače kada o ovome pišem me ljudi baš ne razumiju.

Ja tu ne govorim o fatalizmu jer s time fatalizam nema veze. Mi uvijek imamo moć da potražimo odgovore. I narastemo duhovno.
Ali ništa bez truda. Bez želje da shvatimo zašto nam se nešto dešava, zašto smo npr. zaljubljeni baš u osobu koja je prema nama loša, ili zašto, u tvojem slučaju, postoji ljubav prema ne jednoj, već dvije žene.
da li je to samo zato jer je moguća takva ljubav, ili postoji neki još dublji razlog zašto nam se to može desiti u životu?
ja uvijek zabrazdim u takva pitanja :zubo:

[Helder]

Ja zaista mislim da svojom energijom, stavovima prema životu, prema sami sebi, onime što u sebi najdublje nosimo - pa i traume, patologije i ostalo - privlačimo u svoj život situacije, osobe i osjećaje, doslovce u skladu s time što nosimo u sebi.

Osoba s jako niskim samopoštovanjem privuče osobu koja je zlostavlja. Jer smatra da to tako treba, jer možda nema drugačiji obrazac ponašanja.

:top:

U odnosu na sebe sazrijevaš kroz one koje kroz život upoznaš. To što si neshvaćena od drugih potpuno je razumljivo, ali to je njihov problem, a ne tvoj. Ti kužiš, oni ne....:top:

[*Fay*]

Ja ću svoju drugu ljubav na kraju morati 'ostaviti' jer nema načina da normalno živiš sa dvije ljubavi. Tako nešto ne postoji. Nitko moj drag i blizak ne bi pristao na to. Niti njezin drag i blizak. Dakle, ne govorim o tome što misle susjedi, nego bliske osobe do kojih mi je stalo.



Jesi malo razmišljao o tome kako bi ti sad fino bilo da si Arap-musliman? Nikome ništa ne bi bilo čudno niti bi smetalo, a ti bi uživao sa svoje 2 ljubavi. S perspektivom da skupiš još jednu-dvije. :cerek:
Ne zezam se... stvarno mislim... pomaknimo se par tisuća kilometara i eto ti... Jeste li razmišljali o tome da oni podjednako vole svoje 2-3-4 žene i da im to ne izgleda nakaradno i nemoguće kao nama?

[pjena]

Emericzy, ok preuzeo si temu, mada iskreno, bez uvrede, meni se ne da puno čitati teme na koje se ti navučeš, čitam kasno i stvarno mi te dizertacije nisu tada po guštu. mislim da je tebi blog primjerenija forma od foruma, ali tko voli, neka... izazivaš reakcije i it's ok :) uglavnom, jednostavno, ne vjerujem ti da nekog uopce volis. i sa svojih tisucu i tisucu recenica nisi uvjerio mnogo ljudi da je normalno dati ženi pusu na vratima i tako je ispratiti kad ide ljubavniku. i ševite se svako nekog drugog i super vam je. ako misliš da je to idealna situacija, zašto joj ne kažeš, možda bi se iznenadio.

[pjena]

Jesi malo razmišljao o tome kako bi ti sad fino bilo da si Arap-musliman? Nikome ništa ne bi bilo čudno niti bi smetalo, a ti bi uživao sa svoje 2 ljubavi. S perspektivom da skupiš još jednu-dvije. :cerek:
Ne zezam se... stvarno mislim... pomaknimo se par tisuća kilometara i eto ti... Jeste li razmišljali o tome da oni podjednako vole svoje 2-3-4 žene i da im to ne izgleda nakaradno i nemoguće kao nama?

a jesi li ti ikad čitala ispovjesti nekih žena iz "naše" civilizacije koje su se zaljubile, živjele tako i pobjegle glavom bez obzira. imala si priliku u zadnje vrijeme čitati beletristiku i arapskih žena koje nisu izdržale borbu u toj "zajednici". muškarac nije trofej, i mi ne živimo u svijetu u kojem muškarac treba imati onoliko žena koliko zarađuje. brak kao zajednica je zastarjela, papir ne znači više ništa, povjerenje je to što je bitno. i ako netko ima ženu i 5 ljubavnica, jer ne može po našim zakonima imati 6 zakonitih, od njega se jedino očekuje da je iskren sa svima.

[zezalica]

Jeste li razmišljali o tome da oni podjednako vole svoje 2-3-4 žene i da im to ne izgleda nakaradno i nemoguće kao nama?

ma vidi, uopce nije bitno voli li on 2-3-4 zene
njegov problem kako ce to sve uskladiti:ne zna:

ono sto bih ja voljela je da mene ne smeta to sto on voli 2-3-4...
i tu vidim vrijednost ovih rasprava, ne u tome je li to moguce ili nije, nego ako sam ja jedna od stranki u svemu tome, da se mogu uspjesno nositi s time


a jesi li ti ikad čitala ispovjesti nekih žena iz "naše" civilizacije koje su se zaljubile, živjele tako i pobjegle glavom bez obzira. imala si priliku u zadnje vrijeme čitati beletristiku i arapskih žena koje nisu izdržale borbu u toj "zajednici".


e sad, jesu li pobjegle jer nisu mogle prihvatiti cinjenicu da nisu emocionalno jedine ili su pobjegle zbog cisto zivotnih uvjeta u kojima zene tamo zive??
a koji su puno drugaciji od onih na koje su navikle

ja citala da se u Egiptu gdje je dozvoljeno mnogozenstvo, ali se vecinom ne prakticira, javljaju zene koje su zaposlene i udane i voljele bi da im muz ima jos koju zenu uz njih, da bi se odteretile:D

i ako netko ima ženu i 5 ljubavnica, jer ne može po našim zakonima imati 6 zakonitih, od njega se jedino očekuje da je iskren sa svima.

a ne znam,:ne zna:... ocekujem da mi bude dobro s njim, i njemu sa mnom
a taj koji je u stanju namiriti 6 zena.:eek:..pa valjda je onda i vrijedan truda:cerek:

[Emericzy]

Dakle ne bih voljela osobu koja se prema meni lose ponasa (barem ne dugorocno, kao sto napisah ljubav se ne gasi pritiskom na gumb) ali bih pokusala saznati zasto se tako ponasa i ima li sanse da se prema meni ako ga zamolim/pomognem - ponasa drugacije.
Taj pristup primjećujem kod mnogih. Ali ga zapravo ne razumijem.

Gle, zavoliš nekoga. Zato jer je takav kakav jest. Ne zaljubljuješ se u nekakvu imaginarnu osobu. I onda, iako si ga zavoljela takvog kakav jest, ti bi ga sad mijenjala. Nije li to nelogično?

[Emericzy]

Em, ono što me takodjer navodi na razmišljanje jest i naša destruktivnost.
Često puta u svoj život privučemo osobu koja je oličenje naših strahova, ili odnosa kojeg imamo prema sami sebi. Ili pak, zaljubimo se u osobu za koju mislimo da je sve ono što mi nismo.
Ne mora to biti destruktivno. Ja sam to uvijek radio. Tri najvažnije žene u mom životu sve su bile (i sada su) jako, jako različite od mene. Kao što ti kažeš, "sve ono što mi nismo". Ali, to nikada nije bilo destruktivno. Bilo je često zajebano i temperamentno i teško i komplicirano i frustrirajuće, ali nikad destruktivno. na kraju smo moje partnerice i ja ipak dolazili do nečeg zajedničkog. Nazvao bih to kompromisom, ali je 'kompromis' nažalost danas negativna riječ.

Ali, istina je da puno ljudi stvarno namjerno ulazi u destruktivne odnose.

Ako pođemo od pretpostavke da smo na svijetu da učimo, tada je svaka osoba koja nam dođe u život nekakav učitelj, odnosno medij putem kojeg nam je dano da nešto naučimo. Na duhovnoj razini.
Ne znam ako sam se uspjela objasniti, inače kada o ovome pišem me ljudi baš ne razumiju.
Meni je to sasvim razumljivo. Od 'svojih' sam žena naučio puno. Valjda i one nešto od mene; valjda ni ja nisam bio u tom smislu beskoristan.

Ali ništa bez truda. Bez želje da shvatimo zašto nam se nešto dešava, zašto smo npr. zaljubljeni baš u osobu koja je prema nama loša, ili zašto, u tvojem slučaju, postoji ljubav prema ne jednoj, već dvije žene.
da li je to samo zato jer je moguća takva ljubav, ili postoji neki još dublji razlog zašto nam se to može desiti u životu?
ja uvijek zabrazdim u takva pitanja :zubo:
I ja. Zato i jesam na forumu.

[Emericzy]

Jesi malo razmišljao o tome kako bi ti sad fino bilo da si Arap-musliman? Nikome ništa ne bi bilo čudno niti bi smetalo, a ti bi uživao sa svoje 2 ljubavi. S perspektivom da skupiš još jednu-dvije. :cerek:
Ne zezam se... stvarno mislim... pomaknimo se par tisuća kilometara i eto ti... Jeste li razmišljali o tome da oni podjednako vole svoje 2-3-4 žene i da im to ne izgleda nakaradno i nemoguće kao nama?

Nemam pojma. Mislim da mi to ne bi odgovaralo. Naime, tamo su uloge podijeljene onako kako se meni ne sviđa. Ja volim jake žene, čvrste, koje mi pariraju kad treba, koje su partneri. U muslimana žena to može biti samo uz pomoć lukavstva. U pravilu je podložna i sluša 'gazdu'. To nije za mene.

[Emericzy]

Emericzy, ok preuzeo si temu, mada iskreno, bez uvrede, meni se ne da puno čitati teme na koje se ti navučeš, čitam kasno i stvarno mi te dizertacije nisu tada po guštu. mislim da je tebi blog primjerenija forma od foruma, ali tko voli, neka... izazivaš reakcije i it's ok :) uglavnom, jednostavno, ne vjerujem ti da nekog uopce volis. i sa svojih tisucu i tisucu recenica nisi uvjerio mnogo ljudi da je normalno dati ženi pusu na vratima i tako je ispratiti kad ide ljubavniku. i ševite se svako nekog drugog i super vam je. ako misliš da je to idealna situacija, zašto joj ne kažeš, možda bi se iznenadio.
Da je to tako jednostavno, ne bi ove debate toliko trajale. Uvjeren sam da tajna nije u otvorenom braku. Ne znam ni za jedan otvoreni brak u stvarnosti. Nikad nisam čuo ni za jedan osim u Hollywoodu, ali tamo glume opuno toga, pa valjda onda mogu i razne čudne brakove.

Ne vjerujem da otvoreni brak može opstati. I zato mi ni na pamet ne pada. Možda može opstati konvencionalni brak uz diskretnu vezu s još nekime sa strane. Toga ima puno, vjerojatno baš zato jer nam je svima to nekako 'normalnije'.

Ono što ja pokušavam shvatiti jest, može li ta diskretna veza sa strane biti prava ljubav, kad je u braku također prava ljubav.

Uvjeren sam da može jer sam to iskusio, ali volim čuti što drugi o tome misle. Sam sa sobom čovjek si može umisliti svašta. A realnost se bolje vidi kad svoje viđenje stvari suprotstaviš onome drugih ljudi. Puno stvari ti postane jasnije.

[*Fay*]

a jesi li ti ikad čitala ispovjesti nekih žena iz "naše" civilizacije koje su se zaljubile, živjele tako i pobjegle glavom bez obzira. imala si priliku u zadnje vrijeme čitati beletristiku i arapskih žena koje nisu izdržale borbu u toj "zajednici". muškarac nije trofej, i mi ne živimo u svijetu u kojem muškarac treba imati onoliko žena koliko zarađuje. brak kao zajednica je zastarjela, papir ne znači više ništa, povjerenje je to što je bitno. i ako netko ima ženu i 5 ljubavnica, jer ne može po našim zakonima imati 6 zakonitih, od njega se jedino očekuje da je iskren sa svima.

Čemu takva strogost?

'Naše' žene su pobjegle od toga - pa nije ni čudo, odgojeni smo u drugačijem duhu.

Ni neke 'njihove' žene ne izdrže u takvoj zajednici? Pa ništa čudno - ni mi često ne izdržimo ni u ovom odnosu ravnopravnih partnera 1:1. :ne zna:

Imala sam nekog posla s Arapima i dosta ih upoznala (ugl. iz država sjeverne Afrike). Oni se danas zezaju da nemaju love za više od jedne žene, pa da se zato žene samo s jednom, makar imaju pravo na četiri.

A to da 'papir' danas ne znači više ništa: tebi možda ne znači, a možda ne znači ni meni. Ali, vjeruj, mnogima i dalje puno znači: inače ga ne bi ni potpisivali.

[Zirou]

Nije mi se bas dalo dalo cijelu temu citat, ali uglavnom moja teorija je da sam zenama napetiji dok sam u vezi. ..ali opet....mozda je to samo moj feeling.... :angel:

[*Fay*]

Nije mi se bas dalo dalo cijelu temu citat, ali uglavnom moja teorija je da sam zenama napetiji dok sam u vezi. ..ali opet....mozda je to samo moj feeling.... :angel:

Da, možda je to samo tvoj feeling. :angel:

Doduše, ima žena kojima je stvar dokazivanja vidjeti hoće li "uspjeti" kod oženjenog muškarca. Npr. hoće li uspjet unijeti malo turbulencije u njegov - kao - sređen život ili čak po mogućnosti 'oteti' ga ženi. Ali, to su obično žene koje imaju puno problema same sa sobom.

(Ah, baš imam jednu u blizini koja pati od toga toliko da bi joj trebao psihijatar :rolleyes:).

Isto je i obrnuto. Mnogim muškarcima je izazov vidjeti hoće li uspjeti kod udane žene. No, kod njih je to više igra nego kod žena i ugl. ne poprima tako patološke oblike kao kod žena... Uostalom, vi muškarci ste i tako vječna djeca (zaigrani dječaci). :kava:

[Cameron]

Em, jučer dok sam trčala :zubo: razmišljam malo o ovoj temi :zubo: i zapravo mi padne na pamet koja je možebitna razlika između onog što ti tvrdiš o "ponašanju" i mi ostale cure. I onda shvatim da ti govoriš o davanju i ponašanju kroz davanje tebi, a mi o ponašanju, ali o onome koje govori o tome kakav je tko kao osoba (odnosno, da ne govorim u tuđe ime, ja sam govorila o ponašanju na taj način)
Ako sam dobro shvatila, tvrdiš da je prava ljubav ona koja opstaje unatoč tome koliko nam osoba daje jer volimo tu osobu, a ne ono što od nje dobijamo.
Nasuprot tome, tvrdnja da ipak volimo osobu u omjeru onoga što od nje dobijamo, koliko nas usrećuje. To zoveš trgovinom.
Ja sada baš ne znam koliko je to trgovina. Mislim, ovako ugrubo jest, ali meni se čini da ljubav prema osobi koja nam ne pruža ništa ili nam pruža nedovoljno ili nas povrijeđuje može opstati, samo je pitanje hoćemo li mi uz nju. Da se nadovežem na ono da ljubav nije dovoljna itd... što sam već pisala.

[Cameron]

ma vidi, uopce nije bitno voli li on 2-3-4 zene
njegov problem kako ce to sve uskladiti:ne zna:

ono sto bih ja voljela je da mene ne smeta to sto on voli 2-3-4...
i tu vidim vrijednost ovih rasprava, ne u tome je li to moguce ili nije, nego ako sam ja jedna od stranki u svemu tome, da se mogu uspjesno nositi s time


Da, i mene ova tema fascinira zbog toga. Pokušavam otvoriti um prema nečemu što je meni, i dalje, prilično užasavajuće :zubo:
Kao osoba koja bi se mogla naći u situaciji da voli dvojicu, mislim da bih se grozno osjećala i da mi ne bi bilo lako. Vjerujem da bi me savjest pekla, ali to čak i ne bih mogla svesti samo na neku savjest; bio bi prisutan i strah da ću na kraju svih povrijediti, strah da bi mogla cijeli svoj život okrenuti naglavačke, strah od prevelike životne promjene, strah da budem otkrivena, strah da emocije prema drugoj osobi na kraju prevagnu. I da postanem nesretna tamo gdje jesam, u zakonitoj vezi. Jer bi to značilo tu veliku životnu promjenu, ili pak, neku nesreću jer nisam išla u tu veliku promjenu.
Sve nešto.

Da sebe pronađem u ulozi osobe koja ima partnera koji voli dvije žene, tu mislim da nemam dvojbe, i da u tom odnosu ne bih mogla ostati. Da li taština, da li je to ono što nam je usađeno... ne znam. Zato i pokušavam sada sagledati stvar sa drugog nekog aspekta

[colibri]

Em, jučer dok sam trčala :zubo: razmišljam malo o ovoj temi :zubo:
Ja sada baš ne znam koliko je to trgovina. Mislim, ovako ugrubo jest, ali meni se čini da ljubav prema osobi koja nam ne pruža ništa ili nam pruža nedovoljno ili nas povrijeđuje može opstati, samo je pitanje hoćemo li mi uz nju. Da se nadovežem na ono da ljubav nije dovoljna itd... što sam već pisala.

Ne moze.. mislim nema sansi ! Ljubav se njeguje kao cvijet ! Ljubav je kada dijelis sa nekim nesto bilo sta ,bez te podjele ona umire .
U ljubavi dajes koliko i primas . Nazovi to sentimentalni komerc,ili kako zelis. Nivo tolerancije je razlicit kod svakoga individualca. Vezan je uz njegov odgoj i karakter.

Recimo sve zene sa juzne hemisfere su delikatne ,slusaju se mnogo, kukaju na sve.
Zene sa sijevera su mnogo jace odlucnije i hrabrije. Tako je i u ljubavi nivo tolerancije je vezan uz tvoju licnost.

[Emericzy]

Cameron, puno sam razmišljao o ovom tvom postu, pa mi je dugo trebalo da na njega odgovorim.

Ovaj tvoj post je užasavajuć za svaku ženu. Vjerujem da ti je to jasno. Uglavnom nam ideja, odnosno misao da prevara nastupa kada nam nešto u vezi nedostaje ili kada smo nesretni, daje neku sigurnost. Jer to istovremeno znači da neće doći do prevare ukoliko je partner sretan. Ono što ti sugeriraš, odnosno tvrdiš, u prijevodu se čita drugačije. Da se ona druga ljubav može desiti bez obzira na postojeću. Bez obzira na to što nema nesreće u postojećoj. Dakle oduzimaš garanciju, onu iluziju sigurnosti u kojoj se uljujamo kada razmišljamo o tome da bi mogli biti prevareni i u kojim uvjetima.
Točno. Samo, to ne bi smjelo biti užasavajuće. To je upravo ono o čemu cijelo vrijeme pričam.

Čemu uopće užas? Cijela ideja braka u današnje doba jest priča o partnerstvu ravnopravnih ljudi. Znači, osnova sigurnosti mora biti u nama, a ne u našem partneru. Brak ili veza moraju stajati na dvije noge, ne na jednoj. Mi nismo, odnosno, ne bismo trebali biti, ovisnici jedno o drugome. Trebali bismo biti stabilne osobe koje voljno, a ne bačene u situaciju bez izbora, dijele i razmjenjuju dijelove svojih života. Oslonjene jedna na drugu, a ne viseći jedna na drugoj.

Brak nam daje dodatnu sigurnost, a ne osnovnu. Osnovnu daje djeci, a ne nama.

Da, imaš pravo, ja oduzimam garanciju, oduzimam iluziju sigurnosti. Jer, kako i sama kažeš, ona je iluzija. Nikakvih garancija u životu nema. Nikakvih. Iluzije o sigurnosti će pad na tvrdu zemlju – ako se desi – samo učiniti žešćim i opasnijim.

Ovisnost jednog partnera o drugome nikada nije bila dobra, a u sadašnje doba, u kojemu se i preostale iluzije o sigurnosti i garancijama mrve kao stari kruh, pogotovo je štetna. Prije je ona znala dominantnom partneru dati priliku da radi što hoće, a submisivnom partneru oduzimala praktički sva prava i slobode, a davala mu, hajd'mo reći, nekakvu sigurnost -- iako je i tada sigurnost bila dobrim dijelom iluzija.

Danas su nam oči malo više otvorene, pa su iluzije nekako prozirnije. Lakše vidimo što se iza njih krije.

Zato sam negdje drugdje rekao da ja ono malo sigurnosti koja postoji vidim samo i isključivo u osjećajima. Kad vidiš nešto što po svim tviojim definicijama izgleda kao ljubav, a i ti ju osjećaš sa svoje strane, onda je to, to. Ne valja tome pridavati atribute koje ljubav nema – sigurnost, vječnost itd. Ništa na svijetu nije sigurno niti vječno. Na sigurnosti i na trajnost treba prije svega raditi, pa će ona dulje potrajati, ali i nikad se ne valja na nju totalno osloniti.

U stvarnosti živimo u svim drugim područjima bez sigurnosti. Zašto onda mislimo da ona postoji samo i baš u tom jednom, jako osjetljivom i kompleksnom području, koje stoji na tako nejasno definiranim nogama kao što su emocije? Ne vjerujemo sigurnosti banaka, koje su zasnovane na žestokim temeljima zakona i financija, a vjerujemo sigurnosti ljubavi koja je zasnovana na osjećajima. Čudno.

Pritom ne negiram ljepotu iluzije. Kao i svi ideali, i ta je iluzija lijepa, jer je savršena. Ali, ideali su u stvarnom životu, kao i sve drugo, uvijek malo zamućeni, modificirani, pomiješani sa svim i svačime, a dolaze s dugom listom ograda proizvođača, kao i lijekovi. Lista upozorenja uz ideale trebala bi biti bar jednako duga kao lista upozorenja uz lijekove. Kao i kod lijekova, ne znači da ideali ne funkcioniraju. Daleko od toga. Ali su isto tako i daleko od one savršene slike koju ljudi često o njima imaju. Kao što lijekove pijemo s nadom, ali bez sigurnosti i garancije, tako je i sa svim drugime u životu.

Na topicu prevarene baš se jako često puta prevarene pitaju zašto. Što je njihovim muževima falilo? Jedan od načina da se ide dalje jest upravo rad na odnosu, da to nešto što je "falilo" ne fali više. Jer to znači da do te prevare neće doći. Isto tako, ono što razara prevarene jest ideja o isključivosti ljubavi. Kako je mogao voljeti nju, odnosno, da tako kažem, biti s njom, a kaže da je svo vrijeme volio mene?

Nisi popularan u svojim razmišljanjima jer oduzimaš ljudima upravo to - neku sigurnost. Posesivnost i nastaje zato jer nismo sigurni, jer se bojimo patnje, gubitka.
Da, bojimo se. Kao što se bojimo i puno tog drugoga u životu. Ali, odrastanjem se naučimo nositi sa strahovima. Naučimo se ne biti ovisnici o majčinim skutima, o palcu koji možemo sisati u cilju osjećaja sigurnosti, o magičnoj dekici koju možemo stiskati itd. Jest, to je bolni proces, ali je nužan i svi ga mi koliko-toliko uspješno obavimo. I budemo samostalne osobe. I znamo da sigurnosti dalje u životu ima onoliko koliko si ju priskrbimo.

Ali, nema li to i svoje ljepote? Nije li biti samostalan i koliko-toliko siguran u sebe ujedno i lijep osjećaj? To je kao padobran. Padati kroz zrak je jeziv osjećaj, ali kad imaš svoj padobran, onda se možeš opustiti i uživati u fantastičnom osjećaju letenja.

Dakle, tuđa sreća ne bi smjela ovisiti o nama, odnosno ne bi nama smjela biti teret. Da li je partner sretan ili ne, ne ovisi samo o nama, o emotivnom odnosu kojeg ima s nama. Mi možemo usrećivati našeg partnera, ali do jedne granice. Ta granica je njegovo unutarnje zadovoljstvo sa samim sobom. Ako je frustriran i nezadovoljan time što je u životu učinio ili nije, teško da tu možemo nešto više napraviti.
Tuđa sreća nije nikada u našim rukama, već skoro isključivo u rukama te osobe.
Ako se partner zaljubi u drugu osobu pored nas, oslobađajuće je što ne moramo nužno tražiti grešku u sebi. Što je najvažnije, ne moramo njegovu ljubav prema nama nužno potcijeniti, smatrati bezvrijednom. Nije nas manje volio, nismo bile nedovoljne. Bile smo samo nešto drugačije.
Da, to je to. Dodao sam ono boldano 'skoro', jer je ipak riječ o interakciji u kojoj odnos mijenja ljude, oni utječu jedan na drugoga i zato ipak postoji bar djelomična odgovornost jednog za drugoga -- ali ne do ovisnosti. Osnova svega je vlastita osoba. Koja treba biti takva da drugoj osobi bude ravnopravni partner. A ne prirepak.

Ono što je problem, u našoj kulturi, posebno kada su žene u pitanju, jest taj neki odgoj koji nam je usađen. Žena je ta koja mora biti sve nešto za muškarca. Ako je on ostavi / prevari, tada to nužno implicira da ta žena ne valja, da ne vrijedi, da nije dobra žena. Posebno je to osjetljivo kada su dvije žene u pitanju – kompeticija – jer se dvije žene odmjeravaju, „bore“ za istog muškarca koji odjednom postaje mjera za njihovu vrijednost. U tvojem načinu poimanja, to sve nestaje, nema boljih, nema gorih, samo drugačijih, samo emocija koje su se javile, bez obzira na mjerila, kompeticija, vrijednost ili bezvrijednost koje postaju gotovo smješne kategorije.
Da, točno. Naravno, budimo realni, nije ta moja slika savršena, kao što nije niti bilo koja druga. Naravno da ne ide to nikada baš assvim glatko. Ali, što uopće u životu ide glatko? Je li odnos među braćom i sestrama gladak i jednostavan? Između djece i roditelja? Među prijateljima? Jesu li ti odnosi oslobođeni zamjeranja, ljubomore, posesivnosti, natezanja, sukoba? Nisu. Pa tako nije ni taj moj predloženi odnos u kojemu se ljudi odriču posesivnosti jednoga nad drugim. Niej ni on lagan, ima i on zamki i opasnosti i frka i bolova i strepnji i svega drugoga.

Jedino što tvrdim u njegovu korist jest da -- ako ga možete živjeti -- da ostavlja više prostora ljepoti ljubavi nego onaj u kojemu je posesivnost jedna od bitnih poveznica.


Nije Em jedini koji je došao do te spoznaje.Pravo mjesto,vrijeme i osobe.Nema zaštite od prevare.Koliko sam puta samo ovuda napisala da su neki brakovi bili za 5 pa su opet otišli u krizu.I ta vjećita tvrdnja brak ti nije bio dobar :flop:Bio je itekako dobar,ne savršen ali jako dobar.I svejedno je skrenuo.
Eto, Eva je jedna od onih koja je shvatila da sigurnosti nema. Ja samo kažem da je ne mora ni biti. Trudimo se, pa ćemo stvoriti onoliko sigurnosti koliko možemo. I budimo spremni na to da ona nije vječna. Nisu ni piramide, iako su se deseci tisuća ljudi oko njih trudili stoljećima. Ne mora ni ovo. I svejedno može biti i lijepo i bogato i plodno i ispunjujuće.

[Emericzy]

Em, jučer dok sam trčala :zubo: razmišljam malo o ovoj temi :zubo: i zapravo mi padne na pamet koja je možebitna razlika između onog što ti tvrdiš o "ponašanju" i mi ostale cure. I onda shvatim da ti govoriš o davanju i ponašanju kroz davanje tebi, a mi o ponašanju, ali o onome koje govori o tome kakav je tko kao osoba (odnosno, da ne govorim u tuđe ime, ja sam govorila o ponašanju na taj način)
Ako sam dobro shvatila, tvrdiš da je prava ljubav ona koja opstaje unatoč tome koliko nam osoba daje jer volimo tu osobu, a ne ono što od nje dobijamo.
Nasuprot tome, tvrdnja da ipak volimo osobu u omjeru onoga što od nje dobijamo, koliko nas usrećuje. To zoveš trgovinom.
Ja sada baš ne znam koliko je to trgovina. Mislim, ovako ugrubo jest, ali meni se čini da ljubav prema osobi koja nam ne pruža ništa ili nam pruža nedovoljno ili nas povrijeđuje može opstati, samo je pitanje hoćemo li mi uz nju. Da se nadovežem na ono da ljubav nije dovoljna itd... što sam već pisala.

Gle, ne govorimo o mehanici, nego o puno teže definiranim i rastezljivijim odnostima. Dodaj u svaku rečenicu frazu 'u principu' i onda ti moje tvrdnje neće više zvučati toliko strano. Ja nikad ne govorim o idealnim situacijama, nego o nečemu što je načelno ovako ili onako, a u stvarnosti je još pomiješano sa svim i svačime.

[Emericzy]

Kao osoba koja bi se mogla naći u situaciji da voli dvojicu, mislim da bih se grozno osjećala i da mi ne bi bilo lako. Vjerujem da bi me savjest pekla, ali to čak i ne bih mogla svesti samo na neku savjest; bio bi prisutan i strah da ću na kraju svih povrijediti, strah da bi mogla cijeli svoj život okrenuti naglavačke, strah od prevelike životne promjene, strah da budem otkrivena, strah da emocije prema drugoj osobi na kraju prevagnu.

Naravno. Zar sam ikada rekao da je drukčije?

[zezalica]

Da, i mene ova tema fascinira zbog toga. Pokušavam otvoriti um prema nečemu što je meni, i dalje, prilično užasavajuće :zubo:


ouu, yeah...

ali nagrada je nesto stvarno vrijedno, barem meni...
jedno sasvim drugacije poimanje necega sto me prije ...ne bas uzasavalo, ali recimo...zbunjivalo
ja nisam nikad imala puno problema sa shvacanjem vjernosti u vezi, meni to nije narocito bitno, a sto sam starija i sve manje:D

i ne, nije to radi mogucnosti mog nevjerstva, nego bas radi mogucnosti njegovog nevjerstva

dopala mi se knjiga...ljubav na drugi pogled, prilicno mi je pokazala neki put kojim treba ici ako se zeli drugacije gledati na ljubav od.... dam ti-daj mi:cerek:

vidi malo sto kaze autor, mozda ti se dopadne, pa procitas i sama knjigu
pa javi kako ti se dopala:)

http://stifmeister.blog.hr/2008/12/1625692126/intervju-s-doktorom-stanislavom-feldmanom.html

[sunce35]

Jeste li razmišljali o tome da oni podjednako vole svoje 2-3-4 žene i da im to ne izgleda nakaradno i nemoguće kao nama?


ja i dalje ne vjerujem da oni podjednako vole sve 4 zene:ne zna:

Nakaradno im ne izgleda jer je to za njih normalno, nesto sto se ne krsi volio ti to ili ne. To su malo vece stvari.
To sto te 4 zene pristaju i smatraju to normalnim ne znaci da su i sretne, one samo ne znaju za drugo. Kao i mi uostalom.

Probaj kod njih uvesti nas nacin:ne zna: ili uvesti da zene hodaju same bez marame na glavi, da idu u disko i da izlaze bez muza.

To su mao vece stvari i ne sve uglove treba pogledati, ne samo na jedan.

A pricali su nekada da bi tako i u Bosni da nam Em ne mora daleko ici:)

[sunce35]

Emericzy, ok preuzeo si temu, mada iskreno, bez uvrede, meni se ne da puno čitati teme na koje se ti navučeš, čitam kasno i stvarno mi te dizertacije nisu tada po guštu. mislim da je tebi blog primjerenija forma od foruma, ali tko voli, neka... izazivaš reakcije i it's ok :) uglavnom, jednostavno, ne vjerujem ti da nekog uopce volis. i sa svojih tisucu i tisucu recenica nisi uvjerio mnogo ljudi da je normalno dati ženi pusu na vratima i tako je ispratiti kad ide ljubavniku. i ševite se svako nekog drugog i super vam je. ako misliš da je to idealna situacija, zašto joj ne kažeš, možda bi se iznenadio.


Pjena slazem se. Sam pogled na ove postove dole mi je zavrtio pamet:eek: Jebote koji postovi, ko da knjigu trebam procitati. a sve isto, trla baba lan. Sve super, meni nebi smetalo da mi i zena ima drugoga ali eto necu joj ipak reci da ja imam ljubavnicu koju toliko volim i patim sto moram prekinuti s njom, da je nebi povredio :ne zna:

Mlacenje prazne slame. :ne zna:

[*Fay*]

Probaj kod njih uvesti nas nacin:ne zna:

To su oni već sami uveli (u velikom dijelu), ne moram im ja uvoditi.

[sunce35]

To su oni već sami uveli (u velikom dijelu), ne moram im ja uvoditi.

Pa nisam ni mislila da im bukvalno ti uvedes:)

Znam da su uveli ali bas ne znam da je to u onom dijelu gdje imaju po 4 zene? Jel?

[Emericzy]

Mlacenje prazne slame. :ne zna:

Možda tebi jest. Ako jest, lako je ignorirati. Onome tko u tome i s time živi baš i nije.

[Emericzy]

Pa nisam ni mislila da im bukvalno ti uvedes:)

Znam da su uveli ali bas ne znam da je to u onom dijelu gdje imaju po 4 zene? Jel?

Ma i njima je to zapravo danas neprirodno i gdje god se otvori mali prostor slobode oni ga zgrabe i iskoriste i oslobode se tog nakaradnog sustava.

To su odnosi koji se održavaju samo silom. Mogli su funkcionirati u srednjem vijeku, kad je ravnopravnost ljudi bila nepojmljiva i bizarna ideja.

Danas je neravnopravnost (barem formalna) nepojmljiva i bizarna. Što se muslimanska društva više moderniziraju, to se ti odnosi sve više rasipaju.

Problem je što modernizacija sa sobom donosi i kojekakva sranja, pa je onda ljudima lako objasniti da je modernizacija kompletna, kao takva, zapravo sranje i da ju treba izbjeći i držati se starih običaja.

[sunce35]

Ma i njima je to zapravo danas neprirodno i gdje god se otvori mali prostor slobode oni ga zgrabe i iskoriste i oslobode se tog nakaradnog sustava.

To su odnosi koji se održavaju samo silom. Mogli su funkcionirati u srednjem vijeku, kad je ravnopravnost ljudi bila nepojmljiva i bizarna ideja.

Danas je neravnopravnost (barem formalna) nepojmljiva i bizarna. Što se muslimanska društva više moderniziraju, to se ti odnosi sve više rasipaju.

Problem je što modernizacija sa sobom donosi i kojekakva sranja, pa je onda ljudima lako objasniti da je modernizacija kompletna, kao takva, zapravo sranje i da ju treba izbjeći i držati se starih običaja.

Tko nekako i ja to vidim.

za prijasnji tvoj post: da preskacem tvoje postove one koji su predugacki i kad mi se cini da se ponavljaju. Ali to je moj problem:)

[Pixie777]

Evo, ja ću sad past dolje :D i reći da ne mogu vjerovati koliko vidim smisao svega o čemu piše em :lol:

Sorry, em, ali smijem se sad zbilja samoj sebi (da ne bi krivo me shvatio). Intrigantno je kad se počne na duže pisati o Ljubavi, njenim izvedenicama, ljudskim odnosima, i to, zamisli vraga, duže od 3 rečenice u postu; sve počne djelovati kao sat psihologije, filozofije, logike, pa čak evo i religije i kulture.

Možda je i to razlog što neki ne mogu ni pokušati uvući se u "em sistem". Evo, ja se potrudih. I čak mi dobro ide, iako da nas opisuju; em bi bio sjever, ja jug, on sunce, ja kiša....totalna suprotnost. A opet, između njegovih redaka čitam nešto puno više. Fućkaš ga, jednostavno sam takva osoba :D

Ja vjerujem u ljubav, ne sanjam savršenstvo. Ali vjerujem u onaj uzvišeni feeling kojeg osjećam i sada, na nekoliko levela, rasuta je u svakom smjeru. I sad ako kažem da nisam teški romantičar, ispast će da sam zagrizla u duboki DENIAL ili ga jednostavno seruckam. Većinom se ljudi čude kad kažem da me ljubav pokreće, jer većinom njihove glave krenu u onom smjeru da zapravo živim od i za partnera, kao da ništa drugo ne postoji, kao da neka druga Ljubav nije u blizini. I kako objasniti nekome tko ju nikad nisi osjetio??!! Ali da, ona me vodi, čak kad pogledam unatrag i sve loše što me oblikovalo, osobito u zadnjih deset godina, smatram da griješim. Jer nisu me oblikovale loše stvari, oblikovalo me je ono što je nastalo kao posljedica. Jer da, iako me sad život izgleda ponovo gazi, ja ga volim? Mazohistički? Ne, ne vjerujem. Samo moje poimanje da sam i sa svim time dosad, zagrebla tek dio površine.

Ovo pričam jer zbog takvog razmišljanja mogu čitati emove postove, mogu ih čak i shvatiti. A opet, možda na koncu i nismo različiti. Možda nas dvoje osjećamo isto, ali na to reagiramo/osjećamo/postupamo/razmišljamo drugačije.

I onda sam razmišljala o tome kako em tu sad "mlati praznu slamu" govoreći o nekim ljubavima, pa dvije žene, pa ovo ono... :rofl:
I onda počnem od svojih prijatelja. Rekoh, ajde da krenem od jednog odjeljka ljubavi, onog prijateljskog. Jedna je sa mnom ohohoo godina; zna me u dušu, zna kad šutim i kad bzvz pričam; povjerenje smo gradili, dijelili; i osjećam enormnu ljubav prema njoj; ljubav tipa da se bacam u kavez bengalskom tigru da ona može pobjeći od klokana :D (karikiram, naravno)
Tu je još jedna, puno puno kraće u mom životu, ali me osvojila u jako malo vremena, i zateknem se kako dijelimo stvari koje su mi inače nezamislive nakon tako kratkog vremena, osobito jer nas sad i km dijele. Volim i nju :mig:
No, u dubini duše, pri spomenu imena (i jednog i drugog) na sekundu moje srce poskoči 1x više za samo jednu.

I onda tok mojih misli prelazi na partnersku. Da, mogu voljeti jednoga zbog onog kulturno-duhovnog uzdizanja, dugih noći pričanja o ljudima, svijetu; voljeti onoga jer je outdoor tip kao ja; ovoga zbog onoga...I tko zna, možda bi mogla reći tako što, ali to su samo segmenti. To za mene nije ljubav.

Osjetiti ju onako kako em priča...hmmmm....ne znam. Možda zato jer se još borim s činjenicom da zaista mali broj ljudi je zbilja upoznalo ljubav, ne onaj prvotni slatkasti osjećaj kad si spreman napraviti budalu od sebe i plesati na kiši, ili što god već drugo. Možda zato što smo em i ja upoznali ljubav, ali totalno različito,. Ako bi se mogla mjeriti, možda bi njegova bila samo kap u mojoj, možda obrnuto.

Ali vidiš, em :D
mislim da je Cam (ispravite me ak griješim) pričala o nekakvoj sigurnosti. I tu sam pronašla sebe (u nekim postovima) u jednom drugom smislu. Misliti da možemo/trebamo/moramo voljeti jednu/više osoba u istom trenu...ne znam...meni je osobno nemoguće. Ova sigurnost koja je spominjana...Dakako da nema sigurnosti u životu, niti tražim neku u postocima izraženu. Ali smatram da si partneri trebaju biti oslonac, prvenstveno imati ljudski odnos jedan prema drugome, poštovanje...Ja volim takav oslonac, i sama sam isto. Kad posrneš, evo, daj ruku; istu stvar sam dobila natrag. Nije riječ o sigurnosti; ne može voljeti nikoga osim mene thus manja vjerojatnost prevare thus ....... Ne znači da netko ne može posrnuti u smjeru kojeg se grozimo, ali ja preuzimam rizik, jer je osjećaj između fenomenalan. Uostalom, zgrabila sam se za ogradu na planinarenju i skoro pala. Bila je trula. Ali fućkaš ga, stajati gore na vrhu je bilo predivno :mig:

Na koncu, em,
ljubav je i iskrenost. Smatram da moramo biti iskreni prema partneru, prema onome što smo mu rekli, obećali...baš kao što to činimo svakim obećanjem, ili bi trebali. Ali da, događa se i suprotno.
Stoga, možda bi drukčiji pristup imala da mi sad kažeš da tvoje ljubavi znaju za tvoje poimanje ljubavi, koga ljubiš (ovdje mislim na Ljubav), i same vide/osjete jeste li na istoj razini, ili totalno različiti. Jer, suzdržavati takvo što u sebi, kriti od nekoga koga volimo je sebično. Ako tvrdimo da nas ta i ta osoba toliko poznaje, onda vjerojatno zna i naše mane, sve sitne nedostatke.

Sebično jer njoj ne dozvoljavaš da kaže svoje o tome, možda i sama ima nekih sumnji u cijeloj situaciji. A ako znaš da ima, onda ju varaš. I čak nije u pitanju nekakav fizički kontakt i sve u toj sferi; varaš ju kao čovjeka koji u nešto drugo vjeruje, kojem je ljubav nešto sasvim drugo (nešto na što ima pravo baš kao i ti), jer si joj, kao i meniona ograda, truli oslonac zbog kojeg može otresti jako teško. A ljubav? Zar ljubav o kojoj pričamo ne bi trebala upozoriti dragu osobu na eventualnu "trulež"? :mig:

em, nadam se da ti sve ovo ima smisla, možda se nešt i spojilo gdje a nije trebalo...

zbilja me zanima što misliš, osobito o zadnjem dijelu.

[mppet]

Jesi malo razmišljao o tome kako bi ti sad fino bilo da si Arap-musliman? Nikome ništa ne bi bilo čudno niti bi smetalo, a ti bi uživao sa svoje 2 ljubavi. S perspektivom da skupiš još jednu-dvije. :cerek:
Ne zezam se... stvarno mislim... pomaknimo se par tisuća kilometara i eto ti... Jeste li razmišljali o tome da oni podjednako vole svoje 2-3-4 žene i da im to ne izgleda nakaradno i nemoguće kao nama?

jel je nemoguće biti europljanin i to još hrvat i voljeti istovrmeno dvije osobe i nije bitno jeli to muškarac ili žena...kak vi ne kužite da je i to moguće, ljudi prije svega priznaju sami sebi i idu u životu...ne razumijem zašto je to moguće samo u arapskom svijetu..oni barem tako žive..da je to moguće u ovdje i neki bi tako živjeli, iskrenije i gotovo..

[ombia]

Post od Cameron 373 i 374 :top: da ih ne citiram a zeljela sam ih citirati u cjelosti.

jer nema načina da normalno živiš sa dvije ljubavi. Tako nešto ne postoji.

Ja tebi iz teme u temu tvrdim da toga ima. Samo mozda ne bas u Senkovcu ili ne znam Zagrebu ali - ima. :)

Necu ulaziti koliko je sretnih u tome ali otvorenih brakova ima. Problem je sto su zene tamo ekonomski zavisne i ne mogu si priustiti drzati dva tri mladica. Ali ima otvorenih brakova i u ekonomski nezavisnim sredinama, pogledaj zadnji film ( a da, njegovi filmovi su bolno realisticni i demistificirajuci) od W. Allena.

Gle, zavoliš nekoga. Zato jer je takav kakav jest. Ne zaljubljuješ se u nekakvu imaginarnu osobu. I onda, iako si ga zavoljela takvog kakav jest, ti bi ga sad mijenjala. Nije li to nelogično?

UF za ovo si nasao bas krivu. :D Ja u zivotu nisam nikog zeljela mijenjati, zato se i jesam rastala.

Ali normalna, psihicki zdrava osoba ce se maknuti (voljela, ne voljela) od onoga koji ju svojim ponasanjem zlostavlja. Ti kazes da bi i tad sve bilo isto i ja ti eto ne vjerujem.

Ne bih ja mijenjala osobu (niti se to moze), nego bih pojasnila kako to odredjeno ponasanje utjece na mene (cini mi lose, jel) i moze li ta osoba sama sto po tom pitanju uciniti, ako ne moze sve pet, vec ce naci nekoga tko ce ga/ju voljeti bas takvog.

Samo to nisam ja. Jer kad bih tvoju teoriju uzela doslovce, onda bi svi voljeli sve jer - kriterij bi bio - sto ono? :ne zna:

. Ne znam ni za jedan otvoreni brak u stvarnosti. Nikad nisam čuo ni za jedan osim u Hollywoodu, ali tamo glume opuno toga, pa valjda onda mogu i razne čudne brakove.

Ne vjerujem da otvoreni brak može opstati.

Hm meni je cudniji brak sa lazima nego brak troje otvorenih i iskrenih koji se vole. Sto je cudnost?

A otvoreni brak bi mogao opstati kad bi manje ljudi lagalo a vise njih usudilo se pokusati zivjeti tu formu, onda bi takvo sto postalo uobicajno i necudno.

Ne vjerujemo sigurnosti banaka, koje su zasnovane na žestokim temeljima zakona i financija, a vjerujemo sigurnosti ljubavi koja je zasnovana na osjećajima. Čudno.

Razumijem tvoj stav, no netko (ne nuzno ja) bi mogao reci - da ali banke ne mogu kontrolirati i odlucivati sto ce i kako jedna banka ALi mogu odluciti sto cu napraviti sa svojim osjecajima.

Znaci ne odluciti imam li ih ili ne, nego sto cu s njima.

Eva je jedna od onih koja je shvatila da sigurnosti nema. Ja samo kažem da je ne mora ni biti. T

Primjetila sam da se vecina ovdje oko ovoga slaze. Ne slaze se da se iskrenost etiketira posesivnoscu, oko sigurnosti se bas nismo sporili.

Na koncu, em,
ljubav je i iskrenost. Smatram da moramo biti iskreni prema partneru, prema onome što smo mu rekli, obećali...baš kao što to činimo svakim obećanjem, ili bi trebali. Ali da, događa se i suprotno.
Stoga, možda bi drukčiji pristup imala da mi sad kažeš da tvoje ljubavi znaju za tvoje poimanje ljubavi, koga ljubiš (ovdje mislim na Ljubav), i same vide/osjete jeste li na istoj razini, ili totalno različiti. Jer, suzdržavati takvo što u sebi, kriti od nekoga koga volimo je sebično. Ako tvrdimo da nas ta i ta osoba toliko poznaje, onda vjerojatno zna i naše mane, sve sitne nedostatke.


:)

Sebično jer njoj ne dozvoljavaš da kaže svoje o tome, možda i sama ima nekih sumnji u cijeloj situaciji. A ako znaš da ima, onda ju varaš. I čak nije u pitanju nekakav fizički kontakt i sve u toj sferi; varaš ju kao čovjeka koji u nešto drugo vjeruje, kojem je ljubav nešto sasvim drugo (nešto na što ima pravo baš kao i ti),

I opet. :top:

Da se vratim na posesivnost, posesivno je ne dati partneru pregled (stvaran) situacije, nego ga drzati u iluziji kako bi ostao s nama. Neposesivnost je reci sto je i kako - te pustiti osobu da ona odluci (a ne mi) sto ce sa tim istinama.

[Pixie777]

Da se vratim na posesivnost, posesivno je ne dati partneru pregled (stvaran) situacije, nego ga drzati u iluziji kako bi ostao s nama. Neposesivnost je reci sto je i kako - te pustiti osobu da ona odluci (a ne mi) sto ce sa tim istinama.

:top:



I nije ljubav slijepa. Ona je otvorena; sve je ispred tebe - mane i vrline; svjestan si vlastitih želja i partnerovih; vašeg poimanja bilo kakve zajednice; bračne, vanbračne, otvorene... Druga stvar je voljeti sliku o nečemu što možda ne postoji, čega nema. Prihvatiti drugoga (brat, majka, parter...) onakvog kakav je...to je ljubav.
Ne iz osjećaja nekakve "dužnosti", nego biti svjestan da je "čitav paket" onaj koji nam odgovara, kojeg želimo, koji možda ima neka odstupanja, ali ne velika i značajna za sve ono u što sami vjerujemo i želimo.

Biti siguran u nečiju ljubav znači ponekad i riskirati, ogoliti se do kraja sa svim svojim maštarijama, dječjim snovima (zbog kojih možemo ispasti indolentni), željama, planovima, strahovima...Biti otvoren i reći DA, TO SAM JA! A ne graditi sliku kakvu mislimo da netko od nas očekuje, bilo partner ili društvo. Jer, fasada ne traje dugo.

No, ljudi obično biraju šutnju. Bilo da se nadaju kakvoj promjeni (ne sebe već drugoga), bilo da čekaju asteroide da udare i pomaknu putanju...uvijek će naći razlog. Ponekad neće biti toga ni svjesni.

Izostavimo sad ekstreme zlostavljanja (psiho ili fiz) jer tu više nema riječi o ljubavi nego o sasvim nečem drugom.

[zezalica]

Ali normalna, psihicki zdrava osoba ce se maknuti (voljela, ne voljela) od onoga koji ju svojim ponasanjem zlostavlja. Ti kazes da bi i tad sve bilo isto i ja ti eto ne vjerujem.

ja sam rekla da s osobom koja ti ne odgovara ne moras zivjeti, ali da to nije razlog da je prestanes voljeti
ili...ako ne mozes zivjeti s njom zbog nekih drugih okolnosti...pa...onda ne zivis s njom,.... ali je volis i dalje

cini mi se da je kod tebe je to jako usko povezano, ako od osobe ne dobivas ono sto smatras da trebas, ako pricate razlicitim jezicima, cini mi se da je ne mozes i voljeti

i jos nesto...imati i voljeti dijete ne znaci da automatski volis dobru i pozitivnu osobu
djeca od malog odrastu do velikog, postanu kao i svi mi, takodje mogu raditi belaje, mogu i ubiti nekoga, piti, drogirati se, maltretirati i opet ce ga roditelj uglavnom voljeti

ne mora mu pomagati, ako smatra da bi mu na taj nacin radio lose, ali ljubav ostaje ljubav

a mozda sam krivo skopcala:ne zna:

Ne bih ja mijenjala osobu (niti se to moze), nego bih pojasnila kako to odredjeno ponasanje utjece na mene (cini mi lose, jel) i moze li ta osoba sama sto po tom pitanju uciniti, ako ne moze sve pet, vec ce naci nekoga tko ce ga/ju voljeti bas takvog.

rekoh da zajednicki zivot i ljubav ne idu uvijek skupa
pa ni ne moras zivjeti s njim, ali po meni to nije razlog da ga i prestanes voljeti
jasno da s vremenom ce ta ljubav biti manje prisutna u tvojim emocijama, no hoce li bas potpuno nestati??...kao da je nikad nije ni bilo??



A otvoreni brak bi mogao opstati kad bi manje ljudi lagalo a vise njih usudilo se pokusati zivjeti tu formu, onda bi takvo sto postalo uobicajno i necudno.

ja sam protiv takvog braka
mislim da je zajednica muza i zene puno vise od ljubavi
to je odgovornost, podrska i potpora za lakse prozivljavanje zivota, ljubav je tu neka "ukrasna" stvar koje se relativno nedavno uselila u bracne veze.
ona olaksava zivot u toj zajednici,cini ga ljepsim, danas je cak izuzetno na cijeni, ali je i uzrok velikog broja nesporazuma
bas zato jer je razmisljanje emocijama jako...tricky:D

uostalom, hipiji su nesto takvo pokusali...ali nije uspjelo:ne zna:

Da se vratim na posesivnost, posesivno je ne dati partneru pregled (stvaran) situacije, nego ga drzati u iluziji kako bi ostao s nama.

vidis, osnovna greska je sto ti odmah znas zasto netko ne kaze partneru da ga vara ili voli jos nekog

za tebe to automatski podrazumjeva njegovu sebicnost jer zeli i jednu i drugu seviti, a nema nacina da to izvede a da se niti jednoj ne zamjeri (citaj..popusi kod jedne ,a mozda i obje:cerek:..) pa mora zato lagati


slazem se da je laganje ruzno, ali osobno pribjegavam laganju ako ocjenim da su posljedice istine gore nego posljedice lazi
i rado za to podnesem cijenu u obliku griznje savjesti ili loseg osjecaja, nego da povrijedim osobu radi koje to radim

da sam kojim slucjem u situaciji da iskreno volim dvije osobe, nikad ne bih rekla muzu da jos nekog volim UZ njega
jer...to je moj problem, ja se trebam nositi s tim osjecajima kako znam i umijem
i ne vidim razloga da na njega prenosim dio moje patnje i odgovornosti za to sto mi se desilo
zasto bi on bio taj koji ce biti povrijedjen svime time?
ti ces reci da je to bolje za njega jer ce sam znati donjeti odluku zeli li ostati sa mnom ili ne
ali...ja zivim s njim puuno godina, uzimam si tu slobodu da prilicno dobro znam sto i kako bi napravio ( ne mijesti sa sigurnosti u njegove postupke) i na osnovu toga donosim odluku
koja je za mene bolna, ali to je cijena koju moram platiti

istu stvar ocekujem i od njega, ako se nadje u situaciji da napravi nesto, za sto zna da bi mene povrijedilo, ocekujem da ima obzira prema meni i postedi me tog saznanja
da me ne stavlja u situaciju da donosim odluke umjesto njega, ako ih on sam moze donjeti

s druge srane, ja nisam control freak tip, ne smatram da moram sve znati sto se mene tice ili ne tice, mislim da se moram prilagoditi situaciji koja ( ako) nastane, no od njega ocekujem .... bas radi odgovornosti, potpore i podrske koje cine bracnu vezu ...da i on pridonese svojim odlukama kako bi nam oboma bilo ljepse i lakse u istoj

Neposesivnost je reci sto je i kako - te pustiti osobu da ona odluci (a ne mi) sto ce sa tim istinama.

a mozes gledati i na drugi nacin...
sebicno je partneru priznati nesto sto ce ga povrijediti samo zato da sa sebe skinemo odgovornost za ono sto smo napravili

[ombia]

Da, u pravu si zezalice, ako me netko cini nesretnom prije ili poslije cu ga prestati voljeti. Ne na pritisak gumba i ne ubrzo, ali naici ce vec netko s kime cu biti sretna, a ljubav za mene znaci da je dobro njemu ali i meni. Da medjusobno cinimo da se ono drugo osjeca bolje.:)

Ne vjerujem u ono sve prave ljubavi su tuzne. Ne, sve prave ljubavi su sretne. I prava ljubav ti cini dobro.

Sto se djece tice, da naravno ima djece koji izrastu u odrasle kakve roditelji nisu planirali, ali dijete je i dalje druga kategorija, jer si ga nosila u sebi, rodila, ja i dalje tu vidim veliku razliku.

Izmedju roditeljske i romanticne ljubavi.

pa ni ne moras zivjeti s njim, ali po meni to nije razlog da ga i prestanes voljeti

Objasnila sam gore.

Zanimljivo pitanje, nestane li ljubav za nekim kog smo voljeli? Pa nestane. Barem kod mene. Sto ne znaci da nije bila jaka i iskrena, dok je trajala.
Voljela sam muza jako. Sad ga ne volim. Nije da ga mrzim ali sam indiferntna.

I mislim da to nije problem, lijepo je voljeti vise puta u zivotu, ono u sto ja ne vjerujem je voljenje vise osoba odjednom (u romanticnom smislu).

to je odgovornost, podrska i potpora za lakse prozivljavanje zivota,

Zasto veza troje ljudi to ne bi mogla biti? Volis primjere sa djecom? Mama, tata i dijete (o.k. ja kazem da je to razlicito ali ti gore pises da je to isto) ,odraslije dijete, ne znam 18 godina i radi, mogu ostvariti sve ovo gore. Obitelj. Zasto obitelj ne bi moglo ciniti troje odraslih?

slazem se da je laganje ruzno, ali osobno pribjegavam laganju ako ocjenim da su posljedice istine gore nego posljedice lazi

Po koga gore?

Po drugu osobu?

Ali ti to ne mozes znati. Mozda bi te ta osoba iznenadila reakcijom, kao sto ja ne znam pouzdano zasto netko laze, tako ti ne znas kako bi netko reagirao na laz.

, uzimam si tu slobodu da prilicno dobro znam sto i kako bi napravio

Ali ta sloboda ti ne priapda. Iznenadimo sami sebe svojim reakcijama, te procijenimo pogresno (jako cesto) kako bi drugi reagirali..

da me ne stavlja u situaciju da donosim odluke umjesto njega, ako ih on sam moze donjeti

Ne mozes ionako donjeti odluku za drugoga, samo za sebe. A tesko je donjeti tu odluku ako si ti stranka koja ne zna ni pola price.

Ni ja nisam control freak, ne moram puno toga znati, ali moram osnovne stvari, vjernost je meni osnovna stvar. Masa drugih stvari su mi nevazne.
A mislim da me se tice s kim spava netko s kim sam u braku, pored ostalog i na osnovi vjernosti. To me se itekako tice. :D


sebicno je partneru priznati nesto sto ce ga povrijediti samo zato da sa sebe skinemo odgovornost za ono sto smo napravili

Hm nisam imala na umu skidanje odgovornosti. Nego dopustanje (odgovornost ostaje i dalje :mig:) osobi da zna jel zeli ostati u takvoj situaciji ili ne.

[Emericzy]

Da, u pravu si zezalice, ako me netko cini nesretnom prije ili poslije cu ga prestati voljeti. Ne na pritisak gumba i ne ubrzo, ali naici ce vec netko s kime cu biti sretna, a ljubav za mene znaci da je dobro njemu ali i meni. Da medjusobno cinimo da se ono drugo osjeca bolje.:)

Znaš, ponekad me ljudi s argumentima kao što su tvoji malo lecnu pa stvarno moram još jednom preispitati svoja uvjerenja. Jer, na momente dobro zvuči što govore. Ali evo, ti mi daješ nekakvo olakšanje. U tvojem slučaju se ne moram preispitivati (iako sam to već učinio na temelju nekih tvojih ranijih postova.) Nema potrebe jer je sasvim očito da kad ti i ja kažemo 'ljubav' da mislimo na sasvim različite stvari.

A budući da govorimo o razlčitim stvarima, naravno da nam je i odnos prema njima različit.

Tebi je ljubav, grubo rečeno, ovisna o tome kako se tvoj partner ponaša prema tebi. Meni je, grubo rečeno, ovisna o tome kakva je moja partnerica osoba. Ti gledaš na odnos; ja gledam na osobu. Ti gledaš što dobivaš. Ja gledam koga dobivam.

Naravno da ti je onda super-važno da tvoj partner nije ni slučajno još s nekim, jer ti onda gubiš dio onoga do čega je tebi najviše stalo. Meni je to puno manje važno, jer ja i dalje imam sve ono do čega je meni najviše stalo. A ne gubim ništa.

Ti i ja se onda nemamo što čuditi jedno drugome; mi uopće ne govorimo o istim stvarima, istim odnosima, kriterijima i ponašanju.

Ne vjerujem u ono sve prave ljubavi su tuzne. Ne, sve prave ljubavi su sretne. I prava ljubav ti cini dobro.
Naravno da nisu sve tužne. Mogu biti tužne; ovisno kako se životne karte poslože, ali nema razloga da ne budu itekako sretne. Ali baš da su sve sretne, to mi zvuči apsurdno.

[zezalica]

I prava ljubav ti cini dobro
slazem se
razlika je sto je moje poimanje ljubavi u tome da ta ljubav mene cini sretnom, samim time sto je imam u sebi, a ne postupci te osobe koji me cine u nekom trenutku sretnijom, a u nekom nesretnom...ovisno kakvi su postupci

naravno da ce moj trenutacni osjecaj srece sto sam dobila neku paznju od muza biti veci i ljepsi, a ako je napravio nesto sto me smeta, u tim trenucima sam i bijesna, i nezadovoljna i tuzna, ali ako "odmaknem" od sebe te trenutacne osjecaje...a to se s vremenom uvijek desi,... onda ostaje bas tihi (ili glasni) trajni osjecaj ljubavi prema njemu

vidis, ja mislim da je to nacin na koji se i prevare oprastaju, makar u tom trenu boli tako da mislis kako neces izdrzati, emocije koje imas u tim trenucima bi se opisale kao sve prije nego ljubav, bijesna si, povrijedjena, tuzna, ljuta...nema u tebi niti jedne pozitivne emocije za koju bi se mogla uhvatiti da lakse prodjes kroz to

barem ne u tvojoj svijesti, tamo se ipak skupi prevelika kolicina svega zlog da bi covjek uopce bio u stanju objektivno razmisljati
no...ono sto se meni cini...je da se kod prave ljubavi ipak negdje u podsvjesti nalazi to "sidro" za koje se nekako ukopas i znas da je sve to kroz sto prolazis ipak vrijedno truda

tu je vazna njegova pomoc, u takvim trenucima je pokazivanje ljubavi od druge strane jako vazno, ponajvise razumjevanje za tvoju povrijedjenost i bol koju prozivljavas
nije ni njemu lako, i njega pere savjest i nezadovoljstvo sto je uzrok tvog jada, ali on i mora snositi vecu "kaznu", trpiti i svoju i tvoju patnju
ti, kao prevarena stranka, imas pravo trpiti samo svoju, njegova je njegova kazna koji dobija za pokoru pride:D

ali da ne tupim dalje bez potrebe...:zubo:



Sto se djece tice, da naravno ima djece koji izrastu u odrasle kakve roditelji nisu planirali, ali dijete je i dalje druga kategorija, jer si ga nosila u sebi, rodila, ja i dalje tu vidim veliku razliku.

pa sad, dijete je na neki nacin...tvojih ruku djelo:cerek:
nema veze sa bioloskim cinjenicama, trudnoca i rodjenje po meni ne pridonose vecoj ljubavi za dijete koje odgajas
ja vjerujem da su i usvojena djeca jednako voljena kao i ona rodjena od istih roditelja, naravno, ako su roditelji takvi
ako on u svijesti (podsvjesti) ima...to nisam ja rodila/napravio...hm...po meni to nije.... to

Nije da ga mrzim ali sam indiferntna.

e sad, ti sama bolje znas, ali da kojim slucajem cujes kako je on imao saobracajku i unesrecio se, ne bi ti bilo zao?
ili da cujes kako je nasao osobu s kojom je sretan i zadovoljan, ne bi ti bilo drago?
mislim, nisu to pitanja da tu odgovaras, ali si postavi sama sebi
ako je odgovor ...svejedno mi je...pa onda valjda nemas prema njemu bas nikakvih emocija
ali...ako imas neke, koje nisu intenziteta ljubavi koju si prije osjecala, ali su jos ipak tu, prisutne u tebi...onda tesko mozes i sama sebi reci da ti je indiferentan


Zasto veza troje ljudi to ne bi mogla biti? Volis primjere sa djecom? Mama, tata i dijete (o.k. ja kazem da je to razlicito ali ti gore pises da je to isto) ,odraslije dijete, ne znam 18 godina i radi, mogu ostvariti sve ovo gore. Obitelj. Zasto obitelj ne bi moglo ciniti troje odraslih?

teoretski je u redu sto govoris
3 ili 4 odrasle osobe u simbiozi i ljubavi se medjusobno pomazu i podrzavaju
no...te osobe su prosle jako dugi put psihickog sazrijevanja do tog stanja

veliki dio "posla" su odradili u djecjoj dobi, dijete je izlozeno vrlo velikim sukobima unutar samog sebe, sukoba bas takve naravi koji se javljaju kasnije i kod vise partnera

ono jako zeli biti emocionalni centar mame,( posesivno, egoisticno je ) a s druge strane je razapeto izmedju drugih osjecaja koje mora prihvatiti ...da mama voli i tatu i brata, da i on voli i tatu i brata,makar mu "otimaju" maminu ljubav...hrpa vrlo suprotnih osjecaja koji svi mi prolazimo u fazi koje se kasnije ni ne sjecamo

mi samo vidimo posljedice u nacinu na koji prihvacamo i dozivljavamo kasnije ljubavi koje nam se desavaju

daleko od toga da zelim reci kako posesivnost, ...nas "strah" da ne izgubimo partnera... ima korjene samo u djetinjstvu, kad nismo dovoljno dobro svladali "lekciju" o "pripadanju" nekoga nama ili nas nekome...sigurno da na to utjecu i kasnije nauceni civilizacijski modeli u kojima se krecemo

jedan od njih je i ta emocionalna ekskluzivnost koja se smatra jedino mogucom, ti ne vjerujes da je moguce voljeti dvije osobe na slican nacin u partnerskim vezama....ali tu istu cinjenicu prihvacas ako su u pitanju dvije jednako dobre prijateljice, ( cak ih ni ne moras potpuno jednako voljeti, ali bi osjetila bol da izgubis i jednu i drugu)

taj princip je za vecinu ljudi neprihvatljiv, ali ja mislim da je to vise zato jer je "naucen"
onaj tko se nadje u tome je jako zbunjen, ne zna sto se dogodilo, ali zna da mora isplivati iz toga kako zna
zato se i odrice jedne od ljubavi, ne emocionalno, jer to i ne moze, nego na onaj fizicki nacin na koji se ta ljubav manifestira

i sad bi se trebale naci tri ili cetiri takve odrasle osobe , ( i jos se medjusobno jedna drugoj svidjati:cerek:) koje jednako osjecaju da ljubav je ne ono sto dobijes i dajes, nego ono sto osjecas na nekoj visoj razini, pobijediti svoj osjecaj posebnosti koji je naucen za tip ljubavnickih veza i onda zivjeti sretno do smrti

malo je tu previse uvjeta koji bi trebali biti zadovoljeni, ali teoretski mislim da bi to bilo moguce
samo....koliko uopce ima takvih ljudi? ...a kamo li da se i svidjaju svi medjusobno ?:ne zna:

[zezalica]

Po koga gore?

Po drugu osobu?

da, gore po njega
stvar je u tome sto bi on bio povrijedjen
nema nacina da mu to kazem i prikazem tako da ne bi osjetio patnju i tugu zbog svega toga
koliko god ja tumacila kako se to desilo, da se moja ljubav nije izgubila, to ipak nije nesto sto se moze olako prihvatiti
i meni, koja imam vrlo siroke poglede na seksualnost i emocije u vezi, ne bi bilo svejedno takvo nesto cuti
i zato bih htjela njega postedjeti toga, jer on tu nije nista kriv da bi bolilo i njega,... ako vec boli mene
i tu ocekujem i od njega da stisne zube i pati u tisini, a ne da mene povrijedjuje time sto ce mi priznati svoje stanje...na koje ja i tako nemam utjecaja

ono na sto ti gledas je njegova mogucnost izbora...
ta patnja kroz koju mora proci je za tebe samo jedan plamen u kojem ce izgoriti, pa ce se , poput feniksa, izdici iz pepela i krenuti dalje

no, bi li taj ...daljnji put bio bolji od onog koji je imao prije?

moze on mene i ostaviti, svejedno ostaje povrijedjen i s bolnim uspomenama
moze i oprostiti i nastaviti dalje zivot samnom kao prije...opet s bolnim uspomenama
moze naci novu ljubav svog zivota (inace, to je bas ono...piece of cake u zivotu:cerek:) i s njom biti sretan, vise ili manje nego sa mnom...ali opet ima bolne uspomene

a za sve to on nije nista kriv, nije se deslilo njemu da se zaljubi u dvije, nego meni
a on ispasta u svakom slucaju....makar s vremenom i "prebolio" to sto je prosao, ali ja i dalje mislim da nije bilo u redu od mene da mu priustim to sto jesam

daleko od toga da cu ga postedjeti losih stvari koje ga povrijedjuju, ali cu se prije toga jako duboko preispitati iz kojih razloga to radim
da li je razlog zelja da mu ukazem na greske i da na taj nacin pomognem da se promijeni, makar ga i bolilo, dakle....zelja za njegovim dobrom....ili je razlog zelja da sebi olaksam ono sto me muci i kazem njemu, pa neka on zna i odluci

ti mislis kako je razlog moja sebicnost i strah da ne ostanem bez njega, a ja uistinu vjerujem kako patnja kroz koju bi morao proci da dodje do nekog..kakvog -takvog rjesenja je prevelika da bi mu je priustila

rekoh...i za njega vrijedi isto...
to sto bi on mene sad "spalio na lomaci" priznanjem ....da bi na kraju rezultat bio...volim i nju i tebe....:ne zna:pa...hvala, ali ne hvala!

da se zaljubi, ostavi me ...pa ...c'est la vie...ali ovako ostajem ni na nebu ni na zemlji...a moram ziviti u tome

Ali ti to ne mozes znati. Mozda bi te ta osoba iznenadila reakcijom, kao sto ja ne znam pouzdano zasto netko laze, tako ti ne znas kako bi netko reagirao na laz.

ne, ne mogu sigurno znati kako bi reagirao
sigurno mogu znati da bi bio povrijedjen

Ali ta sloboda ti ne priapda. Iznenadimo sami sebe svojim reakcijama, te procijenimo pogresno (jako cesto) kako bi drugi reagirali..

mozda i ne pripada
ali...imam je...i kao svaka osoba koja je u polozaju da donosi odluke i snosi posljedice za njih, tako i ja radim

donosenje odluka u necije ime je vrlo odgovoran posao, poslovno se to i te kako placa, bas zato jer je tesko odluciti hoces li otpustiti koga i sjebati ga, ili ces ga ostaviti i zeznuti trojicu uz njega
odluka je tvoja, bol zbog nje je tvoja, i tvoje je da procijenis u kojem su slucaju posljedice manje stetne
ne za tebe, nego za one o kojima se radi

i nemoj misliti da je puno lakse takvu stvar izvesti u privatnom zivotu, odluciti umjesto nekoga,... nego da on odlucuje umjesto sebe
mozda je u drugom slucaju teoretski cak i lakse...

ali...meni nista ne olaksava cinjenica ...pa nisam ja kriva sto sam se zaljubila u dvojicu, a on to ne razumije, ali ima slobodu raditi sto zeli...kad je do te "slobode" dosao na jebeni nacin

vjernost je meni osnovna stvar.

meni nije
mozda otuda i razlike u nasem poimanju bracnih veza
ja ne bih mogla zivjeti s neodgovornom osobom, sto nema veze s voljenjem iste


i jos samo isprika Emericzy-ju sto teoretiziram o temi koju je on iskustveno prosao, vjerojatno zato to i objasnjava na bolji i ljepsi nacin od mene, ali me je zapravo, potaknuo da pokusam posloziti u sebi to o cemu on prica
naravno...na ..a la zezalica art:)

[Emericzy]

i jos samo isprika Emericzy-ju sto teoretiziram o temi koju je on iskustveno prosao, vjerojatno zato to i objasnjava na bolji i ljepsi nacin od mene, ali me je zapravo, potaknuo da pokusam posloziti u sebi to o cemu on prica
naravno...na ..a la zezalica art:)
:s (Ne za kompliment, naravno, nego za tvoje argumente.)

"vjerojatno zato to i objasnjava na bolji i ljepsi nacin od mene" ???

Sasvim suprotno. Ja to ne bih znao ovako pametno obrazložiti jer se gubim u nekim svojim filozofijama. Ti si s obje noge na zemlji i argumenti su ti životni i praktični... Nađeš put tamo gdje se ja izgubim.

[ombia]

e sad, ti sama bolje znas, ali da kojim slucajem cujes kako je on imao saobracajku i unesrecio se, ne bi ti bilo zao?
ili da cujes kako je nasao osobu s kojom je sretan i zadovoljan, ne bi ti bilo drago?
mislim, nisu to pitanja da tu odgovaras, ali si postavi sama sebi
ako je odgovor ...svejedno mi je...pa onda valjda nemas prema njemu bas nikakvih emocija
ali...ako imas neke, koje nisu intenziteta ljubavi koju si prije osjecala, ali su jos ipak tu, prisutne u tebi...onda tesko mozes i sama sebi reci da ti je indiferentan

Bilo bi mi naravno zao, jednako ako sto bi mi bilo zao da cujem da je kolegica s posla stradala. Ali ne bi mi bilo zao kao kad bi mi bilo da covjek kojeg volim strada. To jest velika razlika.

Nisam se mozda precizno izrazila. Ja sam prema njemu kao partneru indiferentna, ne kao prema covjeku. Nadam se da taj dio daje odgovor na neka gornja pitanja.

Emer. posve si u pravu, mi zaista shvacamo ljubav dijametralno suprotno i ja mislim da je dobro tako. :)

I dalje ne odvajam osobu od ponasanja, kao da kazes ja volim kruh jer je kruh, a ne jel mi je fin i jel gustam u njemu.
Volim konkretno i u glavu, bez pretjeranog muljanja i filozofiranja.

Na osnovu cega dobijes dojam o osobi ako ne na osnovu ponasanja?

Ja dojam o osobi dobijem na nacin da gledam kako reagira na humor, kako se smije, kako zivi zivot, sto od njega uzima - ponasanje.

Na osnovu cega se ti zaljubljujes?

..koliko uopce ima takvih ljudi? ...

Vise nego sto znamo. A ne znamo jer se u nasim sitnim finim gradjanskim zivotima tako predstavljamo da nemaju potrebu tu posebnost i ta saznaja dijeliti sa nama.

mozda i ne pripada
ali...imam je...i kao svaka osoba koj

Imas je zato sto si je uzela od partnera, bez njegovog znanja, a jos Roussou je rekao moja sloboda je ogranicena sloboom drugoga, dakle ti partneru tu slobodu ne dozvoljavas.

ali...meni nista ne olaksava cinjenica ...pa nisam ja kriva sto sam se zaljubila u dvojicu, a on to ne razumije, ali ima slobodu raditi sto zeli...kad je do te "slobode" dosao na jebeni nacin

Nije on dosao do te slobode, nego ju je imao svo vrijeme. :)
Svi imamo apriori slobodu znati s kime zivimo.
Ti si mu tu slobodu i pravo odlucivanja oduzela, ne pitavsi ga za dozvolu i to je dio na koji vecina prevarenih vise reagira sa boli, nego na cinjenicu da su bili prevareni.

Ja zelim odluciti za sebe. Onaj tko mi to uskracuje mozda djeluje moralno po nekim svojim parametrima ali za mene je nemoralan. Uzeo mi je osnovnu slobodu kao da sam maloumna pa trebam mentalnog skrbnika.

[Emericzy]

Na osnovu cega dobijes dojam o osobi ako ne na osnovu ponasanja?

Ja dojam o osobi dobijem na nacin da gledam kako reagira na humor, kako se smije, kako zivi zivot, sto od njega uzima - ponasanje.

Na osnovu cega se ti zaljubljujes?

Ne znam zašto to opet potežeš kad sam u dva-tri navrata napisao (a i još se netko tom objašnjenju pridružio) da govorim o ponašanju prema meni, a ne ponašanju općenito.

Zaljubljujem se u osobu, u to kakva je i kako se u životu nosi i ponaša. Manje mi je važno kako se ponaša prema meni. Naravno, lakše ću se zaljubiti u nekoga tko se prema meni lijepo ponaša, ali nije to jedini, pa niti presudni faktor. Drugim riječima, ako iz nekog razloga dođe do promjene ponašanja, ne znači da ću se 'odljubiti'.

Kao što sam već drugdje na forumu rekao, ja i dan-danas volim sve žene koje sam ikada volio. Nije to više ljubav akutnog intenziteta, ali vidim kad ih ponovo sretnem da mi srce brže kuca, da osjetim dragost prema njima, da me zanima njihova sudbina, da mi je veselje kad postižu uspjehe i žalost kad im je teško itd. Ni slučajno nisam indiferentan. A nisam se sa svima 'fino' rastao. I nisam sa svima bio u dobrim odnosima.

[ombia]

Ne znam zašto to opet potežeš kad sam u dva-tri navrata napisao (a i još se netko tom objašnjenju pridružio) da govorim o ponašanju prema meni, a ne ponašanju općenito.

O.k. moj propust nisam vidjela tu razliku. Promakla mi je.

Ali meni je to prilicno povezano jer ako se netko generalno ponasa o.k. malo je vjerojatno da ce se bas prema meni ponasati kao razbojnik.
A ako da, onda ionako ne pasemo skupa i sve bi bilo mucenje.

Ono o indiferentnosti sam objasnila, pa nema potrebe da o tome dalje, jer ispada da nam je jednako drago sresti bivse partnere. Samo ja volim naglasiti da u seksualno-romanticnom smislu jesam indiferentna spram njih.

[zezalica]

Vise nego sto znamo. A ne znamo jer se u nasim sitnim finim gradjanskim zivotima tako predstavljamo da nemaju potrebu tu posebnost i ta saznaja dijeliti sa nama.

to je istina
ne znam bas puno osoba koje i na sam seks gledaju slicno kao cameron,da im ta seksualna ekskluzivnost u vezi nije bitna, a pogotovo ne znam nekog kome emocionalna ekskluzivnost nije jedan od najvaznijih faktora u sretnoj vezi

pa i tu, gdje su svi anonimni, ne nadje se netko tko bi rekao...ja mogu podnjeti da mi zakoniti voli jos nekog uz mene i da sam sretna s time:D

mozda da se proba s ljubavnicima...to je ono...laksa kategorija:rofl:

ali, nije smo stvar da se mi predstavljamo moralnima i finima, pa ovi nemaju potrebu to dijeliti, ja uistinu vjerujem kako je vrlo malo ljudi za tako nesto uopce i sposobno...uz to sto znaju da takavi pogledi i ne bi bili blagonaklono prihvaceni

Imas je zato sto si je uzela od partnera, bez njegovog znanja, a jos Roussou je rekao moja sloboda je ogranicena sloboom drugoga, dakle ti partneru tu slobodu ne dozvoljavas.

eto, moja je sloboda ogranicena njegovom, i njegova mojom
ne postoji bezgranicna sloboda, ma koliko je mi sebi prizeljkivali

Ja zelim odluciti za sebe. Onaj tko mi to uskracuje mozda djeluje moralno po nekim svojim parametrima ali za mene je nemoralan. Uzeo mi je osnovnu slobodu kao da sam maloumna pa trebam mentalnog skrbnika

ma gledaj, ti mozes zeljeti sto god hoces, ali tvoja sloboda da znas sve i odlucujes bez "mentalnog skrbnika" ne ovisi o tebi
i s tim se moras pomiriti, jer ces od druge osobe imati slobode koliko ti je zeli dati
tvoje je da to prihvatis ili zivis cijeli zivot sama sa sobom...jer jedino onda mozes biti sigurna u sebe i svoju slobodu...koja ce opet biti ogranicena od strane drugih
ljubav nije stanje sigurnosti, ljubav je stanje ranjivosti...ali i svijest da ta ranjivost nije isto sto i smrt

bah...prefilozofski...ne svidja mi se...puno te bolje osjecam na temi o swingu:)

[ombia]

Kako smo dosli od slobode do sigurnosti? Ja bih ipak ostala kod slobode, ako moze.

Dakle za mene je ljubav sloboda. Onaj tko mi ju ogranicava - ne zeli mi dobro. Ajde ne mogu se svuda boriti, recimo i sef mi ogranicava slobodu jel, ali boze moj, to su zakonitosti koje necu ici pobjedjivati. Ali u privatnoj sferi imam pravo znati kako stvari stoje. Ako netko misli da nemam, pa mozemo dugo zivjeti tako. Sve dok ja ne otkrijem da je on to mislio. :D

jer ces od druge osobe imati slobode koliko ti je zeli dati

Pa je tako je, ali ja onda imam izbor otici od takve osobe i potraziti nekoga tko je dovoljno hrabar dati mi jos malo vise slobode. Slobode odlucivanja u vezi mog zivota.

A onaj tko je mislio da mi je i to malo dosta, ima slobodu naci nekoga tko ce sa tim njegovim vidjenjem svijeta i zivota biti zadovoljan i zadovoljen.

[aryna]

Kako smo dosli od slobode do sigurnosti? Ja bih ipak ostala kod slobode, ako moze.

Dakle za mene je ljubav sloboda. Onaj tko mi ju ogranicava - ne zeli mi dobro. Ajde ne mogu se svuda boriti, recimo i sef mi ogranicava slobodu jel, ali boze moj, to su zakonitosti koje necu ici pobjedjivati. Ali u privatnoj sferi imam pravo znati kako stvari stoje. Ako netko misli da nemam, pa mozemo dugo zivjeti tako. Sve dok ja ne otkrijem da je on to mislio. :D

Pa je tako je, ali ja onda imam izbor otici od takve osobe i potraziti nekoga tko je dovoljno hrabar dati mi jos malo vise slobode. Slobode odlucivanja u vezi mog zivota.

A onaj tko je mislio da mi je i to malo dosta, ima slobodu naci nekoga tko ce sa tim njegovim vidjenjem svijeta i zivota biti zadovoljan i zadovoljen.

ne brini, neće tebe nitko ženit, nisu ni muškarci tako ludi kako izgledaju. bit ćeš slobodna ko ptica cjeli život. :D

[tomac_k]

Ništa ne treba raditi na silu niti na brzinu. Preozbiljne stvari su u "igri".

Jedino s čime se neću složiti jest to da prevara ne znači da među partnerima stvari nisu jako, ružno i teško poremećene.
Pogotovo kad se o prevari priča u kontekstu zaljubljenosti, patnje za drugom osobom, uz rečenice- da nema djece odmah bi se razveli.
Po meni, to govori puno o tome koliko više NEMA ljubavi.
Ako je ljubavi uopće ikad i bilo, što je također upitno jer ljudi se često upuste u avanturu zvanu brak po inerciji, jer misle da će manjak osjećaja koji imaju za partnera ili on za njih kompenzirati djecom i papirom. A neće. Postat će samo još gore. Ako nisi sretan kad nema previše obaveza i kad je sve relativno opušteno, shvaćaš li što si činiš ulaskom u trajnu, doživotnu zajednicu prepunu obaveza i iskušenja s osobom koju NE VOLIŠ?
Život je dovoljno težak i sam po sebi, veze i brakovi su krhki. Treba li ih dodatno otežavati i činiti još krhkijima svjesno ulazeći u nešto u što nisi u samom startu 1000% siguran?

Ono što sam kroz život shvatila jest slijedeće- ljudi ulaze u brak i nadaju se da će se sve promijeniti, da će neke stvari i emocije postati drugačije. A ne shvaćaju da je dobar temelj za brak samo onda kad se nadamo da se ulaskom u brak baš ništa neće promijeniti.

Posesivno je ne dati partneru pregled (stvaran) situacije, nego ga drzati u iluziji kako bi ostao s nama. Neposesivnost je reci sto je i kako - te pustiti osobu da ona odluci (a ne mi) sto ce sa tim istinama

Biti siguran u nečiju ljubav znači ponekad i riskirati, ogoliti se do kraja sa svim svojim maštarijama, dječjim snovima (zbog kojih možemo ispasti indolentni), željama, planovima, strahovima...Biti otvoren i reći DA, TO SAM JA! A ne graditi sliku kakvu mislimo da netko od nas očekuje, bilo partner ili društvo. Jer, fasada ne traje dugo.

No, ljudi obično biraju šutnju. Bilo da se nadaju kakvoj promjeni (ne sebe već drugoga), bilo da čekaju asteroide da udare i pomaknu putanju...uvijek će naći razlog. Ponekad neće biti toga ni svjesni.

Lijepo je voljeti vise puta u zivotu, ono u sto ja ne vjerujem je voljenje vise osoba odjednom






Prevaren sam, prevaren sam emocionalno i fizički , voljela me i ostavila u nadi i uvjerenju do zadnjeg časa da me voli i ima nade za nas dok me varala s drugim (nisam znao i sve sam činio da se promijenim i pokrenem stvari na bolje).

Istovremeno je voljela njega i mene, dala se i meni i njemu, on je imao sve, imao ju je fizički i emocionalno imao je njeno povjerenje.

Ja sam u našem braku dobi laž i problem sam tražio u sebi da nešto nije dobro u našim odnosima, dobio sam nadu da ako odem na neko vrijeme prema zajedničkom dogovoru, da ćemo se možda i pronaći jednog dana. Htjela je da se nastavimo viđati i družimo.

Slučajno prije sporaztumnog razdvajanjas otkrio sam prijevaru, i onda nije htjela priznati, mučno sam jedva izvukao to iz nje, i tada me iako je znala da je gotovo, probala uvjeriti da me ne vara. Morao sam otići, a ona je puna krivice i utjehe prema meni, a voli dugoga.

Na koncu dok je istina izašla na vidjelo puna razumijevanja rekla je da me voljela, ali da se zaljubila u drugog i da to ne može promijeniti. To bih i mogao razumijeti, mogao oprostoti, ali 3(navodno) mj je voljela obojicu, štitila njega razvijala se s njim dok sam se ja spremao na naše razdvajanje za poboljšanje braka da se odzasitimo, i ostavljala me u lažnoj nadi i tako bih osta da nisam posumnjao, a nisam do tog zadnje dana kad sam trebao odseliti.

Na kraju ostaju samo razlozi s početka posta i gorčina.
Mogu oprostiti preljub, ali varanje nažalost ne mogu i zato sam nesretan.
Htio bih da nikada nije ušla u moj život iako još uvijek mislim da smo imali nešto posebno i da je još volim, ali jednostavno previše me boli, htio bih da me nema. Ne vidim nadu drugi mi pokazuju razloge, ne sviđaju mi se druge žene nemam seksualnih potreba, nije me briga za život, ne želim živjeti, osječam se uništen.

[zezalica]

Kako smo dosli od slobode do sigurnosti? Ja bih ipak ostala kod slobode, ako moze.

moze
ja sam nekako pokopcala tu tvoju toliko neophodnu slobodu da sama odlucujes u vezi sto i kako ces napraviti , bez nekog mentalnog skrbnika, kao tvoj osjecaj sigurnosti da si ipak sama sebi gospodar
da imas pravo na razumno odlucivanje znajuci sve cinjenice...kao.. vara li te on ili... voli li jos jednu uz tebe

Dakle za mene je ljubav sloboda. Onaj tko mi ju ogranicava - ne zeli mi dobro.

pa, u velikoj mjeri...ljubav jest sloboda
ali ne bezgranicna, to je sloboda u okvirima koje ti osoba koju volis da
ako ti ju je on ogranicio nesaznavanjem onog sto ti je bitno, ne znaci da je razlog da ti ne zeli dobro
to samo znaci da je njegovo i tvoje poimanje "dobrog" razlicito

Ali u privatnoj sferi imam pravo znati kako stvari stoje. Ako netko misli da nemam, pa mozemo dugo zivjeti tako. Sve dok ja ne otkrijem da je on to mislio. :D

da, i onda prozivis 50 godina sretnog bracnog zivota s njim, i nakon njegove smrti nadjes pisma koja ti kazu da je imao jos neku u svom zivotu koja je bila samo njegov dio,( moze i platonska ljubav:cerek:) za koji ti nisi znala, ali ga to nije sprecavalo niti ometalo da i s tobom zivi na najljepsi nacin koji si mozes zamisliti

i onda tu u vodu padene svih tih 50 godina ljepote...a zasto...jer ti nisi imala slobodu odlucivanja hoces li to prihvatiti ili ne?

to nekako hocu reci, meni nije bitna ta sloboda odlucivanja za mene samu dok god mi je dobro u vezi
dok se i ja i on osjecamo voljeno jedno od drugog, ne smatram da mi uzima dio slobode svojim odlukama

mozda zato i "prisvajam" dio njegove slobode odlucivanja, tj, ja odredjujem koliko cu mu te slobode dati, jer meni nije vazno koliko je imam
sigurna sam i u ovim granicama koje mi do sada daje, nemam potrebu te granice prosirivati

Pa je tako je, ali ja onda imam izbor otici od takve osobe i potraziti nekoga tko je dovoljno hrabar dati mi jos malo vise slobode. Slobode odlucivanja u vezi mog zivota.

naravno da imas
samo...neces li uvijek zivjeti u strahu da ti je ta sloboda ipak mozda negdje ogranicena?
a da ti to i ne znas...i da opet on odlucuje u tvoje ime?

A onaj tko je mislio da mi je i to malo dosta, ima slobodu naci nekoga tko ce sa tim njegovim vidjenjem svijeta i zivota biti zadovoljan i zadovoljen.

iskreno bih voljela da nadjes nekog tko poima pojam slobode jednako kao i ti
hocu reci...cinis mi se dovoljno jaka da prozivis zivot i sama, ako ne nadjes nekog tko ti pase u bitnome, ali.... ipak je ljepse i lakse u dvoje
makar nekad i napravio neki...stono se kaze...kompromis:D...u ime ljubavi:)

[ombia]

Polako.:mig:

tvoju toliko neophodnu slobodu da sama odlucujes u vezi sto i kako ces napraviti ,

Ne da sama odlucujem u vezi. Bas protiv toga sam. :mig: Jer preljubnik upravo to radi, sam odlucuje za dvoje.

pa, u velikoj mjeri...ljubav jest sloboda
ali ne bezgranicna, to je sloboda u okvirima koje ti osoba koju volis da

Naravno ne bezgranicna. Ali ne u smislu koliko mi netko da, nego koliko se - zajedno dogovorimo. Tako ja to vidim. Razgovor, kompromis ali uz osnovnu pretpostavku otvorenih karti.
Ne mogu zivjeti s nekim tko drzi fige u dzepovima i to naziva ulaganjem sebe u vezu.:flop:

da prozivis 50 godina sretnog bracnog zivota s njim, i nakon njegove smrti nadjes pisma koja ti kazu da je imao jos neku u svom zivotu

Pa iskreno, takva laz, da me netko ni ne trepnuvsi varao 50 godina bi zaista zagorcala sva ta lijepa sjecanja.:(
Ne bi ih izbrisala ali bi dala gorak okus istima.

S druge strane, misljenja sam da zena kad tad osjeti prevaru. Druga stvar je zeli li to sama od sebe zatajiti i je li joj lakse praviti se da ne vidi nista.

Kao sto tomac pise a i mnoge na Prevarenima, ne preljub nego laganje cak i kad su naslutili sto se dogadja, to je ono sto povredjuje jos vise.

A da su osjetili da neceg ima, jesu.

mozda zato i "prisvajam" dio njegove slobode odlucivanja, tj, ja odredjujem koliko cu mu te slobode dati, jer meni nije vazno koliko je imam

Da, o tome pise knjiga Pet jezika ljubavi. Da uvijek dajemo ono sto zapravo mi trebamo i sto mi zelimo primiti.

A to nije uvijek ono sto onaj drugi zaista treba.

samo...neces li uvijek zivjeti u strahu da ti je ta sloboda ipak mozda negdje ogranicena?
a da ti to i ne znas...i da opet on odlucuje u tvoje ime?

Necu. Nema niceg goreg nego zivot u strahu. To je kao samoubojstvo sa predumisljajem.
Pouzdam se u svoju intuiciju, osjecaj u trbuhu, kako ga god nazvali. Nikad me jos nije prevario.
Najgore sam prosla kad sama nisam vjerovala tom osjecaju nego drugima, tipa vjerujes li svojim ocima ili meni...

No masa ljudi sami sebe lazu kroz zviot, puno i cesto. I onda taj unutarnji glas, feeling, polako nestaje, jer ga ionako ne slusaju. A to je strah pred samim sobom. Takvog straha nemam, ne vise.

ipak je ljepse i lakse u dvoje

Naravno :)

I da, zbog mnogih bracnih godina (ne nuzno losih) kompromis je mama svih odnosa, ali vazno je znati oko cega ne zelimo raditi kompromis. To svatko utvrdjuje za sebe.

Dakle komprimis da i cesto i rado :top: ali ima stvari oko kojih ne zelimo raditi kompromise, njih lijepo dogovormo na pocetku veze sa drugom stranom i ako su njemu te stvari jednako bitne, super :top:, dogovorili smo se oko cega necemo raditi kompromis.

Oko jednog malog, ali bitnog dijela.

[Cameron]

Mene više nije strah laži jer sam iskustvom došla do toga da se ionako, prije ili kasnije, dođe do istine. Ne mogu sebi beskonačno mazati oči. Pa sam na kraju uvidjela da mi je manje bolno priznati sebi istinu prije, nego kasnije. Istina me oslobađa, laž je kavez. Kavez kojeg gradiš oko sebe i iz kojeg je sve teže izaći, u kojem je sve teže disati. Vrijeme radi svoje, kaže se da svaki čvor kose prije ili kasnije dođe na češalj.
Znam ljude koji godinama lažu sebi i koji ni danas nepriznaju evidentne činjenice, jer ih naprosto ne mogu priznati. Jer kada bi kojim slučajem priznali tu laž, zapravo bi priznali izgubljen život, izgubljene godine. Svjesni su svega, u sebi, pate zbog toga, ali ne mogu to priznati, a svakako ne naglas.
Koliko ih ovdje ima - prikazuju savršen život, savršen posao, savršen stan, savršeno ponašanje, savršen izgled, odmah napadaju čim se to dovede u pitanje. A napad je potreban da se zaštiti laž. istina je takva da se često nema potrebe uopće braniti njeno postojanje. Tada nas najmanje briga da li netko u tu istinu vjeruje ili ne. Ali laž branimo zbog sebe. Da se makar na tren uvjerimo da možda to i nije takva laž. Ili samo da uvjerimo druge, jer znamo da nikada u to nećemo uvjeriti sebe. Laž je nemir. Onaj nemir koji nas stalno navodi da dovedemo u pitanje sve u nama i oko nas, kako bi toj istoj laži pronašli oprvdanje, razlog zašto postoji. Kao loša odluka, koja ti ne da da spavaš, iako ni sam ne znam zašto.
Laž je slabost. Lažeš sebe, lažeš druge. Ja to isto činim, u nekim drugim, doduše, segmentima.
Lažem sebe da mi do nekih stvari baš i nije stalo, iako je. Lažem sebe da još jedan čokolatin ili dva neće utjecati na moju liniju :zubo:
Ali dok su laži donekle malene, možemo ih savladati. Ali ako nam je laž na bazi našeg života, i ako postanemo svjesni da su godine prošle i da taj isti život ne možemo vratiti... ne znam, ne bih voljela biti u koži te osobe koja to otkrije.

[ombia]

Odlican post, odnos lazi i istine vidim na isti nacin.

[medenany]

Cameron


Još jednom :s:s:s

[blade777]

Ja sam jedan od iznevjerenih (izdanih) muškaraca,iako nije bilo potrebe za prijevaru, jer smo oboje usuglasili mogućnost razmjene partnera u parovima.
Prijevara se dogodila od strane moje žene s muškim dijelom para s kojim smo se trebali spojiti.
Najviše boli njen propali pokušaj da mi sve prikrije i zataji, no neznam bi li bilo gore živjeti u zabludi sa nekom mišlju kako se ništa nije dogodilo,ili živjeti u spoznaji stvarnosti.
Živjeti s nekim 15 godina i graditi povjerenje,a onda saznati da je ta osoba sposobna besramno lagati, je nešto najgore što se može dogoditi u jednoj vezi.
No,takva je većina žena, kad osjeti novi doživljaj i pomisli da bi doživljeno moglo uvjetovati gubitak stečenog komoditeta,onda je spremna na laži, a kad je još nagovorena od novog ljubavnika da sve prikrije, onda se dogodi ono što se je meni dogodilo.
Vjerojatno zbog toga što većina nazovi psihologa i kvazipsihologa upućuje ljude da taje doživljene romanse, a zaboravljaju da je jedna od osnovnih mudrosti; zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznati moraju!!
Bolje je živjeti u istini i porazgovarati otvoreno s partnerom o željama i potrebama.
Ja sam tako krenuo,a onda me je na mojem putu ostvarenja željenog omeo jadnik bez karaktera i parazit koji živi na teret svojoj ženi, možda je i zato i zbog takvog načina življenja izgubio pojam vrednovanja iskrenosti.
uvjetovao je radi pokušaja prikrivanja pakao i strah svojoj obitelji i nemir mojoj obitelji.
Sadaje izgubio ljubavnicu i bivšu prijateljicu,ostao mu je samo strah i neizvjesna budućnost.
Toliko o tome koliko treba prikrivati i biti neiskren.

Budite iskreni, budite uvijek takvi!
Pozdrav!:)

[blade777]

Ja sam jedan od iznevjerenih (izdanih) muškaraca,iako nije bilo potrebe za prijevaru, jer smo oboje usuglasili mogućnost razmjene partnera u parovima.
Prijevara se dogodila od strane moje žene s muškim dijelom para s kojim smo se trebali spojiti.
Najviše boli njen propali pokušaj da mi sve prikrije i zataji, no neznam bi li bilo gore živjeti u zabludi sa nekom mišlju kako se ništa nije dogodilo,ili živjeti u spoznaji stvarnosti.
Živjeti s nekim 15 godina i graditi povjerenje,a onda saznati da je ta osoba sposobna besramno lagati, je nešto najgore što se može dogoditi u jednoj vezi.
No,takva je većina žena, kad osjeti novi doživljaj i pomisli da bi doživljeno moglo uvjetovati gubitak stečenog komoditeta,onda je spremna na laži, a kad je još nagovorena od novog ljubavnika da sve prikrije, onda se dogodi ono što se je meni dogodilo.
Vjerojatno zbog toga što većina nazovi psihologa i kvazipsihologa upućuje ljude da taje doživljene romanse, a zaboravljaju da je jedna od osnovnih mudrosti; zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznati moraju!!
Bolje je živjeti u istini i porazgovarati otvoreno s partnerom o željama i potrebama.
Ja sam tako krenuo,a onda me je na mojem putu ostvarenja željenog omeo jadnik bez karaktera i parazit koji živi na teret svojoj ženi, možda je i zato i zbog takvog načina življenja izgubio pojam vrednovanja iskrenosti.
uvjetovao je radi pokušaja prikrivanja pakao i strah svojoj obitelji i nemir mojoj obitelji.
Sadaje izgubio ljubavnicu i bivšu prijateljicu,ostao mu je samo strah i neizvjesna budućnost.
Toliko o tome koliko treba prikrivati i biti neiskren.

Budite iskreni, budite uvijek takvi!
Pozdrav!:)

[*Fay*]

Prijevara se dogodila od strane moje žene s muškim dijelom para s kojim smo se trebali spojiti.



Hebi ga, tip joj se svidio više nego što si ti pretpostavljao (krivi proračun), pa ga je htjela nasamo kao ljubavnika... I na to se u takvim situacijama mora računati. Podnesi to sportski, kao što si 'sportski' mislio odrađivati i ono drugo. :mig:


No,takva je većina žena, kad osjeti novi doživljaj

... I muškaraca, ne samo žena.
Misliš da nema muškaraca koji bi si "odvojili" žensku koju su prvotno izabrali za swinganje u paru, za slučaj da ih inspirira i za solo-performanse?

[Cameron]

vjerojatno te to tim više boli, jer ste mogli biti izuzetno otvoreni, jer je uz tebe (fizički i sexualno) mogla imati njega, ali kao da to nije bilo dovoljno.
što si odlučio? što ćeš učiniti?

[blade777]

vjerojatno te to tim više boli, jer ste mogli biti izuzetno otvoreni, jer je uz tebe (fizički i sexualno) mogla imati njega, ali kao da to nije bilo dovoljno.
što si odlučio? što ćeš učiniti?

Prepustio sam se strujama vode života i sada me te struje nose, a na površini me održava samo neograničena ljubav prema ženama, koja je ljubav oduvjek tinjala u meni.:)
Na nagovor žene; Prihvatio sam mogućnost ostanka u braku,iako sam ishodovao sporazumnu rastavu, koju do danas nisam pustio u proceduru.
Krećemo se prema realizaciji otvorenog braka.:rofl:

[waitapu]

Imam prijatelja, koji je divan prijatelj, ali za mene 'grozan' partner. O tome kakva je osoba, neću suditi, jer nije na meni da sudim.

Bila sam s njim u vezi, varao me je svih 6 mjeseci veze. Da je varao i mene, saznala sam naknadno, kada smo vec postali prijatelji, koju godinu nakon prekida.

On je varao sve svoje djevojke, i to sustavno, promišljeno. Nikada da se poveže i nikada njima pred nosom. Stalo mu je bilo do djevojaka, ali jos vise do sebe. Dajem ruku u vatru da svoju ženu voli koliko zna i umije, da daje najviše što može, ali na žalost, njegov vrhunac je većini ljudi poprilično nisko u tom pogledu.

Zašto vara? Kaže zato što ne može odoljeti, da tu nema nikakve filozofije nego da jednostavno voli uživati u avanturama. Da se razumijemo, riječ je o izuzetno zgodnom, uglađenom muškarcu, potpuno posvećenom ženi s kojom priča, i danas se s njim na kavi osjećam kao da sam jedina osoba na svijetu. Ako prođe nevjerojatno zgodna djevojka kafićem koju će redom svi odmjeriti (i muškarci i žene) on neće trznuti, njegove oči ostaju na ženi s kojom je. Uz njega se sve žene osjećaju lijepo i poželjno, i on to voli pružati. Moram dodati i da je nevjerojatno dobar ljubavnik.

Kada sam ga pitala poštuje li uopće svoju ženu i zašto se je uopće ženio kada zna kakav je, odgovorio je da na neki bizaran način on voli svoju suprugu, ali da bi lakše dao svoj život za njezin, nego se odrekao avantura.

Ako razgovarate s njegovom suprugom, primjetit ćete samo zaljubljenu i sretnu ženu (kada sam ju upoznala, bila je nevjerovatno nesretna osoba jer ne može imati djecu, a željela ih je, a ne može niti posvojiti jer je prekasno saznala da ne može imati djece i bila je prestara za pokrenuti postupak posvajanja). Uglavnom, u svom neznanju ona živi sretno. Ako ih gledate zajedno, vidjet ćete par kao i svaki drugi, ima tu i prepucavanja i zaljubljenih pogleda i svađa i mirenja...

On je pokušao biti joj vjeran i tada je bio najnapornija i najiritantnija osoba koju znam, tada su bili u krizi.

Uglavnom, neobicna je osoba, rekla bih da je stvoren za žigola koji će usrećivati nesretne žene. Zna ih prepoznati, zna im izmamiti osmijeh na lice, vratiti samopouzdanje...

Ponekad se pitam da sam na mjestu njegove žene bih li uopće željela saznati. Bih li bila sretna kada bih otkrila tu laž i nastavila sa životom bez njega ili bih voljela da sam nastavila živjeti u neznanju... :ne zna:

[milla karolina]

Ponekad se pitam da sam na mjestu njegove žene bih li uopće željela saznati. Bih li bila sretna kada bih otkrila tu laž i nastavila sa životom bez njega ili bih voljela da sam nastavila živjeti u neznanju... :ne zna:

ma kolike žene znaju al se prave kao da ne znaju. Tako im je bolje. Samo ne znam kako duboko u sebi mogu biti onak duševno mirne.. Vanjska slika zna biti jako dobra fasada.

[milla karolina]

Prepustio sam se strujama vode života i sada me te struje nose, a na površini me održava samo neograničena ljubav prema ženama, koja je ljubav oduvjek tinjala u meni.:)
Na nagovor žene; Prihvatio sam mogućnost ostanka u braku,iako sam ishodovao sporazumnu rastavu, koju do danas nisam pustio u proceduru.
Krećemo se prema realizaciji otvorenog braka.:rofl:

Jesi ti onda generalno ženoljubac?

[waitapu]

ma kolike žene znaju al se prave kao da ne znaju. Tako im je bolje. Samo ne znam kako duboko u sebi mogu biti onak duševno mirne.. Vanjska slika zna biti jako dobra fasada.

Znam to, ali kod te žene zaista nije riječ o fasadi. Ona je zaista sretna, brak joj je izgrađen na laži, muškarac kojeg voli joj laže svakodnevno, pa ipak ona se smatra pravom sretnicom. Vratio joj je vjeru u život, ljude... Iskreno se zapravo bojim što bi joj se dogodilo da sazna istinu. Neki ljudi takve stvari nikada ne prebole, mislim da bi ju to potpuno slomilo.

Neki ljudi pokažu nevjerojatnu snagu u takvim situacijama. Ona ne bi, krhka je, nježna, jaaako osjetljiva, pomalo nesigurna i beskrajno dobra. Bojim se kada pomislim kako je nekim ljudima zaista bolje živjeti u neznanju. Možda si u pravu, možda i ona sama naslućuje, ali sama sebi negira i ne želi priznati. Ako je tako, mislim da ju nitko nema pravo buditi iz sna. :ne zna:

[blade777]

Jesi ti onda generalno ženoljubac?

Kada vidim ženu ili se nađem u njenoj blizini ili u blizini više žena,moje srce počinje pojaćano kucati, a preplavi me neki tajanstveni mili ugođaj, osjećam da promjenim glas u obraćanju ženama i one mi daruju poseban osmjeh,kao da osjete moju ljubav.
Prijateljske i druge veze mogu ostvarivati samo s ženama, a prema muškarcima osjećam odbojnost i imam potrebu da ih prebijem, jedva se suzdražavam da nekog ne povrijedim.
Posao koji obavljam spriječava me da budem nasilan i imam osjećaj; da ću kad odem u mirovinu, otprilike za dvije god. porušiti pola grada.

[ombia]

waitapu ako zeli jos uvijek moze posvojiti dijete vani u nekim od siromasnijim zemalja, ako si si dobra s njom i ona jos uvijek zeli dijete :)

[*Fay*]

Ona je zaista sretna, brak joj je izgrađen na laži, muškarac kojeg voli joj laže svakodnevno, pa ipak ona se smatra pravom sretnicom. Vratio joj je vjeru u život, ljude...

Možda i je (prava sretnica), tko zna! Sreća ima mnogo lica. Istinski nas ponekad usrećuje netko za kog znamo da je daleko od savršenog, dok uz nekog tko je gotovo pa savršen srce ostane indiferentno...

Zašto bi je netko "suočavao s istinom"? Svi vjerojatno živimo pomalo u iluziji: i što se naših najbližih tiče, naših porodica, roditelja, naših partnera, djece, možda najviše što se tiče samih sebe... Tko može prosuditi živi li ona u većoj laži ili iluziji od ikog drugog?

Možda ona od njega dobiva tisuću puta više sreće, smijeha, ljubavi, topline, zadovoljstva, lijepih riječi, dobrog sexa, psihičke potpore, nego neka druga žena od savršeno "pravovjernog" muškarca.

[waitapu]

Fay, to i ja govorim... samo mi se cini poprilicno ironicnim kako svi mi u jednom trenutku zagovaramo istinu i kako brak temeljen na laži ne može opstati... ali onda se pojavi ovakav primjer koji nas sve nekako senzibilizira za laz...

Ombia, na (ne)srecu dobili su dijete, njezina maloljetna sestra joj je zbog nesredjena zivota 'prepustila' svoje. Nisam htjela ulaziti u detalje, jer je ovo topic o muskarcima u svijetu prijevare pa mi se cinilo offtopic...

Ona je jedna posebna prica, nismo prijateljice jer prijateljici ne bih mogla presutjeti da ju muz bezocno vara. Previse mi je stalo do nje da bih se mogla nazivati njezinom prijateljicom, a istovremeno ju lagati. Znam, u ovom slucaju je laganje 'zastita', samo se mozda ona s time ne bi slozila kada bi saznala. Vidjamo se, dobre smo si, ali ipak drzim distancu. Znam sebe i znam da u odnose ulazim iskreno, a njezina hvalisanja muza i uvjerenost u to kako 'on nije u stanju prevarit' ne bih mogla svakodnevno šutke slušati :ne zna:

Može se reći da nismo bliske jer mi je stalo da živi u toj 'iluziji', jer vidim da funkcionira. Jer vidim da on tako funkcionira, da nema problematike u dvostrukom životu. On jednostavno voli sve žene ovog svijeta, sve želi usrećiti i sve ga čine sretnim :rolleyes: :rofl::ne zna:

[Emericzy]

... I muškaraca, ne samo žena.
Misliš da nema muškaraca koji bi si "odvojili" žensku koju su prvotno izabrali za swinganje u paru, za slučaj da ih inspirira i za solo-performanse?
Rekao bih da su tu baš sve situacije moguće i trebale bi biti očekivane. Ljude, između ostalog, u to vodi radoznalost. A radoznalost je veliki vrag. Za očekivati je da netko (ili čak svatko) u nekom trenutku pomisliti, “a kako bi bilo izvan ove kombinacije?“

Dobro je na to biti spreman unaprijed. Kad se igraš vatrom, unaprijed imati malo Synopena ili balzama s Aloe verom i kakav zavoj. Jer, velika je vjerojatnost da ćeš se bar malo opeći. Pa da smanjiš bolove i posljedice.

Mislim, uz svu moju šalu, situacije znaju bili itekako ozbiljne. A čak i opeklina koja nije osobito ozbiljna u nekom medicinskom pogledu zna peći i boljeti kao sam vrag.

[waitapu]

Da, taj frend, nazovimo ga Adam :rofl: vara uvijek nekako spontano, on ne lovi žene, prije bih rekla da se kelje na njega. On se jednostavno prepušta osjećajima kao da nije u braku. Uvijek prizna da ima ženu (iako dijete doživljava kao nećaka, mlađeg brata kao nekoga koga jako voli i s kime uživa, ali nije preuzeo do kraja očinsku ulogu iako ne mogu reći da nije dobar tata) i da nije za neku vezu... Mada i s ljubavnicama uvijek nekako ostvari vezu, dobrom broju njih ostane u lijepom sjećanju...

Nekada ga smatram 'vrtlarom' koji je potreban 'dokonim kućanicama' da se spase monotonije, da im se vrati samopouzdanje, da ozive svoje brakove... Ma ni sama ne znam je li pozitivac ili negativac u cijeloj prici, ni ne zanima me, kao prijatelj je divan.

[maslincica]

Prepustio sam se strujama vode života i sada me te struje nose, a na površini me održava samo neograničena ljubav prema ženama, koja je ljubav oduvjek tinjala u meni.:)
Na nagovor žene; Prihvatio sam mogućnost ostanka u braku,iako sam ishodovao sporazumnu rastavu, koju do danas nisam pustio u proceduru.
Krećemo se prema realizaciji otvorenog braka.:rofl:


Zašto?
Ti nisi želio ostati u braku,ali si se dao nagovoriti?:ne zna:

[Emericzy]

Prepustio sam se strujama vode života i sada me te struje nose, a na površini me održava samo neograničena ljubav prema ženama, koja je ljubav oduvjek tinjala u meni.:)
Na nagovor žene; Prihvatio sam mogućnost ostanka u braku,iako sam ishodovao sporazumnu rastavu, koju do danas nisam pustio u proceduru.
Krećemo se prema realizaciji otvorenog braka.:rofl:
Ja bih rekao da je tzv. 'otvoreni brak' samo postaja na putu prema razlazu.

Iskustvo mi govori da se eksperimenti u seksu moraju raditi na dva načina. Jedan je zajednički -- pri čemu oba partnera moraju biti čvrsto i potpuno svjesni mogućih reperkusija. I biti spremni zajedenički ih preboljeti ako do njih dođe. Na primjer, problem nejednakog ponašanja partnera.

Drugi način je jednostrani, gdje onaj tko se na to odluči mora biti totalno diskretan i stvari organizirati tako da druga strana stvarno ništa ne sazna. Ne pouzdavati se u riskantne aranžmane koje je lako otkriti.

To su dva pristupa koaj kako-tako funkcioniraju. I jedan i drugi su puni zamki i opasnosti. Ali, ljudima je dovoljno stalo do doživljaja da budu spremni na rizik. Uvijek je bilo tako, od kromanjonca u špilji pa do danas.

'Otvorene' veze su (po mojem mišljenju) samo formalna stvar – civiliziran način da se ostane zajedno i onda kad za to više nema emocionalnog razloga.

[Emericzy]

Ponekad se pitam da sam na mjestu njegove žene bih li uopće željela saznati. Bih li bila sretna kada bih otkrila tu laž i nastavila sa životom bez njega ili bih voljela da sam nastavila živjeti u neznanju... :ne zna:
Teško je reći. Ima ljudi koji su opsjednuti istinom. Njima je jedino ona važna, pa makar sve drugo zbog nje propalo. Fiat veritas, pereat mundus. Po mojem mišljenju, istina je često jako precijenjena. Od nje se slabo živi. Čovjek puno bolje živi od osjećaja nego od istine.

[*Fay*]

Kad se igraš vatrom, unaprijed imati malo Synopena ili balzama s Aloe verom i kakav zavoj. Jer, velika je vjerojatnost da ćeš se bar malo opeći. Pa da smanjiš bolove i posljedice.


Tako je, to i ja mislim.

Uvijek računaj da nisi znao sve o sebi ili o partneru... tj. računaj i na iznenađenja. Očekuj (i) neočekivano.

Po mojem mišljenju, istina je često jako precijenjena. Od nje se slabo živi. Čovjek puno bolje živi od osjećaja nego od istine.

:s

[waitapu]

Teško je reći. Ima ljudi koji su opsjednuti istinom. Njima je jedino ona važna, pa makar sve drugo zbog nje propalo. Fiat veritas, pereat mundus. Po mojem mišljenju, istina je često jako precijenjena. Od nje se slabo živi. Čovjek puno bolje živi od osjećaja nego od istine.

Pravo zboriš :top:

Ipak, osjećaji su često varljivi, ćudljivi. Istina ako i boli, uvijek je pouzdana. U sretnom sam braku i gledam to s te strane, da za 20 god saznam da mi se život temeljio na laži... Lako bih pristala na život u neznanju, ali pomisao da bi istina mogla izaći na vidjelo... e tu se gubim. :D

Često sam razmišljala o tome i zapravo nemam odgovor... Kao, jaka sam i samosvjesna žena, financijski neovisna o mužu, imam potporu obitelji za svaku odluku... pa ipak, malo to znači kad je meni navečer samo stalo do toga da se stisnem uz svog dragog i ujutro probudim s guzom stisnutom uz njega. :cerek:

[*Fay*]

Istina ako i boli, uvijek je pouzdana.

Paaa - onako. :ne zna: Tko zna!


U sretnom sam braku i gledam to s te strane, da za 20 god saznam da mi se život temeljio na laži...

Ajde, nemojmo odmah toliko pretjerivati! :mig:

[keksic]

Fay, to i ja govorim... samo mi se cini poprilicno ironicnim kako svi mi u jednom trenutku zagovaramo istinu i kako brak temeljen na laži ne može opstati... ali onda se pojavi ovakav primjer koji nas sve nekako senzibilizira za laz...


ah, to laganje i istina... istina je subjektivna kategorija, tko zna što je to istina? a što se tiče tog 'adama', skidam mu kapu.
bez ironije, mislim da je on dobročinitelj. osoba koja razgaljuje srca. radije bih takvog nego nekog pravednog i vjernog šonju koji podriguje na kauču, gladi piivski trbuh dok mi među nogama raste mahovina potaknuta sve većom vlagom...

[maslincica]

Znam to, ali kod te žene zaista nije riječ o fasadi. Ona je zaista sretna, brak joj je izgrađen na laži, muškarac kojeg voli joj laže svakodnevno, pa ipak ona se smatra pravom sretnicom. Vratio joj je vjeru u život, ljude... Iskreno se zapravo bojim što bi joj se dogodilo da sazna istinu. Neki ljudi takve stvari nikada ne prebole, mislim da bi ju to potpuno slomilo.

Neki ljudi pokažu nevjerojatnu snagu u takvim situacijama. Ona ne bi, krhka je, nježna, jaaako osjetljiva, pomalo nesigurna i beskrajno dobra. Bojim se kada pomislim kako je nekim ljudima zaista bolje živjeti u neznanju. Možda si u pravu, možda i ona sama naslućuje, ali sama sebi negira i ne želi priznati. Ako je tako, mislim da ju nitko nema pravo buditi iz sna. :ne zna:

Pa i netreba ju buditi iz sna.
Jer ona onda,prema tome što pišeš,živi život kakav želi.
Ili je zaslužila.
Svi mi ponekad zatvaramo oči pred nečim.
To nas čini krhkima,nježnima ili...proračunatima.
Ili glupima.
Pa onda netko tko nas u stvari sažaljeva navodi primjer na forumu.
Kao,postoji takva i takva.

Ja ću svakoj svojoj prijateljici reći da je prevarena,jer je moja prijateljica i ne zaslužuje moje licemjerje,a još manje moje sažaljenje.
Ja ću je rađe izgubiti zbog te precjenjene istine,nego izgubiti sebe zbog licemjerja.

Ne sudim waitapu koju sam kvotala.
Ona je samo okidač za moje mišljenje.

[zezalica]

a prema muškarcima osjećam odbojnost i imam potrebu da ih prebijem, jedva se suzdražavam da nekog ne povrijedim.
.

ti blade, imas ozbiljnijih problema sam sa sobom ,nego sto je zenina prevara
mislila ja odakle si mi poznat, pa malo potrazila i eto...nisi mi ni na onoj temi na LJES-u bio bas lak za shvatiti, a sto vise pises, sve teze



mislim da je jačina tragedije nastala srazmjerno veličini samog ega i držanja do istog, od strane onoga kojem je ego poljuljan ili trajno uništen.:rofl:

koliko se meni cini...tvoj ego je enorman
tako da ti se ta "povreda" od strane zene...laganje i prikrivanje, ne sam cin prevare, tebi cini enormnom
i nikako ne mozes preci preko toga


Ukoliko je ego trajno uništen, onda je to samo pogledom na dotadašnju vezu.
Mogučnost zaživljanja ponosa, ega ili samopoštovanja je sukladna mogučnosti uspostave nove veze i zaživljavanje nove ljubavi.:kava:

ako ja to kuzim, tvoj ego ce se oporaviti samo sa novom zenom, sa novom ljubavi...ili??
kako se osjecas u drustvu zena, mislim da ti nece puno trebati za "oporavak ega":D


Ne bih ni saznao za romansu da mi planski nije predložila ostvarenje naših fantazija i to baš sa parom u kojem je njena nova ljubav.:lol:

tu je ona tebi predlozila ostvarenje nasih..( znaci, bile su i tvoje) fantazija


Savjetovao sam joj da bude oprezna kako ne bi izgubila svoju novu ljubav i tako ostala bez obadvojice.
Napravila je izbor i sad nema više povratka.:kava:
velikogusno od tebe...kao i sve dosada:D

Tu je vidljiva potreba istinskog razumjevanja htijenja partnera, a ako baš hoćete saznati istinu, onda su vam dozvoljene male smicalice, kako biste doznali pravu istinu, samo budite oprezni, možda se nećete moći nositi s onime što budete saznali!

ovaj tvoj citat bi trebao doci na kraju posta, da si ga vise puta procitas i dooobro usvojis



Ja sam tijekom ljeta ove godine počeo ozbiljno sumnjati da moja lijepša polovica žudi za još nečijom ljubavi i tada sam započeo podmuklu igricu kako bih doznao istinu.
Počeo sam u naše odnose unositi fantaziju o imaginarnom paru s kojim smo zamjenili partnere i tako uživamo u novom vrhunskom doživljaju.

ovako citajuci, ispada da si ti bio taj koji je poceo sa pricom o nekom novom u seksu, dok gore pises da je ona bila ta koja je to predlozila:confused:

ili si ti "samo" podmuklo igrao...bojeci se prvi reci kako se osjecas u drustvu zena i da i sam zudis za jebanjem neke druge...ali se to ne usudis priznati, cak ni samom sebi:ne zna:
to bi rusilo u vodu sve tvoje postavke o braku...ili...sliku koju imas o samom sebi?:ne zna:
Klica sumnje je počela nicati i moja saznanja su bila popračena bolom u srcu, no ja nisam odustajao.

jasta da nisi, precijenio si se, zamislio si da si bog, a ne obican smrtnik
i isao sam sebe iskusavati...kroz nju...ali to nije bitno

ti si "opao" sam na svom testu, i sad za to krivis nju

nisam sve kopirala, tko hoce, moze lako naci sto si jos pisao, ali meni se nikako ne svidja tvoje ponasanje, a ne njeno

cijenis iskrenost...pa popricaj malo sam sa sobom ...a nama onda kazi sto ti je blade777 rekao:D

[waitapu]

Ja ću svakoj svojoj prijateljici reći da je prevarena,jer je moja prijateljica i ne zaslužuje moje licemjerje,a još manje moje sažaljenje.
Ja ću je rađe izgubiti zbog te precjenjene istine,nego izgubiti sebe zbog licemjerja.

Ne sudim waitapu koju sam kvotala.
Ona je samo okidač za moje mišljenje.

Bez brige, nisam ni shvatila osobno :mig: Zato sam i napisala da joj nisam prijateljica jer ne bih mogla prešutiti istinu, a tu istinu joj definitivno ne želim reći.

[Emericzy]

A gle kontradikcije:

osjećaji su često varljivi, ćudljivi. Istina ako i boli, uvijek je pouzdana.
Hajd'mo reći da jest, ali čemu ti pouzdanost služi?

U sretnom sam braku i gledam to s te strane, da za 20 god saznam da mi se život temeljio na laži...
Kužiš, sreća te služi, ispunjava ti život i čini ga lijepim. I sad otkriješ da je ona bila... lažna? Kako može biti lažna -- pa valjda znaš što si proživjela. Proživjela si sreću. Ništa lažnoga u tome nema. Ne postoje lažne emocije. Ono što bi se desilo je to da bi stvarnu sreću odjednom proglasila lažnom. Prekrojila bi povijest. To je ono što ti govorim. Neka bude istina, pa makar sve propalo.

malo to znači kad je meni navečer samo stalo do toga da se stisnem uz svog dragog i ujutro probudim s guzom stisnutom uz njega. :cerek:
I još jedan čvrsti pokazatelj da je nama svima zapravo do sreće, a ne do nečega što zovemo istinom, a što je zapravo tko zna što. Pogledaj jednom 'Rašomon' da visiš koliko je uopće sam pojam istine dubiozan. A ljudi su spremni zbog tog nedefiniranog koncepta, te potpuno apstraktne ideje, žrtvovati sreću. Jebo istinu. Ima i puno istinitijih istina od istine, ako kužiš što hoću reći.

[waitapu]

ah, to laganje i istina... istina je subjektivna kategorija, tko zna što je to istina? a što se tiče tog 'adama', skidam mu kapu.
bez ironije, mislim da je on dobročinitelj. osoba koja razgaljuje srca. radije bih takvog nego nekog pravednog i vjernog šonju koji podriguje na kauču, gladi piivski trbuh dok mi među nogama raste mahovina potaknuta sve većom vlagom...

A tako ga nekako i ja gledam, ali opet ne čini ni on to iz dobročiniteljskih pobuda, nekad mi se čini da se hrani time. Da je zapravo pijavica, koristan je, potreban i društvu i ženama, al ga to ne čini ništa manje pijavicom. Znao je on i shebati dosta žena. Zavrtit im glavom da misle da mogu sve, ostave muževe, a onda se nadju u surovoj stvarnosti, neobranom grožđu. Čini mi se da on savršeno funkcionira sa ženama koje ga prihvate kao avanturu, a ne kao okidač kojim/zbog kojeg će promijeniti živote. To nije nijednom dobro završilo...

U tom svijetu on savršeno funkcionira, svijet prijevara je njegov dom. Toliko je žena obmanuo, da sam svjesna da mu ni ja za koju deklarativno tvrdi da sam mu najbolja prijateljica nisam toliko bliska koliko on tvrdi da jesam. Zna što žene žele čuti, zna što ja želim čuti, pa to i daje. Par puta se slomio, al i ti su slomovi možda bili samo gluma za mene jer me poznaje :ne zna: Uglavnom, zanimljiv lik :D

[*Fay*]

Kako može biti lažna -- pa valjda znaš što si proživjela. Proživjela si sreću. Ništa lažnoga u tome nema. Ne postoje lažne emocije.

:top: Točno.
Ako uopće išta znam, ZNAM s kim sam u životu bila sretna, a s kim nesretna.

[zezalica]

Pravo zboriš :top:

Ipak, osjećaji su često varljivi, ćudljivi.

zato se i ne treba previse pouzdavati u njih
bilo da se radi o zaljubljenosti, ili povrijedjenosti

jest da slatki i gorki, jest da ti sprece mozak da funkcionira kako treba, ali zato je tu vrijeme koje ipak postavi stvari na pravo mjesto:D


Istina ako i boli, uvijek je pouzdana.

meni nikada ovo nije bilo jasno
sto ce ti pozdanost, daje ti nesto?
nesto uz sto se mozes stisnuti navecer?
ako ce te ostaviti...ostavit ce te...ako nece...nece
zivjet ces u svakom slucaju

spavaj onda sa istinom i boli...ako ti je to bas gust


U sretnom sam braku i gledam to s te strane, da za 20 god saznam da mi se život temeljio na laži... Lako bih pristala na život u neznanju, ali pomisao da bi istina mogla izaći na vidjelo... e tu se gubim. :D

ma kakva laz???
pa zivila si 20 godina u sretnom braku...di je tu laz?
u tome sto si prozivjela?
ili si osjecala da nije sretan, a samo si si umisljala da je sretan?:ne zna:

pa ipak, malo to znači kad je meni navečer samo stalo do toga da se stisnem uz svog dragog i ujutro probudim s guzom stisnutom uz njega. :cerek:

ali bi svejedno sve to unistila zato jer je on jos neku jebao uz tebe???
ili ti nekog uz njega?

[*Fay*]

A tako ga nekako i ja gledam, ali opet ne čini ni on to iz dobročiniteljskih pobuda, nekad mi se čini da se hrani time. Da je zapravo pijavica, koristan je, potreban i društvu i ženama, al ga to ne čini ništa manje pijavicom. Znao je on i shebati dosta žena. Zavrtit im glavom da misle da mogu sve, ostave muževe, a onda se nadju u surovoj stvarnosti, neobranom grožđu. Čini mi se da on savršeno funkcionira sa ženama koje ga prihvate kao avanturu, a ne kao okidač kojim/zbog kojeg će promijeniti živote. To nije nijednom dobro završilo...



waitapu, jesi ti sigurna da to nije Emericzy? :lol: :lol:

[waitapu]

A gle kontradikcije:
Hajd'mo reći da jest, ali čemu ti pouzdanost služi?

Kužiš, sreća te služi, ispunjava ti život i čini ga lijepim. I sad otkriješ da je ona bila... lažna? Kako može biti lažna -- pa valjda znaš što si proživjela. Proživjela si sreću. Ništa lažnoga u tome nema. Ne postoje lažne emocije. Ono što bi se desilo je to da bi stvarnu sreću odjednom proglasila lažnom. Prekrojila bi povijest. To je ono što ti govorim. Neka bude istina, pa makar sve propalo.

I još jedan čvrsti pokazatelj da je nama svima zapravo do sreće, a ne do nečega što zovemo istinom, a što je zapravo tko zna što. A ljudi su spremni zbog tog nedefiniranog koncepta, te potpuno apstraktne ideje, žrtvovati sreću. Jebo istinu. Ima i puno istinitijih istina od istine, ako kužiš što hoću reći.

Ma apsolutno te kužim, dapače slažem se s tobom. Samo nije ni istina toliko apstraktna koliko ju ti prikazuješ. Osim toga, postoje ljudi kojima životni cilj nije sreća, postoje ljudi koji ne znaju niti biti sretni, koji stalno traže neke nedostatke, koji uvijek imaju neki razlog za nezadovoljstvo... Ljudi žrtvuju vlastitu sreću (za kojom svi tragamo prema tebi) zbog puno nebuloznijih stvari od 'istine'. Iskreno, mislim da je većina ljudi saboter vlastite sreće, da ni ne znaju kako biti sretni, kako uživati u sadašnjosti.

Da se vratim na ono ranije, naravno da moja prošlost ne može biti lažna, i da je sreća koju sam tada osjećala ostaje jednaka, ali nakon spoznaje se više ne mogu 'hraniti' tom srećom, ona postaje na neki način okaljana jer ta osoba nije ona kojom sam ju smatrala. Sada smatram da imam dobar brak, ali za 20 godina neću biti zahvalna mužu na sadašnjem braku ako saznam da nam je bilo ovako dobro jer me je on na poslovnim putovanjima (na kojem je i trenutno) varao sa svojom asistenticom. Nije to prekrajanje povijesti, ona ostaje ista, ali istovremeno i gubi dio sebe. Ja dajem sebe u odnos, i on daje sebe, tvrdimo 100% i za 20 godina otkrijemo da je jedan lagao, pa da me ubijes ne mogu reći da se pogled na prošlost i sam odnos time ne mijenja. :ne zna:

[waitapu]

waitapu, jesi ti sigurna da to nije Emericzy? :lol: :lol:

:lol: Još koji post rasprave i saznat cu :D

[waitapu]

ali bi svejedno sve to unistila zato jer je on jos neku jebao uz tebe???
ili ti nekog uz njega?


Pa u principu to i govorim, da je sve ostalo nebitno jer je meni, na kraju krajeva, super stisnut se uz njega :mig:

Necu ni komentirati ovo ranije jer sam i sama toga svjesna, o tome i pricam. Sve to malo vrijedi, istina je precijenjena, ali opet ne i zanemariva. Ja bi imala oboje ako je ikako moguce :cerek:

[Emericzy]

waitapu, jesi ti sigurna da to nije Emericzy? :lol: :lol:

:) Nisam. Ovaj dio to pokazuje:

"Znao je on i shebati dosta žena. Zavrtit im glavom da misle da mogu sve, ostave muževe, a onda se nadju u surovoj stvarnosti, neobranom grožđu."

To nikad nisam radio.

Osim toga, nisam ja baš tako jako puno šarao. Možda u apsolutnom broju, ali kad to podijeliš sa četrdeset godina koliko sam seksualno aktivan, ne ispadne nešto super-posebno.

[Emericzy]

postoje ljudi kojima životni cilj nije sreća, postoje ljudi koji ne znaju niti biti sretni, koji stalno traže neke nedostatke, koji uvijek imaju neki razlog za nezadovoljstvo... Ljudi žrtvuju vlastitu sreću (za kojom svi tragamo prema tebi) zbog puno nebuloznijih stvari od 'istine'. Iskreno, mislim da je većina ljudi saboter vlastite sreće, da ni ne znaju kako biti sretni, kako uživati u sadašnjosti.
To ja propovjedam godinama, ali malo ljudi čuje što govorim.

Da se vratim na ono ranije, naravno da moja prošlost ne može biti lažna, i da je sreća koju sam tada osjećala ostaje jednaka, ali nakon spoznaje se više ne mogu 'hraniti' tom srećom, ona postaje na neki način okaljana jer ta osoba nije ona kojom sam ju smatrala.
Ali gle, da si se u startu pomirila s time da takva mogućnost postoji (a to je jako realna stvar i nije nimalo glupo prihvatiti ju), pa da si muža voljela usprkos svijesti o toj mogućnosti -- što bi tome falilo?

Sada smatram da imam dobar brak, ali za 20 godina neću biti zahvalna mužu na sadašnjem braku ako saznam da nam je bilo ovako dobro jer me je on na poslovnim putovanjima (na kojem je i trenutno) varao sa svojom asistenticom.
Iako ti je pružio 20 godina sretnog odnosa? Šteta. Jer, dvadest godina sreće je golema stvar. Netko ih u cijelom svom životu nema ni desetinu od toga što si ti dobila. Bilo to lažno ili istinito. Umre a da sreću nije ni spoznao. Objektivno gledano, ne znaš cijeniti ono što imaš, nego se zanosiš nekakvim fatamorganama.

Mislim, jasno je to meni, svjestan sam svega što govoriš; ne pokušavam te sad proglasiti glupom ili tako nešto, totalno te razumijem, ali ti pokušavam reći koliko se nerazumno odnostimo prema dobrims tvarima u životu. Radi čega? Radi nekakve teorije i iluzije? A dvadeset godina sreća nisu bile nikakva teorija i nikakva iluzija. Bila je to najdragocijenija stvar na svijetu -- sreća. Toliko dragocijena i važna da su je Amerikanci ugradili u svoj Ustav.

Ja dajem sebe u odnos, i on daje sebe, tvrdimo 100% i za 20 godina otkrijemo da je jedan lagao, pa da me ubijes ne mogu reći da se pogled na prošlost i sam odnos time ne mijenja. :ne zna:
Pa gle, samo nemojte tvrditi da je to 100 posto. Jer je to fraza i reklama i zapravo najčešće laž. Čak i kad u nju vjerujete. Budite realni i recite da dajete od sebe sve što možete, da dajete puno, da dajete sebe. To je puno bliže istini. I budite potiho svjesni da se tu i tamo može desiti da par postotaka od onih sto nakratko zaluta nekamo u škuribandu i onda se diskretno vrati. A da sreću nije narušilo. A još manje htjelo narušiti.

[waitapu]

Čini mi se da se u biti slažemo, ali kačimo na detaljima. Cijelo vrijeme ispada da ti meni govoriš ono što ja već znam, a sad i ti kažeš da trubiš godinama ono što sam ja tebi napisala što baš i nije bilo očito iz tvog ranijeg posta. Uglavnom, ni u jednom trenutku nisam govorila o sebi osobno. Mislim da je iz mojih postova porilično očito da sam trezvena osoba koja se ne zanosi pizdarijama.

Dakle, objektivno gledano, ja upravo cijenim to što imam jer živim u sadašnjosti i uživam u sadašnjosti i sretna sam i gradim budućnost. Jednako tako je očito da sam svjesna što mi se može dogoditi za 20 godina, ali me to ni najmanje ne dira.

Dakle, u ovom trenutku se moj muž možda igra sa asistenticom, ali za takve misli me zaboli neka stvar jer je činjenica da smo nas dvoje sretni zajedno. :mig:

[waitapu]

Spominjanje amera kao bilo kakvog uzora me uvijek iznova nasmije do suza :lol:

P.S. Samo sam htjela malo polemizirati, okretati ploču, sagledati stvar iz više kuteva, znaš kako ide ono: da nema tvog mišljenja, ne bih bila tako uvjerena u svoje :rofl:

[Emericzy]

Čini mi se da se u biti slažemo, ali kačimo na detaljima. Cijelo vrijeme ispada da ti meni govoriš ono što ja već znam, a sad i ti kažeš da trubiš godinama ono što sam ja tebi napisala što baš i nije bilo očito iz tvog ranijeg posta. Uglavnom, ni u jednom trenutku nisam govorila o sebi osobno. Mislim da je iz mojih postova porilično očito da sam trezvena osoba koja se ne zanosi pizdarijama.

Dakle, objektivno gledano, ja upravo cijenim to što imam jer živim u sadašnjosti i uživam u sadašnjosti i sretna sam i gradim budućnost. Jednako tako je očito da sam svjesna što mi se može dogoditi za 20 godina, ali me to ni najmanje ne dira.

Dakle, u ovom trenutku se moj muž možda igra sa asistenticom, ali za takve misli me zaboli neka stvar jer je činjenica da smo nas dvoje sretni zajedno. :mig:

Ma, razumijem ja to. Ali, daješ mi dobre šlagvorte. :)

[Emericzy]

Spominjanje amera kao bilo kakvog uzora me uvijek iznova nasmije do suza :lol:

Off-topic: živio sam tamo. I moram ti reći da se ni najmanje ne smijem, nego to stvarno navodim kao uzor. Ali, to je tema za neku drugu diskusiju i drugi podforum.

[waitapu]

Off-topic: živio sam tamo. I moram ti reći da se ni najmanje ne smijem, nego to stvarno navodim kao uzor. Ali, to je tema za neku drugu diskusiju i drugi podforum.

Rođena tamo, bila na postdiplomskom... Al ne bi me više tamo natjerao ni za živu glavu. Seattleu svaka čast, obožavam taj grad, te ljude :cerek:

Da ne bude offtopic...

Mislim da se određeni ljudi u svijetu prijevare sasvim odlično snalaze, dapače, ponekad mislim da su poneka varanja čak i nužna da bi neki ljudi funkcionirali. E sad, koliko će druga strana patiti je već bolnije pitanje.

[milla karolina]

ah, to laganje i istina... istina je subjektivna kategorija,

b..Iistinana je kvaliteta ljudskog saznanja. Saznanje je istinito kad odgovara objektivnoj stvarnosti. Znači, čienjnice tj. objektivna stvarnosti (ono što jesti ili postoje ili nepostoje). samo saznanje o njima mogu biti istiniti ili neistiniti.

[blade777]

Zašto?
Ti nisi želio ostati u braku,ali si se dao nagovoriti?:ne zna:
Mojim odlaskom supruga bi nakon punoljetnosti naše djece ostala bez prava na raspolaganje polovicom imovine,a takav dogovor smatrao sam nepravednim, ipak me je trpila 15 god., i pružila mi puno lijepih trenutaka u životu.
Realizaciju odnosa sa dotadašnjim prijateljem sprovela je na moj nagovor, kojeg sam režirao uzastopnim prerzentacijama maštarenja; kako bi dobro bilo da bude istovremeno s obadvojicom i kako je to ono što si sigurno želi, činio sam to jer sam time želio otvoriti vrata prema slobodi.
Nagovarao sam ju da sastanak po kafićima zamjeni sastankom na kavi u stanu njegove žene, jer će im tako biti isplatljivije. Znao sam da mu je žena s klincima odsutna tjedan dana i da neće moći odoljeti, a ipak sam ju nesvjesno gurnuo u njegov zagrljaj.
Učinila je to kako bi oslobodila mene i potaknula me na realizaciju ljubavničkog odnosa s virtualnom prijateljicom s kojom već duže vrijeme kontaktiram telefonski, sms-om i u virtuali.
večinu poruka izmjenjenih s mojom prijateljicom ona je pročitala i iz nekih zaključila da smo imali odnos u stvarnosti.
Kada se izjadala svojem prijatelju, uputio joj je riječi;"pusti ga nek uživa, vidiš da si ljubomorna."
Tako je započelo između njih, prvo izmjenjivanje proživljenih životnih iskustava na razgovorima uz ispijanje kave, pa savjetovanjima kako sve prebroditi, a na kraju začinom u ljubavnom zagrljaju, koji je na kraju doveo do prekida bilo kakvog vida druženja.

Da ostao sam u braku prethodno napravivši zbir svih lijepih i ne tako lijepih trenutaka u našim životima, a prevaga je bila na onom lijepome.
Iz svega sam izvukao veću dobit nego što mi je donjeo gubitak i narušen ego, jer sada uživam u potpunoj slobodi i živim život onako kako sam oduvijek maštao, da budem u ljubavi s drugom ženom, a da mi moja zakonita radi toga ne pravi nikakve probleme.:)

[milla karolina]

M
Realizaciju odnosa sa dotadašnjim prijateljem sprovela je na moj nagovor, kojeg sam režirao uzastopnim prerzentacijama maštarenja; kako bi dobro bilo da bude istovremeno s obadvojicom i kako je to ono što si sigurno želi, činio sa
.:)

A jel i to bila tvoja želja da bude s dvojcom istovremeno ? Onda si car među muškima!

[blade777]

A jel i to bila tvoja želja da bude s dvojcom istovremeno ? Onda si car među muškima!
Moja želja je uvijek kompatibilna želji one žene koju ljubim, prilagođavam se i reprogramiram, jer želim uvjetovati svoju sreću i sreću onih koje ljubim.:)

[milla karolina]

Moja želja je uvijek kompatibilna želji one žene koju ljubim, prilagođavam se i reprogramiram, jer želim uvjetovati svoju sreću i sreću onih koje ljubim.:)

Care, to je širokopojasan odgovor. Ja sam pitala jer si ti od onih rijetkih muških koji nemaju želju biti samo s dvjema ženama već bi pristao biti jedan od dvojce muških sa jednom ženom?

[Cameron]

Blade, mislim da si sada dao jednu sliku, a prije, uvodnim postom sasvim drugačiju. Pa sada ne razumijem :confused:
Mogu shvatiti ako si swinger, ako maštaš o grupnom sexu i želiš partnericu koja je na to potpuno spremna. Samo ne znam da li ti je ovo dobar način.
Ona očigledno miksa emocija sa seksom jer nije u mogućnosti biti s nekim bez da razvije neku emotivnost prema toj osobi.
Nisam sigurna da si jako korektan. S jedne strane, kažeš da si zapravo želio otvoreni brak i mogućnost da radiš što želiš, bez opasnosti da ti supruga prigovara. Ali zar ne bi cilj (da se tako nesretno izrazim) neke ljubavi trebalo biti usrećiti drugu osobu? Što će ti pristanak supruge na tvoja šaranja ako znaš da na to pristaje zbog ucjene, a ne zato jer je sretna u tome?
Meni se čini da ti nju ne voliš.

[blade777]

Care, to je širokopojasan odgovor. Ja sam pitala jer si ti od onih rijetkih muških koji nemaju želju biti samo s dvjema ženama već bi pristao biti jedan od dvojce muških sa jednom ženom?

Sve što radimo i kako živimo je uzročno-posljedićno vezano, kada podsvjesno pokrenete realizaciju svojih želja,onda trebate biti spremni nositi se sa stvarnošću želja svojih ljubljenih.
Prezentirati vlastite želje i pritom moći iluzionizma pokrenuti rađanje želje onih koje volimo, trebamo biti sposobni prihvatiti zaživljavanje želje koju smo sami izrežirali.
Kakav bih to ja bio, kada bi samo sebi priuštio vrhunski užitak, a onoj do koje mi je stalo to isto ograničavao, pa to bi bila destrukcija istinske ljubavi.
Živi i pusti druge da žive!:)

[Cameron]

da, ali ti si nju na neki način uveo u prevaru, koju si joj, kako kažeš, dopustio, da bi ju time mogao ucjenjivati i sam raditi što želiš.
tako da nisam baš sigurna da u tebi ima velikodušnosti, a još manje ljubavi.

[blade777]

da, ali ti si nju na neki način uveo u prevaru, koju si joj, kako kažeš, dopustio, da bi ju time mogao ucjenjivati i sam raditi što želiš.
tako da nisam baš sigurna da u tebi ima velikodušnosti, a još manje ljubavi.

To tako biva nakon niza godina koje provodite s jednom osobom u ljubavnom odnosu, a postepeno strast i užitak gube na snazi i vi želite neku promjenu, želite začin na vašem ljubavnom životu.
Natko to izvede prikrivajući, ja sam to izveo onako kako znam ,a da pritom ne pogazim sva svoja uvjerenja.
Temelj svih mojih postupanja i radosti života je istina, a bez istine ja bih bio ruševina ljudskosti na ovom nesavršenom svijetu.:)

[milla karolina]

Sve što radimo i kako živimo je uzročno-posljedićno vezano, kada podsvjesno pokrenete realizaciju svojih želja,onda trebate biti spremni nositi se sa stvarnošću želja svojih ljubljenih.
Prezentirati vlastite želje i pritom moći iluzionizma pokrenuti rađanje želje onih koje volimo, trebamo biti sposobni prihvatiti zaživljavanje želje koju smo sami izrežirali.
Kakav bih to ja bio, kada bi samo sebi priuštio vrhunski užitak, a onoj do koje mi je stalo to isto ograničavao, pa to bi bila destrukcija istinske ljubavi.
Živi i pusti druge da žive!:)

Ja ovo ništ ne kužim majke mi. Blade, ja te lijepo molim da mi to zdravoseljački objasniš. Ja stvarno nemam pojma kak to čitati i razumjeti molim zato autora da jednostavnim blago proširenim rečenicama objasni mi. Ja volim istinu al moram lagati nije svatko za otvoreni brak i ne opet sa svakim i da svi znaju fakat.

[milla karolina]

To tako biva nakon niza godina koje provodite s jednom osobom u ljubavnom odnosu, a postepeno strast i užitak gube na snazi i vi želite neku promjenu, želite začin na vašem ljubavnom životu.
Natko to izvede prikrivajući, ja sam to izveo onako kako znam ,a da pritom ne pogazim sva svoja uvjerenja.
Temelj svih mojih postupanja i radosti života je istina, a bez istine ja bih bio ruševina ljudskosti na ovom nesavršenom svijetu.:)

Ma sve ja to razumijem al kako možeš navodit ženu da nađe nešt sa strane, pa ti to ruši ego, pa opet ti imaš virtulanu prijateljicu, pa žena čita vaše poruke, pa bi razvod, pa mi otvoreni brak. Mislim da moraš , pa reci nama barem javno što bi ti htio sad , odamh i konkrteno? Novi brak, novu ženu, možda više žena istovremneo?

[blade777]

Ma sve ja to razumijem al kako možeš navodit ženu da nađe nešt sa strane, pa ti to ruši ego, pa opet ti imaš virtulanu prijateljicu, pa žena čita vaše poruke, pa bi razvod, pa mi otvoreni brak. Mislim da moraš , pa reci nama barem javno što bi ti htio sad , odamh i konkrteno? Novi brak, novu ženu, možda više žena istovremneo?

Pogodila si bit i ja ti "skidam kapu".:rofl:
Istina je da nemogu biti sretan ljubeći samo jednu ženu, a to nemogu realizirati prikrivanjem istine i lažnim predstavljanjem sebe, jednoj od njih ili objema.:)

[milla karolina]

Pogodila si bit i ja ti "skidam kapu".:rofl:
Istina je da nemogu biti sretan ljubeći samo jednu ženu, a to nemogu realizirati prikrivanjem istine i lažnim predstavljanjem sebe, jednoj od njih ili objema.:)

Pa onda koju lažeš?

[Emericzy]

Iistinana je kvaliteta ljudskog saznanja. Saznanje je istinito kad odgovara objektivnoj stvarnosti. Znači, čienjnice tj. objektivna stvarnosti (ono što jesti ili postoje ili nepostoje). samo saznanje o njima mogu biti istiniti ili neistiniti.

Ti si izgleda uvjerena da znaš što je objektivna stvarnost. Ali, što ako si u krivu? Što ako je u međuljudskim odnosima nemoguće baš čvrsto reći što je objektivna stvarnost?

Nisam bez veze spomenuo Rašomon u diskusiji. Objektivna istina bude jako subjektivna u očima promatrača, ovisno o tome u kojoj je on ulozi.

To ti je kao kad daš djetetu po guzici. Objektivno, ti ga voliš i zato mu to radiš. Ali, to baš ne izgleda tako u njegovim očima. I teško ga je uvjeriti.

I tko će sad biti sudac koji će reći što jest a što nije? Ti si zainteresirana stranka u tom odnosu i u principu se ne možeš smatrati objektivnom. On još manje. A tko onda?

A kad govorimo o ravnopravnim odraslim osobama, stvar je još puno manje jasna.

[Cameron]

BLADE, ne pravi se da ne razumiješ što ti govorim.
Ja te pitam - gdje ti vidiš ljubav u ucjeni? dobio si što si želio, ali tvoja žena u tome neće biti sretna već će to (ako bude) trpiti jer ju ucjenjuješ prevarom koju si joj sam smjestio.
Gdje ti vidiš ljubav u tome? I tu tvoju istinu?
ja vidim samo manipulaciju.

[milla karolina]

To ti je kao kad daš djetetu po guzici. Objektivno, ti ga voliš i zato mu to radiš. Ali, to baš ne izgleda tako u njegovim očima. I teško ga je uvjeriti.

Ia.

Isuse, a poredbu!!!!Dam djetetu po guzici. To je činjenica. Isitna je jedna jedina-djetetovo saznaje da je dobio po guzici jer sam mu već sto puta rekla da mobitel nije za igru. Dragi moj objašnjenje istine imaš u jedno stručnoj knjizi. Moja struka.

[zezalica]

Mojim odlaskom supruga bi nakon punoljetnosti naše djece ostala bez prava na raspolaganje polovicom imovine,a takav dogovor smatrao sam nepravednim, ipak me je trpila 15 god., i pružila mi puno lijepih trenutaka u životu.

a bice da ni ne kuha lose, zna i peglati, a i s djecom je lakse kad ona potegne , a ne ih imati samo tu i tamo...i to sam..uz prijateljice


Realizaciju odnosa sa dotadašnjim prijateljem sprovela je na moj nagovor, kojeg sam režirao uzastopnim prerzentacijama maštarenja; kako bi dobro bilo da bude istovremeno s obadvojicom i kako je to ono što si sigurno želi, činio sam to jer sam time želio otvoriti vrata prema slobodi.

vidis, tu si se zajebo
nisi ti u njoj pobudio mastariju o nekom drugom, imala je ona to u sebi vec prije
to ko da netko tebe nagovara na odnos s muskarcem, bi li to bilo moguce?

dakle, ti si njoj samo dao zeleno svjetlo da se sevi s drugim, iz iskljucivo sebicnog razloga da bi ti mogao seviti okolo, a da ne ispadnes prevarant
nisi imao hrabrosti s njom otvoreno popricati o tome, pa si smislio nacin kako ces doci do picaka...preko njezine "krivice"
a ti u tome ostanes... bijeli ljiljan:D

a ipak sam ju nesvjesno gurnuo u njegov zagrljaj.

jel to lapsus?
umjesto ...nesvjesno...trebalo je pisati...svjesno?:ne zna:
jer ti si i te kako dobro znao sto radis, kao i zasto to radis

Učinila je to kako bi oslobodila mene i potaknula me na realizaciju ljubavničkog odnosa s virtualnom prijateljicom s kojom već duže vrijeme kontaktiram telefonski, sms-om i u virtuali.

je, je...sigurno je radi toga pristala na "igru"
:lol:



Iz svega sam izvukao veću dobit nego što mi je donjeo gubitak i narušen ego, jer sada uživam u potpunoj slobodi i živim život onako kako sam oduvijek maštao, da budem u ljubavi s drugom ženom, a da mi moja zakonita radi toga ne pravi nikakve probleme

majstore:top:...
jebes obje, bit ce ih... akobogda...jos, a ti cist i iskren do neba
doduse...samo u svojim ocima, kako te drugi vide, nije ni bitno
glavno da si ti sebi ok



Prezentirati vlastite želje i pritom moći iluzionizma pokrenuti rađanje želje onih koje volimo,
:rofl:
a bi li tvoja virtualna prijateljica mogla svojim "iluzionistickim mocima" pokrenuti u tebi zelju za seksom s njom i jos jednim muskarcem??
u ime njezine zelje za trojcem?




Natko to izvede prikrivajući, ja sam to izveo onako kako znam ,a da pritom ne pogazim sva svoja uvjerenja.
Temelj svih mojih postupanja i radosti života je istina, a bez istine ja bih bio ruševina ljudskosti na ovom nesavršenom svijetu.:)

a jesi li to onda iskreno priznao zeni?
da si zapravo ti htio seviti okolo, pa da si nju potaknuo na prevaru, da bi mogao mirne duse uzivati u njezinoj patnji sada, i mirna srca uzivati u ljubavi s onom koja ti je napeta

jer...ako si je ostavio u krivom uvjerenju da je nesto lose napravila i s griznjom savjesti.....pa blade...onda lazes..
a laz je ..fuj, fuj...morat ces poslije oprati usta sapunom

Pogodila si bit i ja ti "skidam kapu".:rofl:
Istina je da nemogu biti sretan ljubeći samo jednu ženu, a to nemogu realizirati prikrivanjem istine i lažnim predstavljanjem sebe, jednoj od njih ili objema.:)

a dobro je onda... to je ono....nije me to pitala, pa nisam ni reko...:ne zna:
to se onda ne broji u laz
:rofl:

[milla karolina]

Kada vidim ženu ili se nađem u njenoj blizini ili u blizini više žena,moje srce počinje pojaćano kucati, a preplavi me neki tajanstveni mili ugođaj, osjećam da promjenim glas u obraćanju ženama i one mi daruju poseban osmjeh,kao da osjete moju ljubav.
Prijateljske i druge veze mogu ostvarivati samo s ženama, a prema muškarcima osjećam odbojnost i imam potrebu da ih prebijem, jedva se suzdražavam da nekog ne povrijedim.
Posao koji obavljam spriječava me da budem nasilan i imam osjećaj; da ću kad odem u mirovinu, otprilike za dvije god. porušiti pola grada.

Ovo je ...da čovjek ne povjeruje što sve netko može učinit zbog žena.

[Jenna X]

Mojim odlaskom supruga bi nakon punoljetnosti naše djece ostala bez prava na raspolaganje polovicom imovine,a takav dogovor smatrao sam nepravednim, ipak me je trpila 15 god., i pružila mi puno lijepih trenutaka u životu.
Realizaciju odnosa sa dotadašnjim prijateljem sprovela je na moj nagovor, kojeg sam režirao uzastopnim prerzentacijama maštarenja; kako bi dobro bilo da bude istovremeno s obadvojicom i kako je to ono što si sigurno želi, činio sam to jer sam time želio otvoriti vrata prema slobodi.
Nagovarao sam ju da sastanak po kafićima zamjeni sastankom na kavi u stanu njegove žene, jer će im tako biti isplatljivije. Znao sam da mu je žena s klincima odsutna tjedan dana i da neće moći odoljeti, a ipak sam ju nesvjesno gurnuo u njegov zagrljaj.
Učinila je to kako bi oslobodila mene i potaknula me na realizaciju ljubavničkog odnosa s virtualnom prijateljicom s kojom već duže vrijeme kontaktiram telefonski, sms-om i u virtuali.
večinu poruka izmjenjenih s mojom prijateljicom ona je pročitala i iz nekih zaključila da smo imali odnos u stvarnosti.
Kada se izjadala svojem prijatelju, uputio joj je riječi;"pusti ga nek uživa, vidiš da si ljubomorna."
Tako je započelo između njih, prvo izmjenjivanje proživljenih životnih iskustava na razgovorima uz ispijanje kave, pa savjetovanjima kako sve prebroditi, a na kraju začinom u ljubavnom zagrljaju, koji je na kraju doveo do prekida bilo kakvog vida druženja.

Da ostao sam u braku prethodno napravivši zbir svih lijepih i ne tako lijepih trenutaka u našim životima, a prevaga je bila na onom lijepome.
Iz svega sam izvukao veću dobit nego što mi je donjeo gubitak i narušen ego, jer sada uživam u potpunoj slobodi i živim život onako kako sam oduvijek maštao, da budem u ljubavi s drugom ženom, a da mi moja zakonita radi toga ne pravi nikakve probleme.:)

kakvo mrcvarenje, taj vaš život i odnos! :rolleyes: pogotovo za nju, jer tvoja nit vodillja je i tako samo manipuliranje kako bi naveo vodu na svoj mlin.

[keksic]

To tako biva nakon niza godina koje provodite s jednom osobom u ljubavnom odnosu, a postepeno strast i užitak gube na snazi i vi želite neku promjenu, želite začin na vašem ljubavnom životu.
Natko to izvede prikrivajući, ja sam to izveo onako kako znam ,a da pritom ne pogazim sva svoja uvjerenja.
Temelj svih mojih postupanja i radosti života je istina, a bez istine ja bih bio ruševina ljudskosti na ovom nesavršenom svijetu.:)


mislim da si ti u debelom raskoraku između uvjerenja, osobne istine i istine uopće. čini se da je manipulacija jedino što znaš činiti... ne osuđujem te zbog toga, ali trebao bi si taj mehanizam pod hitno posvjestiti jer ovako najviše manipuliraš samog sebe.
bojim se da je upravo taj put, put u ruševinu osobnosti.

[blade777]

Pa onda koju lažeš?

Za sada još ni jednu, mada me jedna od njih navodi da tajim i prikrijem istinu.
Neznam do kada ću moći odoljevati.
Istina je kompleksan pojam, na tome gradim svoj bitak, a zagovaranje istine moglo bi uvjetovati mogućnost gubitka jedne od njih dvije, ili ljubavnice ili zakonite.:rofl:

[ombia]

Mislim, uz svu moju šalu, situacije znaju bili itekako ozbiljne. A čak i opeklina koja nije osobito ozbiljna u nekom medicinskom pogledu zna peći i boljeti kao sam vrag.

Ali jako malo pises o opeklinama, a mnogo vise o lijepom. Sto je o.k. i razumljivo.:)
Ali ponekad se onda stekne dojam da opeklina ni nema, jer se spomenu u postu od jedne kartice u jednoj recenici, ako uopce.
A ja bih malo i o opeklinama.

covjek puno bolje živi od osjećaja nego od istine.

Pa zavisi sad. Ja cu bolje zivjeti od istine hocu li u ovo doba krize zadrzati posao nego od mog osjecaja o tome. Ali da...

Osjecaj i istina se ne iskljucuju, to htjedoh reci.

mislim da je on dobročinitelj. osoba koja razgaljuje srca. radije bih takvog nego nekog pravednog i vjernog šonju koji podriguje na kauču, gladi piivski trbuh dok mi među nogama raste mahovina potaknuta sve većom vlagom...

:rofl:

Vrlo slikovito.

I ja volim dobrocinitelje, tako dugo dok to nije moj muz.

Iako, usporedjuju se dva ekstrema. Jedan savrsen, usrecuje sve sto hoda na dvije noge a zena je i drugi mastan, inertan i pasivan.

Istina je uglavnom negdje izmedju. Niti je vecina ljubavnika kao Adam (dapace vecina ih NIJE takvih) niti je vecina muzeva koji ne varaju kao gore opisani primjer.

ti si "opao" sam na svom testu, i sad za to krivis nju

slazem se.

Nije to prekrajanje povijesti, ona ostaje ista, ali istovremeno i gubi dio sebe.

Naravno, proslost je nepromjenjiva. Ali nasi osjecaji u vezi iste se promijene.

Sto se USA tice i sto su ugradili u ustav, neka ugrade i to da te nece nasopati zadnjim srotom (vidjeno iz prve ruke) samo zato jer nemas totalni upgrade zlatnu karticu zdrastveno osiguranje. I d aim ne vire kovanice iz ociju.
I nek ugrade da je sreci protivno imati sve sto posjedujes na kredit i jos dici 19. kredit za treci vanmobil doma.:D

Karikiram, ali ja isto iz iskustva, nisu bas za neku usporedbu, pogotovo jer od tamo i dolaze serije tipa - kako uz sto vise skandala uloviti preljubnike na djelu :D
I nahuskati sumjicavu zenu da pravi kazaliste pred kamerama.

Zaista mi nije ta nacija mjerilo kvalitetnog i dostojanstvenog zivota.

Ja ovo ništ ne kužim majke mi. Blade, ja te lijepo molim da mi to zdravoseljački objasniš. Ja stvarno nemam pojma kak to čitati i razumjeti molim zato autora da jednostavnim blago proširenim rečenicama objasni mi. Ja volim istinu al moram lagati nije svatko za otvoreni brak i ne opet sa svakim i da svi znaju fakat.

Ni ja ne kuzim njegove postove, kako bih rekla, previse su mi poetski.


To ti je kao kad daš djetetu po guzici. Objektivno, ti ga voliš i zato mu to radiš.

Objektivno ga ne volis. Jer ne tuces ni inace one koje volis. Nadam se.

Samo mu saljes poruku - tko je jaci, smije udariti. Jer mu je nestalo strpljenja i argumenata.

[blade777]

mislim da si ti u debelom raskoraku između uvjerenja, osobne istine i istine uopće. čini se da je manipulacija jedino što znaš činiti... ne osuđujem te zbog toga, ali trebao bi si taj mehanizam pod hitno posvjestiti jer ovako najviše manipuliraš samog sebe.
bojim se da je upravo taj put, put u ruševinu osobnosti.

Ma kakvom ju smatramo pogledom izvana, osobnost je ipak osobnost i dok god čovjek postoji i svojim kretanjem daje znakove života,a te kretnje su po njegovoj volji i od nekoga primječene, dokaz je da ima vlastitu osobnost.
Ona se nemora drugima dopadati i s njihove perspektive može djelovati kao ruševina, ali je ipak njegova osobnost za njega samoga najprihvatljivija i najvrednija, baš zato i jest osobnost.:)

[blade777]

BLADE, ne pravi se da ne razumiješ što ti govorim.
Ja te pitam - gdje ti vidiš ljubav u ucjeni? dobio si što si želio, ali tvoja žena u tome neće biti sretna već će to (ako bude) trpiti jer ju ucjenjuješ prevarom koju si joj sam smjestio.
Gdje ti vidiš ljubav u tome? I tu tvoju istinu?
ja vidim samo manipulaciju.

Pa, jel sam joj ja rekao da se ide poševiti s njim?
Nikada nisam. Rekao sam joj da ode popiti kavu tamo gdje je jeftinije, a izgleda da je tu kavu popila na način da ju plati svojim poštenjem i pružanjem ugode i zadovoljstva drugom.
Dokaz da su neke žene manje sposobne razmišljati vlastitim umom, jer je zbog avanture mogla ostati bez osigurane egzistencije i uopće kakve takve budućnosti.
Sljedite uputu: Muškarci; Naučite voljeti i voditi vaše žene na putu u vječni život, a vi žene; ne gurajte svoje ljubljene, a time i sebe same, u ponor propasti !

Sada pa nadalje je ona, a i njen bivši ljubavnik, samo u mojoj milosti, a biti u milosti drugog i nije neki pojam života.:rofl:

[ombia]

Dokaz da su neke žene manje sposobne razmišljati vlastitim umom, jer je zbog avanture mogla ostati bez osigurane egzistencije i uopće kakve takve budućnosti.

Rastavom se dobiva pola imvoine i osim ako bas niste jako siromasni, ne bi joj egzistencija bila ugrozena.

Ti imas iluziju da su oni u tvojoj moci, jer tebi i tvom egu ta iluzija treba. A pametna zena te pusta da si mislis sto hoces, tako dugo dok je njoj dobro i dok je zadovoljena.:)

Izvozala je ona tebe, ali toliko mudro da si uspio zadrzati misljenje koje imas.

[blade777]

dakle, ti si njoj samo dao zeleno svjetlo da se sevi s drugim, iz iskljucivo sebicnog razloga da bi ti mogao seviti okolo, a da ne ispadnes prevarant
nisi imao hrabrosti s njom otvoreno popricati o tome, pa si smislio nacin kako ces doci do picaka...preko njezine "krivice"
a ti u tome ostanes... bijeli ljiljan:D

Neznam dal sam ispao bijeli ljiljan il crni tulipan, al znam da sam otvoreno pričao o svemu, pa i o mogućnosti doživljaja ugode u razmjeni partnera swingiranjem


jel to lapsus?
umjesto ...nesvjesno...trebalo je pisati...svjesno?:ne zna:
jer ti si i te kako dobro znao sto radis, kao i zasto to radis


Uistinu nisam bio svjestan da će tako olako pasti, nadao sam se da će ta igra potrajati, baš kako se i mačak nada da će onaj miš kojeg drži u panđama dovoljno poživjeti da se on nasiti igre.:)

[Cameron]

blade, možda možeš manipulirati njom, ali ne i samnom.
Ja i sama spadam u sex otvorene osobe, i dobro znam te spike, te maštarije, i kako se sve to prezentira.
i dalje tu ljubavi ne vidim, a iskreno, sve se više slažem sa zezalicom, da tu nešto ne štima.

[blade777]

Rastavom se dobiva pola imvoine i osim ako bas niste jako siromasni, ne bi joj egzistencija bila ugrozena.

Ti imas iluziju da su oni u tvojoj moci, jer tebi i tvom egu ta iluzija treba. A pametna zena te pusta da si mislis sto hoces, tako dugo dok je njoj dobro i dok je zadovoljena.:)

Izvozala je ona tebe, ali toliko mudro da si uspio zadrzati misljenje koje imas.

Što bih ti ja sad trebao poslati, a da mi povjeruješ, možda presliku potpisane sporazumne rastave u kojoj se je odrekla prava na polovicu vlasništva nekretnine, a koju do danas nisam pustio u proceduru.
Možda i hoću, kada me tako uporno nagovarate, a onda ćete imati na savjesti još samo jednu propalu ženu koja nije u stanju vrednovati vlastiti život.:rofl:

[waitapu]

Sada pa nadalje je ona, a i njen bivši ljubavnik, samo u mojoj milosti, a biti u milosti drugog i nije neki pojam života.:rofl:

Dvostruki je užitak prevariti varalicu, ili izmanipulirati manipulatora. Iskreno se nadam da ona tebe je.

A to što gradiš svoj bitak na istini kao kompleksnom pojmu je krajnje čudnovato. Da nije ta tvoja istina toliko kompleksna, reklo bi se da se temelji na laži. Mislim u mojim očima je ono što ti smatraš istinom najobičnija laž, ali tvoji obrambeni mehanizmi su toliko jaki da sam sigurna kako ti vjeruješ u ispravnost svojih postupaka (u ime istine, jel - nije da brkam pojmove, samo ih skraćeno povezujem).

P.S. Tvoje ponašanje prema ženi smatram ozbiljnim psihičkim zlostavljanjem. Iskreno se nadam da ona manipulira tobom, jer ako ne manipulira, ti prema svojim postovima ispadaš zlostavljač po svim definicijama. :kava: Čime nikako ne tvrdim da ti to jesi.

[Cameron]

joj blade, ti meni djeluješ tako zločesta osoba. zločesta i bezosjećajna.
(riskiram ban, ali ti si dovoljan debelokožac)

[blade777]

joj blade, ti meni djeluješ tako zločesta osoba. zločesta i bezosjećajna.
(riskiram ban, ali ti si dovoljan debelokožac)

Ma kako me oslovljavale i kakvim god pogrdnim izrazima kitile, ja ću i nadalje žene voljeti sve više.:)

[ombia]

Što bih ti ja sad trebao poslati, a da mi povjeruješ, možda presliku potpisane sporazumne rastave u kojoj se je odrekla prava na polovicu vlasništva nekretnine, a koju do danas nisam pustio u proceduru.
Možda i hoću, kada me tako uporno nagovarate, a onda ćete imati na savjesti još samo jednu propalu ženu koja nije u stanju vrednovati vlastiti život.:rofl:

Ako se ona zeljela rastati i to bez da radi probleme, onda je ocito kome je bolje u zivotu. :mig:

Ja na savjesti samo svoj zivot imam, bas kao i ti svoj. A ako se das nagovarati u zivotu i jos od nepoznatih ljudi to govori dovoljno o labilnosti karakera. Tvog.

Uistinu nisam bio svjestan da će tako olako pasti, nadao sam se da će ta igra potrajati, baš kako se i mačak nada da će onaj miš kojeg drži u panđama dovoljno poživjeti da se on nasiti igre

Znas zapravo mi te sad zao. Ogorcen si, jako. Razocaran. I izigran. I jos ne mozes za to kriviti nikoga doli sebe. Jebada, da.

Nema u tebi nimalo zivotne radosti, samo nekog cudnog (sado) mazohizma.

Tvoja zena gusta, ima emocije i dobar seks, cak nema nista ni protiv rastave a ti se tu lovis za neke ego slamcice i glumis frajera.:ne zna:

A pravi frajer sevi tvoju zenu. I ima njene emocije.

waitapu potpuno se slazem. Lik je otrov za zdravu psihu. Za pobjeci.

[waitapu]

Ma kako me oslovljavale i kakvim god pogrdnim izrazima kitile, ja ću i nadalje žene voljeti sve više.:)

Voljeti u smislu svest ih na objekt? Da pogodim, najviše 'voliš' one kojima se najlakše manipulira?

Jedna je stvar imati izražen libido, ali posve druga brkati vlastiti libido s ljubavlju.

Za 'adama' mogu reći da voli žene, da voli sve žene ovoga svijeta i da se u njegovom društvu svaka osjeća (koliko znam) kao da je na vrhu svijeta. Koliko mi on bio enigma kao osoba, kao nevjernik (u smislu nevjere ženi, jel) ne mogu osuditi to što radi jer izaziva sreću. Izazivaš li ti sreću kod svoje žene, ljubavnice? Sam si rekao onu okrutnu rečenicu da su oboje u tvojoj milosti, pa zar se ljubav uvjetuje? Zar voljeti ne znači osloboditi nekoga vlastite osobe ako je toj osobi to potrebno?

[blade777]

Dvostruki je užitak prevariti varalicu, ili izmanipulirati manipulatora. Iskreno se nadam da ona tebe je.

Kako bilo da bilo, uvijek ma kraju ispadne da varalica bude otkriven, u opisanom događaju je to činjenica, a za sada nema dokaza o suprotnom.
Nitko nemože dokazati da sam ja taj koji je varao,svatko postupa prema vlastitom odabiru i ima slobodnu volju.

A to što gradiš svoj bitak na istini kao kompleksnom pojmu je krajnje čudnovato. Da nije ta tvoja istina toliko kompleksna, reklo bi se da se temelji na laži. Mislim u mojim očima je ono što ti smatraš istinom najobičnija laž, ali tvoji obrambeni mehanizmi su toliko jaki da sam sigurna kako ti vjeruješ u ispravnost svojih postupaka (u ime istine, jel - nije da brkam pojmove, samo ih skraćeno povezujem).

Još ničim nisi dokazala da sam ja lažljivac, a sve ovo što navodiš je samo tvoje nagađanje.
Mislim da nisi shvatila bit komunikacije na forumu, a to je da predstavljaš činjenice ili pak; da ostaneš po strani, ako nisi u stanju doprijeti do njih.



P.S. Tvoje ponašanje prema ženi smatram ozbiljnim psihičkim zlostavljanjem. Iskreno se nadam da ona manipulira tobom, jer ako ne manipulira, ti prema svojim postovima ispadaš zlostavljač po svim definicijama. :kava: Čime nikako ne tvrdim da ti to jesi.

Bio bih zlostavljač onda kada bih joj svoje misli predstavljao, a takve misli bi nju bacale u depresiju, ovako mogu biti samo zlostavljać prema tebi, no to nije moguće bez tvojeg osobnog pristanka.
Kada pristaješ razmišljati o nečemu što ti uvjetuje nemir, a možeš to izbjeći ignorirajući misao, tada daješ do znanja javnosti da si zapravo mazohist.:)

Jasno je da ćeš stati u obranu žene jer si i sama žena, ali nije jasno zašto to ne činiš podastiranjem eventualnih činjenica.:rofl:

Tema je i dalje: Muškarci u svijetu prijevara

[blade777]

Sam si rekao onu okrutnu rečenicu da su oboje u tvojoj milosti, pa zar se ljubav uvjetuje? Zar voljeti ne znači osloboditi nekoga vlastite osobe ako je toj osobi to potrebno?

Pa, jel ja koga silim da ostane samnom, jel kome držim okove na rukama?
Odrasli smo ljudi i svako čini i ide kuda mu volja.
Ja sam taj koji se htio maknuti do punoljetnosti il' završetka školovanja djece, čak sam ju pristao i novčano pomagati s trećinom plaće, a to zašto me ona zadržava, morate pitati nju!:ne zna:

[zezalica]

Rekao sam joj da ode popiti kavu tamo gdje je jeftinije,
ee, u ovome se jedino slazem s tobom
i ja mome kazem da trosi...to sto vec trosi...samo na busines card:D


Dokaz da su neke žene manje sposobne razmišljati vlastitim umom,

e, da...a ima ti i muskih takvih...koji su sposobni razmisljati vlastitim umom tako da me sve bude strah...kakvih sve ljudi ima oko mene, da ja to ne mogu ni pojmiti
eto...ako se ne brijes zmiracki...vidjet ces jednog takvog ujutro, kod brijanja
:rofl:

Sada pa nadalje je ona, a i njen bivši ljubavnik, samo u mojoj milosti, a biti u milosti drugog i nije neki pojam života.:rofl:

a ne bi ni tebi skodilo da malo milosti bozje padne na tebe...da ti malo prosvijetli pamet i pokaze da raditi zlo nije dobro


Neznam dal sam ispao bijeli ljiljan il crni tulipan, al znam da sam otvoreno pričao o svemu, pa i o mogućnosti doživljaja ugode u razmjeni partnera swingiranjem

je, samo joj nisi rekao koji su tvoji motivi bili za to...da ti dodjes do "slobode" da sevis sto hoces, a da ona mora biti sretna sto uopce zivi...zahvaljujuci tvojoj milosti

Uistinu nisam bio svjestan da će tako olako pasti, nadao sam se da će ta igra potrajati, baš kako se i mačak nada da će onaj miš kojeg drži u panđama dovoljno poživjeti da se on nasiti igre.:)

eto ti ga na, trebala se malo vise muciti ( onako...sjedi cura na kamen studencu, stisla noge ne da pice njemcu:cerek:), da bi ti mogao vise uzivati ...pa u cemu si vec pri tome uzivao

sad ti je uskratila taj uzitak svog mrcvarenja ne davanja pice tom "njemcu"( koji je..btw.... musko, pa je samim time vec predodredjen da se jedva suzdrzavas da ga ne udaris),
jos je i zgubidan i ljencina ( ovo je po sjecanju, ne da mi se traziti tvoj opis njega)

ali, nasao si ti vec nacin da je mucis...tako da ne brinem ja za tebe...da ce tvoje sklonosti.... mrcvarenju misa od strane macke ...ostati neizzivljene


Možda i hoću, kada me tako uporno nagovarate, a onda ćete imati na savjesti još samo jednu propalu ženu koja nije u stanju vrednovati vlastiti život.:rofl:

jebemti sve, i ja bi ti dala cjelokupnu imovinu....samo da te se rijesim
zivit s tobom bi za mene bilo opasno po zivot:D

Ma kako me oslovljavale i kakvim god pogrdnim izrazima kitile, ja ću i nadalje žene voljeti sve više.:)


je, mene je uvijek bilo strah toga....nikad ne znas na kakvog se mozes namjeriti u zivotu...pa se s nekim cak i ozeniti:ne zna:

[blade777]

Tvoja zena gusta, ima emocije i dobar seks, cak nema nista ni protiv rastave a ti se tu lovis za neke ego slamcice i glumis frajera.:ne zna:

Najviše mrzim kad za nekim nešto moram popravljati, a činjenica je da sam za njim morao popravljati, jer u protivnom od mene ne bi tražila sex

A pravi frajer sevi tvoju zenu. I ima njene emocije.



Zasada ispada da ju ševim najviše i najčešće ja, i da mi ona neprestano ponavlja kako me voli, iako mi uopće nije stalo do toga. Uz to sebe uopće ne smatram frajerom, nego izdanim bračnim partnerom.:)

[ombia]

sjedi cura na kamen studencu, stisla noge ne da pice njemcu

oh boze placem :lol:

blade a zasto je ona onda s njim kad joj ti sve pruzas? :confused: Kao zena i iz iskustva, potrebu za drugim muskarcem cu dobiti samo kad doma ne dobivam ni pola onog sto trebam.

A izdao si se sam. :ne zna: To i jest najveca tragedija. Igrati se igrica kojima nismo dorasli.

[spring7]

Pa, jel sam joj ja rekao da se ide poševiti s njim?
Nikada nisam. Rekao sam joj da ode popiti kavu tamo gdje je jeftinije, a izgleda da je tu kavu popila na način da ju plati svojim poštenjem i pružanjem ugode i zadovoljstva drugom.
Dokaz da su neke žene manje sposobne razmišljati vlastitim umom, jer je zbog avanture mogla ostati bez osigurane egzistencije i uopće kakve takve budućnosti.
Sljedite uputu: Muškarci; Naučite voljeti i voditi vaše žene na putu u vječni život, a vi žene; ne gurajte svoje ljubljene, a time i sebe same, u ponor propasti !

Sada pa nadalje je ona, a i njen bivši ljubavnik, samo u mojoj milosti, a biti u milosti drugog i nije neki pojam života.:rofl:

:nono: no blade opet si zločest,uznemiruješ žene:)