Roko
04.05.2004., 10:09
POGLAVARSTVO grada Zagreba se dosjetilo originalnog načina da nastavi pljačkati hrvatski sirotinju. Model, ako se pokaže efektivan, mogao bi se koristiti i za guljenje kože građana u cijeloj zemlji.
Govoreći u emisiji HTV1 Dobro jutro Hrvatska, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Božidar Jelčić je rekao da će se u sklopu tzv. mini porezne reforme koja se priprema uvesti i porez na pse kako bi se hrvatsko zakonodavstvo prilagodilo onome u Europskoj Uniji.
Porez na pse je zatim opravdao pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Josip Janeš koji je rekao da su psi toliko zagadili zagrebačke i druge parkove da se na razini lokalne uprave mora uvesti namet od 50 lipa do jedne kune dnevno po psu kako bi se kupile vrećice za skupljanje pasjeg izmeta, kontejnere za odlaganje tog izmeta jer se, kako je rekao, pseći izmet u vrećicama ne smije odlagati u postojeće košare za otpatke, te kako bi se financiralo čišćenje travnatih površina uopće.
A zašto bi to mogla biti pljačka? Zagrebački savez udruga za zaštitu životinja predstavlja slijedeću kalkulaciju. Prema podacima Hrvatskog veterinarskog društva od kraja travnja tijekom 2003. je u Zagrebu registrirano oko 35.000 pasa koji su cijepljeni protiv bjesnoće. Nećemo uzeti maksimalni planirani porez od jedne kune po danu. Uzmimo, na primjer, 80 lipa. Porez na jednog psa bi godišnje iznosio 292 kune. Ako to pomnožimo s rečenom količinom pasa dobivamo 10 milijuna i 220 tisuće kuna ubranog poreza od vlasnika tih kućnih ljubimaca!!! Ajme što su te vrećice za pseće govno skupe.
Tko ima dva psa bi plaćao 584 kune, za tri psa 876 kune, itd. Jest, slažem se, nije zgodno stati na pseći drek i vlasnici pasa bi trebali skupljati taj izmet. Porez, dakako, ne bi osjetili toliko dobrostojeći ljudi, posebice oni koji imaju malo dublji džep i vlasnici su skupocjene ili čistokrvne ljubimce a naučeni su malo više trošiti na psa. Njih, kažu stručnjaci, ima oko četvrtine od ukupnog broja vlasnika pasa. To, ipak, ništa ne znači. Osim toga, iza cijele ove priče se valja jedna velika drama.
Naime, ako je vjerovati upućenima, tri četvrtine vlasnika pasa imaju mješance a većina vlasnika pripada kategoriji siromašnijih građana (umirovljenici, studenti, radnici sa slabim primanjima i nezaposleni) kojima bi porez teško pao. Dobro razmišljaju oni, poput književnice i angažirane zaštitnice životinja Ane Horvat ili predsjednice već spomenutog saveza, Suzane Bahlen, koji upozoravaju da će mnogi taj namet doživjeti kao porez na osjećaj ljubavi prema životinjama.
Kažu da bi se porez mogao smatrati i kaznom zbog utjehe koju im pružaju njihovi psi. Osobno poznajem mnoge usamljenike ili druge ljude koji osjećaju iskrenu radost druženja sa psom (i drugim životinjama) i kojima, katkad, taj odnos pomaže osmišljavati život i nositi njegovo teško breme.
Upozoreni smo da bi taj porez mogao mnoge natjerati da se, ipak, odluče na jednokratno plaćanje usmrćenja ili da bi se mogao drastično povećati broj napuštenih pasa. Stradavali bi od prometa, od gladi ili u šinteraju. Šinteri, uvjereni su, morat će ubrzano, pojačano i još protuzakonitije ubijati.
I tu dolazimo do pravog cilja današnjeg komentara. Poznato vam je da traje akcija Spasimo pse iz šinteraja. Ali puno manje ljudi zna za tvrdoglavo i gotovo iracionalno ponašanje pročelnika Janeša koji se trudi ukinuti ili onemogućiti tu akciju. Volonteri koji se trude dovodeći u šinteraj novinare gradskih rubrika i građane udomitelje ne smiju ući u šinteraj da vide, popišu, prošetaju ili nahrane pse. Pročelnik Janeš neviđenom licemjernošću, s druge strane, želi da se povjeruje kako mu je stalo do životinja i najavljuje porez.
Čovjek odbija pokazati čiste račune iz čega bi se vidjelo da se novac prikupljen od obveznog cijepljenja pasa protiv bjesnoće (cca. 4 milijuna kuna godišnje samo za Zagreb) ne koristi za izgradnju skloništa za napuštene životinje, za besplatno liječenje ili za ono što bi trebalo biti pravo i jedino humano rješenje za smanjivanje broja životinja - sterilizacija, već za punjenje državnog ili gradskog proračuna u što bi odlazio, nema sumnje, i novac od najavljenog poreza.
Ima li među vama onih koji će pokušati onemogućiti uvođenje ove nemoralne ucjene i opće pljačke? Ima li među vama ljubitelja životinja? Smatrate li da je dovoljno sadističkog ubijanja pasa u šinteraju? Podržite zagrebački Savez udruge za zaštitu životinja i sve druge takve organizacije u zemlji ili izvan nje. Nazovite ih i pitajte kako možete pomoći. Pođite do šinteraja, razgovarajte s volonterima koji tamo dežuraju. Spasimo sadašnje i buduće osuđenike na smrt.
Govoreći u emisiji HTV1 Dobro jutro Hrvatska, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Božidar Jelčić je rekao da će se u sklopu tzv. mini porezne reforme koja se priprema uvesti i porez na pse kako bi se hrvatsko zakonodavstvo prilagodilo onome u Europskoj Uniji.
Porez na pse je zatim opravdao pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Josip Janeš koji je rekao da su psi toliko zagadili zagrebačke i druge parkove da se na razini lokalne uprave mora uvesti namet od 50 lipa do jedne kune dnevno po psu kako bi se kupile vrećice za skupljanje pasjeg izmeta, kontejnere za odlaganje tog izmeta jer se, kako je rekao, pseći izmet u vrećicama ne smije odlagati u postojeće košare za otpatke, te kako bi se financiralo čišćenje travnatih površina uopće.
A zašto bi to mogla biti pljačka? Zagrebački savez udruga za zaštitu životinja predstavlja slijedeću kalkulaciju. Prema podacima Hrvatskog veterinarskog društva od kraja travnja tijekom 2003. je u Zagrebu registrirano oko 35.000 pasa koji su cijepljeni protiv bjesnoće. Nećemo uzeti maksimalni planirani porez od jedne kune po danu. Uzmimo, na primjer, 80 lipa. Porez na jednog psa bi godišnje iznosio 292 kune. Ako to pomnožimo s rečenom količinom pasa dobivamo 10 milijuna i 220 tisuće kuna ubranog poreza od vlasnika tih kućnih ljubimaca!!! Ajme što su te vrećice za pseće govno skupe.
Tko ima dva psa bi plaćao 584 kune, za tri psa 876 kune, itd. Jest, slažem se, nije zgodno stati na pseći drek i vlasnici pasa bi trebali skupljati taj izmet. Porez, dakako, ne bi osjetili toliko dobrostojeći ljudi, posebice oni koji imaju malo dublji džep i vlasnici su skupocjene ili čistokrvne ljubimce a naučeni su malo više trošiti na psa. Njih, kažu stručnjaci, ima oko četvrtine od ukupnog broja vlasnika pasa. To, ipak, ništa ne znači. Osim toga, iza cijele ove priče se valja jedna velika drama.
Naime, ako je vjerovati upućenima, tri četvrtine vlasnika pasa imaju mješance a većina vlasnika pripada kategoriji siromašnijih građana (umirovljenici, studenti, radnici sa slabim primanjima i nezaposleni) kojima bi porez teško pao. Dobro razmišljaju oni, poput književnice i angažirane zaštitnice životinja Ane Horvat ili predsjednice već spomenutog saveza, Suzane Bahlen, koji upozoravaju da će mnogi taj namet doživjeti kao porez na osjećaj ljubavi prema životinjama.
Kažu da bi se porez mogao smatrati i kaznom zbog utjehe koju im pružaju njihovi psi. Osobno poznajem mnoge usamljenike ili druge ljude koji osjećaju iskrenu radost druženja sa psom (i drugim životinjama) i kojima, katkad, taj odnos pomaže osmišljavati život i nositi njegovo teško breme.
Upozoreni smo da bi taj porez mogao mnoge natjerati da se, ipak, odluče na jednokratno plaćanje usmrćenja ili da bi se mogao drastično povećati broj napuštenih pasa. Stradavali bi od prometa, od gladi ili u šinteraju. Šinteri, uvjereni su, morat će ubrzano, pojačano i još protuzakonitije ubijati.
I tu dolazimo do pravog cilja današnjeg komentara. Poznato vam je da traje akcija Spasimo pse iz šinteraja. Ali puno manje ljudi zna za tvrdoglavo i gotovo iracionalno ponašanje pročelnika Janeša koji se trudi ukinuti ili onemogućiti tu akciju. Volonteri koji se trude dovodeći u šinteraj novinare gradskih rubrika i građane udomitelje ne smiju ući u šinteraj da vide, popišu, prošetaju ili nahrane pse. Pročelnik Janeš neviđenom licemjernošću, s druge strane, želi da se povjeruje kako mu je stalo do životinja i najavljuje porez.
Čovjek odbija pokazati čiste račune iz čega bi se vidjelo da se novac prikupljen od obveznog cijepljenja pasa protiv bjesnoće (cca. 4 milijuna kuna godišnje samo za Zagreb) ne koristi za izgradnju skloništa za napuštene životinje, za besplatno liječenje ili za ono što bi trebalo biti pravo i jedino humano rješenje za smanjivanje broja životinja - sterilizacija, već za punjenje državnog ili gradskog proračuna u što bi odlazio, nema sumnje, i novac od najavljenog poreza.
Ima li među vama onih koji će pokušati onemogućiti uvođenje ove nemoralne ucjene i opće pljačke? Ima li među vama ljubitelja životinja? Smatrate li da je dovoljno sadističkog ubijanja pasa u šinteraju? Podržite zagrebački Savez udruge za zaštitu životinja i sve druge takve organizacije u zemlji ili izvan nje. Nazovite ih i pitajte kako možete pomoći. Pođite do šinteraja, razgovarajte s volonterima koji tamo dežuraju. Spasimo sadašnje i buduće osuđenike na smrt.