Kako znati...?

[Margita]

Čitam vas vec neko vrijeme... Ovo sad dozivljavam kao da iz mraka, gdje me nitko nije vidio, i nije znao da postojim, izlazim na svjetlo...i jos zelim nesto ispricati... :rolleyes:
No dobro, odlucih podijeliti s vama neke svoje dileme. Ulijevate povjerenje, ocito.

No...da ne duljim...
Dugo smo zajedno. Jako dugo. Jedna od veza koje su pocele dolaskom u novi veliki obojima nepoznati grad na fax, veza koja je prezivjela velike i osobne probleme svakog od nas ponaosob, mnostvo lijepih i ruznih trenutaka, gdje se stvorio krug zajdenicikih prijatelja i poznanika...i gdje smo jedno drugome postali vec na neki nacin dio obitelji. Ni jedno od nas se nije vratilo kuci poslije faxa.

Prekidali smo nekoliko puta, uglavnom na moju inicijativu. Svaki puta bi se pomirili; on bi u medjuvremenu sarao okolo, a ja sam shvacala koliko zapravo jedno drugom znacimo. Iako smo JAKO razliciti. Pomirenja su bila zajednicke odluke; nikada nisam molila, niti se ponizavala..jednostavno bi zakljucivali da jedno drugome pripadamo.

I sada smo zajedno, ali moj crv sumnje mi ne da mira... Trenutno nije u gradu gdje sam ja, i nece biti jos neko vrijeme. Vratiti ce se za koji mjesec. Osjecam se da moram neke stvari definitivno odluciti, jer «nisam vise tako mlada», i neke stvari bi trebalo rascistiti u glavi...

U cemu je problem? Ne znam. Ali osjecam da je problem.

Kako znate da je «to to»? Kada zaljubljenost prodje, i kada mrlje isplivaju na povrsinu (i vi se poznate i volite unatoc svemu...) i kada se toliko dobro znate da si vec citate misli, i znate reakciju koja slijedi, kada vise ne mozete zamisliti zivot bez doticne osobe, da li je to Ljubav?

Da li bih to trebala dozivljavati kao nesto sveto? Da li je takav odnos najljepsi moguci ishod kada zaljubljenost prodje?
Bojim se da cu cijeli zivot traziti nekog drugacijeg, slicnijeg sebi, da...iako mu dajem mnogo...ne mogu dati ono sto on zeli i zasluzuje... I misliti da sve to moze biti i drugacije.
Bojim se da ce taj Netko naici kada bude kasno, kad velike i vazne odluke budu donesene...
Da li sam sebicna? Ili sam u krivu?
Ili o tome ne bih smjela razmisljati...

[lebowski]

Kako znate da je «to to»? Kada zaljubljenost prodje, i kada mrlje isplivaju na povrsinu (i vi se poznate i volite unatoc svemu...) i kada se toliko dobro znate da si vec citate misli, i znate reakciju koja slijedi, kada vise ne mozete zamisliti zivot bez doticne osobe, da li je to Ljubav?

Ili je strah? Ko ce ga znat...

[PAHULJA]

Margita govoriš o stvarima koje ja prolazim, i pitam se ovakve stvari kao ti.
No iza mene je jedan brak, koji je bio kratak, ali uglavnom bolan.
Inače, u mome životu već deset godina postoji osoba koja je mješavina prijatelja, krajnje bliskosti,osobe koja je uvijek bila tu za mene, pa čak i najviše patila kada sam se udavala.
Krenuli smo kao prijatelji, to i ostali na neki način, bili to i u dugoj vezi, pa čak i kada sam se udala, on je bio tu kako bi uskočio kada mi je zatrebala pomoć.
Znamo reakciju jedno drugome, znamo sve jedno o drugome, no ja nisam sigurna da je to ljubav.

Sada s moje 34 godine došli smo do točke kada on želi korak više, želi da sve zaokružimo djetetom, vjenčanjem.
Ali ja osjećam problem, baš kao i ti i ne mogu ga definirati, a u godinama sam kada se takve odluke, za ženu isprječavaju na putu, neminovno.

Nisam sigurna da je to ljubav,jer sa mnom upravlja i strah od ostanka sam od samoće, od svih onih demona koji nas hvataju povremeno.
Bojim se da ne mogu pronaći pravi odgovor kao i ti.
Htjela sam to ranije pisati kao temu, no prvo vrijeme sam samo čitala, pa mi je drago i tužna sam istovremeno što vidim da ima još osoba s takvim problemom.

Samo sam to htjela podijeliti s vama.

[lebowski]

Cura, ne bih vam se htio mijesat u zivote, ali strah od samoce uvijek postoji, a osobe kod kojih je takav strah prejak ostanu uvijek same. :rolleyes:

[Vera Pavladoljska]

Gdje ste me našli s tom temom:( .....ma nish posebno se tu ne mozhe reci, kocka je sve i jedna i druga odluka, kao i svaka odluka koju donosimo, samo je tu u pitanju neshto vishe.......

....emocionalni ulog.......i sve ono shto nakon odluke dolazi........ne mogu nishta reci kao savjet, a mozhda vam i ne treba svajet vec iskustva......ne znam.
Iskreno,nekad imam feeling da konce povlachi netko drugi.

Sretno, kako god odluchile.:( :rolleyes:

[Patagonija]

U cemu je problem? Ne znam. Ali osjecam da je problem.
Ako osjećaš da je problem onda je problem. Kad boli glava onda je problem. To može značiti početak gadne gripe al' može značiti i običan umor. Koje je od tog dvoje ja ti nemogu reč', nije moja glava u pitanju..;)
Bojim se da cu cijeli zivot traziti nekog drugacijeg, slicnijeg sebi, da...iako mu dajem mnogo...ne mogu dati ono sto on zeli i zasluzuje... I misliti da sve to moze biti i drugacije.
To je definitivno sranje i gledaj da tako ne bude, jer u takvim okolnostima kruha nema.. Ili budi s njim, ili budi bez njega, ali ne nešto između.., nešto između sigurno nije ''to to''..
Da li sam sebicna?
Postavljanje ovakvih pitanja nije odraz sebičnosti, ali je odraz ''nečega'' i to nešto moraš identificirati sama. Ne mislim da tvoje ''sumnje'' nužno ukazuju na potrebu prekida veze.., možda je problem u tebi, a ne u vezi.. To su sve spekulacije naravno, jer mi je, naime, čarobna kugla u veš mašini..:D

[PAHULJA]

Patagonija kaže:
To je definitivno sranje i gledaj da tako ne bude, jer u takvim okolnostima kruha nema.. Ili budi s njim, ili budi bez njega, ali ne nešto između.., nešto između sigurno nije ''to to''..


To je slično mome razmišljanju, ali je tako teško donijeti tu konačnu odluku,prepoznati pravu stvar,ne znam, ali znam da je patagonija dobro uočila ovaj dio.
Strah čini čuda,a vjerujem da se i Margita boji.

[lebowski]

PAHULJA kaže:
To je slično mome razmišljanju, ali je tako teško donijeti tu konačnu odluku,prepoznati pravu stvar,ne znam, ali znam da je patagonija dobro uočila ovaj dio.
Strah čini čuda,a vjerujem da se i Margita boji.
Ovo je bio direktan udarac mom egu i mozgu, jerbo sam u prvom javljanju ispravno locirao strah kao izgovor za status quo....
A netko misli da ima problem, onda ima problem. Suocite se sa demonima, kad-tad cete morati...

[Margita]

lebowski kaže:
Cura, ne bih vam se htio mijesat u zivote, ali strah od samoce uvijek postoji, a osobe kod kojih je takav strah prejak ostanu uvijek same. :rolleyes:

Ne mjesas se. Da ne zelim cuti "neutralna" misljenja...ne bih ovo podjelila s vama. Naravno da je strah...sto je veca odluka, strah je veci... Sama pokusavam shvatiti gdje prestaje "strah od odluke" i pocinje cinjenica da se radi o "definitivnoj oduci o meni i njemu"...

[Margita]

PAHULJA kaže:
Bojim se da ne mogu pronaći pravi odgovor kao i ti.
Htjela sam to ranije pisati kao temu, no prvo vrijeme sam samo čitala, pa mi je drago i tužna sam istovremeno što vidim da ima još osoba s takvim problemom.

Pahuljo, pahuljice...ima ih. :rolleyes: Sada je i meni drago sto vidim da nisam sama...
Nekad mi se cini da previse razmisljam o svemu tome. Ne razumijem one koji uspijevaju uzivati u svemu sto im se nadje na putu, ne razmisljajuci sto ce biti sutra, a s druge strane im zavidim...
Koliko god se borila, cini mi se da netko drugi prmjesta figure...

[PAHULJA]

Margita,ne znam kako ti, ali ja bih najradije da me nema u nekim trenucim,neprekidna vaga,neprekidno odmjeravanje odluke za i protiv,ne znam više stvarno ne mogu, pomislim.Ponekad bih čak željela da on odluči umjesto mene nekim svojim postupkom.

Kukavičluk, možda je, ali znam da nije lako nakon deset godina okrenuti se i otići, a s druge strane nemam ono sve što bih mu trebala dati.

[Vera Pavladoljska]

lebowski kaže:
A netko misli da ima problem, onda ima problem. Suocite se sa demonima, kad-tad cete morati...

........ovo je tako jednostavno, a tako je yebeno istina.......samo molish Boga da kad se budesh suochavao ostanesh na nogama......odnosno da te tochka slamanja ne polomi do kraja.

ma fuj, sorryte cure, samo sam se sjetila.......svojih slamanja.

[Margita]

PAHULJA kaže:
a s druge strane nemam ono sve što bih mu trebala dati.

Ne znam da li bi se trebala toga bojati...on vjerojatno misli da imas SVE sto on zeli od tebe...ne bi bio tu deset godina da nije tako. Mozda je ipak vise stvar u tome sto ti od njega zelis...

[lebowski]

Sve jeto ko zubobolja, neko odma ode kod zubara, a netko poput Nick Noltea u onom filmu, ceka dok ne poludi i onda si sam iscupa zub, ubije oca i zapali kucu... Pa si ti misli sta je bolje.... :B

[Margita]

lebowski kaže:
Sve jeto ko zubobolja, neko odma ode kod zubara, a netko poput Nick Noltea u onom filmu, ceka dok ne poludi i onda si sam iscupa zub, ubije oca i zapali kucu... Pa si ti misli sta je bolje.... :B

Ja sam u fazi odlaska zubaru...think. Samo, dokle popravljati zub? Mislim u jednom trenutku, vrijedno je...jer ipak je zub moj, i ne zelim umjetne a i prestat ce boljeti... A u drugom...k vragu...dokle popravljati kad mu ionako nema spasa?!

Ne bi vise metafore sa zubima. Ne volim zubare. :rolleyes:

[PAHULJA]

Margita kaže:
Ja sam u fazi odlaska zubaru...think. Samo, dokle popravljati zub? Mislim u jednom trenutku, vrijedno je...jer ipak je zub moj, i ne zelim umjetne a i prestat ce boljeti... A u drugom...k vragu...dokle popravljati kad mu ionako nema spasa?!

Ne bi vise metafore sa zubima. Ne volim zubare. :rolleyes:

U toj fazi sam i ja.Samo mrzim ono nakon što ti izvade zub,onaj osjećaj da boli, pa boli ponovo, i nikada na tom mjestu ispunenje.
Koliko godina imaš Margita?Ako nije tajna?

[Margita]

PAHULJA kaže:
Koliko godina imaš Margita?Ako nije tajna?

25 i pol. Negdje sam na IMF procitala da je tih 1/2 vazno. ;)

[Patagonija]

dokle popravljati kad mu ionako nema spasa?!
Jebo vas laike, pa ne popravlja se zub ako mu nema spasa.., onda se čupa, i to što prije to bolje.. Samo kaj sam ja stekla dojam da ti još nisi sigurna u dijagnozu Margita.. Zub te boli, treba vidit samo kolko smo od živca.., u živcu je ključ.. To sa zubom je doduše zajebano.., čula sam da kad boli, nema mu spasa.., al' opet mora da je i to individualno, granica boli je subjektivna stvar...:confused: :D U svakom slučaju treba to pogledat, možda ti samo rastu krajnici, na kraju krajeva...;)
Ne bi vise metafore sa zubima. Ne volim zubare.
e jebga sad..:D ;)

[lucija]

Margita kaže:
Ja sam u fazi odlaska zubaru...think. Samo, dokle popravljati zub? Mislim u jednom trenutku, vrijedno je...jer ipak je zub moj, i ne zelim umjetne a i prestat ce boljeti... A u drugom...k vragu...dokle popravljati kad mu ionako nema spasa?!



Mislim da Lebowski nije mislio na bijedne zahvate tipa plombiranje. Dobro, zubi su dio tijela i treba ih spasavati dok ide, ne bismo li imali cime unositi hranjive supstance i odrzavati se na zivotu. Nisam htjela vrsiti antistomatolosku propagandu. Ipak, cak ni zube, kao vitalan dio fizickoga zivota ne stedimo kad se istrose do kraja. Ali zasto tako cesto nastojimo sacuvati nevitalan dio sebe, nekakve suplje ili polusuplje veze?

Mozda da pobjegnemo od misli od sebe - prekontavanje veze je tampon zona za stvarno bitna pitanja.

[illegale]

margarita, prekidaj sto prije, a ti pahuljo radjaj djecu u isto vrijeme.

---------------------------------------------
power of simplicity :cool:

[Mrežni]

ja se zubara bojim... kad zub krene boljeti, trpim, trpim, trpim.... zatim vrijeme učini svoje.... zub polako prestaje boljeti, ali istovremeno i truli... gnjili... propada... i onda dođe vrijeme da zub... opet počne boljeti... odem kod zubara i bez pardona izvadim taj bolni zub... i onda... jebeno boli rana gdje se nalazio taj zub... a rupa... rupa ostaje zauvijek... iako tokom vremena otvrdnu rubovi, ne boli više... ali svaki puta kad jezikom dodirneš... znaš i osječaš da nedostaje jedan dio tebe... neka je bio kvaran, neka je bolio... ali pas mu mater, bio je dio tebe....

[Vera Pavladoljska]

Vidim stomatoloshke metafore ovdje, pa rekoh...........khm........ja sam danas bila kod zubara.

Ok osjećaj, sasvim ok.:cool:

[Margita]

Kud svi bas na zubara..?!...forgodsejk :eek:

Ne...nije toliko strasno koliko vi to meni izdramatiziraste.. Vise ovako...(kad smo vec u metaforicnom djiru...)

...od djetinjstva mastate da cete zivot provesti u maloj kolibici negdje u planini, gdje cvrkucu price i zubore potocici... A zivot vas odnese sasvim negdje drugdje...i odjednom shvatite da ste polovicu istog proveli na 10. katu nebodera, u prostranom stanu od kojih 100-tinjak kvadrata, u centru centra, i da imate sve ono sto normalan covjek pozeljeti moze i da vam uopce nije lose, dapace...svi vam se dive, a vi sretni i ponosni ste sto ste si sami to omogucili... Sve 5.

Ali neki vrag ne da mira. I ne mozete se pomiriti s cinjenicom da ipak negdje ceka kucica i potocic...i nikako da si taj neboder napisete kao mjesto stanovanja. A neboder je tu. I povremeno pokusavate seliti, ali shvatite da cete ostati beskucnik ako odete iz svog toplog i voljenog doma...jer, kolibica mozda i ne postoji. A i ako postoji...mozda tek onda shvatite koliko je stancic bio ugodan i topal, i koliko ste ga voljeli. Mozda i ne. A sto ako da?

Mozda bi se samo trebalo pomiriti s tim da je kolibica mjesto u glavi, sa cinjenicom da savrseno ne postoji...i ponekad, onako...mislima zalutati u to mjesto, a ostatak zivjeti u svom dragom stanu...daleko od snova i iluzija, kao svaka prava velika i odrasla persona. :rolleyes:

[Vera Pavladoljska]

Margita kaže:
Ali neki vrag ne da mira. I ne mozete se pomiriti s cinjenicom da ipak negdje ceka kucica i potocic...i nikako da si taj neboder napisete kao mjesto stanovanja. A neboder je tu. I povremeno pokusavate seliti, ali shvatite da cete ostati beskucnik ako odete iz svog toplog i voljenog doma...jer, kolibica mozda i ne postoji. A i ako postoji...mozda tek onda shvatite koliko je stancic bio ugodan i topal, i koliko ste ga voljeli. Mozda i ne. A sto ako da?


Krenule te metafore, svaka chast bejb, ali ponovo ti kazhem - nema garancije.I ja sam ju htjela pri napushtanju nebodera.
I sva ova pitanja koja motash po glavi motam ih i danas.

NEMA ODGOVORA.Odnosno, ima ga, ali ga TI znash.A, na zhalost, i kada ga sama sebi glasno izgovorish, nema garancije da je TO taj PRAVI odgovor.
To se inache, zove kockanje ili opako zayebavanje svojim vlastitim zhivotom.
Znam da nisam pomogla, ali proshla i prolazim josh te stvari....:rolleyes:
Kockaj se.Iii nemoj, kad smo kod metafora.
Ali, krenesh li bacit kocku, onda se pripremi da mozesh izgubit - sve, ali bash sve.
Jel imash yaya za to?:)

[Shtefitza]

Kako znas? Znas.... i gotovo.

Glupo zvuci, uvijek sam pitala to pitanje. A onda odjednom znas. I bojis se te spoznaje, bojis se da si pogrijesila, a jos uvijek kroz sve to - znas.

[Secundo]

Margita, prije nekoliko godina sam bio u istoj situaciji. Bilo nas je proslo mladalacko ludovanje, guranje karijere kod kojeg se islo preko leseva (skoro vlastite veze, skoro partnerice, skoro pa vlastitoga ;) ) i postavilo se pitanje: Kuda sada? Zivjeli smo neko vrijeme odvojeno (radi spomenute karijere), zatim sam se vratio njoj i otvorilo se pitanje: uciniti slijedeci korak ili raskinuti? Napominjem, nismo slicni, daleko od toga da budemo srodne duse. Ali ljubav je bila tu, ona mi je bila najdraza osoba na svijetu svo vrijeme dok sam bio daleko, a i nakon povratka moji osjecaji prema njoj su bili isti.

Kljucno pitanje koje sam si tada postavio je: Dali cemo naci zajednicka rjesenja, mozemo li postignuti kompromise u vaznim pitanjima? Dobra veza je dinamicna ravnoteza, kao kad vozis bicikl: Padnes tek ako se previse nagnes. Ili ako stanes. Neminovno se mjenjamo, nista ne ostaje kako je bilo, prema tome odluku ne mozes donjeti na temelju sadasnje situacije, vec samo pomocu iskustva koje si skupila s njim. Kako se je on nosio sa teskim situacijama? Dali te je drzao ili te je jos vise gurnuo u blato? A ti? Kakva si mu partnerica bila? Ono prekidanje ti u slucaju braka vise nije latentna opcija. Dali si spremna odustati od nje?

Ja sam to kljucno pitanje odgovorio pozitivno. U braku smo vec nekoliko godina, podjelili smo dobra i losa vremena. Malo toga je isto kao tada. Nosili smo se sa teskim problemima, ali ostvarili i velike pothvate. Uvijek nadjemo zajednicko rijesenje, na kraju svadje stoji uvijek pomirba. I volimo se vise nego ista.

[Margita]

nataniel kaže:
NEMA ODGOVORA.Odnosno, ima ga, ali ga TI znash.A, na zhalost, i kada ga sama sebi glasno izgovorish, nema garancije da je TO taj PRAVI odgovor.
To se inache, zove kockanje ili opako zayebavanje svojim vlastitim zhivotom.
Znam da nisam pomogla, ali proshla i prolazim josh te stvari....:rolleyes:
Kockaj se.Iii nemoj, kad smo kod metafora.
Ali, krenesh li bacit kocku, onda se pripremi da mozesh izgubit - sve, ali bash sve.
Jel imash yaya za to?:)

Hm, kad ulozi nisu tako znacajni, imam. Opcenito...imam :cool:
Ali, tu mi nisu potrebna yaya, nego...hm... :rolleyes: ...ono sto vjerojatno i ti trazis kao izlaz dok "prolazis te stvari"...

[Margita]

Secundo kaže:
Uvijek nadjemo zajednicko rijesenje, na kraju svadje stoji uvijek pomirba. I volimo se vise nego ista.

:)

Da...lijepo. Cak mogu zamisliti nas u takvom filmu nakon X godina...

Sad bi opet sa metaforama....o tome kako sam mozda jedna obicna nezahvalnica koja ne zna cijeniti topli kaputic, jer nikada nisam poplavila od zime...

A nisam. Jer je on jedini u zivotu kojeg sam pustila sasvim blizu. I mozda ne znam cijeniti to sto imam, jer nemam sve to dobro usporediti s necim manje dobrim...i onda vazem, vazem...a ni sama ne znam u odnosu na sto :confused:

[Too_good]

Secundo kaže:
Margita, prije nekoliko godina sam bio u istoj situaciji. Bilo nas je proslo mladalacko ludovanje, guranje karijere kod kojeg se islo preko leseva (skoro vlastite veze, skoro partnerice, skoro pa vlastitoga ;) ) i postavilo se pitanje: Kuda sada? Zivjeli smo neko vrijeme odvojeno (radi spomenute karijere), zatim sam se vratio njoj i otvorilo se pitanje: uciniti slijedeci korak ili raskinuti? Napominjem, nismo slicni, daleko od toga da budemo srodne duse. Ali ljubav je bila tu, ona mi je bila najdraza osoba na svijetu svo vrijeme dok sam bio daleko, a i nakon povratka moji osjecaji prema njoj su bili isti.

Kljucno pitanje koje sam si tada postavio je: Dali cemo naci zajednicka rjesenja, mozemo li postignuti kompromise u vaznim pitanjima? Dobra veza je dinamicna ravnoteza, kao kad vozis bicikl: Padnes tek ako se previse nagnes. Ili ako stanes. Neminovno se mjenjamo, nista ne ostaje kako je bilo, prema tome odluku ne mozes donjeti na temelju sadasnje situacije, vec samo pomocu iskustva koje si skupila s njim. Kako se je on nosio sa teskim situacijama? Dali te je drzao ili te je jos vise gurnuo u blato? A ti? Kakva si mu partnerica bila? Ono prekidanje ti u slucaju braka vise nije latentna opcija. Dali si spremna odustati od nje?

Ja sam to kljucno pitanje odgovorio pozitivno. U braku smo vec nekoliko godina, podjelili smo dobra i losa vremena. Malo toga je isto kao tada. Nosili smo se sa teskim problemima, ali ostvarili i velike pothvate. Uvijek nadjemo zajednicko rijesenje, na kraju svadje stoji uvijek pomirba. I volimo se vise nego ista.

Sta vam ovakvi ljudi ne daju nadu da sve moze zavrsiti dobro? :)

Ma Secundo, ti si moj idol :top:

Svaka cast tebi i tvojoj zeni...:s :s :s

:top:

[Margita]

Too_good kaže:
Sta vam ovakvi ljudi ne daju nadu da sve moze zavrsiti dobro? :)

Ma Secundo, ti si moj idol :top:

Svaka cast tebi i tvojoj zeni...:s :s :s

:top:
I meni je bas uljepsao vecer :)

A gdje nam je PAHULJA?

[PAHULJA]

Ovdje sam, samo što ne mogu reći da mi je lijep dan ili večer, jer situacija je nepromijenjena, a napetost raste.
Uopće ne znam, hoću li sutra biti "beskućnik", čak smo imali i neke žestoke konflikte, pa ne znam kuda sve to vodi.

Margita nadam se da je kod tebe bolje.Kod mene sve gore i gore:(