Bez želja...

[Kalista]

ON: Ja ne želim ništa...
JA: A zašto ne želiš?
ON: Jer sve što sam želio i bio više ne postoji...
JA: I misliš da se nikada nećeš susresti s nečim što želiš?
ON: Ne.
JA: Kako možeš tvrditi takvo što?
ON: Mogu, jer ja više nisam ja, a i ljudi više nisu ljudi, naziru se tek obrisi ljudskosti. Zar ne vidiš što su sve spremni učiniti? Pa to ni najokrutnije zvijeri nisu u stanju... Ja samo dišem... Znaš, tek sada kada ne želim ništa sretan sam.
JA: Kako te tako nešto može usrećiti?
ON: Jednostavno, nemam očekivanja, nadanja, strahova, iluzija, nemam svih onih emocija zbog kojih ljudi pate. Jedino je čovjek bez želja uistinu slobodan. Ljudi su sami sebi tamničari i zbog svojih slabosti porobljavaju i druge, čak i onda kada to i ne žele.

Ovaj razgovor me naveo na razmišljanje...
Naše želje, mala, velika očekivanja, nadanja, strahovi... Sve su to uistinu naši tamničari i sve nesreće i nazadovoljstva počinju upravo iz naših želja......ali i sreće.... Kakav je to čovjek koji nema želja? Kako se može i zamisliti život bez želje? Što se to mora prelomiti u čovjeku da više ne želi?

[AxMi-24]

Mozda je slobodan ali meni to zvuci ko da je rikno. Sto barem meni ne zvuci primamljivo.

[skeptik]

Vjerujem da je covjek sretan ako ne zeli nista novo sto vec nema.
No ako ne zeli ni zadrzati nista od onoga sto vec ima, pa makar to bio samo goli zivot i nista drugo, dakle ako mu zaista nidocega nije stalo, onda ne vjerujem da moze biti sretan.

[ravana]

To dolazi iz osjecaja da ce se zivjet vjecno....
Najveca komedija na svijetu je sto usprkos cinjenici da cemo svi crć, da nes i sutra moze pregazit auto, svi zive ko da se to nikad nece desit. Jer da razmisljaju o smrti imali bi sasvim druge stavove i vrijednosti u zivotu i nista prolazno ne bi bilo bitno. Bilo to materijalno, emotivno, mentalno - posjedovanje, znanje....
Ne zeli nista sto nema...
Ali ako nista ne zeli nista nece ni imati jer to sto ima je dobio/zaradio zato sto je nesto zelio...

Ako zeli nesto zadrzati - to je jos gore od zeliti nesto dobiti. Kad zelis nesto dobiti ides prema napred, aktivan si i na neki nacin pozitivan. Kad nesto zelis zadrzati zivis u strahu i grcu a to je najgore. Sve sutra mozes izgubit i onda nastaje patnja. Bojis se toga i onda se ubijes da to zadrzis. Ona pocinjes radit i kompromise sa savjescu da bi zadrzao.

Barem zivot...

I zivot ce se izgubit...
mozes prozivit sretan, idilican i savrsen zivot al ce u smrti doc sve po svoje... I ako si tolko vezan za zivot i tijelo smrt ce bit velika muka i patnja.
Svaka vezanost stvara patnju i sto je vezanost grublja to je i patnja grublja. Najgora je tjelesna i materjalna vezanost. Suptilnija je emotivna, pa intelektualna vezanost.
Najbolja je duhovna vezanost iako i nju treba napustit, al to je jedini oblik vezanosti koji moze covjeka dovest do slobode od svih vezanosti... Po sistemu vadjenja jednog trna drugim. Zato ako se ne moze izbjec vezanost treba je okrenut prema najvisem idealu, Bogu il kako god ga mi nazivali i sto vec on za nas bio.

[AxMi-24]

skeptik kaže:
Vjerujem da je covjek sretan ako ne zeli nista novo sto vec nema.
No ako ne zeli ni zadrzati nista od onoga sto vec ima, pa makar to bio samo goli zivot i nista drugo, dakle ako mu zaista nidocega nije stalo, onda ne vjerujem da moze biti sretan.


Jesi jako siguran u ovo?? Zamisli sebe bez ikakvih zelja. Ili u tvom slucaju vjerojatno jos vaznije bez zelje za daljnim znanjem i razumjevanjem??? Meni bas nije fora bez toga. Stvari se moze covjek zasititi ali ne znanja.

Ako nista drugo onda zelim biti sa svojom curom :D

[skeptik]

Pa, malo sam bio neprecizan. Htio sam reci da covjek moze (sto ne znaci da i mora) biti sretan ako ima sve sto mu treba i ne zeli nista novo. To uopce ne znaci da srecu ne moze ostvariti i na neki drugi nacin.

Npr. ja nemam sve sto mi treba. Borba da to dobijem ponekad me cini nesretnim, a ponekad ispunjenim - ovisno o trenutnom raspolozenju i vrsti potrebe koju pokusavam zadovoljiti.

[illegale]

brijem da se slazem sa onima koji se slazu sa time da cemo bit mrtvi citavu vjecnost da vidimo kako je to nemati nista. i biti nista.

a dok smo zivi, to je gubljenje vremena.

[jimmy jazz]

ah, jedno je reci da se nema zelja, a nesto sasvim drugo je ne imati zelje. a opet, imati zelje je sasvim u redu. ;)

p.s.
osoba koja nema zelje je izasla iz karmickog ciklusa!
(zato se ne zajebavati s time jer vam se moze desiti da padnete s planete!)

no zelje ne nastaju u nashoj svijesti, i ne mozemo ih se "svjesno" odreci; vec se karma puni iz podsvjesti, gdje nastaju impulsi na temelju ili kroz mjeshanje s impulsima iz vanjskog svijeta, i imaju tendenciju izrazavanja i samounistavanja (ispunjenje zelje), tako da tako dugo dok je covjek vezan za vanjski svijet, imat ce i zelje!
(i josh opaska na kraju za pazljive citatelje/ice, smisao zelja kao njihovo ispunjenje, je zapravo besmislen - jer se radi o unistavanju istih. pa sto nam to zelje onda zapravo zele reci?)

[Billi]

Ovaj razgovor me naveo na razmišljanje...
Naše želje, mala, velika očekivanja, nadanja, strahovi... Sve su to uistinu naši tamničari i sve nesreće i nazadovoljstva počinju upravo iz naših želja......ali i sreće.... Kakav je to čovjek koji nema želja? Kako se može i zamisliti život bez želje? Što se to mora prelomiti u čovjeku da više ne želi?



Malo nejasno na sto se to odnosi. Covjek umire kada umre njegova nada.

Nada (potreba, zelja) za fizickim dobrom relativna je stvar i svaki pojedinac zna koja kolicina dobra ga cini-ne cini sretnim.

Nada (potreba, zelja) da duhovnim mirom i Smislom je osnovna pokretacka snaga jer jedino Smisao moze opravdati zrtvu.

[deni]

Ima u tome smisla.

Postoje dvije vrste želja. One koje smo sebi iz nekog razloga iznutra nametnuli, a koje nam zapravo smetaju, bilo da nas opterećuju, ili ih smatramo izuzetno značajnima, a kad se ostvare, vidimo da nam i nisu tako važne i da nas njihovo ostvarenje ne ispunjava.

Kad se oslobodimo takvih želja, počnemo slobodno disati i ničemu ne pridajemo posebnu važnost. Uživamo u životu samom i javljaju nam se samo one želje koje proizlaze iz trenutačne situacije/stanja, a dođu spontano. Spontano i prođu i kada ih ne ostvarimo, pa ne prelaze ni u kakvu fiksaciju tipa "ako to ne dobijem, bit ću nesretan".


Ne znam jesam li ovo dobro objasnila:confused:

[Black Hawk Down]

Ali ako nista ne zeli nista nece ni imati jer to sto ima je dobio/zaradio zato sto je nesto zelio... mrsko mi je to napominjat, ali morali bi ovdje jasno razlučiti "imati" (steći) i "biti" (postati).
željeti imati nešto je potreba koje bi se možda doista trebalo odreći (riješiti).
no, željeti postati nešto/netko (ne u smislu holivudske zvijezde) je možda stvar koja je doista vrijedna truda.

[Vera Pavladoljska]

Billi kaže:
Ovaj razgovor me naveo na razmišljanje...
Naše želje, mala, velika očekivanja, nadanja, strahovi... Sve su to uistinu naši tamničari i sve nesreće i nazadovoljstva počinju upravo iz naših želja......ali i sreće.... Kakav je to čovjek koji nema želja? Kako se može i zamisliti život bez želje? Što se to mora prelomiti u čovjeku da više ne želi?


To je , po meni, chista iluzija - na najboljem putu jedino, oslobodjen od svake zhelje - je moj prijatelj koji je u Družbi Isusovoj, meditira u shutnji po šest mjeseci,sve zhelje je predao Bogu na uvid i svoj bitak ochistio od svih zhelja i ochekivanja.
Posvetio se Bogu.
Za takve ljude vjerujem da su ne bez zhelja, nego na putu da se odreknu zhelja.

Inache tvrdim da nema chovjeka bez zhelja, da je to iluzorno, zhelja je motiv koji se temelji na nekoj vrsti nade u konachnoj realizaciji upravo te nade.(malo je zbrkano):rolleyes:

Naime, zhelje su sastvani dio ljudske psihe, bez njih potpisujesh smrt kao zivuci stvor.Osim ako kazhem nisi "profesionalni" duhovnjak , kao moj frend koji je svećenik.

Svako ljudsko bice raspolazhe spektrom zhelja i onda kada voli o sebi razmishljati kao o bicu bez zhelja.

Mi volim imati sliku o sebi, no stvarna slika je nesto drugachija.A u silnoj potrebi da se "izdignemo" zaboravljamo koliko smo samo ipak ljudi.I koliko je dobro da je tako.
:)
Ne odrichem se svojih zhelja.Duhovnih i tjelesnih.Niti mislim da bi me odricanje od njih uchinilo sretnijom
Mislim da bi se onda mogla uhvatiti pod ruku s biljkom i prezhivljavati.
A mi smo sve, samo ne biljke.
Želje su pokretachi razvoja, opstanka,čista dinamika zivota.

[Black Hawk Down]

Još mi je nešto palo na pamet: isto tako bi trebalo razlikovati potrebe i želje .
Želja je stvar izbora i jedna kategorija karakteristična (samo) za čovjeka.

Možemo li kao dvije suprotnosti postaviti:

želju za imanjem
i
potrebu za samoostvarenjem.

[illegale]

imati/biti problem? iliti kako biti ako nemas? i znati da imas dovoljno? i da sad samo trebas biti? izmedju ostalog, imati je lijepo.a vise je jos ljepse. bar tako izgleda.
dakle, kako znati da imas dovoljno?

[Kalista]

deni kaže:
Ima u tome smisla.

Postoje dvije vrste želja. One koje smo sebi iz nekog razloga iznutra nametnuli, a koje nam zapravo smetaju, bilo da nas opterećuju, ili ih smatramo izuzetno značajnima, a kad se ostvare, vidimo da nam i nisu tako važne i da nas njihovo ostvarenje ne ispunjava.

Kad se oslobodimo takvih želja, počnemo slobodno disati i ničemu ne pridajemo posebnu važnost. Uživamo u životu samom i javljaju nam se samo one želje koje proizlaze iz trenutačne situacije/stanja, a dođu spontano. Spontano i prođu i kada ih ne ostvarimo, pa ne prelaze ni u kakvu fiksaciju tipa "ako to ne dobijem, bit ću nesretan".


Ne znam jesam li ovo dobro objasnila:confused:

Čini mi se da se on "oslobodio" upravo tih želja, onih za koje nam treba mnogo truda i energije za ostvarivanje, onih koje nas zarobe postajući cilj i smisao življenja. Njegove želje su stvar trenutka, a ne dugoročnog planiranja u cilju ostvarivanja želje. Rekla bih da je osoba bez planova.....jednostavno živi i pri tome se ne odriče trenutne želje ali joj u isto vrijeme ne pridaje veliki značaj, ne postaje njen rob.

[Kalista]

illegale kaže:
imati/biti problem? iliti kako biti ako nemas? i znati da imas dovoljno? i da sad samo trebas biti? izmedju ostalog, imati je lijepo.a vise je jos ljepse. bar tako izgleda.
dakle, kako znati da imas dovoljno?

Zar ti tvoje želje ne ukazuju na to da li imaš dovoljno ili ne? :D

[illegale]

Nismo savrseni. Daj jos samo malo sindrom. A dok nemas ne mozes bit. Ili mozes, ali to je koncept previse mi stran.

[mary-mary]

Ne vidim smisao zivota bez neke zelje? U najmanju ruku zelim se sutra probuditi, a sa samom tom zeljom idu druge! Kao prvo gladnasam zelim jeti, zelim dobru kavu, zelim napraviti dobar posao. . .ajme pa mi smo robovi zelja. Jedna zelja vuce I odredjuje drugu. Tvoj prijatelj zeli biti slobodan, zeli ne zeljeti. Ma kako to uopc emoze: hrana jeste potreb lai zar nema neku zelju sto jesti, zar mu sline ne cure kada jede spinat a pored njega se okrece peceno pile! Ne nemrem bilivit da neko ne zeli nista.
Ja zelim puno toga, I najteze mi je ostvariti zelje koje su naizgled trivijalne a mnostvo trivijalnih vodi do neke zaokruzene zelje. Osjecam se hy kada mi se ispuni zelja na kojoj sama radim, kada mi neko drugi ispuni zelju, super osjecaj!

[Billi]

deni kaže:
Ima u tome smisla.

Postoje dvije vrste želja. One koje smo sebi iz nekog razloga iznutra nametnuli, a koje nam zapravo smetaju, bilo da nas opterećuju, ili ih smatramo izuzetno značajnima, a kad se ostvare, vidimo da nam i nisu tako važne i da nas njihovo ostvarenje ne ispunjava.



A sto kad nas ispunjenje takvih zelja (a radi se vjerojatno o materijalnom) ispunjava i zadovoljava?

[deni]

Uopće nisam mislila samo na materijalno, upravo suprotno.
Pod "prvim" željama mislila sam na one želje koje forsiramo.

Pritom moram naglasiti da smo ipak svi različiti, i ono što jednom odgovara, drugome je tlaka.

Nekome je jako bitno imati cilj, planirati, raditi na tome. Vesele ga mali koraci ka cilju, ispunjavaju mu život zadovoljstvom, pogreške koje pritom čini tjeraju ga na razmišljanje o tome kako ih ispraviti, želja ih vuće da stvaraju različite taktike i načine kako bi došli do cilja, i sve to za njih manje-više uživancija...

Postoji drugi tip ljudi (kojima, vjerujem, pripada Kalistin prijatelj, i zapravo sam njegov stav pokušala objasniti, jer je i meni blizak). A njih želja/cilj guši, stvara im unutrašnju napetost, što ih na koncu čini nezadovoljnima, pa čak i kad ostvare tu želju. Oni bolje funkcioniraju spontano. Tako im je lakše prihvatiti svaku situaciju, i pozitivnu i negativnu, i to ih OSLOBAĐA. Jer, želje ih čine neurotičnima. Za njih je smetnja kad se cijeli njihov svijet mora zarotirati oko nečega, jer tako naprosto ne mogu slobodno disati, misliti, doživljavati, i iz njih više ne progovara spontanost.

U tome je stvar - ne postoji neko pravilo za sve, jer postoji više tipova ljudi. Ono što je važno je naći princip po kojemu MI najbolje možemo funkcionirati. I biti zadovoljniji. :)

[Vještac]

deni kaže:


... Postoji drugi tip ljudi (kojima, vjerujem, pripada Kalistin prijatelj, i zapravo sam njegov stav pokušala objasniti, jer je i meni blizak). A njih želja/cilj guši, stvara im unutrašnju napetost, što ih na koncu čini nezadovoljnima, pa čak i kad ostvare tu želju. Oni bolje funkcioniraju spontano. Tako im je lakše prihvatiti svaku situaciju, i pozitivnu i negativnu, i to ih OSLOBAĐA. Jer, želje ih čine neurotičnima. Za njih je smetnja kad se cijeli njihov svijet mora zarotirati oko nečega, jer tako naprosto ne mogu slobodno disati, misliti, doživljavati, i iz njih više ne progovara spontanost. ...



Izrazito dobar opis - Vještica ;)

V.

[carica]

:cry: :cry: :cry: :cry: :cry:
Bojim se da sam shvatila neke stvari ovdje koje će mi bitno promijeniti život.

"istina mi se ukazala i nije bila milostiva".

Hvala vam, dobri ljudi.

[luca]

Kalista kaže:
ON: Ja ne želim ništa...
JA: A zašto ne želiš?
ON: Jer sve što sam želio i bio više ne postoji...
JA: I misliš da se nikada nećeš susresti s nečim što želiš?
ON: Ne.
JA: Kako možeš tvrditi takvo što?
ON: Mogu, jer ja više nisam ja, a i ljudi više nisu ljudi, naziru se tek obrisi ljudskosti. Zar ne vidiš što su sve spremni učiniti? Pa to ni najokrutnije zvijeri nisu u stanju... Ja samo dišem... Znaš, tek sada kada ne želim ništa sretan sam.
JA: Kako te tako nešto može usrećiti?
ON: Jednostavno, nemam očekivanja, nadanja, strahova, iluzija, nemam svih onih emocija zbog kojih ljudi pate. Jedino je čovjek bez želja uistinu slobodan. Ljudi su sami sebi tamničari i zbog svojih slabosti porobljavaju i druge, čak i onda kada to i ne žele.


pametan i osjecajan covjek :) steta sto je nekim ljudima spoznaja tuzna...
postao je budist :)

[carica]

Biti budist u betonu, za tastaturom ili u odijelu astronauta.........?

I sad:
pitam se ja /a pitam i vas/;
ako nešto postoji, to ne znači da funkcionira, zar ne?
[izuzmimo da je, recimo, i disfunkcija neka kita od funkcije]

Tj. postoje li veze između egzistencije i funkcije, ako da, kakve su?
Ako ne, znači li to da su isključujuće?

Malo pojednostavljeno: za mene nije isto npr.
biti budist i/ili živjeti budizam. Nema parcijale...du ju andrstend mi?

Potaknuta navlastitim dvonoćašnjim razmišljanjima i nespavanjem, već poluluda evo sada - nekako dolazim do lelujave spoznaje da samo postojanje ne znači i funkcioniranje.

Primjer iz života: noge po prirodi stvari hodaju, ali ne hodaju sve noge, iako postoje.

Da ne (s)krenem nabrajati primjere s apstraktnim imenicama kao što su ljubav ili npr. sloboda, jer ću se potpuno syebati.

Sorryte mi svi, ako sam prezabrijala.
OVERLOAD.

:no:

Pozdravljam!:w

[luca]

hebemu, ja sam valjda musko, pa ove tvoje "zenske" postove lose razumijem :D tj; cini mi se da onako kako ih ja shvatim, one promasuju onu poantu na koju ja mislim...

nema veze, sto god mislila, glavno da mislis :)

[Dunj@]

Jednostavno, nemam očekivanja, nadanja, strahova, iluzija, nemam svih onih emocija zbog kojih ljudi pate. Jedino je čovjek bez želja uistinu slobodan. Ljudi su sami sebi tamničari i zbog svojih slabosti porobljavaju i druge, čak i onda kada to i ne žele.

Što preostaje? Golo funkcioniranje...?
Nemam očekivanja, nadanja, strahova, iluzija...Ni emocija zbog kojih ljudi pate...sve do jednog dana kad sam "dirnuta" u žicu za koju sam mislila da više ne može postojati. A patnja? Pa ona je bila pravo bogatstvo nakon pustoši, koju tek tada spoznah. Ispražnjeni od emocija, pa i patnje ostaje golo vegetiranje. A to je isto patnja, samo druge vrste.

Posvećenost i predaja želja Bogu isto je emocija a potrebna je i "disciplina" ...dakle i želja. Prirodno stanje je tako rijetko i takvi su posebna "vrsta"... sveci uglavnom.

Čovjek bez želja (makar i nesvjesnih) postoji samo utoliko što nije u stanju potpuno sagledati svoj unutarnji ja, što stvarno ne zna za što sve krije od sebe samog. Hoće li to saznati ili ne, ne ovisi (samo) o njemu...

[Solaris]

želje=vezanost---------------------neovisnost

bez određenih želja i očekivanja biti znači prepustiti se tijeku rijeke života (flexibilnost), prihvaćati sve što dolazi i učiti iz toga


Što kada netko više nema želja, znači li to da je završio svoj život na Zemlji????

[jimmy jazz]

pa..napisao sam ti gore! izlazish iz karmickog ciklusa..i.. padash sa zemlje! :D :D

[Solaris]

pa to je dobro!


ali kako biti siguran da više ništa ne želimo, možemo to znati (misliti) samo svjesno, ali tko zna što se krije u podsvijesti?

[Vještac]

carica kaže:
Biti budist u betonu, za tastaturom ili u odijelu astronauta.........?


Ne, nema potrebe biti Budist...

Može se biti i Vještac. U betonu, za tastaturom, u astronautskom odjelu.

Um čini Vješca a ne okruženje ili radno odijelo....

V. :)

[VelmaX]

jimmy kaže:
..i.. padash sa zemlje! :D :D

Ovo mi zvuči dobro. :)

Jednom sam promatrala noćno nebo ležeći na zemlji, tj. Zemlja mi je bila za leđima.
Odjednom mi se učinilo da padam sa Zemlje na zvijezde.

Znam da to nije to, ali prisjetih se. :)

[VelmaX]

Solaris kaže:

ali kako biti siguran da više ništa ne želimo, možemo to znati (misliti) samo svjesno, ali tko zna što se krije u podsvijesti?

Ali, baš je ta želja za sigurnošću nezgodna. ;)

[jimmy jazz]

Solaris kaže:
pa to je dobro!


ali kako biti siguran da više ništa ne želimo, možemo to znati (misliti) samo svjesno, ali tko zna što se krije u podsvijesti?

Solaris :) :) vidim da mudro pokushavash utvrditi smjer ovim pitanjima, - al meni odgovara, samo naprijed

kad nemas zelja onda to jednostavno znash, i nemas potrebu to ni reci nikome. a ako to znash, onda znash i jako puno drugih stvari. jer to znanje proizlazi iz tvoje unutrasnjosti. i pazi jedno su zelje kao oblik vezanja za vanjske stvari na nizoj razini svijesti, a drugo je oblik djelovanja koji nije usmjeren na sebe, nego se vrshi na jednoj drugoj vishoj, shiroj razini svijesti, mislim da znash sto mislim. a prvo se treba i ta razina dostici, a onda, kad stvarno vishe nemash zelja, onda to i te kak znash. jer onda si prosvjetljena.

neznam dal si citala knjigu Dharma Bums od Kerouaca, evo ja ju upravo zavrshil, u njoj se radi jako puno zeljama i Buddha -svojstvu u osjecanju Jedinstva u sebi, toplo preporucujem! fantasticno topla knjiga prepuna razmisljanja o zeljama ljudima i molitvi za sva ziva bica kroz meditaciju i spoznavanje prirode, huh

[Solaris]

jimmy to se traži :) :top:

hvala na preporuci za knjigu :)

[jimmy jazz]

haha yeah, al pazi, nije neka duhovna ili neka slicna tipicna knjiga,
i bash zato je tako dobra, i covjek koji ju je pisal je bil specijalan. tamo 50ih se bavio idejama budizma i probao ih, kolko je mogao uobliciti i spoznati. a vec je sam po sebi bio probudjen. the greatest!:top:

[Pandora10]

Solaris kaže:
pa to je dobro!


ali kako biti siguran da više ništa ne želimo, možemo to znati (misliti) samo svjesno, ali tko zna što se krije u podsvijesti?

To baš i nije neki problem....pratiš sebe i svoje postupke pa onda ispitaš koji motivi stoje iza tog i takvog djelovanja i ...eto stotinu želja na svjetlu dana (svijesti):)

[jimmy jazz]

o Pandora10, lijepo je citati tvoje rijeci... :)

al vecini ljudi je i te kak gadni problem uopce ispitati se, jer moraju ici protiv sebe, ili protiv onih energija koje ih povrijedjuju i koje bi time mogli osvjestiti, a ono kaj se krije u nama, se ne krije tamo bez razloga ;)
hocu reci nitko se ne zeli suociti sa svojim tamnim stranama osim ako nije prisiljen (Solaris eto gdje uskace sveprisutna i svepokretajuca bol)

[Pandora10]

jimmy kaže:
o Pandora10, lijepo je citati tvoje rijeci... :)

al vecini ljudi je i te kak gadni problem uopce ispitati se, jer moraju ici protiv sebe, ili protiv onih energija koje ih povrijedjuju i koje bi time mogli osvjestiti, a ono kaj se krije u nama, se ne krije tamo bez razloga ;)
hocu reci nitko se ne zeli suociti sa svojim tamnim stranama osim ako nije prisiljen (Solaris eto gdje uskace sveprisutna i svepokretajuca bol)

Veseli me da ti je drago čitati moje riječi:)
Naravno da je teško i bolno suočiti se sa samim sobom,ali činjenica je također da mi od sebe ne možemo nigdje i nikad pobjeć,na gdje i ma koliko bježali...jedino se možemo umorit od bježanja i preteškog tereta koji pri tom nosimo...pa se postavlja pitanje što je ustvari teže.:)

[593]

Rekla bih da je osoba bez planova...jednostavno živi

kako zaradjuje za zivot?

[Vještac]

kako zaradjuje za zivot?

Možda kao... Putujući Žongler???



V. ;)

[593]

Možda kao... Putujući Žongler?

postoje li zongleri (da im to bude posao, a ne hobi) koji nisu putujuci?

samo sam htjela, i jos uvijek zelim, utvrditi, od cega/na koji nacin covjek zivi

[Doloromos]

Odgovor za prvi post!
Lik je nesretan,povrijeden pa su mu osjecaji zatupljeni,gleda sve pesimisticki,a duboko u sebi zeli najbolje.
Onda moze biti da je shvatio da ako zelis onda i patis sto to nemas.....pa covjek bez zelje je sretan skroman covjek.Zeljeti je vrazji posao :E:

Meni je zanimljivo sto ljudi kad ih osjecaji preplave razmisljaju manje logicki...,normalno vise emocionalno.Stvar je sto je mozak kemijski proces i ti sto mislis to je samo kemija....zakljucio je da mu nista ne treba i on je sretan.on je u ekstazi,ispunjen.....takav nebi bio da se mora brinut za hranu i da ima djecu oko sebe,obitelj.....mozes zivjet za druge...mozda je lik egoista hehe.
To je kao Mark Twain pisac.....kad mu je pred kraj zivota umro sin i izgubio zenu(vise se ne sijecam) izgubio je volju za zivot.....i onda je napisao zadnji roman "tajanstveni stranac".....htio je pokazat kako je zivot samo san i da su ljudi mali,jako mali....njihove zelje,ratovi,dobrota ,sve je beznacajno,a znamo da zivot nije samo to!Zivot nosi i dobre stvari.
Tako da dijalog izmedu "on i ona" je pesimisticki,egoisticni,a onda skroman i plemenit,ovisi kako gledamo na te stvari,ipak netko je pesimist,a netko egoi..hmm mislim optimist heh