PDA

View Full Version : Rat u Bosanskoj Posavini 1992.!?


stranice : 1 2 3 4 [5] 6 7 8 9 10 11

milieod
03.11.2011., 17:22
Ukupni gubici srpskih snaga u posavini su nepoznati , jer nema nikakvih saznanja o stradalima iz Srbije...

Od VRS poznato je ovo što se navodi na tabli o regijama stradanja...
http://www.idc.org.ba/images/stories/IDC/Ljudski_gubici/vojnici/JNA-VRS.zip

Kad tome pribrojimo par stotina stradalih krajišnika , to je već 5000 mrtvih...

Keva vec sam objasnio Kobrinom sinu...ja pisem ono sto sam nasao u knjizi "OPERACIJA KORIDOR-92" od gen. VRS Novice Simica koji je bio ucesnik te operacije, i gubici srpskih snaga (VRS i MUP-a RSK) su anpisani za period borbi u Bos. Posavini dok je trajala operacija Koridor,tj. od 24. juna do 06. oktobra 1992. godine.

TinkiVinki
03.11.2011., 18:41
Kad tome pribrojimo par stotina stradalih krajišnika , to je već 5000 mrtvih...

U operaciji Koridor poginulo je 25 pripadnika Brigade milicije Krajine.:kava:

milieod
03.11.2011., 19:40
U operaciji Koridor poginulo je 25 pripadnika Brigade milicije Krajine.:kava:
TinkiVinki prema podacima koje je gen. Simic dobio od gen. Djukica i na osnovu operatibnih izvjestaja gubici brigade MUP-a RSK su sledeci:
-poginulih: 31 (2 oficira, 2 podoficira i 27 vojnika),
-ranjenih : 84 (4 oficira, 8 podoficira i 103 vojnika).

TinkiVinki
03.11.2011., 20:13
TinkiVinki prema podacima koje je gen. Simic dobio od gen. Djukica i na osnovu operatibnih izvjestaja gubici brigade MUP-a RSK su sledeci:
-poginulih: 31 (2 oficira, 2 podoficira i 27 vojnika),
-ranjenih : 84 (4 oficira, 8 podoficira i 103 vojnika).

Hvala na informaciji ja sam ovu cifru od 25 poginulih video ovde.
http://www.youtube.com/watch?v=N8E2z2fezl0
Na 3,15 Martic govori o tome,u svakom slucaju i moja i tvoja cifra je miljama daleko od ovih fantazija od nekoliko stotina mrtvih Krajisnika.

Dervencan
03.11.2011., 20:30
Kobrin sine tako je, general Novica Simic je obradio u svojoj knjizi "OPERACIJA KORIDOR-92" samo stanje od 24.06.-06.10.1992. godine u borbama vodjenim u Bos. Posavini...Ovi napisani podaci sto se tice srpske strane (VRS i MUP-a RSK) su vjerodostojni za navedeni period...Ja imam knjigu i od gen. Simica i od gosp. Zovaka...Ako budes mogao da nabavis ovu drugu knjigu od vaseg neprijatelja nabavi je i procitaj...Ima dosta karti rasporeda snaga, procjena, i svaki dan pisanih OI!!!!Ali opet siguran sam da se ne moze vise pricati o 10.000 pa cak i 15.000 ubijenih srpskih vojnika u Bos. Posavini, ako uzmemo gubitke sukobljenih snaga od 03.03.1992. godine ko sto pricaju neki vasi po forumima...Ispade po njihovom da je 75% vojnika VRS izginulo 1992. godine u Bos. Posavini...

pozdrav milieod, hvala na podatcima i odlomcima iz knjige N. Simica.
Ove brojke o 10.000 pa cak 15.000 ubijenih, neznam odakle ti taj podatak?
I di se to pricalo na Hrvatskim forumima?
Smatram da su na obe strane brojke "napuhane" pogotovo kada je
prica o brojkama >10000 poginuli. Ali kako da podatci sa srpske strane cesto
variraju recimo znam sigurno da je na stranici "Srpske Krajine" objavljen podatak o 275 poginuli srpski boraca u operaciji Koridor.

Keva
03.11.2011., 21:56
Keva vec sam objasnio Kobrinom sinu...ja pisem ono sto sam nasao u knjizi "OPERACIJA KORIDOR-92" od gen. VRS Novice Simica koji je bio ucesnik te operacije, i gubici srpskih snaga (VRS i MUP-a RSK) su anpisani za period borbi u Bos. Posavini dok je trajala operacija Koridor,tj. od 24. juna do 06. oktobra 1992. godine.

I ti misliš da je u tom periodu , kada se događalo ono što se naziva borbe za posavinu , poginulo 400 vaših boraca , a izvan tog perioda poginulo preko 4000 ?

Nemoj zaboraviti 25 policajaca iz krajine...



I onda netko vjeruje srpskim navodima o Vukovaru ? Pa ovdje , gdje je očito da ne govore istinu , oni i dalje uporno pišu , čak i po wikipediji službeno navode nešto što provjereno nije istina...

milieod
03.11.2011., 22:01
pozdrav milieod, hvala na podatcima i odlomcima iz knjige N. Simica.
Ove brojke o 10.000 pa cak 15.000 ubijenih, neznam odakle ti taj podatak?
I di se to pricalo na Hrvatskim forumima?
Smatram da su na obe strane brojke "napuhane" pogotovo kada je
prica o brojkama >10000 poginuli. Ali kako da podatci sa srpske strane cesto
variraju recimo znam sigurno da je na stranici "Srpske Krajine" objavljen podatak o 275 poginuli srpski boraca u operaciji Koridor.
Postovanje Dervencan!!!
Podaci koje sam ja iznio su tacni, jer gen. Simic je imao uvid u sve tokom operacije "Koridor-92", jer je i sam ucestvovao u njoj.
U pravu si, mnogo je tu napuhano...General Simic je u svojoj knjizi kao i gospodin Zovak opisao svaki dan od 24.06. do 06.10.1992. godine tacno onako kako je pisano u ratnom dnevniku 1. KK VRS, kao i u operativnim izvjestajima jedinica VRS k-di 1. KK.I to su vjerodostojni podaci, jer su uzeti odatle.

A napuhanosti je bilo na obje strane.Evo jedan dogadjaj npr. U knjizi gen. Simica datuma 28.06.1992. godine pise u ratnom dnevniku 1. KK i u operativnom izvjestaju ViPVO VRS da je nad Odzakom pogodjen avion tipa "Orao" koji je pao u selu Crkvina.Pilot je uspio da se katapultira ali je ubijen od strane HV i HVO pripadnika u vazduhu.

A u operativnom izvjestaju OG "Istocna Posavina" HV pise da je dana 28.06.1992. godine protuzracna obrana 108. br. HV oborila avion MIG-21 koji je pao u selu Crkvine.

Ovih dana cu slikati stranice iz knjige gen. Simica o broju okopnih, artiljerijskih, avio, protivoklopnih sredstava koja su ucestvovala u operacijijama od 24.06. do 06.10.1992. godine.
Samo cu reci da je po toj knjizi npr. sa srpske strane ucestvovalo 116 tenkova (PT-76, T-34, T-55 i M-84).
a po podacima u izvjestajima OG "IP" unisteno je nekoliko stotina oklopnih sredstava neprijatelja.

milieod
03.11.2011., 22:11
I ti misliš da je u tom periodu , kada se događalo ono što se naziva borbe za posavinu , poginulo 400 vaših boraca , a izvan tog perioda poginulo preko 4000 ?

Nemoj zaboraviti 25 policajaca iz krajine...



I onda netko vjeruje srpskim navodima o Vukovaru ? Pa ovdje , gdje je očito da ne govore istinu , oni i dalje uporno pišu , čak i po wikipediji službeno navode nešto što provjereno nije istina...

Keva ja sam napisao u postu iznad koliko je pripadnika Brigade MUP-a RSK poginulo u operaciji Koridor, tacno je napisano onako kako stoji u OI, a to je 31 policajac, a to je vise od tvojih 25.
General Simic je knjigu spremao godinama, i nije htio da je izda prije, jer je osjecao da ne bi bila objektivna.Onda je ga kontaktirao gospodin Jerko Zovak i rekao mu da pise knjigu o ratu u Bos. Posavini i rekao gen. Simicu da bi mu trebali vjerodostojni podaci VRS o tim borbama.I razmijenili su podatke.Gen. Simic je Zovaku dao podatke o Bos. Posavini iz arhiva VRS, a zovak je gen. Simicu dao podatke iz vase arhive...
Kazem i tebi ko i drugima, ako imate veze i kanale kupite knjigu i od gen. Simica, pa sagledajte stanje na strani VRS i MUP RSK u Bos. Posavini...Ja sam narucio i dobio knjigu g-dina Zovaka.

Keva
03.11.2011., 22:54
Keva ja sam napisao u postu iznad koliko je pripadnika Brigade MUP-a RSK poginulo u operaciji Koridor, tacno je napisano onako kako stoji u OI, a to je 31 policajac, a to je vise od tvojih 25.
General Simic je knjigu spremao godinama, i nije htio da je izda prije, jer je osjecao da ne bi bila objektivna.Onda je ga kontaktirao gospodin Jerko Zovak i rekao mu da pise knjigu o ratu u Bos. Posavini i rekao gen. Simicu da bi mu trebali vjerodostojni podaci VRS o tim borbama.I razmijenili su podatke.Gen. Simic je Zovaku dao podatke o Bos. Posavini iz arhiva VRS, a zovak je gen. Simicu dao podatke iz vase arhive...
Kazem i tebi ko i drugima, ako imate veze i kanale kupite knjigu i od gen. Simica, pa sagledajte stanje na strani VRS i MUP RSK u Bos. Posavini...Ja sam narucio i dobio knjigu g-dina Zovaka.

Ja ne sumnjam da ti točno prenosiš što piše u knjizi...

Ja kažem da to što u knjizi piše očito nije istina. Zapravo , to ne kažem ja , nego službeni podaci (barem dio za VRS , jer podataka za Srbiju nemamo gotovo nikakvih)...

A to što se Jerko Zovko sastao sa Simićem ne mijenja činjenicu da je VRS u posavini izgubila 4700 boraca , tako da ne znam zašto to spominješ...

milieod
04.11.2011., 10:24
Ja ne sumnjam da ti točno prenosiš što piše u knjizi...

Ja kažem da to što u knjizi piše očito nije istina. Zapravo , to ne kažem ja , nego službeni podaci (barem dio za VRS , jer podataka za Srbiju nemamo gotovo nikakvih)...

A to što se Jerko Zovko sastao sa Simićem ne mijenja činjenicu da je VRS u posavini izgubila 4700 boraca , tako da ne znam zašto to spominješ...
Keva, O.K.!!!Ti sigurno spominjes Bos. Posavinu racunajuci borbe i oko Orasja, Brckog?????Je li onda po tebi normalno da napadac ima toliko gubitaka ako je po mnogim vasim fomurasima predaja Bos. Posavine srbima dogovorena????

Ja kazem da je ovo spisak poginulih od VRS i MUP-a RSK koji su ucestvovali u "Operaciji Koridor-92" od 24.06.-06.10.1992. godine.Ostale podatke neznam prije te operacije i poslije ne znam...

milieod
04.11.2011., 12:56
BROJ I VRSTA ANGAZOVANIH SREDSTAVA SPRPSKIH SNAGA U OPERACIJI "KORIDOR-92" U VREMENU OD 24.06.-06.10.1992. GODINE U BOS. POSAVINI

IZ KNJIGE GEN. N. SIMICA "OPERACIJA KORODOR-92"

ARTILJERIJA ZA PODRSKU I MINOBACACI:

- MINOBACACI 60 mm i 82 mm : 180
- HAUBICE 105 mm : 10
- HAUBICE 122 mm : 72
- HAUBICE 155 mm : 20
- TOPOVI 130 mm : 5
- VBR 122 mm : 4
- LANSER R-65 : 2

PROTIVOKLOPNA SREDSTVA:

- SREDSTVA ZA BLISKU POB : 1386
- BsT 82 mm : 84
- PT TOP 76 mm : 36
- PT TOP 100 mm : 36
- SAMOHODNO PTO 76 mm : 2
- LANSER MALJUTKA : 82
- LANSER FAGOT : 4
- SPOLO : 12

OKLOPNA BORBENA SREDSTVA:

- OKLOPNI IZVIDJACKI AUTOMOBIL : 3
- TENK LAKI PT-76 : 3
- TENK SREDNJI T-34 : 18
- TENK SREDNJI T-55 i T-55A: 71
- TENK SREDNJI M-84 i M-84A: 24
- BVP M-80 i M-80A : 21
- OT M-60 : 23

VAZDUHOPLOVI:

- IZVIDJACKI AVION : 6
- LOVAC - BOMBARDER : 18
- HELIKOPERI TRANSPORTNI: 12

kobrin sin
04.11.2011., 14:15
A koliki je broj minobacača 120 mm

Keva
04.11.2011., 16:12
Keva, O.K.!!!Ti sigurno spominjes Bos. Posavinu racunajuci borbe i oko Orasja, Brckog?????

Naravno...

Cijelo vrijeme mislim na cijelu posavinu , jer svi su ti događaji bili jedna velika bitka...

ako je po mnogim vasim fomurasima predaja Bos. Posavine srbima dogovorena???

Da je predaja dogovorena ja nisam napisao nigdje i to ne vjerujem. Možda je eventualno prepuštena kada je netko računao koliko bi još žrtava morali podnijeti da je zadržimo , no to je sasvim drugi par čarapa...

Je li onda po tebi normalno da napadac ima toliko gubitaka

Kada je obrana tvrda napadač uvijek ima više gubitaka , a kada pogledaš naše gubitke dolje , sve je jasno i o vašim...

Dervencan
04.11.2011., 21:07
Mislim da je Labrador u pravu u vezi Mesića, neznam uopće odakle si Mesić
uzeo za pravo da govori, reću sada u naše ime, ime Hrvata Posavljaka, to politiziranje jednog
djela hrvatskog naroda da bi došlo do razdora nema smisla prešlo granicu dobrog ukusa.
A ništa kao već spomenuto nije poduzeo. Ja bi iz današnjeg kutka rekao da smo na
Derventsko Brodskom ratištu prepušteni sami sebi. Neznam zašto ovu temu
povezuju s Tudjmanom i taj famozni „dogovor“ sa Miloševičem? Pročitao sam Zovkovu knjigui sad se pitam dali je
netko stvarno imao vremena voditi ratni dnevnik iz dana u dan? Mislim tu konkretno na kroniku vrlo opširno opisano zapovijedi iz dana u dan, akcije, situacija na terenu i crti obrane. Kada sam bio u Koraću od travnja do lipnja 92 imao sam osjećaj da naši borci domaći i pripadnici postrojbi HV-a odlaze tamo di se trenutno vodi borba i di treba hitno krpiti liniju, neznam možda to kao diječak neznaš procijeniti izgledalo je više kaotično nego dobro ustrojeno. Ljudi su se snalazili kako su najbolje znali zajedno sa dečkima iz HR. U vezi Koridora, smatram da je bio jedan od glavni vojni ciljeva i da se Srbima slomi kičma u BiH i u HR, neznam zašto je taj potez danas pod kritikom? Bilo je za očekivat da će srpska strana ubaćiti velike snage u borbu. Mislim što je trebalo učiniti tada? Pa ako je to u ovom trenutku protiv argument onda nebi se desila niti akcija Maslenica niti Blijesak ni Oluja. Imam jedno pitanje za Gospd. SB323ar u Zovkovoj knjigi je medjuostalom riječ kako je pred Modričom Odžačka Brigada započela povlaćenje u stvari zapovijednik neki bivši
legionar je izdao zapovijed???? Pronaći ću stranicu navest ću izvor, nemam sad knjigu doma
dao sam prijatelju. Moram priznat i taj izvještaj mi nije jasan, zašto se povlaći pod čudnim okolnostima ako je uopće tako bilo? Nevjerujem baš da se jedna Brigada potput 102. samo
tako povlaći sa crte obrane.

U vezi Motajiće, sijećam se ljeta 1990 kada sam zajedno sa ocem išao po drvo u susjedno mjesto, tad smo išli kroz šumu, tim putem smo došli pred samu Motajiću. Na tom mjestu je JNA pravila put prema Vrhu Motajiće oni su probijali taj put i učvršćivali stazu prema gore… Stari u mene je stao u gledao dosta dugo i začudjeno što ovi rade…. Kasnije kad pomisliš sa istog Brda šta su radili srpske snage sijale smrt na obe strane Save i na Sl. Brodsku okolicu….

ispricavam se pogreska sa moje strane, u knjizi J. Zovka na Stranici S. 290 je opisan slucaj 30. Lipnja 1992. Tesko Stanje u Rejonu Pecnik -Jakes a osoba "bivsi legionar" je optuzen od Branitelja Modrice zbog lose organizacije i pada Modrice u ruke agresora. Moja greska ne stoji da je osoba povezana sa 102 Odzackom Brigadom, nije uopce njen pripadnik, nego pripada Modrici. Eto nevalja citirat knjige ako nemas pri ruci. Jos jednom hvala sb323ar na ispravku.

Dervencan
04.11.2011., 22:28
Pronasao sam jedan podatak detalj u knjizi J. Zovka Rat u Bosanskoj Posavini 1992 - S. 382 "Podjela ratnog plijena medu srpskim borcima"
rijec je o dokumentu naredba Kommandant Pukovnik Lisica 15.09.1992
izdvojit cu tocku 2. iz pisane naredbe :

"2. - U toku izvodjenja napadnih borbenih dejstava i osvojanja teri-
torije pravo na posedovanje ratnim plijenom imaju iskljucivo oni
koji su osvojili teritoriju, po planu komande TG-3."

ova "naredba" Lisice me podsjeca na vrijeme tridesetogodisnjeg rata
podjela ratnog plijen, imali su sta pljackat. I cak sve "lepo regulisano"...

sb323ar
05.11.2011., 06:59
Pozdrav svima, pozdrav sb323ar...Ljudi nadam se da cemo diskutovati bez vrijedjanja...Prvo covjek koji na videu vice GROMOVNIK, nije dana bio sa puskom u ruci...Citavo vrijeme rata je bio Direktor Srpskog radio Doboja...Ako pogledate ovaj video na 2:04 minuta cujete glas koji vice sta je cilj dejstva: "TESANJKA",a Tesanjka se nalazi juzno od Doboja prema Tesnju, tako da je ovo artiljerijski polozaj iz okoline Doboja...Ako neko kaze da nije, dajte mi argumente...

Samo cu na ovo odgovoriti. Ovaj dio sam isjekao sa VHS snimke, u kojoj novinar govori da je polozaj na Dugoj Njivi, isti novinar je i u Odzaku radio intervju sa Gen.Simicem i Talicem, Marticem itd...

Cak na snimku ima i titlovan datum i vrijeme desavanja a tada nije bilo djelovanja u rejonu koji spominjes.

sb323ar
05.11.2011., 07:35
U banjalučkom porodilištu umrlo je 12 beba zbog nedostatka kiseonika, a naglo je porastao broj smrtnih slučajeva hroničnih bolesnika.

Prvo cu se ograditi od citiranog dijela. Zao mi je svake neduzne zrtve s bilo koje strane.

Sad cu postaviti jedno logicno pitanje u vezi citiranog dijela. Zar vi zaista vjerujete u citirani dio da su bebe umrle zato sto im se nije mogao dostaviti kisik? Znate dobro koliko je transportnih helikoptera bilo i da su stalno letjeli, znate i da je aerodrom u BL aktivno radio i jos vjerujete u to da se kisik nije mogao dostaviti da se bebe spase. Moglo je se, ali nije htjelo. Na mnogim mjestima sam procitao da je citirani dogadjaj i ubojstvo "svata" bio povod za rat u BiH, ja kazem da je to bio samo iscenirani dogadjaj da bi se dobilo opravdanje za ono sto je uslijedilo.

Sad cu ti navesti i jedan podatak za opcinu Odzak. Tamo je sluzbeni rat poceo 21.04.92. a evo ti jedan podatak ovdje:

Lazić Božo, sin Steve i Ljubice (djevojačko Gunjević), rođen 03. siječnja 1950. godine u N. Gradu, općina Odžak. Mesar. Oženjen Anom, rođenom Kalabić. Djeca: Predrag i Ljubinko. Pripadnik pričuvnog sastava postrojbe JNA od 26.03.1992. godine. Poginuo 12.04.1992. godine u rejonu obrane s. N. Grad. Sahranjen u Bijeljini.

Vidis, ovaj covjek je poginuo sedam dana ranije nego je sluzbeno poceo rat, njegova smrt tada nije prijavljena SJB Odzak, zasto?

Ne ulazim u detalje pogibije tog covjeka, samo mi je cudno zasto smrt nije prijavljena legalnim organima.

milieod
05.11.2011., 10:23
Prvo cu se ograditi od citiranog dijela. Zao mi je svake neduzne zrtve s bilo koje strane.

Sad cu postaviti jedno logicno pitanje u vezi citiranog dijela. Zar vi zaista vjerujete u citirani dio da su bebe umrle zato sto im se nije mogao dostaviti kisik?.....
Postovanje sb323ar!!!!Ja sam samo prepisao zakjljucak iz knjige gen. Simica "Operacija Koridor-92", i nisam htio da izvlacim kontekste iz zakljucka.Pa HV i HVO (Muslimani i Hrvati) su bili zatvorili obruc oko dvije Krajine i doveli su u operativno okruzenje tadasnju Kninsku krajinu kao i Bos. Krajinu...Naravno da ce onaj ko je okruzen pokusati da izvrsi proboj i izadje iz operativnog okruzenja...Sad druga je stvar ko je tu bio spretniji i jaci...
Pronasao sam jedan podatak detalj u knjizi J. Zovka Rat u Bosanskoj Posavini 1992 - S. 382 "Podjela ratnog plijena medu srpskim borcima" rijec je o dokumentu naredba Kommandant Pukovnik Lisica 15.09.1992 izdvojit cu tocku 2. iz pisane naredbe :
...
Dervencanin ako imas priliku procitaj knjigu komandant po potrebi od gen. Lisice, i sam ces zakljuiti zasto je tako napisao...On je htio da na tom podrucju novoformirana opstinska vlast u tim gradovima u Bos. Posavini preuzme kontrolu, da se imovina ne pljacka, da se ne pojavjuje ratno profiterstvo, vec da civilna vlast i policija to kontrolise i da se tu da za stanovanje sacuvana kuca srpskim prognanicima iz drugih dijelova BiH i Hrvatske...To je bila njegova zamisao...Slavko Lisica je jedan od najpostenijih generala VRS...Nema covjek vile i kule, privatne firme ko neki.Pred rat je poceo da pravi vikendicu i skoro ju je zavrsio, pred rat je kupio novog bijelog jugu i sada ga vozi...zato sto je bio posten, i sto je se borio protiv ratnog profiterstva i sklonjen je...

sb323ar
05.11.2011., 11:15
Slavko Lisica je jedan od najpostenijih generala VRS...Nema covjek vile i kule, privatne firme ko neki.Pred rat je poceo da pravi vikendicu i skoro ju je zavrsio, pred rat je kupio novog bijelog jugu i sada ga vozi...zato sto je bio posten, i sto je se borio protiv ratnog profiterstva i sklonjen je...

Slavko Lisica - procitao sam obje njegove knjige. Znas sta prvo upada u oci u njegovim naredbama "USTAŠE". Jedan skolovani oficir tako naziva protivnika. Volio bih da smo se sreli 95 kad smo bili prilicno izjednaceni.

Ja nisam skolovani oficir ali sam bio prinudjen od 91 do 95 uciti kako opstati. Nikada neprijatelja nisam zvao "cetnici", kako tada - tako i sada. Ucio sam na tezi nacin, stavljao sam se u poziciju neprijatelja i razmisljao sta bih napravio da sam na suprotnoj strani.

Dervencan
05.11.2011., 11:48
Dervencanin ako imas priliku procitaj knjigu komandant po potrebi od gen. Lisice, i sam ces zakljuiti zasto je tako napisao...On je htio da na tom podrucju novoformirana opstinska vlast u tim gradovima u Bos. Posavini preuzme kontrolu, da se imovina ne pljacka, da se ne pojavjuje ratno profiterstvo, vec da civilna vlast i policija to kontrolise i da se tu da za stanovanje sacuvana kuca srpskim prognanicima iz drugih dijelova BiH i Hrvatske...To je bila njegova zamisao...Slavko Lisica je jedan od najpostenijih generala VRS...Nema covjek vile i kule, privatne firme ko neki.Pred rat je poceo da pravi vikendicu i skoro ju je zavrsio, pred rat je kupio novog bijelog jugu i sada ga vozi...zato sto je bio posten, i sto je se borio protiv ratnog profiterstva i sklonjen je...

pozdrav milieod,
trazio sam u Derventi te knijge nisu imali, samo moze naruciti nevrijedi
moje adrese tamo vise nema i nisam narucio. Neznam mislim da naredba
govori dovoljno o stanju koje je zavladalo, bez zakonje i zakon jaceg.
De mi reci ako nije tajna na kojem si bio podrucju? Derventa? Bos. Brod?
ili gdje vec.

Dervencan
05.11.2011., 11:59
Prvo cu se ograditi od citiranog dijela. Zao mi je svake neduzne zrtve s bilo koje strane.

Sad cu postaviti jedno logicno pitanje u vezi citiranog dijela. Zar vi zaista vjerujete u citirani dio da su bebe umrle zato sto im se nije mogao dostaviti kisik? Znate dobro koliko je transportnih helikoptera bilo i da su stalno letjeli, znate i da je aerodrom u BL aktivno radio i jos vjerujete u to da se kisik nije mogao dostaviti da se bebe spase. Moglo je se, ali nije htjelo. Na mnogim mjestima sam procitao da je citirani dogadjaj i ubojstvo "svata" bio povod za rat u BiH, ja kazem da je to bio samo iscenirani dogadjaj da bi se dobilo opravdanje za ono sto je uslijedilo.
.

Da upravo tako, ako je moglo ranjenike s helikopterima prebacit u Beograd
onda se mogao i kisik dostaviti. Neznam kakvi su to ljudi bili da uopce mogu
pomislitii na takve odluke na racun i zivote male dijece bebe.

sb323ar
05.11.2011., 16:59
Da bi pojedinci koji pricaju o prodaji i izdaji posavine, te o nekakvom dogovorenom ratu, shvatili sta se tamo desavalo, postavicu jedan zanimljiv popis neprijateljskih vojnika sa opcine modrica, koji su poginuli u zoni odgovornosti 102 i 105 brigade HVO. Napominjem, to je popis iz samo jedne opcine. Mozemo samo pretpostavljati sa koliko je opcina tu bilo vojske.

Zbog ogranicenja broja znakova koje mogu upisati na forumu, podijelicu ga u vise poruka.
Vidović, Živko Sin Radovana i Smiljke (djevojačko Okolić), rođen 28. listopada 1962. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Oženjen Mandom, rođenom Lovrinović. Kćerka Ranka. U jedinici rezervnog sastava JNA od 23.1.1992. godine do 02. svibnja 1992. godine, a od tada je pripadnik Vučijačke lpbr. Poginuo u operaciji prodora Koridora u rejonu Botajica - Pećnik 23.6.1992. godine. Sahranjen u Botajici.

Vasić, Miroslav Sin Marka i Simune (djevojačko Savić), rođen 02. rujna 1974. godine u Vranjaku, općina Modriča. Učenik. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Od posljedica teškog ranjavanja u borbenim djelovanjima, umro 1.3.1993. godine na VMA u Beogradu. Sahranjen u Vranjaku.

Vidaković, Đorđe Sin Lazara, rođen 15. marta 1943. godine u Gnionici, općina Odžak. Oženjen. Pripadnik Vučijačke PBr od 1992/5/2. godine. Poginuo u rejonu Gnionice 14.7.1992. godine. Sahranjen u Gnionici.

Vidaković, Zoran Sin Mihajla i Bojane (djevojačko Arsenić), rođen 07. studenog 1970. godine u Potočanima, općina Odžak. Neoženjen. Kao pripadnik postrojbe pričuvnog sastava JNA poginuo 2.5.1992. godine u Novom Gradu. Sahranjen u Novom Gradu - Odžak.

Vidaković, Niko Sin Petka i Cvijete (djevojačko Jović), rođen 30. listopada 1960. godine u Tolisi, općina Gradačac. Zemljoradnik. Oženjen Ružicom Simić. Djeca: Dragana i Petko. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Poginuo 22.5.1992. god. u rejonu Babića mosta - Modriča. Sahranjen u Tolisi.

Vidić, Vlado Sin Stanka i Mare. Rođen 06. prosinca 1961. godine u Gnionici općina Odžak. Oženjen Ljubicom rođenom Cvijanović. Djeca: Vedran i Stanislav. Pripadnik Vučijačke lpbr od 2.5.1992. godine. Poginuo u s. Jezeru - Odžak 30.5.1992. godine. Sahranjen u Gnionici.

Vladić, Pero Sin Mirka i Vidosave (djvojačko Miletić), rođen 24. siječnja 1970. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Radnik. Oženjen Vidom, rođenom Rakić. Kći Vesna. Kao pripadnik pričuvnog sastava JNA nestao 19.4.1992. godine u rejonu Novog Grada.

Vranješević, Mirko Sin Danila i Bosiljke (djevojačko Popović), rođen 26. travnja 1941. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Oženjen Nevenkom, rođenom Šarčević. Djeca: Danica, Snježana, Ljiljana i Radovan. Pripadnik Vučijačke lpbr od 2.5.1992. godine. Poginuo 30.06.1992. godine u rejonu obrane Botajice. Sahranjen u Botajici.

Vranješević, Sreto Sin Vladimira i Nedeljke (djevojačko Kerić), rođen 20. veljače 1963. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. Pripadnik Vučijačke lpbr od 2.5.1992. godine. Poginuo 30.06.1992. godine u rejonu obrane Botajica. Mjesto sahrane Botajica.

Vujić, Ljubomir Sin Zdravka i Savke (djevojačko Živković), rođen 25. kolovoza 1955. godine u Koprivni, općina Modriča. Radnik. Oženjen Todom, rođenom Todorović. Sin Željko. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Nestao u borbama za Modriču 29.05.1992. godine.

Vukmirović, Slavko Sin Dragomira i Mirjane (djevojačko Vidović), rođen 18. rujna 1967. godine u Dugom Polju općina Modriča. Metalostrugar. Oženjen Julijanom. Sin Dejan. Pripadnik Vučijačke lpbr od 26.03.1992. godine. Poginuo 01.06.1992. godine u rejonu Rudine - Botajica kao pripadnik protiv diverzanske jedinice Vučijački orlovi. Sahranjen u Dugom Polju.

sb323ar
05.11.2011., 17:05
...Vidović, Željko Sin Slavka i Stojanke (djevojačko Pavlović), rođen 08. marta 1969. godine u Koprivni, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. Pripadnik Trebavske PBr. od 1992/2/5. godine. Zarobljen od strane HVO 29. svibnja 1992. godine u Modriči, odveden u silos u Modriči zatim u logor u Odžak, gdje je i umro od posljedica mučenja 11.06.1992. godine. Bio je sahranjen u Novom Gradu kod Odžaka, a potom prenesen u Koprivnu. Nije bio oženjen.

Božić Jovo Sin Filipa i Zorke (djevojačko Perić), rođen 1953/9/19. godine u Krčevljani, općina Gradačac, poljoprivrednik. Oženjen Nikolijom, rođenom Petrašević. Sin Savo. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Nestao u borbama za Modriču 29.05.1992 godine u Modriči.

Bosić Radovan Sin Slavka i Tankosava (djevojačko Antić), rođen 01. srpnja 1954. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Radnik. Oženjen Jelenom, rođenom Vidović. Djeca: Dragan, Snježana i Vesna. Pripadnik Vučijačke lpbr od 1992/5/2. godine. Poginuo na liniji obrane s. Botajica 3.07.1992. godine. Sahranjen u Dugom Polju.

Bradašević Radenko Sin Petra i Stoje (djevojačko Marinković), rođen 26. veljače 1969. godine u Crkvini, općina Šamac. Poljoprivredni tehničar. Oženjen Draginja, rođenom Kovačević. Kćerka Mirna. Kao pripadnik JNA - poručnik, poginuo u borbama u Modriči 3.05.1992. godine. Sahranjen u Modriči.

Gojković Vojislav Sin Steve i Petre. Rođen 01. marta 1948. godine u Slavonskom Brodu. Oženjen Ilinkom rođenom Ružojčić. Poginuo kao pripadnik Vučijačke lpbr 02. 6.1992. godine u Cericima.

Grašarević Joco Sin Ivana i Kaje (djevojačko Mrvelj), rođen 01. maja 1952. godine u Donjem Svilaju, općina Odžak. Privatni poduzetnik. Oženjen Nadom rođenom Gavranović. Djeca: Dragana i Jasenka. Pripadnik 2. Posavske PBr od 16.4.1992. godine. Poginuo 23.8.1992. godine u rejonu Grebnica. Sahranjen u Novom Gradu.

Grujić Milorad Sin Radivoja i Anđe (djevojačko Đukić), rođen 01. kolovoza 1956. godine u Koprivni, općina Modriča. Stolarski radnik. Sin Radivoje. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Poginuo 25.8.1992. godine u rejonu Vojskove - Zorice, sahranjen u Koprivni.

Gunjević Milan Sin Save, rođen 28. siječnja 1954. godine u Miloševcu, općina Modriča. U VRS od 3.5.1992. godine. Poginuo od gelera neprijateljske MB granate 5.5.1992. godine. Sahranjen u Miloševcu. Oženjen, otac dvije kćerke.

Dujković Nenad Sin Dušana i Stevanija (djevojačko Jevtić), rođen 14. travnja 1967. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Elektotehničar. Oženjen Svjetlanom, rođenom Stojaković. Kći Marina. Kao pripadnik Vučijačke lpbr poginu u rejonu obrane Vučijaka 8.7.1992. godine. Sahranjen u Dugom Polju.


Đukić Radovan Sin Slobodana i Anđe (djevojačko Đekić), rođen 07. travnja 1967. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Zemljoradnik. Oženjen Nedeljkom, rođenom Rakić. Djeca: Tijana i Slobodan. Poginuo kao pripadnik VRS dana 30.9.1992. godine u rejonu Koliba-Srpska Brod. Sahranjen u Novom Gradu.

Žarić Milenko Sin Rade i Nevenke (djevojačko Vračević), rođen 19. svibnja 1953. godine u Dugom Polju, općina Modriča, po zanimanju zidar. Neoženjen. Pripadnik Vučijačke lpbr od 2.5.1992. godine. Teško ranjen lipnja 1992. godine u rejonu Dobre Vode. Umro prirodnom smrću 2.5.1994. godine. Sahranjen u Dugom Polju.

Ilić, Vojin Sin Branka i Milke (djevojačko Rašetarević), rođen 15. listopada 1948. godine u Vranjaku, općina Modriča. Trgovac. Oženjen Anđom rođenom Marić. Djeca: Nenad, Svjetlana i Sanja. Poginuo kao pripadnik Trebavske PBr. 27.5.1992. godine u rejonu Majne - Modriča. Sahranjen na Dugoj Njivi.

Ilić, Miloš Sin Blagoja i Mare (djevojačko Kuzmanović), rođen 25. rujna 1966. godine u Gračanici. Aktivno vojno lice. Neoženjen. Poručnik JNA. Poginuo 18.7.1992. godine u rejonu Kanala - Srpskom Brod. Sahranjen u Skipovcu.

Ilinčić, Ratko Sin Elizej i Vinke (djevojačo Radulović), rođen 22. travnja 1972. godine u Doboju. Nastanjen u Dugom Polju. Ugostitelj. Oženjen Ružom rođenom Novaković. Kćeri Mihajla i Ratka. Pripadnik PDV Vučijački orlovi iz sastava Vučijačke lpbr. od 26.3.1992. godine. Poginuo u borbama za Modriču 11.5.1992. godine. Sahranjen u Dugom Polju.

Jevtić, Aleksandar Sin Blagoja i Miroslave (djevojačko Bogdanović), rođen 01. rujna 1967. godine u Slavonskom Brodu. Građevinski tehničar. Neoženjen. Pripadnik 2. Posavske pješačke brigade. Poginuo 5.7.1992. godine u rejonu Grebenica. Sahranjen u Šamcu.

Jevtić, Blagoje Sin Save, rođen 24. studenog 1966. godine u Koprivni, općina Modriča. Oženjen. Sin Ninoslav. Pripadnik Trebavske pješadijske brigade od 1992/5/2. godine. Zarobljen od neprijateljskih snaga 29.5.1992. godine u Modriči. Od posljedica mučenja u logoru u Odžaku umro 08.06.1992. godine. Sahranjen u Novom Gradu, općina Odžak.

Jevtić, Branko Sin Uroša, rođen 23. srpnja 1960. godine u Koprivni, općina Modriča. Oženjen. Djeca: Sanja, Tanja i Maja. Pripadnik Trebavske brigade od 2.5.1992. godine. Poginuo 16.6.1992. godine u rejonu Brvna - Vranjak. Sahranjen u Vrnjak

Jovičić, Branko Sin Rade i Leje (djevojačko Bardak), rođen 28. rujna 1954. godine u G. Klakar, općina B. Brod. Portir. Oženjen Đuka, rođenom Milošević. Pripadnik Vučijačke lpbr. od 26.3.1992. godine. Poginuo 02.08.1992. godine u rejonu obrane u Liješću. Sahranjen u G. Klakaru.




Kojić, Gosto Sin Milutina i Ruže (djevojačko Đurić), rođen 15. rujna 1952. godine u Vranjaku, općina Modriča. Mašinovođa. Oženjen Danicom rođenom Janković. Djeca Ružica, Ljubica i Predrag. Pripadnik postrojbe pričuvnog sastava JNA. Poginuo 3.5.1992. godine u rejonu Kužnjača - Modriča. Sahranjen u Vranjaku.

Kojić, Rade Sin Bogdana i Milke (djevojačko Sjenčić), rođen 28. listopada 1955. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Oženjen Pavko rođenom Bešlagić. Sin Goran. Poginuo kao pripadnik Vučijačke lpbr. 30.06.1992. godine u rejonu obrane Botajice. Sahranjen u Botajici.

Kuzmanović, Vasilije Sin Branka i Mitre (djevojačko Petrović), rođen 01. rujna 1948. godine u Koprivni, općina Modriča. Privatni obrtnik. Oženjen Ružicom, rođenom Stevanović. Djeca: Sretko, Mladen i Simuna. Pripadnik Trebavske PBr. od 2.5.1992. godine. Poginuo 25.8.1992. godine u rejonu Vojskove - Zorice - Odžak. Sahranjen u Koprivni.

Lazić, Božo Sin Steve i Ljubice (djevojačko Gunjević), rođen 03. siječnja 1950. godine u N. Gradu, općina Odžak. Mesar. Oženjen Anom, rođenom Kalabić. Djeca: Predrag i Ljubinko. Pripadnik pričuvnog sastava postrojbe JNA od 26.3.1992. godine. Poginuo 12.4.1992. godine u rejonu obrane s. N. Grad. Sahranjen u Bijeljini.

Lazić, Pero Sin Nike i Mitre (djevojačko Marković), rođen 09. maja 1944. godine u Krčevljani, općina Gradačca. Zemljoradnik. Oženjen Cvijetom, rođenom Nikić. Sinovi Milan i Niko. Pripadnik VRS-Trebavska PBr od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama za oslobođenje Modriče 14.5.1992. godine. Sahranjen u Krčevljanima.

Lukić, Marko Sin Bože i Cvijete (djevojačko Ilinčić), rođen 25. maja 1946. godine u Miloševcu, općina Modriča. Zemljoradnik. Oženjen Dušankom, rođenom Bosić. Djeca: Dragoslav, Cvijeta i Božica. U VRS od 16.4.1992. godine - VP 7445 Šamac. Poginuo 14.06.1992. godine u Miloševcu. Sahranjen u Miloševcu.

Lučić, Ilija Sin Ranka i Petre (djevojačko Mlinarević), rođen 01. lipnja 1946. godine u Skugriću, općina Gradačac. Radnik. Oženjen Anom, rođenom Marjanović. Sinovi: Siniša i Nebojša. Pripadnik VRS od 2.5.1992. godine (Trebavska PBr.). Poginuo 16.05.1992. godine u rejonu Dobrinje - Modriča. Sahranjen u Ždreban.

Alaković Dragan Sin Uroša i Stane (djevojačko Pandurević), rođen 10. svibnja 1964. godine u Šamcu, nastanjen u Miloševcu. Po zanimanju radnik. Neoženjen. Pripadnik VRS od 16.4.1992. godine. Poginuo 18.7.1992. godine na liniji obrane u Gajevima. Sahranjen u Miloševcu.

Marić, Stevo sin Rajka i Julke (djevojačko Novaković), rođen 22. rujna 1954. godine u G. Riječanima, općina Modriča. Automehaničar. Oženjen Ljeposavom, rođenom Jaćimović. Sinovi Saša i Siniša. Pripadnik Rezervnog sastava MUP-a. Poginuo 06.05.1992. godine u Modriči. Sahranjen na Dugoj Njivi.




Mikanović, Dragan Sin Miće i Mitre (djevojačko Alaković), rođen 15. lipnja 1964. godine u Šamcu. Automehaničar. Oženjen Ljubicom rođenom Ilić. Kćerka Mitra. U VRS od 16.4.1992. godine. Pripadnik 2. Posavske brigade. Poginuo 13.5.1995. godine u rejonu Batkuša - Brvnik. Sahranjen u Miloševcu.

Miličević, Savo Sin Radoslava i Slobodanke (djevojačko Gostić), rođen u Koprivni, općina Modriča. Neoženjen. U VRS od 1992/5/2. godine. Nestao kao pripadnik Trebavske PBr. 29.5.1992. godine u borbama za Modriču.

Milinković, Dragan Sin Radovana i Zorke (djevojačko Savić), rođen 25. listopada 1971. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Poljoprivrednik. Neoženjen. U VRS od 27.3.1992. godine. Poginuo 06.05.1992. godine kao pripadnik PDV Vučijačke brigade u Modriči. Sahranjen u Dugom Polju.

Milovanović, Mika Sin Živka i Ruže, rođen 13. marta 1964. godine u Obudovcu. Po zanimanju pedagog. Oženjen Ljiljom, rođenom Peranović. Sin Željko. Poginuo kao pripadnik 2. Posavske brigade 27.5.1992. godine u rejonu obrane Grebnica. Sahranjen u Obudovcu.

Miljanović, Mirko sin Vasilja i Jovanke (djevojačko Vukašinović), rođen 15. siječnja 1957. godine u Brđanima - Osječani, općina Doboj. Oženjen Dragicom, rođenom Dabrica. Kćerka Mirjana. U VRS od 3.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 8.7.1992. godine u borbama za Koridor u Pećniku. Sahranjen u Osječanima....

sb323ar
05.11.2011., 17:08
...Mimić, Nenad Sin Rade i Milene (djevojačko Stojčić), rođen 30. maja 1962. godine u Sarajevu. Nastanjen u Modriči. Pripadnik VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo 06.05.1992. godine u borbama za Modriču. Sahranjen u Modriči

Mitrović, Vinko Sin Milovana i Vidosave (djevojačko Janković), rođen 08. svibnja 1969. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Elektrotehničar. Oženjen Draginja, rođenom Nenadić. Sin Goran. Pripadnik Vučijačke lpbr. od 2.5.1992. godine. Poginuo u obrani Vučijaka 4.6.1992. godine u rejonu Dobre Vode. Sahranjen u Dugom Polju.

Mitrović, Zoran Sin Đorđe i Smiljke (djevojačko Milojević), rođen 10. lipnja 1972. godine u Garevcu, općina Modriča. Neoženjen. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 29.5.1992. godine u borbama za Modriču. Sahranjen u Dugom Polju.

Mišanović, Jovo Sin Ilije i Julke (djevojačko Novaković), rođen 26. lipnja 1957. godine u Tolisi, općina Gradačac. Radnik. Oženjen Draganom, rođenom Mišić. Sinovi Ilija i Goran. Pripadnik Trebavske PBr. od 2.5.1992. godine. Nestao 29.5.1992. godine u Modriči.

Ninković, Nikola Sin Nede i Nedjeljka (djevojačko Kokić), rođen 18. siječnja 1970. godine u B. Brodu. Neoženjen. U VRS od 27.3.1992. godine. Pripadnik Vučijačke lake PBr. Poginuo kao borac prvog bataljona na liniji obrane u rejonu Gloga u obrani Srpske Vučijaka 14.06.1992. godine. Sahranjen u Dugom Polju.


Ninković, Nikola Sin Petra i Savice (djevojačko Miljić), rođen 03. siječnja 1963. godine u G. Vrelima, općina B. Brod. Neoženjen. U VRS od 1992/3/27. godine. Borac Vučijačke lake PBr. Poginuo 18.05.1992. godine na liniji obrane u rejonu Gloga u obrani Srpske Vučijaka. Sahranjen u Dugom Polju.

Ninković, Ostoja Sin Milana i Vidosave (djevojačko Panić), rođen 20. travnja 1966. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Metalostrugar. Oženjen Mirom, rođenom Šišljagić. Kćer Vida. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo 28.10.1992. godine u rejonu Vidovica - Orašje. Sahranjen u Novom Gradu.

Pavičić, Branko Sin Milorada i Ljubice (djevojačko Teofilović), rođen 01. svibnja 1960. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Zemljoradnik. Neoženjen. Pripadnik inžinjerijske čete pričuvnog sastava JNA od 26.3.1992. godine. Poginuo 16.4.1992. godine prilikom inžinjerijskog uređenja prostora u rejonu Koliba - Brod, kojom prilikom je pogođen metkom iz pješadijskog naoružanja ispaljenog iz smjera neprijateljskih snaga. Sahranjen u Dugom Polju.

Pavlović, Dragan Sin Milovana, rođen 16. prosinca 1971. godine u Zenici. Neoženjen. Borac Trebavske PBr. od 24.7.1992. godine. Poginuo 25.8.1992. godine u rejonu Vojskove nesretnim slučajem nehotično aktivirajući minu. Sahranjen u Koprivni

Panić, Vaso Sin Tihomira i Ljubice (djevojačko Perić), rođen 30. siječnja 1945. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Električar. Oženjen Nadom, rođenom prtija. Djeca: Svjetlana, Sandra, Ljubica i Tihomir. Poginuo kao pripadnik 2. Posasvske brigade 18.4.1994. godine na liniji obrane u Krepšiću. Sahranjen u Novom Gradu.

Panić, Dušan Sin Nedeljka i Cvije (djevojačko Gojković), rođen 01. studenog 1968. godine u Babešnici, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 27.5.1992. godine u borbi za Modriču. Sahranjen u Babešnici.

Pantić, Simeun Sin Trivko i Draginje (djevojačko Trivić), rođen 03. siječnja 1936. godine u Koprivni, općina Modriča. Radnik. Oženjen Zagorkom, rođenom Bosić. Sinovi Čedo i Milovan. Borac Trebavske Pbr. od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama u Modriči 29.5.1992. godine. Sahranjen u Koprivni.

Petrović, Dimitrije Sin Stojana i Ljubice, rođen 05. veljače 1950. godine u Babešnici, općina Modriča. Poljoprivrednik. Oženjen Vukosvom, rođenom Rašetarević. U VRS od 1992/5/2. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 1992/6/28. godine u rejonu obrane Riječani. Sahranjen u Babešnici.

Pejić, Milan Sin Milana, rođen 01. rujna 1968. godine u Krečana, općina Gradačac. Oženjen. Kćerka Đuka. Poginuo kao borac Trebavske Pbr. na liniji obrane u Krečana 24.6.1992. godine. Sahranjen u Krečana




Pebić, Dragan Sin Mirka i Ljubice (djevojačko Tomić), rođen 02. kolovoza 1946. godine u Krečana, općina Gradačac. Radnik. Oženjen Nevenkom, rođenom Kuzmanović sin Miroslav. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 20.06.1992. godine na liniji obrane u Krečana. Sahranjen u Krečana.

Radulović, Dragan Sin Milenka i Ljeposave (djevojačko Delić), rođen 11. listopada 1965. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Radnik. Oženjen Marijom rođenom Šubarić. Kćerke Dajana i Dragana. Pripadnik postrojbe pričuvnog sastva JNA od 26.3.1992. godine, a potom borac Vučijačke lpbr. Poginuo 08.06.1992. godine na liniji obrane u rejonu Lipe - Dobra Voda. Sahranjen u Dugom Polju.

Rakić, Jovo Sin Mike i Ruže (djevojačko Bijelić), rođen 03. veljače 1940. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Radnik. Oženjen Darinkom, rođenom Pantić. Sinovi Mika i Miroslav. Pripadnik postrojbe pričuvnog sastava JNA VP 7127 Derventa od 17.4.1992. godine. Poginuo 27.4.1992. godine na liniji obrane u Novom Gradu. Sahranjen u Novom Gradu.

Savić, Miloš Sin Vida, rođen 06. marta 1947. godine u Vranjaku, općina Modriča. Oženjen U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske Pbr. 9.7.1992. godine u Modriči u rejonu Silosa. Sahranjen u Vranjaku.

Savić, Sreto Sin Živka i Savice (djevojačko Janković), rođen 15. listopada 1946. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Zemljoradnik. Oženjen Milkom, rođenom Antić. Sinovi Dragan, Siniša i Ljubiša. Pripadnik postrojbe pričuvnog sastava JNA od 26.3.1992. godine a od svibnja iste godine borac Vučijačke lpbr. Poginuo 08.06.1992. godine na liniji obrane u rejonu Dobre Vode. Sahranjen u Dugom Polju.

Simić, Novak Sin Dušana i Gospe (djevojačko Stajić), rođen 16. rujna 1940. godine u Riječanima, općina Modriča. KV vozač. Oženjen Bosiljkom, rođenom Ćajić. Djeca: Danijela, Miroslav i Ninoslav. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 18.6.1992. godine na liniji obrane u Riječanima. Sahranjen na Dugoj Njivi.

Smiljanić, Miroslav Sin Borislava i Danice (djevojačko Smiljić), rođen 01. siječnja 1969. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. u VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Vučijačke lpbr. na liniji obrane u Botajici 11.7.1992. godine. Sahranjen u Botajici.

Smiljčić, Borislav Sin Dragoljuba i Danice (djevojačko Teofilović), rođen 20. kolovoza 1957. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Poljoprivrednik. Neoženjen. U VRS od 27.3.1992. godine - Vučijačka lpbr. Poginuo 8.8.1992. godine u rejonu Kaldrme - Botajica. Sahranjen u Dugom Polju.

Stanić, Dušan Sin Milana i Marte (djevojačko Smiljić), rođen 03. kolovoza 1953. godine u Botajici, općina Modriča. Željezničar. Oženjen Marom, rođenom Vukmirović. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo na liniji obrane Botajice. Sahranjen u Botajici.




Tadić, Đorđa Sin Petra i Jovanke (djevojačko Ilinčić), rođen 20. prosinca 1955. godine u Miloševcu, općina Modriča. Radnik. Oženjen Zoricom, rođenom Blažević. Djeca: Danijela i Nikola. Pripadnik VRS VP 7445 Šamac od 16.4.1992. godine. Poginuo 14.06.1992. godiine u Miloševcu. Sahranjen u Miloševcu.

Teofilović, Marinko Sin Branka i Kosovke (djevojačko Đurić), rođen 07. listopada 1963. godine u Podnovlju, općina Doboj. Oženjen Nadom, rođenom Radovanović. Kćeri Marina i Mira. Borac Vučijačke lpbr. Poginuo 19.7.1992. godine u borbama u rejonu Liješća - Srpskom Brod. Sahranjen u Podnovlju.

Todić, Brano Sin Borislava i Jagode (djevojačko Kojić), rođen 04. prosinca 1966. godine u Babešnici, općina Modriča. Kuhar. Neoženjen. Borac Trebavske PBr. od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama za oslobođenje Modriče 27.5.1992. godine. Sahranjen u Babešnici....

sb323ar
05.11.2011., 17:08
...Tomić, Miroslav Sin Slavka i Stane (djevojačko Trivić), rođen 27.3.1965. godine u Doboju sa stanom u Koprivni. Zemljoradnik. Neoženjen. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 10.05.1992. godine na oslobođenju Modriče. Sahranjen u Koprivni.

Tomušilović, Đorđa Sin Novaka i Vukosave (djevojačko Gligorević), rođen 05. prosinca 1944. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Radnik. Oženjen Radojkom, rođenom Gligorević. Kćeri Ružica i Snježana. U VRS od 2.5.1992. godine - pripadnik Vučijačke lpbr. Poginuo na liniji obrane 12.6.1992. godine u rejonu Dobre Vode. Sahranjen u Dugom Polju.

Ćajić, Milorad Sin Stojana i Tankosava (djevojačko Borojević), rođen 20. srpnja 1953. godine u Smederevu. Nastanjen u Modriči. Mesar. Oženjen Marom, rođenom Cvijanović. Sinovi Igor i Davor. Pripadnk rezervnog sastava SJB Modriča. Teško ranjen u borbama za oslobođenje Modriče 24.6.1992. godine. Umro u Banja Luci 30.06. 1992. godine od posljedica ranjavanja. Sahranjen u Vranjaku.

Furtula, Mileva (rođena Šarčević)
Kći Milana i Milke (djevojačko Ružičić), rođena 18. marta 1937. godine u Botajici, općina Modriča. Domaćica. Udata za Borislava Furtulu. Dobrovoljac u Vučijačkoj LP brigadi. Poginula noseći hranu borcima na liniji obrane u Botajici dana 7.5.1992. godine. Sahranjena u Botajici.

Cvijanović, Miloš Sin Živka, rođen 25. listopada 1956. godine u Vranjaku. općina Modriča. Oženjen. Kćeri Sanja i Vanja. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske brigade u borbi za oslobođenje Modriče dana 3.5.1992. godine u Tarevačkom polju. Sahranjen Vranjaku.

Cvijanović, Mile Sin Nikole i Borke (djevojačko Janković), rođen 20. kolovoza 1975. godine u Ljubljani. Učenik. Dobrovoljac u Trebavskoj brigadi od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama za oslobođenje Modriče dana 16.6.1992. godine u rejonu Tarevačkog polja. Sahranjen u Vranjaku.



Cvijanović, Rado Sin Save, rođen 23. travnja 1970. godine u Vranjaku, općina Modriča. Neoženjen. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. na liniji obrane u rejonu Vojskove dana 20.7.1992. godine. Sahranjen Vranjaku.

Čakarević, Miro Sin Živka i Dese (djevojačko Jeftić), rođen 20. kolovoza 1952. godine u Bušletiću, općina Doboj. Radnik. Oženjen Anom, rođenom Duspara. Kćeri Željka i Sofija. U VRS od 2.5.1992. godine - borac postrojbe VP 7445. Poginuo 18.10.1992. godine u rejonu Vidovice - Odžak. Sahranjen u Novom Gradu.

Čolaković, Milenko Sin Milana i Rose (djevojačko Ilišević), rođen 02. siječnja 1962. godine u G. Podgracima, općina Gradiška. Rukov. građev. strojeva. Oženjen Mirjanom, rođenom Mrđa. Sin Miloš. Pripadnik VP 7001/41 od 09.10.1991. godine. Poginuo 9.8.1992. godine u borbama u rejonu Kostreša. Sahranjen u G. Podgracima.

Šarčević, Zoran Sin Ivana i Zagorke (djevojačko Kerić), rođen 01. maja 1973. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. Pripadnik VRS - Vučijačke lpbr. od svibnja 1992. godine. Poginuo 22.5.1992. godine na liniji obrane u Botajici. Sahranjen Botajici.

Šišljagić, Nikola Sin Đorđe i Draginje (djevojačko Ninković), rođen 29. svibnja 1951. godine u Novom Gradu, općina Modriča. Oženjen Vesnom, rođenom Karan. Pripadnik VP 7445 Šamac. Poginuo u Novom Gradu na liniji odbarne 04.05.1992. godine. Sahranjen u Novom Gradu....

Dervencan
05.11.2011., 19:01
Da bi pojedinci koji pricaju o prodaji i izdaji posavine, te o nekakvom dogovorenom ratu, shvatili sta se tamo desavalo, postavicu jedan zanimljiv popis neprijateljskih vojnika sa opcine modrica, koji su poginuli u zoni odgovornosti 102 i 105 brigade HVO. Napominjem, to je popis iz samo jedne opcine. Mozemo samo pretpostavljati sa koliko je opcina tu bilo vojske.

Zbog ogranicenja broja znakova koje mogu upisati na forumu, podijelicu ga u vise poruka.
.




ima i imena na popisu poginuli u zoni odgovornosti 101 i 103 brigade HVO.

sb323ar
05.11.2011., 19:31
ima i imena na popisu poginuli u zoni odgovornosti 101 i 103 brigade HVO.

Ima jedno ime na kostresu, mislim 2 u lijescu i kolibama, te 3 na glogu. Naveo sam na ovom popisu i mjesta gdje smo poslije pada odzaka i modrice bili u zoni odgovornosti.

budimo ljudi
06.11.2011., 02:19
Da upravo tako, ako je moglo ranjenike s helikopterima prebacit u Beograd
onda se mogao i kisik dostaviti. Neznam kakvi su to ljudi bili da uopce mogu
pomislitii na takve odluke na racun i zivote male dijece bebe.
Hm ne kontam ja vas,ajd što svaki dan sami sebi tubite da su Srbi bad boys,sada još i tvrdite da smo pobili bebe da bi započeli rat!Svašta!:504:

sb323ar
06.11.2011., 10:22
Hm ne kontam ja vas,ajd što svaki dan sami sebi tubite da su Srbi bad boys,sada još i tvrdite da smo pobili bebe da bi započeli rat!Svašta!:504:

Ne uciniti nista za spas neduznih, isto je kao i da ste ih pobili. Onda barem ne trebate uzimati tu neduznu djecicu kao povod ratu. Sta mislis koliko boca kisika moze stati u jedan transportni helikopter? Vjerovatno vise nego ratnog materijala koji je masovno dopreman.

kobrin sin
06.11.2011., 11:27
budimo ljudi , zgrožen sam činjenicom za smrt beba uslijed nedostatka kisika kako onda tako i danas ,ali ajde mi iskreno odgovori da li je sve učinjeno sa vaše strane kako bi se neophodan kisik dopremio iz Srbije u Banja LuKu......i u kojem se periodu taj događaj dogodio ..

sb323ar
06.11.2011., 11:27
TinkiVinki prema podacima koje je gen. Simic dobio od gen. Djukica i na osnovu operatibnih izvjestaja gubici brigade MUP-a RSK su sledeci:
-poginulih: 31 (2 oficira, 2 podoficira i 27 vojnika),
-ranjenih : 84 (4 oficira, 8 podoficira i 103 vojnika).

Cudan nekakav zbroj 4+8+103=84:504:

Dervencan
06.11.2011., 11:38
Hm ne kontam ja vas,ajd što svaki dan sami sebi tubite da su Srbi bad boys,sada još i tvrdite da smo pobili bebe da bi započeli rat!Svašta!:504:

for good order sake, nitko ne tubi ono o cemu se prica je o ratu u Bosanskoj
Posavini. Sto sam napisao u vezi rata sam dozivio na vlastitoj kozi. I nebi nikada koristio naziv "Bad Boys" nego bi rekao nesto drugo, sad nebitno. Moj prvi susret sa kako ti kazes "Srbi(ma)" sam imao sa oko 300 granata koje su srpske snage ispalile na nase selo u kojem nije bilo vojske! A ovo o bebama, nemam rijec stvarno. Laze te sami sebe.
A u prici o presjecanju "Koridora" je famozno cuti prvo se spominju cigarete i onda kisik, sorry pomalo
postajem cinican.

budimo ljudi
06.11.2011., 11:44
Ne uciniti nista za spas neduznih, isto je kao i da ste ih pobili. Onda barem ne trebate uzimati tu neduznu djecicu kao povod ratu. Sta mislis koliko boca kisika moze stati u jedan transportni helikopter? Vjerovatno vise nego ratnog materijala koji je masovno dopreman.

Kako nismo ništa učinili,pa pokrenuli smo akciju probijanja Koridora!Djeca su izašla u javnost jer ako je iko nevin u ratu ,onda su to tek rođena djeca!Niko više i ne spominje ostale žrtve blokade,hronični bolesnici koji su umirali po bolnicama kao prije 500 godina od najobičnijh zaraza jer je došlo do nestanka ljekova.Ja ne znam za niti jedan slučaj preletenja helikoptera za vrijeme blokade,pa to bilo suludo,obična strela bi ga mogla srušiti bez problema!Neće se nikada psi rata smiriti dok kod se ne sagledaju objektivno sve žrtve rata.Ne postoje dobre i loše nacije,postoje dobri i loši ljudi,što prije to shvatite,bolje za vas!Trenutno se (31.10.2011.) na Veritas-ovoj listi nestalih za područje Hrvatske vodi 2.073 lica,Po spolu: muškarci čine 1.524 (74%); a žene 549(26%).Prema statusu: još je nepoznata sudbina 1.386 civila (67%); 669 vojnika (32%) i 18 policajca (1%).Ovo je samo za područje Hrvatske,ne računajući Bosnu.Ne treba biti puno pametan pa zaključiti da su civili ubijani po kratkom postupku,obično stariji,mogu vam dostaviti spiskove po i menu i prezimenu,i shvatićete da su u pitanju civili!Jel ovo ratni zločin ili šta???

sb323ar
06.11.2011., 11:53
Kako nismo ništa učinili,pa pokrenuli smo akciju probijanja Koridora!Djeca su izašla u javnost jer ako je iko nevin u ratu ,onda su to tek rođena djeca!

Pitao sam te konkretno pitanje, a isto te je pitao i Kobrin Sin. Ajd sad kad kazes da ste ucinili probijanje koridora, jeste li spasili neduznu djecu? Kazes, "djeca su izasla u javnosti", zar ti se ne cini da je upravo to dio propagande? Po meni bi bilo bolje da nikada nisu izasli u javnosti ali da su danas mladici i djevojke.

budimo ljudi
06.11.2011., 12:00
budimo ljudi , zgrožen sam činjenicom za smrt beba uslijed nedostatka kisika kako onda tako i danas ,ali ajde mi iskreno odgovori da li je sve učinjeno sa vaše strane kako bi se neophodan kisik dopremio iz Srbije u Banja LuKu......i u kojem se periodu taj događaj dogodio ..

Nemoj uopšte sumnjati,grehota je druže!Ako je neko i bio zadužen za ratnu propagandu,nisu doktori vjeruj mi!U pitanju su sekunde bile,jer su to djeca koja trebaju inkubator,ranije rođena,kontaš?!Neko je rekao da je i ubistvo srpskog starog svata u Sarajevu montaža kako bi Srbi imali razlog za rat.Pa zna se ko je i pucao,kada i zašto!U pitanju je sarajevski sitni kriminalac koji je do skora hodao ulicama Sarajeva dok ga neko njegov nije roknuo!E zbog takvih je Sarajevo propatilo koliko je propatilo.Kao i Mušan Topalovic, zvani Caco,koji je ganjao, ubijao i pljačkao Srbe po Sarajevu kao da su stoka!

sb323ar
06.11.2011., 12:02
Trenutno se (31.10.2011.) na Veritas-ovoj listi nestalih za područje Hrvatske vodi 2.073 lica,Po spolu: muškarci čine 1.524 (74%); a žene 549(26%).Prema statusu: još je nepoznata sudbina 1.386 civila (67%); 669 vojnika (32%) i 18 policajca (1%).Ovo je samo za područje Hrvatske,ne računajući Bosnu.Ne treba biti puno pametan pa zaključiti da su civili ubijani po kratkom postupku,obično stariji,mogu vam dostaviti spiskove po i menu i prezimenu,i shvatićete da su u pitanju civili!Jel ovo ratni zločin ili šta???

Sta mislis koliko po "veritasovom" objektivnom popisu ima mrtvih hrvata, zena, djece, staraca, koji su pobijeni tamo gdje se sekretar veritasa nalazio u to vrijeme? Zna li sekretar sta se desavalo dok je mislio da ima drzavu? Skrecemo sa teme, ali usporedi (pronadji na netu) ukupne zrtve hrvata i srba u RH, vidjeces ogromnu razliku.

Uostalom, zar nije i sekretar ubio jednog srbina i nije odgovarao? Da slucajno nije i taj srbin na popisu "ustaskih" zrtava?

sb323ar
06.11.2011., 12:34
Pa da su Srbi bili tako dobro organizovani,asimilirali bi cijelu Bosnu za manje od godinu aktivnog rata!

Kreni od Bijeljine 1992, Brčko, Šamac, Modriča, Doboj (grad)... Sve ste preuzeli bez borbe i narod protjerali. Tek ste se u napredovanju nakratko zaustavili na Odžaku s te strane ratišta. Narod je vidio žta ste radili u spomenutim gradovima i pružio je otpor. Zato niste uspjeli cijelu BiH "srediti" za manje od godinu dana. Zar niste sistematski iseljavali ljude iz BL regije? Svi se sjećamo prelazaka kod Davora (na Savi). Trajalo je to godinama, da bi bilo to što je stvoreno sada.

budimo ljudi
06.11.2011., 12:36
for good order sake, nitko ne tubi ono o cemu se prica je o ratu u Bosanskoj
Posavini. Sto sam napisao u vezi rata sam dozivio na vlastitoj kozi. I nebi nikada koristio naziv "Bad Boys" nego bi rekao nesto drugo, sad nebitno. Moj prvi susret sa kako ti kazes "Srbi(ma)" sam imao sa oko 300 granata koje su srpske snage ispalile na nase selo u kojem nije bilo vojske! A ovo o bebama, nemam rijec stvarno. Laze te sami sebe.
A u prici o presjecanju "Koridora" je famozno cuti prvo se spominju cigarete i onda kisik, sorry pomalo
postajem cinican.

Ja sam dervenćanin i u Derventu sam doktorirao po hronologiji događaja.Sve je to super samo si zaboravio da je prije tih granata HDZ-ova vlas u Derventi ganjala,hapsila ili ubijala sve što ima predznak srpski!MOgu ti navesti konkretna mjesta,događaje,logore,imena,sve od A do Š,živio sam u gradu i znam šta sam doživio.Dok mi niste došli od kućnog praga nisam se uključio u rat,zato nemoj molim te Dervencan,kada čujem izraz dervenćan nakostrešim se,skup dervenćana i te fazone,o Derventi nemamo o čemu pričati jer sam pun informacija za traj kraj da na svaku tvoju neistinu mogu odgovoriti sa tri istine!Iskušaj me!:kava:

sidrun
06.11.2011., 13:58
Bosanska Posavina nije izdana.

U nekim omjerima, Bosanska Posavina je pala 20% zbog vojne i tehničke jačine neprijatelja, a 80% zbog objektivnih i subjektivnih slabosti i grešaka hrvatske strane u tom sukobu.

Ovo što dotični Zovak piše su notorne gluposti, poluinformacije i poluistine plasirane kao istine iz prve ruke.

Zapovjednik tadašnje operativne zone Posavina, general Stipetić, je i danas živ i zdrav i začudo je jedan od rijetkih hrvatskih generala koji nije završio u Haagu. A u Haagu nije završio iz razloga što je prihvatio priču svog mentora Stjepana Mesića.

I Stipetić i Tus se danas prave blesavi, a znaju oni vrlo dobro što je u Posavini bilo i kako je bilo. Ne žele da se možda neposredno diskreditiraju (ipak nije lako lagati ljudima u oči), pa onda taj klan isturi nekakvog Zovaka i posredno ga podrže u njegovim tlapnjama.

Danas mi je osobno najviše žao poginulih, invalida i protjeranih sa tog područja. Još više mi je možda žao toga što je jedan dio Posavljaka nasjeo na tu Mesićevu kuhinju. Njemu su Posavljaci trebali samo za politički osobni obračun i radi glasova, dok on osobno nije poduzeo upravo ništa za 10 godina da situaciju promijeni i omogući nekakvo rješenje za Posavinu.

Žao mi je i što je jedan potpuno nesposobni vojni zapovjednik, general Stipetić, bio zapovjednikom operativne zone Posavina. Da je on imao tri čiste u glavi i malo mozga, te vojnog i obavještajnog znanja, znao bi u to vrijeme što i kako raditi. Zasigurno ne bi branio sa brigadama od 600-700 ljudi skoro cijelo područje Posavine i ne bi Srbima sprječavao nekakav koridor. To je Srbima bilo pitanje života i smrti za milijun, dva njihovih sunarodnjaka u zapadnoj Bih i SAO Krajini (u to vrijeme). Stipetić je mogao formirati logične crte obrane i obraniti 70-80% hrvatskih područja u Posavini. Ovako je oko 3000 ljudi poslao pod crnu zemlju, da bi danas aklamacijom podržavao jednog potpunog vojnog amatera Zovaka u njegovim opservacijama.

Kronološki prateći rat u bosanskoj posavini zapovjednik sa desetarskim kursom bi vodio upravo ovakav rat kao što si naveo.
Ali naša je nesreća što je general Stipetić očito preskočio taj kurs.

Gledajuć kartu ratišta bosanske posavine,zdrava logika nalaže grupiranje i čuvanje onoga ostvarivog.Samo nam je Stipetićeva megalomanija oduzela dio hrvatske bosanske posavine.

Dakle,trebalo se povući iz ovog vojnički nebranjivog klina južno od Dervente do prilaza gradu,izbit na rijeku Bosnu,ukopat se na lijevoj obali,te nikako ne uzimat Modriću gdje smo treći narod po stanovništvu.
Mislim kako bi onda ovo područje sjeverno od rijeke Bosne uspješno odbranili,a Srbi ne bi imali interes dovlačit ogromne snage jer bi im koridor funkcionirao.
Da je uopće bilo nekakvog dogovora,on bi tako izgledao,a u biti ga ne bi trebalo ni dogovarat jer bi ga stanje na terenu dovelo.

http://img194.imageshack.us/img194/3419/2025j.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/194/2025j.jpg/)

budimo ljudi
06.11.2011., 19:44
Sta mislis da je moja kuca bolje prosla? Hehe, sad je novija i ljepsa (Vucurevic - Dubrovnik)... i ne samo moja.

U ratu su svi gubitnici. Govoris da srbi u HR nisu dobili autonomiju, da se nisu malo kasno sjetili traziti ju. Pa nudjena im je "drzava u drzavi", ali mislili su da imaju vise. Zasto ne priznaju da su porazeni, kao sto ja priznajem da sam porazen na vise mjesta u Posavini, iako sam imao prilicno uspjeha protiv neprijatelja, na pravcima na kojima sam bio. Generalno gledajuci, u Posavini sam porazen vojnicki, zar je to toliko tesko priznati.

Kad smo se ovako lijepo raspricali, koje je ono godine JNA (neutralna) podijelila oruzje po Derventi (i ostalim mjestima), kome (s obzirom na njenu neutralnost)?

Za ono sto kazes kako je Srbija izgubila Kosovo, "Politika pocinje svaki rat - politika ga i zavrsava".

Pogledaj na Youtube "odlazak kordunasa na koridor", pa pogledaj kolone istih u oluji. Nije li to dvolicnost? Nisu li to iste stvari?

JNA je prestala biti neutralana onog trenutka kada su je počeli napadati po kasarnama.Problem JNA je mnogo širi,kako se raspadala Jugoslavija tako se raspadala i njena vojska,ali vrijeme o kojem govoriš BIH je funkcionisala još uvjek bez većih sukoba,BIH nije bila nezavisna i još je bila federalna jedinica u skolopu krnje Jugoslavije,dakle jedina legitimna vojska je JNA.JNA dijeli oružje i vrši mobilizaciju svih građana,druga stvar što su se Srbi najviše odazvali u Bosni jer su znali da je to jedini način da se čuva što se sačuvati može.Šta su po tebi Srbi trebali da rade?Ajde reci mi!Kada pogledaš popis 1991 mnogo je komplikovano!Niko nema pravo,svi hoće nešto,svi mislie da su u pravu.Pitanje je veliko ko je bio u pravu te 1992,suština je da se Bosna nije mogla samoproglasiti na način na koji je to činila bez dogovra sa Srbima kao nacijom.Šta je u stvari Bosna u današnjim granicama,kako je nastala,kako se danas pojavljuju bošnjaci i prvi put falcifikuje istorija da su bošnjaci autotohni narod bosne koji je bio tu i živio prije Hrvata i Srba?!U moje vrijeme smijali bi se takvim glupostima,sada je to relanost!Jel se ti kao Hrvat osjećaš bosancem?Odgovori mi iskreno!Ja ne , niti ću ikada!Ja sam Srbin rođen u Bosni!Zašto?E to sada otvara masu novih istorijskih problema koje Bosna vuče u poslednjih 100 godina.Kao sada se sjećam svađanja u parlamentu BIH te 1991/1992,ništa se nije promjenilo ni danas,suštinski problem nije rješen a to je da je BIH tvorevina koja nema budućnost.Samo ako prihvatimo svi da smo bosanci i da volimo ovu zemlju bez pogovara.Ja je volim ali kao Srbin i nastaje problem!Jbg. komplikovano je to sve!

sb323ar
06.11.2011., 19:52
JNA je prestala biti neutralana onog trenutka kada su je počeli napadati po kasarnama.Problem JNA je mnogo širi,kako se raspadala Jugoslavija tako se raspadala i njena vojska,ali vrijeme o kojem govoriš BIH je funkcionisala još uvjek bez većih sukoba,BIH nije bila nezavisna i još je bila federalna jedinica u skolopu krnje Jugoslavije,dakle jedina legitimna vojska je JNA.JNA dijeli oružje i vrši mobilizaciju svih građana,druga stvar što su se Srbi najviše odazvali u Bosni jer su znali da je to jedini način da se čuva što se sačuvati može.

Vidis, ja ti mogu dokazati za podrucje Odzaka da je oruzje podijeljeno 1991. Da su srbi mobilizirani 1992, dakle desetak mjeseci poslije podjele oruzja, da niko od hrvata i muslimana nije dobio oruzje. Toliko o neutralnosti i vojsci svih gradjana.

Dervencan
06.11.2011., 19:54
Znam samo da nebih volio da moja djeca (ili tuđa), proživljavaju ono što sam ja morao.[/B]-Ne bih ni ja druže,kuća mi je zapaljena do temelja samo zato što je srpska,novo auto ukradeno,sve sam morao izpočetka,nikad mi niko nije platio marke odštete!Trčao sam ,bježao,napadao,valjao se u blatu ,smrzavao,gledao leševe,gledao ranjene,gledao nemoćne,gledao siromašne,izgubljene u vremenu i prostoru i ostao nadam se normalan!I šta ćemo sada?Jel mislite da ste vi jedini najebali u ratu???


ovako da kratko pojasnimo, a ti ces reci svoje o Derventi a ja svoje. Odmah
si skocio kada sam spomenuo Derventu, a to moje Dervencanin mi nemozes
uzeti, poubijali ste srusili to ste uspjeli nazalost. Kuca ti je zapaljena zato sto
je srpska? Kada su ti zapalili kucu? I nasu ne samo sto su zapalili, nego je
prije toga dobila dvije minobacacke granate i jednu tenkovsku, pa je izgorjela a jedna strana je odmah urusena od tih pogodaka. Trcao sam i bijezao
13 godisnjak, prvo u sumu na Markovcu, a onda prema Bijelom Brdu.
Nagledao sve svasta dijetinstvo u k...u, niti odstete niti bilo cega, danas
to stoji zaraslo i bez perspektive ni za vas ni za nas! i to je cinjenica, neki od vas tamosnji stanovnika zna se koji, govore ono "neka samo Ustasa nema pa taman zivjeli u krmetnjaku..." Bravo to je uspjeh. Ali da se vratimo na Derventu, de ti nama ispricaj kako su one srpskinje sa motorolama hodale po carsiji, i navodile snajperiste da pucaju u kuce pa da ubijaju ljude za stolom dok veceraju, zadnji put sam bio u Carsiji i to smo dozivjeli i stari prijatelji je dobio tada u stomak kad smo se vratili kuci i hvala Bogu to nisam morao gledat na vrijeme smo otisli. Hoces reci da ovo nije istina, pa sada ti slobodno izvoli pricaj o Cardaku i "krvavi" vaskrs, a ovo ti je bilo prije Cardaka. I nemoj zaboraviti napisi obavezno kad ti je imanje nastradalo kuca i sve ostalo koji
datum dan mijesec bilo bi dobro da vremenski usporedimo.

kobrin sin
06.11.2011., 20:05
Vidis, ja ti mogu dokazati za podrucje Odzaka da je oruzje podijeljeno 1991. Da su srbi mobilizirani 1992, dakle desetak mjeseci poslije podjele oruzja, da niko od hrvata i muslimana nije dobio oruzje. Toliko o neutralnosti i vojsci svih gradjana.

ma o kojoj neutralnosti JNA možemo govoriti ...u policijskoj akciji sredinom srpnja 1991 koja se odvijala u naselju Bjeliš u SB koje je bilo večinski naseljeno građanima srpske nacionalnosti što slobodnom predajom a što premetačinom kuća i ostalih pomoćnih prostorija pronađeno oko sto dugih cijevi i isto toliko protuoklopnih sredstava....i što će tada Nedjeljku Čelaru civilu i vozaču iz TOB-A thompson i zolja zakopana pokraj kuće ........ej alo automatsko oružje ima civil dobio po nacionalnom ključu negdje 1990 godine od regularne JNA.....

fakti i činjenice ništa drugo............

sb323ar
06.11.2011., 20:12
ma o kojoj neutralnosti JNA možemo govoriti ...u policijskoj akciji sredinom srpnja 1991 koja se odvijala u naselju Bjeliš u SB koje je bilo večinski naseljeno građanima srpske nacionalnosti što slobodnom predajom a što premetačinom kuća i ostalih pomoćnih prostorija pronađeno oko sto dugih cijevi i isto toliko protuoklopnih sredstava....i što će tada Nedjeljku Čelaru civilu i vozaču iz TOB-A thompson i zolja zakopana pokraj kuće ........ej alo automatsko oružje ima civil dobio po nacionalnom ključu negdje 1990 godine od regularne JNA.....

fakti i činjenice ništa drugo............

Ma znam ja sve to, samo sam mu htio docarati sta je bilo u Posavini 91 kad kaze da je JNA naoruzavala sve. Namjerno nisam htio spominjati HR, jer tu smo bili suprostavljene strane jos 91.

Dervencan
06.11.2011., 20:15
Ja sam dervenćanin i u Derventu sam doktorirao po hronologiji događaja.Sve je to super samo si zaboravio da je prije tih granata HDZ-ova vlas u Derventi ganjala,hapsila ili ubijala sve što ima predznak srpski!MOgu ti navesti konkretna mjesta,događaje,logore,imena,sve od A do Š,živio sam u gradu i znam šta sam doživio.Dok mi niste došli od kućnog praga nisam se uključio u rat,zato nemoj molim te Dervencan,kada čujem izraz dervenćan nakostrešim se,skup dervenćana i te fazone,o Derventi nemamo o čemu pričati jer sam pun informacija za traj kraj da na svaku tvoju neistinu mogu odgovoriti sa tri istine!Iskušaj me!:kava:

ne istine jeli? "hapsili", pa lijepo ste moga strica pokojnog uhapsili i lijepo
strpali u Prnjavor i onda u Omarsku sve ostalo je poznato i to u medjunarodnim okvirima u stvari ponovo inaugiranje koncentracionski logora u europi aplaus, istu sudbinu je dozivio njegov sin moj rodjak, oba dvojica su bili civili, a sto ovaj slucaj cini jos tragicnije je da nisu bili simpatizeri HDZ-a, i mislili su ne nece nas nase komsije dirat, a sa njima je bilo jos ljudi sa Luga,
a od neki pojedniaca nisu ni kosti pronasli do danas. nekako mi previse otvoreno baratas sa imenima iz respekta prema obitelji tih pojedinaca necu objaviti imena, jer kao prvo neznam uopce dali se oni slazu stime a drugi mozda nemam ni pravo govoriti u njihovo ime, zato sam naveo samo clanove moje rodbine i clanove moje obitelji bez imena i inicijala. Ajd slobodno nakrkaj imena, koje skidas sa neta, valjda to nije problem u danasnje vrijeme, pokazao
si da znas jer si nam postavio Strbcevu svet lazarovu pricu.

Dervencan
06.11.2011., 20:27
.Šta su po tebi Srbi trebali da rade?Ajde reci mi!Kada pogledaš popis 1991 mnogo je komplikovano!Niko nema pravo,svi hoće nešto,svi mislie da su u pravu.Pitanje je veliko ko je bio u pravu te 1992,suština je da se Bosna nije mogla samoproglasiti na način na koji je to činila bez dogovra sa Srbima kao nacijom.? E to sada otvara masu novih istorijskih problema koje Bosna vuče u poslednjih 100 godina.Kao sada se sjećam svađanja u parlamentu BIH te 1991/1992,ništa se nije promjenilo ni danas,suštinski problem nije rješen a to je da je BIH tvorevina koja nema budućnost.Samo ako prihvatimo svi da smo bosanci i da volimo ovu zemlju bez pogovara.Ja je volim ali kao Srbin i nastaje problem!Jbg. komplikovano je to sve!

Rat u Bosanskoj Posavini 1992, a ti si opet nacinjes stvari prije rata.
Postavljas pitanje sta su Srbi trebali da rade? Jesi zaboravio referendum, garantiran u ustavu te krnje Jugoslavije koju si spomenuo.
Dali se sijecas rezultata referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine od Jugoslavije?
Da te podsjetim narod je glasovo za nezavisnost, a to velikim dijelom tvojim
sunarodnjacima nije odgovaralo pa ste odabrali vec uvjezbani nacin ala "RSK"
u Hrvatskoj, pa lijepo si sam odgovorio sta da rade i sta ste onda i uradili.
A sa ono recenicom si po meni dovoljno rekao o sebi "BiH tvorevina koja nema
buducnost.." Dakle isto si mislio tada 1992 a isto mislis i sada. Sta to treba
biti dio Srbije jel tako kao sto je "RSK" trebala biti dio Srbije?!

budimo ljudi
07.11.2011., 19:35
Vidis, ja ti mogu dokazati za podrucje Odzaka da je oruzje podijeljeno 1991. Da su srbi mobilizirani 1992, dakle desetak mjeseci poslije podjele oruzja, da niko od hrvata i muslimana nije dobio oruzje. Toliko o neutralnosti i vojsci svih gradjana.
U gradu Derventi mobilizacija je došla ne sve adrese,poštar nije znao ko je hrvat,ko musliman a ko srbin,istina je da su Srbi ostali vjerni JNA do kraja!Moje komšije hrvati su već išli na vukovarsko ratište kao dobrovoljci dok sam ja radio na poslu i gledao sve preko dnevnika,i sad me neko optužuje za agresiju.Pa jbg. nisam ja rat prenjeo u Hrvatsku,nego je bilo obrnuto.Psi rata već ratni veterani iz Osijeka,Rijeke blokirali su grad Derventu kao da je njihovo apsolitno pravo,POčinje progon Srba,hapšenje i ubijanja,formiranje prvih logora,uspostavljnje prvih linija.U Derventi u tome trenutku u kasarni je bilo 38 vojnika,nema srbijanca,nema krajišnika,nema žive duše.Mene legitimišu ljudi iz Rijeke u mokme rodnome posavskom gradu.I ko je tu sada lud?Sve ovo posle šta se dešavalo je već istorija.Neko je svjesno htjeo prenjeti rat na Bosnu,zašto?To će tek istorija pokazati!Možda je to bio pametan potez za Hrvate iz Hrvatske ali za Hrvate iz Bosne katastrofalan.Velike snage su angažovanje na probijanje Koridora,dovoljno vremena da konsolidujete redove po hrvatskim ratištima gdje ste uglavnom imali poraze.Ja nisam jugonostalgičar niti jugosloven u duši i uvjek sam smatrao da je JNA propala vojska kao i bivša nam država,bio sam pripadnik VRS koja je formirana daleko posle prvih sukoba u Bosni!I danas dan sam u duši vjeran Republici Srpskoj jer znam kakav smo pakao prošli za tu vrstu autonomije koja je manje od države,više od autonomije.Suze,krv i znoj su prolivene za taj entitet i zato ću svoju djecu vaspitati da je Republika Srpska na prvom mjestu,muka mi je više od floskula bratstva,jedinstva.Svako je dobro došao ali mora prihvatiti relanost da Bosna više nikada neće biti kao što je bila i da postoje dva entiteta duboko podeljenja u svakom smislu!Nacionalista nikada nisam bio,patriota da,nema ništa loše u tome da se voli vlasititi narod.Ne volim šoviniste a na ovome forumu se prožima polako ali sigurno teza "Srbi kao Srbi su loši(bad boys),Hrvati nisu krivi nizašta,muslimani još manje!Ne volim priču oružju kada sam bio učesnik rata od 1992 do 1995 i znam skim sam ratovao.Niste imali ništa lošije oružje,uvjek ponavljam naša najveća prednost su granate bile.Kao sad se sjećam kada smo nalazili u vašim rovovima milka čokolade,alo ljudi milka čokolade!Nemojte molim vas meni te priče pričati kad se oružje moglo kupiti na svakom čošku,za rat se spremalo daleko prije 1992,a prvi su se spremali oni koji su se htjeli odvojiti od nečega.Valjda je to svima jasno!Razmislite svi dobro, ako neko želi nešto uraditi,u ovome slučaju izaći iz neke zajednice a zna da neće proći bez rata.Šta radi?Naoružava se.Kao šiptari na Kosovu,kao muslimani u Bosni,kao Čečeni u Čečeniji,kao ovi sada u Libiji, i tako dalje,primjera je koliko hoćeš.Hrvati i muslimani nisu bili goloruki narod,u Bosni je bio građanski rat,zločine su radili svi podjednako,istim sistemom,ko se prvi organizovao u kojem gradu pravio je vlast,ostala dva naroda bježala u neki drugi grad gdje je njihova vlast,opet karakteristično za građanski rat!Manite se teze o velikosrpkoj agresiji,vređate 1400000 Srba koji žive u Bosni,jer mi smo branili svoje.da je bilo dobrovoljaca iz Srbije,bilo je,da je bilo paravojnih formacija,plaćenika,bilo je ali ništa više nego hrvatskih regularnih jedinica.Niti jedna regularna jedinica iz Srbije nije aktivno bila u ratu kao vaša!Ajde sad neka mi neko normalan odgovori jel ova država imala budućnost ikada na osnovu ove karte?!
http://www.camo.ch/Images3/etnickakbih.jpg

budimo ljudi
07.11.2011., 19:50
ovako da kratko pojasnimo, a ti ces reci svoje o Derventi a ja svoje. Odmah
si skocio kada sam spomenuo Derventu, a to moje Dervencanin mi nemozes
uzeti, poubijali ste srusili to ste uspjeli nazalost. Kuca ti je zapaljena zato sto
je srpska? Kada su ti zapalili kucu? I nasu ne samo sto su zapalili, nego je
prije toga dobila dvije minobacacke granate i jednu tenkovsku, pa je izgorjela a jedna strana je odmah urusena od tih pogodaka. Trcao sam i bijezao
13 godisnjak, prvo u sumu na Markovcu, a onda prema Bijelom Brdu.
Nagledao sve svasta dijetinstvo u k...u, niti odstete niti bilo cega, danas
to stoji zaraslo i bez perspektive ni za vas ni za nas! i to je cinjenica, neki od vas tamosnji stanovnika zna se koji, govore ono "neka samo Ustasa nema pa taman zivjeli u krmetnjaku..." Bravo to je uspjeh. Ali da se vratimo na Derventu, de ti nama ispricaj kako su one srpskinje sa motorolama hodale po carsiji, i navodile snajperiste da pucaju u kuce pa da ubijaju ljude za stolom dok veceraju, zadnji put sam bio u Carsiji i to smo dozivjeli i stari prijatelji je dobio tada u stomak kad smo se vratili kuci i hvala Bogu to nisam morao gledat na vrijeme smo otisli. Hoces reci da ovo nije istina, pa sada ti slobodno izvoli pricaj o Cardaku i "krvavi" vaskrs, a ovo ti je bilo prije Cardaka. I nemoj zaboraviti napisi obavezno kad ti je imanje nastradalo kuca i sve ostalo koji
datum dan mijesec bilo bi dobro da vremenski usporedimo.
Ma jok,vrlo dobro znaš ako si bio u derventi u skorije vrijeme da je Derventa jedan u suštini miroljubiv grad,mnogo je propatila ali se razvija velikom brzinom,u dobojskoj regiji učestvuje sa 53 posto izvoza ino što je fascinatno za onakva porušen grad.Derventa je zaslužila to.Matić,preduzetnik iz Dervente posluje sasvim pristojno u Derventi,kupio je brdo zemlje i sadi je.Hrvati uopšte nisu ugroženi u Derventi!Nemoj zaboraviti da se tvoje selo našlo na prvoj linije a moja kuća zapaljena dsamo zato što je srska.Sva hrvatka sela između Dervente i Broda su prosto sravnjena sa zemljom ali onaj ko je bio zna kakve su se tu borbe vodile,to je bila klaonica!Dnevno je ginulo po 20 ljudi nekada!Ja sam siguran da je posavsko ratište najgore raište u Bosni sa najvećim žrtvama.Sam si rekao da je granta udarila u kući,šta misliš da su Srbi išči redom i gađali kuće granatama,očigledno je da su bile borbe na tome području!
Ali da se vratimo na Derventu, de ti nama ispricaj kako su one srpskinje sa motorolama hodale po carsiji, i navodile snajperiste da pucaju u kuce pa da ubijaju ljude za stolom dok veceraju:duricaAko si imao 13 tada ,sada imaš barem 30,zar još uvjek vjeruješ u takve priče.Meni snajper uletio kroz prozor,a ujutru sam išao na posao,sad kada skontam koliko sam bio glup,kontao sam slučajno,u Derventi je bilo interesanto da su se predveče vrtili po gradu nepoznati ljudi i pucali,to je bio uvod u rat.Objasni mi šta rade ljudi iz Rijeke i Osijeka u Derventi daleko prije nego su stigli krajišnici da probijaju onio što ste začepili!?

budimo ljudi
07.11.2011., 19:50
ovako da kratko pojasnimo, a ti ces reci svoje o Derventi a ja svoje. Odmah
si skocio kada sam spomenuo Derventu, a to moje Dervencanin mi nemozes
uzeti, poubijali ste srusili to ste uspjeli nazalost. Kuca ti je zapaljena zato sto
je srpska? Kada su ti zapalili kucu? I nasu ne samo sto su zapalili, nego je
prije toga dobila dvije minobacacke granate i jednu tenkovsku, pa je izgorjela a jedna strana je odmah urusena od tih pogodaka. Trcao sam i bijezao
13 godisnjak, prvo u sumu na Markovcu, a onda prema Bijelom Brdu.
Nagledao sve svasta dijetinstvo u k...u, niti odstete niti bilo cega, danas
to stoji zaraslo i bez perspektive ni za vas ni za nas! i to je cinjenica, neki od vas tamosnji stanovnika zna se koji, govore ono "neka samo Ustasa nema pa taman zivjeli u krmetnjaku..." Bravo to je uspjeh. Ali da se vratimo na Derventu, de ti nama ispricaj kako su one srpskinje sa motorolama hodale po carsiji, i navodile snajperiste da pucaju u kuce pa da ubijaju ljude za stolom dok veceraju, zadnji put sam bio u Carsiji i to smo dozivjeli i stari prijatelji je dobio tada u stomak kad smo se vratili kuci i hvala Bogu to nisam morao gledat na vrijeme smo otisli. Hoces reci da ovo nije istina, pa sada ti slobodno izvoli pricaj o Cardaku i "krvavi" vaskrs, a ovo ti je bilo prije Cardaka. I nemoj zaboraviti napisi obavezno kad ti je imanje nastradalo kuca i sve ostalo koji
datum dan mijesec bilo bi dobro da vremenski usporedimo.
Ma jok,vrlo dobro znaš ako si bio u derventi u skorije vrijeme da je Derventa jedan u suštini miroljubiv grad,mnogo je propatila ali se razvija velikom brzinom,u dobojskoj regiji učestvuje sa 53 posto izvoza ino što je fascinatno za onakva porušen grad.Derventa je zaslužila to.Matić,preduzetnik iz Dervente posluje sasvim pristojno u Derventi,kupio je brdo zemlje i sadi je.Hrvati uopšte nisu ugroženi u Derventi!Nemoj zaboraviti da se tvoje selo našlo na prvoj linije a moja kuća zapaljena dsamo zato što je srska.Sva hrvatka sela između Dervente i Broda su prosto sravnjena sa zemljom ali onaj ko je bio zna kakve su se tu borbe vodile,to je bila klaonica!Dnevno je ginulo po 20 ljudi nekada!Ja sam siguran da je posavsko ratište najgore raište u Bosni sa najvećim žrtvama.Sam si rekao da je granta udarila u kući,šta misliš da su Srbi išči redom i gađali kuće granatama,očigledno je da su bile borbe na tome području!
Ali da se vratimo na Derventu, de ti nama ispricaj kako su one srpskinje sa motorolama hodale po carsiji, i navodile snajperiste da pucaju u kuce pa da ubijaju ljude za stolom dok veceraju:duricaAko si imao 13 tada ,sada imaš barem 30,zar još uvjek vjeruješ u takve priče.Meni snajper uletio kroz prozor,a ujutru sam išao na posao,sad kada skontam koliko sam bio glup,kontao sam slučajno,u Derventi je bilo interesanto da su se predveče vrtili po gradu nepoznati ljudi i pucali,to je bio uvod u rat.Objasni mi šta rade ljudi iz Rijeke i Osijeka u Derventi daleko prije nego su stigli krajišnici da probijaju ono što ste začepili!?

budimo ljudi
07.11.2011., 20:19
ne istine jeli? "hapsili", pa lijepo ste moga strica pokojnog uhapsili i lijepo
strpali u Prnjavor i onda u Omarsku sve ostalo je poznato i to u medjunarodnim okvirima u stvari ponovo inaugiranje koncentracionski logora u europi aplaus, istu sudbinu je dozivio njegov sin moj rodjak, oba dvojica su bili civili, a sto ovaj slucaj cini jos tragicnije je da nisu bili simpatizeri HDZ-a, i mislili su ne nece nas nase komsije dirat, a sa njima je bilo jos ljudi sa Luga,
a od neki pojedniaca nisu ni kosti pronasli do danas. nekako mi previse otvoreno baratas sa imenima iz respekta prema obitelji tih pojedinaca necu objaviti imena, jer kao prvo neznam uopce dali se oni slazu stime a drugi mozda nemam ni pravo govoriti u njihovo ime, zato sam naveo samo clanove moje rodbine i clanove moje obitelji bez imena i inicijala. Ajd slobodno nakrkaj imena, koje skidas sa neta, valjda to nije problem u danasnje vrijeme, pokazao
si da znas jer si nam postavio Strbcevu svet lazarovu pricu.
Kobajica iz toga istog Luga koji je bukvalno čupao nokte Srbima u zarobljeništvu,posle poginuo,žena mu srpkinja,ima dvoje djece,primaju stipendije od opštine derventa danas,nismo mi životinje,naslušao si se previše babskih priča!

budimo ljudi
07.11.2011., 20:31
ne istine jeli? "hapsili", pa lijepo ste moga strica pokojnog uhapsili i lijepo
strpali u Prnjavor i onda u Omarsku sve ostalo je poznato i to u medjunarodnim okvirima u stvari ponovo inaugiranje koncentracionski logora u europi aplaus, istu sudbinu je dozivio njegov sin moj rodjak, oba dvojica su bili civili, a sto ovaj slucaj cini jos tragicnije je da nisu bili simpatizeri HDZ-a, i mislili su ne nece nas nase komsije dirat, a sa njima je bilo jos ljudi sa Luga,
a od neki pojedniaca nisu ni kosti pronasli do danas. nekako mi previse otvoreno baratas sa imenima iz respekta prema obitelji tih pojedinaca necu objaviti imena, jer kao prvo neznam uopce dali se oni slazu stime a drugi mozda nemam ni pravo govoriti u njihovo ime, zato sam naveo samo clanove moje rodbine i clanove moje obitelji bez imena i inicijala. Ajd slobodno nakrkaj imena, koje skidas sa neta, valjda to nije problem u danasnje vrijeme, pokazao
si da znas jer si nam postavio Strbcevu svet lazarovu pricu.
Ime broj 2 AZRA BAŠIĆ.Mogao bih ti o njoj pričati danima,da li o njoj ili njenom bolesnome umu.Moj dragi dervenćaninu,narod pamti sve i prepričava,svega je bilo,treba mi mnogo vremena da ti objasnim šta ,kako,kada i koliko.Nisi ti kriv kao ni veliki broj civila tad ali psi rata su i tad bili aktivni kao što će biti uvjek u takvim situacijama.Žeravac,Bijelo Brdo,Kuline polako ali sigurno se vraćaj u život,sve je ok samo moramo poštovati realnost da to je da je Opština Derventa dio Republike Srpske,jbg. što prije prihvatiš bolje za tebe!Kada kreneš od te osnove,posle je sve lako!Videćeš da u Derventi žive još uvjek normalni ljudi namučeni i previše od rata.Ti si otišao,a ja sam svoju mladost ugradio u ponovnu obnovu i rehabilitaciju Dervente i neću dozvoliti da mi neko pametuje,znam najbolje šta sam prošao tih godina rata!

kobrin sin
07.11.2011., 21:03
e moj ratni neprijatelju ,ono što sam ja spoznao je to da ono što je danas zacementirano sutra se promjeni jako brzo i vjeruj mi ništa nije vječno......
kada si svoju mladost proživio u derventi u okrilju SFRJ ni slutio nisi da će se ona srušiti kao kula od karata a isto su u njenim temeljima hektolitri krvi partizanskih junaka i vjeruj mi da niti ova R.Srpska nema bolju budučnost.....

stvarno kada pišeš svoje proživljene trenutke iz toga vremena ja ih respektiram i poštivam jer znam što si proživio i znam da ti nije bilo lako ,ali isto tako drži se vremenskog okvira i navedi ga kada tvrdiš da te je legitimirao vojni policajac iz Rijeke u tvome gradu,jer nije isto ako je to bilo u 3. ili 5. mjesecu 92.g. i onda to uspoređivati sa događajima iz Vukovara i ratom u Hrvatskoj 91.....u svome postu navodiš da je rat namjerno prenesen u BIH jer smo u Hrvatskoj konstantno imali poraze po svim frontovima, nemoj biti pristran samo budi objektivan pa ćeš onda vidjeti da je po potpisivanju sarajevskog sporazuma i priznavanjem hrvatske stanje bilo više manje sređeno i da nije bilo nikakvih većih borbenih djelovanja i pomjeranja linija

...i još jedna stvar fulao si i ovo sa milkom čokoladom ,brate prašinario sam toga dosta ali te čokolade vidio nisam a naročito u tome vremenu, nisam niti pohvatao što bi to trebali i značiti ,hebeš čokoladu pa nismo djeca

Dervencan
07.11.2011., 22:20
Kobajica iz toga istog Luga koji je bukvalno čupao nokte Srbima u zarobljeništvu,posle poginuo,žena mu srpkinja,ima dvoje djece,primaju stipendije od opštine derventa danas,nismo mi životinje,naslušao si se previše babskih priča!

steta sto si dobio bann, nista drugo nisam ni ocekivao kao odgovor, nego uobicajno krkanje imena "krvolocni Ustasa" koji su po tebi harali po Derventi.
Znaci ovi nasi su izmisljotine a "vasi" tvoji srpski sugradjani zrtve? Da naravno
moj se pokojni stric sam strpao zajedno sa sinom u vas Logor.

Nisi odgovorio na pitanje, kad ti je srusena kuca? Zasto si izbjegao to pitanje? Ja cu ti lijepo reci, izbjegavas zato sto znas da su nase kuce prve gorile od srpski granata. Zato si lijepo izbjegao ovo pitanje, a nastavio si u obicnom maniru. Pitat cu obitelji nasi stradali, dali ce dozvolit da svijedocim za njih da prenesim njihovo svijedocenje o njihovim susretima sa Derventski cetnicima. U Derventu dolazim cesto, i susrecem se sa Srbima i to normalno
i normalni razgovori, a mrznju nemam u sebi, mrzim samo one pocinitelje zlocina. A u vezi "Srpske" nikada necu prihvatiti genocidnu tvorevinu koja pocinje na mrtvim bosnjacima i hrvatima, moje zemlje se necu odreci ni buduci deset tisuca godina. I nisam otisao nego sam morao spasiti zivu glavu od granata koje nam je poslala nevina Vojska cij si bio pripadnik. Zaboravi dodat znam ja takve kao tebe, ima vas tamo i znam sta misli te o nama,
znam sta bi radili kada bi mogli, u stvari sta bi nam opet radili, imao sam
priliku upoznat se sa vasom jurisdikcijom i zakonima koje su sada na snazi
za Hrvate.

pročitati pravila. Bez ovakvih prozivanja!!!!

Dervencan
07.11.2011., 22:29
e moj ratni neprijatelju ,ono što sam ja spoznao je to da ono što je danas zacementirano sutra se promjeni jako brzo i vjeruj mi ništa nije vječno......
kada si svoju mladost proživio u derventi u okrilju SFRJ ni slutio nisi da će se ona srušiti kao kula od karata a isto su u njenim temeljima hektolitri krvi partizanskih junaka i vjeruj mi da niti ova R.Srpska nema bolju budučnost.....

stvarno kada pišeš svoje proživljene trenutke iz toga vremena ja ih respektiram i poštivam jer znam što si proživio i znam da ti nije bilo lako ,ali isto tako drži se vremenskog okvira i navedi ga kada tvrdiš da te je legitimirao vojni policajac iz Rijeke u tvome gradu,jer nije isto ako je to bilo u 3. ili 5. mjesecu 92.g. i onda to uspoređivati sa događajima iz Vukovara i ratom u Hrvatskoj 91.....u svome postu navodiš da je rat namjerno prenesen u BIH jer smo u Hrvatskoj konstantno imali poraze po svim frontovima, nemoj biti pristran samo budi objektivan pa ćeš onda vidjeti da je po potpisivanju sarajevskog sporazuma i priznavanjem hrvatske stanje bilo više manje sređeno i da nije bilo nikakvih većih borbenih djelovanja i pomjeranja linija

...i još jedna stvar fulao si i ovo sa milkom čokoladom ,brate prašinario sam toga dosta ali te čokolade vidio nisam a naročito u tome vremenu, nisam niti pohvatao što bi to trebali i značiti ,hebeš čokoladu pa nismo djeca


postovanje Kobrin sin,
naravno da izbjegava reci kad je to bilo, kada se desilo koji mijesec.
Pitao sam ga za njegovu kucu nije odgovorio. Ako je njegova kuca zasto
nije rekao, a iznosi ovdje hrpu imena ljudi svakakih mrtvih i zivi.
Zasto recimo nije rekao kako su iz vojarne u Derventi rokali po naselju okolo i to kako spada, divlje po cijelom naselju poceli su dana 31.03.1992
Isto tako za slucaj kada je grupa cetnika dosla u grad jos 1991 godine u 10. mijesecu kada su dobili u gradu po nosu od nasih momaka Muslimana i Hrvata, to je bila masovna tucnjava, vec su tada uzgajali veliko srpstvo u nasem gradu, nije jos bio rat, cak se nije pucalo na hrvatska sela, mislim ono iz Lijesca kada su poceli zveckat oruzjem je bilo skoro dva mijeseca kasnije.

sb323ar
09.11.2011., 18:59
Da bi pojedinci koji omalovažavaju ljude koji su se borili u Posavini shvatili kakve su borbe tamo bile, te protiv čega i koga smo se borili, postavio sam jedan kratki isječak sa Odžačko Modričkog ratišta, točnije selo Jakeš. Snimak prikazuje čim smo djelovali na neprijateljsku avijaciju, te učinak avio bombi na civilne ciljeve.

Ovdje je prikazan doček aviona u poniranju te njegov cilj. Napomenuću, svojim sam očima gledao po desetak aviona istodobno u zraku a nismo imali čim djelovati.

Ovaj snimak je još jedno svjedočanstvo neutralnosti JNA, te realni prikaz ratnika po kojima mnogi pljuju.

http://www.youtube.com/watch?v=Z7G3Atta0oA

S obzirom da sam dobio pet upozorenja od moderatora radi ranijih postova gdje sam pobijao argumentirano ranijeg sugovornika, a mnogo Vas je pročitalo te moje postove koji su obrisani, izgleda da je došlo vrijeme da ovaj forum ostane uskraćen za mnogo materijala koje sam bio spreman podijeliti, a koji je jedinstven i nema ga na netu.

Ovdje ću sad postaviti ovu sliku. Reći ću samo da je slika iz Odžaka u B.Posavini. Vi izvucite zaključak i recite svoje mišljenje.

http://i40.tinypic.com/vb060.jpg

rezon@tor
10.11.2011., 08:52
Mala napomena:
Kad vidite da netko podjebava nemojte se previše obazirati.
Podjebavanje se počesto obriše skupa s odgovorima.

Kad je netko bezobrazan bolje je prijaviti poruku, nego se previše truditi objasniti bezobrazniku bezobrazluk.

Nemojte očekivati moderatorsku reakciju odmah i sad, kad dođemo ćemo pročistiti.
Lakše je čistiti ako inače konstruktivni forumaši ne odgovaraju na bezobrazluk.
Ja pročitam svaku poruku na podforumu koja me dočeka kad dođem (nisam jedini koji čisti ovdje).

Aurgelmir
10.11.2011., 20:11
Da bi pojedinci koji omalovažavaju ljude koji su se borili u Posavini shvatili kakve su borbe tamo bile, te protiv čega i koga smo se borili, postavio sam jedan kratki isječak sa Odžačko Modričkog ratišta, točnije selo Jakeš. Snimak prikazuje čim smo djelovali na neprijateljsku avijaciju, te učinak avio bombi na civilne ciljeve.

Ovdje je prikazan doček aviona u poniranju te njegov cilj. Napomenuću, svojim sam očima gledao po desetak aviona istodobno u zraku a nismo imali čim djelovati.

Ovaj snimak je još jedno svjedočanstvo neutralnosti JNA, te realni prikaz ratnika po kojima mnogi pljuju.

http://www.youtube.com/watch?v=Z7G3Atta0oA

S obzirom da sam dobio pet upozorenja od moderatora radi ranijih postova gdje sam pobijao argumentirano ranijeg sugovornika, a mnogo Vas je pročitalo te moje postove koji su obrisani, izgleda da je došlo vrijeme da ovaj forum ostane uskraćen za mnogo materijala koje sam bio spreman podijeliti, a koji je jedinstven i nema ga na netu.

Ovdje ću sad postaviti ovu sliku. Reći ću samo da je slika iz Odžaka u B.Posavini. Vi izvucite zaključak i recite svoje mišljenje.

http://i40.tinypic.com/vb060.jpg

Rušenje katoličke crkve nekoliko mjeseci poslije okupacije.

Slika nekih blentavih Švicaraca koji su popušili četničku priču da su crkvu RAKETOM (!!!) srušile "ustaše u povlačenju".

A jasno ko dan da je na slici miniranje, i da je tajming fotografiranja bio savršeno namješten...

sb323ar
10.11.2011., 20:31
Rušenje katoličke crkve nekoliko mjeseci poslije okupacije.

Slika nekih blentavih Švicaraca koji su popušili četničku priču da su crkvu RAKETOM (!!!) srušile "ustaše u povlačenju".

A jasno ko dan da je na slici miniranje, i da je tajming fotografiranja bio savršeno namješten...

Bingo. "6 kolovoza švicarske ugledne dnevne novine „Tages Anzeiger“ objavile su opširan tekst o početku rata u Bosni i Hercegovini"

Dakle, 6.8.1992 je text objavljen, Odžak je pao 13.07.1992, dakle, nije prošlo niti mjesec dana od rušenja do objave texta.

Fotografija na novinskom isječku je manja i lošije kvalitete, došao sam u posjed gore objavljene fotografije koja je solidne razlučivosti te sam ju umnožio i dostavio na mnogo mjesta, između ostalih i župnom uredu crkve Sv.Ivana Krstitelja u Odžaku. U crkvenim knjigama će ostati duže kao svjedok jednog vremena.

jeti2
11.11.2011., 00:10
AGRESIJA NA OPCINU ORASJE
Opcina je Orasje u sjeveroistocnom dijelu Bosanske Posavine (28 367 stanovnika). Na zapadu i jugozapadu granici s opcinom Bosanski Samac, na juznom dijelu s opcinom Gradacac i na istocnom s opcinom Brcko.

Ocito je da su Hrvati vecinsko pucanstvo na podrucju ove opcine. Na visestranackim izborima, apsolutnu vecinu glasova osvojila je Hrvatska demokratska zajednica. Ostvarenje planova velikosrpske politike na podrucju opcine Orasje srpski nalogodavci povjerili su Stevi Josipovicu, predsjedniku Srpske demokratske stranke opcine Orasje (nakon visestranackih izbora bio je tajnik Skupstine opcine Orasje), Cvijetinu Josipovicu, dopredsjedniku Skupstine opcine Orasje, Aci Risticu, direktoru poduzeca "Peradarstvo" u Orasju te Davoru Ganilovicu, predsjedniku gradskog odbora SDS-a u Orasju. Za glavnog koordinatora velikosrpskih aktivnosti odreden je Srbin od posebnog povjerenja, Lazar Mirkic, inace osobni prijatelj Radovana Karadzica. Zivio je u selu Covic Polje, a bio je direktor Zemljoradnicke zadruge u Donjem Zabaru. Jedan od glavnih velikosrpskih ideologa u ovoj opcini bio je i Mirko Stevanovic, odvjetnik. Za ostvarenje vojnog dijela plana, posebno zaduzenje imao je Niko Peric iz Loncara, bivsi policajac, dok je za prikupljanje obavjestajnih podataka bio zaduzen Jovo Arsenic, zvan Cackalica, inspektor kriminalisticke policije u Orasju.

Velikosrbi su, podudarno predvidenom planu okupacije Bosanske Posavine, i opcinu Orasje ubrojili u svoj teritorij te su preko narucenih kolovoda i drugih, prema naredbama svojih nalogodavaca, vrlo rano otpoceli pripreme za oruzanu okupaciju ove opcine. Njihova djelatnost tijekom 1991. godine odvijala se postupno. Srediste djelatnosti za opcinu Orasje Srbi su postavili u selo Donji Zabar, a prvi dio plana bio je politicki, a potom vojni ustroj Srba u ovom selu te u okolnim selima Covic Polje, Loncari i Lepnice.

U narednoj etapi njihova djelatnost je ukljucila organiziranje Srba u gradu Orasju, te na krilnim podrucjima opcine, na zapadnom dijelu u selu Bukova Greda, a na istocnom u selu Kopanice. Pocetno su Srbi vojno ustrojeni i naoruzavani za kasniju okupaciju ove opcine. Glavno vojno srediste JNA bilo je u Pelagicevu, a pomocna djelatnost usuglasavana je iz sela Obudovac, u opcini Bosanski Samac.

Buduci da se opcina Orasje nalazila, tijekom 1991. godine, u nepodrednoj blizini bojista u Republici Hrvatskoj (Vinkovci, Vukovar, Osijek) srpski teroristi upravo nju medu prvima u Bosanskoj Posavini odreduju za svoja djelovanja. Kao i u drugim opcinama i u ovoj uznemiruju ljude, onemogucuju rad vlasti, predstavljajuci njezine legalno izabrane djelatnike nesposobnim, a i uzrocnicima nespokoja gradana.

Da bi u svemu tome bili uvjerljiviji, diverzanti JNA, 22. rujna 1991. godine, na vrlo podmukao nacin ruse most na rijeci Savi kod Orasja, koji njima strateski nije bio znacajan. Tim cinom JNA je ovu opcinu vojno okruzila jedinicama aktivnog i pricuvnog sastava. Celnistvo hrvatskog naroda pravodobno je prepoznalo velikosrpske namjere te je organiziralo obranu onako kako je to u postojecim okolnostima bilo izvedivo. Osnovani opcinski krizni stab ustrojio je obrambene strukture, opremio ih, te nabavio odredene kolicine pjesadijskog oruzja.

U namjeri da onemoguci organiziranje obrane hrvatskog i muslimanskog naroda u ovoj opcini, JNA je u jednom trenutku usla u grad, s ciljem da prisvoji vojne evidencije iz Ureda za narodnu obranu. Organizirani hrvatski narod je, suprotstavljajuci se, onemogucio vojnike JNA u toj namjeri, tako da su neobavljena posla napustili grad. Bio je to prvi poraz JNA u ovoj opcini da bi kasnije, tijekom rata, upravo u napadima na opcinu Orasje, dozivjela potpun poraz u borbama s braniteljima Hrvatskog vijeca obrane.

Nastavljajuci svoje djelovanje, JNA nastavlja i subverzivnu i diverzantsku djelatnost. Primjenjujuci metode iz susjedne opcine Bosanski Samac, teroristi JNA eksplozivom ruse dalekovode i druge objekte od posebne vaznosti.

jeti2
11.11.2011., 00:11
...Potkraj 1991. godine JNA zavrsno ustrojava svoje vojne jedinice. Djelatnost vojnog ustroja u samom Orasju, JNA ostvaruje u juznom dijelu grada, u Novom Naselju. Imajuci u vidu da je u predratnim godinama tu doseljen veci broj Srba i da je polozajno najblize srpskom selu Covic Polje, srpsko rukovodstvo ovdje dovozi naoruzanje i vojnu opremu. Dijeli sve to mjesnim Srbima koji su vec bili ustrojeni u Cetu teritorijalne obrane Orasje. Preostalo naoruzanje, vojnu opremu, streljivo i eksploziv, Srbi su pred sam pocetak rata smjestili u novosagradenu pravoslavnu crkvu u ovom dijelu grada.

Osnovana ceta rezervnog sastava JNA Orasje, imala je cetiri voda. U prvom i drugom bili su Srbi iz Orasja, u trecem iz prigradskih zaselaka Gajevi i Draganovci, a u cetvrtom iz sela Lepnica. Ovaj posljednji bio je spona sa srpskim vojnim jedinicama u selima Covic Polje, Loncari i Donji Zabar.

Iako se ljudstvo i zapovjednistvo ove cete cetnicke vojske mijenjalo u odredenim vremenskim razdobljima, njenu osnovu cinio je sastav iz prilozena originalnog dokumenta.

Koliko su velikosrpske zelje okupirati opcinu Orasje bile ozbiljne, najrjecitije govore pronadeni dijelovi vojne opreme i ratnog materijala, nakon bjegstva pripadnika ove postrojbe iz grada, u pocetku rata. Naime, u kucama u kojima su stanovali pripadnici ove postrojbe JNA i njihovi kolovode u Orasju, pronadeni su golemi dokazi o vojnim namjerama JNA da okupira ovu opcinu.

Iz predocene dokumentacije vidi se da su se velikosrpski kolovode sveobuhvatno pripremali da i ovdje uspostave srpsku drzavu. Vidljivo je, naime, da je, pored naoruzavanja, stanovnistvo srpske nacionalnosti istodobno pripremano i ideoloski (o tome svjedoci pronadena literatura s opisanim velikosrpskim konceptima, kao npr. knjiga Slobodana Milosevica "Godine raspleta", srpski novac bivse Kraljevine Jugoslavije itd.).

Radi osiguranja desnog, istocnog krila zamisljenog napada, JNA u selu Kopanice osniva cetu svog rezervnog sastava. Na lijevom, zapadnom, zamisljenom pravcu napada na opcinu Orasje, JNA je u selo Bukova Greda postavila pojacani vod, koji je prvenstveno svega imao zadacu povezivanja s glavninom napadnih cetnickih snaga iz sela Obudovac i Batkusa, a bio bi izveden razbijanjem hrvatske obrane u selima Bok i Ostra Luka. Na takav nacin bi okupatorske snage u podrucju rijeke Tolisa izisle na rijeku Savu. Ovim zamisljenim vojnim pothvatom JNA je namjeravala Orasje odsjeci od slobodnog teritorija opcine Bosanski Samac, odnosno opcine Brcko, cime bi ova opcina cijela bila u okruzenju te bi bili ostvareni svi uvjeti za njezinu potpunu okupaciju.

Kako je JNA naoruzavala Srbe u Bukovoj Gredi i kako je osnivala vojne postrojbe u tome selu, kazuju zarobljeni pripadnici ove postrojbe:

- Todor Bozic, sin Markov, roden 1938. godine, Srbin iz sela Bukova Greda:

“...U vremenu od 5. do 10. travnja 1992. godine u moje dvoriste dosao je Andrija Gavric. Tom prilikom on je pod kaputom donio i predao meni pusku tipa M-48 i sedam kutija metaka. Rekao mi je da uzmem pusku, a da cu kasnije biti obavijesten sto cu dalje raditi. Poslije sam cuo da je on i drugim Srbima u selu podijelio oruzje te da je u nasem selu formirana srpska vojna jedinica ...”.

- Pero Bozic, zvan Postar, sin Petkov, roden 1954. godine, Srbin iz Bukove Grede:

"... Prvi sastanak Srba u Bukovoj Gredi organizirao je Andelko Gavric, a odrzan je u kuci Joce Bozica. Sastanak su vodili Andelko Gavric i Niko Bozic. Andelko je tada rekao da cemo dobiti oruzje od JNA. Dogovoreno je da nabavu i dovozenje oruzja organiziraju Andelko Gavric, Vukasin Bozic i Niko Bozic. Takoder je dogovoreno da se u nasem selu organizira vojna formacija razine voda, a za komandira tog voda postavljen je Andelko Gavric. Vod je imao cetiri odjeljenja, a komandiri odjeljenja su bili: Goran Savic, Zarko Maksimovic, Lazo Vasiljevic i Vukasin Bozic. Ja sam zaduzio automat tipa "spagin". Poznato mi je da je rucni bacac zaduzio Vukasin Bozic. Jednom prilikom ja sam bio s jednom grupom Srba iz naseg sela u Pelagicevu, u komandi JNA, kod potpukovnika Stevana Nikolica. Koliko ja znam, oruzje je u nase selo dovezeno u tri navrata. Prva kolicina oruzja dobivena je od kapetana JNA Subotina koji se s komandom nalazio u selu Obudovac. Organizaciju oko dolaska paravojne formacije "Beli orlovi" vodio je Mirko Jovanovic, zajedno s jednim covjekom iz Slatine i jednim iz Bosanskog Samca...”.

jeti2
11.11.2011., 00:12
...Potkraj 1991. godine JNA zavrsno ustrojava svoje vojne jedinice. Djelatnost vojnog ustroja u samom Orasju, JNA ostvaruje u juznom dijelu grada, u Novom Naselju. Imajuci u vidu da je u predratnim godinama tu doseljen veci broj Srba i da je polozajno najblize srpskom selu Covic Polje, srpsko rukovodstvo ovdje dovozi naoruzanje i vojnu opremu. Dijeli sve to mjesnim Srbima koji su vec bili ustrojeni u Cetu teritorijalne obrane Orasje. Preostalo naoruzanje, vojnu opremu, streljivo i eksploziv, Srbi su pred sam pocetak rata smjestili u novosagradenu pravoslavnu crkvu u ovom dijelu grada.

Osnovana ceta rezervnog sastava JNA Orasje, imala je cetiri voda. U prvom i drugom bili su Srbi iz Orasja, u trecem iz prigradskih zaselaka Gajevi i Draganovci, a u cetvrtom iz sela Lepnica. Ovaj posljednji bio je spona sa srpskim vojnim jedinicama u selima Covic Polje, Loncari i Donji Zabar.

Iako se ljudstvo i zapovjednistvo ove cete cetnicke vojske mijenjalo u odredenim vremenskim razdobljima, njenu osnovu cinio je sastav iz prilozena originalnog dokumenta.

Koliko su velikosrpske zelje okupirati opcinu Orasje bile ozbiljne, najrjecitije govore pronadeni dijelovi vojne opreme i ratnog materijala, nakon bjegstva pripadnika ove postrojbe iz grada, u pocetku rata. Naime, u kucama u kojima su stanovali pripadnici ove postrojbe JNA i njihovi kolovode u Orasju, pronadeni su golemi dokazi o vojnim namjerama JNA da okupira ovu opcinu.

Iz predocene dokumentacije vidi se da su se velikosrpski kolovode sveobuhvatno pripremali da i ovdje uspostave srpsku drzavu. Vidljivo je, naime, da je, pored naoruzavanja, stanovnistvo srpske nacionalnosti istodobno pripremano i ideoloski (o tome svjedoci pronadena literatura s opisanim velikosrpskim konceptima, kao npr. knjiga Slobodana Milosevica "Godine raspleta", srpski novac bivse Kraljevine Jugoslavije itd.).

Radi osiguranja desnog, istocnog krila zamisljenog napada, JNA u selu Kopanice osniva cetu svog rezervnog sastava. Na lijevom, zapadnom, zamisljenom pravcu napada na opcinu Orasje, JNA je u selo Bukova Greda postavila pojacani vod, koji je prvenstveno svega imao zadacu povezivanja s glavninom napadnih cetnickih snaga iz sela Obudovac i Batkusa, a bio bi izveden razbijanjem hrvatske obrane u selima Bok i Ostra Luka. Na takav nacin bi okupatorske snage u podrucju rijeke Tolisa izisle na rijeku Savu. Ovim zamisljenim vojnim pothvatom JNA je namjeravala Orasje odsjeci od slobodnog teritorija opcine Bosanski Samac, odnosno opcine Brcko, cime bi ova opcina cijela bila u okruzenju te bi bili ostvareni svi uvjeti za njezinu potpunu okupaciju.

Kako je JNA naoruzavala Srbe u Bukovoj Gredi i kako je osnivala vojne postrojbe u tome selu, kazuju zarobljeni pripadnici ove postrojbe:

- Todor Bozic, sin Markov, roden 1938. godine, Srbin iz sela Bukova Greda:

“...U vremenu od 5. do 10. travnja 1992. godine u moje dvoriste dosao je Andrija Gavric. Tom prilikom on je pod kaputom donio i predao meni pusku tipa M-48 i sedam kutija metaka. Rekao mi je da uzmem pusku, a da cu kasnije biti obavijesten sto cu dalje raditi. Poslije sam cuo da je on i drugim Srbima u selu podijelio oruzje te da je u nasem selu formirana srpska vojna jedinica ...”.

- Pero Bozic, zvan Postar, sin Petkov, roden 1954. godine, Srbin iz Bukove Grede:

"... Prvi sastanak Srba u Bukovoj Gredi organizirao je Andelko Gavric, a odrzan je u kuci Joce Bozica. Sastanak su vodili Andelko Gavric i Niko Bozic. Andelko je tada rekao da cemo dobiti oruzje od JNA. Dogovoreno je da nabavu i dovozenje oruzja organiziraju Andelko Gavric, Vukasin Bozic i Niko Bozic. Takoder je dogovoreno da se u nasem selu organizira vojna formacija razine voda, a za komandira tog voda postavljen je Andelko Gavric. Vod je imao cetiri odjeljenja, a komandiri odjeljenja su bili: Goran Savic, Zarko Maksimovic, Lazo Vasiljevic i Vukasin Bozic. Ja sam zaduzio automat tipa "spagin". Poznato mi je da je rucni bacac zaduzio Vukasin Bozic. Jednom prilikom ja sam bio s jednom grupom Srba iz naseg sela u Pelagicevu, u komandi JNA, kod potpukovnika Stevana Nikolica. Koliko ja znam, oruzje je u nase selo dovezeno u tri navrata. Prva kolicina oruzja dobivena je od kapetana JNA Subotina koji se s komandom nalazio u selu Obudovac. Organizaciju oko dolaska paravojne formacije "Beli orlovi" vodio je Mirko Jovanovic, zajedno s jednim covjekom iz Slatine i jednim iz Bosanskog Samca...”.

jeti2
11.11.2011., 00:14
...U svojim planovima srpski kolovode temeljito su obavili vojne pripreme. Isplanirali su sve inacice za okupaciju ove opcine. Jedna je podrazumijevala i povlacenje cetnicke vojne postrojbe i drugih gradana srpske nacionalnosti iz samoga grada. Kako je to bilo zamisljeno, najzornije govori pronadena shema borbenog djelovanja cetnicke vojske u Orasju, a bila je isplanirana pocetkom 1992. godine, s rokom razrade do 4. ozujka te godine.

Podudarno planu osvajanja hrvatskih prostora u Bosanskoj Posavini te vec ostvarenim aktivnostima u drugim opcinama, potkraj travnja 1992. godine cetnicki agresor obavlja zavrsne pripreme za okupaciju opcine Orasje.

Nakon agresije na Bosanski Samac, cetnicki kolovode 18. travnja 1992. godine pozvali su na pregovore predstavnike legitimne vlasti opcine Orasje u selo Donji Zabar. Radi odrzavanja mira, delegacija opcine je prihvatila poziv i sljedeci dan pregovarala sa srpskom stranom. Srbe je predstavljala pregovaracka ekipa u kombiniranom sastavu orasko-bosanskosamacke velikosrpske klike u kojoj su bili Lazo Mirkic i Aco Ristic, oba s podrucja opcine Orasje, Blagoje Simic predsjednik "srpske opstine Samac", Mirko Jovanovic, predsjednik vlade te ”opstine", Milos Bogdanovic, sekretar za narodnu obranu u toj “Srpskoj opstini " i Dragan Dordevic, zvan Crni, komandir paravojne Seseljeve postrojbe koja je dosla iz Srbije. Vecina njih bila je u vojnim odorama JNA, naoruzana automatskim oruzjem. Predstavnicima opcine Orasje priopcili su da su osnovali "Srpsku opstinu Orasje" te da traze dio grada Orasja koji, prema njima, treba uci u sastav te njihove "opstine".

Bio je to zapravo trik, podvala srpske strane, kako bi legalizirali boravak svoje novoosnovane vojne postaje u gradu. Time bi stvorili temeljne uvjete za njegovu okupaciju. Nakon nekoliko dana, predstavnici opcine Orasje ponovno su pozvani na pregovore sa Srbima. Pozvao ih je potpukovnik Stevan Nikolic, a razgovor su vodili u komandi JNA u Pelagicevu. Izaslanstvo opcine Orasje i treci put je pozvano na razgovor, sada u vojarnu JNA u Brcko 28. travnja 1992. godine. Receno im je tada da JNA nece napadati opcinu Orasje. Njezin glasnogovornik bio je potpukovnik Pavle Milenkovic, komandant vojarne.

Sto znaci zadana "srpska rec", pokazali su u praksi srpski agresori vec sutra. Naime, 29. travnja 1992. godine otpoceo je napad JNA na opcinu Orasje. Neposredno prije toga, dok su jos vodeni pregovori, srpski kolovode su iz grada postupno evakuirali srpske zene i djecu, kako ne bi bili izlozeni granatama koje ce ubrzo uputiti na Orasje i okolna hrvatska sela. Osnovana ceta tzv. "Srpske teritorijalne obrane Orasje" stavljena je u stupanj bojevog djelovanja, zajedno s artiljerijskim orudima JNA postavljenim na odgovarajucem odstojanju. Poduzete mjere i namjere cetnickog agresora najslikovitije predstavlja raspored vojne postrojbe cetnicke vojske na prilazima Orasju, iskazan u “Dnevni zapovijesti komandira cete” za 19. i 20. travnja 1992. godine, ciji je izvornik prilozen u ovoj knjizi.

Za napad na opcinu Orasje, koji je dakle poceo 29. travnja 1992. godine, cetnici su odabrali istocni pravac. Ne slucajno. Na ovakav nacin zeljelo se postici dva cilja. Okupacijom sela Lepnica, Jenjic, Vidovice i Kopanice odsijeca se cijeli istocni dio opcine Orasje, jer je zbog svog prostornog polozaja najlaksi za napad, a najtezi za obranu. Okupacijom ovog teritorija, otvoren je napadni pristup Orasju i s istocne strane. Drugi znacajan cilj koji je neprijatelj zelio postici je vec videno teritorijalno presijecanje Bosanske Posavine i odvajanje teritorija opcine Brcko od njezine cjeline. Ovim bi se zapravo obavilo posljednje vertikalno presijecanje Bosanske Posavine od sjevera prema jugu. Tako bi cetnicki agresor bio na rijeci Savi u predjelu sela Lijesce (Bosanski Brod), grada Bosanskog Samca i sela Vidovice - Kopanice u opcini Orasje. Prvi stupanj okupacije Bosanske Posavine JNA bi tako uspjesno zavrsila.

Napadna djelovanja na ovaj dio opcine Orasje agresor je otpoceo rano ujutro jakom topnickom vatrom po naseljenim mjestima i civilnom stanovnistvu. Napad JNA i paravojnih postrojbi krenuo je s polaznih polozaja iz sela Donji Zabar, Loncari i Covic Polje. Pored postrojbi JNA koje su vec ranije bile u selima Loncari, Donji Zabar, Covic Polje, Lepnica, Obudovac i drugdje, u napadu je sudjelovala i paravojna formacija Seseljevaca iz Srbije, ista ona koja je vec sudjelovala u okupaciji Bosanskog Samca. Svim ovim cetnickim postrojbama, prilikom agresije i okupacije sela Jenjic, Vidovice i Kopanice, zapovijedao je Ljubomir Zivanovic, major JNA. Pored pjesadije cetnicke vojske, u napadu je sudjelovala i oklopno-mehanizirana postrojba s cetiri tenka i cetiri prage. Izmedu ostalih, tenkovske posade cetnicke vojske predvodili su: Milan Vujic, Slavko Zigic, Slobodan Vujic, Makso Gajic i Dragan Kuslakovic. Jedan od zapazenijih lokalnih cetnickih komandira u ovom napadu bio je Niko Peric iz sela Loncari. Nedovoljno naoruzani za borbu s nadmocnijim agresorom, branitelji ovih hrvatskih sela, nakon krace borbe, morali su se povuci.

Pravodobno je evakuiran veci broj stanovnistva. Ipak, u selima su ostali uglavnom stariji ljudi, koji nisu zeljeli napustati svoje domove. Cetnicka vojska je u sela Vidovice i Kopanice usla 1. svibnja 1992. godine. Sve Hrvate koje su zatekli u svojim kucama pripadnici okupatorske vojske su pobili, cineci pritom stravicne zlocine. Jedan broj osoba je izmasakriran sjekirama i nozevima, dok je najveci broj strijeljan, na mjestima gdje je zatecen.

Iz sela Vidovice u zarobljenistvo su odvedene dvije osobe, a jedna od njih, Joso Knezevic, prosvjetni djelatnik iz ovoga sela, razapet je na kriz i utovaren u kamion JNA kojeg su vozili Seseljevci te je mucen dok nije izdahnuo.

Prilikom okupacije cetnici su ubili sljedece osobe:

SELO VIDOVICE
1. Florijan Vincetic, sin Jakobov, roden 1945., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
2. Mijo Janjic, sin Pavin, roden 1936., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.l992.;
3. Anda Janjic, kci Martinova, rodena 1913., iz sela Vidovice, ubijena 1.5. l992.;
4. Manda Janjic, kci Martinova, rodena 1942., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
5. Ruska Ivkic, kci Pavina, rodena 1915., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
6. Luca Knezevic, kci Vidanova, rodena 1920., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.1992.;
7. Ruza Doknjas, kci Vidanova, rodena 1929., iz sela Vidovice, ubijena 1.5.l992.;
8. Ivo Zuparic, sin Marijanov, roden 1935., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
9. Luka Bjelic, sin Marijanov, roden 1919., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992.;
10. Anto Mikic, sin Mandin, roden 1917., iz sela Vidovice, ubijen 1.5.1992..

SELO KOPANICE
1. Ivo Zuparic, sin Vidanov, roden 1945.,iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
2.Pavo Zuparic, roden 1939., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.l992.;
3. Joso Zuparic, sin Ilijin, roden 1963., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
4. Duro Ivkic, sin Antin, roden l940., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
5.Ivan Markovic, sin Tunjin, roden 1924., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
6. Ilija Zuparic, sin Tunjin, roden 1936., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.l992.;
7. Mato Lukacevic, sin Markov, roden 1938., iz sela Kopanice, ubijen 1.5.1992.;
8. Marija Lukacevic, kci Matina, rodena 1935., iz sela Kopanice, ubijena 1.5.1992.;

SELO JENJIC
1. Andrija Miskovic, sin Terezijin, roden 1942., iz sela Jenjic, ubijen 1.5.1992.;
2. Drago Janjic, sin Martinov, roden 1933., iz sela Jenjic, ubijen 1.5.1992..

jeti2
11.11.2011., 00:16
...ored stravicnih zlocina nad ljudima u ovim selima, pripadnici cetnicke vojske potpuno su opljackali svu pokretnu imovinu, a sve gospodarske i obiteljske objekte su unistili. Od sest stotina i sezdeset obiteljskih kuca u Vidovicama, sest stotina kuca je zapaljeno i sruseno. U ovom selu su do temelja eksplozivom srusene dvije katolicke crkve. Ukupna materijalna steta u selu Vidovice procjenjuje se na oko milijardu i pol njemackih maraka. Nesto manja steta evidentirana je u selima Kopanice i Jenjic.

- Zarobljeni pripadnik formacije JNA koja je sudjelovala u okupaciji hrvatskog sela Vidovice, Jovo Stevanovic, Srbin, roden 1952.godine, iz Loncara, kaze:

"... Negdje potkraj ozujka 1992. godine ja sam, zajedno s vecim brojem ljudi iz sela Loncari, pozvan na sastanak koji je odrzan u Omladinskom domu u nasemu selu. Taj sastanak su vodili Niko Peric iz Loncara i major Ljubomir Zivanovic, koji je inace bio na sluzbi u vojarni JNA u Brckom, a - prema mom saznanju - rodom je iz Srbije. Rekli su da ce Srbima u nasemu selu, kao i u drugim srpskim selima, biti podijeljeno oruzje i da se moramo vojno ustrojiti. Ja sam 6. travnja 1992. godine dobio pismeni poziv koji su mi urucili pripadnici Vojne policije. U pozivu je stajalo da sam duzan javiti se na mobilizaciju istoga dana u selo Donji Zabar, kod osnovne skole. Po dolasku, vidio sam da su tu okupljeni vojni obveznici iz sela Loncari, Covic Polje i Donji Zabar. Svi smo zaduzili vojnicke SMB uniforme. Tada je stotinu i petnaest ljudi iz Loncara zaduzilo uniforme. Zapazio sam i spomenutoga majora Zivanovica. Takoder sam zapazio da je u skoli u Donjem Zabaru smjesteno oko stotinu cetnika iz Srbije, ali mi nije poznato kojoj formaciji su pripadali. Nakon desetak dana, svi smo ponovno pozvani u selo Loncare, kod Doma. Tada smo zaduzili oruzje; ja sam zaduzio automatsku pusku M-70A, streljivo za nju i odgovarajuci pribor. Nasa vojna formacija bila je razine cete, a zapovjednik je bio Niko Peric. Imao je cin kapetana. Komandiri vodova bili su Ranko Simic, sin Blagojev, a u njegovom vodu sam se i ja nalazio, Slobodan Vujic, sin Stankov i Milorad Gajic, sin Milosev. Tada smo bili rasporedivani na vojnicke duznosti i to tako da smo osiguravali prilazne putove selu i vitalne objekte. Desetak do petnaest vojnika iz Loncara 29. travnja rano ujutro, upuceno je u selo Lepnice. Tamo se okupilo dosta vojnika iz drugih sela: Covic Polja, Donjeg Zabara, Obudovca i Pelagiceva. Bio je prisutan i major JNA Ljubomir Zivanovic, a takoder je bio i nas komandir Niko Peric. Bila je tu i kompletna jedinica cetnika koji su dosli iz Srbije, a koji su, kako sam vec rekao, boravili u Donjem Zabaru. Tada je major Ljubomir Zivanovic svima prisutnima objasnio koncepciju napada na hrvatsko selo Vidovice i naredio napad. Osim pjesadije, u ovom napadu sudjelovala su i cetiri tenka i cetiri prage. Posadu prvog tenka cinili su: Zdravko Zigic, sin Simov, Ljubisa Adamovic, sin Perin, Milan Vujic, sin Stankov, Dragan Vujic, sin Ilijin, svi iz Loncara. Posadu drugoga tenka cinili su: Makso Gajic, sin Boskov, Slavko Zigic, sin Simin, Milan Curcic, sin Dusanov, svi iz Loncara, a nije mi poznato tko je bio cetvrti clan. Posada treceg tenka bila je iz Donjeg Zabara, a znam da su u njoj bili Dragan Kuslakovic i Zoran Zarkic, dok za cetvrti tenk ne znam tko je bio u posadi. Jednu je pragu vozio momak nadimkom Plecko, iz Obudovca. Major Ljubomir Zivanovic je prije pocetka napada rekao svim vojnicima, a posebno cetnicima iz Srbije, da - ukoliko zauzmu selo Vidovice - mogu sebi prisvojiti svu imovinu koju nadu u ovom hrvatskom selu. Sam napad poceo je negdje oko devet sati.

Zelim takoder izjaviti da su, pored osoba koje sam vec naveo, u napadu na Vidovice, koliko se sjecam, sudjelovali i: Zoran Markovic, Ranko Simic, Slobodan Jovic, sin Vasin, Brano Cvitkovic, sin Nikin, Ljubisa Trubajic, sin Ostojin, Slobodan Vujic, Milorad Gajic, Slobodan Gajic, sin Cvjetinov, Milan Semberovic, zvan Miki, sin Nikolin.

Mi smo napad na selo Vidovice izveli djelujuci iz vise pravaca, a ja sam bio u formaciji koja je napad izvela iz pravca magistralnog puta Orasje - Loncari. Iz nasih tenkova je otvarana jaka vatra po samom selu, tako da je dosta kuca u selu poruseno. Nas napad je trajao negdje do 13,30 sati te smo mi tada usli i zauzeli selo Vidovice.

Po ulasku u selo ja sam u dvoristu jedne kuce pronasao sjekiru srednje velicine, duzine drske oko cetrdeset centimetara, koju sam ponio sa sobom. Krecuci se kroz selo, u zaselku zvanom Albanija, na putu sam susreo jednu zenu, Hrvaticu, iz sela Vidovice, staru oko sezdeset i pet godina. Bila je obucena u seljacku nosnju crne boje. Prilikom tog susreta, iako mi ta zena nije nista rekla, ja sam zamahnuo sjekirom koju sam drzao objema rukama, te sam udario ovu zenu ostricom sjekire u predjelu vrata. U tom momentu ta zena je jauknula i rekla mi je, koliko se mogu sjetiti: "Zasto me udari?" Ja sam ponovno zamahnuo sjekirom i jos jednom je udario na isti nacin, nakon cega je ova zena pala na put. Ja sam nakon toga nastavio kretanje, dok je ta zena ostala da lezi na putu. Posto je ovo vidio, moj desetar, Zoran Markovic, rekao mi je: "Zasto ubi zenu"? Da sam to ucinio, i na kakav nacin, poslije sam pricao Simic Ranku, svom vodniku.

Posto smo okupirali ovo selo, pripadnici nase vojske su iz kuca kupili skupocjenije stvari, tehnicke aparate, osobna vozila i slicno. Poslije povratka u Loncare cuo sam u pricama da je u selu Vidovicama ubijeno oko deset civila, ali mi nije poznato pojedinacno, tko je ostale ubijao. Dana 2.5.1992. godine ja sam zajedno s Gajic Maksom, njegovim autom, posao u Vidovice, kako bismo pljackali hrvatsku imovinu. Tom prilikom nas su zarobili pripadnici HVO-a".

U selu Vidovicama razoreno je i unisteno hrvatsko kulturno nasljede: crkveni arhiv, crkveni inventar, mjesni arhiv, narodne rukotvorine, niz objekata starije arhitekture, veliki broj predmeta etnografskog obiljezja itd. Prema svojoj vec ustaljenoj metodologiji, Srbi su, zaokruzujuci svoje genocidne postupke u ovim selima, promijenili ime sela Vidovice, te su ga bili nazvali "Vukovo" (prema poginulom “Seseljevcu” iz Pljevalja, cetniku Aleksandru Vukovicu, zvanom Vuk).

Valja napomenuti da je ovaj prostor, odnosno sela Vidovice, Kopanice i susjedno selo Vucilovac, osloboden 23. listopada 1992. ucinkovitim akcijama Hrvatskog vijeca obrane. Srpski genocid potvrduje cinjenica da za vrijeme srpske okupacije ovih sela, u razdoblju od 1. svibnja do 23. listopada 1992., ni jedna osoba hrvatske nacionalnosti koja je tu ostala - nije prezivjela, sve su ubijene. Na koji nacin su pripadnici srpskih postrojbi motivirani za ratne zlocine u Bosanskoj Posavini koje je planirala, poticala i koordinirala komandna struktura general-staba JNA i Saveznog sekretarijata na narodnu obranu SFRJ, sa sjedistem u Beogradu, najrjecitije govori istup njihova visokog oficira, pukovnika Mihajla Durdevica. (Roden je u Srpskoj Tisini, opcina Bosanski Samac, a u tijeku 1992. godine nalazio se na duznosti inspektora glavne inspekcije SSNO, zaduzenog u ime JNA za koordinaciju odredenih aktivnosti u okviru okupacije Bosanske Posavine). Na sastanku s komandirima jedinica JNA, koje su sudjelovale u agresiji na opcinu Orasje, 21. svibnja 1992., naznacio je glavni cilj njihove borbe "... opstanak srpstva i ujedinjenje Srba, te opstanak na svojoj zemlji”, misleci pritom na prostor Bosanske Posavine. 7)

jeti2
11.11.2011., 00:18
Pripadnike cetnickih vojnih formacija njihovi zapovjednici i politicki vode su i materijalno motivirali za agresiju. Nakon okupacije sela Vidovice i Kopanice jednom broju pripadnika srpskih jedinica koje su sudjelovale u okupaciji ovih hrvatskih sela, podijeljen je dio opljackane hrvatske pokretne imovine, o cemu svjedoci zarobljeni originalni popis, koji se ovdje prilaze.

U daljnjem tijeku rata, neprijatelj je nastavio izvodenje bojevih djelovanja po slobodnom teritoriju opcine Orasje. Posebice je granatiran sam grad, odnosno civilno pucanstvo koje je citavo vrijeme rata zivjelo u njemu. Da bi slomio otpor branitelja, neprijatelj je vrlo cesto bombardirao i avio-raketirao, sam grad Orasje. Zrakoplovi tipa "MIG" posebice su bombardirali vitalne objekte u gradu, a narocito skelski prelaz, gdje se nalazio najveci broj civila. Krateri aviobombi nastali su u neposrednoj blizini hotela, robne kuce, vatrogasnog drustva, skele itd. Cilj agresora bio je sto vise porusiti, pobiti sto vise civila, okupirati grad kao opcinsko sjediste, te na taj nacin slomiti otpor branitelja. I pored svega toga, branitelji opcine Orasje odolijevali su svim napadima neprijatelja, sto je odmah u pocetku napada bio predznak da ce iz nametnutog rata izaci kao pobjednici. Nakon okupacije dijela ove opcine, kako je to vec naznaceno, obrambene snage opcine Orasje ucvrstile su svoje redove te spremno docekale napade neprijatelja.

Okosnicu i udarnu snagu obrane Orasja, cinili su hrvatski domoljubi iz ove opcine koji su sudjelovali, tijekom 1991., u obrani hrvatske domovine, a koji su se pocetkom cetnicke agresije na opcinu Orasje vratili, kako bi branili vlastitu obitelj i rodnu grudu. Sa stecenim ratnim iskustvom, u odorama hrvatske vojske, koju su zadrzali kao uspomenu, unosili su pomutnju u redove neprijatelja i jednostavno mu u samom pocetku rata dali do znanja da na hrvatsko tlo ove opcine nece krociti.

U selu Bukova Greda branitelji su otkrili, 8. svibnja 1992., ranije formiranu jedinicu JNA. Jedan broj pripadnika ove postrojbe je zarobljen, zajedno s vecom kolicinom oruzja i streljiva, pa je sprijecen planirani napad JNA na zapadni dio opcine, a zarobljena kolicina oruzja i streljiva znatno je ojacala obrambenu moc. Na osnovi pronadene dokumentacije, vidljivo je da je ova postrojba JNA imala sljedeci sastav:

Tablica II: SASTAV JNA U ORASJE

Zarobljeni pripadnici ove vojne postrojbe, njihovi pomagaci i suradnici, prijavljeni su Medunarodnom crvenom krizu, ciji su ih predstavnici citavo vrijeme njihova boravka u zatvoru obilazili. Razoruzavanje ove vojne postrojbe JNA u Bukovoj Gredi samo je za odredeno vrijeme odlozilo planirani napad neprijatelja na zapadni dio opcine Orasje. Da bi ostvario zacrtani cilj, 19. srpnja 1992., agresor je silovito napao podrucje citave opcine, s glavnim pravcem udara na selo Ostra Luka, posebice na zaselak Galici. Napad je neprijatelj izveo sa svojih uporista u selima Batkusa i Obudovac, dakle s prostora opcine Bosanski Samac. Neprijatelj je odbijen, a njegove postrojbe su porazene. U nastavku rata, u pokusaju da svakako okupira opcinu Orasje, srpski agresor je upotrebljavao razlicite sastave svojih postrojbi, koristeci pritom svu raspolozivu vojnu tehniku. Najveci ratni zlocinci pojavljivali su se tijekom rata kao organizatori napada srpske vojske na ovom ratistu u ulozi zapovjednika. Valja spomenuti one najodgovornije, jer su iza njihovih zapovijedi ostali teski ratni zlocini, prije svega nad civilnim stanovnistvom. To su general Ratko Mladic, general Manojlo Milovanovic, general Momir Talic, general Novica Simic, general Slavko Lisica, potpukovnik Stevan Nikolic, potpukovnik Mile Beronja, major Ljubomir Zivanovic, pukovnik Mihajlo Durdevic, i mnogi drugi. Stotine civilnih osoba na podrucju opcine Orasje poginulo je ili ranjeno od ispaljenih raketa, granata, avio-bombi i drugih ubojitih sredstava ispaljenih prema zapovijestima ovih srpskih komandanata. Tisuce obiteljskih kuca je poruseno ili osteceno. Deseci katolickih vjerskih objekata poruseni su ili osteceni. Neprijatelj je na teritorij opcine Orasje, na naseljena mjesta i civilno pucanstvo, za vrijeme rata ispalio na tisuce granata i vise od trideset raketa tipa luna, na desetine raketa tipa volkov itd. Posebnu brutalnost cetnicki je agresor iskazao za vrijeme svibanjske ofenzive 1995.g., u napadima na opcinu Orasje. Nakon poraza u zapadnoj Slavoniji, u Republici Hrvatskoj, srpski agresor je ofanzivom "Osveta", napao slobodne prostore opcina Orasje i Bosanski Samac, zeleci ih okupirati. Agresor je upotrijebio svoje najelitnije postrojbe. Zapovijedao je general Momir Talic. Hrvatski su branitelji i u ovim borbama porazili neprijatelja, sto je znacilo pobjedu ne samo u ovim borbama, nego u ovom cijelom ratu. Koliku je zlocinacku brutalnost neprijatelj iskazao u ovoj ofanzivi, prema civilnom stanovnistvu opcine Orasje, govori cinjenica da je samo 7. kolovoza 1995.g. od cetnicke granate u selu Matici poginulo osam petnaestogodisnjaka i sesnaestogodisnjaka.

Srpski agresor je u Bosanskoj Posavini slomljen i porazen, upravo na orasko - samackom ratistu, ne uspjevsi okupirati i ovaj prostor na kojemu, kao i u cijeloj Bosanskoj Posavini, Hrvati zive stoljecima. Od agresora se obranio naoruzani hrvatski narod u borbi za svoju opstojnost.

IZ Knjige: Ratni zločini u Bosanskoj Posavini

sb323ar
12.11.2011., 14:19
Poslije OA "Angela" Svilaj, u kojoj sam izgubio jedanaest prijatelja, te u kojoj su mi bili zarobljeni sedmorica prijatelja (jedan od njih se "objesio u zatvoru" - službeno izvješće), a imajući informacije o patnjama koje su prošli u zatvorima i logorima, patnjama i "strijeljanjima" kroz koje su prolazili, čekajući sve ovo vrijeme da institucije rade svoj posao (jer imaju svjedočanstva zarobljenih), pomoći ću istima nekim detaljima:

U DGS (državna granična služba) Bosanski Brod, točnije, na graničnom prijelazu, radi osoba koja je iste (moje prijatelje) mučila, tukla i iživljavala se na njima. Za sada toj osobi neću otkriti ime (jer znam da je SIPA prije nekoliko mjeseci ispitivala o tom slučaju), ali svako strpljenje ima svojih granica.

Evo Vam materijal gospodo, izvadite predmet iz ladice.


P.S. Svaki moj post ima razlog. Ovdje je razlog da se pojedinci malo zamisle kad putuju.

sb323ar
12.11.2011., 18:28
Dana 23.4.1992 civili se izvlače skelskim prijelazom u Donjem Svilaju. Video sam isjekao jer nisam želio da se vide lica vojnika u pratnji skele. Vidljivo je da se civili izvlače sa vrećicama u rukama, to im je i ostala sva materijalna imovina koju su spasili. http://www.youtube.com/watch?v=9k7QmoO2dEE

Ovo je za one koji kukaju o progonu stanovništva. Kad budem imao vremena, postaviću i video civila pobijenih u istom mjestu, kao i pripadnike "junaka" koji su ga osvojili.

Ovdje sam isjekao stanje na ulici u centru Odžaka, na samom početku rata. http://www.youtube.com/watch?v=nxXCMy3wS5M

Hehe, nije nas puno više niti bilo :D

sb323ar
12.11.2011., 20:04
ajde napiši ime tog zločinca neka se vidi ovdje......:kava:

Polako prijatelju:top:, nek se službe prvo očituju. Obećavam da ću objaviti.

Da nastavimo malo sa video materijalom:

Učinak (rezultat), "selektivnog" bombardiranja neprijateljske avijacije, Odžak, "Puzića Mahala", prva kuća do starog groblja, udaljenost od centra grada cca 200-300 metara.

http://www.youtube.com/watch?v=w43PYGnIW4k

"Učio sam od neprijatelja" - izgleda da je najbolje glasno kukati.

DebeliXXL
13.11.2011., 16:23
Bosanska posavina se proteže malo više od Odžaka do Dervente. Niko ništa o Brčkom, tamo je cijeli grad bio konclogor. Tamo su koljači nadamašili sve ratove u svireposti pa i svoje mrske neprijatelje Ustaše.
To samo potvrđuje da kao društvo odgajamo i ubojice, i treba im samo pružti priliku da se pokažu.
Ista priča s Dobojem, cijei grad je Konclogor, gdje ljudi žive u svojim stanovima i čekaju noć kad će doći i po njih.
Bosanki Šamac je stradao prvi, ništa manje nego drugi.

Kd sve spoznaš onda Dervetna, Odžak i Bos. Brod nisu puno stradali imali su vremena se pripremiti.
Poslije Orašja jedini grad gdje su četnici dobili po zubima je Gradačac. Tamo nismao imali rezervnu domovinu, i pomoć, sami smo se obračunali s koljačima.

sb323ar
13.11.2011., 17:03
Bosanska posavina se proteže malo više od Odžaka do Dervente.

Ja se dotaknem i ostalih mjesta, koliko toliko. Ne mogu pričati o onomu što ne znam detalje. Zašto se ne uključiti malo više i detaljnije nam svima objasnite šta se tamo sve dešavalo.

goldietrickz
13.11.2011., 17:09
Kd sve spoznaš onda Dervetna, Odžak i Bos. Brod nisu puno stradali imali su vremena se pripremiti.


Bosanski Brod se imao vremena pripremiti? a kako tocno je imao vise vremena od drugih ako su tamo sukobi poceli vec 3.3.1992, dakle prije nego drugdje u Bosni i Hercegovini? :ne zna:

sb323ar
13.11.2011., 17:27
Nisam rekao da si nacionalista samo da mi tvoji postovi djeluju ekstremni i neobjektivni jer niječeš sve vaše nazovimo zločine a na kvadrat sve naše,da se tako izrazim,to je već na granici između zdravog patriotizma i nacionalizma.Poštujem ako je tako kako kažeš,ja bih najsretniji bio kada nikada više na ovim prostorima ne bi bilo ratova ali prvo moramo sazreti u glavi.Ja sam već napisao da sam patriota i da volim srpski narod i da sam ponosan zbog toga ali zaista nikog ne mrzim samo ne mogu u glavi poslagati tvrdnje koje tvrdiš,previše vređaš moju inteligenciju,cifre,činjenice koje koristiš mi režu vijuge a znam da nisam paglu,ne mogu naći nit stobom a trudim se ljudski!:)
Što se tiče četništva opet moramo koristii činjenice,da li se slažeš samnom da je NDH zauzimala prostore Bosne,Srbije?

Moji postovi su potkrijepljeni imenima, papirima, video materijalom, slikama, konkretnim mjestima. Zašto bi to bilo na granici nacionalizma? Zar da mi savo štrbac piše povijest. Ja i moji prijatelji smo tamo krvarili i znamo dobro šta je tamo bilo. Dok sam živ ću podsjećati ove mlade generacije o tome šta je bilo. Razlika između mene i save štrbca je što ja ne izmišljam imena i događaje i što ja ne primam nikakvu naknadu za svoj rad.

Kažeš da ne možeš shvatiti "činjenice koje koristim". To i jesu činjenice de facto, to se dogodilo, tako je bilo, ne znam šta ti smeta...

budimo ljudi
13.11.2011., 17:32
:lol:

JNA dijeli oruzje "svim gradjanima"? smijesne li raspre, smijesnog li diskutanta.
Šta ti je smješno,nisu Srbi krivi što su najbrojniji narod u JNA bili,ja ti znam dosta hrvata i muslimana koji su u početku bili u JNA pa posle bježali,dezertirali,do polovine 1992 JNA više ne postoji u Bosni,formira se VRS,dok je postojala vodila se starim sistemom bratsvo,jedinstvo,stim da od sukoba u Hrvatskoj postaje jasno da hrvati iz Bosne masovno prelaze u redove HV.Recimo moj prvi komšija je ratovao u Vukovaru,išao kao dobrovoljac ili šta već dok sam ja skoro pola godine od toga radio normalno,nisam imao ni puške,uniforme,ništa živo,znaš li ti uopšte podatak da je u Sarajevu izginuo jedan broj mladih vojnika makedonaca koju su se tu našli ni krivi ni dužni.

ivan.ridjan
13.11.2011., 18:05
Nemoj se smatrati prozvanim,moja sugestija je kao rođenom bratu,ta istorija nije tako daleka kako ti se čini.Pošto ostavaljaš ubjedljivo najviše postova koji su po mome skromnome mišljenju daleko od objektivnog,skrećem ti pažnju da takav načina razmišljanja dovodi do zločina gdje stradaju nevini.Ne moraš u životu nikada počiniti zločin,ali ako svoju djecu odgajaš kao što iznosiš postove može biti veoma opasno,ne mora ni tvoje dijete počiniti zločin ali može tvoj unuk ili praunuk.Sve što radimo u životu nosi određene posledice i ima veće posedice nego što vidimo u ovome trenutku.Istina je nedostižna jer je u praksi neizvodljiva zbog nas samih,ljudski rod je sklon sam sebi praviti istinu kako njemu odgovara,svaki čovjek ima svoju istinu koja u globalu čini milione drugih istina a istina je jedna,ko to ima apsolutno pravo da zakupi istinu ovoga svijeta,ko smo mi da određujemo i zaključujemo istine.Primjetio si da ne pričam puno o opštini Opštini Odžak jer nemam previše informacija iz toga kraja ali iz drugih krajeva gdje sam bio iznesem,tvoja i moja istina se ne poklapaju čak što više u pojedinim trenutcima se rapidno udaljava jedna od druge za 180 stepeni,nekada se približimo na 45 ali uglavnom se držimo između 90 i 180 stepeni,puno je to druže,ne zapitaš li se nekada da nisi postao ekstrem a da toga još nisi ni svjestan!

Usput, mali OT, moj stric, dijete od nepunih 7 godina, ubijen je od četnika. Gdje su ono oni izjednačeni s antifašistima?
Za sve ljude koje istinski interesuje četnički pokret mora malo dublje ući u analizu,opet si izbacio poluinformaciju.Četnici su bili antifašisti,njihova ideologija nema nikave veze sa nacističkom ideologijom,istina je da je postojalo nekoliko frakcija koje su imale saradnju sa Njemcima ai samo u cilju da se sačuva stanovništvo od odmazde.Desanka Maksimović je opjevala u krvavoj bajci najbolje stanje srpskog civila za vrijeme okupacije.Moramo se pogledati u oči i biti ljudi,NDH je bila država koja je imlala svoje organe koje su sprovodili određene naredbe,četnici i partizani u cijeloj toj priči predstavljaju otpor diverzatntskog karaktera nekda stihijski,nekda organizovan i planski lai uglavnom manjeg inteziteta,po šumama i livadama Bosne i Srbije,oslobode jedno selo pa se povuku,oslobode drugo.Orden koji je posthumno Dražo Mihajlović dobio nije spao s neba,u pitanju su hiljade spašenih američkih i savezničkih pilota,četnici su bili antifašisti i to ne može niti jedna vlada promjeniti,to što su radili zločine,to je druga stvar!Ne bježim ja od toga,onaj rat je bio još suroviji od ovoga,ja bukvalno znam za ogroman broj slučaja gdje su braća bila podeljena na četnike i partizane,gdje su bukvalno ubijali jedne druge!Ustaše su bile režimska vojska i policija,a partizani i četnici diverzantski otpor,razlika je velika!


Čitam već danima tvoje laži . Ili si notorna neznalica , ili si samo srbin u borbi za bolju i lažiranu prošlost .

Četnici antifašisti :rofl:

Dakle , takve kretenske izjave moraju se po stoti put protuargumentirati .

Četnici su bili antifašiste kao što je to bio i sam musolini i hitler .

Već je par Srba pokušavalo prodavati te bljuvotine na forumu , no naslušao sam ih se i uživo .

Dakle , recimo da ne znaš da su četnici bili i kao pokret i kao organizirana vojska - fašisti i nacisti . Te smradovi koji su ubili stotine tisuća nesrba , ali i Srba koji su bili protiv njihovog manijakalnog pokreta ubojica i silovatelja , te pljačkaša .

Poznato ti je valjda da je draža mihajlović blisko surađivao sa njemcima , te sa talijanima . nedić i ostali "vrli antifašisti" su očistili Beograd i Srbiju od Židova . Kako "antifašistički" .

Nadalje , očito se praviš ćosav kad izbjegavaš istinu i upravo o ubojstvima stotina američkih i engleskih pilota od strane četnika . A ti pišeš da su ih oni spašavali :lol: :rofl: . Evo ti i filmska ekranizacija četnika kao "antifašista"
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=force%2010%20from%20navarone&source=web&cd=4&ved=0CEgQFjAD&url=http%3A%2F%2Fmojtv.hr%2Ffilm%2F5790%2Fsila-s-navaronea.aspx&ei=Kf6_TsiJCIrKhAf_1pWTBA&usg=AFQjCNEMYP3p9-gxSD_A9RLNx_85Yad7ew&cad=rja

Pregledaj film i pročitaj dokumentaciju , pa češ shvatiti tko su bili četnici koji su ubijali američke i engleske pilote.

Glupi englezi su forsirali četnike do 1944 , kad su shvatili da ih četnici levate i varaju , jer najbliže surađuju sa nacistima i fašistima .

Od tada daju naklon titovim partizanima . draža mihajlović je dobio famozno priznanje "borca antifašiste" od grupe američkih idiota , te je ubrzo ta sramota i potpuno uklonjena . A valjda ti je poznata i činjenica da četnici i ustaše skupa sa njemcima ratovali rame uz rame , na pojedinim područjima i to često . A po tebi , samo su ustaše bili nacisti i fašisti :lol:

Čede su skidale kokardu , pa stavljali zvijezde i obratno , kako je smradovima odgovaralo . A najgore od svega što je velika većina ostala živa i nekažnjena nakon svojih zločina po cijelom prostoru . Veći dio se infiltriro kod tita i to mu je bila kobna greška . Velika greška , te jaram za sve ostale narode u tada budućoj jugi .

Iako nije poznato , što je tito onda bio srbima ? Što ubiše svoje "saveznike antifašiste" ? Zašto je tito ubio dražu mihajlovića i ostale četnike - "antifašiste" . Tvoj odgovor ?



Šta ti je smješno,nisu Srbi krivi što su najbrojniji narod u JNA bili,ja ti znam dosta hrvata i muslimana koji su u početku bili u JNA pa posle bježali,dezertirali,do polovine 1992 JNA više ne postoji u Bosni,formira se VRS,dok je postojala vodila se starim sistemom bratsvo,jedinstvo,stim da od sukoba u Hrvatskoj postaje jasno da hrvati iz Bosne masovno prelaze u redove HV.Recimo moj prvi komšija je ratovao u Vukovaru,išao kao dobrovoljac ili šta već dok sam ja skoro pola godine od toga radio normalno,nisam imao ni puške,uniforme,ništa živo,znaš li ti uopšte podatak da je u Sarajevu izginuo jedan broj mladih vojnika makedonaca koju su se tu našli ni krivi ni dužni.

Srbi su naoružavani još krajem 80-tih i početkom 90 - te od strane četnićke tzv . jna . Tako da ne laprdaj.

Imam rodbine i braće po oružju - prijatelja , koji su otprilike mojih godina i zadržavani su u tzv . jna silom 1991 i 1992 . Dosta ih je uspilo pobjeći , no mnogi i nisu ...

Držali su i Slovence i Albance , Makedonce te ostale narode protiv njihove volje . Srpka agresija i borba da mučki okupiraju nesrpske zemlje i pobiju što više Hrvata , Muslimana , nesrba , je uspila vam izuzetno , no izgubili ste oteto , jer je prokleto i vraća vam se kao bumerang . Zbog tog žala ste godinama sa jednim te istim lažima i vraćate se iznova sa svojim "istinama" .

Dakle , nekoliko Prijatelja i mnoštvo Hrvata te nesrba , koji su neki i dan danas u HV -u , su silom i pod prijetnjom smrću , srpski smradovi - oficiri tzv . jna , odvlaćili na agresiju u Vukovar i Vukovarsko područje , te Osjećko područje .

Bili su stacionirani u Srbiji i išli na "teren" u Vukovar i Osijek .

Neki su poginuli od četnićke paljbe i neznanja gdje je tko , preklapanja sile raketno-topničkih razaranja civilnih objekata Vukovara , neki su ubijeni od četnićkih oficira tzv . jna jer nisu htjeli ići i pucati na civile i Hrvate koji su branili svoje domove . A neki su uspjeli pobjeći iz Srbije tek 1992 i kasnije .

Njegova grupa se spasila preko Hrvata iz Subotice . Uspili su pobjeći preko Mađarske , tek u kasnu jesen 1992 , a u tzv . jna je otišao početkom 1991 ! ! !

Osim nekolicine udbaša , kos-ovaca i izdajnika svojih naroda , Hrvati nisu htjeli sudjelovati u veliko srpskoj agresiji na Hrvatsku i BIH .

Loš vam je i drzak pokušaj relativizacije i tobožnjeg "žala" za jugom i njenom "obranom" od strane jna - napadom na nesrbe , Hrvatsku i BIH . A četnici ti antifašiste bili :lol: :rofl:

sb323ar
13.11.2011., 18:06
Recimo moj prvi komšija je ratovao u Vukovaru,išao kao dobrovoljac ili šta već dok sam ja skoro pola godine od toga radio normalno,nisam imao ni puške,uniforme,ništa živo,znaš li ti uopšte podatak da je u Sarajevu izginuo jedan broj mladih vojnika makedonaca koju su se tu našli ni krivi ni dužni.

Za prvi dio boldanog texta, znaš li ti (kad si se već dotakao Vukovara) od kad do kad je trajao sukob tamo. Sad se vrati nekoliko stranica unazad pa pročitaj detaljno onu presudu koju sam postavio i u njoj ćeš naći kad su srbi iz novog grada dobili oružje u ruke, i to upravo iz vp derventa, tvoga grada, tvoje vojske, ah da, više su voljeli novogradske srbe nego vas oko kasarne.

Za drugi dio boldanog texta, kažeš da su se tu našli ni krivi ni dužni. Zašto onda ne okriviš starješinu koji ih je tu poslao, pa ljudi moje svi se sjećamo (barem mi iz BiH, jer je televizija prenosila uživo) početka rata u Sarajevu, dešavanja oko Vraca, izlaska oklopa na ulice...

Kad već spominješ makedonce koji su izginuli, ja ću ti spomenuti jednog hrvata iz Gornjeg Svilaja, spaljen u tenku u zapadnoj slavoniji, neću mu spomenuti ime. Taj hrvat je bio mladi vojnik u bivšoj vojsci, njegov tenk je pogođen protuoklopom tamo, čovjek kaže da je morao biti u njemu jer je imao upereno oružje u glavu. Šta su pripadnici HV trebali napraviti, zamoliti ih možda da hrvati i ostali nesrbi izađu van te tek onda pucati?

jeti2
13.11.2011., 18:21
DEBELIXXL evo o Brčkom:

AGRESIJA NA OPCINU BRCKO

Kada se analizira agresija na Bosansku Posavinu koja je trajala od 1992. do 1995. godine, nedvojbeno se moze zakljuciti da je velikosrpski plan predvidio tri stupnja njezine izvedbe. Prvo je predvideno visestruko vertikalno presijecanje odnosno parceliziranje Bosanske Posavine, pravcem jug-sjever. Drugi je stupanj predvidao njezino horizontalno razdvajanje od ukupnog teritorija Bosne i Hercegovine, po duzini, probijanjem tzv. koridora, na pravcu istok-zapad. Posljednji, treci stupanj predvidao je ciscenje unutar stvorenih dzepova. Odmah po okoncanju prvog stupnja, cetnickom okupacijom hrvatskih sela Jenjic, Vidovice i Kopanice te izbijanjem na rijeku Savu, agresor je poceo ostvarivati drugi dio svoga plana. Pocelo je to 1. svibnja 1992. godine, napadom s istoka na opcinu Brcko. Opcina Brcko (87 627 stanovnika) na krajnjem je istoku Bosanske Posavine. Ona prakticno predstavlja ulazna vrata u Bosansku Posavinu, s istoka. U ukupnoj strukturi stanovnistva ove opcine najmanje je bilo Srba (18 128), Hrvata je bilo 22 252, a Muslimana 38 617 te ostalih 8 630. Hrvatsko pucanstvo uglavnom naseljava zapadni i sredisnji dio opcine.

Predratna atmosfera u opcini Brcko bila je ista kao i u susjednim opcinama. Vec opisano ponasanje celnika SDS-a i drugih velikosrpskih ideologa, iz susjednih opcina, bila su schema ponasanja i u ovoj opcini, inace najbrojnijoj u Bosanskoj Posavini.

Bez obzira na to sto je u opcini Brcko zivjelo samo dvadeset posto Srba, imajuci u vidu njezino znacenje za ostvarenje ukupnog velikosrpskog plana, ona je takoder bila uracunata u srpske proracune kao njihov teritorij. Kako bi to i ostvarili, srpski ideolozi su isplanirali masovni genocid nad Hrvatima i Muslimanima, a da bi to i uradili, predvidjeli su vise nacina, prije svega masovno unistavanje hrvatskog i muslimanskog naroda, masovno silovanje djevojaka i zena, te unistavanje kulturnih, duhovnih i materijalnih odrednica njihova povijesnog trajanja na ovim prostorima. Tako zamisljeno etnicko ciscenje Hrvata i Muslimana moglo se ostvariti samo ozivljavanjem srpskih kolektivnih frustracija, ozivljavanjem idola iz srpske mitologije, kako bi se na taj nacin pokrenuli valovi srpskog barbarizma koji ce, u ime navodno ugrozenog srpstva, ciniti takve zlocine kakvi nisu zabiljezeni u novijoj svjetskog povijesti. Srpska politika etnickog ciscenja svoj prakticni prikaz ima upravo na prostorima Bosanske Posavine, i u opcini Brcko.

Za agresiju na ovu opcinu JNA se posebno pripremala u svojim utvrdama, u vojarnama u Brckom (komandant je bio pukovnik Pavle Milenkovic, a casnik sigurnosti kapetan Milan Petrovic), u selu Krepsic, te u izdvojenom zapovjednom mjestu Sedamnaestog tuzlanskog korpusa, u Pelagicevu. Opcina Brcko je u svom istocnom zaledu imala jake postrojbe JNA te paravojne cetnicke postrojbe na prostoru opcine Bijeljina: “Arkanovce”, “Seseljevce”, “Bele orlove” i druge. Valja dodati da su u vojarnu JNA u Brckom mjesec dana prije agresije pristigle i paravojne postrojbe kapetana Dragana. Uvod u sam rat u ovoj opcini bilo je rusenje mostova na rijeci Savi, sto su 30. travnja 1992. godine, u jutarnjim satima, izveli cetnicki diverzanti kapetana Dragana. Prema slobodnim procjenama, na pjesackom mostu u Brckom, u trenutku diverzije, nalazilo se oko sezdeset ljudi, okrutno ubijenih njegovim rusenjem.

jeti2
13.11.2011., 18:28
...
Sutradan, 1. svibnja 1992. godine, grad je okupiran. JNA i pripadnici paravojnih postrojbi zauzeli su sve vitalne objekte u Brckom. Muslimani i Hrvati iz grada bjeze u okolna naselja: u Palanku, Brku, Rahic, Zovik i druga. Nazalost, mnogi Muslimani i Hrvati kasno su shvatili namjere srpskog agresora te su ostali u okupiranom gradu da bi vrlo brzo postali bespomocne zrtve agresora, prije svega cetnickih koljaca. U prigradskim naseljima osnovana obrana opcine Brcko oduprla se agresoru te je zaustavljeno njegovo napredovanje prema jugu.

Etnicko ciscenje Hrvata i Muslimana u Brckom pocinje 2. svibnja 1992. godine, da bi u narednih nekoliko dana, na raznim mjestima u gradu, bilo ubijeno nekoliko stotina gradana nesrpske narodnosti. (Zgrada SUP-a, hotel “Posavina”, Trgovacki centar, pored rijeke Brke, itd.). Ljudi su izvodeni iz svojih kuca i ubijani na dvoristu ili na ulici. Oni koji su prezivjeti nalete cetnika u prvom zahvatu, deportirani su u logor.

Najpoznatiji dio logora u Brckom je Luka. U hangarima i krugu ove rijecne luke Muslimani i Hrvati masovno su likvidirani. Prema jos uvijek neutvrdenim tocnim pokazateljima, tu je na najbrutalniji nacin ubijeno oko tri tisuce ljudi. Izmedu ostalog, ubijalo se i masovnim strijeljanjima. Tijela ubijenih su bacana u Savu ili su kamionima odvozena u svinjogojske farme i drugdje, te bagerima zatrpavana u masovne grobnice.

Izmedu ostalih, najpoznatiji cetnicki zlocinci su Goran Jelisic, zvan Adolf i Ranko Cesic (obojicu je Medunarodni sud za ratne zlocine vec optuzio!), Monika Ilic, kci Borina, te Rajko Rajcic. U sportskoj dvorani “Partizan” koja se nalazi u samom sredistu grada, posebice prvih dana okupacije, Hrvati i Muslimani su takoder likvidirani. Civili su dovodeni u dvoranu, zlostavljani, muceni i ubijani. Kasnije je jedan broj osoba iz Brckog (njih oko tisucu) odveden u logor Batkovic, gdje su takoder zlostavljani i ubijani. U mucenju logorasa i likvidacijama u ovom logoru posebice su se isticali Fikret Piklic, Dzemal Zahirovic, zvan Spajzer, (zatocenike je ubijao udarcem kamena ili lomljenjem kraljeznice), Gligor Zoric, Veselin Nikolic i drugi. Poseban zlocin u ovom gradu je silovanje nesrpkinja, zena i djevojaka. Masovnost i nacin silovanja svjedoci da se nedvojbeno radi o sustavnom, unaprijed planiranom, politicki motiviranom spolnom nasilju kao posebnom obliku genocida.

Poznato je da je odmah nakon okupacije grada u kavani Vestfalija otvoren bordel, u koji su dovodene nesrpkinje iz Brckog zbog izivljavanja cetnickih zlikovaca. Tu je zlostavljan nesrpski zenski etnos, unistavan na najsvirepiji nacin (odsijecanjem dojki, masakriranjem tijela...). Vecina tih zena je nakon perverzija nad njima ubijana, kako bi se izbrisali tragovi ovih morbidnih zlocina. Gole nesrpkinje na ulicama Brckog, stravicni krici iz Vestfalije, ono je sto pamte ocevici, kao uspomenu na te dogadaje i na to apokalipticno vrijeme i neljude. Slicni oblici morbidnog spolnog nasilja su uoceni i u dijelu logora Luka. Neke se od prezivjelih djevojaka i zena nikad nece oporaviti od prozivljenog soka. Mnoge od njih su dugo zadrzavane u zatocenistvu kako ne bi mogle prekinuti trudnocu. Time se svjesno pokusala produbiti trauma ovih zena, njihovih obitelji i sire drustvene sredine. Znakovito je da se uzrok takvog ponasanja cetnika javlja u kulturno-politickom kodu, koji je zaveden u kolektivnoj memoriji, a koji se obnavlja kroz mitologiju i rituale (nosanje “mostiju” Cara Lazara u predratnom vremenu po sirem prostoru bivse Jugoslavije), te se to u odredenom trenutku instrumentalizira za aktualne politicke ciljeve. (Govor Slobodana Milosevica na Gazimestanu 1989.g.). Time je ponasanje cetnika odredeno kao zlocinacko i perverzno, a jednaka je logicka konzekvenca i ciljeva velikosrpske politike. Zadaca je te politike zapravo bila proizvesti kolektivno ludilo Srba, ozivljavanjem kolektivnih mitoloskih frustracija, kako bi se pocinili masovni zlocini nad nesrpskim narodima koje bi populacijski reducirali i ucinili ih politicki i kulturno nebitnim cimbenicima te proizveli toliku mrznju koja bi onemogucila svaki suzivot.

jeti2
13.11.2011., 18:30
...
O dogadanjima i zlocinima cetnika u Brckom, izdvajam samo neke izjave svjedoka.

- R.B.- 01, zatocenik logora Luka:

“... Te veceri u jednom od hangara logora Luka ostalo je nas deset. Cetnici nisu nista htjeli govoriti, ali smo pretpostavljali da ce se nesto gadno dogoditi. Istjerali su nas sve van, naredivsi nam da skinemo ono malo traljave odjece sa sebe i poceli nas tuci. Jedan mi je rekao da se ne bojim, jer ce nas te veceri pobiti. Nakon pet minuta dosla je Monika i rekla mi da se obucem i odem u hangar. Ostali su ostali. Cuo sam jauke, onda i pucnje. A nakon toga i cudesan Monikin smijeh. Pokusao sam zaspati, ali nisam uspio. Sutradan je dosla Monika, ta djevojka-monstrum, rekla mi da odem pokupiti mrtve iza hangara i da se vratim. Otisao sam iza hangara i ugledao ljude bez oci, nogu, ruku, i drugih dijelova tijela. Pogledao sam okolo. Nigdje nikoga nije bilo. Nisam oklijevao. Skocio sam u Savu i zaplivao ...”.

- R.B.- 02, iz Brckog:

“...Nas tri muskarca i dvije zene sklonili smo se 5. svibnja 1992.godine u podrum kuce u kojoj smo stanovali u Brckom. Nakon stanovita vremena glas izvana rekao je da imamo tri minute da se predamo ili ce baciti bombu. Kada smo izasli, otjerali su nas pred Dom zdravlja u Brckom i cijelo vrijeme tukli kundacima. Jedna starica je pod udarcima pala i ostala lezati.

Skupljeni narod su tu razdvojili. Oko sto i osamdeset do dvije stotine muskaraca odveli su u dzamiju. Ta grupa je tu ostala cetiri dana, a ja sam vec poslije cetrdeset i osam sati prebacen na drugo mjesto. Prvu hranu dobili smo tek nakon dva dana. Kazna i za najmanju primjedbu bila je od udaranja batinom po dlanu do odsijecanja uha, nosa ili skakanja sa stola na grudni kos.

Mladic, Musliman, kojeg su u gradu zvali Sarajka, razapet je na kriz usred grada. Nakon dva dana sto do sto i dvadeset ljudi odveli su u restoran poduzeca Laser. Nocu je dolazio cetnik kojeg su zvali Ranko, star oko trideset godina. Prozivao bi ljude po prezimenu i pred zgradom ih klao. Strazari bi trazili da legnu na zemlju tako da nam nisu vise bili na vidiku. Kada bi oni otisli i kada smo se mogli primaci prozoru, vidjeli smo mrtve ljude prerezana vrata. U susjednoj prostoriji do restorana bilo je desetak zena razlicite dobi. Taj Ranko, iz sela Potocari, silovao je zenu, majku dvoje djece. Bila je prisutna i njezina majka. Nocu 7. svibnja 1992. prebacen sam u logor Luka. To je bio carinski skladiste s prozorima visokim cetiri metra. Stakla su bila razbijena. Sedam dana smo sjedili na betonu, gusto stisnuti. Ljude iz SDA i druge, prezimenom su prozivali, po trojicu, da izadu, nakon cega smo culi tri metka, a oni se vise nisu vracali.

Inace su sve radili u simbolici broja tri, kao sto se krste s tri prsta. Ja sam kroz odskrinuta vrata hangara vidio da su te ljude stavljali da bocno legnu, s glavom na plocnik blizu sahta, gdje je poslije klanja otjecala krv. Krvnici su bili iz okolice Bijeljine i iz Srbije. To znam jer su vrlo cesto, pijani, s nama nepovezano pricali. Po ekavskom dijalektu su iz Crne Trave (Srbija). Glavni koljac u ovom logoru zvao se Goran Jelisic, a on je iz okolice Bijeljine. Koljac je bio i jedan major JNA, kao i jedan kojeg poznajem od ranije kao strojovodju.

Do 16. svibnja 1992.godine, svake su veceri ubijali izmedu dvadeset i pet i trideset ljudi. Zadnji je ubijen Avdo Karic. Dosli su nocu u dvanaest sati s crvenim beretkama na glavi. Jedan od njih je rekao: “Tri dobrovoljca mi trebaju”. Zatim su ih ubili.

Poslije toga datuma prestala su ubijanja, ali smo vidjeli leseve ljudi koje su dovozili. Do 16. svibnja 1992. godine ubijene su bacali u Savu, gole, a poslije su ih spaljivali u kafileriji. Ljudi su dovozeni osobnim vozilima iz grada i u prvo vrijeme u Potocarima zatrpavani u masovne grobnice, zatim su odvozeni kamionima, hladnjacama, da bi na kraju bili spaljivani. To mjesto se nalazi na putu iz Brckog prema tvornici Interplet. Jednog dana dovezli su deset do dvadeset mladica, starih osamnaest do dvadeset godina, golih, s iscupanim spolnim organima. Imali su odsjecene i usi i nosove. Zatocenici su sluzili za utovar i istovar leseva. Cetnik imenom Ilija prijetio nam je spravom napravljenom od zice, slicnoj skarama. U donjem dijelu ta zica je savijena tako da omogucava cupanje. Od ukupno tisucu i pet stotina zatocenih u logoru, stotinu i dvadeset ih je spaseno i izaslo je na osnovi neke intervencije ili novaca. Takoder znam da je u Brezovom Polju bio otvoren logor-bordel s djevojcicama i djevojkama iz Brckog...”.

jeti2
13.11.2011., 18:32
...
- R.B.- 03, iz Brckog:

“... Borbe oko Brckog zvanicno su pocele 1. svibnja 1992.godine. Ja sam bio politicki neutralan te, kao poslovan covjek, nisam glasovao za nacionalne stranke. U mojim odnosima je jos uvijek bilo velikog duha jugoslavenstva. Stanovao sam u zgradi koja je bila vrlo blizu vojarne JNA u Brckom. Kada je poceo rat, mi smo se krili u podrumu nase zgrade. Vidio sam da je pred garnizon JNA doslo jedanaest autobusa bijeljinske registracije, koji su pripadali nekom prevoznickom poduzecu iz Bijeljine. Iz svakog od tih jedanaest autobusa, kada su stali, izaslo je troje do petoro ljudi, u uniformama, sa subarama na glavi, s kokardama i dobro naoruzanih. Ti cetnici, koji su izasli iz autobusa postrojili su se i formirali jednu kolonu, a zatim usli u brcanski garnizon. Tu ih je tadasnja JNA svecano docekala salutiranjem, pozdravima i ljubljenjem po tri puta.

Ostali u autobusima bili su civili, naoruzani automatima. Ispred autobusa, isao je jedan kombi s velikim i jakim razglasom. Na kombiju je bila crna zastava s lubanjom, a na njoj je pisalo “Smrt balijama, smrt ustasama”. S razglasa su pustali “Mars na Drinu” i Arkanovu himnu. Nakon jedan sat, pocela je stravicna pucnjava. Trcali su i oko nase zgrade. Pucali su bjesomucno, neorganizirano, iako nitko nije pucao na njih. Vidio sam kad su osama ili zoljama gadali vodotoranj, koji je bio mozda pedesetak metara zracne linije od moje zgrade. Nakon stanovita vremena, usli su i u nasu zgradu. Na krov su postavili snajperiste koji su pucali na svakoga tko je pokusao izaci, osim na Srbe koji su svi po dogovoru nosili vrpce. U podrumu smo bili dva dana. Nakon toga su nas pronasli i izveli. Odveli su nas u garnizon. Uveli su nas u kino-dvoranu.

Tu je vec bilo dosta svijeta. Dovozili su ih sa svih strana, kupili ljude iz podruma i dovodili ih tu. Tu sam prvi put vidio “Bele orlove”. Vidio sam armiju i ljude u cetnickim uniformama. Tu sam prvi put vidio i Arkanove uniforme. Tesko je reci koliko je nas bilo u toj dvorani, jer su cijelu vecer dovodili nove ljude. Ujutro, kada je svanulo i kad je dvorana vec bila puna, kao i druge okolne prostorije, izdvojili su neke Srbe koji su bili unutra s nama i pustili ih kuci. Nakon toga razdvojili su zene, djecu i starije osobe i izveli ih. Pred dvoranu su dovezli sedam autobusa. Ukrcali su nas u njih. Bilo je negdje oko sedamsto ljudi. Odvezli su nas u neko poduzece koje se nalazi u jednom brcanskom selu.

Kad su autobusi bili parkirani, izasli su vojnici koji su nas pratili (bilo je vojnika JNA i “Belih orlova”). Izasli su na dogovor jer je pred tom zgradom, pred tim hangarima, bilo puno vojske. Pred nas autobus dosao je jedan vojnik s velikim nozem. Tada je rekao: “Evo novih balija! Evo novih ustasa!”. To je zvucalo stravicno jer uokolo je bilo svuda puno krvi. Gledao sam iz autobusa kako vuku leseve iza kojih je ostajao krvav trag. Izvlacili su ih iz te hale. Taj s nozem je rekao: “Ovdje za sad nema mjesta, puno je. Pune su dvorane. Vodi ih dalje.” Nas cuvar pita: “Gdje?” Ovaj odgovara: “Vodi ih u Partizan”. Cuvar zatim kaze: “Jedna je tura vec jucer bila u Partizanu”. Odgovor je bio: “Oni su svi smaknuti. S njima smo obavili ono sto smo trebali”. Odvezli su nas zatim u “Partizan”, u dvoranu za tjelovjezbu, u sredistu grada, kod hotela “Galeb”. Izveli su nas iz autobusa i tada su nas prebrojili. Bilo nas je devedeset i sest. Tad su nas uveli u dvoranu.

Unaokolo su bile lokve krvi. Ta krv je bila jos svjeza. Tu je bilo osamnaest leseva. Uglavnom su to bili stariji muskarci i zene. Svi prozori na dvorani su bili porazbijani. Naredili su nam da sjednemo u jedan dio dvorane. Sjedali smo pognutih glava. Tada je doslo negdje oko petnaest vojnika u maskirnim uniformama, bez kapa, imali su samo oznake “Belih orlova” na ramenu. Nitko od njih nije bio iz Brckog. Jedan se predstavio i rekao da je iz Ugljevika. Drugi je kazao da je iz Crnjelova kod Bijeljine te rekao: “Dobar dan!” Mi smo svi uglas odgovorili: “Dobar dan!” “Majku vam vasu, nije dobar dan nego pomoz Bog”. A mi svi uglas: “Pomoz Bog!” “A tako, dakle, naucili ste!” A zatim su nas poceli nasumce udarati. Udarali su nogama, kundacima i drugim predmetima.

Tada su izveli trojicu. Tukli su ih toliko da su ovi ljudi padali u nesvijest. Uvijek je tako islo, oko petnaest minuta do pola sata tuce i maltretiranja, a onda oko petnaest minuta pauze. Tjerali su ljude da se udaraju medusobno. Jednom su odsjekli usi. Tu, pred nama. Covjek je vristao, a po nama je prskala krv. Oni su se pritom smijali. Mi koji smo bili tu blizu, morali smo, prema njihovoj naredbi, lizati krv s parketa. Tad su dosli drugi vojnici s crvenim beretkama na glavi. Dali su nam tada napisanu Arkanovu himnu i naredili da je za petnaest minuta naucimo. Sljedeca tortura bila je kada je dosao Mauzer. Kada je on usao, svi ostali vojnici su se sklonili u stranu. Tada je rekao: “Ustase i balije rasirite noge”. S njim je isao jedan “Arkanovac”, imenom Dragan, koji je bio iz Beograda. On je tada vojnickom cizmom udarao ljude izmedu nogu, u testise.

Negdje predvecer dosla je jedna grupa zena, djece, staraca, ali je bilo i mladih ljudi. Njih su smjestili u drugi dio dvorane, te nas je od njih dijelila mreza za odbojku. Prvu zenu koja je bila s dvoje djece, jedan od cetnika je pitao: “Koje ces od ove djece da ti ubijem?“ Ona je sutjela. U jednom trenutku je dosao Mladen Jaksic, zvan Tuba, iz Brckog. Pitao je da li je tko spreman dati zivot za srpsku drzavu. Mi smo sutjeli.

Zatim je prozvao osam Cigana koji su bili medu nama. Izveo ih je ispred dvorane i strijeljao. Jedan dan su trazili tri dobrovoljca te sam se i ja javio. Izveli su nas i odveli u hotel Galeb. Tu je bilo mnogo vojske. Bilo je mnogo vozila. Najvise ih je bilo iz Valjeva i Beograda. Tu smo utovarali leseve u hladnjacu. Kad smo ih sve pokupili, hladnjaca je bila puna leseva. Torture i masovna ubojstva su se nastavili. Imao sam srecu da izadem iz ovog pakla i da odem u razmjenu ...”.

jeti2
13.11.2011., 18:33
...
R.B.- 04, iz Brckog:

“... U Brckom sam ostao jer sam vjerovao da me nece dirati, ali 6. svibnja 1992. godine, navecer, pretukli su me prvo pred zenom i djecom. Zatim su me odveli u logor “Luka”. Cetnici nikada ne biraju kada ce te udariti, ubiti. To im dode nekako spontano. Izveli su me jedne noci u tri sata ujutro. Polozili su me na neku klupu i stali udarati. Svaki od njih je udario po meni policijskom palicom petnaest puta. Njih je bilo oko pedeset...”.

Nakon uspostave okupacijske, cetnicke vlasti u vecem dijelu Brckog, srpska agresija je usmjerena prema zapadu po ranije sastavljenom planu tzv. horizontalnog djelovanja. Cilj je bio probijanje koridora kroz Bosansku Posavinu.

Srpska agresija bila je usmjerena prema hrvatskim selima u sjeverozapadnom dijelu opcine Brcko. To su: Gorice, Krepsic, Markovic Polje, Donji Rahic, Vuksic Donji, Ulice, Lanista i Vuksic Gornji. Okupacijom ovih hrvatskih sela, cetnici su prodrli prema srpskom selu Loncari, a zatim, preko ranije okupiranih juznih dijelova opcine Orasje i Bosanski Samac, preko sela Donji Zabar, Pelagicevo, Obudovac, Batkusa, Donja Slatina, Gornja Slatina i Gajevi - izbili na regionalni put Bosanski Samac - Gradacac, u predjelu hrvatskog sela Kornica, opcina Bosanski Samac. Time je prakticno izmedu Brckog i sela Kornica probijen srpski koridor, sirok oko cetrdeset kilometara.

Cetnicki napad na hrvatska sela u opcini Brcko izveden je iz dva smjera: iz Brckog i iz uporista JNA u Pelagicevu. Hrvatska su sela okupirana od 5.do 8. svibnja 1992. godine. Nenaoruzan i vojno neustrojen hrvatski narod u ovim selima, pred naletom cetnika, tada nije imao nikakve prigode za obranu. Cetnici su ova hrvatska sela okupirali, ruseci i paleci hrvatske kuce te pljackajuci imovinu. Hrvate, civile koji se nisu uspjeli pravodobno skloniti, okupatorska vojska je bez iznimke ubijala na najsvirepiji nacin.

O napadu cetnika na ta hrvatska sela svjedoce prezivjeli.

R.B.- 05, iz Ulica:

“... U selu Ulice, odnosno zaselku Jasenovac, 5. svibnja 1992. godine, ubijeni su Hrvati civili u svojim kucama ili u dvoristima. To je bilo predvecer oko pet sati. Kod nas je obicaj, kad se zavrse poslovi, da se predvecer u dvoristu pije kava. Ljudi su tako radili i toga dana. Bilo je lijepo vrijeme. Cetnicka vojska je usla u selo, zaustavila se i pocela pokolj. Najveci broj ljudi ubijen je nozevima. Lubanje su ljudima razbijane kundakom. Neki su strijeljani. Ubili su i mog strica, on je bio najstariji. Uhvatili su ga i poceli mu lomiti ruke i noge. To su radili i drugim ljudima. Medu pociniteljima ovih zlocina bili su i nasi dojucerasnji susjedi. To su Pekici i Purici...”.

- R.B - 06, iz Ulica:

“... Cetnicka vojska krenula je iz svog uporista u Pelagicevu, kroza sela Markovic Polje, Vuksic i Lanista te dosla u Ulice. Cetnici su upadali u dvorista i u kuce i cinili zlodjela hrvatskom puku. Masakrirali su koga god su vidjeli, gulili kozu, sjekli glave. Vidio sam njihova cetiri transportera i grupu njihovih vojnika koji su krenuli iz dvorista Blagoja Pekica. Hrvati Jozo Sojic i Marijan Stjepanovic ubijeni su na licu mjesta, kao i Ivan Stjepanovic, Augustin Stjepanovic i Ilija Stjepanovic. Mi ostali mjestani pobjegli smo u sumu...”..

- R.B.- 07, iz Ulica:

“... Cetnici su zlocin uradili 8. svibnja 1992.godine, u mjestima Ulice, Donji Vuksic, Lanista i Rahic. Sva ova zlodjela su pomno isplanirana i pripremana od nasih komsija, Srba, a cijela ideologija je rezirana u zloglasnom cetnickom uporistu Pelagicevu. Cetnici su tada ubili: Ivana Stjepanovica iz Ulica, Augustina Stjepanovica iz Ulica, Marijana Stjepanovica iz Ulica, Iliju Stjepanovica iz Ulica, Jozu Stjepanovica iz Ulica, Marka Bjelica iz Lanista, Antu Filipovica iz Lanista, Martu Matanovic iz Lanista, Niku Matanovica iz Lanista, Matu Filipovica i njegovu cijelu obitelj. Posebno je tezak zlocin nad supruznicima Ljubom i Markom (Ipakovi) iz Donjeg Rahica. Oni su u svom dvoristu objeseni za noge, oderana im je koza s tijela, umazani su ljudskim izmetom i posuti solju. Nadeni su mrtvi tek poslije nekoliko dana...”.

jeti2
13.11.2011., 18:35
...
R.B.- 08, iz Hrgova:

“... Negdje u sestom mjesecu 1992. godine, tocnije odmah nakon prvog napada, iz njezine kuce u selu Cerik, cetnici su odveli Delfu Grgic, rodenu 1908. godine. U Ceriku je s njom zivjela i njezina kci Jela Grgic, rodena 1929. godine. One su ubijene u dvoristu kuce Milana Vidovica u Ceriku. Sahranjene su u dvoristu gdje su i ubijene. Prva je ubijena hicima u usta, a druga je udarana tupim predmetom u glavu, dok nije izdahnula...”.

Na osnovi do sada prikupljenih podataka, pouzdano je utvrdeno da je u ovim hrvatskim selima cetnicka vojska ubila sljedece osobe:

1. Marijan Stjepanovic, sin Ilijin, r.1957. u Ulicama;
2. Augustin Stjepanovic, sin Ivanov, r.1951. u Ulicama;
3. Ilija Stjepanovic, sin Antin, r.1950. u Ulicama;
4. Ivan Stjepanovic, sin Antunov, r. 1927. u Ulicama;
5. Jozo Soljic, sin Bonin, r. 1950. u Ulicama;
6. Ivo Cekic, sin Jurin, r.1928. u Donjem Vuksicu;
7. Vlatko Stjepanovic, sin Markov, r.1961. u Krepsicu;
8. Anto Franjic, sin Ivin, r.1946., u Donjem Vuksicu;
9. Bozo Saric, sin Ivin, r.1952. u Donjem Vuksicu;
10. Josip Filipovic, sin Ivin, r.1965. u Boderistu, ubijen u Gornjim Lanistima;
11. Anica Lacic, kci Martinova, r.1953. u Donjoj Skakavi;
12. Mato Filipovic, sin Filipov, iz Lanista;
13. Jela Filipovic, kci Tomin, iz Lanista;
14. Marijan Nikolic, sin Ivin, r.1947. u Lanistima;
15. Ika Filipovic, kci Filipa, iz Lanista;
16. Mato Kopic, sin Ivin, r.1958., u Goricama;
17. Miroslav Lukic, sin Bozin, r.1971. u Krepsicu;
18. Ilija Miskovic, sin Tunjin, r.1969. u Krepsicu;
19. Hrvoje Zecevic, sin Ivin, r.1972. u Goricama;
20. Roka Vuckovic, sin Bartolov, iz Gorica;
21. Ivo Pavlovic, sin Ikin, iz Gorica;
22. Mijo Perikic, iz Gorica;
23. Pero Matuzovic, iz Gorica;
24. Delfa Grgic, r.1908., iz Cerika;
25. Jela Grgic, r. 1929., iz Cerika.
26. Franjo Sisic;
27. Petar Tomic, sin Jozin, r.1934. u Lanistima;
28. Marko Bjelic, sin Tomin, r.1937. u Lanistima;


Nakon sto su branitelji opcine Brcko uspostavili obranu u podrucju sela Boderiste - Boce - Brka, te osnivanjem 108. brigade Hrvatskog vijeca obrane, zaustavljen je prodor cetnickog agresora u dubinu podrucja opcine Brcko. Srpski agresor je, da bi razbio uspostavljenu obranu te okupirao ostali dio opcine, pocinio brojne ratne zlocine pucajuci dalekometnim topnistvom i raketirajuci zrakoplovima JNA slobodni dio opcine, civilno stanovnistvo.

Izdvajam samo neke, najkarakteristicnije udare zrakoplovstva JNA po civilima i civilnim objektima u slobodnom dijelu opcine Brcko: Zrakoplov JNA tipa MIG 29 raketirao je ambulantu u selu Gornji Zovik 12.9.1992.g. oko dvanaest sati. Tom prigodom ambulanta je ostecena, a ranjen je Mehmed Besic, medicinski tehnicar. Zrakoplov JNA tipa Galeb raketirao je 12.9.1992. g. oko dvanaest sati i cetrdeset minuta hrvatske kuce u naselju Strepci. Tri zrakoplova JNA bombardirala su 13.9.1992.g. oko dvanaest sati i cetrdeset minuta naseljena mjesta Zovik-Strepci. Istoga dana jos u dva navrata zrakoplovima su bombardirana hrvatska sela.

Zrakoplovima su bombardirani Gornji Zovik i Strepci, tijekom citavog dana, 19.9.1992.g. Tom prigodom je ostecen veliki broj obiteljskih kuca, a jedan petnaestogodisnji djecak je poginuo. Agresorov cilj je svakako bio razoriti i unistiti sto vise civilnih objekata, pobiti sto vise civila, s obzirom na to da je gadao iskljucivo ciljeve u sredistu sela, tj. njihov najnaseljeniji dio. Zrakoplov JNA tipa Galeb ponovno je gadao hrvatsko selo Gornji Zovik, 10.10.1992.g.. Porusen je veci broj objekata, a smrtno su stradali Ivo i Kata Lucic, bracni par, rodeni 1921. odnosno 1927.g., prognanici iz Krepsica.

jeti2
13.11.2011., 18:35
...
Od cetnicke artiljerije na slobodnom teritoriju hrvatskog dijela opcine Brcko poginuli su civili:

1. Ruza Knezevic, r. u Bosanskoj Bijeloj;
2. Simo Lukic, sin Filipov, r. 1929.g. u Bosanskoj Bijeloj;
3. Ruza Blagojevic, kci Jovanova, r. 1941.g. u Bosanskoj Bijeloj;
4. Ana Tripic, r.1945.g., u Bosanskoj Bijeloj;
5. Milena Cvijanovic, r. 1965.g., u Bosanskoj Bijeloj;
6. Marko Andic, sin Petrov, r.1945.g. u Bosanskoj Bijeloj;
7. Ruza Jurkovic, kci Franjina, r. 1940.g. u Bosanskj Bijeloj;
8. Pejo Sarcevic, sin Tunjin, r.1968.g., u Gornjem Zoviku;
9. Kata Knezevic, rodena u Donjem Rahicu;
10. Ljuba Obradovic, kci Petrova, r.1936.g. u Gornjem Zoviku;
11. Kata Ilic, r.1912.g. u Bocu;
12. Jakov Saric, sin Jozin, r.1980.g. u Bocu.

U namjeri da prosiri tzv. koridor, u kasnijem razdoblju rata, cetnicki je agresor na brcanskom ratistu posebice jako djelovao u predjelu Boderiste - Boce. Imajuci u vidu gubitke koje je agresor pretrpio na ovom ratistu, hrvatsko selo Oderiste je simbolicki nazvano Vukovar. Ne bez razloga. Opcina Brcko je, na zalost, sigurno jedna od opcina u Bosni i Hercegovini u kojoj je cetnicki agresor pocinio najmasovnije ratne zlocine nad civilnim muslimanskim i hrvatskim stanovnistvom. Ovi zlocini ne mogu se niti oprostiti niti zaboraviti. Generacije koje dolaze moraju to znati, prije svega zbog vlastite opstojnosti.

Dervencan
13.11.2011., 20:44
Poslije OA "Angela" Svilaj, u kojoj sam izgubio jedanaest prijatelja, te u kojoj su mi bili zarobljeni sedmorica prijatelja (jedan od njih se "objesio u zatvoru" - službeno izvješće), a imajući informacije o patnjama koje su prošli u zatvorima i logorima, patnjama i "strijeljanjima" kroz koje su prolazili, čekajući sve ovo vrijeme da institucije rade svoj posao (jer imaju svjedočanstva zarobljenih), pomoći ću istima nekim detaljima:

U DGS (državna granična služba) Bosanski Brod, točnije, na graničnom prijelazu, radi osoba koja je iste (moje prijatelje) mučila, tukla i iživljavala se na njima. Za sada toj osobi neću otkriti ime (jer znam da je SIPA prije nekoliko mjeseci ispitivala o tom slučaju), ali svako strpljenje ima svojih granica.

Evo Vam materijal gospodo, izvadite predmet iz ladice.


P.S. Svaki moj post ima razlog. Ovdje je razlog da se pojedinci malo zamisle kad putuju.

Nadam se da ces u brzo objaviti ime, prolazim cesto tim putem pa bi me
zanimalo tko je taj, a mozda se i pojavi na granicnom prijelazu.
Od ustanova nema sto ocekivat, istrage tu nece biti siguran sam.

sb323ar
13.11.2011., 20:57
Nadam se da ces u brzo objaviti ime, prolazim cesto tim putem pa bi me
zanimalo tko je taj, a mozda se i pojavi na granicnom prijelazu.
Od ustanova nema sto ocekivat, istrage tu nece biti siguran sam.

Istraga je pokrenuta (predistražne radnje), to znam provjereno. Ta osoba je skoro svakodnevno tamo, čak neki od policajaca koji rade tamo znaju za taj slučaj, ali oni moraju šutiti jer on ima "čvarak" više.

Polako, ne brini, čitaju službe i ovo. Možda čekaju izbore.:eek:

milieod
14.11.2011., 11:51
Pozdrav svima...Ljudi tema je koliko znam Rat u Bosanskoj Posavini 1992., a ne zlocini...Tacno je da je bilo zlocina od pojedinaca iz reda VRS i MUP-a RSK tokom borbi...
Ljudi moj stav je da svako treba da odgovara za ono sto je naredio ili cinio drugima (ubijanje, mucenje, zatvaranje, silovanje, protjerivanje, pljackanje,...).Ne zelim da niko ne shvati da nesto pravdam, NE, NE PRAVDAM...
A sad pitanje za sve vas koji ste u to krvavo i nesrecno doba zadesili se na licu mjesta...Da li je bilo zlocina i nad Srbima u Bos. Posavini od strane HV, HOS-a i HVO-a???Dervencanin da li ti je poznata izvjesna Azra iz Rijeke, Almanas Nezirovic,Alija Selimagic, Sead Mujcin, i mnodi drugi????Jel ti poznato sta se desilo 3./4. aprila 1992. godine u s. Kostresu???
ima li ko iz Odzaka od vas???je li vam poznat Pero Vincetic i njegovi "Vatreni konji"???onda Mate Zivkovic???
Ljudi u svakom narodu ima kukolja...

sb323ar
14.11.2011., 18:18
Da li je bilo zlocina i nad Srbima u Bos. Posavini od strane HV, HOS-a i HVO-a???Dervencanin da li ti je poznata izvjesna Azra iz Rijeke, Almanas Nezirovic,Alija Selimagic, Sead Mujcin, i mnodi drugi????Jel ti poznato sta se desilo 3./4. aprila 1992. godine u s. Kostresu???
ima li ko iz Odzaka od vas???je li vam poznat Pero Vincetic i njegovi "Vatreni konji"???onda Mate Zivkovic???
Ljudi u svakom narodu ima kukolja...

Ja sam od Odžaka. Zločina je bilo i nad srbima i to nikad nisam poricao. Pero Vinctić "Konj" nema nikakve veze sa "vatrenim konjima. Mate Živković - to prezime je često u Orašju. Azra, ako je to ta je uhapšena u USA ili tu negdje te koliko znam očekuje se (ili je već isporučena). Ova gornja imena do Azre nikad nisam čuo jedino što takva prezimena imaju u okolici Bosanskog Broda.

O Odžaku možemo pričati o konkretnim imenima i detaljima. Sada sam na putu, te neću biti online par dana, ali kad se vratim pročitati ću sve i odgovoriti konkretno.

Dervencan
14.11.2011., 21:07
Pozdrav svima...Ljudi tema je koliko znam Rat u Bosanskoj Posavini 1992., a ne zlocini...Tacno je da je bilo zlocina od pojedinaca iz reda VRS i MUP-a RSK tokom borbi...
Ljudi moj stav je da svako treba da odgovara za ono sto je naredio ili cinio drugima (ubijanje, mucenje, zatvaranje, silovanje, protjerivanje, pljackanje,...).Ne zelim da niko ne shvati da nesto pravdam, NE, NE PRAVDAM...
A sad pitanje za sve vas koji ste u to krvavo i nesrecno doba zadesili se na licu mjesta...Da li je bilo zlocina i nad Srbima u Bos. Posavini od strane HV, HOS-a i HVO-a???Dervencanin da li ti je poznata izvjesna Azra iz Rijeke, Almanas Nezirovic,Alija Selimagic, Sead Mujcin, i mnodi drugi????Jel ti poznato sta se desilo 3./4. aprila 1992. godine u s. Kostresu???
ima li ko iz Odzaka od vas???je li vam poznat Pero Vincetic i njegovi "Vatreni konji"???onda Mate Zivkovic???
Ljudi u svakom narodu ima kukolja...


pozdrav milieod,
neznam za Azru ako je rijec o Azri Basic, eto prvi put sam za tu osobu cuo
od nicka budimo ljudi, isto tako Nezirovica, Selimagica, Mujcina neznam
za sto su osumnjecini. Neznam sto se desilo u Kostresu tih dana, zato sto
sam tada pokusao zajedno sa obitelj da prezivim od silnog granatiranje naseg sela od strane VRS. Ja sam tada preko Markovca sklonjen u Korace i to smo po noci isli, dva dana smo se skrivali u sumi spavali smo u jednoj kuci u Bijelom Brdu. A na tvoje pitanje, da nazalost je bilo zlocina nad Srbima, nemogu ti reci gdje i konkretno slucajeve i pocinitelje to neznam. A izbjegavam pricu ala "ja sam cuo od..." ovdje na forumu sam popisao moje sijecanje i ono sto sam u neposrednoj blizoj familiji rodbini dozivio i vidio. milieod smatram da imamo ovdje priliku svijedocit ono sto smo dozivjeli i drago
mi je da postavljas pitanje o zlocinu, hvala bogu nisam dozivio da je netko
ubijen pred mojim ocima u smislu zlocina, niti silovanje, nazalost vidio sam pljackanje to jesam i to na obe strane nazalost. Vidio sam ranjavanje od granate vidio sam ranjenike vidio sam ljude u totalnom shoku, vidio sam rusenje nasih kuca u nasem selu. Pljacku na hrvatskoj strani selo Lijesce, a na srpskoj strani kako su pljackali nase kuce
i poslje su iste zapaljene to smo gledali iz daljine dok smo se skrivali.
Dali su tebi milieod poznati Mihajlo Sainovic iz Dervente, ili Nebojsa Tepsic zvani Prco, ili Vujadin Vukelic, Stevan Todorevic, Slavko Trifunovic, Goran Vukman, Zivko Krivosija. Jeli tebi poznato sto se desilo 28.03.1992 u Donjim i Gornjim Vrelama? Jest tema je rat u Bosanskoj
Posavini. Meni zanimljivi podatci iz one knjige N. Simica koje si postavio u prethodnom postu, broj tenkova i broj artiljierije na srpskoj strani. A hrvatskoj strani se prebacuje namjera za sirenje rata i sukoba sa hrvatske na Bosansku stranu.

Dervencan
14.11.2011., 21:10
Istraga je pokrenuta (predistražne radnje), to znam provjereno. Ta osoba je skoro svakodnevno tamo, čak neki od policajaca koji rade tamo znaju za taj slučaj, ali oni moraju šutiti jer on ima "čvarak" više.

Polako, ne brini, čitaju službe i ovo. Možda čekaju izbore.:eek:



e super :top:

milieod
15.11.2011., 23:14
pozdrav milieod,
neznam za Azru ako je rijec o Azri Basic, eto prvi put sam za tu osobu cuo
od nicka budimo ljudi, isto tako Nezirovica, Selimagica, Mujcina neznam
za sto su osumnjecini. Neznam sto se desilo u Kostresu tih dana, zato sto
sam tada pokusao zajedno sa obitelj da prezivim od silnog granatiranje naseg sela od strane VRS. Ja sam tada preko Markovca sklonjen u Korace i to smo po noci isli, dva dana smo se skrivali u sumi spavali smo u jednoj kuci u Bijelom Brdu. A na tvoje pitanje, da nazalost je bilo zlocina nad Srbima, nemogu ti reci gdje i konkretno slucajeve i pocinitelje to neznam. A izbjegavam pricu ala "ja sam cuo od..." ovdje na forumu sam popisao moje sijecanje i ono sto sam u neposrednoj blizoj familiji rodbini dozivio i vidio. milieod smatram da imamo ovdje priliku svijedocit ono sto smo dozivjeli i drago
mi je da postavljas pitanje o zlocinu, hvala bogu nisam dozivio da je netko
ubijen pred mojim ocima u smislu zlocina, niti silovanje, nazalost vidio sam pljackanje to jesam i to na obe strane nazalost. Vidio sam ranjavanje od granate vidio sam ranjenike vidio sam ljude u totalnom shoku, vidio sam rusenje nasih kuca u nasem selu. Pljacku na hrvatskoj strani selo Lijesce, a na srpskoj strani kako su pljackali nase kuce
i poslje su iste zapaljene to smo gledali iz daljine dok smo se skrivali.
Dali su tebi milieod poznati Mihajlo Sainovic iz Dervente, ili Nebojsa Tepsic zvani Prco, ili Vujadin Vukelic, Stevan Todorevic, Slavko Trifunovic, Goran Vukman, Zivko Krivosija. Jeli tebi poznato sto se desilo 28.03.1992 u Donjim i Gornjim Vrelama? Jest tema je rat u Bosanskoj
Posavini. Meni zanimljivi podatci iz one knjige N. Simica koje si postavio u prethodnom postu, broj tenkova i broj artiljierije na srpskoj strani. A hrvatskoj strani se prebacuje namjera za sirenje rata i sukoba sa hrvatske na Bosansku stranu.

Pozdrav Dervencanin...Kao prvo, meni su ta imena nepoznata, vjerovatno ih ne spominjes po dobru...A znam za taj dogadjaj kao sto znam i za 18. ili 19.04. i napad na Kolibe Gornje srpskih snaga, i ubistva civila nesrba...Za razliku od mnogih ja citam podatke svih strana, kao npr. HIC (Hrvatski istrazivacki centar), centar za istrazivanje ratnih zlocina vlade RS, itd...ako hoces objektivno da sagledas stanje citaj o nekom dogadjaju i slusaj price i druge strane...Kao, drugo taj spisak naoruzanja i tehnike koja je ucestvovala u borbama u Bos. Posavini, je spisak naoruzanja i MTS-a koji je angazovao 1. KK VRS i IBK VRS u Operaciji "Koridor-92"...Objavio sam to da se razbije fama nekih fomurasa koji govore da su cetnici angazovali u napadu na Bos. Posavinu vise stotina, pa cak i hiljada tenkova (tenkovsku diviziju)...To je tehnika koja je ucestvovala u proboju obruca u koji je operativno gledano 1. KK VRS bio doveden...
Evo pogledaj ovaj video, ovo je Alija Selimagic...ako ne mozes sve da gledas premotaj na 2:05 sekundi i gledaj sta Alija kaze...

http://www.youtube.com/watch?v=H-0MAwm8HhU

evo jos jedan tekst...
http://www.bhdani.com/arhiva/144/t441.htm

milieod
15.11.2011., 23:24
Meni zanimljivi podatci iz one knjige N. Simica koje si postavio u prethodnom postu, broj tenkova i broj artiljierije na srpskoj strani. A hrvatskoj strani se prebacuje namjera za sirenje rata i sukoba sa hrvatske na Bosansku stranu.

Dervencanin, pitaj ovdje ljude koji su ratovali kako se ide u napad, ako ne znas...VRS je radila ispocetka po JNA pravilima, gdje se kaze da odnos snaga u napadu mora biti 3:1 na strani napadaca da bi rezultat napadnih dejstava bio u korist napadaca...tako da je 1. KK i IBK VRS angazovao toliki broj sredstava...pa ljudi moji, ovdje kad se pogledaju sve karte iz tog perioda jasno je i laiku da je HV, HOS, HVO od maja do juna 1992. godine drzao vojsku 1. KK VRS i narod u Kninskoj i Bos. Krajini u okruzenju...zato je izvrsen proboj i "Operacija Koridor - 92"...

Maska
16.11.2011., 00:27
Ovo je film http://www.youtube.com/watch?v=HXMN7gO3E7A&feature=player_embedded srpske artiljerije na položaju na Dugoj Njivi, na kojemu se vide artiljerci i starješina, isti oni koji su pucali po kolonama izbjeglica iz Modriče, po Modriči, Gradačcu i Odžaku.

Ovaj link je rezultat njihovog djelovanja http://www.youtube.com/watch?v=696dt66Th5g&feature=player_embedded


Ako prepoznajete učesnike, molim ostavite komentar.




Jedan od ucesnika sam bio i ja :D ali ne gore na brdu nego dole na mostu..
Eto dakle,mogu zahvaliti onima na haubicama da ostadoh ziv,jer nisu brzo reagirali.

Taj dan nisam bio na polozaju,moja postrojba je imala odmor..
Negdje popodne pocela je jaka pucnjava iz smjera Cardaka i Garevca,i to je bilo dosta neobicno,uznemirujuce...Nas dvojica odlazimo u centar grada,nailazimo na jos jednog poznanika koji kaze da je gledao sa solitera da se kompletna vojska iz Garevca povlaci preko Bosne.

Grad je vec bio pust..Nas dvojica krecemo pjesice prema mostu.Cesto smo primorani da zalijezemo jer je granatiranje sve jace.Kada smo dosli na par stotina metara do mosta ,granatiranje je bilo tako jako da smo se uvukli u neki podrum i tamo cekali otprilike dva sata.Dim iz zapaljene Hemije( onaj crni stup dima na videu) je strasno smrdio.
Kad smo ocijenili da se granatiranje malo stisalo izasli smo na ulicu i kontamo kako preci preko rijeke Bosne..Most,ili negdje preplivati,pregaziti...
Odjednom se pored nas zaustavlja auto,koliko se mogu sjetiti PZ -poljski fiat zelenkaste boje,polupanih stakala..Tip unutra u maskirnoj uniformi kaze da ide projuriti preko mosta,pa ako hocemo s njim da upadamo u auto..Uletio sam na zadnje sjediste,na kom je bilo par zolja,on dodade gas,i mi u punoj brzini prepicismo preko mosta :)

Te srece poslije nas nisu bili jedan biciklista,a i jedna kamion biva pogodjen..

sb323ar pitanje za tebe..Da li imas ideju tko je mogao biti ovaj tip s autom,mozda nekog prepoznas u tom opisu?
Imam utisak da je bio s odzacke strane,jer meni je iz vidjenja totalno nepoznat,a i on je nastavio prema Odzaku kada je nas istovario u Modrickom Lugu.

Maska
16.11.2011., 00:43
A napuhanosti je bilo na obje strane.Evo jedan dogadjaj npr. U knjizi gen. Simica datuma 28.06.1992. godine pise u ratnom dnevniku 1. KK i u operativnom izvjestaju ViPVO VRS da je nad Odzakom pogodjen avion tipa "Orao" koji je pao u selu Crkvina.Pilot je uspio da se katapultira ali je ubijen od strane HV i HVO pripadnika u vazduhu.

A u operativnom izvjestaju OG "Istocna Posavina" HV pise da je dana 28.06.1992. godine protuzracna obrana 108. br. HV oborila avion MIG-21 koji je pao u selu Crkvine.


Ako vec ovdje govoris o prenapuhanosti , ovdje Srbi ne govore istinu...
Gledao sam pogadjanje i padanje tog aviona..

Dakle ,u prethodnom postu sam opisao da sam vecer prije presao preko mosta na Bosni,prenocili smo u M.Lugu,i ujutro nas dvojica pjesice krecemo prema Odzaku...
Koliko se mogu sad sjetiti ,vec smo izasli na glavnu cesta,cini mi se da je tu neka Ina benzinska pumpa bila,kad su pocela 4 aviona bombardirati Odzak .Napadali su u parovima,bila su to dva para razlicitih aviona,pa ja sad ne mogu znati koji je oboren,Orao ili Mig..U svakom slucaju napravili su po vise naleta i raketirali.Pucalo se na njih iz pjesackog naoruzanja,bez ucinka..

A tada nesto sto se i ne vidja bas svaki dan...Dolijece raketa,pogadja jednog u predjelu kabine,avion ostaje citav,dakle nije se raspao,eksplodirao,ali se nekontrlirano okrece u zraku,previ salta...I onda lagano ,kao list pada na zemlju..
Dakle,cista je laz da je pilot iskocio,odnosno da se katapultirao ,pa da je ubijen u zraku..Pretpostavljam da je raketa koja je pogodila aviom u predjelu kabine vec onesvijestila-ubila pilota.
Koliko je meni poznato ,avion je pao u rijeku Bosnu,na odzackoj strani,a pilot pronadjen unutra je bio Rus.

Bluzara stari
16.11.2011., 10:25
...A znam za taj dogadjaj kao sto znam i za 18. ili 19.04. i napad na Kolibe Gornje srpskih snaga, i ubistva civila nesrba...

Nažalost sam bio svjedok tih događaja.
Gledajući u kontekstu tadašnje situacije,nisam mogao vjerovati da veliki broj civilnog stanovništa još uvijek nije bio svjestan što se događa.
Pojedinci su tvrdili da..''nemaju veze sa ratom..'' pa njih neće nitko dirati,dok nije došlo do tragedije.
Jedna nadopuna ako ima značaja u svemu;vozač tenka je bio dečko od 19 godina negdje iz Vojvodine,pretpostavljam regrutiran,da li prisilno ili kao dragovoljac,ne znam.
Davno je bilo pa su neke slike blijede...

sb323ar
16.11.2011., 11:55
sb323ar pitanje za tebe..Da li imas ideju tko je mogao biti ovaj tip s autom,mozda nekog prepoznas u tom opisu?
Imam utisak da je bio s odzacke strane,jer meni je iz vidjenja totalno nepoznat,a i on je nastavio prema Odzaku kada je nas istovario u Modrickom Lugu.

Imam jedan snimak na kojem se nalazi takav automobil, koliko se sjecam, lijeva stakla su bila razbijena, u tom automobilu je prije toga poginuo jedan covjek. Prednja desna strana je bila izresetana (staklo automobila), mislim sa je bila neka lada, mozda karavan, ne sjecam se tocno a ne da mi se traziti po materijalu samo zbog toga. Pretpostavljam iz koje si postrojbe mogao biti, dacu ti jedan detalj, mozda se prisjetis, "osoba duge kose", muskarac, zgodan (cak i za mene koji nisam nastran), je li ti poznato?

Maska
16.11.2011., 15:44
Imam jedan snimak na kojem se nalazi takav automobil, koliko se sjecam, lijeva stakla su bila razbijena, u tom automobilu je prije toga poginuo jedan covjek. Prednja desna strana je bila izresetana (staklo automobila), mislim sa je bila neka lada, mozda karavan, ne sjecam se tocno a ne da mi se traziti po materijalu samo zbog toga. Pretpostavljam iz koje si postrojbe mogao biti, dacu ti jedan detalj, mozda se prisjetis, "osoba duge kose", muskarac, zgodan (cak i za mene koji nisam nastran), je li ti poznato?

Ja sam usao u automobil s lijeve strane,tako da je vrlo moguce da su bas s te strane stakla bila polupana..
Ne mogu se sjetiti da li je imao dugu kosu,ali cini mi se da je imao kapu na glavi,ne onu s kacketom,ili kako se vec zove,nego vunenu ,sivomaslinastu ili zelenu..Cak ,mada u to nisam bas siguran,mislim da je imao brcice i bradicu svijetlije boje..
Ako mi imas jos sto reci, molim te na PM. :)

pozz

Dervencan
16.11.2011., 20:07
Pozdrav milieod,
slazem se u vezi onog sto si rekao, poslusat pricu i o drugoj strani, naravno da prije
svega prica ostane na uljudbenoj i civiliziranoj atmosferi. Da se vratim kratko na ono sto
si rekao o Kostresu 3. i 4. travnja aprila 92, pitao si me i rekao sam da neznam,
pa ako hoces i mozes, napisi sto je bilo? Mislim da ides stime na spomenutog A. Selimagica
docemo do toga. Bio sam udaljen samo 3-5 km zracne linije od tog mjesta civil dijete od 13
godina. Opet samo mogu ponoviti neznam di je rijec o vise stotina tenkova, ako je netko
spomenuo vise stotina tenkova na srpskoj strani, neznam odakle taj podatak.

U vezi Selimagica , smatram da je ovo predmet pravosudja u stvari u ovom slucaju
mozda i ratni "prijeki" sud tada 1992 godine. Sto je dalje bilo sa Selimagicem?
Dali je ziv? Dali je ubijen? Imam slijedeci problem, pazi ako si vidio slikopis
videozapis kako hoces, vidi se da je prosao fizicku torturu, tragovi vidljivi na licu
A. Selimagica, stime imam veliki problem. Da nebude zablude ne pravdam zlocin
niti dovodim u pitanje da je bilo zlocina od strane hrvatsko-muslimanski oruzanih formacija.
Razmisli samo na trenutak, izjavu i na koji nacin i pod kojim okolnostima je nastala
izjava "priznanje" da je pocinio zlodjela. Dokazano je nazalost je dokazano, da je svaki covjek
koji je izlozen torturi i mucenju spreman priznat i ubojstvo vlastite majke.
U videozapisu je u ostalom rijec o 60-70 ubijeni osoba srpske nacionalnosti u Kostresu, dali su pronadjene zrtve
tog pokolja? Dali su ekshumirane iskapane i kasnije pokopani na groblju
u Barici? Nemoj me krivo shvatit nezelim nikoga izrugat popljuvat pogotovo ne zrtve
pokolja, ako su tijela pronadjena i ako su pokopani u groblju na Barici zelio bi se sam uvjeriti prilikom slijedeceg posjeta
na tom mjestu. Toliko za sad o Kostresu.

Jos jedna stvar mozda se javi netko i sa Bosnjacko-Muslimanske strane da kaze nesto o ratu u Bosanskoj Posavini i kako je
dozivio to vrijeme, jer po meni do sada ovaj dijalog naginje vise na iskljucivo hrvatsko-srpski rat ili da se radi iskljucivo o
ratu izmedju srba i hrvata na prostoru Bosanske Posavine, do sada je malo potaknuta Bosnjacko-Muslimanska strana.
A mislim da je udio Bosnjaka-Muslimana jednako bita komponenta kao i ostale
dvije zaracene strane.

Milieod, kazes za podatke da je to broj naoruzanja i MTS-a za vrijeme Operacije
“Koridor”, a sta je prije i poslje operacije “Koridor”, koje je snage srpska strana
dopeljala na prostor Bosanske Posavine? Nemogu bas vjerovat da je ostalo na
tome da za cijelo vrijeme nije povecan broj tenkova i ostali oruzani sredstava.
Znam sigurno da su ucestovali djelovi Novo Sadskog Korpusa, neznam
kako ne pitaj dali na dragovoljnoj bazi ili direktno kao JNA jedinice, znam za ovaj
podatak jer mi je rodjak poklonio kajs i JNA kacigu sa maskirnom navlakom poljepljena, reko mi je da je to skinuo
sa jednog sto je ostavio svoje kosti na Bijelom Brdu, a taj je bio iz Novog Sada. Nije mi jasno zasto se prekriva
cinjenica da su ucestovale jedinice iz Srbije? Mozda jos netko od forumasa ima saznanja o jedinicama iz Srbije
na prostoru Bosanske Posavine, ne mislim na grupe ala Beli Orlovi, Arkanovci, nego jedinice JNA recimo Novi Sad,
Pancevo, Nis, Uzice?

Milieod, kazes ono za okruzenje prostora pod srpskom kontrolom, jest da je HV, HOS, HVO
drzao u okruzenju, ali zar stvarno vjerujes da je doslo do te situacije radi vojne premoci hrv. snaga? Ja bi prije
svega rekao da vojni vrh srpske strane i vojni “stratezi“ nije racunao na jak improviziran otpor domaceg
hrvatsko-muslimanskog stanovnistva uz podrsku od strane RH. Neznam kako su hrvatske snage dosle do
Modrice kada je presijecen „koridor“ i kako je Brigada HVO Modrice zajedno s HV-om djelovala na tom prostoru?
Neznam cak koje su hrv. jedinice ucestovale u presijecanju „koridora“ kod Modrice.
Toliko za sad .

Maska
16.11.2011., 21:51
Milieod, kazes ono za okruzenje prostora pod srpskom kontrolom, jest da je HV, HOS, HVO
drzao u okruzenju, ali zar stvarno vjerujes da je doslo do te situacije radi vojne premoci hrv. snaga? Ja bi prije
svega rekao da vojni vrh srpske strane i vojni “stratezi“ nije racunao na jak improviziran otpor domaceg
hrvatsko-muslimanskog stanovnistva uz podrsku od strane RH. Neznam kako su hrvatske snage dosle do
Modrice kada je presijecen „koridor“ i kako je Brigada HVO Modrice zajedno s HV-om djelovala na tom prostoru?
Neznam cak koje su hrv. jedinice ucestovale u presijecanju „koridora“ kod Modrice.
Toliko za sad .

Ovdje je stvar naopako postavljena..Dakle,nije postojao nikakav koridor pa da su ga hrvatske snage u Modrici presjekle,kao da eto jadni Srbi ostanu u okruzenju,nego su Srbi Modricu napali da bi je zauzeli,kao i par tjedana prije Bosanski Samac..Samim tim cinom napada konacno je jasno bilo da je poceo rat,i naravno da vise nema setnje :D
Pokusali su i u Modricu uci na istu foru kao i u B.Samac..vlakom,ali su branitelji na vrijeme digli prugu u zrak na pogodnom mjestu,u dolini rijeke Bosne,i sa okolnih uzvisenja pokokali "putnike" vlaka bez voznog reda :D

Inace,u ciscenju Modrice krajem svibnja 92 glavni posao su odradili decki iz 3A brigade,i za dva dana ostavili grad lokalnim vlastima..U sledecih par tjedana ,do konacnog pada Modrice nije bilo HV na tom prostoru,osim sto je na sam dan povlacenja u predio Garevca dosla 123 brigada,i nakon par sati se i povukla,a za njima i svi ostali ..jebiga :D

sb323ar
16.11.2011., 22:09
U sledecih par tjedana ,do konacnog pada Modrice nije bilo HV na tom prostoru,osim sto je na sam dan povlacenja u predio Garevca dosla 123 brigada,i nakon par sati se i povukla,a za njima i svi ostali ..jebiga :D

Mogu potvrditi navedeno u gornjem postu, a mogu dodati da takođe na području Odžaka do pada nije bilo HV, osim nešto malo artiljerije koja je povučena u HR odmah poslije pada Modriče.

Dervencan
16.11.2011., 22:39
Ovdje je stvar naopako postavljena..Dakle,nije postojao nikakav koridor pa da su ga hrvatske snage u Modrici presjekle,kao da eto jadni Srbi ostanu u okruzenju,nego su Srbi Modricu napali da bi je zauzeli,kao i par tjedana prije Bosanski Samac..Samim tim cinom napada konacno je jasno bilo da je poceo rat,i naravno da vise nema setnje :D
Pokusali su i u Modricu uci na istu foru kao i u B.Samac..vlakom,ali su branitelji na vrijeme digli prugu u zrak na pogodnom mjestu,u dolini rijeke Bosne,i sa okolnih uzvisenja pokokali "putnike" vlaka bez voznog reda :D

Inace,u ciscenju Modrice krajem svibnja 92 glavni posao su odradili decki iz 3A brigade,i za dva dana ostavili grad lokalnim vlastima..U sledecih par tjedana ,do konacnog pada Modrice nije bilo HV na tom prostoru,osim sto je na sam dan povlacenja u predio Garevca dosla 123 brigada,i nakon par sati se i povukla,a za njima i svi ostali ..jebiga :D

hvala na brzoj :top: informaciji Maska,
iz gore navedenog razlog sam rekao da nije doslo do opisane situacije
radi hrvatske vojne premoci, nego zna se kako i po kojoj shemi. Dali je
netkome poznato zbog cega se 123 Brigada povlaci nakon par sati?

sb323ar
16.11.2011., 22:52
Dali je netkome poznato zbog cega se 123 Brigada povlaci nakon par sati?

123 je bila R brigada. Tu je maska zaboravio spomenuti da nije dosla komplet brigada nego manji dio iste. Dosli su na teritorij koji ne poznaju a rasulo je vec pocelo. Iza ledja su imali rijeku Bosnu. Prelazili su malom skelom, velicine da je na nju mogao stati mozda osrednji kamion.

Pokusaj se staviti u ulogu tih ljudi, ja ih mogu razumjeti.

žerac76
17.11.2011., 08:59
Ako vec ovdje govoris o prenapuhanosti , ovdje Srbi ne govore istinu...
Gledao sam pogadjanje i padanje tog aviona..

Dakle ,u prethodnom postu sam opisao da sam vecer prije presao preko mosta na Bosni,prenocili smo u M.Lugu,i ujutro nas dvojica pjesice krecemo prema Odzaku...
Koliko se mogu sad sjetiti ,vec smo izasli na glavnu cesta,cini mi se da je tu neka Ina benzinska pumpa bila,kad su pocela 4 aviona bombardirati Odzak .Napadali su u parovima,bila su to dva para razlicitih aviona,pa ja sad ne mogu znati koji je oboren,Orao ili Mig..U svakom slucaju napravili su po vise naleta i raketirali.Pucalo se na njih iz pjesackog naoruzanja,bez ucinka..

A tada nesto sto se i ne vidja bas svaki dan...Dolijece raketa,pogadja jednog u predjelu kabine,avion ostaje citav,dakle nije se raspao,eksplodirao,ali se nekontrlirano okrece u zraku,previ salta...I onda lagano ,kao list pada na zemlju..
Dakle,cista je laz da je pilot iskocio,odnosno da se katapultirao ,pa da je ubijen u zraku..Pretpostavljam da je raketa koja je pogodila aviom u predjelu kabine vec onesvijestila-ubila pilota.
Koliko je meni poznato ,avion je pao u rijeku Bosnu,na odzackoj strani,a pilot pronadjen unutra je bio Rus.

Na ABG, na listi gubitaka piše da se radilo o J-22 Orao i da je pilot kapetan Bogosav Lukić poginuo. Događaj je od 28.06.1992. Odžak/Modriča

Maska
17.11.2011., 16:47
123 je bila R brigada. Tu je maska zaboravio spomenuti da nije dosla komplet brigada nego manji dio iste. Dosli su na teritorij koji ne poznaju a rasulo je vec pocelo. Iza ledja su imali rijeku Bosnu. Prelazili su malom skelom, velicine da je na nju mogao stati mozda osrednji kamion.

Pokusaj se staviti u ulogu tih ljudi, ja ih mogu razumjeti.

Zapravo ja nisam bas tako dobro upucen kao ti..Pretpostavljao jesam da je to bio samo dio brigade..oprostite zbog nepreciznosti..
Kruzile su razne price..Navodno su presli da bi izvrsili napad na B.Samac,koji je ionako bio prazan,kao i srpska sela ispred njega-Milosevac ,Crkvina..Dalje kaze prica, da su od gradacacana zahtijevali da se ukljuce,da bar fingiraju napad sa svoje strane.Ovi to nisu htjeli "jer njih nitko ne dira", pa su se onda i pozezani povukli..
Ja ipak mislim da je do povlacenja doslo jer su Srbi istovremeno presjekli nas koridor od Garevca prema Gradaccu..Taj nas koridor je tu ,prema mojoj procjeni bio sirok 3-4 km,s jedne strane srpsko selo Gajevi,a s druge Skugric...A jedina nasa vojska koja je tu polozaje drzala bila je neka jedinica ok 40 -tak ljudi na poljoprivrednom dobru Filomena..Inace,tu je sve ravnica,nema prirodnih zapreka,cak ni naselja,pa vjerujem da su spoobniji srpski vojnici i dok je njihov koridor bio presjecen prelazili s jedne na drugu stranu.

Na ABG, na listi gubitaka piše da se radilo o J-22 Orao i da je pilot kapetan Bogosav Lukić poginuo. Događaj je od 28.06.1992. Odžak/Modriča

Moguce..Ja sa sigurnoscu mogu tvrditi ono sto sam vidio..a to je da iz aviona nije iskocio..S druge strane,jel mislis da bi "JNA" objavljivala i priznavala da im Rusi lete..pa cak i godinama poslije na forumima..
Mozes li provjeriti je li jos koji avion oboren na podrucju Modrica-Jakes -Odzak..?Pitam jer su nastojali avionima srusiti most na Bosni izmedju Modrice i Jakesa-Odzaka ,a nasa PZO ih je s protuavionskim mitraljezima cekala na modrickom mlinu,i s druge strane na brdu u Jakesu,i hvalili su se da su barem jednog oborili :D

Dervencan
17.11.2011., 21:35
123 je bila R brigada. Tu je maska zaboravio spomenuti da nije dosla komplet brigada nego manji dio iste. Dosli su na teritorij koji ne poznaju a rasulo je vec pocelo. Iza ledja su imali rijeku Bosnu. Prelazili su malom skelom, velicine da je na nju mogao stati mozda osrednji kamion.

Pokusaj se staviti u ulogu tih ljudi, ja ih mogu razumjeti.

i ja ih razumjem absolutno, prepostavljam da uz sve poteskoce teren bio bez utrvdjene crte bojisnice? Primjetio sam da kada je rijec o recimo Modrici brzo pocinje prica u stilu

“123 Brigada se povlaci bez ispaljenog metka“ a ne ulazi se uopce u detalje i pod kojim

okolnostima 123 Brigada stize na teren, ovaj slucaj je nazalost cesto opisan kao

napustanje crte obrane bez zapovijedi a nekad se govori o povlacenju po striktnoj zapovijedi

iz GS HV-a. Do sada nisam bio upoznat u neke detalje u vezi Modrice, a u knjizi J. Zovka je opisan i ovaj slucaj povlacenje 123 Brigade. Sto se tice Modrice, sada se pomalo sastaje “mozaik“, kaoticnog stanja.

Pozdrav Maska, de ako moze reci nesto o vlaku bez voznog reda :D sad si naceo di je sletio vlakac sa pruge :D kakav je to bio vlakac ?

žerac76
18.11.2011., 07:32
Zapravo ja nisam bas tako dobro upucen kao ti..Pretpostavljao jesam da je to bio samo dio brigade..oprostite zbog nepreciznosti..
Kruzile su razne price..Navodno su presli da bi izvrsili napad na B.Samac,koji je ionako bio prazan,kao i srpska sela ispred njega-Milosevac ,Crkvina..Dalje kaze prica, da su od gradacacana zahtijevali da se ukljuce,da bar fingiraju napad sa svoje strane.Ovi to nisu htjeli "jer njih nitko ne dira", pa su se onda i pozezani povukli..
Ja ipak mislim da je do povlacenja doslo jer su Srbi istovremeno presjekli nas koridor od Garevca prema Gradaccu..Taj nas koridor je tu ,prema mojoj procjeni bio sirok 3-4 km,s jedne strane srpsko selo Gajevi,a s druge Skugric...A jedina nasa vojska koja je tu polozaje drzala bila je neka jedinica ok 40 -tak ljudi na poljoprivrednom dobru Filomena..Inace,tu je sve ravnica,nema prirodnih zapreka,cak ni naselja,pa vjerujem da su spoobniji srpski vojnici i dok je njihov koridor bio presjecen prelazili s jedne na drugu stranu.



Moguce..Ja sa sigurnoscu mogu tvrditi ono sto sam vidio..a to je da iz aviona nije iskocio..S druge strane,jel mislis da bi "JNA" objavljivala i priznavala da im Rusi lete..pa cak i godinama poslije na forumima..
Mozes li provjeriti je li jos koji avion oboren na podrucju Modrica-Jakes -Odzak..?Pitam jer su nastojali avionima srusiti most na Bosni izmedju Modrice i Jakesa-Odzaka ,a nasa PZO ih je s protuavionskim mitraljezima cekala na modrickom mlinu,i s druge strane na brdu u Jakesu,i hvalili su se da su barem jednog oborili :D

http://www.avijacijabezgranica.com/jrvudesi.html

Možeš pogledati na gornjem linku; 11.06. NJ-21 al piše samo posavina

A što se tiče Rusa, sve je moguće. Reka si u jednom od postova da su izvukli mrtvog pilota Rusa pa pretpostavljam da imaš neke dokaze za to..? Rusi su letili u raznim ratnim zrakoplovstvima u raznim ratovima pa nevidim zašto nebi i u JNA. Srbi kažu da su letjeli i u HRZ-u..

Maska
18.11.2011., 15:09
Pozdrav Maska, de ako moze reci nesto o vlaku bez voznog reda :D sad si naceo di je sletio vlakac sa pruge :D kakav je to bio vlakac ?

Pa pouceni iskustvom iz B.Samca gdje je jedan dio srpskih formacija usao teretnim vlakom u grad,modricani su digli u zrak prugu izmedju Modrice i Vranjaka(srpsko selo u pravcu Doboja)
Cudi me kako to Srbi nisu skuzili i uletili u klopku odlicno postavljenu..Oni u udolini ,u ravnici,nasi na brdu iznad njih..Ne bih spekulirao koliko ih je taj dan poginulo ,ali dosta,dosta...To se desilo 3. ili 4. 05. 1992.
Moram naglasiti da je Modrica sa okolnim selima bila od pocetka u teskom polozaju...Srbi u gradu,u naseljima gdje su vecina dobro naoruzani,vojska (JHA) u svim okolnim srpskim selima..Branitelji slabo naoruzani,drzava BiH ne funkcionira,slaba organizacija..Plus sto su nam par tjedana prije poginuli vodja otpora i njegova desna ruka,pri kupovini i isprobavanju rucnih protutenkovskih mina u S.Brodu..
Od pocetka napada,03.05. do dolaska dijelova 3A krajem svibnja,koji su ih istjerali iz grada,u Modrici samoj su se vodile teske ulicne borbe,a i sva okolna hrvatska i muslimanska sela su bila zestoko napadana.
Mislim da je jedan podatak vrlo interesantan..Na brzinu sam prebrojao.. prema podacima iz jedne knjige,u ta dva nepuna mjeseca borbi na modrickoj opcini poginulo je 150 branitelja s opcine Modrica..Tako da su sve tvrdnje o nesuprostavljanu ,i pominjanje minkenskih i inih bojni bespredmetni i neukusni..Tu jos onda dolaze gubici na derventsko- brodskom i gradacackom ratistu..

http://www.avijacijabezgranica.com/jrvudesi.html

Možeš pogledati na gornjem linku; 11.06. NJ-21 al piše samo posavina

A što se tiče Rusa, sve je moguće. Reka si u jednom od postova da su izvukli mrtvog pilota Rusa pa pretpostavljam da imaš neke dokaze za to..? Rusi su letili u raznim ratnim zrakoplovstvima u raznim ratovima pa nevidim zašto nebi i u JNA. Srbi kažu da su letjeli i u HRZ-u..

Nemam dokaze :) Samo pricam ono sto su meni pricali oni koji su bili upuceniji--Ako su oni lagali mene,i ja lazem vas :)
Vjerujem da bi nam kolega SB nesto vise o avionu i pilotu mogao reci :)

Dervencan
18.11.2011., 22:18
Mislim da je jedan podatak vrlo interesantan..Na brzinu sam prebrojao.. prema podacima iz jedne knjige,u ta dva nepuna mjeseca borbi na modrickoj opcini poginulo je 150 branitelja s opcine Modrica..Tako da su sve tvrdnje o nesuprostavljanu ,i pominjanje minkenskih i inih bojni bespredmetni i neukusni..Tu jos onda dolaze gubici na derventsko- brodskom i gradacackom ratistu..


jest upravo to sto kazes, ne ukusno krajnije odvratno, nebi nikada omalozavao
zrtvu sa bilo kojeg ratista na kojem su ginuli hrvatski sinovi, ali sta ces uvijek
je bilo i bit ce pljuvatora.

sb323ar
19.11.2011., 12:13
Vjerujem da bi nam kolega SB nesto vise o avionu i pilotu mogao reci :)

Avion (dijelovi aviona) su i danas vidljivi u rijeci Bosni, na području sela Novo Selo (Balegovac). O pilotu nemam podataka osim sto je dostupno na netu. Bilo je još pogođenih aviona na tom području, ali nisu pali na područje pod našom kontrolom, tako da o njima nebih mogao niti govoriti. Pogledajte na ABG datume izgubljenih aviona te se dijelovi događanja mogu djelimično povezati.

sb323ar
19.11.2011., 12:20
Plus sto su nam par tjedana prije poginuli vodja otpora i njegova desna ruka,pri kupovini i isprobavanju rucnih protutenkovskih mina u S.Brodu..

Šimo i Milko. Poginuli su na skelskom prijelazu u Svilaju, na HR strani. Bio sam zajedno sa njima i čekali skelu, ali sam prešao skelom prije jer na skelu nije moglo stati više od dva automobila. Kad sam izlazio sa skele na BiH stranu, odjeknula je detonacija. Sutradan, na mjestu njihove pogibije sam vidio komad kralježka i deformiran okvir od škorpiona.

jeti2
19.11.2011., 16:50
sb323ar- imaš li video zapisa sa šamačko-oraškog ratišta?

sb323ar
19.11.2011., 16:57
sb323ar- imaš li video zapisa sa šamačko-oraškog ratišta?

Šamac imam. Imam i materijal gdje Tihića ispituju. Video je rađen u propagandne svrhe. Orašje imam nešto, većinom materijal od moje brigade te ono što ima na netu.

jeti2
19.11.2011., 20:06
DA imam i ja taj gdje Tihića ispituju i članove SDA..! Čista srpska propaganda gdje su oni nevini i ugrožavaju ih drugi..

sb323ar
19.11.2011., 21:28
@Jetti,

Prema tvojim upisima mogu pretpostaviti s kojeg si područja. Poznavao sam jako dobro zapovjednika brigade s tog područja, čak smo jedno kratko vrijeme bili i na crti na tom dijelu, sanitet nam je bio stalno na tom području. Osobno sam imao i intervencije pri njihovim probijanjima crte u selu, na glavnom pravcu.

jeti2
20.11.2011., 00:42
Misliš li na zapovjednika 104 br ili 106 br??

sb323ar
20.11.2011., 07:23
Misliš li na zapovjednika 104 br ili 106 br??

104, Ilija M. Kad smo dolje došli, imali smo okršaje na Gajevima i Vranici. Jedno vrijeme smo bili smješteni u školi. Poslije smo premješteni u Bukovu Gredu i Oštru Luku.

Aurgelmir
20.11.2011., 09:34
Može li netko detaljno opisati pad Šamca? Dosada sam našao samo podatke da su se srbi "ušetali". Ali kako, točno što se zbilo? I jeli istina da su ga na neko vrijeme napustili?

sb323ar
20.11.2011., 09:52
Može li netko detaljno opisati pad Šamca? Dosada sam našao samo podatke da su se srbi "ušetali". Ali kako, točno što se zbilo? I jeli istina da su ga na neko vrijeme napustili?

Pad Šamca se dogodio polovinom travnja 92. Sjećam se kad je na područje Odžaka došao "milicijski" golf iz Šamca, u njemu je mislim bio neki od HDZ funkcionera iz Šamca. Bio je u milicijskoj uniformi(možda bi Jeti mogao znati o kome je riječ, ja se ne mogu sjetiti imena).

On je prebjegao na teritorij Odžaka. Prema njegovim tvrdnjama, JNA i lokalci su preuzeli sve glavne zgrade i punktove, bez borbe. Borbe takoreći nije niti bilo jer zvanično rata nije ni bilo.

To je što se tiče samog grada, već dalje Grebnice i druga mjesta je druga priča.

Znam da smo mi iz Odžaka bili dignuti (cca 30 ljudi, iz dva sela Odžačke općine), te smo sa par kombi vozila izašli i preuzeli komunikaciju na području "Struke" a koje je bilo od izuzetnog značenja jer je preko tog područja planirano forsiranje rijeke Bosne i spajanje sa snagama iz srpskih sela D.Dubica i N.Grad.

Na tom području im je nakon dan dva ubijen lokalni vođa (glavni) iz D.Dubice, te isti dan zarobljen lokalni vođa (glavni) iz sela N.Grad.

Za tvrdnju "napustili", i ja sam slušao različite priče ... u strahu su velike oči.
To bi jedino mogao reći neko sa suprotne strane, ako bi htio voditi korektnu diskusiju.

Maska
20.11.2011., 12:22
Avion (dijelovi aviona) su i danas vidljivi u rijeci Bosni, na području sela Novo Selo (Balegovac). O pilotu nemam podataka osim sto je dostupno na netu. Bilo je još pogođenih aviona na tom području, ali nisu pali na područje pod našom kontrolom, tako da o njima nebih mogao niti govoriti. Pogledajte na ABG datume izgubljenih aviona te se dijelovi događanja mogu djelimično povezati.

Evo,ovo potvrdjuje i rijeci moga izvora :) ,da je avion pao na odzacku stranu u rijeku,a ne u selo Crkvinu kako Srbi navode..
Zasto onda da istom izvoru ne vjerujem da je unutra Rus bio? :D

Nego,pade mi na pamet jos nesto..Citao sam ovdje na temi "12 beba".
Tema jest zalosna,a jos je zalosnije sto su Srbi djecu zrtvovali.
Na istoj ovoj temi je netko od Srba postavio post o nekom pilotu koji je odlikovan jer je mnogo ranjenika,(cini mi se da bi rijec o par stotina) prebacio na lijecenje u Srbiju..A boce s kisikom nisu mogli prebaciti..?

Naravno,danas u BL postoji spomenik bebama,a na zalost koliko su uspjeli u lazi govori cinjenica da Ameri imaju namjeru snimati film o toj temi..To sam nedavno negdje procitao.

Bosanski Samac se malo ili nikako branio sto nije ni cudo,kad se uzme u obzir da su okolo prakticki srpska sela (izuzevsi odzacku stranu preko rijeke Bosne),ne znam kakav je nacionalni sastav samog grada bio,ali mislim da je tu malo Hrvata bilo,a dio muslimanskog stanovnistva organiziran u 4 odred TO je bio na srpskoj strani.

Zalosno je da je zbog zlocina u B. Samcu samo par godina odlezao Simo Zaric..Odmah na pocetku okupacije su u gradu ubili 15 Hrvata i jednog Muslimana ..Godinama se nije znalo gdje su ukopani ,dok prije par godina netkom nije proradila savjest i dojavio policiji da je pokraj ceste u srpskom selu Crkvina zabio drveni stap u zemlju na mjestu gdje je grobnica.
Pazi,grobnica u selu,svi sute...Pa kakvi su to ljudi? Siguran sam da su i svi za tu grobnicu znali.
Zalosno je da su im pripala prelijepa i prije rata prebogata hrvatska sela u okolici ..Sad je to hrpa porusenih i popaljenih praznih kuca iako tu ratnih djelovanja prakticki nije bilo..
Zalosno je da su selo Grebnice podijelili na dva dijela,odnosno dio koji su uspjeli okupirati je ostao u "RS"

Ako se nekad nadjete u blizini ,na putu prema granicnom prijelazu Samac, skrenite desno na onom raskrizju kod OMV crpke..Nakon ca 3. kilometra uci cete u hrvatsko selo Grebnice,pa poslije Domaljevac..Kao da ste u drugi svijet dosli...Sela uredna,cista,kuce obnovljene,ceste dobre,trava okolo osisana,susta suprotnost onome ste se moze vidjeti prolazeci kroz srpska sela koja rat prakticki dotakeo nije..

bkvljgm
20.11.2011., 12:32
zašto ljudi još uvijek miješaju formacijjski, brigade hv-, od kojih nikad ni jedna nije u komplet sastavu bila na posavskom ratzištu, sa borbenim i taktičkim grupama dragovoljaca iz tih brigada koji nisu formirali posebne postrojbe nego su djelovali kao opisane grupe matičnih brigada?
ni u jednom trenutku borbi za bosansku posavinu nije bilo u jednom trenutku više od par stotina dragovoljaca iz hv-a.

Nego,pade mi na pamet jos nesto..Citao sam ovdje na temi "12 beba".
Tema jest zalosna,a jos je zalosnije sto su Srbi djecu zrtvovali.
Na istoj ovoj temi je netko od Srba postavio post o nekom pilotu koji je odlikovan jer je mnogo ranjenika,(cini mi se da bi rijec o par stotina) prebacio na lijecenje u Srbiju..A boce s kisikom nisu mogli prebaciti..?

točno. da su ih htjeli spasiti mogli su.
oni su rađe, izazvali smrt te djece da bi mogli dalje motivirati vojsku za napad kao i za stvaranje novih mitova, nego što su tu djecu htjeli spasiti, a mogli su.
za smrt te djece su odgovorni isključivo srbi.

sb323ar
20.11.2011., 14:07
zašto ljudi još uvijek miješaju formacijjski, brigade hv-, od kojih nikad ni jedna nije u komplet sastavu bila na posavskom ratzištu, sa borbenim i taktičkim grupama dragovoljaca iz tih brigada koji nisu formirali posebne postrojbe nego su djelovali kao opisane grupe matičnih brigada? ni u jednom trenutku borbi za bosansku posavinu nije bilo u jednom trenutku više od par stotina dragovoljaca iz hv-a.

Miješaju zato što ne znaju. Gore spomenuta 123br je naprimjer došla u sastavu ojačane satnije, znači niti bojna formacijski a kamoli brigada.

Puno je tu neznanja bilo, HV kad dođe npr. u Garevac (ili bilo gdje drugo na tom području), smatrani su kao božanstvo, iako možda velika većina u HR nije niti vidjela neprijatelja a kamoli učestvovala u uličnim borbama u kakve su bili ubačeni.

Govorim iz osobnog iskustva, iz rata u zapadnoj Slavoniji. Mnogi od mojih suboraca i prijatelja nisu niti vidjeli neprijatelja.

jeti2
20.11.2011., 14:18
104, Ilija M. Kad smo dolje došli, imali smo okršaje na Gajevima i Vranici. Jedno vrijeme smo bili smješteni u školi. Poslije smo premješteni u Bukovu Gredu i Oštru Luku.

da da Ilija Majić :) ,
kad smo kod zapovjednika evo i ostalih iz 104 br
1:Marko Božanović
2:Ilija Majić
3:Miroslav Anđić
4:Rošić Marko (Role)
106 br
1.Đuro Matuzović
2.Ivo Oršolić

Pad Šamca se dogodio polovinom travnja 92. Sjećam se kad je na područje Odžaka došao "milicijski" golf iz Šamca, u njemu je mislim bio neki od HDZ funkcionera iz Šamca. Bio je u milicijskoj uniformi(možda bi Jeti mogao znati o kome je riječ, ja se ne mogu sjetiti imena)

Mislim da se radi o Marku Božanoviću!

jeti2
20.11.2011., 14:37
Može li netko detaljno opisati pad Šamca? Dosada sam našao samo podatke da su se srbi "ušetali". Ali kako, točno što se zbilo?

Pogledaj moje ranije postove..
Evo ipak nešto ukratko:
Formiranje 4. odreda kao tobože formacija koja će braniti Šamac od napada ZENGI iz R.Hrvatske čiju glavninu činili su srbi iz nekolicinu odanih muslimana.Hrvati su istupili iz ove formacije čim su spoznali koje su zadaće ovog odreda. Poslije ovih dešavanja u Hrvatskim selima se formiraju krizni štabovi i dežurstva po selima onda iz ovih štabova se stvara zajedničko zapovjedništvo svih Hrvatski sela općine Šamac, i formiraju rezervni sastav policije i njih naoružava sa dugim cijevima.Ovaj sastav policije kontrolira ulaze u Hrvatska sela a dio se uključuje u zajedničko dežuranje i na mostu prema Hrvatskoj zajedno sa srbima, sve do napada na Šamac iz pravca sela Crkvine to jest 4.odreda pridodate dobrovoljcima iz Srbije. Šamac je za nekoliko sati te noći bio osvojen od ove postrojbe jer i nije bilo značajnijih snaga otpora, hrvati koji su živjeli u Šamcu već su neko vrijeme odlazili u druga sela na spavanje jer su očekivali ovaj napad..

I jeli istina da su ga na neko vrijeme napustili?

Jest prije sukoba su napustili!

jeti2
20.11.2011., 15:34
@MASKA

ne znam kakav je nacionalni sastav samog grada bio,ali mislim da je tu malo Hrvata bilo

Pogledaj:
BOSANSKI SAMAC - narodnosni sastav po popisu iz 1991. g.
MJESTO -----------UKUPNO-----HRVATI----- MUSLIM.---- SRBI---OSTALI

Batkusa -------------92 -----------2------------0---------907------15
Bazik ---------------539 ----------526----------0----------6--------7
Bosanski Samac-----6.239---------827---------2.178-----1.755----1.479
Brvnik --------------609-----------22----------- 1--------580-------6
Crkvina ------------1.704----------18----------- 1-------1.581-----104
Domaljevac --------4.152---------4.072--------- 7---------20-------53
Donja Slatina -------623------------2------------ 0--------610------11
Donji Hasic ---------1.029---------978----------- 0-------- 13-------38
Gajevi --------------626-----------4-------------23-------579-------20
Gornja Slatina ------1.361----------3-------------0-------1.317------41
Gornji Hasic --------1.048---------967------------1---------36-------44
Grebnice -----------2.210---------1.933----------1--------210-------66
Kornica -------------830----------802------------1---------8--------19
Kruskovo Polje ------706-----------8--------------0--------673-------25
Novo Selo ----------1.095---------907------------0--------156-------32
Obudovac ----------3.199---------16-------------2-------3.138------43
Pisari ---------------608------------8-------------5--------527-------68
Prud ---------------1.293---------1.144-----------3--------31-------115
Srednja Slatina -----1.277---------918------------0---------341------18
Skaric --------------298------------1-------------0---------283------14
Tisina --------------2.032---------1.049----------5---------851------127
Zasavica------------558-----------524------------5---------6---------23


SVEGA ------------32.960---------14.731-------2.233-----13.628----2.368

jeti2
20.11.2011., 15:59
alosno je da je zbog zlocina u B. Samcu samo par godina odlezao Simo Zaric..Odmah na pocetku okupacije su u gradu ubili 15 Hrvata i jednog Muslimana ..Godinama se nije znalo gdje su ukopani ,dok prije par godina netkom nije proradila savjest i dojavio policiji da je pokraj ceste u srpskom selu Crkvina zabio drveni stap u zemlju na mjestu gdje je grobnica.
Pazi,grobnica u selu,svi sute...Pa kakvi su to ljudi? Siguran sam da su i svi za tu grobnicu znali.
Zalosno je da su im pripala prelijepa i prije rata prebogata hrvatska sela u okolici ..Sad je to hrpa porusenih i popaljenih praznih kuca iako tu ratnih djelovanja prakticki nije bilo..
Zalosno je da su selo Grebnice podijelili na dva dijela,odnosno dio koji su uspjeli okupirati je ostao u "RS"

Ako se nekad nadjete u blizini ,na putu prema granicnom prijelazu Samac, skrenite desno na onom raskrizju kod OMV crpke..Nakon ca 3. kilometra uci cete u hrvatsko selo Grebnice,pa poslije Domaljevac..Kao da ste u drugi svijet dosli...Sela uredna,cista,kuce obnovljene,ceste dobre,trava okolo osisana,susta suprotnost onome ste se moze vidjeti prolazeci kroz srpska sela koja rat prakticki dotakeo nije..

Stvarno je žalosno, šteta što nismo išli u proboj ili pak da nam je deytonski sporazum pripojio i B.Šamac tako da spojimo liniju Orašje-Šamac-Odžak.. Šamac je prije rata bio jači od Orašja a pogledaj sad zatvorene firme, poduzeća grad je ajmo reći mrtav, da ne govorim o okolnim selima, tako je nekakva mrtva i tužna-negativna atmosfera kad prolazim tim dijelom RS-a(Šamac-okolina). Kažu ljudi što nam uradiše sa grada Šamaca :(

Spomineš Grebnice - Domaljevac upravu si osjeti se bar malo nekakva živost, ali je daleko to od onog kako se živilo nekad narod je nezadovoljan, nezaposlenost, mladež odlazi kao nikad do sad, ne piše nam se dobro!

sb323ar
27.11.2011., 10:22
Obećao sam Vam… Pisati ću kako mi naleti inspiracija da pišem, pisati ću u dijelovima, spomeniću mnogo dobrih ljudi, od kojih mnogi više nisu među nama, moram spomenuti i svoju suprugu, i ona je podnijela veliki dio tereta…
Pitate se šta Vam ovaj čovjek piše? Je li istina to što piše? Istina je, vjerujte mi, neću Vas lagati, svejedno mi je … ne interesira me exponiranje u javnosti… imenom i prezimenom, pišem istinu… svoje poraze i pobjede, onako, kako je bilo… bez uljepšavanja…

Početi ću, desetak godina prije rata…

Rođen sam i živio u Bosanskoj Posavini, u većinski hrvatskom mjestu, radio sam u jednoj firmi u ZG, radio sam kao vozač i rukovatelj explozivnim materijama, (vitezit, geovit, c20, c40) … za potrebe posla.
Usavršio sam taj posao, znao sam materijal u «dušu», poznajem ga i danas … za ne daj Bože… čak i više…

Da krenem od devedesete… nisam se smatrao velikim Hrvatom… Volio sam «svoje» više nego druge, ali nisam mrzio nikoga, čak niti kasnijeg neprijatelja…

1991. bili smo na terenu (firma) u Bjelovaru … Bili smo smješteni u onom motelu nedaleko od šume «Bedenik», skladište exploziva i upaljača imali smo otprilike kilometar ispred onog JNA skladišta koje je onaj major digao u zrak… osobno sam par puta vidio i tog majora u prolazu… mene se dojmilo, što njegova pratnja nosi doboše na automatskim puškama… Uh da sam to imao… koliko bih bio moćan…hehe…

U ranijim pričama, uvijek sam naglašavao, da nisam imao pojma o nacionalnosti… Međutim, silu nikad nisam podnosio…

Sjećam se dobro, poligon iza vojarne u Bjelovaru… bio je to Svibanj 1991… radili smo seizmička istraživanja za naftaplin… stvarali smo umjetne potrese explozivom te iste snimali određenom specijalnom opremom…

Iznad nas su letjeli avioni JNA na malim visinama… To me je strašno iritiralo. Barem u ono vrijeme kad smo radili svoj posao, a službeno rata nije bilo… smatrao sam da je to bila demonstracija sile…

Silu nikad nisam volio, jer će proizvesti otpor, … ma kako bio slab u tom trenutnu…

Automatski mi je sve to izazvalo revolt, te sam se odmah u Bjelovaru prijavio u postrojbe MUP-a (ZNG još nije postojao)…

Stavio sam se na raspolaganje (zajedno sa službenim vozilom UAZ) na raspolaganje postrojbma MUP-a RH… Prvu intervenciju sam imao nakon par dana, dobio sam naređenje da miniram nekakav most prema Trgovišću… jer se očekivalo da će vojska krenuti u tom smjeru… Učinio sam to, i čekao znak da aktiviram exploziv. Nije bilo potrebe da se to odradi, jer vojska nije izašla iz vojarne… Exploziv sam spremio u službeno vozilo firme (cca 400 kg geovita).

Kasnije sam morao donesti potvrdu o nekažnjavanju, gle gluposti, i to iz Doboja, a nisam smio navesti za što mi treba…

Sjećam se, da je u Bjelovaru tada bio «šef» Mladen Ivanić, mislim da je imao čin majora JNA. Meni nadređeni je bio nekakav Franjić (ne sjećam se imena)…

Dobio sam poziv da se javim na zadatak u šumu «Kukavica» (mislim da nisam pogriješio)…

Javio sam se na vrijeme, sa Ruskim UAZ-om, punim exploziva i upaljača. Od osobnog naoružanja imao sam pištolj Basque 9mm K i nož… Naoružanje je bilo privatno, osobno, nisam imao dozvolu na njega…

U šumi, sjećam se nekakvih drvenih baraka, su nas prozvali…. te nakon nekoliko sati, vratili nas od kuda smo i došli, … bez djelovanja…

U Međuvremenu, kupio sam si i maskirnu uniformu… na pijaci u Bjelovaru, ne sjećam se cijene, ali bilo je prilično… Bila je slična JNA (boje), jedino drugi kroj, jakna slična spitfire a hlače slične US Army, jedino boje drugačije…

Radio sam i dalje svoj posao, čekao poziv za akciju … ali ništa…

sb323ar
27.11.2011., 10:24
Čujem, u SB (brat mi javlja, već je pristupio) se osniva 108. brigada… Bez razmišljanja, pitam da se prebacim u SB (bliže mi obitelji) i dobivam odobrenje…

Dolazim u SB, donosim iskaznicu 105. BJ brigade (imam ju još uvijek negdje u papirima), te se stavljam na raspolaganje 108. brigadi… bilo gdje… počeo sam kao vojnik…

Ubačen sam u postrojbu (bilo nas je dvadesetak) dječaka, ja sam bio jedan od najstarijih – imao sam 25 godina… Nakon par dana, treći brat (Vihor) mi javlja da je dobio poziv, da se javi na «vojnu vježbu». Shvatio je da će na braću… Ubacio sam ga kod sebe u postrojbu (drugi brat je bio u drugoj postrojbi), nije mi bilo drago što je kod mene, više sam se plašio za njih, nego za sebe…

Prebačeni smo na NG ratište, dobro smo se pokazali… vjerujte mi… U međuvremenu, postrojba je narasla na otprilike 120 ljudi… Dječaci su sami izabrali tko će ih voditi… prema ponašanju i zaslugama. Počeo sam kao vojnik, nisam tražio nikakve privilegije, učio sam dječake kako rukovati oružjem, explozivima, kako praviti mine iznenađenja od priručnih sredstava, dječaci su prepoznali određeno znanje te me izabrali da vodim desetinu… Više sam proveo na «straži» nego bilo tko od mojih prijatelja… Znali su uvijek da sam tu negdje…

Imao sam i prijatelje iz prvih dvadeset, na početku… Izabrani su od suboraca da ih vode dalje… prijatelji su prepoznali određeno znanje i kvalitetu… Vjerovali su mi (iako nisam bio domicilni, sa domaćeg područja), a i ja sam prepoznao komu mogu vjerovati i tko me neće napustiti u najgorim trenucima. Držali smo se zajedno, uvijek sam bio takav… ako mi se osoba ne «svidi» neću je mrziti, ali neću se niti vezati posebno…

Znao sam da će se poslije prvih odrađenih terena iskristalizirati tko je tko… Tako je i bilo… Od prvih dvadeset, otpalo je četiri – pet, svi drugi su izdržali do kraja i bilo mi je čast biti uz njih.

Djelovali smo jako dobro na NG ratištu, svi su nas željeli za «susjeda», mislim da to dovoljno govori… ne želim ulaziti u detalje, ali bili smo dobri… svejedno mi je hoćete li vjerovati…

Početkom 1992. godine potpisano je «sarajevsko primirje», ostali smo još neko vrijeme na NG ratištu…

U međuvremenu, u BP počinju prve gužve i konflikti… Sava nas dijeli, neprijatelj minobacačima tuče i SB… Mi smo još na terenu NG ratišta… Na tranzistoru čujem vijesti da mi je u rodnom mjestu izvršen teroristički čin na prostorije HKD Napredak u kojem mi je ranjeno više dobrih prijatelja i poznanika, a jedan od teško ranjenih je prijatelj Tihomir Dujaković. Tiho je podlegao nakon nekoliko dana, iza njega je ostala supruga i kćerkica…

Vidio sam u proteklim mjesecima sve zlo rata, znao sam da će doći i u BiH, …

Zaboravio sam napomenuti, prvo ranjavanje sam doživio, mislim da je to bilo krajem studenog 1991.godine, u selu Mašići, na NG ratištu… naime, tenkovska granata je lupila u kuću pored koje sam stajao, te su mi komadi cigala i otpada otkinuli pola desnog uha i dobro mi razbili desnu stranu glave. Prijatelji su me odvezli u NG bolnicu gdje su mi zašili uho (ožiljke imam i danas), te sam se vratio zajedno s njima u postrojbu, jer to nisam smatrao ozbiljnom ozljedom… hehe jesam bio partizan…

Napomeniću ovdje, prvi put, nikada nisam ostvario nikakve privilegije na osnovu tog ranjavanja 1991.godine, a mogao sam… Nisam to smatrao bitnim… U NG bolnici MORA postojati taj trag (pored meni poznatih svjedoka koji su me dovezli u kamionu od INA-plina SB), jer sam hitno primljen. Ja se čak i ne sjećam točnog datuma… Samo ću ovdje napomenuti «dušebrižnicima», da sam na osnovu tog ranjavanja mogao ostvariti najmanje 10% veće «privilegije» … ali nikad ih nisam niti tražio.

Da, prisjetiću se i geometra Zagorca… Radili smo u istoj firmi. Poslije njegovog odlaska iz firme – nismo se nikada više sreli (da dušebrišnici ne vade stvari iz kontexta)…

1991.godine, u zapadnoj Slavoniji, imali smo jednog poginulog (Alar), te nekoliko lakše ranjenih i jednog teže ranjenog pripadnika (Utvić), za svakog ranjenog i poginulog znam gdje je i kako nastradao. Ovo spominjem iz razloga što se kasnije pojavilo mnogo raznih ratnih rana i puteva, kod pojedinaca… Svaki od nas koji smo negdje bili, sigurno zna kako mu je suborac nastradao.

Polovinom ožujka 1992.godine, povlače nas sa NG ratišta u SB. Dobijamo odobrenje/naredbu da se aktivno uključimo u «ZONU B», tako se to tada zvalo, jer se u BB već vode borbe u gradu. Naredba je bila da se ne smije imati oznaka ZNG-a niti dokumenti koji bi upućivali na to. Takođe, u zonu su mogli ići samo dragovoljci (većinom ljudi porijeklom iz BiH, iako je bilo i ljudi koji nikakvu povezanost nisu imali sa BiH).

Borbe su već vođene na par stotina metara do mosta, te istim nismo mogli prelaziti jer je bio pod vatrom. Prelazili smo čamcima, natovareni oružjem i opremom za ulične borbe. Odmah po prelasku povezivali smo se sa pripadnicima domaćih postrojbi (mislim da se to tada zvalo TO i PL BiH, jer HVO nije niti postojao), te aktivno učestvovali u borbama. Moja postrojba je dobila zonu odgovornosti lijevu stranu od semafora prema Liješću. Zapovjedništvo nam je bilo u onim porušenim kućama pored mosta (gledajući iz pravca HR, dio grada mislim da se zove Tulek).

Ohrabreni našim prelaskom i uključivanjem u borbe, pripadnici domaćih postrojbi dobijaju na moralu, te ih se sve više uključuje u borbene aktivnosti. Bilo je pojedinaca koje bih rado vidio i u svojoj postrojbi, odskakali su od nekih drugih, navesti ću primjer jednog, sjećate se snimaka sa obodnog kanala, onaj dječak (Mijo) sa maramom na glavi i RRB OSA… nažalost, poginuo je nekoliko mjeseci kasnije…

Dakle, našim prelaskom i protuudarom, odbacujemo neprijatelja nekoliko stotina metara niže, prema Brodskom Polju, te ih udaljavamo od mosta koji je do tada bio nesiguran za prelazak, te ga koristimo za uvođenje novih snaga…

Uvodimo i oklop u borbene aktivnosti, svakim novim uvođenjem nekakvog oruđa naše snage su rasle, jer nam se priključuje sve više domaćih ljudi, valjda su shvatili da više nema šale, da ovo što se dešava nije igra…

Već je nastupio i travanj 1992.godine. Svakodnevno vodimo ulične borbe, kuća po kuća, ulica po ulica, imali smo i nekoliko lakše ranjenih, na sreću mrtvih nismo imali na tom dijelu, iako mi niti danas nije jasno kako, jer su nas tukli svim što su imali, avionima su porušili sve oko nas a nama ništa…

U slobodnim danima, odlazim kući u Odžak, vidim da je i tamo stanje napeto… samo što nije puklo. U slobodno vrijeme, uključujem se sa braćom u obuku mještana… Oružja smo imali nešto malo, streljačkog, koje smo kupovali na crnom tržištu. Morali smo, nije bilo drugog načina, a sve je mirisalo na rat…

Puklo je i na tom području, neprijatelj je istresao VBR u 13.00 sati na naselje «Hanke». Sjećam se da sam u tom trenutku bio ispred policijske stanice u Odžaku, tu se okupilo više stotina osoba, tražili su oružje od rezervnog sastava MUP-a… Poginulo je i ranjeno više osoba a među njima je poginuo i Vinko U., poznavali smo se prilično dobro.

sb323ar
27.11.2011., 10:25
Kao što sam rekao, čuo sam opaljenje VBR-a (kao i svi ostali okupljeni), znao sam šta to znači, samo nisam znao gdje će poklopiti. Povikao sam ljudima da se raziđu jer će udar biti za manje od minuta, očekivao sam da će po nekakvoj logici biti upravo na mjestu gdje smo se nalazili u tom trenutku (policijska stanica, zgrada općine, katastar, džamija, pošta… sve je u krugu od pedesetak metara).

Ljudi su počeli panično bježati, rasipati se… Nakon manje od minuta slijedi udar na «Hanke» 32 rakete su udarile u gusto naseljeno mjesto a da prije toga niti metak nije bio opaljen sa naše strane na neprijatelja… Toliko o tvrdnjama da je neprijatelj bio izazvan…

Odmah poslije udara, sa još nekoliko prijatelja sam otišao i pomagao u izvlačenju mrtvih i ranjenih iz ruševina. Narod je bio uplašen, plakali su, bili bijesni… tek sad su pojedinci koje sam poznavao shvatili da se dešava ono što sam im najavio par mjeseci ranije da će se dogoditi. Nismo mogli ostati po strani a da «susjedu kuća gori»…

Krizni štab, donosi odluku da se krene u blokadu prometnica i određenih sela sa srpskom većinom, jer oni će se preko rijeke Bosne pokušati spojiti sa snagama neprijatelja da drugoj strani rijeke. Planovi su već dosta ranije bili izrađeni, te se krenulo u realizaciju.

Odlazim u svoju matičnu postrojbu, iznosim stanje na terenu te se zajedno s braćom vraćam u svoje rodno selo. Stavljamo se na raspolaganje mještanima, sa oružjem i opremom koju smo imali. Vjerovali su nam, sve ovo vrijeme su znali gdje smo bili…

Krenuli smo sa naše strane u napad, bilo nas je maksimalno 30-40. Od «teškog» oruđa imali smo minobacač 60mm i 24 mine (dva sanduka po 12 mina), nismo imali čak niti nišanske sprave za njega ali su me na NG ratištu dvojica velikih ratnika (Blekić i Kršić (Crni), njih dva su bili nerazdvojni, zajedno su kasnije i poginuli u zoni «B»), naučili kako rukovati sa takvim, a to sam znanje prenio na dječake iz sela…

Naveče mi javljaju upravo s tog položaja, bili su kojih dvjetotinjak metara iza nas, da im je mina ostala u cijevi. Znam, dječaci nemaju pojma o takvim stvarima, javljam im da tako ostane do ujutro, ja ću je izvaditi van. Nisam morao, ali smatrao sam da imam puno više iskustva od njih u takvim stvarima. Nisam želio da neko od njih nastrada pri čupanju mine bez osigurača.

Cijelu noć sam obilazio ljude, nisam odspavao niti minuta, znam kako su se osjećali, pokušavao sam im unijeti dozu sigurnosti. Vihor je bio na desnom krilu, drugi brat u centru, ja na lijevom krilu. Pratio sam komunikaciju, imali su problem sa jednim mitraljeskim gnijezdom, pokušavali su ga skinuti sa RB M-57 ali nišandžija nije uspio niti približno pogoditi cilj.

Vidio sam s koje strane djeluju po njima, razvukao sam jedinu zolju RRB-M84 koju sam imao, podigao se i skinuo cilj… Bilo je prilično daleko, iskreno, nisam očekivao pogodak….
Dječaci su skočili od radosti, vidio sam im u očima strahopoštovanje… Mitraljez je ušutkan…

Sutradan, moram na brifing, da pokušamo utvrditi situaciju na terenu, da planiramo daljnje djelovanje. Prije toga, odlučio sam otići i izvaditi minu iz cijevi našeg «teškog» oruđa…

Nisam morao, a opet sam se trpao tamo gdje mi nije bilo mjesto, došao sam do njih, minobacač ukopan do pola zbog neiskustva posade, izvadio sam minu iz cijevi, premjestili minobacač na tvrdu podlogu i tu su nas pronašli… Pala je među nas. Božo je poginuo.

Detalje sam opisao u priči «moje ranjavanje», svaka riječ je istinita i prenio sam prema svojemu sjećanju.

U ovom dijelu, uključiti ću u priču i svoju suprugu… Bila je u petom mjesecu trudnoće…
Nikada mi niti riječ nije prigovorila što sam u ZNG (a gle čuda, muslimanske je vjeroispovijesti), smatrala je da sam izabrao svoju stranu… Znam samo, da je veći vjernik i katolik od mene. Iskreno, u crkvu idem samo kad moram (rođenja, krštenja, vjenčanja, sakramenti, sahrane)… ona ide puno češće…

Po mojemu ranjavanju i otpremanju u bolnicu (visio sam, valjda me je moja mladost i snaga, uz nečiju providnost, spasile), dvojica prijatelja (Marinko – poginuo je nakon petnaestak dana, i Ivan, teško je ranjen u kolovozu 1992) su došli po moju suprugu i kćerkicu, da ih izvuku iz zone djelovanja. Nisu htjeli reći šta je s mene…

Kada je saznala … doživjela je šok. Beba je otišla. Bio je sin…Nakon 8 godima dobio sam i drugu kćerkicu, dvije godine kasnije i treću … One su moji sinovi…

Danas, moja supruga se već petu godinu bori sa karcinomom, nadam se da ću joj uspjeti vratiti sve što mi je dala…

Iz kome se budim nakon četiri dana, pored mene je Lipa… Probudio sam se navodno tek kad me on dozivao…

Sutradan sam prebačen u ZG na Dubravu, tamo sam ostao osamnaest dana, skrpan sam koliko je bilo moguće, te malo prizdravivši potpisujem izlazak na osobnu odgovornost i vraćam se nazad, kući u BiH… Na štakama sam išao sa dečkima…

Za tih 22 dana koliko sam bio odsutan od njih, na njima sam primijetio velike promjene, preko noći su od djece postali pouzdani ratnici. Postali su ozbiljniji i čvršći. Vihor ih je preuzeo i vodio dok me nije bilo, gledao sam i njega i njih, pitajući se jesu li to isti ljudi…

Vihoru sam u šali znao prigovoriti (brat mi je, ali mi je znao izvaditi živac), da se vrati par mjeseci unazad i razmisli o svom ponašanju tada, te kako je meni tada bilo…Za kratko vrijeme, od kada je prihvatio odgovornost da vodi ljude, strahovito se promijenio (a imao je dvadeset godina).

Gledao sam kako ga ljudi koji su duplo stariji od njega, slušaju bez pogovora, … Od njih je napravio vojnike, slijedili su ga u stopu, uživao sam gledajući ih.

Ostali smo zajedno još otprilike mjesec i pol dana, u međuvremenu smo imali više teških borbi i intervencija, Modriča, Jakeš, Pećnik, Gnionica, Jošavica…
Imali smo sudare sa knindžama, vukovima, … tukli smo se gadno. Napisao sam neka sjećanja direktnih sudara, većina naših dječaka su živi i danas, pročitali su priče koje sam napisao…

Početkom Srpnja, VLK me uputila u Varaždinske Toplice, na rehabilitaciju. Za suprugu i dijete sam platio smještaj tamo, da mi bude lakše… Da ne moram barem razmišljati šta je sa njima… O padu Odžaka nije bilo pojma tada, kad sam ih ostavio…

Gledam na televiziji vijesti, javlja se o teškim borbama tamo, ali javljaju da se Odžak drži… prepoznajem i ljude koji daju izjave. Opet mi nešto ne da mira, svaki dan zovem Lipu u Brod, pitam za stanje na terenu, itd… Krio mi je pravo stanje, nije mi htio reći… Tek kada je bilo gotovo…rekao mi je: Odžak je pao…

sb323ar
27.11.2011., 10:27
Šok, nevjerica, briga… Nemam pojma gdje su moji, braća, sestre, rodbina, prijatelji, suborci…

Kažem mu da ću napustiti liječenje, da se vraćam u Brod pa dalje šta bude… Odgovara mi, da baš zbog toga nije htio da mi javlja pravo stanje na terenu, znao je šta ću uraditi…

Potpisao sam izlazak, pokupio suprugu i dijete i pravac Slavonski Brod. Danas kad razmišljam o tome, vidim da nisam razmišljao mozgom već srcem, svi bježe iz ratne zone a ja se u nju vraćam sa suprugom i djetetom.

Dolazim u Brod, tražim Lipu, njegova supruga mi kaže da je sa dečkima, spašavaju oružje i opremu koju su moji dječaci izvukli… nisu ostavili niti metka neprijatelju. Produžavam do mosta, srećem trojicu iz rodnog sela, pozivam ih da se ne razilaze…da nastavimo borbu…

Jedan od njih (umro je prije par godina) mi kaže «za nas je rat završen». Samo sam ih pogledao, nisam rekao niti riječi…imali su rodbinu vani, vjerovatno su planirali kod njih…
Ja za svoju bližu rodbinu nisam niti znao gdje su, nisam mogao tako reći…a niti mi karakter to nije dozvoljavao. Odlučio sam ostati do kraja…

Srećem Martina J. (moj zamjenik voda iz ZNG), ima motorolu, posuđujem je i zovem Lipu, dobijam ga, kaže mi da je na poligonu Kindrovo sa dječacima…

Odlazim tamo i pronalazim ih, izvukli su naoružanje i opremu te ih smjestili u jedan kontejner. Tamo je i Vihor i još par dječaka iz sela. Plaču, pričaju mi sve… I ja plačem. Onaj tko nije osjetio kletvu «imati pa ne imati» nikada neće znati šta to znači…

Izvukli su kamion zarobljen od neprijatelja na području Gnionice, pinzgauer zarobljen u Modriči, kombi VW, nekoliko traktora sa prikolicama… sve je bilo puno oružja i opreme, sve je to bilo oteto od neprijatelja…

Smirili smo se, sjeli, tek sada saznajem detalje posljednjih dana Odžaka. Dječaci su bili preumorni, imali su intervencije svaki dan, vraćali izgubljene položaje uspješno, da bi ih sutradan ponovo morali vraćati jer su ih neki drugi ljudi napustili bez borbe… Tako je bilo zadnjih petnaestak dana… Od 35-40 dječaka, petnaestak ih je bilo ranjeno, srećom, nitko nije bio teško…

Pitam, gdje su ostali dječaci, kažu mi da ih je Lipa smjestio u KKK u Brodu. Odlučili smo, da pozovemo one koji se žele boriti dalje, oni koji ne žele nek idu svojim putem. Mi smo svoj izabrali.

Saznajemo, VP sprovodi na stadion Marsonije vojne obveznike iz Odžaka. Tamo su pod nadzorom VP. Sjećam se, kiša je padala, pljusak…onaj jaki…
Odlazimo na stadion, tamo je ogroman broj ljudi. Pozivamo ih da se priključe nama, nastavićemo borbu u Bosanskom Brodu i dijelu Derventskog ratišta,…pa ćemo prema Odžaku. Popljuvani smo od velike većine tih ljudi… Pridružilo nam se dvadesetak dječaka…

Ovi, koji su nas pljuvali, govorili su da ih je već popisala EZ i da idu u EU zemlje a da se ne žele vraćati na svoje. Njihov izbor….mi smo svoj put izabrali već ranije… Nakon par dana, isti stadion je granatiran, poginulo je i ranjeno više osoba… Ne žalim ih, to sam otvoreno rekao na lokalnim stranicama pa su me pojedinci pljuvali i pitali kakav sam čovjek, gdje će mi duša? Odgovorio sam im, «u pakao, uz prijatelje», navikli smo se…prošli smo dio pakla, iskustva imamo…

Lipa i prijatelji iz ZNG, pronašli su jednu davno napuštenu kuću, cca 50-ak kvadrata, bila je prazna, ruševna, bez struje i vode… tu nas je bilo trideset dvoje…prvih dana. Rodbina i susjedi, moji su pokupili sve susjede iz dijela sela gdje su živjeli te ih izvukli. Ostao je jedan stariji susjed Ivo M. koji nije htio otići, ubijen je, kosti su mu pronađene u njegovom dvorištu…

sb323ar
27.11.2011., 10:28
Dječake smo smjestili u selu Tomica, nedaleko od Broda, u prostorijama na nogometnom igralištu. Bila je to ujedno i baza moje postrojbe. S te lokacije smo odlazili na terene. Sa nama je ostalo 30-35 ljudi sa područja Odžačke općine, prema mojim saznanjima, jedan manji broj ljudi se priključio Đogašu, te nešto ljudi priključilo i 101 BB brigadi.

Odlazimo na terene u zonu «B», na područje BB i Derventskog bojišta. Prvi poginuli iz moje postrojbe u ZNG, na tom dijelu, bio je Brezić (Zvonce). Poginuo je na brdu Glog, rano ujutro, išli smo u akciju, poginuo je u bliskoj borbi, dobio je metak u grudi…

Drugi poginuli je Andrijanić (Folko), dječak iz sela, bio je jedini sin u roditelja, hrabar ratnik i veliki čovjek. Moja priča «Modriča» govori i o njemu.

Treći poginuli iz postrojbe, bio je Milan. Bio je Srbin, iz Sl. Broda, nije htio napadati svoj grad, pristupio je u ZNG, dao je svoj život za Hrvatsku. Poginuo je od tenkovske granate.

Imali smo i priličan broj ranjenih, srećom, većina lakše, teže je ranjen Ivan (metak u glavu), te Ćosić, mislio sam da mu ruka neće biti spašena…sreća, pogriješio sam, kasnije sam ga sretao na Orašju, bio je zaista borac…

Zapovjedništvo brigade je u svakom trenutku znalo da u rezervi imaju na raspolaganju ljude koji su u to vrijeme zaista bili borci, i koji su prošli dio pakla. Imali smo više intervencija za vraćanje položaja koje su neki drugi ljudi napuštali. Na bijelom Brdu, poginuo je Dugonjić, zajedno smo išli u srednju školu…

Terene smo odrađivali pošteno, obitelji su nam bile u Sl.Brodu i okolici, slušali smo zvuk granata kad prelijeću preko nas, te padaju po Slavonskom Brodu… Taj zvuk, više nas je pogađao nego kad je tuklo oko nas, brinuli smo se za svoje…u Sl.Brodu… i okolici…

Na slobodne dane smo išli obiteljima, u Brod i okolicu, ovisno o tome gdje se tko snašao… Niti u slobodne dane nismo mirovali, pokušavali smo na svoju ruku učiniti nešto, vjerovali smo da ćemo se samo akcijom uspjeti vratiti na svoje… Opisao sam jednu takvu akciju u priči «Prvi prelazak ID skupine», tu nam je Ravnjak (Mačak) poginuo… Od te grupe, a bilo nas je sedmorica, kasnije je u prometnoj nezgodi poginuo i Nediljko, dječak iz sela… Ostala petorica smo još uvijek živi…

Zadnje dane Bosanskog Broda, opisao sam iz mog kuta gledanja… Opisao sam ono što smo osobno doživljavali na dijelu koji smo mi pokrivali. Svjestan sam toga da se za istu priču, može ispričati razne verzije te priče, ovisno o tome gdje se tko nalazio…ili na kojoj strani…

Brod je pao, preko mosta smo se izvukli poslije 22.00 sati, moja i postrojba od Đogaša, bile su to dvije posljednje postrojbe koje su se izvukle preko mosta. Jerko Zovak je to naveo i u svojoj knjigi «Rat u BP», samo nije naveo točno vrijeme… Jerka osobno poznajem, vjerujem da nije znao ovu informaciju kad je pisao knjigu… Za ovo što tvrdim, ima barem još 100 živih svjedoka…

Sam pad… Lipi sam rekao «izvedi G6», samo je nas nekolicina znala šta to znači… Uništili smo nešto što samo nas nekolicina zna o čemu je riječ. Ovo je prvi put da sam spomenuo to…
Poslije toga, izvukli smo se preko mosta… Kiša je užasno padala… I nebo je zaplakalo, plakalo je za krvlju prolivenom, je li bilo uzalud … i danas me to pitanje proganja…

Prešli smo u Slavonski Brod. Grad je sablasno prazan, tih, u mraku… nigdje nikoga, nigdje žive duše…osim nas…koji smo vodili svoju posljednju bitku…koju smo izgubili…

Zauzimamo položaje uz Savu, moja postrojba od mosta do KKK, Đogaševa, od mosta do «visećeg mosta», mislili smo da će oni krenuti dalje…

Provalili smo u podrum zgrade (današnja IBM), ranije se zvala (Đuro Salaj), to je kojih tristotinjak metara od mosta. Kupili smo vreće sa pijeskom po gradu, pravili bunkere uz Savu, očekivali smo nastavak djelovanja neprijatelja…

Ujutro, u 3.05 sati, most je otišao u zrak… U tom trenutku sam bio u podrumu IBM, nismo uopće znali da je miniran, niti danas ne znam tko je aktivirao exploziv… Detonacija je bila užasna, mislio sam da direktno pogađaju zgradu u kojoj smo se nalazili… Jedan od mojih suboraca, dječak iz sela, ovim riječima mi opisuje detonaciju «bio sam u bunkeru na Savi, odjednom, ogromna vatrena kugla ide prema nama, usrao sam se od straha»

Ujutro sam tek vidio posljedice, shvatio sam … izgubili smo ovu bitku…

sb323ar
27.11.2011., 10:29
Ovdje cu svojim Odžačanima spomenuti, sjećate se «nane», ona žena što je prodavala čarape na pijaci u Odžaku (kasnije i u SB) mislim da se zvala Sadeta, muslimanka, sutradan ujutro, poslije rušenja mosta, je prešla sa još dva starija čovjeka u čamcu preko Save, moji dječaci su ih prihvatili…

Ujutro, kroz optiku, pratio sam nasip na drugoj strani… čekao sam metu … imao sam ju… iza leđa mi Cindro (zapovjednik bataljuna) kaže, «ne pucaj»… Shvatio sam, ovdje je rat završen…

Prvih petnaestak dana, bazu smo imali u podrumu bivseg kafića (mislim da se zvao Snooker, iza bivšeg kina Partizan), odrađivali smo poslove graničara. Bilo je to zaista bolno, za sve nas… Gledali smo neprijatelja, a nismo smjeli djelovati, da ne ugrozimo civile u Slavonskom Brodu. Niti metka nismo ispalili na suprotnu stranu, poštivali smo zapovijed, iako nam je osobno bilo teško, pogotovu nama, koji smo iz Bosanske Posavine…

Došla nam je zapovijed, da pridružene bojovnike sprovedemo u Orašje, pod pratnjom VP. Mi ju nismo mogli izvršiti, kako da sprovedem suborca koji je do juče bio uz mene… i prijatelje … kao nekakvog dezertera, kriminalca… ili ne znam već šta…

Dali smo tim dječacima mogućnost, izbor, ili da idu na Orašje … ili da se snalaze dalje sami. Ja, a niti moji prijatelji im više nismo mogli pomoći. Bio je to još jedan udarac koji me je pogodio… Ti ljudi jednostavno nisu imali izbora… Sirotinja, bez ikakve podrške iz vana, bez novčanih primanja, bez egzistencijalne sigurnosti… oni su morali ići dalje i ginuti… Bez obzira što su tisuće drugih pobjegli, oni su morali i dalje krvariti…

Svima nam je bilo zaista teško opraštanje. Otišli su sa oružjem i opremom koje su nosili do tada, dali smo sve što su mogli ponijeti… Obećao sam da ću doći za njima… Vihor takođe… Marijan isto… Naša privilegija (nas trojice braće) je bila što smo od 1991. godine bili u ZNG… Nikada nismo bili službeno HVO ili nekakva druga postrojba, mogli smo birati… oni nisu imali izbor…

Dobili smo zonu odgovornosti da branimo (ne znam više od koga) zonu od mosta (porušenog) do sela Zbjeg (mislim da ima cca 7-8 kilometara nasipa rijeke Save). Bazu satnije smo imali na bazenima Migalovci.

Na svakih 500-600 metara smo imali bunkere sa mitraljeskim gnijezdima… Odrađivali smo smjene rošnih vojnika. Nije nam se to sviđalo, ali vojska je vojska, postoji nekakva hijerarhija koja se mora poštivati…

Krajem studenog, dobili smo upit, tko želi na teren u Hercegovinu? Projavili smo se nas pedesetak… Nakon par dana smo i otišli. Bili smo u nekim brdima iznad Stoca, crta prema Srpskoj strani… Odradili smo mjesec dana terena, nije bilo borbenih djelovanja…

Vratili smo se u bazu, u Migalovce… Rekao sam prijateljima da ja ne mogu čekati da neko drugi ratuje za mene… Ja moram na Orašje, tamo su moji prijatelji, od tamo jedino možemo kući… Vihor i Marijan su mislili isto, braća smo, morali smo…

Pozdravili smo se i otišli, imali smo odobrenje i od zapovjedništva, ostali smo u ZNG do kraja iako smo fizički bili odsutni od matične postrojbe…

Našim dolaskom u Orašje, (tada je zapovjedništvo brigade bilo smješteno u selu Donja Mahala, kasnije je prebačeno u selo Tolisa), dječaci su dobili samopouzdanje (pogotovo oni koji su već bili uz nas ranije), znali su da ih nećemo iznevjeriti, znali su da samo zajedno možemo ginuti…

Preuzeli smo interventni vod, bio je smješten u selu Oštra Luka. Brojao je tada otprilike dvadesetak ljudi. Cilj nam je bio da ustrojimo satniju, udarnu, za brza djelovanja…

Dosta mi je bilo crte, dosta je bilo rovova, ako ćemo već ginuti…Bože… daj da ginemo u borbi… Polovicu satnije smo smjestili u Oštroj Luci, polovicu u Bukovoj Gredi. Bili smo povezani radio vezom i poljskim telefonima (iako je prilično daleko bilo), ali je funkcioniralo. Dječaci smješteni u Oštroj Luci su uvijek bili spremni za odrađivanje na Brvniku (jer je zona odgovornosti brigade bila nedaleko od njih, dok su dječaci iz Bukove Grede odrađivali ostalo gdje je trebalo – bilo gdje…

Iz brigade smo povlačili najbolje borce, oni koji su sami željeli kod nas… nismo držali crtu, ali smo uskakali bilo gdje da je zatrebalo na Oraško Šamačkom bojištu… Ne samo na dijelu koji je pokrivala naša brigada … već bilo gdje…

Bili smo svjesni da će nas puno izginuti, jer smo uskakali tamo gdje je bilo kritično … ali opet nam se pridruživalo sve više dječaka… Vihor ih je vodio na terenu, ja sam odrađivao operativu i koordinaciju na terenu, Marijan je vodio desetinu…

Po dolasku nas trojice dolje, naš otac (1946.godište), stric (1948.godište), te njegova dva sina (maloljetna) se prijavljuju u brigadu… Iz dvije kuće, u istom dvorištu, tada nas je bilo sedmorica u Orašju… Stariji mali od strica je priključen nama u interventnu satniju (bio je fizički jak i sposoban), ovi ostali su bili raspoređeni na manje pogibeljne dužnosti (otac i stric pozadina, mlađi sin od strica topništvo – gvozdika)

Opisao sam nekakve intervencije, gdje mi je poginulo više prijatelja, bilo je intervencija gdje nismo imali poginulih, njih nisam niti opisivao. Sve što sam opisivao, istina je koju sam želio ispričati zbog sjećanja na poginule suborce i prijatelje … da se ne zaboravi…

sb323ar
27.11.2011., 10:30
U priči «Brvnik2» poginulo je sedmorica suboraca u istom danu… Bio je to tećak udarac za nas. Najgore od svega, bilo je to što je ta akcija dogovorena sa «susjedima», mi smo svoje odradili pošteno, razbili smo neprijatelja u direktnim sukobima, na par metara, ušli smo u «klin», došli smo do škole u Brvniku, ispred je nekakav kanal a iza njega Batkuša, njihov «koridor»… Bokovi nisu krenuli niti metra sa početnih položaja, neprijatelj se konsolidirao i tu smo počeli ginuti…

Iz iste ove akcije, imam još dvije priče, malo veselijeg karaktera… biti će postavljene kasnije…

Imali smo intervencije i na Grebnicama, priča o «Maloj Mari» je jedna od tih intervencija…

«Angela» će me proganjati čitav život. Ne mogu to zaboraviti nikada, znam dobro pripreme par mjeseci ranije, sve se radilo u tajnosti – a opet je sve bilo «javna tajna». Poznavao sam planove i ciljeve koji su bili zacrtani, nisam se slagao sa njima jer nismo imali snage za sprovesti sve to, nismo imali niti podršku – a opet, vojnik je vojnik, mora slušati… a osjećaj rodne grude pod nogama…onih 250+ vojnika 102.brigade HVO, koji su bili prešli … nikada neće zaboraviti…

Bilo je kako je bilo… otišli su najbolji sinovi Posavine… žao mi je što «šefove» kosti nikad nismo pronašli… Moje mišljenje je, a poznavao sam ga jako dobro, vodio je jednu desetinu, da je bio ranjen, da se dovukao do Save…da ga je voda odnijela… Počivaj u miru prijatelju, nikad te neću zaboraviti…

Poslije toga neuspješnog pokušaja, pao sam psihički… nisam okusio hrane 15-16 dana, počeo sam pušiti… izgubio sam u petnaestak dana – petnaestak kilograma….

Imao sam određene rodbinske «veze» na području Doboja, jedna osoba mi je preko Švicarske dojavila gdje se nalaze ranjeni iz te akcije… Pokrenuo sam crveni križ u Ženevi, dao im slike, osobne podatke i lokaciju gdje se nalaze… Bilo mi je bitno samo da unesu trag o njima – da su živi…

Osoba od koje su potekli prvi podaci o mojim prijateljima (mlađa ženska osoba) je radila u bolnici u Doboju. Nažalost, nije više živa, nikad ju nisam upoznao – a rodbinski smo vezani…, nebitno… Hvala ti… NEPOZNATA ŽENO…

Ostvario sam još nekakve kontakte sa drugom stranom, jedan od tih kontakata je bio «Šmajser». Dao mi je podatak u šifri «Gorica – Jadran», znao sam da govori istinu. Rekao sam mu da ih obiđe na toj lokaciji i da im kaže da znamo za njih. Obišao ih je i rekao prenio im neke detalje koje sam znao ja i još jedan od tih ranjenika. Svjedoci su još uvijek živi…

Šmajseru, Škorpion pamti…dobro i zlo…

Poslije «Angele», a jeste li se kad zapitali, od kuda ime «Angela»?, razgovarao sam sa Perijom (zap.105), Željom (zap.101), Bombom (zap.103), Đogašem (zap.bojne 101), kažu, oni su povukli dio ljudstva sa crte – u slučaju uspjeha – prebacili bi dio ljudi na naše područje…

Žalosno… ali istina je…Da nije bilo «Tute» (inicijali A.M.), sa HR strane nebi niti mina bila ispaljena za podršku našim borcima. Tuta je još živ, dobro se sjeća kad sam mu rekao da pravi zaprečnu vatru oko prijatelja, a da ćemo nas dvojica snositi odgovornost, jer je iz HR došla zabrana djelovanja… Učinio je to… još nismo odgovarali zato što smo pokušali pomoći prijateljima… doći će vrijeme i na nas… Nije mi samo jasno… da je akcija kojim slučajem uspjela… tko bi pobrao zasluge??? Jer niti jedan metak legalno nije mogao preći u HR, a da se ne zna – a prešlo je oko tisuću ljudi, sa minobacačima, VBR-ima, oružjem i opremom …

Na istom mjestu sam već drugi put doživio poraz… prvi put… kad je «mačak» poginuo, drugi put «Angela»… Isto dvorište… isto mjesto … veća strepnja…

Čupali smo prijatelje, jednog po jednog… Osobno sam bio nazočan pri nekim razmjenama u Dragaliću… Drhtao sam… Čekajući ih…

Prelazak… uh…

Mršavi, blijedi, bolesni… na jednoj nozi patika – na drugoj vojnička čizma (i ovo je istina, postoji fotografija od te osobe)…

sb323ar
27.11.2011., 10:31
Prvog koji je izašao, smjestio sam kod sebe u Brodu… nisam dao da ga ispituju… želio sam da dođe k sebi… Još jedan od njih je bio kod mene oko mjesec dana… Jednostavno, morao sam ih maknuti od poznanika, nisam želio da pričaju o svemu što su prošli… Meni su se povjeravali…, nisam ih forsirao, čekao sam da sami počnu pričati…

Priče su potresne, ako učesnici budu dozvolili… objaviću ih (jedan je u Švicarskoj, drugi je u zatvoru – ubistvo poslije rata)…

Nastupa vrijeme mirovanja… sve snage (i veze) smo uključili na čupanje ostalih prijatelja…

1994. godine, Listopad, osniva se 4GMBR «Sinovi Posavine»… Vesna (kodno ime), bio je zapovjednik bojne u 102.brigadi (inače, školovani oficir bivše JNA, čin poručnik bivše vojske u Prištini), vrlo hrabar i sposoban čovjek (a još dva su mu brata bili kod nas a nisu sa našeg područja), naredbom je prebačen kao zapovjednik 1. bojne, 4.GMBR HVO. Vihor je prebačen kao zapovjednik 1.satnije 1.bojne… Njihov moto je bio (imali su i natpis u zapovjedništvu)… Sve bojne su bojne – samo jedna je PRVA… I bili su… mogu to potvrditi… prošli smo puno…

Za njima su otišli i najbolji borci (preživjeli) iz naše satnije… Bili su elita i zaslužili su…

Ja sam ostao u brigadi, nisam se osjećao sposobnim da mogu biti ispred ljudi, nisam mogao pratiti ljude (fizički), a na drugi ih način nisam htio voditi … preuzeo sam ONP (operativno nastavne poslove)…

Manje-više, do operacije «Osveta», stanje je bilo relativno mirno na tom području…

Osveta… znam da je prvi poginuli iz 4.GMBR bio Ćelo (bio je u našoj interventnoj satniji ranije… Hrvat je, iako je i dosta muslimana otišlo tamo)…
U našoj zoni odgovornosti trpili smo jake udare (artiljerijske), nisu pokušavali pješačke (jer su već nekoliko puta ranije na tom pravcu popušili), ali je na pravcima Vidovice i Kopanice bilo užasno. Detonacije su odjekivale svake sekunde… naše ili njihove…

Vihor mi je pričao neke detalje o tome, kaže… bilo je i gubljenja položaja (bježanja nekih boraca), ginulo se… izgubljeni položaji su prelazili iz ruke u ruku…

Ginulo se jako puno, imali smo informacije na brifingu… Vjerujte mi, samo sam strepio da neko na drugom mjestu ne popusti. Samo sam se plašio da ostanemo odsječeni… Bili smo u njihovoj dubini i samo sam se plašio desnog krila, na lijevom krilu su bili ljudi kojima sam vjerovao…

Dnevno… padalo je oko pet tisuća projektila… vjerujem da smo i mi toliko čestitki slali… Prvi put, tu smo osjetili i silu nekakvih raketa za razminiranje minskih polja… Lansiraju se sa šina… Prave trasu široku desetak metara… dovoljno za prolaz tenkova… Tlo kuda prođu ostaje uzorano, glava rakete na kraju putanje explodira i uništava sve ispred… Ne mogu se sad sjetiti kako se zove.. A znao sam nekad točan naziv…

Nakon petnaestak dana napada, prestalo je … Izdržali smo.

Na našem pravcu nismo imali žrtava, na glavnim pravcima je poginulo jako puno ljudi.., s naše… a još više s druge strane…

Vihor i moji bivši dječaci su se zaista pokazali… Orašani, pamtite te ljude… zaslužili su…

Ovo je moja priča, moj osobni ratni put, dio puta mojih suboraca, ratni put dijela moje obitelji, … ne stidim se svog ratnog puta…

Poslije svega, šta mi je žao?

Žao mi je što nisam mogao učestvovati u završnim operacijama, zato što sam bio na drugom dijelu odgovornosti… žao mi je i što Banja Luka nije odrađena kako je trebalo… Da je ona odrađena, danas bi (i ubuduće) bilo jako mirnije… Žao mi je mojih suboraca, mojih prijatelja…

Istodobno, ponosan sam da preživjelima mogu gledati u oči…

Bože, ovo je moja ispovijed, nikada nisam iznio ovoliko detalja. Svoju pokoru služim, nosim ju… a teška je…

Dervencan
28.11.2011., 20:53
...
Ujutro sam tek vidio posljedice, shvatio sam … izgubili smo ovu bitku…
sb323ar hvala za sve sto si ucinio za nas! eto s ovog mjesta nemogu
vise uciniti nego se zahvaliti da si zajedno sa ostalom bracom bio uz nas
kada je bilo najteze. Sad me hvatala jeza kad sam procitao za tvog suborca pokojnog Dugonjića, nemam rijec. Bio sam tam u Bijelom Brdu, a onda u
Koracu do kraja Lipnja 92 a poslje u Sl.Brodu. Nikada necu zaboraviti onaj
dan kada Bosanski Brod pao u neprijateljske ruke, bio sam sokiran zajedno
sa ostalim ljudima gdje sam boravio, mjenjao sam boju lica zuto bijelo zuto bijelo... nisam znao di mi je otac mislio sam
da ga necu vise vidjeti, a nema ni rodjaka nema strica.. Kad je stigao na Budainku kaljav i izmoren sa ekipom, to je bilo za poludit taj prizor ljudi mladi stari vojnika i civila, i taj dan sam primjetio momka
pripadnika HVO-a koji je sijedio na trotovaru i htio se ubiti drzao je pusku i
nageo se da opali neznam kako su ga sprijecili. Jos jednom
viteze tebi i svim hrvatskim braniteljima hvala.

Dervencan
28.11.2011., 21:13
Ovo je samo za one sto nam dadose epitet kukavice
osamnaest invalida 100%, koji nemogu bez kolica
blizu 1200 ranjenih
450 poginuli vitezova 103 Derventske Brigade
157 kilometara crte duge u zoni odgovornosti 103 Brigade HVO Derventa.
Stotinu pedeset sedam kilometara crte duge...

jeti2
28.11.2011., 22:04
sb323ar što reći nego riječi zahvalnosti, herojstvu kakvom se vidja samo u filmovima.. HVALA još jednom što si branio moj, svoj -naš dom!
Sa druge strane mi je žao što nisi ništa ostvario po pitanju ranjavanja-nikakve novčane privilegije, dok se drugi okolo šepure i dižu pare a uopće nisi bili ranjeni
a kamoli vidjeli rata!

Pozdrav svim braniteljima

sb323ar
30.11.2011., 18:27
sb323ar što reći nego riječi zahvalnosti, herojstvu kakvom se vidja samo u filmovima.. HVALA još jednom što si branio moj, svoj -naš dom! Sa druge strane mi je žao što nisi ništa ostvario po pitanju ranjavanja-nikakve novčane privilegije, dok se drugi okolo šepure i dižu pare a uopće nisi bili ranjeni
a kamoli vidjeli rata! Pozdrav svim braniteljima

Prvi dio boldanog:
Nisam heroj a vjerujem da tako o sebi misle i svi istinski branitelji koji su zaista bili tamo. Heroji su oni kojih više nema. Neka počivaju u miru. Zato ne mogu dozvoliti da pojedinci pljuju po tim ljudima a sami nisu osjetili niti dio onoga što sam opisao (a poznajem ljude koji su preživjeli i više toga).

Drugi dio boldanog:
Nisam rekao da nisam ostvario nikakve "privilegije". Imam "privilegije", u mirovini sam na osnovu drugog ranjavanja, ali sam na osnovu prvog ranjavanja mogao ostvariti dodatne.

Da, što se tiče "privilegija", volio bih da svako tko misli da su to privilegije, dobije metak u glavu, u obje noge više komada, pored kralježnice, u ruku više komada ... pa ako i nakon toga preživi, pitao bih ga tada uživa li u "privilegijama" ili sanja da može potrčati.

jeti2
30.11.2011., 21:33
Krivo si me razumio pod pojmom "privilegije" - želio sam reći mali dio utjehe koji mogu dobiti/ostvariti za pakao koji su prošli!
Nisam ni mislio da si ti heroj, nego tvoji suborci..

sb323ar
03.12.2011., 22:26
Na osnovu ovoga sam zasluzio "privilegije":


Dolazim k svijesti… slijep sam … mrak… noge ne osjećam, ne mogu ih napipati … pod prstima osjećam nešto toplo, ljepljivo … krv… Shvaćam, ranjen sam… Par metara dalje čujem jauke, slijep sam, ali prepoznajem glas. Marijane, jesi živ? Šta je s tebe? Noge su mi polomljene … i…ruka … i stomak… dobili smo…, odgovara mi… Šta je sa Bože? – pitam ga. Izgleda da je poginuo, ne miče se – odgovara mi. Imam li oči, noge, ne osjećam ih? – Odgovara da imam. Napipao sam motorolu, pozvao sam pomoć… došli su relativno brzo… Nemam straha, čudno, ne osjećam niti bol… pokušavam shvatiti šta se dogodilo… Blaž R. vozi, još neko je s njim, ne mogu prepoznati glas… Blažev prepoznajem, pokušava me ohrabriti…i njega pitam za Božu…kaže mi da je u drugom vozilu…nije mi htio reći da je poginuo odmah… Dolazimo na skelu u Svilaj… Čekaju nas…javljeno im je da stižemo…
Tu opet gubim svijest…puno sam krvi izgubio… Na HR strani su nas vjerovatno prebacili u drugo vozilo, jer neko me je tresao i budio me… ne da mi da spavam…ženski glas…nepoznat…
Ispituje me za ime, prezime, koga imam od obitelji, znam li šta se dogodilo…pita za krvnu grupu…

Odgovaram na svako postavljeno pitanje, svjestan sam svega…samo sam jako umoran…
Pokušavaju me održati budnim…odžavali su me do Oprisavaca…govorili su mi gdje smo…
Tu sam pao u komu… Ne sjećam se više ničega dalje…

Bolnica… Budim se… Ne znam koliko sam spavao…
Pored mene je Lipa. Navodno sam se probudio kad me on pozivao. Ne sjećam se toga. To su mi drugi poslije rekli. Kažu da je visio uz mene…

Vidim kroz maglu, nekako čudno…nešto nedostaje a ne znam šta…kasnije ću saznati,…desnostrana hemionopsija… Opet ne osjećam bol…umoran sam…ponovo tonem…u san…

Budim se. Sestre me pripremaju za transport…u Zagreb…vidim…ne dobro, ali vidim…imam i noge…i ruka mi je zamotana… Smještaju me u hitnu, prikopčavaju infuziju u vozilu…krećemo…pred nama su sati vožnje… Zaspao sam ponovo…

Subota… Probudio sam se… Imam jaku glavobolju. Nepoznata soba, prozori plavkasto zeleni, nisu standardni…mir…tišina…
U krevetu do moga stariji gospodin, nepoznat…pozdravlja me, pita me kako sam… Kažem da me glava boli… Odgovara mi da su tu noć svi trčali oko mene, da sam zavoje sa glave trgao rukama…Dobijao sam neke injekcije u venu, trbuh, pretpostavljam šta je… Ne sjećam se toga… Kasnije sam razmišljao, kolika bol i snaga treba da se potrgaju zavoji? Pokušavao sam to ekspirementirati kasnije i nisam uspio…

Mokrim kroz kateter, osjećam kako me peče ali mislim da je to normalno. Nisam naučio biti u bolnici pa i ne znam šta je normalno a šta ne, trpim…
Nedjelja. Vizita. Previjanje. Tu prvi put vidim svoje rane. Lijeva noga četiri komada, ulazne rane veličine palca, izlaznih nema, s unutarnje strane noge vidim rez od operacije dug oko 60-70 cm, tu su mi ubacili plastiku, isječene su mi vene i tetive na toj nozi … Lijeva ruka, tri komada veličine nokta, nema izlaznih… Desna noga, rana veličine šake odraslog čovjeka, otvorena, vidim krvne sudove, mišić iščupan… Ranu na glavi ne vidim…još nisam pokretan…

Čišćenje rana. Glava, lijeva ruka i noga nije boljelo. Desna noga…uhhh…
Doktor (Ukrajinac) uzima tufere gaze na pincetu, gura ih u otvorenu ranu i grebe…čisti prljavštinu koja je unutra ušla sa gelerom i zemljom… Imam osjećaj da mi oči ispadaju ali ne puštam glasa. Uhvatio sam se za rešetke kreveta i stisnuo zube, osjećam da mi se znoj sliva potocima niz lice. Zapamtio sam ove riječi tog doktora koje mi je govorio dok je čistio ranu: «Sa ranom treba kao sa ženom – što si grublji sa njom, ona te više voli.»
Nisam puštao glasa, ali sam razmišljao, pitao bih te doktore da ja kopam po tebi…
Poslije previjanja, izmoren, zaspao bih kao bebica…

Kateter me sve više peče, ne mogu više trpiti. Ovaj gospodin do mene poziva sestru, i govori joj šta me pati. Pogledam ju, a ono časna sestra, prilazi mojemu krevetu i pita me mogu li mokriti u gusku. Imam osjećaj da propadam u zemlju, kud baš da je časna taj dan radila…neugodno mi, a ne mogu više trpiti. Izvadila je kateter, njoj je to posao, ali meni nije bilo svejedno… Kasnije smo se upoznali malo više i rekla mi je da je i ona iz BiH, iz Jajca…

Nepokretan sam, osjećam da me nešto peče u donjem dijelu leđa, na kičmi. Rukom napipam nešto, nisam tu zamotan, noktom iščupam dva gelera, ušli samo pod kožu. Doktori ih nisu niti primijetili…

Sedmi dan u Zagrebu, u sobu ulaze dvije sestre i doktor. Nose štake. Kažu mi ustaj…
Ja gledam u njih kao u čudo, nisam mogao sjediti a oni hoće da ustanem…
Ajd dobro, probaću…pokušam sjesti a odjednom vrtoglavica…ne mogu…

Kažu mi da sam pokušavam da se pridižem. Ostavljaju mi i štake, te odlaze. Uporan sam, pa valjda oni bolje znaju kako bih se trebao oporavljati… Hvatam onaj trougao iznad kreveta i vježbam sjedenje. Uspio sam, mogu sjediti. Sljedeće je stati na noge… Pokušavam… Sjednem na rub kreveta, spustim noge dolje, a ono odjednom malaksalost… krv valjda počne cirkulirati i mene hvata nesvjestica… Ponovo prilegnem, da se malo odmorim…pa opet iz početka. Ne znam iz kojeg pokušaja, ali ustao sam. Stajao sam uspravan, na štakama. Nisam smio zakoračiti, udaljiti se od kreveta, ali i ovo je bio ogroman uspjeh za mene…

Sljedećih dan – dva, sam već uspijevao preći sobu, otići na wc, nisam se oslanjao na lijevu nogu jer me je ona više boljela, ali mogao sam napraviti desetak koraka. Dolaze mi i posjete. Kažu mi da je Marijan u drugoj sobi od mene. Sljedeći moj zadatak je bio otići do njega, sam, na štakama. Uspio sam, sa nekoliko pauza u tih dvadesetak metara. Ušao sam u sobu, on je bio sav u fiksatorima, obje noge i ruka…zezao sam ga da ću ga postaviti umjesto antene na krov… Krevet do njega je ležao mladić od dvadesetak godina, bez nogu… Saznao sam da je iz Jakeša. Pogled mi skreće na njegove bataljke i pitam ga je li ga boli? Kaže mi da ga bole prsti. Da, prsti ga bole na nogama kojih nema.

Marijan mi govori da ih je posjetio Alija Izetbegović, dao im je po 100DM, jebiga, mene je zaboravio…

Pitam ga, sjeća li se detalja našeg ranjavanja? Kaže da je mina pala među nas. Govori mi da sam ja poslije udara pao, pa ustao…napravio par koraka…te opet pao…

Vrtim film, pretpostavljam, poslije tog drugog pada, pao sam na leđa, noge su mi ostale skvrčene ispod tijela te ih zato nisam mogao niti napipati, a od udara su bile utrnule te ih nisam niti osjećao…

Sljedećih par dana su mi skidali kožu sa ramena i lijepili na rane. Tijelo je prihvatilo kožu, nije ju odbacivalo. Sjećam se, kad su nam skidali kožu, bilo nas je desetak u redu, namjerno smo plašili jedni druge, balavurdija, ismijavali smo se na svoj račun. Nije to bilo strašno, injekcijama ubrizgaju nešto pod kožu, pa onda kuckaju po tom dijelu tijela da se koža odvoji (kao mi u djetinjstvu kad smo skidali koru sa vrbe i pravili svirale)… Kasnije nečim kao testerica tu kožu skinu i stavljaju u nekakvu tekućinu. Nakon par dana ju lijepe na otvorene rane…

U Zagrebu sam ostao sedamnaest dana, sveukupno dvadesetdva dana od ranjavanja. Potpisao sam izlazak na osobnu odgovornost. Morao sam, imao sam još obaveza, smatrao sam da sam potrebniji negdje drugdje.

__________________________________________________ _______________
Kad ovaj thread bude imao 100K posjeta, tad cu se maknuti jer mislim da sam vec dovoljno rekao (jedino, ako me pojedinci uspiju isprovocirati da im odgovorim).

gorand20
03.12.2011., 22:38
zašto bi se micao,pa nama mladima trebaju takvi ljudi da nam kažu i da znamo istinu,da naši roditelji i hrvati iz posavine nisu pobjegli,da posavina nije prodana da se tamo ginulo i ljudi bili ranjavani.možda neko misli da vi pričate neke izmišljene priče,ali ja sam se par puta uvjerio da su vaše priče živa istina.pozdrav i čast mi je što pišete na ovom forumu

sb323ar
03.12.2011., 23:07
Na moj gornji post forumas "Dobor Kula" bi mogao prepoznati osobu koju spominjem u prici. Iz njegovog mjesta je, nismo se nikada vise sreli.

sb323ar
03.12.2011., 23:38
Pokušati ću opisati jedan događaj ratne 1992 za koji veoma mali broj ljudi zna, te na koji smo krenuli samoinicijativno, bez znanja pretpostavljene komande i bilo kakvog službenog odobrenja….

Kao što sam u ranijim opisima nekih događaja rekao, rođen sam i živio u bosanskoj posavini, u hrvatskom selu općine Odžak. Odžak je pao 13.07.1992. te se dio ljudi priključio postrojbama HV-a i nastavili se boriti protiv neprijatelja na bosanskobrodskom bojištu, te kasnije na oraško šamačkom…

Mojoj matičnoj jedinici u HV, priključilo se oko tridesetak dječaka iz mog i susjednih sela, te smo zajedno nastavili boriti se jer nismo htjeli prihvatiti stanje koje je tada bilo na terenu… Izgubili smo prijatelje, kuće, zdravlje … ostao nam je još samo život … njega smo stavili na raspolaganje sudbini … više nismo imali šta dati… Događaj koji ću opisati, desio se polovicom mjeseca kolovoza 1992, mjesec dana nakon pada Odžaka..

Odradili smo teren na BB bojištu te smo dobili par dana odmora. Na odmor smo išli u Sl. Brod (s obzirom da nismo imali svojih kuća)… Ja sam u to vrijeme živio u Osječkoj ulici u SB-u, a ostali dječaci u okolici SB-a… Tih (slobodnih) dana dolaze nam iz Švicarske dva prijatelja (Andrija i Mačak, imali su C vize tamo), te smo stalno bili u kontaktu i družili se.

Jednom u toku takvih druženja, raspravljali smo o proteklim događajima (po tko zna koji put), te odlučili da se prebacimo na područje općine Odžak, te izvršimo nasilno izviđanje na tom području… Nisam bio za takvu avanturu iz razloga što službeno nikakve intervencije nisu bile planirane na tom području, smatrao sam da je to bespotrebno a rizik je bio ogroman i bez izgleda za bilo kakav uspjeh… Pokušavao sam na sve načine da ih odgovorim od toga ali oni su odlučili i nije bilo nikakve šanse odgovoriti ih od toga…

Dogovoreno je da se kreće sutra kasno naveče i ljudi koji će ići, ja i Vihor (braća), Andrija i Usan (braća), Nediljko i Marko (braća), Lipa i Mačak… Dogovoreno je da ja ostajem na HR strani (bio sam na štakama i nisam se mogao brzo kretati) te ću održavati vezu sa njima i eventualno ih navoditi na pravac kretanja prilikom izvlačenja ako bude nekakvih problema, a njih sedmorica će preko Save. Interni dogovor je bio da ako krene po zlu…vraća se na polazno mjesto, a mrtvi se ne izvlače. Sutradan popodne, okupljanje kod mene, pripremamo oružje i opremu za boravak na neprijateljskom teritoriju, te prvim sumrakom krećemo u Slavonski Svilaj…

Dolazimo do prve kuće (ranije dogovoreno s vlasnikom kuće da ćemo doći) u selu i vozilom (kombi) prolazimo kroz dvorište i dolazimo do savskog nasipa. Tu čekamo noć. Čamac je bio ranije pripremljen i lagano smo opremu ubacivali u njega… Vidim na licima da su ljudi nestrpljivi…Ne priča se puno. Noć je pala, pozdravljam se sa njima i ekipa kreće…

Ispratio sam ih do vode…sjedaju u čamac i kreću…pratim ih pogledom i drhtim…valjda od uzbuđenja…volio bih da sam sa njima, a svjestan sam da bih im smetao… Čamac pristaje na bosansku stranu rijeke i oni izlaze…vidim obrise još minut-dva i oni nestaju u noći… Zadržavam se na obali još pola sata-do sat vremena (meni se čini vječnost)…buljim u noć…osluškujem…ne čuje se ništa…

Sjedam u kombi, radio veza je uključena, skeniram frekvencije, ali nema nikakvih sumnjivih razgovora ili dešavanja na radio vezi…Povremeno izađem, prošetam do rijeke, osluškujem … tišina … začuje se pljusak ribe u rijeci, povremeni krik neke ptice, ali ništa što bi me upućivalo na nekakva dejstva…zabrinut sam, bojim se…za njih…

Oko pola tri ujutro, signal na radiju…grabim mikrofon … odgovaram… govorimo prema utvrđenim šiframa … vraćaju se…izvlače…Pitam jesu li u paketu? Kažu da nisu…Traže da ih navedem na pravac…Uplašen sam. Uzimam signalni pištolj (bivše JNA) i ispaljujem raketu u zrak. Javljaju da ju vide i da su na dobrom smjeru.

Na Savi sam, tresem se, što od hladnoće što od straha… Čujem vesla…Dolaze… Brojim ih…Petorica…Dvojica nedostaju…

Pristaju uz obalu i izlaze iz čamca, nedostaje Mačak i Usan… Pitam šta se dogodilo, odgovaraju da su naišli na bunker u selu i da je došlo do kontakta, ubili su trojicu na bunkeru ali je Mačak poginuo…Usan je nestao, nije mrtav ali ga nema…Teško im je, i meni je…Pratimo pogledom vodu jer ako je Usan živ … preplivati će, odličan je plivač…nema ga…

Jutro je, nema nikakvih znakova na Savi… U daljini, na bosanskoj strani, čujemo buku oklopnog vozila, ali nema pucnjave niti znakova da se nešto posebno događa. Sjedamo u kombi i odlazimo uz Savu da obavijestimo naše jedinice uz Savu, da ne pucaju ako neko bude plivao sa bosanske strane…Odlazimo za SB, teško nam je, pogotovo Andriji, brat mu je.

Uglavnom, da skratim, sutradan me obavještavaju (HV) iz Oprisavaca, da je jedan preplivao na njihovom rajonu…Sjedamo u kombi i pravac Oprisavci. Usan je…grlimo ga…ispitujemo. Kaže, kad je počela pucnjava, Mačak je išao prvi u koloni, on je bio drugi (obojica su iz Donjeg Svilaja i poznavali su teren), Mačak je pogođen rafalom u grudni koš a njemu je metak pogodio pušku i izbio ju iz ruku, te se on odmah povukao nazad među kuće. S obzirom da je ostao bez oružja povukao se među kuće i nastavio se kriti i probijati prema centru sela. Kaže da je nailazio na njihove bunkere i patrole ali da se krio i čekao noć te je noću nastavio kroz njive prema Savi. Na Savu se probio u toku noći, ali nije noću smio plivati da ga naši nebi upucali. Mačak je mrtav razmijenjen nakon dvadesetak dana. Poginuo je pedesetak metara od svoje kuće.

Pokušao sam što vjernije opisati ovaj događaj, ne sjećam se točnog datuma ali sam želio da ostane zapisan zbog Mačka i ostalih ljudi koji nisu žalili svoje živote krećući u neizvjesnost na teritorij koji je bio pun neprijateljskih vojnika.
Bio je to prvi prelazak neke skupine na teritorij općine Odžak, mjesec dana poslije pada istog.

sb323ar
04.12.2011., 10:46
Evo da malo vadim mast drugoj strani:
c/p
Dozvola za pljacku: Kada smo zauzeli prvo selo kod Odzaka trazim od komande da se selo obezbijedi, uvede vlast i cuva. Komandant me pita sta mi je. Kazem mu da se pljacka i pali. Neka se pljacka, kaze. A sela kod Odzaka su k'o Kalifornija. Kuce k'o vile. Po pet televizora u kuci. U jednoj sam prenocio jednu noc i nisam vjerovao da to postoji. Iz svake kuce neko je radio u Svajcarskoj. Posle nas kroz selo je prosla jedna brigada i sve opljackala. Moji vojnici iz Slavonije nisu donijeli nista, to vam garantujem. Mogu vam pokazati sve naredbe kojima sam zabranjivao pljacku i paljenje kuca. Kada smo zauzeli Odzak i izbili u selo Prud komandant mi pokazuje teleks vise komande da dozvolim borcima da nesto uzmu za sebe. Tada sam prvi put bio u situaciji da borcima kazem da pljackaju. To mi je bilo strasno. U Odzaku je sve pokupljeno. Kada se vojska vracala isla je kolona traktora. Bilo je to ruglo. Pljacka je najruznija strana ovog rata. A cuo sam da je bilo i pogodbi sa paravojskama: zauzmite i sve je vase.(Po)ratne price: Zivko Kuzmanovic, komandant

Dobor kula
04.12.2011., 15:57
Na moj gornji post forumas "Dobor Kula" bi mogao prepoznati osobu koju spominjem u prici. Iz njegovog mjesta je, nismo se nikada vise sreli.


Da znam o kome se radi Zulfic Salih- Salko ,tesko je ranjen 3.maja prvog dana napada na Jakes.Ostao je ziv zahvaljujuci brzom prebacivanju u SB. skelom u Svilaju.
Zivot je nastavio van Bosne,sada je u Njemackoj.

Dobor kula
04.12.2011., 16:29
Šimo i Milko. Poginuli su na skelskom prijelazu u Svilaju, na HR strani. Bio sam zajedno sa njima i čekali skelu, ali sam prešao skelom prije jer na skelu nije moglo stati više od dva automobila. Kad sam izlazio sa skele na BiH stranu, odjeknula je detonacija. Sutradan, na mjestu njihove pogibije sam vidio komad kralježka i deformiran okvir od škorpiona.


Mislim da su modricani u njiima izgubili ono sto poslije u ratu nisu imali a to je covjeka koji je imao autoritet da se stavi na celo vojske,covjeka koji je imao hrabrosti i znanja da povede gradsku raju koga ce svi slusati a to je mogao Šimo.
Seoska podrucja opstine su prilicno dobro bila organizovana al mislim da je grad
trebao puno vise da doprinese odbrani.
Nisam ih licno poznavao(bio sam mlad)al clan moje famelije je bio vrlo blizak sa njima tako da znam o kakvim se momcima radilo.

Dobor kula
04.12.2011., 16:37
sb323ar
da li mozemo ubrzo ocekivati neku tvoju knjigu vezanu za BP?
Posto imas puno materijala da slucajno nemas snimak poslije napada avijacije "krmacama"na dio bolnice(ekonomija)u Jakesu.
Znam da je bio izvjestaj,mislim HRT.

sb323ar
04.12.2011., 17:46
sb323ar
da li mozemo ubrzo ocekivati neku tvoju knjigu vezanu za BP?
Posto imas puno materijala da slucajno nemas snimak poslije napada avijacije "krmacama"na dio bolnice(ekonomija)u Jakesu.
Znam da je bio izvjestaj,mislim HRT.


Za knjigu imam pripremljen text, nedostaje mi jos nesto malo materijala (slike), kad tad ce ugledati svjetlo dana, pred nama je.


Ovo je snimljeno pored one bare prema Lugu, isjekao sam samo dio snimka. U nastavku te kazete ima i Jakes, mislim upravo bolnica jer snimatelj prolazi kroz prostorije i kamera prikazuje razbacane stolove itd...

http://www.youtube.com/watch?v=Z7G3Atta0oA&feature=related

sb323ar
04.12.2011., 20:51
Mislim da su modricani u njiima izgubili ono sto poslije u ratu nisu imali a to je covjeka koji je imao autoritet da se stavi na celo vojske,covjeka koji je imao hrabrosti i znanja da povede gradsku raju koga ce svi slusati a to je mogao Šimo.
Seoska podrucja opstine su prilicno dobro bila organizovana al mislim da je grad trebao puno vise da doprinese odbrani.
Nisam ih licno poznavao(bio sam mlad)al clan moje famelije je bio vrlo blizak sa njima tako da znam o kakvim se momcima radilo.

Poznavao sam ih obojicu od prije rata. Sa Milkom sam igrao bilijar, bio je najbolji igrac u Modrici a usudio bih se reci i na regiji. Ja sam u to vrijeme bio medju najboljim igracima u Odzaku ali daleko slabiji od Milka.

Sto se tice njihove pogibije, bio sam tu, vidio sam kad su pregledali kumulativnu minu M79, pretpostavljam kako se to desilo jer sam bio udaljen cca 200 metara od njih kad su je aktivirali.

I moje misljenje je da smo svi izgubili njihovom pogibijom, pogotovo Modricani jer kasnije i nije bilo adekvatne zamjene za njih. Simu su svi postovali, a usudio bih se reci da su ga se mnogi i bojali.

Dervencan
07.12.2011., 21:11
Evo da malo vadim mast drugoj strani:
c/p
(Po)ratne price: Zivko Kuzmanovic, komandant
U vezi "podjele" pljacke ima jedno "naredjenje" Pukovnika Lisice
Podjela ratnog plijena medu srpskim borcima

istaknuo bi tocku 2. iz te "naredbe"
"2.- U toku izvodjenja napadnih borbenih djestava i osvojanja teritorije
pravo na posedovanje ratnim plijenom imaju iskljucivo oni koji su
osvojili teretoriju, po planu komande TG-3.

Srpska Republika Bosna i Hercegovina
Komanda Takticke Grupe - 3
Str. pov broj 701
Datum: 15.09.1992
Banja Luka
Potpis : Komandant Pukovnik
Slavko Lisica "
pogledat cu kada imam vremena da postavim cijeli dokument
nemogu to sada postaviti nemam cajta.

PS: sb323ar nemoj slucajno da bi odustao od pisanja i svijedocenja
samo nastavi, hej moj Brode i Odzaku poklanjavam suzu svaku docemo
vam jednog dana poruka je Odzacana :top:

sb323ar
10.12.2011., 10:29
Ovo bi trebao biti 100 tisućiti post, kao što sam već rekao, umoran sam, jako...

Da mnogi koji su pročitali moje upise shvate da sam govorio istinu, spomenuti ću par detalja koje će prepoznati aktivni učesnici na ovoj temi.

@Kobrin Sin, poznavao sam jednog velikog "ljudinu" iz tvoje postrojbe. Imao je u svojoj kancelariji iza leđa PM72, Sabljak. Znaš dobro kakva je to ljudina bila.

Obrovac, ima registriranu pušku Winchester .22 magnum. Upitaj ga od koga ju je dobio.

Kruljca poznajem iz situacija koje ne bih pominjao ovdje.

@Dobor Kula i Gorand556 već ste prepoznali neke detalje, možete potvrditi vaše mišljenje o mojim iznošenjima ovdje.

@Maska, i tebi sam rekao neke detalje.

@Jetti2, Stanko iz Domaljevca, autolimar, poznavao me jako dobro, vozio je u ratno vrijeme Porshea.

@bivši protivnici, i vama sam rekao neke stvari koje niste znali.

@Svima, lijep pozdrav.

BRAB-STON
11.12.2011., 01:01
Mene kao lika koji se informira i koji je za vrijeme tih događanja imao 2 godine,zanima jedna stvar. Zašto se Stipetića toliko "ne voli"? Koliko god čitao vaše upise o njemu,ne mogu se otet dojmu da čovjek nije "kriv" za ono što mu se govori. Ne znam kako bih to opisao...
Zanima me što konkretno mislite o njemu,recimo kod onog da je dva puta sijekao koridor i bio sabotiran te smijenjen, isto tako o izjavi da je bio iznenađen kad nije čuo niti jedan pucanj Tuzlanskog korpusa (ako se ne varam) i tako to.
Meni zvuči uvjerljivo.

jeti2
11.12.2011., 14:13
@Jetti2, Stanko iz Domaljevca, autolimar, poznavao me jako dobro, vozio je u ratno vrijeme Porshea.

Ne poznajem Stanka, kad je rat počeo imao sam samo 2 godine no raspitat cu se vjerovatno je bio poznat u to vrijeme cim je vozio Porshea..
sb323ar zelim ti srecu u pisanju knjige.. Obavjesti nas kad izadje!
Pozdrav

Dobor kula
11.12.2011., 20:35
Ovo bi trebao biti 100 tisućiti post, kao što sam već rekao, umoran sam, jako...
Hvala ti na svim informacijama koje si nam dao.Licno bih volio da ostanes jos aktivan na ovoj temi pretpostavljam da imas jos mnogo informacija vezani za BP.
Ja sam odmah prepoznao da su tvoji navodi tacni kada sam procito tvoje price "Modrica" jer za takve detalje sam cuo od prijatelja koji je tada bio u silosu i operacija "Angela"-covjek iz mog sela koga spominjes u prici je iznosio isto takve detalje koji si ti iznosio i dr.

Nadam se da ces u miru uspiti zavrsiti knjigu i da ce ugledati svjetlost dana,bit ce posebno interesantna za podrucje Odzaka i Modrice jer o tome jos nije nista valjano i istinito napisano.Znam da mnogi ljudi u BiH nemaju pojma da se i kod nas ratovalo i kako. To boli ne zbog nas koji smo prezivjeli nego zbog oni branitelja koji dadose svoje zivote (licno sam izgubio clana obitelji) i posebno zbog mladi narastaja treba iznositi sta se i kako desilo u BP.Evo i ovdje ima forumasa koji su bili vrlo mladi 90-tih,ljude interesira pa te molim ako budes imao vremena i snage javi se sa nekom informacijom.
Hvala ti i lijep pozdrav

jeti2
13.12.2011., 21:37
Ne poznajem Stanka, kad je rat počeo imao sam samo 2 godine no raspitat cu se vjerovatno je bio poznat u to vrijeme cim je vozio Porshea..
sb323ar zelim ti srecu u pisanju knjige.. Obavjesti nas kad izadje!
Pozdrav

edit:

DA, skužio sam o kome se govor-i Stanko zvani Staćin koji je prije rata bio u Njemačkoj!

gorand20
13.12.2011., 22:01
Ovo bi trebao biti 100 tisućiti post, kao što sam već rekao, umoran sam, jako...

Da mnogi koji su pročitali moje upise shvate da sam govorio istinu, spomenuti ću par detalja koje će prepoznati aktivni učesnici na ovoj temi.

@Kobrin Sin, poznavao sam jednog velikog "ljudinu" iz tvoje postrojbe. Imao je u svojoj kancelariji iza leđa PM72, Sabljak. Znaš dobro kakva je to ljudina bila.

Obrovac, ima registriranu pušku Winchester .22 magnum. Upitaj ga od koga ju je dobio.

Kruljca poznajem iz situacija koje ne bih pominjao ovdje.

@Dobor Kula i Gorand556 već ste prepoznali neke detalje, možete potvrditi vaše mišljenje o mojim iznošenjima ovdje.

@Maska, i tebi sam rekao neke detalje.

@Jetti2, Stanko iz Domaljevca, autolimar, poznavao me jako dobro, vozio je u ratno vrijeme Porshea.

@bivši protivnici, i vama sam rekao neke stvari koje niste znali.

@Svima, lijep pozdrav.


meni je sve bilo jasno,kad sam pročitao priču o tome kako su "lovci uhvatili vuka "..detalje koje ste vi pisali,sam ja osobno slušao od nekih ljudi,kao što sam vam već i rekao.Lijep pozdrav i hvala,nadam se da će na youtubu osvanut još poneki snimak

108maš
31.12.2011., 14:58
Ovo bi trebao biti 100 tisućiti post, kao što sam već rekao, umoran sam, jako...
...
@Svima, lijep pozdrav.
Ajd malo odmori pa se opet raspiši.A nemožeš tek tako ni otić sad kad si nam postao prijatelj.
Ja uvjek stignem na kraj zabave(k'o Hrvatska u EU)

108maš
31.12.2011., 17:54
Bio sam običan vojnik 108e(Vražja četa-Kolibe-Kol.put,Grebnice).Posavina je pala zbog konfuzije zapovjedništva,različitih političkih interesa naših vrlih političara,a složio bih se sa Zovakom,i nejasnog cilja tj.pojednostavljeno,ratuješ,a ne znaš što će biti s BP pa ni s Bosnom pobjedio ili izgubio.Ne bih se složio sa tezom da je pad plod dogovora.Pregovora je bilo,dogovora i rukovanja,ali realizacije ne.Tko bi satro toliku vojsku na nešto unaprijed poznato.Kriv je i pristup novom ratištu,dosta vojno sposobnih Posavljaka je iscurilo(već viđeno u Hrvatskoj,a kažu da smo tad bili jedinstveni).Nama su rekli da idemo preko,a između redova,da baš i ne moramo,pa spominjali BiH porijeklo tj.tko ga ima da bi bilo lijepo.Kakve gluposti,a svi se kunu u Svetu Hrvatsku grudu.Pa onaj sistem 7 dana teren,7 kuči(jel tako bilo i 41-45?).Prelazimo sredinom travnja preko visečeg mosta u rafineriju pa u Kolibe,moj vod(čvg) u neke izdvojene kuće gdje se većina domaćih prezivala Karačić,tamo je bila i desetina iz 3gbr a.Rutinsko uspostavljanje linije,ukopavanje,miniranje,izviđanje(manji okršaj negdje na potezu Zborište-Unka bez žrtava s naše strane,a broj četa umanjen za 4).Dolazi nam smjena,a već sutradan uzbuna.Kažu palo,idemo vračat.Pun kamion čevegejaca juri upomoć.Po dolasku dobivamo zadatak očistiti jedu ulicu do đamije sa naputkom da pazimo tj.da ne metemo jer bi mogli naić na naše razbijene grupice ili pojedince.Dolazimo do neke bare,usred bare friško pogođen tenk,prilazi nam naoružan civil,držimo ga na nišanu međutim on ulazi u baru i nestaje pod vodom.Zagledamo se,nije nam jasno.Đoni(najbolji vojnik kojeg sam sreo na svom ratnom putu,poginuo kasnije)puza do vode,pruža ruke i vadi ga.Nevjerovatno,prehodao je baru po dnu,legao na obalu i istog trena zaspao od umora.Bio je naš.Dolazimo do đamije bez sukoba i tamo se spajamo sa Sijekovačkim interventnim vodom koji je na svom pravcu totalno razbucao čete.Vidio sam 12 oklopa,što izgorjelih, što u panici napuštenih i dosta njihove bivše žive sile kako je razasuta svud okolo.Kapa dole Sijekovčani.

sb323ar
14.01.2012., 17:33
Bio sam običan vojnik 108e(Vražja četa-Kolibe-Kol.put,Grebnice)..

Pokojni Z.D., bio je dobar i hrabar čovjek, još 1991 u Z.S. Jesu li pok. Kršić i Blekić (nosio H&K G3) bili pripadnici tvoje bojne? Pitam iz razloga što su me oni naučili "raditi" sa nekim stvarima.

108maš
19.01.2012., 14:09
Ooo prijatelju,živ si,nadam se i odmoran za pisanje.Vidim da si bio angažiran i letio po ratištima,puno znaš,zato piši.Ta dvojica nisu bili u mojoj satniji,za bojnu ne znam.Uz Zdenka sam se poprilično straha nagutao,bio je uporan k"o stjenica,u mene je imao povjerenja pa bi mi,tražeći dragovoljce za akciju,znao kratko reći:a ti?A što ja,što me pitaš kad znaš da idem,odgovarao bih iako katkad baš i nisam bio za nekakva junačenja.Jednostavno nas je očarao hrabrošću i nisi ga mogao odbiti.Imali smo problema na prva dva terena,tad je,mislim,napravio pravu stvar.Iz svih vodova je uzeo mlađe,brže,hrabrije momke(luđe) i sastavio zasebni vod s kojim je vršio izviđanja i manje napadačke akcije i to poprilično uspješno.Ranjene bi zamjenjivali isti takvi dragovoljci kojih je bilo na pretek jer je vod vrlo brzo postao(lokalno)popularan.Bilo je uspjeha i neuspjeha,a vod je završio ratni put u B.P.kao vrč koji je prečesto išao na vodu.Neki pogiboše,većina ranjena,a 108a ide dalje,ne pita za zdravlje.

Dobor kula
01.02.2012., 21:09
sb323ar dali si dolazio mozda u moje selo u komandu?

Da li mozes nesto da napises o oslobadanju Gnionice,Josave.Vidim cesto si bio na Pecniku pa me interesira desno od Pecnika kako je izgledala linija posto mi nije poznato.

sb323ar
02.02.2012., 00:03
sb323ar dali si dolazio mozda u moje selo u komandu?

Da li mozes nesto da napises o oslobadanju Gnionice,Josave.Vidim cesto si bio na Pecniku pa me interesira desno od Pecnika kako je izgledala linija posto mi nije poznato.

U tvoje selo nisam dolazio u komandu, bio sam u tvom selu i obilazio polozaje na doboru i gore do antene, gnionicu smo uzeli takoreci bez borbe jedino pred Josavicom smo imali sudar ali su pobjegli u Botajicu. Linija desno od Pecnika nije bila klasicno utvrdjena rovovima vec na svakih stotinjak metara su bili manji rovovi (zemunice). Najvise snaga smo postavljali na tenkoprohodnim pravcima, te mjestima gdje smo ocekivali da ce se provlaciti. Bili smo razvuceni do Maksim skoka a nismo imali dovoljno ljudstva da sve zatvorimo.

sb323ar
02.02.2012., 00:46
Ponovi laz 100 puta i postace istina.

Ne poricem da je bilo zlocina i sa nase strane, ali kakve se prljave igre igraju danas pokusati cu dokazati na sljedecim primjerima. Stavljaju nam na teret civile da smo pobili sto nije istina. Prvi primjer:

http://i42.tinypic.com/x22pv8.jpg

Bumbic Nedjeljko, imao kavanu u Novom Gradu, covjek bio zarobljen i pusten kuci. Prilikom ulaska srpskih snaga ubijen od krajisnika u Novom Gradu

Drugi primjer

http://i43.tinypic.com/9a77y9.jpg

Vidakovic Pavle, covjek iz Vrbovackog Lipika, nije bio u zatvoru, nije maltretiran, bio kod svoje kuce, objesio se kod svoje kuce

Treci primjer

http://i42.tinypic.com/2zr28te.jpg

Kovacevic Marija, starija zena, nije bila u zatvoru, ostala slobodno zivjeti i kretati se u Novom Gradu, umrla prirodnom smrcu nakon pada Odzaka (ovdje pise u zarobljenistvu)

Cetvrti primjer

http://i39.tinypic.com/98yee9.jpg

Milan Rakic, inspektor milicije prijeratni, jedan od dvojice kolovodja, zarobljen i nakon nekoliko mjeseci razmijenjen. Ubijen kroz prozor svoje kuce za vrijeme vecere s obitelji. Ubili ga krajisnici koji su bili razmjesteni u selu

Peti primjer a ima ih jos jako puno, naveo sam samo neke od njih.

http://i40.tinypic.com/vew387.jpg

Rakic Radmila, zena, sin joj poginuo prije cca 2 godine u prometu, bio vojno lice. Zena umrla prirodnom smrcu (infarkt) na pocetku rata. Bila sahranjena pored kuce Milana Rakica

richardwagner
03.02.2012., 17:28
Ooo prijatelju,živ si,nadam se i odmoran za pisanje.Vidim da si bio angažiran i letio po ratištima,puno znaš,zato piši.Ta dvojica nisu bili u mojoj satniji,za bojnu ne znam.Uz Zdenka sam se poprilično straha nagutao,bio je uporan k"o stjenica,u mene je imao povjerenja pa bi mi,tražeći dragovoljce za akciju,znao kratko reći:a ti?A što ja,što me pitaš kad znaš da idem,odgovarao bih iako katkad baš i nisam bio za nekakva junačenja.Jednostavno nas je očarao hrabrošću i nisi ga mogao odbiti.Imali smo problema na prva dva terena,tad je,mislim,napravio pravu stvar.Iz svih vodova je uzeo mlađe,brže,hrabrije momke(luđe) i sastavio zasebni vod s kojim je vršio izviđanja i manje napadačke akcije i to poprilično uspješno.Ranjene bi zamjenjivali isti takvi dragovoljci kojih je bilo na pretek jer je vod vrlo brzo postao(lokalno)popularan.Bilo je uspjeha i neuspjeha,a vod je završio ratni put u B.P.kao vrč koji je prečesto išao na vodu.Neki pogiboše,većina ranjena,a 108a ide dalje,ne pita za zdravlje.

Pozdrav,
vod za "izviđanje i napadanje", dali je taj vod sudjelovao u izviđanju u i oko Okućana(?) Gradiška(?), kada su imali "susret" s neprijateljem, skladište municije, dvojca iz osiguranja pobjegla, 1 ranjen, izvlačenje. (neželim pisat imena i puni tijek događaja), postoji bloger koji je opisao taj događaj.
Tko je (najčešće) išao u akcije tog voda, tko je zapovjedao vodom?
Šta je s tim ljudima danas?
Pozdrav

bkvljgm
03.02.2012., 21:34
o borbama iz prve ruke sa mnoštvom izravnih iskustava

http://www.hrhb.info/showthread.php?t=52&p=36923&viewfull=1#post36923

Grugru
04.02.2012., 11:42
Ako se ne varam radi se o sb323aru na ovom forumu.
Njegove price su mi vrhunske.
Realne, (koliko do sada pratim) istinite i zanimljive.

Objavio je prestanak pisanja i jako mi je drago da se polako vraca na ovaj forum.

@sb323ar

I, 'ko je zadnji s mosta siso? :zubo:

sb323ar
04.02.2012., 13:03
@sb323ar

I, 'ko je zadnji s mosta siso? :zubo:

Vjerovatno oni koji su ga digli.:mig:

Dobor kula
04.02.2012., 17:20
Da li je cilj bilo oslobadanje Modrice 30.05.1992 ili mozda rafinerija ulja?

Citat iz knjige J.Z.
Brigadir Ivan Basarac: „Modriča nije cilj“
Po kazivanju predsjednika HDZ-a Modriče, Mladena Zelića, autoru,
zapovjednik 3. 'A' br. HV, brigadir Basarac, po svom dolasku u
Modriču i uvida u ono što je „napravila 1/3'A' br. HV“ (dakako,
zajedno s borcima 102. i 105 br. HVO), bio je vrlo ljut, jer osvajanje
Modriče nije planirano. Odmah je izdao zapovijed za izvlačenje
1/3 'A' br. HV iz borbenog poretka i njeno upućivanje u bazu - 24
sata nakon dolaska na teren (sic!)
Zapovjednik 105. br. HVO, Perija Stanić, je autoru potvrdio ove navode i dodao:
„Taj dan, u mlinu, na silosu, u Modriči, upitao sam brigadira Basarca - zašto sad
ne nastavimo gonjenje četnika, te se spojimo sa snagama iz Gradačca? Basarac je
odgovorio: „to nije u cilju. Po obavještajnim podacima na vas idu jake neprijateljske
snage. Vi ćete za dvadesetak dana, pasti“.

u drugom dokumentu;
Operativno izvjesce,Klasa:81/92-02,UR.broj:OG-17/92-26i34 od 31.V.1992
navodi se:Citiram
31.SVIBANJ
Oslobodena je Modrica, a u rafineriji nafte ostalo je u okruzenju oko 200 cetnika.

Moji prijatelji (lokalni momci)koji su bili u borbi za oslobodenje Modrice istu su pricu pricali o navodnom okruzenju oko 200 neprijateljski vojnika i da niko od lokalaca nije mogao doci ni blizu rafinerije ulja 1-2 dana.
Meni sve ovo daje sumnju da je cilj oslobadanja Modrice ustvari cilj rafinerija nafte.Zasto se laziralo stanje u Modrici,mozda su od toga koristi imali najvise pojedinci i da se ulje iz rafinerije izvlacilo radi licni interesa a ne HV-e?

sb323ar
04.02.2012., 17:50
Meni sve ovo daje sumnju da je cilj oslobadanja Modrice ustvari cilj rafinerija nafte.Zasto se laziralo stanje u Modrici,mozda su od toga koristi imali najvise pojedinci i da se ulje iz rafinerije izvlacilo radi licni interesa a ne HV-e?

Cisterne necega (vjerovatno ulja) su danima negdje odvozene, ne znam tko i ne znam kuda. A sto se tice "okruzenja cetnika", znam da smo se koristili mostom i putem pored rafinerije a iz iste niko nije po nama djelovao. U krugu rafinerije nikada nisam bio.

Dobor kula
04.02.2012., 20:39
Cisterne necega (vjerovatno ulja) su danima negdje odvozene, ne znam tko i ne znam kuda. A sto se tice "okruzenja cetnika", znam da smo se koristili mostom i putem pored rafinerije a iz iste niko nije po nama djelovao. U krugu rafinerije nikada nisam bio.

Mnogi su profitirali na tome a oni koji su se borili nisu ni razmisljali o tome.Sjecam se 10-tak dana poslije u Jakesu nam ponestaje MTS i donosi se odluka da se ide u rafineriju(mislim dva tamica ili tako nesto)i uzme ulje.Momci su uspjeli natovariti ulje samo zato sto niko nije imo petlju da zabrani jer su znali odakle dolaze.
Nasi ljudi voze robu u Hrvatsku da prodaju ili mijenjaju za potrebno.
Na par mjesta nisu uspili i obracaju se u Zagrebu muftiji S.Omerbasicu da im pomogne da stupe s nekim u kontakt.Dobijaju odgovor da se roba ostavi pa za 1-2mjeseca kada se proda dobice pare.Odlaze dalje i nisam siguran ali mislim da su uspjeli u Sl.Brodu u 108 HV da zamjene za nama potrebno naoruzanje i municiju.
Poslije pada Jakesa,dok smo bili u Brodu dolazi isti taj muftija i moli nase zapovijednike da se vratimo ponovo na ratiste i prica neke price u koju vise ni mala djeca nebi povjerovala a za tri mjeseca(bez odmora) koliko smo bili na prvoj crti nismo ni bombonu dobili.

Dobor kula
04.02.2012., 21:29
Sjecam se detalja sa stadiona u Sl.Brodu

Desno od mog s.Jakes(mus.) nalazi se s.Pecnik(hrv.).Zbog svog polozaja trpili smo najvece napade neprijatelja u pokusaju da zauzme Odzak.U Jakesu nikada nije bila ni jedna jedinica sa strane pa cak ni iz nase brigade 102.HVO Odzak.U Pecnik su dolazili momci iz drugi djelova 102.HVO
Njihova linija je bila velika a imali su mali broj boraca,velika vecina stanovnistva
bila je vani na zapadu.Najvise smo saradivali izmedu sebe i vjerovali smo jedni u druge.Zbog polozaja jedno selo nije se moglo braniti bez drugoga.Poslije pada Modrice 28.06. trpili smo velike gubitke al nismo posustajali.Iz zapovjednistva brigade dobijali smo svakodnevo molbe izdrzite samo jedan dan,jos jedan...,dolazi pomoc.Susjedi iz Pecnika su nas samo molili da ih ne ostavljamo u slucaju povlacenja.Dolazi i taj dan 08.07.pada naredba za povlacenje, prvo se javlja u Pecnik.

Par dana poslije na stadionu smo ponovo i mi i oni,dolazi Pecnicki parok zahvaljuje se nasem zapovjednistvu za sve ucinjeno.Rekao je tada da smo mi iz Jakesa i Pecnika ucinili sto smo mogli.
Par godina poslije kad sam postao iskusni covjek sam svatio velicinu tog njegovog gesta.

sb323ar
04.02.2012., 21:40
Mnogi su profitirali na tome a oni koji su se borili nisu ni razmisljali o tome..

Negdje krajem 92 ili pocetkom 93 vozio sam prijatelja u ZG sestra mu imala svadbu. Svadba bila na Zitnjaku te posto nikog nisam poznavao sjednem u auto pa odem malo pogledati okolo. Odjednom ugledam poznati znak Vodoprivreda Odzak, 10-ak novih TATRi parkirano u krugu neke firme na Zitnjaku. Nikada nisu vracene, nikada novac nije dosao u Posavinu (ako su prodane).

sb323ar
05.02.2012., 19:13
.
Evo ti opis ucesnika s druge strane na pravcu koji su pokrivali tvoji mjestani.
Došli smo u podnožje Jakeša, koji je danima odolevao srpskim napadima. Njihovi rovovi su bili danima zasipani našim granatama, ali nisu odstupili ni pedlja. Gore su položaj držali neki matorci, koji su se izgleda pomirili sa tim da tu i umru. Sa takvima je najteže. Ne plaše se smrti.
Taj dan je bio neverovatan pljusak. Vidljivost je bila jako smanjena. Razmišljali smo kojom taktikom da dođemo do vrha. Onda je moj brat pozvao komadira minobacačlija i pitao ga da li može da "sadi" granate tik ispred nas. On je garantovao da može, i tako je i bilo. Mi smo krenuli da pužemo uz brdo kroz visoku travu, a prostor ispred nas, kao i turski položaj su zasipani granatama. Turci su shvatili o čemu se radi tek kada smo im upali u rovove.
http://forum.krstarica.com/showthread.php/389557-Neumrli-komandant-Veljko-Milankovi%C4%87?p=14523462&viewfull=1#post14523462

Dobor kula
06.02.2012., 12:30
Evo ti opis ucesnika s druge strane na pravcu koji su pokrivali tvoji mjestani.
Ovo jos nisam citao,ali i ovaj citat kao i neki drugi koje sam pronasao samo dokazuje da smo " skupo prodali svoju kozu" i da se u Odzaku i Modrici vodile teske borbe al nazalost velika vecina javnosti nije upoznata sa tim.
sb323ar ti si jedan od rijetki koji zna mnoge pojedinosti o tome i iznosi to javno,boris se za istinu.Iskreno se nadam da jednog dana izade knjiga sa tvojim pricama,naravno pod tvojim imenom i prezimenom.

Sto se tice navedenog citata s druge strane znam da taj dan kada smo pali nije padala kisa mozda se radi samo o nekom upadu s njihove strane par dana ranije.

sb323ar
08.02.2012., 10:29
Sto se tice navedenog citata s druge strane znam da taj dan kada smo pali nije padala kisa mozda se radi samo o nekom upadu s njihove strane par dana ranije.

Ja se sjecam nenormalne kise kad ste vi vec bili na stadionu. Dolazio sam tamo u dva navrata i izveo sa stadiona 30-40 ljudi.

Dobor kula
08.02.2012., 22:29
Citat s druge strane:"Momci 'vječitog poručnika Milankovića' izveli su jedini klasični juriš" na nož "viđen u građanskom ratu 91/92. Krećući se u napad na zabunkerisan brežuljak Jakeš, razvili su se u strijelce izneli zastavu u prve redove i, poslije naredbe" Nož na puške! ' poletjeli grudima na neprijateljske rovove. .. jurišajući na Jakeš, stratešku tačku s koje se branila Modriča, svoj komadić slave glavom je platilo devet Bijelih vukova "" Dvadesetak ih je ranjeno. Jakeš je pao. Panika - "Vukovi dolaze! - Zahvatila je Modriču.."
Ovdje se radi o njihovom "pokusaju" da zauzmu Jakes.Svaki njihov pjesadiski napad smo odbijali i nanosili im velike gubitke.Da se radi o lazi govori i cinjenica da je Jakes pao 13 dana poslije Modrice a ne kao ovdje sto je navedeno pada Jakes-panika u Modrici.

Sto se tice samoga pada, Jakes su zauzeli poslije tenkovskog napada kada su prodrli na jakesnici i dosli nam iza leda,tada je pala zapovijed o povlacenju.
A sto su prosli sa tenkovima najbolje zna zapovijednik 102.HVO- I.M.
Radi se o sledecem;
Moj zapovjednik (Sudan) dobija uvjeravanja od zap.brigade da ce jedini tenkovskoprohodni put pokriti iz pravca Odzaka sa BOV-o sa maljutkama(neznam tacan naziv,molim ispravku))a da mi izdrzimo na polozajima jer stize stalno obecavajuca pomoc.Tenkovi nadiru prema selu i na ulazu u selo(raskrsnica Odzak-Modrica-Doboj)treba da djeluje protivtenkovska grupa al nista tako da su usli u selo i doveli nas skoro u okruzenje.Napominjem da nikakvog pjesadiskog napada nije bilo kako to oni velicaju.Tako da taj dan smo se jednostavno skoro bez borbe povukli i imali smo samo jednog poginulog.
Dvadesetak dana pakla smo izdrzali i onda padamo bez metka ljudi su bili ogorceni na sve i jednostavno nismo vise bili za borbu zato se desilo da samo par ljudi zavrsi na Oraskom ratistu.BOV-o koje je trebalo da nas zastiti od tenkova zaticemo na Kadru uperen u nas.I danas sam u ubijedenju da smo samo imali pomoc u Jakesu da Odzak nebi pao.

sb323ar
08.02.2012., 22:48
I danas sam u ubijedenju da smo samo imali pomoc u Jakesu da Odzak nebi pao.

Prijatelju, vjeruj mi da bi isto prosli samo uz daleko vece zrtve. Poznavao sam pokojnog zapovjednika brigade I.M., ratni nadimak mu je bio "Panter-a", nije on bio toliko niti los koliko je imao pogresnih ljudi oko sebe. Imam snimke i njega i ekipe oko njega u odredjenim situacijama, te da ih pogledas vidio bi da on nije imao nikakav autoritet. Pogresni (drugi) ljudi su donoslili odluke. Nije on mogao niti poslati BOV ako ga on nema. Taj BOV je bio tudji.

Mi sada mozemo raspravljati i biti generali, ali greska je napravljena, i to ne jedna vec citava serija gresaka.

Taj BOV, cak i da je dosao na Jakesnicu nebi mogao nista napraviti jer bi ga s druge strane rijeke iz Vranjaka direktno digli tenkovima, a cak i da ga promase opet nebi mogao maljutkama djelovati jer nista nebi vidio od one krivine kod benzinske pumpe (zbog blizine, jer maljutka prvih par sto metara nije upravljiva) prema Doboju. On bi mogao djelovati jedino ispred strolita po Jakesu.

Greska je napravljena jer smo svi se oslanjali na druge (u ovom slucaju nekakve protuoklopne grupe) koje su bile Bog zna gdje. Da je bilo par sposobnih ljudi gore na Doboru i da je skinuto prvih par tenkova koji bi blokirali put, sprijecili bismo (odgodili) na odredjeno vrijeme ono sto se desilo.

svatoljub
09.02.2012., 13:05
bio sam na bojištu oko dervente konkretnije na potezu velika bukovica podnovlje i mogu kazati da je bilo dosta nelogičnih i sumnjivih poteza naročito u g mjesecu 1992 godine u biti kad počinje pad bosanske posavine,prvo na tom potezu jedno mjesec dana prije našeg povlačenja nije bilo nešto žestokih borbi više provokacije sa srpske strane prije svega iz smjera podnovlja ali na tome je sve ostalo ali par dana prije povlačenja jednostavno su nam prpolovili brojno stanje ljudstva sa odgovorom treba ljude poslati na kritičnija mjesta tj prema derventi i modriči,jedno mi nije jasno ako se zna da su netom prije srbi počeli operaciju koridor i da je linija nakon pada johovca počela pucati na sve strane a naše brojno stanje u velikoj bukovici i oko nje prepolove i ostane ljudstvo svega na stotinjak pripadnika hvo-a i nešto hv-a da bi se nakon nekoliko dana morali i sami povući zajedno sa stanovništvom jer nam je bilo naređeno da se povučemo,zapravo ne znam što smo nas nekoliko tih dana čuvali a na žalost poginulo je i nekoliko pripadnika hvo-a bezveze od srpskog granatiranja iz podnovlja čuvajući svinjce i kokošinjce zapovjednicima

svatoljub
09.02.2012., 13:43
prošao sam mnoga ratišta u hrvatskoj ali nekako mi je jedno od najljepših uspomena ostalo posavsko bojište i to ono derventsko,u biti nisam bio u samoj derventi već u okolici,ljudi su bili izuzetno druželjubivi bez obzira na tešku situaciju,ništa nam nije falilo ako je i štekalo sa redovnom opskrbom uvijek su nam priskočili mještani,inače je taj kraj bio bogat i bila su bogata domačinstva,mnogi ljudi su radili vani a oni koji su tamo živjeli bavili su se poljoprivredom koja je bila razvijena u tim krajevima pogotovo vočarstvo i stočarstvo.Ako nam nije nečeg manjkalo to je bila šljiva:p,u svakom slučaju lijepa epizoda u mom životu bez obzira na kasnije nesretne okolnosti

Dobor kula
10.02.2012., 18:40
QUOTE:
sb323ar kaze
Prijatelju, vjeruj mi da bi isto prosli samo uz daleko vece zrtve. Poznavao sam pokojnog zapovjednika brigade I.M., ratni nadimak mu je bio "Panter-a", nije on bio toliko niti los koliko je imao pogresnih ljudi oko sebe. Imam snimke i njega i ekipe oko njega u odredjenim situacijama, te da ih pogledas vidio bi da on nije imao nikakav autoritet. Pogresni (drugi) ljudi su donoslili odluke.

Ok,iskusan si borac i odlicno poznajes situaciju u nasem kraju.Znam da se jedan visoko rangirani zapovjednik u Odzaku otvoreno zalagao za nepomaganje "komunjarama"u Jakesu.
Da li si upoznat da je pravac ispred Dobor kule bio miniran?Dolazile su neke ekipe
i sa strane,sjecam se prica je bila da ce brdo pored puta da velikom duzinom zatrpa put i tako onemogucit prolaz.Medutim kada se aktiviralo samo je malo zaprasilo.Pretpostavljam da je nestrucno uradeno.Posto dobro poznajes teren
volio bi da cujem tvoje misljenje da li se to uopste moglo izvesti.

sb323ar
11.02.2012., 09:34
QUOTE:
Pretpostavljam da je nestrucno uradeno.Posto dobro poznajes teren
volio bi da cujem tvoje misljenje da li se to uopste moglo izvesti.

Ja sam godinama prije rata radio u firmi i imao sam dodira sa explozivima te prilicno dobro poznajem materiju. Da bi se brdo urusilo, trebalo je puno ranije sve pripremiti i postepeno rusiti. Ono sto su "mineri" radili nikako nije moglo srusiti brdo. Oni su exploziv postavljali povrsinski i to je moglo napraviti samo prasinu, odnosno samo veliku buku. Rusenje je trebalo izvesti odmah na pocetku i rusiti postepeno, busiti i rusiti. Ovo sve sad sto pricamo je ono "sta bi bilo kad bi bilo".

lika 01
12.02.2012., 13:37
Već duže vrijeme pratim ovaj forum ,posebice temu o ratu u Bosanskoj Posavini ,moram priznati da me najviše zanimaju komentari od sb323ar.Imam jedno pitanje za sve sudionike rata u na tom području¸.Moj stari je bio pripadnik 153.Veliko goričke brigade.iz Zagreba ,koja je djelovala na području sela Korača i Petrovog sela,i Orašja.Išli su dole u tri navrata ,a četvrti put kad su krenuli u Đakovu ih je dočekala vijest da je srušen most.Pa ako netko ima kakvu informaciju o njihovom djelovanju volio bih da to napiše.

sb323ar
12.02.2012., 18:15
Moj stari je bio pripadnik 153.Veliko goričke brigade.iz Zagreba ,koja je djelovala na području sela Korača i Petrovog sela,i Orašja.Išli su dole u tri navrata ,a četvrti put kad su krenuli u Đakovu ih je dočekala vijest da je srušen most.Pa ako netko ima kakvu informaciju o njihovom djelovanju volio bih da to napiše.

153. je učestvovala sa nama u zauzimanju Vučilovca. I nije to bila kompletna brigada dolje već cca 150-200 ljudi. Ovo samo navodim iz razloga što ako npr. deset vojnika iz jedne brigade bude dolje odmah se u statistici broji čitava brigada.

lika 01
12.02.2012., 18:38
U pravu si .išlo je po 4,5 autobusa dole ,ne želi baš puno pričati o tome .uvijek kaže daje dole bilo potpuno rasulo da se nije znalo ništa ,a prvi dan kad su došli zapovijednici su išli u neko izviđanje i četnici su ih zarobili sa komplet kartama i šiframa.imali su i dosta poginulih.Prvi put kad su išli dole nisu ni znali da će preko mosta nego su im rekli da će ostati u Slavonskom brodu,a kad su došli vojna policija ušla u autobuse i nikome nije dala van dok nisu prešli most.

sb323ar
12.02.2012., 18:50
Prvi put kad su išli dole nisu ni znali da će preko mosta nego su im rekli da će ostati u Slavonskom brodu,a kad su došli vojna policija ušla u autobuse i nikome nije dala van dok nisu prešli most.

Neću reći da boldano nije istina, ali prvi put čujem da se nekog na prevaru vodilo preko mosta. Uostalom, razmisli malo, što bi npr. neko iz ZG dolazio u SB ratovati?

lika 01
12.02.2012., 19:34
Mislim da baš nisu bili svi oduševljeni sa time da idu u bosnu ratovati.Tebi veliki naklon do poda za sve što si prošao i što imaš to volje sa nama podjeliti.Pratim intezivno sve vezano za DR ali tvoja me je priča iz nekog razloga baš pogodila i svaki dan otvaram ovaj topic u nadi da si se sjetio još nekog događaja za vrijeme rata.

sb323ar
12.02.2012., 19:45
Mislim da baš nisu bili svi oduševljeni sa time da idu u bosnu ratovati.

Ja sam od početka oružanih sukoba bio u ZNG, kad su počele gužve u Posavini povučeni smo iz Zapadne Slavonije u svoju bazu u okolici Broda. Nikada nikomu nije naređeno da mora ići u BP ratovati i nisu išli niti svi ljudi iz moje postrojbe. E sad, jedni smo išli zato što smo s tog područja, drugi su išli radi nas jer smo stekli prijateljstva koja samo mi znamo cijeniti, treći su išli što ih je bilo stid izaći ispred stroja i reći da neće ići, četvrti su išli radi dnevnica itd, itd...

P.S. Oni koji nisu išli na teren, nisu imali niti dnevnice (ovo bi moglo poslužiti i u otkrivanju lažnjaka).

sb323ar
12.02.2012., 20:03
svaki dan otvaram ovaj topic u nadi da si se sjetio još nekog događaja za vrijeme rata.

Poslije pada Odžaka, dječake smo smjestili u selu Tomica, nedaleko od Slavonskog Broda. Smjestili smo ih u bazu naše postrojbe, u prostorije koje smo koristili pri odlasku na terene i povratku sa istih.

Imali su na raspolaganju kompletne prostorije lokalnog nogometnog kluba, na stadionu u navedenom selu. U najveću prostoriju od oko četrdesetak kvadrata smjestili smo vojničke krevete, one na kat i bilo ih je dovoljan broj za dječake koji nisu imali gdje otići, niti bilo kakav drugi smještaj. Imali su tu i mokri čvor, kupaone, jednu prostoriju koju su koristili kao kuhinju itd...

Mi smo za postrojbu koristili jednu kancelariju te jednu prostoriju koju smo koristili kao priručno skladište naoružanja i opreme.

Po našem povratku sa odrađenih terena u Bosanskoj Posavini, mi, koji smo smjestili obitelji u gradu i okolici, išli smo na odmor obiteljima, a dječaci koji nisu bili te sreće, vraćali su se u bazu i tu provodili slobodno vrijeme.

Bili smo u kontaktu stalno, nabavljali smo hranu i sve što je bilo u našoj mogućnosti te im dostavljali u bazu.

Taj dan, bio sam kod obitelji. Sjećam se, čistili smo oružje na dvorištu...

Odjednom, poziv na radio vezi, koristili smo se određenim šiframa... kažu mi da se odmah javim u bazu...

Sjedam u svoj automobil i vozim se u bazu... Razmišljam, šta je toliko hitno da se moram odmah javiti?

U to vrijeme živio sam desetak kilometara daleko od baze, te mi je trebalo nekoliko minuta da stignem tamo. Vozio sam prilično brzo...

Prolazeći kroz selo, primijetio sam da se nešto čudno dogodilo, grupice mještana su stojale pored kuća i o nečemu raspravljali. Projurio sam pored njih i skrećem lijevo na stadion.

Već iz daljine sam primijetio kako su dječaci slomljeni, pokunjeni, oborenih glava... nešto me je štrecnulo, znao sam da nešto nije dobro, da se nešto gadno dogodilo...

Izašao sam iz automobila i krenuo prema njima, u susret mi dolazi Pero... suze su mu u očima, govori mi: „Ivica i Ivan su mrtvi“...

Šok... Nevjerica...Gdje?...Kako?... Ne mogu doći k sebi... Ne, to ne može biti, to nije istina, ne želim vjerovati u to što čujem...

Izgubljen sam, ne mogu doći k sebi... Penjem se uz stepenište i na ulaznim vratima spavaone vidim veliku lokvu krvi... Pored nje maskirni šešir, prepoznajem da je Ivanov, dolje na betonu vidim pištolj, beretta 7.65, okvir mu je ispao i nekoliko metaka se rasulo iz njega, i pištolj prepoznajem, Ivanov je...

Ulazim u spavaonu, pored televizora na podu je druga lokva krvi, manja je od ove prve...

Hvatam se za glavu, ne želim vjerovati u ovo što čujem i što gledam svojim očima...ne, to ne može biti istina. Obojicu tih dječaka sam strahovito volio i poštovao...

Izlazim van iz prostorije, već su pristigli još neki prijatelji, suze su nam u očima, jednostavno to je bio toliki šok za sve nas da nismo mogli vjerovati da se tako nešto moglo dogoditi...

Stigla je i vojna policija, prave uviđaj, izuzimaju materijalne dokaze, ispituju svjedoke koji su bili na licu mjesta u kritičnom trenutku...

Stojim sa strane, par metara daleko od njih, šutim, slušam izjave, govore šta se desilo i kojim redoslijedom...

Priča ide otprilike ovako:

To jutro, u prostorijama na stadionu bilo je desetak dječaka koji su tu prespavali. U kritičnom trenutku u spavaoni su bili trojica, Ivica, Ivan i još jedan od dječaka. Ostali su bili vani ili u priručnoj kuhinji, pili su kavu...

Ova trojica koji su bili u spavaoni, gledali su televiziju, smijali se i zezali, Ivan se igrao sa pištoljem. U jednom trenutku, Ivica je ustao da promijeni kanal na televizoru i tad je odjeknuo pucanj...

Ivica je pao, iz glave mu je potekla krv... U istom trenutku, Ivan je vidjevši da je Ivica pogođen, ustao sa kreveta i krenuo prema vratima stavljajući si cijev pištolja u usta...

Čuvši pucanj u prostoriji i krik, dječaci koji su bili vani su se zgledali i potrčali prema spavaoni, među prvima je bio Pero. Ugledao je Ivana na vratima u trenutku kad je si stavljao cijev pištolja u usta i povikao je NE, IVANE, NE...

Nije stigao do njega, odjeknuo je pucanj, i Ivan je pao, metak mu je izašao na gornji dio lubanje...

U tom trenutku je na glavi imao maskirni šešir, kasnije sam u tom šeširu našao komadiće kosti i mozga koje je zrno iznijelo van.

Iako i sami u šoku, dječaci su ih obojicu ubacili u auto i odvezli u bolnicu u Slavonski Brod. Tek tad sam saznao da su još uvijek živi. U komi su obojica, u istoj sobi, krevet do kreveta...

Zajedno s Lipom odlazim do bolnice, oni su u tzv. „šok sobi“. Dolazimo gore i ulazimo u sobu. Priključeni su na respiratore, glave su im natekle, krvni podlivi oko očiju, teško ih je prepoznati, da nam nisu rekli da su oni u toj sobi vjerovatno bismo ih prošli i ne prepoznavši ih.

Na krevetima im se nalaze table sa imenima i medicinskom dokumentacijom, tu se nalaze i rtg snimke, pogledam ih i vidim strijelni kanal kod Ivana, metak je prošao kroz usta i izašao na vrhu glave. Nisam doktor, ali po tom snimku sam zaključio da nema šanske da preživi tu ozljedu.

Na snimku kod Ivice sam vidio da je on imao okrznuće iznad uha, nadao sam se da bi on mogao preživjeti ozljedu, jer mi je izgledala daleko manja nego Ivanova.

Nažalost, nakon par dana, Ivica je podlegao. Izgubio je posljednju bitku. Bio je divan čovjek i prijatelj, mlad a zreo više nego se moglo očekivati od mladića njegovih godina, bio je jedan od najboljih boraca, čovjek s kojim si mogao ići u vatru i vodu a znao si da će te pratiti. Bio je jedini sin u roditelja. Sahranjen je na groblju u Slavonskom Brodu, često mu posjetim grob, živim nedaleko od njegovog počivališta...

Ivan... Preživio je. Nadao sam se da će preživjeti Ivica, ali bilo je suprotno od moga nadanja.

Slijep je na jedno oko, na drugo vidi malo. Ima padavicu, teško izgovara riječi jer mu je metak ozlijedio centar za govor...

Nikada sa njim nisam razgovarao o tome šta se dogodilo, vidim na njemu da mu je teško ali svako od nas mora nositi svoj teret, njegov je zaista težak. Na groblju u Slavonskom Brodu, sahranjen mu je najstariji brat, poginuo je mjesec dana prije nesretnog događaja koji sam opisao. Svake godine za dan mrtvih, Ivan mu obiđe grob, vidim ga kad se odvoji od ostalih i ode na grob od Ivice...Plače...

Mogu samo pretpostaviti kako mu je...ne mogu ga niti braniti, niti opravdavati, a niti kriviti... ko sam ja da mu sudim...

Mislim, da je sam sebi i sudija i osuđenik i dželat...

Znam samo, da, iako nisam mogao ništa utjecati na ovaj nesretni događaj, puno puta sam se uhvatio u razmišljanju, koliko sam i ja tu kriv?

Da ih nisam pozivao u nastavak borbi, da ih nisam ubacio u svoju postrojbu, da ih na kraju nismo smjestili u te prostorije na stadionu, možda do svega toga nebi niti došlo. Možda bi oni bili na nekom drugom mjestu, možda uopće nebi bili zajedno u kritičnom trenutku...možda...

Teško je i prisjećati se nemilih događaja, možda i ja sam sebe kažnjavam prisjećajući se svega toga, ali, mislim da sam još uvijek toliko jak da se mogu nositi sa tim i prenijeti istinu ljudima koji nisu upoznati sa svim dešavanjima iz tog vremena.

Pisajući ove priče, ponovno proživljavam sve to što se dešavalo, svjesno nanosim bol i sebi, i svojim suborcima koji su preživjeli, vjerovatno i obiteljima poginulih, jer ih podsjećam na njihove najmilije, ali smatram da je moja obaveza da svi ti ljudi ostanu u sjećanju, barem nas koji smo bili u tim trenucima uz njih. To je jedini razlog koji me tjera da sve ovo pišem, jer ne očekujem nikakvu materijalnu korist od svojih sjećanja.

Ne mogu i neću dozvoliti da se zaborave svi oni koji su svoje živote položili na oltar domovine, da bi danas svima nama bilo bolje. Ja sam ih poznavao, ja ih pamtim, ja ih ne mogu zaboraviti...

Maska
12.02.2012., 21:13
Vec sam ranije cuo od pripadnika muslimanskog naroda iz Modrice,a evo i ovdje citam,primjedbe o " pljacki" modricke rafinerije..
Je li to bas tako? A sto 33 momka iz osjecke brigade u jednom danu ostavise zivote u Modrici,to nista?
Koliko je potrosena MTS pri oslobadjanju Modrice?Ko to placa?
Par dana prije konacnog pada Modrice dobismo i par tenkova..Sjecam se dobro koja je to panika bila jer smo mislili da su Srbi probili liniju u Rijecanima i preko brda usli u grad..Ne, bili su to "nasi" tenkovi.
Cak smo dobili i jedan tenk na liniju izmedju Dobrinje i Oteze...
Pa jesu li tenkovi dzabe?A znamo otkuda su samo mogli doci..Tako da ovo pominjanje pljackanja rafinerije smatram sitnicarenjem. I pitanje je koliko je uopce ulja i li cega vec u rafineriji skladisteno bilo.

Ja se slazem da su se Jakesani super borili,i da je Pecnik ,pa i Odzak pao jer se Jakesu nije pomoglo,ili nije dovoljno pomoglo.

Smatram da ja kao Hrvat imam pravo prigovarati mom narodu ili hrvatskoj drzavi,ako se nisu potrudili dovoljno pomoci...Ali isto tako smatram da Bosnjaci treba da nekome drugome prigovaraju.Ko je i kako iz Bosne i od Bosnjaka pomogao?
Sta bi se desilo da HV od samog pocetka sukoba u BP uopce nije prelazila preko i pruzala pomoc?Poklali bi nas Srbi ko pilice.Cijela Posavina bi bila jedan veliki logor.
Ja prigovaram hrvatskoj drzavi ne sto je slala vojsku preko,nego,ako je vec
pomagala Hrvatima u BiH trebala je svima ravnopravno pomagati,ali na zalost,neki su Hrvati ipak bili vazniji..
Ali da Bosnjaci za neku "prodaju,izdaju" prigovaraju?Sta su trebali Hrvati doci,osloboditi,drzati toliko dugo teritorij dok Bosnjaci ne formiraju vojsku,pa im onda to sve fino predati?

Kakvu pomoc dobismo od Tuzle npr? Ni za vrijeme dok smo se drzali,a ni poslije nisu pokusali presjeci jebeni koridor.
Ako pogledate zemljopisnu kartu vidjecete da Ozren s jedne strane,i Lopare s druge,dakle teritorije pod srpskom kontrolom ,nisu bas previse udaljene,i da bi Srbi tu pokusali probiti koridor da nisu u Posavini uspjeli..Pa su Tuzlaci izracunali,bolje pustimo koridor u Posavini da bi mi bili mirni..
Dakle,Bosnjaci molim prvenstveno prigovore upucivati svom narodu,a Hrvati svome...

P.S. Upce ne mrzim Bosnjake,i drago mi je da nismo uspjeli medjusobno da zaratimo u Posavini,ali neke stvari treba da se kazu.Jebiga ,uvijek pljuvajnje samo po Hrvatskoj.Malo samokritike ne bi vam falilo.
Pogotovo me naljutilo pominjanje pljacke rafinerije,jer sam prije par godina imao raspravu na tu temu sa komsijim Bosnjakom kojem je to glavni argument bio za pljuvanje po Hrvatima: opljackali rafineriju!Pa nije ta rafinerija samo Bosnajcka bila..A taj komsija davno prije pocetka rata pobjegao iz Modrice,i sto je najbolje,napustio radno mjesto u toj rafineriji..Sad je naravno najveci Bosanac...:rolleyes:

Dobor kula
12.02.2012., 22:06
P.S. Upce ne mrzim Bosnjake,i drago mi je da nismo uspjeli medjusobno da zaratimo u Posavini,ali neke stvari treba da se kazu.Jebiga ,uvijek pljuvajnje samo po Hrvatskoj.Malo samokritike ne bi vam falilo.
Pogotovo me naljutilo pominjanje pljacke rafinerije,jer sam prije par godina imao raspravu na tu temu sa komsijim Bosnjakom kojem je to glavni argument bio za pljuvanje po Hrvatima: opljackali rafineriju!Pa nije ta rafinerija samo Bosnajcka bila..A taj komsija davno prije pocetka rata pobjegao iz Modrice,i sto je najbolje,napustio radno mjesto u toj rafineriji..Sad je naravno najveci Bosanac...:rolleyes:

Zemljace evo ti jedan dio posta(br.948) gdje sam opisao koga ja prije svih okrivljujem:

Napominjem da sam musliman i da za pad svoga kraja prije svih okrivljujem ljude iz svog naroda koji su nas jednostavno zaboravili,a sto se tice Hrvatske i tu je bilo svega al najveci krivci smo mi Posavljaci,trebali smo se okrenuti prema neprijatelju a ne okretati se prema Hrvatskoj ocekujuci HV.Znam dobro za Odzak i Modricu da je veliki broj ljudi radio vani i da nas jednostavno nije bilo dovoljno naspram neprijatelja,mislim da ljudi iz vana sa 200-300DM pomoci nisu mogli iz vana da zadrze neprijatelja,jednostavno da se vratila vecina iz vana mislim da bi prica vjerovatno bila drugacija.

Sto se tice rafinerije ulja uopste nisam imao namjeru optuziti Hrvatsku drzavu ili Hrvatsku vojsku ja vrlo dobro znam sta su uradili u Modrici i za Modricu.Pa svi civili iz mog sela su bili u izbjeglistvu tamo.Nazalost imali su i gubitakau Modrici.Ali imam pravo da sumnjam u pojedince i mozda su i ti momci poginuli radi necijih privatni interesa.Najvise sumnje mi daje izvjestaj gdje se spominje
200 neprijateljski vojnika u okruzenju.

Maska
12.02.2012., 22:45
Zemljace evo ti jedan dio posta(br.948) gdje sam opisao koga ja prije svih okrivljujem:

Napominjem da sam musliman i da za pad svoga kraja prije svih okrivljujem ljude iz svog naroda koji su nas jednostavno zaboravili,a sto se tice Hrvatske i tu je bilo svega al najveci krivci smo mi Posavljaci,trebali smo se okrenuti prema neprijatelju a ne okretati se prema Hrvatskoj ocekujuci HV.Znam dobro za Odzak i Modricu da je veliki broj ljudi radio vani i da nas jednostavno nije bilo dovoljno naspram neprijatelja,mislim da ljudi iz vana sa 200-300DM pomoci nisu mogli iz vana da zadrze neprijatelja,jednostavno da se vratila vecina iz vana mislim da bi prica vjerovatno bila drugacija.

Sto se tice rafinerije ulja uopste nisam imao namjeru optuziti Hrvatsku drzavu ili Hrvatsku vojsku ja vrlo dobro znam sta su uradili u Modrici i za Modricu.Pa svi civili iz mog sela su bili u izbjeglistvu tamo.Nazalost imali su i gubitakau Modrici.Ali imam pravo da sumnjam u pojedince i mozda su i ti momci poginuli radi necijih privatni interesa.Najvise sumnje mi daje izvjestaj gdje se spominje
200 neprijateljski vojnika u okruzenju.

Svaka cast !

Tih dana se pricalo po Modrici da je u rafineriji ostalo optrilike 40 cetnika okruzenih.Mislim da su to samo rekla kazala bila..Nikad poslije to vise nije nitko pomenuo,niti sam nedgje citao da to Srbi pominju..
Sto se desilo s tim uljem iz rafinerije,da li je to netko privatno prodao,nikada necemo utvrditi,niti me sikira..Da to ulje nije tada izvezeno,ostalo bi Srbima...:ne zna:
Ali nema mi bas logike da je netko organizirao akciju samo da bi se dokopao ulja iz rafinerije,kojeg i nije moralo tamo biti..
Zamisli samo da nije dosla pomoc..Tarevci su ostali vec bili u potpunom okruzenju ,bez ikakve sanse da se izvuku..i u samom gradu je bilo dosta civila "pogresne nacionalnosti" i oni su spaseni.
Moram reci da ta akcija Modrica bas s vojnog gledista i nije bila logicna,ako se vec nije napravio spoj s Gradaccem,dakle bez ciscenja Skugrica i ostalih srpskih sela,ali je akcija bila bas humanitarnog karaktera.Mnogi su ljudi spaseni sigurne smrti,logora..
Na kraju krajeva,ako si bio dole dobro znas,da je HV u gradu poslije oslobodjenja ostala samo par dana,i da je nakon njihovog odlaska zavladao kaos..pljacka,palez..
I zato,velika hvala HV,jer su u tom momentu spasili grad i mnoge zivote!

Dobor kula
13.02.2012., 21:54
Dan 4.05.1992god bio je jedan od tezih ratni dana za Jakes.Taj dan smo imali
5 mrtvih i 10 ranjenih.Medu ranjenima su bili i trojica momaka koji nisu iz sela.
Doslo je njih 4-5 u Jakes par dana ranije.Znam da su bili smjesteni na Dobor kuli.
Ranjeni momci Streh,Tomi,Tito nisu se vise vratili kod nas i Eso-nadimak Drsco
koji je tesko ranjen negdje krajem juna.
Neznam dali su bili pripadnici HV-e,dali su dosli po zapovijedi ili samoincijativno.
Volio bi ako neko zna nesto o tome da napise.

Tfrdko
14.02.2012., 05:10
Nisu ti bas nesto ova poredjenja ..:)

To je samo moje misljenje,moj osjecaj,ne '92 ali '95 se moglo vise..Ali dosta smo o tome vec ovdje pisali.

Drugo je 1995. godina! Tad se lomilo RSK i (dijelom) srpsku republiku u BiH.. Lomilo sa svojevrsnom "dozvolom" koja nije uključivala konačni politički slom Srba u BiH. Presijecanje "koridora života" (očigledno) nije bilo u sklopu te "dozvole". Dobili bi sankcije, Vojsku Jugoslavije, a partneri su nam bili oni s kojima smo do "jučer" ratovali. Koji nas ne žele vidjeti u BiH. Nezgodna situacija.


Poređenja su debilna, ali pojasni mi onda koji su to Hrvati ("pomagala u BiH") bili važniji.

Kyle Reese
16.02.2012., 20:28
Drugo je 1995. godina! Tad se lomilo RSK i (dijelom) srpsku republiku u BiH.. Lomilo sa svojevrsnom "dozvolom" koja nije uključivala konačni politički slom Srba u BiH. Presijecanje "koridora života" (očigledno) nije bilo u sklopu te "dozvole". Dobili bi sankcije, Vojsku Jugoslavije, a partneri su nam bili oni s kojima smo do "jučer" ratovali. Koji nas ne žele vidjeti u BiH. Nezgodna situacija.


Poređenja su debilna, ali pojasni mi onda koji su to Hrvati ("pomagala u BiH") bili važniji.

1995. Bošnjaci imaju proboje u Zapadnoj Bosni,ali zašto se tada iz smjera Tuzle nije pokušaklo što prema Posavini, u nekoj organiziranoj akciji sa Hrvatskom stranom,Srbima bi bilo teže nego nama i vama :ne zna:

el grapadura
16.02.2012., 21:05
Cini mi se da je jedan pripadnik ABiH pisao na ovom forumu da su oni skoncetrirali njihove najjace snage prema Doboju, i da su planirali to jako udariti, ali da je kraj rata sprijecio izvedbu plana.

Kyle Reese
16.02.2012., 21:47
Cini mi se da je jedan pripadnik ABiH pisao na ovom forumu da su oni skoncetrirali njihove najjace snage prema Doboju, i da su planirali to jako udariti, ali da je kraj rata sprijecio izvedbu plana.

Čekaj, već veliki dio 94' HV udara po Zapadnoj Bosni, 95' Oluja, i onda ljeto i jesen borbe sve do Banjaluke i Jajca.

Zar nije moguće da ništa nije bilo na sjeveru Bosne?

Jesu li bar u općini Brčko vodili neke operacije, sjećam se nekih izvješća o borbama,ali ne znam jel to 1995.

el grapadura
17.02.2012., 04:39
Čekaj, već veliki dio 94' HV udara po Zapadnoj Bosni, 95' Oluja, i onda ljeto i jesen borbe sve do Banjaluke i Jajca.

Zar nije moguće da ništa nije bilo na sjeveru Bosne?

Jesu li bar u općini Brčko vodili neke operacije, sjećam se nekih izvješća o borbama,ali ne znam jel to 1995.

Pa nisam bas upucen u Brcansko ratiste, no tamo je bilo borbi citavo vrijeme rata - i Srbi i ABiH i HVO tamo su bili svjesni ranjivosti koridora, stoga su Srbi uvijek zestoko uvracali na napade, te su ABiH i HVO bili svjesni da bu presjecanje koridora bilo samo kratkorocno bez vecih strategijskih uspjeha na drugim ratistima. No, nasa doktrina 1995 nije uopce uvjetavala presjecanje koridora, jer se zeljelo Srbima dati najmanje jedan pravac za povlacanje, stoga mislim i da rat nije zavrsen Daytonom da se na Brcko ne bit udarilo tako brzo.

Kao sto rekoh, cini mi se da je ABiH planirala napad na Doboj, jer se vec izvrsili veliki dio pripreme za to napadom na Ozren i Vozucu gdje su Srbima nanijeli dosta velike gubitke, te kako je momak kojeg sam ranije spomenuo rekao, nakon toga su tamo dovukli najjace snage sto su tada imali (2. i 3. Korpus, te dosta ljudstva iz Sarajeva kako on rece).

Maska
18.02.2012., 08:32
Dakle,poslije Oluje,mislim da se nasa akcija zvala Maestral,kad se doslo preda Banjaluku,a ABiH krenuli prema Prijedoru,za sto su imali i moralno pravo kao i dozvolu od medjunarodne zajednice..Nasi su morali pred Banjalukom stati,svi znamo zasto,ali ABiH ne uspijeva osvojiti Prijedor i ostale gradove u blizini jer se srpska vojska koja je cuvala koridor,a to su vecinom i bile postrojbe iz krajiskih opcina BiH, spontano i bez naredbe odlucuje vratiti i cuvati svoje gradove..

Dakle,koridor je ostao slabo branjen malobrojnim i uplasenim lokalnim srpskim jedinicama.I tu se moglo dosta u malo vremena i sa hrvatske i bosanske strane napraviti.I nije bilo potrebe ostavljati im navodno put za bjezaniju,jer se ionako nije islo na Banjaluku,i oni nisu imali potrebu bjezati.
Da si im zatvorio koridor,stegao ih,mnogo bolju poziciju za pregovore bi imao,i sigurno lakse dosao do mnogo pravednijeg mira...

buli6
18.02.2012., 13:00
ne znam jel već bilo ali kad sam naletio na to..
"Predsjedništvo je ovom prilikom zatražilo da Jugoslovenska narodna armija doprinese smirivanju stanja i konačnom uspostavljanju mira na ovom području. Takođe, Predsjedništvo je zadužilo Vladu SRBiH da ostvari kontakt sa nadležnim organima Republike Hrvatske zbog prelaska i oružanih dejstava njenih jedinica na području SRBiH i da se obezbijedi povlačenje svih tih jedinica nazad u
Hrvatsku."
strana 113 http://www.nsf-journal.hr/issues/v7_n3/pdf/003%20Dokumenti.pdf

radi se znači o odluci predsjedništva bih, 3 mjesec 1992 u vezi bosanske posavine.

šta mislite o tome?

el grapadura
18.02.2012., 23:40
Dakle,poslije Oluje,mislim da se nasa akcija zvala Maestral,kad se doslo preda Banjaluku,a ABiH krenuli prema Prijedoru,za sto su imali i moralno pravo kao i dozvolu od medjunarodne zajednice..Nasi su morali pred Banjalukom stati,svi znamo zasto,ali ABiH ne uspijeva osvojiti Prijedor i ostale gradove u blizini jer se srpska vojska koja je cuvala koridor,a to su vecinom i bile postrojbe iz krajiskih opcina BiH, spontano i bez naredbe odlucuje vratiti i cuvati svoje gradove..

Dakle,koridor je ostao slabo branjen malobrojnim i uplasenim lokalnim srpskim jedinicama.I tu se moglo dosta u malo vremena i sa hrvatske i bosanske strane napraviti.I nije bilo potrebe ostavljati im navodno put za bjezaniju,jer se ionako nije islo na Banjaluku,i oni nisu imali potrebu bjezati.
Da si im zatvorio koridor,stegao ih,mnogo bolju poziciju za pregovore bi imao,i sigurno lakse dosao do mnogo pravednijeg mira...

Za boldano nisam bas siguran, VRS tamo jest dovukla svoje najbolje postrojbe s ciljem ne samo branjenja, vec i protu-udara protiv ABiH, tako da nisam siguran da je sve to izvrseno bez zapovjedi...u svakom slucaju mislim da presjecenje koridora nije bila opcija ni za nas, ni za ABiH, ali i za medjunarodnu zajednicu jer oni sigurno nisu zeljeli situaciju gdje je nekoliko stotina tisuca civila i izbjeglica u potpunom okruzenju.

Presjecanje koridora i efektno drzanje novostecenih crta bi vjerojatno i donijelo pravedniji mir nama, ali ne mislim da je to bila realna opcija 1995 gledajuci sveukupnu sliku.

Dobor kula
20.02.2012., 20:56
Koliko me sjecanje sluzi u Modrici u junu 92 pojavljuju se postrojba
HIJENE.
Volio bih da neko ko zna napise nesto o njima,dali je regularna postrojba,odakle je itd. ili su to bili "slobodni strijelci".
isto to za grupu koju je vodio Zeljko-devetka ili je to mozda ta grupa.

sb323ar
21.02.2012., 10:31
Volio bih da neko ko zna napise nesto o njima,dali je regularna postrojba,odakle je itd. ili su to bili "slobodni strijelci".
isto to za grupu koju je vodio Zeljko-devetka ili je to mozda ta grupa.

Bili su to "slobodni strijelci", upitnog morala ali sposobni. Ako si vidio HIJENU, vjerovatno ti je upadao u oči i njegov mantil.

Dobor kula
21.02.2012., 20:32
Bili su to "slobodni strijelci", upitnog morala ali sposobni. Ako si vidio HIJENU, vjerovatno ti je upadao u oči i njegov mantil.

Ne nisam vidio nikoga od njih samo se sjecam HIJENA po prici kod nas nisu dolazili,barem ne na moj polozaj.
A Zeljko-devetka je li on sa naseg kraja?

sb323ar
22.02.2012., 12:56
Ne nisam vidio nikoga od njih samo se sjecam HIJENA po prici kod nas nisu dolazili,barem ne na moj polozaj.
A Zeljko-devetka je li on sa naseg kraja?

Hijena i njegovi su odrađivali dio kod crepane u Novom Gradu (kasnije i nešto na Modriči), imam jednu zanimljivu priču o njima na tom dijelu (N.Grad, možda ju nekad i podijelim), a za ovaj drugi nadimak nikad nisam čuo tako da ne bih mogao reći nešto konkretno, možda da je u pitanju nekakav konkretniji detalj ali po ovomu mi je nepoznata osoba.

Joee
22.02.2012., 20:19
Lijep pozdrav!
Da li govorite o Hijeni koji je na ovoj slici desno? Ovo je inace snimljeno u Odžaku.
http://www.josicjulien.com/forum/download/file.php?id=952&mode=view

sb323ar
22.02.2012., 21:36
Lijep pozdrav!
Da li govorite o Hijeni koji je na ovoj slici desno? Ovo je inace snimljeno u Odžaku.

http://i39.tinypic.com/5oi7us.jpg

program01
24.02.2012., 04:41
Pozdrav svima. Hijena (Josić Julien), objavio je nekoliko knjiga na mađarskom.Ovdje je madarsko web stranice.

http://www.josicjulien.com/forum/viewtopic.php?f=42&t=193

On -u njegove knjigu -detaljni opisi sto mu se dogodilo u DR.

http://www.josicjulien.com/forum/viewtopic.php?f=27&t=26

sb323ar
25.02.2012., 16:03
Pozdrav svima. Hijena (Josić Julien), objavio je nekoliko knjiga na mađarskom.Ovdje je madarsko web stranice.

Hijena je bio zaista hrabar i tajanstven čovjek. Govorim o Odžaku 92 (ranije i kasnije ga nikada više nisam sreo). Bio je na tom dijelu možda mjesec dana. Imao je i čudnu ekipu oko sebe, možda cca 15-20 ljudi, bili su hrabri ali ih je dosta zanimao i novac. Nisu se plašili odraditi nešto ako je unaprijed dogovorena cijena.

Joee
25.02.2012., 20:13
@sb323ar
Vidim da ste htjeli odgovoriti na moje pitanje, ali ste samo sliku quoteali.

Hijena je prije par godina bio dosta aktivan na mađarskim forumima. Steta sto ne pise i ovdje, bilo bi zanimljivo. Inace mi se cini po njegovim pisanjima da je dobrocudan i realan covjek. Napisao je dvije zanimljive knjige u svome sudjelovanju u Domovinskome ratu. On je prije rata godinama bio u legiji stranaca. 91-e je bio u HOSu u Vinkovcima, a kasnije je ratovao u BiH pa je nazalost stao na minu i izgubio jednu nogu. Bio je diverzant i vojni instruktor.

sb323ar
25.02.2012., 20:54
Vidim da ste htjeli odgovoriti na moje pitanje, ali ste samo sliku quoteali.

Mislio sam da ćeš shvatiti da je taj sa slike "hijena".

Hijena je prije par godina bio dosta aktivan na mađarskim forumima. Steta sto ne pise i ovdje, bilo bi zanimljivo. Inace mi se cini po njegovim pisanjima da je dobrocudan i realan covjek. Napisao je dvije zanimljive knjige u svome sudjelovanju u Domovinskome ratu. On je prije rata godinama bio u legiji stranaca. 91-e je bio u HOSu u Vinkovcima, a kasnije je ratovao u BiH pa je nazalost stao na minu i izgubio jednu nogu. Bio je diverzant i vojni instruktor.

Kao što sam već rekao, viđao sam ga u Odžaku, odrađivali smo nešto kao susjedi, bio je zaista hrabar i ulivao je strahopoštovanje svojom pojavom i načinom ulaska u borbu. Izgledom je odudarao od ostalih, pogotovo zbog mantila koji ima i na slici, ali je imao muda kao kuća velika. Imam jednu priču o njemu, interesantna je ali nije u redu da sve dam javnosti na uvid jer radim na nečemu. Znam da je bio aktivan na mađarskom forumu, znam i da je odlikovan više puta, mislim da ima i čin bojnika, cijenim ga kao ratnika, ali ima i prljavih stvari oko njegovih ljudi na području Odžaka.

sb323ar
25.02.2012., 22:57
Vidim da ste htjeli odgovoriti na moje pitanje, ali ste samo sliku quoteali.

Da, i na toj slici pored "hijene" je Š.Č., domaći dječak iz jednog sela pored Odžaka.

lika 01
26.02.2012., 13:54
Ako sam dobro shvatio ,on je bio nekakav plačenik ?,ima zanimljiv nadimak.Dali se njegova jedinica sastojala od domaćih dečki ili su sve bili stranci

sb323ar
26.02.2012., 21:10
Ako sam dobro shvatio ,on je bio nekakav plačenik ?,ima zanimljiv nadimak.Dali se njegova jedinica sastojala od domaćih dečki ili su sve bili stranci

On je bio pripadnik HOS-a (govorim u vrijeme kad je došao u Odžak), ja ne znam uopće je li bilo tko bio plaćenik u HR (a svi smo imali plaće i dnevnice kad smo na terenu bili), ali znam da su njegovi ljudi tražili novac da odrade nešto na Modriči. Ja ne znam je li on sudjelovao u tome, ali to je bila njegova ekipa. Proguglajte malo i možda vam upadne u oči neki od njegovih ljudi, baš na Odžaku koji su bili, čudna je to ekipa bila. Neću otkriti ključne riječi za google, potrudite se malo.

lika 01
26.02.2012., 21:42
Bivši legionar.

108maš
27.02.2012., 17:41
Pozdrav,
vod za "izviđanje i napadanje", dali je taj vod sudjelovao u izviđanju u i oko Okućana(?) Gradiška(?), kada su imali "susret" s neprijateljem, skladište municije, dvojca iz osiguranja pobjegla, 1 ranjen, izvlačenje. (neželim pisat imena i puni tijek događaja), postoji bloger koji je opisao taj događaj.
Tko je (najčešće) išao u akcije tog voda, tko je zapovjedao vodom?
Šta je s tim ljudima danas?
Pozdrav

Pozdrav i tebi.Da,neki dečki iz tog voda.Nije skladište municije već hangar sa hranom(jna).Najčešće zap.satnije(pok.) Z.Degmečić,ostali po potrebi,ja dosta često.Ne bih ni ja imena bez dopuštenja suboraca.Znali smo napravit dosta štete drugoj strani(na nekim spomenicima u r.srpskoj ima našeg potpisa).Pad B.P.dočekali desetkovani i tu se ratni put voda završava.Neki dečki prelaze u 3.i u 5.gbr.A ranjeni su u mirovini.Gdje postoji opis događaja koji si naveo?

sb323ar
29.02.2012., 09:23
Nije skladište municije već hangar sa hranom(jna).

U šumi iza tog skladišta su nas jednom prilikom poklopili artiljerijom da je prosto nevjerovatno da od nas petorice niko nije bio niti ogreban. Iznosili smo mrtvog suborca sa kote (Alar) i vjerovatno su nas primijetili te nas poklopili sa tridesetak projektila velikog kalibra. Iverje i geleri su letjeli na sve strane a tukli su desetak metara oko nas.

MDSA
02.03.2012., 13:20
Pozdravljam sve na ovoj temi koja je koliko vidim jedna od rijetkih gdje se mogu pronaci ljudi koji znaju ili su bili prisutni u Modrici i okolici 1992.

Sjecam se da je negdje polovinom maja u Modricu pristigla neka jedinica koja se zvala "Stipini sokolovi" mislim iz Orahovca u HR ili Osijeka.
Tada su Srbi vec dosli do raskrsnice puta koji vodi prema Tarevcima i Koprivni. Pokusali su neki proboj na tom dijelu ali bez veceg uspjeha. Zna li neko nesto vise o tome ili o kojoj je jedinici rijec?

sb323ar
04.03.2012., 19:41
Da opet dam malo materijala za razmišljanje i shvaćanje borbe u Posavini, čuđenja mnogih kako se Orašje održalo a veći dio je izgubljen itd itd...

Orašje i Orašane poštujem i cijenim i kao ljude i kao ratnike. Učili su na našim greškama i ispravili su greške koje smo mi na drugom dijelu konstantno radili i nismo izvukli nikakvu pouku iz njih. I preostali dijelovi vojske koja je izgubila svoj teritorij su takođe mnogo doprinijeli opstanku, jer su ipak tu bili provjereni ratnici.

Postaviću dio originalne kodne karte "Munja", iz koje i laik može mnogo toga naučiti i shvatiti. Ovo je bila moja ratna karta, dao sam samo jedan dio nje na uvid svima vama. Ovo je karta slobodnog dijela oraško-šamačke bojišnice. Iz karte je vidljivo da je čitava bojišnica podijeljena na sektore. Svaki sektor je već bio izračunat kao mogući cilj, svaki kvadratni metar je bio predviđen i pokriven oruđima. U potrebnom trenutku, mogao sam zatražiti podršku na svakom dijelu bojišta i u roku od minut do dva (jer su ljudi stalno bili spremni na vatrenim položajima) svaki sektor bi bio preoran.

Ovo je samo jedan dio organizacije u Orašju, a bilo je jako puno poboljšanja i na drugim dijelovima odbrane od fortifikacijskog zaprečavanja do mobilizacijskih poslova itd. Napomenuću i da se na Orašju nije vodila ofenzivna strategija (izuzev par sela koja smo zajedno odradili) nego se stalno radilo na odsudnoj obrani.

Na dnu karte vidite x,z,s,y te Vam je vjerovatno jasna uloga tih slova. Za one kojima nije jasna svrha tih slova reći ću da se svaki sektor dijelio na 4 dijela.

http://i44.tinypic.com/2hhdmrp.jpg

Lav73
05.03.2012., 20:32
pozdrav za sve na ovoj stranici a poseban poz za bojovnika iz 102 brigade.moram priznati da sam slucajno naisao na ovu stranicu i da sam je procitao od prve do posljednje stranice,takodje mi je bilo za to potrebno 2 dana..kao sudionik domovinskog rata priznati cu da nisam mnogo stvari znao o ratu i padu posavine iako sam od prvoga dana bio kao dragovoljac u hr vojsci zatim u svom rodno mjestu do pada Modrice,pa onda na derventskom ratistu i na kraju sam zvrsio na oraskom ratistu gdje sa docekao i taj famozni dejtonski sporazum.na ovoj sam stranici procitao svakakvih sudbina,desavanja,dogadjaja itd.medjtim iako nisam neko ko voli pricati o ratu ipak me potaklo to da se nekada neke stvari nesmiju zaboraviti..dakle da skratim pricu citajuci pozorno sta pise bojovnik iz 102 brigade uocio sam da pise istinu o nekim desavanjima u posavini a da sam siguran u to uvjerilo me to sto poznajem dosta ljudi koje on spominje ovdje a tice se borbeni aktivnosti.takodje sam uocio da slabije poznaje modricko ratiste govorm o selim modrickog ratista ali vidim da poznaje dobro brodsko,derventsko, i orasko ratiste.ali u svakom slucaju zelim ga pozdrviti jos jednom,moram priznati da su me dirnule njegovi dozivjaji iz rata jel znam sta znaci izgubiti prave prijatelje i izgubiti bitku i cilj zasto se silno boris.dost informacija znam iz ovih desavanja i pitanja od pojedinaca a tkodje bi mogao dosta toga reci o modrickom ratistu i okolini.da jos dodam neko je pitao uvezi HIJENE gdje sta radi itd mogu samo reci da sam neki dan bio snjim na kavi i da je dobro samo sto vise nenosi mantil i ima sjedu kosu.toliko za sada drago mi je dasam naletio na ovu strnicu da mogu postaviti neka pitanja i dati nekakav odgovor.pozz za sve a opet bojovniku iz 102 poseban........

Dobor kula
05.03.2012., 21:41
pozdrav za sve na ovoj stranici a poseban poz za bojovnika iz 102 brigade.moram priznati da sam slucajno naisao na ovu stranicu i da sam je procitao od prve do posljednje stranice,takodje mi je bilo za to potrebno 2 dana..kao sudionik domovinskog rata priznati cu da nisam mnogo stvari znao o ratu i padu posavine iako sam od prvoga dana bio kao dragovoljac u hr vojsci zatim u svom rodno mjestu do pada Modrice,pa onda na derventskom ratistu i na kraju sam zvrsio na oraskom ratistu gdje sa docekao i taj famozni dejtonski sporazum.na ovoj sam stranici procitao svakakvih sudbina,desavanja,dogadjaja itd.medjtim iako nisam neko ko voli pricati o ratu ipak me potaklo to da se nekada neke stvari nesmiju zaboraviti..dakle da skratim pricu citajuci pozorno sta pise bojovnik iz 102 brigade uocio sam da pise istinu o nekim desavanjima u posavini a da sam siguran u to uvjerilo me to sto poznajem dosta ljudi koje on spominje ovdje a tice se borbeni aktivnosti.takodje sam uocio da slabije poznaje modricko ratiste govorm o selim modrickog ratista ali vidim da poznaje dobro brodsko,derventsko, i orasko ratiste.ali u svakom slucaju zelim ga pozdrviti jos jednom,moram priznati da su me dirnule njegovi dozivjaji iz rata jel znam sta znaci izgubiti prave prijatelje i izgubiti bitku i cilj zasto se silno boris.dost informacija znam iz ovih desavanja i pitanja od pojedinaca a tkodje bi mogao dosta toga reci o modrickom ratistu i okolini.da jos dodam neko je pitao uvezi HIJENE gdje sta radi itd mogu samo reci da sam neki dan bio snjim na kavi i da je dobro samo sto vise nenosi mantil i ima sjedu kosu.toliko za sada drago mi je dasam naletio na ovu strnicu da mogu postaviti neka pitanja i dati nekakav odgovor.pozz za sve a opet bojovniku iz 102 poseban........


Lav73 pozdrav i za tebe.
Drago mi je da se jos neko prikljucio ovoj temi,pogotovo sto si sa moga kraja.
Cinjenica je da se vrlo malo zna o ratistima Modrice i Odzaka cak i mi koji smo u to vrijeme bili dole neznamo puno sta se desavalo u susjednim selima.Ja sam nesto pisao za Jakes dobro bi bilo da nam das neku informaciju o tvom mjestu.
Mislim da i jeste cilj ovog foruma da sto vise dobijemo informacija iz prve ruke.
A sto se tice sb323ar on ti je "ziva enciklopedija" covjek zna puno i sve to prenosi u orginalu.

sb323ar
06.03.2012., 11:46
takodje sam uocio da slabije poznaje modricko ratiste govorm o selim modrickog ratista ali vidim da poznaje dobro brodsko,derventsko, i orasko ratiste.

Na Modriči sam učestvovao dva puta prilikom preuzimanja iste s naše strane. Jednom smo imali intervenciju mislim u selu Koprivna (nisam siguran za točan naziv sela), gdje smo u rovu pronašli ubijene civile (koji su kopali rovove) a jedan od njih je ubijen ašovom (štihačom). Možda ti je poznat taj detalj.

O Modriči ne znam puno iz razloga što smo mi imali svoju zonu odgovornosti i jedino što mogu pisati je o dijelu na kojem sam zajedno sa svojima bio.

Lav73
06.03.2012., 14:50
Na Modriči sam učestvovao dva puta prilikom preuzimanja iste s naše strane. Jednom smo imali intervenciju mislim u selu Koprivna (nisam siguran za točan naziv sela), gdje smo u rovu pronašli ubijene civile (koji su kopali rovove) a jedan od njih je ubijen ašovom (štihačom). Možda ti je poznat taj detalj.

O Modriči ne znam puno iz razloga što smo mi imali svoju zonu odgovornosti i jedino što mogu pisati je o dijelu na kojem sam zajedno sa svojima bio.

prijatelju ja nisam rekao u svome izlaganju da ti nisi bio na Modrickom ratistu i u osvajanju Modrice.ali sam citajuci stranice primjetio da nisi bas dobro poznavo pravu situaciju sto se tice odbrane i polozaja crta a pogotovu kad su crte prema
Gradaccu u pitanju,mislim da znas o kojem djelu pisem.citajuci sve sto si napisao nije bilo tesko zakljuciti u kakvoj si formaciji bio i kakve ja tvoja zadaca bila u Modrici.dakle ja cu napisati nesto o obrani tog djela bojista kao npr zapovjednike,desavanja,polozaje,ali necu stavljati imena tih ljudi koji su bili kao odgovorni na tom djelu uraditi cu to sa inicijalima zbog toga sto ipak smatram da to nije uredu neki ljudi i danas zive u rs pa da nebi dolazili u nezgodnu situaciju a mislim da ces mnoge u mome izlaganj prepoznati,jel si ih vec pominjao u svome desavanju.pozdravljam i dobor kulu koji mi se obratio sinoc.

Lav73
06.03.2012., 17:57
.......RAT NA OPCINI MODRICA MOJE VIDJENJE I SUDJELOVANJE U TOME........da sad nepisem kako je sve pocelo i gdje to se vec sve zna,ali sto se tice crte i odrane mogu samo reci da smo dobro prosli kakvu smo organizaciju i odbranu imali,a mislim najlosiju u BOS POSAVINI<necu nikoga napadati nije mi to cilj<pa stoga i kazem hvala dragom bogu dobro smo i prosli,kaze se nista nije vrjedno kao ljudski zivot ali ipak kada se pogleda sve, ljudski zivot nije nista pogotovu kada se neko drugi poigrava snjime.tamo gdje sam ja bio tjekom rata drzala se je crta<kornica,cardak filomena zivkovo polje,kladari gornji pustara itd sve do modrice.ali prije toga vazno je napomenuti da je u samom pocetku rata dok se jos nisu bile formirale crte dolazilo do nekakvi pregovora izmedju srpske strane skugrica,zatim vojske tzv jna i lokalni ljudi hrvata cardaka i zivkovog polja u jednom mjestu u zivkovom polju kod jednoga uglednoga covjeka iz tog sela<zasto ovo pisem jer je vrlo vazno neko je naveo na ovim stranicama da se ja cardak cak razmisljao predati i biti lojalan srbima iz skugrica sto nije tacno<dakle razgovor tece u sljedecem smjeru,nekakav kapetan tzv jna kaze sljedece<ja cu dovesti svoju vojsku u skolu u podpolje, srpsko je selo ali je skola zajednicka hrvata i srba ali se nalazi u srpskom selu kao i sve ostalo sto je bilo vaznije,morao sam ovo napisati jer ce biti posle vrlo vazno u mom drugom izlaganju,i kaze kapetan oni ce biti tu ako nas neko napadne da nas brane,ali sto je jos vaznije govori sljedece<AKO MOM JEDNOM VOJNIKU BUDE FALILA DLAKA SA GLAVE JA CU OVO SELO SRAVNITI SA ZEMLOM<nasto svi sute i nepostavlja mu niko nikakvo pitnje niti mu sta govore,pratim razgovor i sutim uglavnom su tu ljudi koji su eto bili nekakvi ugledni komunisti ovoga kraja.vracamo se na pocetak rata dakle formirane su crte kako sam ih opisao ali cardacani zauzimaju crtu u rjeci tolisi dok su recimo zivkoljani skroz naprjed sami a ovi su im iza ledja 300 metara i niko niskim ne komunicira.sve to traje par dana dok nije cuo doticni P.S. KASNIJE ZAP BRIGADE 105 koji se ovdje vise puta spominje.dolazi on i kaze ....sta vi radite ovdje u ovom kanalu zasto niste tamo naprjed sa ovim iz zivkova polja nasto mu pojedinci odg da nece ici tamo da ce oni tu postaviti crtu odbrane,a kada bi tako bilo kako oni govore citavo jedno selo hrvatsko bi ostalo prazno i odma na pocetku fakticki ostavito srbima,tu pocine svadja i galama P.S.tera ih da izlaze i da idu naprjed sa zivkoljanima oce nece i neko mu postavi jedno vrlo vazno pitnje ko je on i sta je on'na sto mu ovaj odgovara da je on zapovjednik a na pitanje tko ga je postavio on odgovara HDZ<moram ovo navesti a pogotovo zbog <DOBOR KULE< koji je na ovom forumu i koji je upitao nesto uvezi rafinerije ulja u modrici ako bude ovo cito vidjece sta ce se posle dogadjati.dakle postavlja ga HDZ odn M.Z i njegovo uze rukovodstvo a ovaj ce mu se zahvaliti time sto ce njega postaviti kao zap vojne policije,,znas ono trebati ces ti meni kada se docepamo rafinerije uja trebaju nam tu nasi ljudi od povjerenja da bi mogli lakse zauzeti rafineriju imamo mi tu puno posla jebes rat.a da je istina ovo sto pisem uvjeriti cu se posle par god kada mi u oci rece zap 4 op zone gospodin Đ M.i nekako se pomjerismo naprjed ali sad nema tko da postavi crtu trebalo bi je nekako ispraviti ali se nezna kako,posto ovdje neme niko da poznaje nesto imalo o ratu pa cak ni P.S obecano nam je da ce doci sutra nekakvi ljudi iz hr vojske i da ce nam postaviti crtu.doduse i dosli su crta je se postavila ali nece ni oni nista uraditi a da im se nesto malo nedadne,doduse primjetise da nas je malo pa pitaju gdje su toliki ljudi a pojedinci jedva docekase da kazu da su mnogi pobjegli a oni ce to znati iskoristiti,uzeti ce 2 auta od dvojice ljudi u tom selu koji nisu bili tu koji su bili u HR,i odvesti ce auta u SL BROD gdje cu ih poslje vidjeti.mozda je ovo sto pisem i bezveze ali da bi sve mogao opisati o obrani tog djela morao sam ici ovako usiroko..................

Lav73
06.03.2012., 22:46
..nastavljam sa dogadjajima o tom djelu crte, da je crta obrane vrlo,vrlo vazna vidjeti cete kasnije.ustvari ta je crta bila toliko vazna jer tu je se probio koridor i spojili se istocni i zapadni korpusi vrs,a ne samo to vec i prije 2 dana probijanja koridora tu ce cetnici popusili tenk i izgubili dost ljudstva kao sto je naveo i general simic u svojoj knizi i brojnim izjavama o probijanju koridora.ako se uzme u obzir da smo bili nikako organizirani kao sto sam naveo u svom prvom opisivanju i jos gore naurazani onda se moze reci da smo super dobro prosli.e sad krecem sa dokazima sta smo imali i kako smo bili organizirani.prvi napad ako se moze tako reci traje cjelu noc,to ustvari nije niti bio napad vise bi rekao da se pucalo iz straha,i das se vidi koliko sta ko ima i cega,naravno prvi pocinju srbi jel nasi nece da pucaju jos uvjek neki pojedinci vjeruju da im dojucerasnje komsije nece nista, ali kada je krenulo od 6 navece do 6 ujutro nije vatra prekidana gorila je zemlja od pucanja naravno sve onako u prazno ali za svaki slucaj i da se malo strah ubije,od tog pucanja istopise se dvije cjevi u pusaka al jebes to biva nam jedan covjek ranjen I .J sad je pitanje kud sa covjekom i sa cime ga odvesti nekako se nadje nekakvo auto jugo i odvezose covjeka ali kud niko nezna, kud da ga voze.nisu daleko ni stigli vec je vozac sletio u kanal i polupao auto,taj ce auto i ostati tu do pada vjerovatno su ga cetnici nasli kada su usli u to selo.dakle bit ove moje price nije jugo i pucanje u prazno vec ovako vazna crta a od nje sanitet najblizi 7 km.dolazi ujutro izvrsni P.S govori da je cuo da su srbi napali ovi mu govore da je svo streljivo potrosito on klima glavom vice dobro je bar ste odbili napad a napada nigdje,napad je kad se neprijatelj krece sa zivom silom i tehnikom a ne kada se puca iz rovova,ali je obecao da cemo dobiti popunu sa streljivom kao sto smo i dobili,samo pjesacko jer drugo nista nismo niti imali.na moju upit njemu tada stacemo ako budemo imali ranjene i kako da ih vozimo do saniteta on je odgovorio da ce se naci i zato rjesenje,kako od tada pa sve do pada 26 6 je sve isto nismo nikada niti dobili sanitet niti bilo kakvo vozilo,sto znaci da smo bili bez ijednoga auta na toj crti dugackoj od 2 km.vidjevsi mnogi ljudi i seoski mangupi<ja cu ih tako nazvati<da se ovdje vrlo lako moze poginutu pocinju polako preko noci nestajti,odn bjezati,,ja ih nista zato necu niti kriviti svako ima pravo da sam odluci sta kud gdje,,nastaje pravi haos ljudi je malo, rovovi su prazni vodeci ljudi koji su bili tu otisli su,ostalo je gotovo nista sve sami starci,upoznaje se sa tom situacijom i P.S i zbog takve situacije dobijamo par hosovaca koji su bili tu sa nama do kraja kako su oni dosli ljudima se je vratila nekakva volja,primjeto sam da je kod ljudi nestao strah,za njih su oni bili bogovi,korektni ljudi koji nisu niti jabuke nicije uzeli,zauzeli su odmah najvazniji dio crte i ja im se zahvaljujem necu im to nikada zaboraviti a za njihove poginule kolege mogu samo reci-neka im je laka crna zemlja.nisu oni snikim od nas imali nekakav poseban kontakt ljudi su imali svoj rov ali su nam itekeko dobro pomogli jel da nije bilo njih tu, nasih bi bilo pola poubijano ipak su cetnici culi da su nam stigli hosovci.ali su tako isto zaprjetili da nesmimo bjezati jel su oni bili na naj isturenijem mjestu tako da nebi ostali opkoliti u slucaju napada,ukoliko dodje do bjezanja oni ce pucati u svakoga od nas,sto ce se i dogoditi prilikom pada 26.6 gdje su ostali sami i imali tesko ranjene kolege-ali o tome cu nesto kasnije.moram jos i ovo dodati da neznam ko je ih doveo i za koju lovu tu kod nas.tako prolaze dani za danom mogu reci da tu nije niti bilo nekakvih zezcih napada kao na drugim djelovima bojista.na kompletnoj crti obrane nismo imali nista jace od m 53 to je bilo najace a da negovorimo o mino bacacima ili recimo rpg,pkt itd,imali su hosovci par zolja.polako dolazi period kada se ljudi pocinju svetiti jednin drugima nocu se idu kuce pljackaju situacija je sad idealna za to,plackaju se i onima koji su na crti pa nece niti oni na crtu svako sjedi na svom pragu opet pada moral,meni dolazi jedan tip iz garevca M.T.i daje mi eksploziv da mu ja dignem kucu od rodjenog rodjaka,. i kaze jebi mu mater sto je pobjego,kazem mu ucini ti to ti si mu preči,on mi kaže bi rado al neznam ja sa ovim rukovati ti znaš smijem se i odlazim od njega.na cijeloj crti nalazi se par motorola odprilike svaki treci rov a siguran sam da su nas srbi citavo vrjeme prisluskivali,dakle veza komuniciranja nula.cak pojedinci nisu na zavrsili sa rovovima do pada crte a crta je bila oko 2,5 mjeseca.izmoreni,umorni neispavani prljavi<struje nije bilo tu gdje je bila crta<ljudi se polako pocinju sami ranjavati kako bi napustili crte,jel su vidjeli da drugacije nece vidjeti HR<dozvola se ovdje nije mogla dobiti da se ide malo na odmor dok su pojedinci koji nisu ni bili na crtama imali neogranicene dozvole za kretanja po HR.ja nisam imao taj problem jel sam imao HR iskaznicu,ali ovdje nikada nije dosla nikakva smjena ljudi za 2,5 mjeseca.mislim da ce ovdje biti jos dost stvari interesnti,nepisem ovo radi sebe vec radi ljudi koji su bili tu,i zbog vaznosti ove crte najuzeg djela koridora,koja je bila najlošija na čitavom bojistu OZ IP.

sb323ar
07.03.2012., 12:35
ali sam citajuci stranice primjetio da nisi bas dobro poznavo pravu situaciju sto se tice odbrane i polozaja crta a pogotovu kad su crte prema Gradaccu u pitanju,mislim da znas o kojem djelu pisem.

Ja skoro uopće nisam poznavao situaciju i stanje na Modričkom dijelu. Jedini put kad smo intervenirali tamo je ovaj što sam spomenuo u gornjem postu, to je bila jedina intervencija baš na crti, ostale dvije intervencije su bile ulične borbe u samom gradu. Meni je čak i Jakeš bio nepoznanica, čak crta uz rijeku Bosnu, jer smo mi odrađivali brdsku stranu i tamo smo bili vezani.

Dobor kula
07.03.2012., 21:42
Lav 73,nastavi samo pisati cekamo nove informacije.Cinjenica je da smo totalno bili neorganizovani na Modrickom ratistu,vladala je samovolja lokalnih pojedinaca.
Kada vec spominjes P.S. i Garevac iznijecu jednu cinjenicu kako je se arogantno
odnosio doticni.Negdje sredinom juna iz bolnice Garevac su u Jakes dovezeni bolesnici(psihijatrija) i samo istovareni ispred bolnice.Niko nije bio ni obavijesten o tome a mi smo vec na ledima imali psihijatrisku bolnicu sa neki mislim caa.300 bolesnika na prvoj liniji odbrane.Svakodnevno smo morali odvajati 10-tak ljudi da pomaze u radu bolnice jer od osoblja je radio samo jedan ljekar(srbin),dvije m.sestre i 3-4osobe pomocnog osoblja.Nas 10-tak odlazimo u Garevac da barem uzmemo krevete jer bolesnici nemaju na cemu spavati.Kad smo stigli tamo neko od garevljana koji je bio tu ispred pozvao je P.S. i rekao mu da smo mi stigli i zasto.
Kulturno smo cekali da dode i kad je dosao P.S.poceo je da galami i vrijeda i zasto smo dosli sa naoruzanjem a od svog naoruzanja smo imali samo jednu AP
jer ipak prolazimo pored Modrice a tamo se nikad nije znalo.Covjek koji nas je vodio H.S. rekao mu je da smo dosli da nam bar daju krevete da nismo dosli da se svadamo.Od svega samo je dao 50 duseka za krevete.Po povratku u Jakes
kad je nase zapovjednistvo culo o tom nemilom dogadaju cak su bili donijeli odluku da za njih vise nema prolaska jakesnicom al ipak je prevladao razum pa se situacija smirila.
P.S. mi je tako ostao u sjecanju kao jedan arogantan covjek(necovjek).

MDSA
08.03.2012., 10:35
Lav 73,nastavi samo pisati cekamo nove informacije.Cinjenica je da smo totalno bili neorganizovani na Modrickom ratistu,vladala je samovolja lokalnih pojedinaca.
Kada vec spominjes P.S. i Garevac iznijecu jednu cinjenicu kako je se arogantno
odnosio doticni.Negdje sredinom juna iz bolnice Garevac su u Jakes dovezeni bolesnici(psihijatrija) i samo istovareni ispred bolnice.Niko nije bio ni obavijesten o tome a mi smo vec na ledima imali psihijatrisku bolnicu sa neki mislim caa.300 bolesnika na prvoj liniji odbrane.Svakodnevno smo morali odvajati 10-tak ljudi da pomaze u radu bolnice jer od osoblja je radio samo jedan ljekar(srbin),dvije m.sestre i 3-4osobe pomocnog osoblja.Nas 10-tak odlazimo u Garevac da barem uzmemo krevete jer bolesnici nemaju na cemu spavati.Kad smo stigli tamo neko od garevljana koji je bio tu ispred pozvao je P.S. i rekao mu da smo mi stigli i zasto.
Kulturno smo cekali da dode i kad je dosao P.S.poceo je da galami i vrijeda i zasto smo dosli sa naoruzanjem a od svog naoruzanja smo imali samo jednu AP
jer ipak prolazimo pored Modrice a tamo se nikad nije znalo.Covjek koji nas je vodio H.S. rekao mu je da smo dosli da nam bar daju krevete da nismo dosli da se svadamo.Od svega samo je dao 50 duseka za krevete.Po povratku u Jakes
kad je nase zapovjednistvo culo o tom nemilom dogadaju cak su bili donijeli odluku da za njih vise nema prolaska jakesnicom al ipak je prevladao razum pa se situacija smirila.
P.S. mi je tako ostao u sjecanju kao jedan arogantan covjek(necovjek).

Slozio bih se sa Dobor kulom o P.S. kao nekome ko je u toku tih desavanja bio cesto nepredvidiv. To je zapravo njegova karakterna osobina da bude arogantan i gleda usko na stvari oko sebe. Nije mi uopste namjera da ga branim ali je on vjerovatno i sam bio iznenadjen i zatecen ulogom koju je dobio i prihvatio, tj. da bude zapovjednik odbrane u Garevcu. Znam da su prije samog pocetka rata, u periodu od upada Gavricevih "SK Pokret za Jugoslaviju" 11.aprila 1992 i zvanicnog napada na Modricu 3.maja na raznim funkcijama (predsjednik opstine, nacelnik policije itd.) dolazili ljudi kako je ko htio i smio, po dva tri dana i onda preko noci nestanu, pobjegnu, odustanu ili sta li vec.
Neko je tada predlozio i da P.S. dodje za predsjednika opstine ali on sam je s nevjericom i sebisvojstvenom arogancijom rekao:" Ma, daj ba ljudi, nemojte me zajebavati."
Mislim da je nekada u svojoj mladosti on bio i u Legiji stranaca ali to ne znaci da ako je neko bio dobar fudbaler sutra moze biti i dobar trener.
Kao sto je neko ovdje vec rekao u Modrici nije bilo jakog covjeka koji bi autoritetom okupio i organizirao ljude.
Znam i da je oruzje koje su Srbi 11.aprila pobacali bjezeci iz Modrice zbog "dolaska 3000 Hos-ovaca preko Save":lol: kasnije dijeljeno ljudima ali i pronalazeno ponovo pobacano po slicnim kanalima i podrumima. Znam da je P.S. dolazio u silos u Modrici i govorio da ce "strijeljati svakoga koga nadje sa oruzjem u rukama a da se krije u silosu". To je bio slabi pokusaj "organizovanja" ljudi koji bi mozda poslije toga i izasli na crtu razdvajanja u gradu ali poslije jednog dana ili prvog srpskog pokusaja pomijeranja crte opet razisli jer nije imao ko da ih organizuje.
Tarevci su imali svog zapovjednika, Garevac svog, Jakes i nije trebao nikoga oni su sami bili slozni i odlucni ali nikog nije bilo da to uveze kako treba.

Lav73
08.03.2012., 17:35
.....Nastavljam sa opisivanjem sjevernog djela obrane Modričke općine.
Dozvola za odmor se nije mogla dobiti,a ljudima je bio neophodan odmor jer su stvarno iscrpljeni,umorni,mnogi čak neznaju ni gdje su im otišle familije,pa stoga nije ni čudo što je moral nikakav.
Razlog je bio zašto nemogu dobiti dozvole ovi ljudi koji su sada ovdje sljedeći....
Nisu se vratili oni koji su otišili sa dozvolama od P.S a bili su kao odgovorni ljudi za ovu odbranu crte,dakle otišli su najodgovorniji ljudi a mnogi su pobjegli i bez dozvola.
Postavit je i punkt vojne policije u selu Čardak kod crkve., taj punkt ima nekoliko zadaća a navesti ću koje su među važnijim.
-Kroz selo Čardak je jedina cestovna komunikacija za GRADAČAC.
-Kontrolišu se ljudi koji idu iz Istočne Bosne,jer je to jedini put od Gradačca preko Ledenica, Čardaka,Kladara Donji,Garevac itd prema slobodnoj teritoriji ODŽAKA i dalje prema HR.
-Sprečava se bježanje Muslimana iz Modriče u Gradačac.
-Kontrolišu se i ljudi koji su na našoj crti, a ako bi pošli negdje naravno bez dozvole odma nazad.
-i da pojedinci nešto malo i zarde,-poslje ću napisati o zaradi.
Odmah da kažem ovo što sam napisao za Muslimsne nebi da me nitko krivo svati nemam ništa protiv tih ljudi-dakle necu to više ponavljati-naprotiv to su ljudi koji su bili sa nama u HVO-U koji su jedno vrijeme čak i bili brojniji od nas-a sami predznak HRVATSKO VJEĆE OBRANE samo po sebi govori o kakvoj je vojsci i čijoj rječ-dakle kada bi ja morao biti u recimo ARBIH nebi bio niti jedan dan.
Dakle danima idu kolone izbjeglica iz GRADČCA,SREBRENIKA,TUZLE,itd, tu se moraju zaustaviti na punktu obavezan pregled -da se vidi imali vojno sposobni-pa recimo kada se nađe pokoji da je vojno sposoban izvede se kao da se legtimira i upiše,a umjesto toga kažemu se sljedeće.
Slušaj jarane ovo je sad najvažniji punkt ako ovaj prođeš ti si u NJEMAČKOJ al naravno da se malo i plati,a fala bogu ljudi su imali i para i zlata, nepita niko koliko treba daje se i kapom i šakom samo da se vidi NJEMAČKA, toliko o toj zaradi-što bi reko šojić to su bile male pare rođo-.
Vraćamo se obrani crte i stanja na njemu.
Stanje je katastrofalno, niko ne dolazi da malo obiđe crte da se malo porazgovara sa ljudima, da se vidi kakva je stvarna situacija na crti,a nemože se doći nema se kad, vodi se rat oko rafinerije ulja i sukoba sa Muslimanima koji nepriznaju P.S kao zapovjednika brigade.
Oni opet imaju svoga zapovjednika u Tarevcima školovanog oficira M.M. kojeg su oni izabrali,ali opet nemože se ništa bez P.S.
Pošto je ovaj bio školovan i poznavao vojnu stargediju ratovanja pokušavao je to prenositi na ljude,govoreći sljedeće.
Ljudi mi zavisimo od Hrvatske i od nji dobijamo sve za odbranu moramo prizati P.S kao zapovjednika ineče nećemo dobiti ništa i nećmo se moći braniti.
Kod nas na crti ponestaje svega,hrana je sve slabija i lošija dobijamo za doručak dvije hrenovke jedno jaje i jedan zdenka sir,to može pojesti i bolestan.
Odlazimo nas par do kuhinje-neću navesti gdje je bila iz razloga što danas ljud žive tamo- i pitamo šta je sa hranom i zašto je ovako malo i loša, nezna niko ništa svi nešto viču pitaj ovog pitaj onog, al roštilj kod nji radi i mesa je ko drva na roštilju.
Vidjevši ljudi da je vrag odnio šalu ljudi počinju raditi svoju zemlju kod same crte.
Pale se čak i traktori i prooraje se kukuruz na samoj crti,drugi su otišli da kopaju,jedni kupe sijeno uglavnom crtaje preko dana većinom biva oslabita na nekim djelovima čak prazna.
Crta je postavita tako daje par hrvatskih kuća ostalo izmađu dvije crte što su srbi koristili preko dana kao isturene rovove i osmatrali stvarno stanje kod nas,a preko noći su se povlačili na svoje položaje koji su bili na pruzi Modriča-Gradačac.
Da su znali stvarnu situacija kod nas vidjeće se tako što će nam ucrtatali kompletu crtu sebi u karte i poklopiti nam par rovova sa minobacačima direktnim pogdcima.
Na svu sreću sreću rovovi su bili prazni jer kao što sam rekao ljudi su bili na njivama preko dana,eto ima sreće i u nesreći.
Drugo veče nam zapale jednu od ti 5 kuća koje su ostale između dvije crte i počmu vikat tog gazdu kuće i smijti se.
Tek tada ljudi počmu svatati da je sitacija ozbiljna,ali džabe je što je sitacija takva nama opet nedolazi niko da vidi šta se gešava.
Uzimamo nas par stvar u svoje ruke i dogovorimo se da otiđemo do prvi kuća gdje se nalazi i jedna šuma gdje oni borave sa isturenim rovom i da i maknemo odatle.
Moram priznati iako smo mi poranili oni su ipak došli prije nas u šumu na položaje i sačekali nas.
Počnemo se tu rokati oni su u šumi mi smo iza kuća neki 20 m udaljenosti,tučemo se oko jedan sat ali su uspjeli dobiti pojačanje i pokupiti ranjene i pobjeći.
Ulazimo u šumu vidimo dobro ukopani rov sa širokim i dugačkim grudobranom i jedan krvavi šljem na kojem je pisalo ćirilicom VELJKO.
Od tada nismo imali nikakvi veći problem sa četnicima malo su se smirli,no mi imamo neki drugi problema a koji se desavaju oko nas i dalje.
Ali o tome ću u sljedećem izlaganju.......................
Pozdrav za sve...............
.


ć

ć

nemax
09.03.2012., 15:29
Posavina je tih dana izgledala ovako :

- krajem marta 92.god. otpočinje napad muslimanskih snaga na Bijeljinu sa ciljem presijecanja srpskih teritorija i veze sa Srbijom. Napad biva odbačen, kasnije se ista stvar pokušava odraditi krajem maja sa Prijedorom, opet neuspješno.
- HV je bez ikakvih problema bio ubacivan u rejon Posavine, sa zadatkom presjecanja teritorija Srba.
- Na teritoriju BiH prva je ušla 108.brigada, nešto kasnije 105. i 111.brigada. Još tada na tom području su bile stacionirane i utvrđene 4 brigade HV u punom sastavu.
- u ljeto te 92.god na tom prostoru se nalazilo 8 brigada HVO i čak 12 brigada HV-a, sa oklopno-mehanizovanim sastavima, artiljerijskim jedinicama a na raspolaganju je bilo i HRZ po potrebi tj. avioni MiG 21.
- muslimanske snage nisu bile toliko jake na ovom prostoru.
- prvi okršaji kreću u maju ali to je više bilo ispitivanje snaga i to u području Doboja
- Derventa je već bila u rukama HV i Hvo
- Pokušava se osloboditi Derventa ali bezuspješno, cilj je u suštini bio koncentrisanje što je moguće jačih snaha HV,HVo na tom području i sprečavanje povezivanja hrvatskih snaga u oblasti Doboja.
- vodi se permanentno obavještajni rat u težištu da će glavni napad ići preko Tuzle
-operacija započinje 24.juna , dva dana ranije zbog informacija da se očekuju pojačanja iz Hrvatske u rejon Posavine

A šta se stvarno dogodilo tada napisao je dosta realno neko drugi koga ću citirati :

Propaganda koju su širile srpske snage uglavnom preko radija, manje preko televizije, trebala je da stvori utisak kod neprijatelja, da će se glavni udar skoncentrisati prema Tuzli. Neprijatelju je izgledalo da će glavne snage koje su na Trebavi, ići preko Gračanice, Gradačca i Tuzle. Tom utisku doprineo je i žestok udar 43. pmtbr, na sam Gradačac. Sama brigada je u svom naletu došla do industrijske zone u Gradačcu i tu je stala. Informacije koje su slate preko sredstava za informisanje, tvredele su da je to baš glavni pravac napada srpskih snaga, tako da je zavaravanje neprijatelja u potpunosti uspelo. I na ostalim pravcima napada srpska propaganda je davala rezultata. Oko prostora Dervente, Broda, Orašja, Odžaka, Modriče propaganda je dala odlične rezultate. Govorilo se o prodaji, zameni teritorije i sličnim stvarima. Hrvatska sredstva informisanja, su išla srpskim snagama na ruku, jer su uglavnom kasnili sa informacija četiri dana. Srpske snage koje su bile u Jakešu i u Odžaku, izbijale su na reku Savu, dok je HRT (hrvatska televizija) pričala da se još brani Modriča, Jakeš i slično. To su bile kombinacije stvarnih, materijalnih elemenata, i jedne propagandne kombinatorike. Na taj način Srbi su dovodili do raznih zabluda hrvatske medije.

Prva dva-tri dana, glavni udar i većina tenkova bili su na desnoj obali Reke Bosne. Međutim, kad se uvidelo da leva strana dosta zaostaje, prebačen je deo oklopnih snaga na levu stranu. U toku same operacije bilo je brzog manevra, brzih prebacivanja jedinica u cilju stalnog proširenja koridora. Već drugog dana operacije spojile su se jedinice Prvog krajiškog korpusa i jedinice Istočnobosanskog korpusa VRS. Sve postavljene zadatke TG-1 je izvršila, a 16. kmtbr je veoma brzo izbila na Savu. Samim probijanjem koridora 26. juna 1992. godine, omogućeno je pukovniku Simiću komandantu TG-1 da 28. juna za Vidovdan oslobodi Modriču. Čekajući da se izravna sa TG-2 pukovnik Simić predložio je generalu Taliću da se forsira reka Bosna i udari u bok Odžaka, kako bi se oslabila uporišta neprijatelja u Jakešu i Pećniku. Pontonirski bataljon je omogućio taj brzi manevar TG-1. Srpska vojska je oslobodila Derventu 7. jula, dok je Odžak oslobođen 13. jula 1992. godine. Nakon oslobađanja Odžaka srpska vojska je krenula u gonjenje neprijatelja. Treba navesti da je hrvatska vojska imala i podršku sopstvene avijacije. Tako da je pružajući podršku sopstvenim snagama, iznad Posavine 26. juna oboren avion tipa MiG-21 (evidencijski broj 101, bivši JNA 17133), hrvatskog vazduhoplovstva. Pilot pukovnik Anton Radoš je poginuo.

Maska
13.03.2012., 13:08
Lav73 interesantni su tvoji upisi ,ali i vrlo teski za citati..Daj to malo preglednije,smislenije,jasnije... :)

Interesira me u cijim rukama je bilo Zivkovo polje nakon oslobodjenja Modrice krajem maja 92?Jesu se srbi tada i iz Zivkova polja povukli?
Kakva je sudbina boraca sa Filomene?Koliko ja znam bilo ih je 40-tak,dosli iz HR,moguce dosta muslimana medju njima...Jesu li se oni nakon konacnog srpskog udara uspjeli izvuci prema Cardaku,ili su otisli prema Ledenicama?
Pretpostavljam da ta polja izmedju Filomene i Cardaka uopce nisu bili zaposjednuti nasim postrojbama,pa srbima bas i nije tu bilo tesko probiti...

Lav73
14.03.2012., 17:36
Lav73 interesantni su tvoji upisi ,ali i vrlo teski za citati..Daj to malo preglednije,smislenije,jasnije... :)

Interesira me u cijim rukama je bilo Zivkovo polje nakon oslobodjenja Modrice krajem maja 92?Jesu se srbi tada i iz Zivkova polja povukli?
Kakva je sudbina boraca sa Filomene?Koliko ja znam bilo ih je 40-tak,dosli iz HR,moguce dosta muslimana medju njima...Jesu li se oni nakon konacnog srpskog udara uspjeli izvuci prema Cardaku,ili su otisli prema Ledenicama?
Pretpostavljam da ta polja izmedju Filomene i Cardaka uopce nisu bili zaposjednuti nasim postrojbama,pa srbima bas i nije tu bilo tesko probiti...

Živkovo polje je čisto hrvatsko selo,nije nešto veliko i poznato na općini Modriča.
Imalo je 75 kuća,i imalo je istu mjesnu zajednicu sa još jednim srpskim manji selom-podpoljem- kao i školu i nogometni klub dakle sve je bilo zajedničko.
Tu je bila prva crta obrane od sela Skugrića.
U Živkovom polju je bila crta obrane koju su držali ljudi iz Čardaka i Živkova polja,i jedna mala grupa Hosovaca.
Crta je se vezala sa filomenom koja pripada selu Čardak,i tu su srbi probili crtu kao i u selu Kornici i došli nam sa leđa i boka, tako da smo se mi morali povući 26 06.
Ljudstvo je se svo izvuklo prema selu Garevac.
A pokušali su probiti crtu na Živkovom polju prije dva dana pada, i izgubili su tenk i dost ljudstva kao što je i reko gen Simić.
Toliko smo ih tu poderli taj dan da više 16-sta krajiška nije tu niti napadala,već su napravili taktička grupe, a 16-sta krajiška je otišla na Gradačac da čuva bokove ukoliko bi Gradačac krnuo u protiv udar,da im nebi došao iza leđa,što oni nisu ni pokušavali naravno.

Maska
14.03.2012., 19:04
Ma sasvim je jasno da je ta sva polja izmedju Cardaka i Ledenica bilo nemoguce sacuvati s tako malo ljudi i jos manje naoruzanja,..I bilo je za ocekivat da ce Srbi tu udarit..Koliko je otprilike zracne linije bio razmak izmedju srba u Skugricu i ovih s druge strane ,u Gajevima?Mozda 3-4 km?

Bio sam u blizini kad su srbi avionima raketirali crkvu u Cardaku.Moje prvo iskustvo te vrste. Strasno. :D

108maš
20.03.2012., 12:15
Žao mi je što se Hrvatska nije razvila kako je trebala,tj.morala.Lako bi onda pomogla povratku Posavljaka u svoj kraj.Ubacit par pogona uspješnih firmi da ljudi imaju od čega živjet,a ostalo bi narod pozlatio.Ovako raste prašuma na Hrvatskoj zemlji.Ni Srbi ne znaju što bi s njom.

avayan
22.03.2012., 12:46
Žao mi je što se Hrvatska nije razvila kako je trebala,tj.morala.Lako bi onda pomogla povratku Posavljaka u svoj kraj.Ubacit par pogona uspješnih firmi da ljudi imaju od čega živjet,a ostalo bi narod pozlatio.Ovako raste prašuma na Hrvatskoj zemlji.Ni Srbi ne znaju što bi s njom.

Nema vise od 6 kilometara da ides putem od raskrsca na Kornici (put Gradacac - Samac) do ekonomije.... bas mi je drago da se pojavio neko ko je bio na ovom djelu bojista. Po svemu sudeci i ovo sta LAV73 pripovjeda Lijevo i Desno polje nije uopste branjeno i cudi me kako je komunikacije uopste funkcionirala. Pitanje za LAVa da li su bile uvezane linije sa Okanovicima - Bjeljevina uopste sa Cardacke strane i Kornica - Ledenice. Isto tako me interesuje kako je i je li bilo uvezano duz komunikacije Gradacac - Modrica u Kladarima? E sad sto se tice proboja... Danas kad pogledas onaj silos za silazu ne ekonomiji ima rupa od granate koja je po izgledu dosla iz pravca Kornice. To i jos neke nelogicnosti, a i lavovi iskazi daju naslutit da je osovina napada za proboj koridora isao u stvari sa Samacke strane od Slatine. Te jedinice se ne spominju previse u Simicevom opisu napada, i sam kaze da su se spojili u "rejonu PD Filomena" a to je skroz blizu Borovu polju i Misicima... Znaci da su ovi sa istoka sto su isli vec pregazili dobrih 4-5 kilometara koridora. Malo je on tu cini mi se podmazo cijelu pricu u cast krajisnika...

PS ovo je trabao biti quote za MASKA

IamBlackShip
22.03.2012., 13:40
Posavina je tih dana izgledala ovako :

- krajem marta 92.god. otpočinje napad muslimanskih snaga na Bijeljinu sa ciljem presijecanja srpskih teritorija i veze sa Srbijom. Napad biva odbačen, kasnije se ista stvar pokušava odraditi krajem maja sa Prijedorom, opet neuspješno.
.

Simpatično. :cerek: Molio bih malo detalja o napadu na Bijeljinu, s obzirom da sam tamo živio u to vrijeme i u narednih par godina. Koliko je srpskih oslobodilaca nastradalo u toj agresiji? :(

Inače, bar koliko sam pratio forum, jako malo se spominje brčansko ratište na kojem su borbe i razaranja bila blizu vukovarske razine... ima li sudionika ovdje?

avayan
22.03.2012., 14:23
Simpatično. :cerek: Molio bih malo detalja o napadu na Bijeljinu, s obzirom da sam tamo živio u to vrijeme i u narednih par godina. Koliko je srpskih oslobodilaca nastradalo u toj agresiji? :(

Inače, bar koliko sam pratio forum, jako malo se spominje brčansko ratište na kojem su borbe i razaranja bila blizu vukovarske razine... ima li sudionika ovdje?

Sav je post simpatican tipicna agitatorska retorika iz 92. :kava: Sjecam se kako su zbog ovakvih prica nekoliko puta privatni automobili iz Srbije zaustavljani na prilazima Gradaccu... posli ljudi u Banja Luku :lol:

Lav73
24.03.2012., 11:16
......Pozdrav za Avayan....
nNapisati ću nešto o tom djelu bojišta kada budem imao vremena.
Biti će još dosta interesantni stvari koje su se dešavale na tom djelu bojišta,kao i na cjelom djelu Modričke općine a koje su meni poznate.

avayan
27.03.2012., 15:15
Pozdrav Lave.. to ce sasvim sigurno obogatiti topic, malo se o tome prica ovdje a ipak je odatle krenulo sve. Usput malo da spomenem sto mene zulja, drzim da ce se mnogi sloziti - puno se ovde spominju ljudi u vrhu HVO, HV ili ARBiH pod inicijalima ko da smo nesto skrivili pa krijemo spram komandanata na srpskoj strani cije ime je napisano stotinama puta ovdje... generalno imam dojam da smo ovde u nekakvom stokholmskom sindromu u cijeloj temi pa velicamo srpsku stranu kao da se radi o nekom velikom podvigu a ne pohodu gdje je ubijeno ili protjerano hiljade civila, pokradena imanja i srusene bogomolje... Ovo je subjektivno opet kazem...

sb323ar
08.04.2012., 11:21
„ Jebeš viziju, važna je provizija“ - Posavski obzor


Lipanj, Anno Domini 1992, Bosna. Šuma, nedaleko sv. "Šime groba",, po vojnički kota "Mungos" neznam broj, zaboravih.

Sjedim sa mladićem od 23 god. koji je sa rukama na prekriženim nogama gledao prema svom rodnom selu, Vidovicama. Beskrajno dugo mogao je šutjeti. Svako malo izvadio bi iz džepa "crvenu knjižicu" na kojoj je pisalo YU Pasoš, i prevrtao po rukama. Ponovno bi je vraćao u džep vojničke bluze. Zatražih je da vidim ono što mi se činilo da u istoj postoji. Čovječe što radiš ovdje, što ne ideš tamo gdje i većina sa tim, pa ti imaš "VIZU" u pasošu, rekoh mu, kao da on to nije znao. U tome i jeste problem, nastao je tajac. Ponovno ga izvadi i započe, onako stisnutih zubi cijepati. Pokušah ga zaustaviti. Ne cijepaj može zatrebati , nedaj Bože ovo svaki dan može pasti.

"Ja ne idem nikuda dok su Vidovice okupirane, dok ih ne vratimo nazad, a kad ih uzmemo onda više i nemoram iz njih nikamo. Pasoš u džepu bi me mogao navesti da se povučem, ovako nema ostupanja, nemam kuda. Ako ne vratimo Vidovice, nemoram ni ja živjeti" Završio je sa deranjem. Učinilo mi se da je olakšao veliki teret sa leđa. Dan iza sv. Petra I Pavla pao je taj zaljubljenik u selo, taj koji je odolio iskušenju, koji je cilju dao život. Imao je ljubav prema selu, koje vjerujem danas "mnogi vole više nego on što je volio". Poginuo je od četničkog snajpera, na nasipu iznad Vidovica. Nakon teške noći, dolazila je smjena na crtu. Radi sigurnosti bacio je još jedan pogled preko nasipa, i prema voljenom selu. 10-ak cm glave je bilo dovoljno dušmanu da mu uskrati težnju da uđe u "to selo".

Često se sjetim tog događaja. Njegove riječi su spontano postale moj moto. Tog samozatajnog momka mnogi u selu nisu niti znali. Potjecao je iz skromne seljačke obitelji. Vidio sam od njega šta je ljubav prema rodnom selu. Pavo Maršić zv. "Pavelja", po seoski Pavo Ilje Šimina, laka ti crna zemlja.

Samo ću još dodati na ovo, poznavao sam takođe običnih ljudi sa "VIZOM" u džepu a koji su došli natrag i poginuli na svojoj rodnoj grudi. Jedan od njih je i Marko Ravnjak - Mačak, drugi je Zlatko Grgić - Ćelo, itd... nepoznati ljudi, a veliki domoljubi.

quick_nickk
10.04.2012., 14:51
Evo da i ja nesto dodam na ovu temu iako nisam imao nikakvog doticaja sa Posavinom , temu pratim od pocetka. Zanimljiv dokumentarac u reziji FTV(federalne televizije) "Izdaja Bosanske Posavine"

http://www.federalna.ba/bhs/vijest/21108/60-minuta-specijal

Kada bi sve informacije uzeli za tocne , ne mogu se oteti dojmu da je dokumentarac napravljen neobjektivno i u cilju deklasiranja Franje Tuđmana. Uostalom posto ovdje imamo svjedoke dogadjaja u Posavini dopustit cemo njima ako zele da prokomentarisu nesto.

Grugru
10.04.2012., 18:28
Evo da i ja nesto dodam na ovu temu iako nisam imao nikakvog doticaja sa Posavinom , temu pratim od pocetka. Zanimljiv dokumentarac u reziji FTV(federalne televizije) "Izdaja Bosanske Posavine"

http://www.federalna.ba/bhs/vijest/21108/60-minuta-specijal

Kada bi sve informacije uzeli za tocne , ne mogu se oteti dojmu da je dokumentarac napravljen neobjektivno i u cilju deklasiranja Franje Tuđmana. Uostalom posto ovdje imamo svjedoke dogadjaja u Posavini dopustit cemo njima ako zele da prokomentarisu nesto.

Stvarno sam imao namjeru pogledati dokumentarac, ali kad je narator rekao "sukladno velikodrzavnim politikama" izgubio sam svu volju.
Javite mi ako ima neki novi snimak vrijedan pogleda, jer ovo sto u dokumentarcu drobe je :rigo: za slusat...

patriot
10.04.2012., 18:31
nasao divaniti kljujic o paktu milosevica i tudjmana:D..
otprilike na toj razini je dokumentarac..dok se po sarajevo kafenisalo,nasi bojovnici su ginuli na terenu..i sad si uzimaju za pravo raditi dokumentarce:504:

divizija
10.04.2012., 22:04
Stvarno sam imao namjeru pogledati dokumentarac, ali kad je narator rekao "sukladno velikodrzavnim politikama" izgubio sam svu volju.
Javite mi ako ima neki novi snimak vrijedan pogleda, jer ovo sto u dokumentarcu drobe je :rigo: za slusat...

u gledanju takvih dokumentaraca treba se manje obazirat na ideološki govor, a više na neke činjenice koje se spominje, bez obzira kako ih tko prezentirao i na koji način. bar ako hoćemo kao povjesničari pristupit problemu.

ono što mene kod posavine uvijek intrigira je da priča o prodaji ne pije vodu kad se radi o potezu brod-šamac-orašje. naime, kako se vidi i iz dokumentarca, tuđman govori da nije htio da se "ide u dubinu" i sječe srbima koridor. to bi bilo i u skladu s dogovorom boban-karadžić, ako prihvatimo da je realiziran.
no s druge strane, i ovaj dokumentarac, i tuđmanovi transkripti i transkripti s mirovnih pregovora prije i nakon pada posavine govore da je tuđman naredio da se brani potez brod-šamac-orašje. s druge strane, akteri govore o evakuaciji HV I HVO i iz tog područja. tu nema baš logike.

uglavnom, čini se da pad južnog dijela posavine možemo pripisat političkoj odluci da se srbima ne sječe koridor, koji god razlozi stajali iza nje, ali pad sjevernog djela uz savu je poprilično nerazjašnjen. ako se uporno govori o evakuaciji iz b.broda, ko bi mogao izdati takvu zapovjed mimo tuđmana? kako objasniti da krajem 1992. HV I HVO pokušavaju presjeć koridor kod orašja? je li stipetić tu mogao ići na svoju ruku? jesu li srbi zauzimanjem broda prekršili neki dogovor i smuljali naše?

taj pad sjevernog djela posavine, posebno b. broda je skroz naskroz nejasan, jer se radilo o dosta stihijskom povlačenju, i jako visi u zraku.

goldietrickz
11.04.2012., 08:19
Dokumetnarac je scenaristicki uzasno lose napravljen i u stilu je emisije 60 minuta. Kada ga se gleda, trebalo bi iskljucit glas komentatora.

Ima ti i odlicmih snimaka, emotivnih i iskrenih istupa branitelja.

Ko sto divizija kaze, sve oko pada Broda totalno je nelogicno. Ja sam misljenja da su Boban i Karadzic dogovorili koridor i nenapadanje, ali su snage na terenu drugacije razmisljale, i jedne i druge, s tim da hvo posavine o tome pojma nije ni imao.

Na koncu, netko je, u vrhu vlasti, naredio napustanje Posavine, i to ad hoc, u 3 dana.

Sent from my HTC Vision using Tapatalk 2 Beta-5

quick_nickk
11.04.2012., 10:02
Posebno je zanimljiv dio gdje General Stipetic govori o pokusaju presjecanja koridora u suradnji sa 2 korpusom ABiH i kaze kako su oni ispalili 2000 projetkila a od strane 2 korpusa se nije ni puska cula. A General Knez tvrdi da su dosli na 1800 metara od HV-a i eto bas tad im je ponestalo svega. Tu nesto opasno smrdi....

sb323ar
11.04.2012., 12:32
Već na samom početku Lepan spominje ono što sam na ovoj temi spomenuo, a to je dolazak Plavšićke i Abdića (Sijekovac) u Bosanski Brod, bio je to prvi kontakt iz Sarajeva sa dijelom Posavine u kojoj su borbe već uzele maha. Do tada ništa.

Taj posjet je završio "dogovorom" da će iz Sarajeva doći specijalci MUP-a i preuzeti i kontrolirati most. Došli su i samo ometali promet i daljnju organizaciju lokalnog stanovništva, spavali su u hotelu u Odžaku i svakodnevno su smjene slane u Bosanski Brod. Bili su naoružani samo lakim oružjem (HK MP-5). Iste je razoružao A.P. sa svojim ljudima u trenutku kad je JNA sa lokalnim i uvezenim Srbima krenula u otvoreni sukob s ciljem zauzimanja mosta i samog grada.

Odmah u sljedećem dijelu emisije se protura "dogovor" u Grazu. Znači, emisija je unaprijed "pripremljena" samo su pijuni trebali pratiti da bi se dobila "istina". Ko ju priča? Sarajevo. Gdje su bili tada? Nigdje. Šta su dali i učinili za cjelokupni narod? Ništa.

Koliko su vođene krvave borbe u Posavini poslije tog "dogovora"? Jako, jako dugo. Kakav je to dogovor ako se ne poštuje.

Ko šalje vojsku i MTS u Posavinu? Sarajevo ne, znači opet "dogovorene" strane.

Begić, prodaje muda pod bubrege. Inače nikad nisam volio ljude koji mijenjaju mišljenja i stranke kao "dama" gaće. Čekaj Begiću, jesi li bio u "vlasti" tada, vidio sam te i čuo šta si pričao u hotelu u Odžaku. I sam si svojim djelovanjem doprinijeo padu te iste Posavine. Boli te što nisi ostao u fotelji poslije pada.

Stipetić govori danas jedno, sutra drugo, dovoljno se popljuvao u prezentaciji Zovakove knjige. Uostalom, kao zapovjednik bojišta si odgovoran za taj dio bojišta ali ne spominješ svoju krivicu. Znači da si se prihvatio zadatka koji nisi bio sposoban odraditi, ako su ti "neki drugi" radili iza leđa. Gdje si ti bio? Koliko si puta obišao svoju zonu odgovornosti? Zašto se osobno nisi uvjerio u stanje na terenu? Ako ćemo po tome svemu, Stipetiću, odgovoran si za svaki zločin koji su učinili pripadnici tvojih snaga u tvojoj zoni odgovornosti jer nisi učinio ništa da spriječiš i kazniš počinitelje. Znam, reći ćeš da nisi znao. Kakav si ti onda zapovjednik bojišta ako nisi znao? Moj zaključak kao običnog vojnika je da onda nisi radio svoj posao kako treba.

Željko Knez. Zapovjednik bojišta sa strane od Gradačca. Niste učinili ništa da se rastereti bojište u Posavini s te strane. Osobno poznajem ljude iz Odžaka a koji su išli u Gradačac preko skele u Garevcu i cestom kroz hrvatska sela. Pričali su kakvo je stanje tamo dok smo mi krvarili samo petnaestak kilometara dalje. Trajalo je to dva i pol mjeseca. Osobno nisam nikad u to vrijeme išao sa njima ali vjerujem svojim prijateljima, običnim vojnicima. Recite, koliko ste samo puta dobili podršku artiljerije sa HR strane kad god je kod vas bilo kritično? Za informaciju, dalekometno topništvo je bilo smješteno u Spačvi, nedaleko od sela Cerna. To nije na desnoj strani rijeke Save. Takođe, Boderište i Ulice, znate dobro šta je tamo bilo i tko Vam je pomagao. Ko je držao koridor pod vatrom? Kad god ste zatražili podršku, istu ste i dobili. Osobno sam slušao vaše zapomaganje na vezi.

Tomo i Đuro Matuzović, nikada se nisu podnosili. Dolazilo je često do verbalnih sukoba. Dosta "zapovjednika" su postali karijeristi. Zapovjedništvo OZ Orašje nije dozvoljavalo djelovanje u ofenzivne svrhe. Nama koji smo izgubili svoje kuće i teritorij je to smetalo i pokušavali smo uvijek nešto "čačkati". Nismo imali podršku OZ. S današnje vremenske distance, mogu shvatiti i Matuzovića, borio se da očuva i održi svoj dio odgovornosti. Druga priča je što to nama iz izgubljenog dijela Posavine nije odgovaralo, ali mogu ga shvatiti. Zanimljiva činjenica je da niti Orašani nisu baš "voljeli" Matuzovića. Najbolji dokaz je njegova kuća u Oštroj Luci, dimnjačar bi mogao reći više o tome.

Presijecanje koridora, Stipetić i Knez:

Nisam gledao čitav snimak, pretpostavljam da se govori o presijecanju koridora kod Orašja. Mi vojnici u rovovima NIKADA nismo dobili zapovijed da idem u presijecanje koridora. Sve što smo činili je bilo DO koridora a i tu nismo imali podršku OZ Orašje. Stipetić i Knez, vjerovatno pričaju o Ulicama kod Brčkog, mi smo tada već uzeli Vučilovac i tu je koridor bio naj uži. Mi s strane Orašja NISMO imali naredbu za presijecanje istog, ali znam da je pružana topnička podrška ABiH i HVO s druge strane koridora. Ne znam da li je bilo operativnog plana između njih dvojice i šta je eventualno dogovoreno, ali znam sigurno da MI NISMO dobili naredbu za bilo kakav izlazak iz rovova i kretanje u ofenzivna dejstva.

Lav73
11.04.2012., 12:46
Ovo netreba niti komentarisati šta su pojedinci govorili,suvišno je.
Ja bih samo pozdravio jedino zapovjednika Tomu Božića koji je na kraju rekao da su Bosanski Brod,Derventa,Bosanski Šamac,Modriča zauvjek ostali srpski gradovi...
Pogrješio je kada je rekao da je Krešimir Zubak potpisao u Dejtonu da ovi gradovi pripadaju republici srpskoj,on to nije htjeo potpisatii napustio je Dejton ali je to učinio Jadranko Prlić...
Mogao je gospodin Božić reći zaboli me kurac za ostale gradove ja sam se vratio u svoj Odžak pa na koji bilo način,ali je ipak podjelio sosjećajnost sa ostalim ljudima iz ostalih općina koje su ostale u rep srpskoj..
Božić je bar pokušo da se sa svojim ljudima vrati Odžak,a ne kao ovi drugi što seru i pričaju,a vidjeli ste i izjavu Đure Matuzovića šta kaže za 101,102,103,105,brigadu da nisu bile nizašto,ali je zaboravio da ja pomoću ti brigada ostao kod svoje kuće i dobio čin GENERALA............

divizija
11.04.2012., 14:38
Dokumetnarac je scenaristicki uzasno lose napravljen i u stilu je emisije 60 minuta. Kada ga se gleda, trebalo bi iskljucit glas komentatora.

Ima ti i odlicmih snimaka, emotivnih i iskrenih istupa branitelja.

Ko sto divizija kaze, sve oko pada Broda totalno je nelogicno. Ja sam misljenja da su Boban i Karadzic dogovorili koridor i nenapadanje, ali su snage na terenu drugacije razmisljale, i jedne i druge, s tim da hvo posavine o tome pojma nije ni imao.

Na koncu, netko je, u vrhu vlasti, naredio napustanje Posavine, i to ad hoc, u 3 dana.

Sent from my HTC Vision using Tapatalk 2 Beta-5

pitanje je koliko je dogovor iz graza bio sprovodiv. prvo, lokalni HVO sigurno nije bio sklon tome da se povuče tek tako, čak i da je HV otišao. u VRS je gotovo sav zapovjedni kadar bio za granicu na savi. tako da dogovor iz graza nije mogao lako da se sprovede na terenu, i mjesecima nakon graza traju krvave borbe u posavini.

iskreno sam mišljenja da je vojni vrh imao zapovjed političkog da brani potez brod-orašje, a pusti derventu i modriču, vjerojatno za srpsko popuštanje na južnom bojištu.
međutim srbi su očito htjeli više od toga, htjeli su izbiti na savu, borbe su se nastavile, i pod čudnim okolnostima, hrvatske snage napuštaju b. brod.
okolnosti nejasne, nerazjašnjene do danas. tu priča o prodaji ne prolazi, jer graz i svi ti dogovori ne podrazumjevaju da potez brod-orašje pripadne srbima. čak i nakon pada posavine srbi su pristali u jednom mirovnom sporazumu (owen-stoltenbergov plan iz 1993. http://en.wikipedia.org/wiki/File:Map_of_Owen-Stoltenberg_peace_plan.gif http://en.wikipedia.org/wiki/File:Promjena_invicibilea.gif) vratiti taj potez hrvatima. plan je propao jer su gaodbacili mslimani.
s druge strane, to nije bilo ni čisto vojno zauzimanje. tako dase taj pad broda uopće ne da shvatit.

treba uzeti u obzir i širi kontekst. srbi su na posavinu poslali svoje najjače snage, dok HV nije. dapače, zauzetost srba u posavini je iskorištena da se stabilizira front na livanjskom ratištu i porazi srbe oko mostara i prema dubrovniku. dok od 6.-10. mjeseca srbi napreduju u posavini, gube na jugu.

RT20
11.04.2012., 16:44
bokte, koja matematika... sve se slaže osim brojeva, datuma, postrojbi, a na kraju i rezultata...
baš kao na satu matematike, profesor zadaje zadatak:
imamo jednadžbu s nekoliko nepoznanica:
x + tuđman + milošević - y + z - posavina = dogovoreni rat.
riješite jednadžbu!
sad bi se tu moglo svašta zaključiti, svak po svojoj volji i svako će biti u pravu, naravno, ali samo ako dođe do rezultata "dogovoreni rat".

inače, jednadžba je napisana u zbirci zadataka "vaspitna matematika za decu do 4. odelenja, tom 1, glava 3" školska knjiga beograd, leto '92

Josic
12.04.2012., 12:16
Hijena je bio zaista hrabar i tajanstven čovjek. Govorim o Odžaku 92 (ranije i kasnije ga nikada više nisam sreo). Bio je na tom dijelu možda mjesec dana. Imao je i čudnu ekipu oko sebe, možda cca 15-20 ljudi, bili su hrabri ali ih je dosta zanimao i novac. Nisu se plašili odraditi nešto ako je unaprijed dogovorena cijena.Julien

Pozdrav Svima...
Ja sam Josic Julien zvani hijena, ovaj nadimak sam nosio vec 21 godine prije nego sto sam poslan u Odzak. Na slici pored mene stoji covjek po nadimku Simpa. ako imate pitanja rado cu Vam odgovoriti... Unaprjed izvinjavam zbog eventualne gramaticke grjeske, nisam rodjeni hrvat...
hijena...

avayan
12.04.2012., 13:46
Julien

Pozdrav Svima...
Ja sam Josic Julien zvani hijena, ovaj nadimak sam nosio vec 21 godine prije nego sto sam poslan u Odzak. Na slici pored mene stoji covjek po nadimku Simpa. ako imate pitanja rado cu Vam odgovoriti... Unaprjed izvinjavam zbog eventualne gramaticke grjeske, nisam rodjeni hrvat...
hijena...

Dobro dosao prijatelju,
upravo sam procitao desetak posljednjih postova i bas mi je zao kad vidim u kom je pravcu tema otisla, opet politiziranje i nagadjanja... neki ljudi ne mogu da se pomire sa tim da je proslost iza nas, steta sto smo bili dio toga ali sta je tu ja, steta je ucinjena... Ja volim procitati konkretne stvari i desavanja iz prve ruke zbog sjecanja, zao mi je kada vidim hrvatska sela zatrta po Posavini, nema ljepseg kraja u Bosni ali niko se ne vraca... Tvoja je kuca tvoja, niko ne moze da uzme sta je tvoje, ni vojska ni dejton ni nista, privatna svojina je svetinja i nema veze je li u RS ili Federaciji ili Americi. Proveo sam cetri godine u ratnom vihoru (neki ovde vidim cetri mjeseca ili nisu bili uopste prisutni) i danas zalim, jer vidim da sam izgubio to vrijeme uzalud jer su o nasim sudbinama odlucivali drugi. Iz danasnje perspektive tesko je sagledati tadasnja desavanja, ali treba malo pokazati respekta prema sudionicima ako nista barem ljudima koji su dali zivote...

Lav73
12.04.2012., 14:46
Julien

Pozdrav Svima...
Ja sam Josic Julien zvani hijena, ovaj nadimak sam nosio vec 21 godine prije nego sto sam poslan u Odzak. Na slici pored mene stoji covjek po nadimku Simpa. ako imate pitanja rado cu Vam odgovoriti... Unaprjed izvinjavam zbog eventualne gramaticke grjeske, nisam rodjeni hrvat...
hijena...

Dobro došao prijatelju........
Oćeli biti ove godine voća?
Zamolio bi te da napišeš nešto uvezi oslobadjanja Modriče,pošto znam da si bio tamo.
Napiši zbog pojdinaca koji su na ovome forumu a nisu dovoljno informisani o stvarnom stanju o padu i oslobađanju Modriče.

P.S.
Ako i nebude voća nema veze,kod tebe uvjek ima dobrog suvog mesa i dobrog vina,,,,

Josic
12.04.2012., 16:42
Dobro došao prijatelju........
Oćeli biti ove godine voća?
Zamolio bi te da napišeš nešto uvezi oslobadjanja Modriče,pošto znam da si bio tamo.
Napiši zbog pojdinaca koji su na ovome forumu a nisu dovoljno informisani o stvarnom stanju o padu i oslobađanju Modriče.

P.S.
Ako i nebude voća nema veze,kod tebe uvjek ima dobrog suvog mesa i dobrog vina,,,,

Pozdrav nepoznati prijatelju...
Izgleda nece biti mnogo sljive, gazde nemaju za zastitna sredstva, a monillia laxa ko srbi u ono vrijeme napadaju ko ludi;)

Nazalost zaboravio sam datume i ime manjih sela i zaseoke, ali neke akcije nikad necu...
Inace u Modrici uvjek bilo par mojih vojnika (dobro pisu prije dvije stranice da smo bili od 15 do 22 ovisno o tome koliko nas je bilo ranjeno)...
Evo dogadjaj: Odzak vec bilo osvojeno, kad smo krenuli u Modricu jer snmo dobili obavjest, da su srbi prodiru u grad (ako se dobro sjecam par dana prije nego sto treca brigada usao u Modricu. Presli smo most pa otisli kroz lijevo od grada (dosli su sa nama oko 40 boraca vecina iz Novog Sela), pimjetio sam jednu samostalnu katnicu na nekom brdascu vodio sam ljude prema tamo. Mjestani i vecina mojih ljudi razmjestali oko kuce, a maljutkasi (dvojica, strelac i pomocnik) par mijih vojnika i ja usli smo u kucu i popeli se na kat. Bili smo u pravcu "vodocrpne baze" koja je bio iznad Modrice sa druge strane izmedju 2,5 do 3 km od nas, jos u dometu maljutke. Strelac od maljutke je bio super dobar, vec se dokazao kad je sa Jakesa pogodio tenk u pokretu u selo preko rijeke i preko puta Jakesa (nazalost zaboravio sam ime sela). Kod vodocrpne stanice (neka bude vodo toranj) smo uocili trocjevni protivzracni top, kamion i oklopni trancporter. Uskoro su bili unisteni maljutkas je ispalio 8 raketa. Za par minuta srbi su poceli sarati oko nas minobacacima, na srecu nikoga nisu pogodili. Poslije smo produzili nazad pored asfaltne ceste prema Modrici sa ciljem da sukobimo sa neprijateljem. Prema nama je dosao lavina ljudi koji su bjezali iz grada i vikali nama da i mi odemo jer srbi ulaze u grad. Pitao sam ih sa koje strane, jedan je viknuo kod muslimanske groblje. Pozvao sam jednog momka pored sebe da nas vodi i krenuli smo dalje, vec smo isli medju kuce u bastama, kuce su bile obicne prizemne, vecina su gorjeli, a granete su padali oko nas. Onda sam video prizor koji nikad necu zaboraviti, u toj apokalipsi jedan stari covjek, oko 80 godine, mirno kosio travu u vocnjaku s, obicnom kosom. Nesto sam mu viknuo, da se makne na sigurno, a on me pogledao na trenutak, onako ravnodusno, mahnuo rukom i nastavio je kositi.
Nedugo poslije stigli smo do dzamije okolo su bili grobovi, vojnici iz Novog Sela zauzeli polozaje iza dzamije, cetri boraca od mojih postavoi sam sa RPG-om iza zida koji je bio pored dzamije i isao je prema cesti. Ja sam obisao objekat i iza ugla pogledao sam prema druge strane ulice, preko puta sam vidio kant zid, a iznad zida glave u sajkacam, a iza kuce dest metara od njih virio se cjev od tenka, odmah sam se vratio do svoje. Izdao sam naredjenje zapovjednicima sta da rade a borcima sa RPG-om rekao, da na moj uzvik pucaju u kant zid preko puta, pa poveo sam svog najboljeg strelca sa osem, da u zaklonu zbunjeva zauzme polozaj preko puta tenka. Kad sam video da zauzeo polozaj, krenuo sam opet do ugla da vidim situaciju (napomjena svi moji vojnici su nosili kapuljacu), kad sam stigao do ugla napravio sam pocetnicku gresku povirio sam na istome mjestu kao maloprije, jedan od neprijatelje vec onda me zapazio pa drzao na nisanu mjesto gdje sam onda provirio. Pogledao sam cijev uperen u mene, mozda sa nekih 80 metara, odmah sam trgnuo nazad, a puska se opalio, pogodio ivicu ugla ispred nosa. S,ustama i ocima punih zbuke viknuo sam, pucajte!
Ubrizo se kant zid na druge strane ulice odletilo u zrak od rakete RPG-a, na nesrecu strelac ose koji je vec unistio vise tenkova fulao svoj cilj, pogodio tik ispred tenka neki su rekli da u lanac. Ubrizo sam ocistio oci, i preko suze sam vidio, da oko sto metara od nas jedan covek u farmerki, smb kosulji sajkacom na glavi, kalasnjikovom u ruci trci prema nama, a za par sekundi kasnije pogodjen se srusio u travi. Iz daljine sam cuo uzvike i zvekecanje lanaca oklopnjaka i tenkova. Naredio sam povlacenje i vratili smo u Odzak niko od nas ni ogreban nije bilo...

Lav73
12.04.2012., 18:40
Pozdrav nepoznati prijatelju...
Izgleda nece biti mnogo sljive, gazde nemaju za zastitna sredstva, a monillia laxa ko srbi u ono vrijeme napadaju ko ludi;)...
Hvala Hijena, zamolio bi te nastavi pisati kada budeš imao vremena,neću ti za sada postavljati nikakva pitanja,zato što i ja pripremam jedan veliku priču o Modriči.
Priča će biti ''NEKOME RAT A NEKOME BRAT''