I am a Shadow, the True Self...

[quietboygonewild]

Zbunjujuć naslov teme, ali vrlo jednostavno.

Zanima me, da li svaka osoba ima stranu koju ne želi otkriti, stranu koje se srami, stranu koje se boji ili stranu koju mrzi ili je to sve mit?

Nešto tipa da mrzi svoju obitelj, želi napustiti sve i otići što daleko moguće može, voli osjećat nadmoći na drugima, taji osjećaje spram istog spola, želi da njen život bude viđen što više, osjećaj mržnje i nadgledanja od strane drugih zbog vaše posebnosti, i sl.

Ima li nešto što vi sami tajite, te želite/ne želite podjeliti s drugima i kako se osjećate zbog toga? Osjećate li se manje vrijednim od drugih zbog toga? Imate li volje mjenjati to ili bi ste rađe ostavili nedirnuto? Imate li ikad potebu tražit pomoć od drugih zbog toga? Kako bi ste se osjećali da netko otkrije te osjećaje, te još ako svima počne pričat o njima? Kako prikrivate te osjećaje i sl.?

Zanimaju me stavovi i mišljenja drugih osoba glede toga.

[arhitekt]

Zanima me, da li svaka osoba ima stranu koju ne želi otkriti, stranu koje se srami, stranu koje se boji ili stranu koju mrzi ili je to sve mit?

naravno da ima

[šatro gospon]

kaj se ti pitas jel postoji alter-ego?

[Rijkard]

Valjda je to normalno neznam, i ja volim otici od sviju ispuhati se...

[Moulin rouge]

Nekako mi je nerealno vjerovati kako postoji osoba koja bi apsolutno sve svoje strane podjelila s nekim. :ne zna:

[fleur amour]

Sjenu je objasnio i CG Jung u svojim arhetipovima ličnosti; kao autodestruktivnu energiju nesvjesnog, malog sabotera u nama koji se javlja kao zbroj svega negativnog što smo skupili kroz vrijeme.

Mislim da je bolje držati samo za sebe takve stvari, jer drugi ljudi nemaju tu sposobnost da bi shvatili, jer nisu u našoj koži. Pričanje okolo o našoj mračnoj strani samo može dovesti do nerazumijevanja, a to sigurno ne pomaže.
Najpametnije je držati koliko toliko pod kontrolom te stvari i biti ih svjestan.

[Shera]

Zanima me, da li svaka osoba ima stranu koju ne želi otkriti, stranu koje se srami, stranu koje se boji ili stranu koju mrzi ili je to sve mit?


Nije mit. Svaka osoba ima tu svoju Sjenu. Samo nije društveno prihvatljivo iskazivati ju. Kod nekih je ta Sjena stvarno čista patologija i treba se liječiti.

[Xantol]

Zbunjujuć naslov teme, ali vrlo jednostavno.

Zanima me, da li svaka osoba ima stranu koju ne želi otkriti, stranu koje se srami, stranu koje se boji ili stranu koju mrzi ili je to sve mit?

Nešto tipa da mrzi svoju obitelj, želi napustiti sve i otići što daleko moguće može, voli osjećat nadmoći na drugima, taji osjećaje spram istog spola, želi da njen život bude viđen što više, osjećaj mržnje i nadgledanja od strane drugih zbog vaše posebnosti, i sl.

Ima li nešto što vi sami tajite, te želite/ne želite podjeliti s drugima i kako se osjećate zbog toga? Osjećate li se manje vrijednim od drugih zbog toga? Imate li volje mjenjati to ili bi ste rađe ostavili nedirnuto? Imate li ikad potebu tražit pomoć od drugih zbog toga? Kako bi ste se osjećali da netko otkrije te osjećaje, te još ako svima počne pričat o njima? Kako prikrivate te osjećaje i sl.?

Zanimaju me stavovi i mišljenja drugih osoba glede toga.

Ja imam svoju sjenu, ali nije ništa spektakularno. Jednostavno postoji side of me koju baš i ne pokazujem. Da se ljudi ne prestraše:D
Svak ju ima, a što je čovjek običniji tomu je sjena neobičnija.

[Engelchen00012]

Pa u RL-u svašta skrivam, naravno. Ovdje sam, čini mi se, više nego iskrena!:rofl: I to je nešto. Netko ni ovdje nije!:lol:

A sad da je to baš tamna strana, ne znam...Više su to neke stvari/događaji, koje ne bih sa svakim podijelila.:cerek:

[quietboygonewild]

Sjenu je objasnio i CG Jung u svojim arhetipovima ličnosti; kao autodestruktivnu energiju nesvjesnog, malog sabotera u nama koji se javlja kao zbroj svega negativnog što smo skupili kroz vrijeme.

Mislim da je bolje držati samo za sebe takve stvari, jer drugi ljudi nemaju tu sposobnost da bi shvatili, jer nisu u našoj koži. Pričanje okolo o našoj mračnoj strani samo može dovesti do nerazumijevanja, a to sigurno ne pomaže.
Najpametnije je držati koliko toliko pod kontrolom te stvari i biti ih svjestan.

Ja imam svoju sjenu, ali nije ništa spektakularno. Jednostavno postoji side of me koju baš i ne pokazujem. Da se ljudi ne prestraše:D
Svak ju ima, a što je čovjek običniji tomu je sjena neobičnija.

Definitivno stvari s kojima se slažem 100%
A sad me zanima još jedno pitanje, koje sam gore zaboravio navest.
Da se nađete u situaciji kada bi se metaforički rečeno vaša sjena ili alter-ego stvorio pred vama, da li bi ste imali hrabrosti i volje suočiti se s njom, te prihvatiti kao dio vas ili bi ste opirali?

[arhitekt]

Definitivno stvari s kojima se slažem 100%
A sad me zanima još jedno pitanje, koje sam gore zaboravio navest.
Da se nađete u situaciji kada bi se metaforički rečeno vaša sjena ili alter-ego stvorio pred vama, da li bi ste imali hrabrosti i volje suočiti se s njom, te prihvatiti kao dio vas ili bi ste opirali?

opirao....nema ih smisla prihvatiti ako nisu dobre za okolinu, i naravno tebe samog

[Engelchen00012]

Moja se sjena stalno bori sa mnom.:ziba:
Ne opirem se.:D

[lambor]

Moja se sjena stalno bori sa mnom.:ziba:
Ne opirem se.:D

tako sam i ja jedno vrijeme, nisam se opirala. bilo mi je zabavno na taj način saznati nešto više o sebi, odmičuči granice svog ponašanja. al to je bila faza...

[Disease]

Ja mislim da ima.
Imam i ja :/

[LillyOctober]

Zanima me, da li svaka osoba ima stranu koju ne želi otkriti, stranu koje se srami, stranu koje se boji ili stranu koju mrzi ili je to sve mit?

Ja nekako vjerujem da u svakome od nas postoji spektar ličnosti. Mislim da imamo potencijala biti i ektremno i opće prihvaćeno dobri kao i ektremno i opće prihvaćeno loši.

Različiti ljudi i različite situacije utječu na to koje će osobine isplivati.

Ne mogu reči da mrzim ili se sramim jedne od mojih drugačijih strana, ali ponekad mi se čini da ja sad ne bih prepoznala sebe iz nekih drugih situacija. Valjda je jasno.

Imam i ja jedno pitanje - koliko ljudi (i koji su) poznajete zbog kojih želite biti bolja verzija sebe?

[Engelchen00012]

Ja nekako vjerujem da u svakome od nas postoji spektar ličnosti. Mislim da imamo potencijala biti i ektremno i opće prihvaćeno dobri kao i ektremno i opće prihvaćeno loši.

Različiti ljudi i različite situacije utječu na to koje će osobine isplivati.

Ne mogu reči da mrzim ili se sramim jedne od mojih drugačijih strana, ali ponekad mi se čini da ja sad ne bih prepoznala sebe iz nekih drugih situacija. Valjda je jasno.

Imam i ja jedno pitanje - koliko ljudi (i koji su) poznajete zbog kojih želite biti bolja verzija sebe?

Teško pitanje.:ne zna:
Jedna osoba koju sam voljela, npr...

[AmorOmniaVincit]

Zbunjujuć naslov teme, ali vrlo jednostavno.

Zanima me, da li svaka osoba ima stranu koju ne želi otkriti, stranu koje se srami, stranu koje se boji ili stranu koju mrzi ili je to sve mit?

Nešto tipa da mrzi svoju obitelj, želi napustiti sve i otići što daleko moguće može, voli osjećat nadmoći na drugima, taji osjećaje spram istog spola, želi da njen život bude viđen što više, osjećaj mržnje i nadgledanja od strane drugih zbog vaše posebnosti, i sl.

Ima li nešto što vi sami tajite, te želite/ne želite podjeliti s drugima i kako se osjećate zbog toga? Osjećate li se manje vrijednim od drugih zbog toga? Imate li volje mjenjati to ili bi ste rađe ostavili nedirnuto? Imate li ikad potebu tražit pomoć od drugih zbog toga? Kako bi ste se osjećali da netko otkrije te osjećaje, te još ako svima počne pričat o njima? Kako prikrivate te osjećaje i sl.?

Zanimaju me stavovi i mišljenja drugih osoba glede toga.

da, često se znam zamisliti da iz čista mira sjednem na bus/vlak i odem što dalje odavde.

da, često osjećam nadmoć nad drugima, u smislu inteligencije (ne želim da ispadne da se hvalim), ali živim u jednoj maloj sredini, gdje su ljudi primtivni i neobrazovani, a ja završavam uskoro studij. ponekad upotrebljavam stručne izraze mjesto običnih riječi, što često ostavi druge bez komentara. neću lagati, uživam u tome. jer, njima je samo do cajki, zabave i ostalih (za mene osobno) primitivnih radnji. i misle da je to svrha života... - nemojte se uvrijediti, to je samo moje mišljenje.

[n0ra]

Ja za sebe ostavljam stvari koje bi nekoga mogle povrijediti ili bi se mogle krivo protumačiti.:mig:

[b0rna1]

Po meni je osobnost čovjeka ono što se dobije kada se svi ljudi unutar našeg mozga dogovore oko vremena koje provode otkriveni pred drugim ljudima. Po tome se lagano dade zaključiti da svi imamo alter ego iliti ljude koji se skrivaju po našem umu

[haram]

Da se nađete u situaciji kada bi se metaforički rečeno vaša sjena ili alter-ego stvorio pred vama, da li bi ste imali hrabrosti i volje suočiti se s njom, te prihvatiti kao dio vas ili bi ste opirali?

Ja bih ga prebio ko macka (no ofense, @quiet), tog drugog-ja, da izadje na svjetlo dana... Ovako samo cami u najcrnjem podrumu moga uma, na debelom lancu, iza sedam vrata i sedam brava... i neka ga tamo, perverznjak jedan stari... neznam je li uopce jos na zivotu...

[Maria Callas]

ja sam toliko crna da mi se sjena ne raspoznaje....:D

[Maria Callas]

Da se nađete u situaciji kada bi se metaforički rečeno vaša sjena ili alter-ego stvorio pred vama, da li bi ste imali hrabrosti i volje suočiti se s njom, te prihvatiti kao dio vas ili bi ste opirali?

.....ma cesto joj kazem.....bas si lkjencina...kako te nije sramota..... ali ona nista samo ode na forum i trosi vrijeme uzalud umjesto da uci....:lol:

[Stella1]

Mislim da svi imamo "strane" u sebi i kojih se sramimo i koje mrzimo i sa kojima se vječito borimo.
Isto tako neke djelove sebe zadržavamo samo za sebe, to je naše i Božje, nije sve za dijeljenje sa drugima, svi imamo svoje male tajne.
Nekad neki događaji dovedu do toga da otkrijemo neku svoju stranu za koju nismo ni znali da postoji, pa čak i da ona "iskoči" na površinu i odreagiramo na način kojim nemalo iznenadimo i sebe i druge. Čitav život otkrivamo sami sebe.
Da li bi tražila pomoć i da li bi se borila sa svojom mračnijom "stranom", ovisi konkretno što bi otkrila u sebi. Za sada sam sve prihvatila kao negativniji dio svoje ličnosti, a sa Sjenom u Jungovskom smislu se borim, pa nekad ona pobjedi, a nekad pozitivno u meni.
Mislim da ne postoje ljudi koji su isključivo " dobri" i isključivo "loši", svi smo ljudi i na neki način ništa ljudsko nam ne može biti potpuno strano.

[kor-im]

mislim da netreba pretjerivati stim "alter ego" i "druge strane" forama, čovjek je uvjek koji je, kao jedan živi sustav on se ponaša na razne načine ovisno o okolnostima i utjecajuma vanjskim i unutarnjim

drugim riječima nema tu drugog "ja", kakav "ja" misli i ponaša se, takav "ja" postoji
činjenica da ljudi odrasli u specifičnoj kulturi, imaju specifične navike samokontrole i autocenzure i specifičan sustav moralno-etičkih vrijednosti ili nekakav svjetonazor ili vrijednosni sistem opčenito, a po kojem se ravnaju, je jednostavno proizvod specifične kulture

dakle nema drugog "ti" koji je zločest a "ti" pokazuješ onog koji je dobar, taj koji oče radit sranja si u potpunosti ti, samo se pred ljudima i samim sobom kontroliraš, osim ako patiš od nekog poremečaja ličnosti, ili si konzumirao nešto što uklanja inhibicije i samokontrolu

druga je priča šta se u različitoj situaciji čovjek različito ponaša, ili eventualno preuzimaju različite navike, ili izlaze na vidjelo različiti oblici ličnosti, to je idalje sve jedan "ja", osim ako je pojedinac ozbiljno poremečen

recimo ako u situaciji u kojoj se dešava neka agresija ili fizički sukob čovjek reagira agresivno i fizički nasilno sa očitom namjerom da nekome naudi, i ne pokazuje nikakvav obzir prema nečijem zdravlju ili sigurnosti, kako to več ide kad se ljudi pokače, taj čovjek je samo reagirao na situaciju na specifičan način, to šta je isti inače obiteljski lik i pošten mali birokrat ili šef sale 7-8 sati dnevno ne čini od njega podvojenu ličnost, znači samo da se prilagodio okolini do te mjere da ga treba, recimo, udariti, kako bi postao agresivan, a možda i manje, kako kod koga

samo si ljudi vole govoriti da to nešto "drugo" izlazi iz njih, a to je glupost, samo zato šta se čovjek radije identificira sa nekim "sobom" koji je baš pozitivan ili bar konstruktivan

[mrtva_pusa]

Apsolutno.

I "Ona" mi je jako bitna.
Iz nje crpim snagu, motivaciju, ambiciju i strast. I ne bi je s nikim djelila, niti otvoreno o tome pričala.

Primjetila sam kada sam u najvećoj bedari; ona iznenada ojača, prevlada ... i iz iste te bedare me izvuče.
...

"Kralježnica" svačijeg karaktera, a najdraži dio mojeg. Jer je najiskreniji. Čak i kada je riječ o iznimno negativnim emocijama.

[apollo.]

Ja bih ga prebio ko macka (no ofense, @quiet), tog drugog-ja, da izadje na svjetlo dana... Ovako samo cami u najcrnjem podrumu moga uma, na debelom lancu, iza sedam vrata i sedam brava... i neka ga tamo, perverznjak jedan stari... neznam je li uopce jos na zivotu...

to ti baš nije dobro znaš?
brijem da il imaš noćne more il ne sanjaš baš. :D
(ne znam, možda i nije, nije da postoji pravilo, al ono)

i koja slučajnost.. baš slušah http://www.youtube.com/watch?v=e6deLV8_2r8 heheh

kolko sam ja skužil od junga, sjena je naša podsvijest, sve ono s čim se mi nemamo muda suočit pa to bacamo tamo, sve ono s čim nam se neda pozabavit, sve ono kaj zaboravimo ide tamo.
nešto ko hard disk ali više ko koš za smeće.
u trenu kad je koš prenatrpan, počne se razljevat smeće na sve strane, a onda postoji ili opcija brisanja svega (baš svega, format C ), ili sjest u to smeće i svrstavat kaj nije smeće, kaj je, kaj se treba sredit, kaj ne.. i tak.

sjena se treba prihvatiti, prekopati i razumjeti, jer to nije "mračni" i "zli" dio nas, samo nam je nepoznat.
ali to je dio nas.. jbg.
nema previše smisla ić okolo i govorit: "ne! ja nemam desnu ruku, to nije dio mene, ne!"

imam neku teoriju o krizi srednjih godina vezanu uz to :D
al neću sad o tome. moral bi prvo pročitat još junga malo, a nemam kad, tak da to stoji, heh.

[TheNYCityBabe]

Zbunjujuć naslov teme, ali vrlo jednostavno.

Zanima me, da li svaka osoba ima stranu koju ne želi otkriti, stranu koje se srami, stranu koje se boji ili stranu koju mrzi ili je to sve mit?

Nešto tipa da mrzi svoju obitelj, želi napustiti sve i otići što daleko moguće može, voli osjećat nadmoći na drugima, taji osjećaje spram istog spola, želi da njen život bude viđen što više, osjećaj mržnje i nadgledanja od strane drugih zbog vaše posebnosti, i sl.

Ima li nešto što vi sami tajite, te želite/ne želite podjeliti s drugima i kako se osjećate zbog toga? Osjećate li se manje vrijednim od drugih zbog toga? Imate li volje mjenjati to ili bi ste rađe ostavili nedirnuto? Imate li ikad potebu tražit pomoć od drugih zbog toga? Kako bi ste se osjećali da netko otkrije te osjećaje, te još ako svima počne pričat o njima? Kako prikrivate te osjećaje i sl.?

Zanimaju me stavovi i mišljenja drugih osoba glede toga.

taman sam tražila ovako neku temu za ono što me već neko vrijeme muči:
naime na ljeto idem preko work&travel programa u USA na 3.mjeseca i to je zapravo ostvarenje mog sna-AMERIKA!! a sad sam počela istraživati i na koje sve načine mogu dobiti vizu/green card i ostati zauvijek živjeti u new yorku. ono što me muči je to što sam 99% uvjerena da mi obitelj i prijatelji ne bi uopće toliko falili. našla bi si tamo novi život, jednog dana i muža, rodila i djecu...a moji se svi zgražaju na tu pomisao, ne smijem to ni spomenuti!! i sad mi već trube 'joj kako ćemo mi bez tebe cijelo ljeto, blabla' a meni to nije ni na kraj pameti, ja jedva čekam da odem!! nije da ja njih ne volim, čak naprotiv mamu obožavam, predivna je osoba i divim se njenoj snazi duha i nadam se da ću jednog dana i ja biti tako dobra mama, ali jednostavno biti daleko od nje i prijatelja mi ne predstavlja nikakav problem!! s faxa znam ne doći i po 2 mjeseca...
i često mi to prijatelji znaju prigovoriti, ponekad me u šali zovu i 'bezosjećajna kuja' a ja ne znam kako da im objasnim da je meni stalo do njih i da ih volim ali da ja jednostavno imam neke druge ciljeve u životu i mislim da trebam slijediti svoje snove i tragati za svojom srećom i onime što mene ispunjava makar me to odvelo daleko od njih...a i ako ta divna amerika ne ispadne tako divan uvijek se mogu vratiti!! žao mi je zbog toga svega, ne volim što sam takva jer ne želim da se osjećaju nedovoljno voljeno od mene, ali opet u drugu ruku mi je drago jer mislim da mi neće biti toliko teško otići i napustiti sve ovo...
u čemu je moj problem?? da li to jednostavno postoje ljudi poput mene koji se ne vežu toliko emocionalno za druge ljude, pa čak ni za roditelje??? (s tatom odavno nemam nešto posebno više od 'tata, treba mi para', starci su mi rastavljeni već 10-ak godina)
molim vas recite mi da ima još takvih kao ja jer se iz dana u dan sve više grizem zbog toga... :(

[apollo.]

Nije tvoj problem, neg su ljudi sebične odvratne budale.. nemoj se niš sekirat.
Kakva je to osoba koja svom voljenom ne želi da uspije sa snovima i "prijeti" gubitkom prijateljstva il štaveć?
Ma daj ajde.
Nemoj se pliz samo sekirat i trošit živce i vrijeme na idiote... ti znaš kaj je istina i to je to, a oni nek briju šta god oče..

[krsty]

Ako se dobro sjecam H. Hesse se bavio tom problematikom u Stepskom vuku, o slojevitosti covjekove licnosti. Da ne postoji samo 1 JA nego puno njih. Sve te sjene o kojima pricate su dio vase licnosti, druga stvar je sto ih skrivate jer se bojite reakcije okoline da pokazete to svoje drugo, trece, deseto ''Ja'' jer mislite kako ce drustvo reagirati.

U sustini, na taj nacin samo glumimo nesto sto nismo, ili bar nijecemo jedan dio sebe. Tako da taj jedan dio nas na kraju i odumre. Uglavnom, ne znam sto pisem, komplicirano je to.

[TheNYCityBabe]

Nije tvoj problem, neg su ljudi sebične odvratne budale.. nemoj se niš sekirat.
Kakva je to osoba koja svom voljenom ne želi da uspije sa snovima i "prijeti" gubitkom prijateljstva il štaveć?
Ma daj ajde.
Nemoj se pliz samo sekirat i trošit živce i vrijeme na idiote... ti znaš kaj je istina i to je to, a oni nek briju šta god oče..

:rofl: imaš ti pravo, to je totalno sebično od njih...e sad ću im to nabit na nos sljedeći put kad mi nešto krenu prigovarat!!! hihihi :Podmuklismijeh: :top:

[apollo.]

:rofl: imaš ti pravo, to je totalno sebično od njih...e sad ću im to nabit na nos sljedeći put kad mi nešto krenu prigovarat!!! hihihi :Podmuklismijeh: :top:

nije ni nabijanje na nos baš predivno al ono :D
onda nisi niš bolja od njih

[malizia]

drugim riječima nema tu drugog "ja", kakav "ja" misli i ponaša se, takav "ja" postoji



:)

nie uopće stvar u MRAČNOM dijelu.. to je kvaka.

nego u našoj svrsi.. najboljem u nama zbog čega SVE To ima smisla.......... pa budući da svi intuicijski osjećamo to zakopano u podsvijesti što nas ustvari čeka tek u nadsvijesti...... ne možemo podnit to, da smo sad i tu u mraku.. pa to stvara još jači mrak..
neki polude, neki polude, al isplivaju (to bude samo mračna noć duše.. mislim i onima što "polude i točka" je samo to, al ne isplivaju.. (il jednostavno samo žive u apatiji, to je meni strašnije od SVEGA))....ovisno o jačini svrhe i/li povezanosti s njom

taman sam tražila ovako neku temu za ono što me već neko vrijeme muči:
naime na ljeto idem preko work&travel programa u USA na 3.mjeseca i to je zapravo ostvarenje mog sna-AMERIKA!! a sad sam počela istraživati i na koje sve načine mogu dobiti vizu/green card i ostati zauvijek živjeti u new yorku. ono što me muči je to što sam 99% uvjerena da mi obitelj i prijatelji ne bi uopće toliko falili. našla bi si tamo novi život, jednog dana i muža, rodila i djecu...a moji se svi zgražaju na tu pomisao, ne smijem to ni spomenuti!! i sad mi već trube 'joj kako ćemo mi bez tebe cijelo ljeto, blabla' a meni to nije ni na kraj pameti, ja jedva čekam da odem!! nije da ja njih ne volim, čak naprotiv mamu obožavam, predivna je osoba i divim se njenoj snazi duha i nadam se da ću jednog dana i ja biti tako dobra mama, ali jednostavno biti daleko od nje i prijatelja mi ne predstavlja nikakav problem!! s faxa znam ne doći i po 2 mjeseca...
i često mi to prijatelji znaju prigovoriti, ponekad me u šali zovu i 'bezosjećajna kuja' a ja ne znam kako da im objasnim da je meni stalo do njih i da ih volim ali da ja jednostavno imam neke druge ciljeve u životu i mislim da trebam slijediti svoje snove i tragati za svojom srećom i onime što mene ispunjava makar me to odvelo daleko od njih...a i ako ta divna amerika ne ispadne tako divan uvijek se mogu vratiti!! žao mi je zbog toga svega, ne volim što sam takva jer ne želim da se osjećaju nedovoljno voljeno od mene, ali opet u drugu ruku mi je drago jer mislim da mi neće biti toliko teško otići i napustiti sve ovo...
u čemu je moj problem?? da li to jednostavno postoje ljudi poput mene koji se ne vežu toliko emocionalno za druge ljude, pa čak ni za roditelje??? (s tatom odavno nemam nešto posebno više od 'tata, treba mi para', starci su mi rastavljeni već 10-ak godina)
molim vas recite mi da ima još takvih kao ja jer se iz dana u dan sve više grizem zbog toga... :(

to ti je to..... ono najbolje u tebi je kao bad guy............. jer je van okvira, jer je stvarno

Ako se dobro sjecam H. Hesse se bavio tom problematikom u Stepskom vuku, o slojevitosti covjekove licnosti. Da ne postoji samo 1 JA nego puno njih. Sve te sjene o kojima pricate su dio vase licnosti, druga stvar je sto ih skrivate jer se bojite reakcije okoline da pokazete to svoje drugo, trece, deseto ''Ja'' jer mislite kako ce drustvo reagirati.

U sustini, na taj nacin samo glumimo nesto sto nismo, ili bar nijecemo jedan dio sebe. Tako da taj jedan dio nas na kraju i odumre. Uglavnom, ne znam sto pisem, komplicirano je to.

pa da..yess!
shizofreničar ima milijun ja... i on je "lud".... jer NEMA KONTROLU, pa ga oni što imaju proglašavaju ludim il čim već žele jel..
(vidim tu da monogi vide kod psihotičnih "zloću"..golem ego.. a ustvari to je reakcija na njihov, ništa više :) )
e sad ako je neko ko zalazi u sfere "ludog" jedan duhovnjak i humanist po prirodi, ko der stepphenwolf...on je OBAZRIV.. te sve to šta mu govore vjeruje i kali se na sebi,.....zato i ima hepi end knjiga, jer nie ignorant...dapače . . .
a u svakom slučaju luđaci vide nadsvjesno...............dakle stvarnost... tako da je apatična većina jednako, ako ne i više luda, al eto ona je "jedno" :cerek:

[kor-im]

nie uopće stvar u MRAČNOM dijelu.. to je kvaka.

nego u našoj svrsi..

ma nemaš ti svrhu, oprosti ako te to vrijeđa

a nemaš ni maračan dio
eventualno porive, želje i obrasce ponašanja koje skrivaš, ako si donekle prilagođena osoba, nebitno daješ li tome plus ili minus vrednovanje

[TheNYCityBabe]

nije ni nabijanje na nos baš predivno al ono :D
onda nisi niš bolja od njih

ma nisam mislila to skroz ozbiljno naravno, ali što je je dao si mi dobar argument kad krenu opet prepiranja oko toga...

[malizia]

ma nemaš ti svrhu, oprosti ako te to vrijeđa

a nemaš ni maračan dio
eventualno porive, želje i obrasce ponašanja koje skrivaš, ako si donekle prilagođena osoba, nebitno daješ li tome plus ili minus vrednovanje

ja definitvno nemam ništa..... kad NE ZNAM sve ovo.. :)

dakle imam.. porive..
želje i obrasce ..koe skrivan, jer nisan mračna..
treba mi riječnik...............

nemam svrhu/vrijednost, al dajem vrednovanje....... jer sam prilagođena :confused:

al ja nisam prilagođena, pa me to ne vrijeđa.. :cerek:

[ždralexandrijka]

A može li Shadow biti suprotnog spola??? ali bez homo sklonosti
....molim malo stručniji odgovor...:kava:

[Martian7]

A može li Shadow biti suprotnog spola??? ali bez homo sklonosti
....molim malo stručniji odgovor...:kava:
Po Jungovoj teoriji žene imaju i muški dio psihe (animus), a muškarci ženski dio psihe (anima), a svi imamo i "mračnu" stranu ličnosti odnosno sjenu.

[kor-im]

ja definitvno nemam ništa..... kad NE ZNAM sve ovo.. :)

dakle imam.. porive..
želje i obrasce ..koe skrivan, jer nisan mračna..
treba mi riječnik...............

nemam svrhu/vrijednost, al dajem vrednovanje....... jer sam prilagođena :confused:

al ja nisam prilagođena, pa me to ne vrijeđa.. :cerek:

ma bitno da smo se razumjeli

[MalaPlavaLajava]

Ne. Tako sam se možda osjećala dok sam bila klinka, ali kao zrela osoba - ne, nemam ništa što krijem ili bi željela zadržat za sebe. Ničeg se ne sramim. NI svoje pameti ni svoje gluposti.

Doduše, ja sam normalna :D

[justme0]

svi imaju "drugo ja" koje ne iskazuju javnosti.. ne radimo uvjek ono što mislimo/želimo.. no to naše "drugo ja" nije potpuna suprotnost onome kako se ponašamo kada smo u društvu. zamisli kako bi samo bilo kada bi uvjek radili i govorili ono što želimo/mislimo.. bio bi još veći kaos od ovog kaosa u kojem živimo..

[apollo.]

http://pandc.ca/?cat=carl_jung&page=major_archetypes_and_individuation

Tu je oke objašnjenje sjene i još nekih Jungovih stvari.
I rado bi da netko tko se bavi psihologijom ukaže na greške u tekstu ako ih ima.
Mislim, čisto točnosti radi..

I može preporuka knjige neke koja se bavi Jungovom psihologijom? :cerek:

[coolinesay]

Zbunjujuć naslov teme, ali vrlo jednostavno.

Zanima me, da li svaka osoba ima stranu koju ne želi otkriti, stranu koje se srami, stranu koje se boji ili stranu koju mrzi ili je to sve mit?

Nešto tipa da mrzi svoju obitelj, želi napustiti sve i otići što daleko moguće može, voli osjećat nadmoći na drugima, taji osjećaje spram istog spola, želi da njen život bude viđen što više, osjećaj mržnje i nadgledanja od strane drugih zbog vaše posebnosti, i sl.

Ima li nešto što vi sami tajite, te želite/ne želite podjeliti s drugima i kako se osjećate zbog toga? Osjećate li se manje vrijednim od drugih zbog toga? Imate li volje mjenjati to ili bi ste rađe ostavili nedirnuto? Imate li ikad potebu tražit pomoć od drugih zbog toga? Kako bi ste se osjećali da netko otkrije te osjećaje, te još ako svima počne pričat o njima? Kako prikrivate te osjećaje i sl.?

Zanimaju me stavovi i mišljenja drugih osoba glede toga.

ti si za vrapče prijatelju... :kava:
ne, normalni ljudi se ne osjećaju nadmoćno i posebno i nemaju neke posebne 'tajne' .. :rolleyes: normalni ljudi su jednostavni i ne kompliciraju si život. :o

[haram]

to ti baš nije dobro znaš?
brijem da il imaš noćne more il ne sanjaš baš. :D
(ne znam, možda i nije, nije da postoji pravilo, al ono)

:lol: (sad sam tek vidio repliku...)

... ma zezao sam se, ja se sasvim dobro osjecam na mentalnom planu, nemam drugih licnosti... a slazem se s onim sta je @kor-im rekao, neznam da li bih ja tako dobro...

... a za nocne more : bilo ih je nekad, sad sam samo tuzan poslije vecine snova... isto kao i na javi...

[apollo.]

:lol: (sad sam tek vidio repliku...)

... ma zezao sam se, ja se sasvim dobro osjecam na mentalnom planu, nemam drugih licnosti... a slazem se s onim sta je @kor-im rekao, neznam da li bih ja tako dobro...

... a za nocne more : bilo ih je nekad, sad sam samo tuzan poslije vecine snova... isto kao i na javi...

a ne znam. kod sebe opazih da kad sam počel zapisivat pa preispitivat snove i kad sam se baš počel suočavat sa problemima, noćne more su mi nestale i sveukupno sam postal nekak manje opterečen i više sretan.
ko da mi je teret maknut s leđa..

ne znam, može imat veze i nemora :ne zna:

i nije to druga ličnost, sam jedan dio nas koji se bojimo upoznati :zubo: