Povijest Protestantizma

[adriatic]

. :) . POČETAK PROTESTANTIZMA

Kada je Martin Luter objavio svoje teze pribivši ih na vrata Wittenberške crkve, a nitko se nije našao da ih potrga ili spali, bio je to početak Reformacije. Luter je tražio reformu unutar Crkve ukazujući na njene mnogobrojne opačine i nedosljednosti Osobito je bio ogorčen prodajom indulgencija (oprosta) od kojih su se bogatili pape i lokalni vladari.
Papa ga je pozvao da se odrekne svoga krivovjerja, pa kad se on nije pokorio. bio je izopćen iz Crkve. Imao je podršku svog kneza Fridricha Mudrog i mnogih drugh kneževa, a i Car ga je pozvao da javno izloži svoj nauk. Vladari su se podijeli na pristaše i protivnike Reformacije i bilo je i krvavih sukoba.

Reformacija se brzo proširila i izvan Njemačkog carstva posebno u Skandinaviji, Pruskoj i Baltiku. Pokret se osjetio i u Francuskoj, Švicarskoj, Ugarskoj i Poljskoj.

Brzo su se pojavili razni smjerovi u Reformaciji, ali uglavnom su zadržali tri zajednička načela:

1. Isključivi autoritet Svetog pisma
2. Spas po Božjoj/Kristovoj milosti
3. Svećeništvo svakog vjernika (tj. nepotrebnost posrednika)

Oko mnogih pitanja bilo je sporova, pa i sukoba, a iz reformacijskog pokreta nastalo je mnoštvo samostalnih, manje više nezavisnoh crkava.

Njemački slobodni gradovi i švicarski kantoni prihvatili su reformaciju, a i većina zemaljskih knezova. Uskoro su pod parolom evanđeoskih vrednota, slobode i pravednosti krenuli pohodi na crkvena imanja. Digli su se i seljaci koji su svoja prava tumačili na temelju evanđelja, dok su evangelički baptisti u svoj program uzimali društvene i političke zahtjeve. Baptisti su htjeli društveni život preobraziti u duhu kršćanske praopćine. Baptistima i pobunjenim seljacima pridružio se i Thomas Münzer koji kao temelj vjerovanja nije više priznavao samo Sveto pismo, već i unutarnje prosvjetljenje. S baptistima se 1524/25. priključio pobunjenim švicarskim seljacima, a 1525.g. bio je i na čelu seljačkog ustanka u Tringiji, ali mu je nakon poraza odrubljena glava.

Valja napomenuti da su tada veliku većinu pučanstva (oko 80% ) činili kmetovi – neslobodni seljaci ovisni o svjetovnom ili crkvenom plemstvu. Kmetstvo je na Zapadu nestajalo već u 18. stoljeću, ali je u ostalim dijelovima Evrope potrajalo i u 19. stoljeću. Tako na pr. u Hrvatskoj Ban Jelačić ukida kmetsvo tek 1848. godine

U velikom seljačkom ustanku 1524. i 1525.g., kao pokretačka sila, pored gospodarskih motiva i crkvene reforme, djelovala je i želja da se ponovno uspostavi tzv. "stare pravice». Ustanak je buknuo u znak otpora nastojanjima zemljoposjednika da "moderniziraju" poljoprivrednu proizvodnju. No bunu su 1525.g. zemaljski knezovi u krvi ugušili. Luther je prvo pozivao na izmirenje, ali je kasnije prozvao bunu bezbožničkom i pozvao knezove da bez milosti pobiju seljake. Time je i sam reformatorski pokret oslabio i otvorio put lokalnim crkvama pod upravom regionalnih vlasti. Sam poraz seljaka omogućio je knezovima da se obračunaju i sa ostalim disidentima na njihovom području. Tako je seljački ustanak otvorio i put uspostavljanju modernih apsolutističkih država.

http://users.volja.net/reforma/ref_str1.htm
http://www.geocities.com/povjesnicar/do1530.htm
Luther at the Imperial Diet of Worms

[adriatic]

Kada je 1920. papa osudio njegovo učenje Luther mu je odgovorio s tri spisa (An den christlichen Adel deutscher Nation; Von der babylonischen Gefangenschalf der Kirche i Von der Freiheit eines Christenmensehen), u kojima je iznio vlastite osnovne koncepcije: spas kršćaninu donosi vjera u Kristovu žrtvu iskupljenja, a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja nego Sv pismo.; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutarnju religioznost daje neposredno sam Bog. U svojim istupima težio je i ka jeftinijoj crkvi. Pored stavova koje je zastupao njegovoj popularnosti doprinijela je i njegova elokvencija jer je njegovao humorističan, grub i vulgaran stil. Krajem 1520. god Luter javno spaljuje papinu bulu, a u siječnju 1521. papa ga je zauzvrat ekskomunicirao svojom bulom Decet Romanum Pontificem. Car Karlo V, kao izvršitelj papinske ekskomunikacije pozvao je Luter da dođe na sabor u Worms (u travnju 1521.) kako bi tu Luther opozvao svoje učenje. Luter se pojavio na sabor ali je odbio opozvati svoje učenje tvrdeći kako ne može ići protiv svoje savjesti pa je protiv njega i njegovih sumišljenika izrečena kazna progona iz države (Reichsascht). Tada mu je njegov simpatizer saski knez-izbornik Fridrich pružio tajno utočište u dvorcu Wartburg. U Wartburgu Luther počinje prevoditi Novi zavjet s originalnog grčkog na njemački jezik, što je bio njegov doprinos stvaranju jedinstvenog njemačkog književnog jezika. U to doba Lutherov radikalizam počinje iščezavati te on sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a službenim osloncem Reformacije proglašava kneževu feudalnu vlast.

Prijevodom Novog Zavjeta na narodni jezik Luter je probio led. Uslijedili su prijevodi na mnoge druge narodne jezike i tako je latinski prestao biti "sveti" (:D potpuna besmislica kad se sjetimo da se prvi prijedod na latinski zvao vulgata - vulgus=svjetina, raja) jezik.
Za mnoge je narode prijevod Biblije je ujedno početak književnosti i književnog jezika. Zato Slovenci imaju Dan Reformacije kao državni blagdan.
Mi smo jedan od rijetkih evropskih naroda koji je imao književnost davno prije prijevoda Biblije. ;)

[adriatic]

Oženio se 1525. godine Katharinom von Bora, bivšom časnom sestrom. Brak je bio uspješan, a supruga mu je postala važan oslonac u životu. Na vjerskom planu međutim Luther je doživljavao sukobe i unutar svoga pokreta te se tako razišao s revolucionarnim Münzerom, kao i sa drugim velikim reformatorima svoga vremena - Eramzom Roterdamskim i Zwinglijem.
Luter je oštro istupio i protiv anabaptista tražeći za njih progon i smrtnu kaznu. Njegov vjerni pristaša bio je Melanchthon koji je bio njegov zastupnik na saboru u Augusburgu 1530. godine, a na koji Luter nije mogao doći jer je prognan. Godinu dana ranije, 1529., L. je objavio svoju najpopularniju knjigu
- Mali katekizam, u kojoj objašnjava teologiju evangeličke reformacije jednostavnim i slikovitim jezikom. Godine 1532. Luter prevodi SZ s originalnog hebrejskog na njemački. Iste godine djelo je i objavljeno. U međuvremenu njegov se utjecaj raširio diljem sjeverne i istočne Evrope

Kada je 1525. planuo Seljački ustanak u krajevima gdje su kneževi i plemići bili mahom katolici Luter je pokušao posredovati svojim autoritetom. Ali kada je ustanak zahvatio i protestantska područja (tj područja protestantski kneževa) jako je oštro istupio protiv ustanika i čak pozivao da pobunjenike treba daviti, klati, tajno i javno, tko gdje može, kao što se bijesni psi moraju ubijati.

Do 1537. godine Luterovo je zdravlje bilo ozbiljno načeto. Istovremeno sve ga više zabrinjava preporod papinskog utjecaja (uspjesi Protureformacije), kao i oni potezi koje je on smatrao pokušajem Židova da iskoriste konfuziju među kršćanima i ponovo otvore pitanje Isusova poslanstva. Smatrajući i sebe odgovornim za nastalu situaciju napisao je oštru polemiku protiv Židova, kao i polemike protiv papinstva i radikalnog krila reformista - anabaptista. ;)

[adriatic]

. :) . :) . Anabaptistička ili radikalna tradicija

Radikalna reformacija je pokret duhovne i crkvene obnove, iz kojega nastaje novi oblik kršćanske vjere i življenja. Luterani i kalvini su reformirali doktrinu crkve ali su još uvijek sa srednjovjekovnim rimokatoličanstvom dijelili ideal kršćanske države u kojoj su svi građani kršteni članovi jedne crkve s jednim vjerovanjem. Radikalni reformatori su osporavali ovaj ideal smatrajući da je reforma u skladu sa Sv pismom tek dijelom dovršena.

Pokret radikalne reformacije bio je podijeljen na tri veće skupine: anabaptiste, duhovnjake i evanđeoske racionaliste. Anabaptisti su iznad svega cijenili Bibliju, posebice Novi zavjet. Smatrali su da ne treba reformirati crkvu, već je treba uspostaviti na prastare apostolske temelje. Duhovnjaci su manje pažnje posvećivali vanjskoj, vidljivoj crkvi a više unutarnjem iskustvu duha. Evanđeoski racionalisti su se oslanjali na razum, pri čemu mnogima od njih trinitarne i kristološke dogme stare crkve postaju upitne.

Za anabaptiste temeljno pitanje nije bilo krštenje, već pitanje o ulozi koju civilne vlasti mogu imati u reformiranju crkve. Ovo se pitanje pojavilo na raspravi u Zürichu 1523. godine. Gradsko vijeće u Zürichu nije htjelo prihvatiti promjene za koje su teolozi vjerovali da ih treba učiniti u skladu sa Svtim pismom. Zwingli je smatrao da propovijedanjem treba uvjeriti gradsko vijeće na promjene. Radikalni reformatori iz njegovih redova nisu se slagali s njegovim mišljenjem, smatrajući da zajednica kršćana, vođena Duhom Svetim, treba provesti reforme u skladu sa Svetim pismom. Tijekom dugih rasprava Zwingli i radikalni reformatori sve više su se udaljavali u stajalištima, da bi se 21. siječnja 1525. u potpunosti odvojili. Toga je dana gradsko vijeće u Zürichu zabranilo radikalnim reformatorima propovijedanje i sastajanje. Te večeri radikali su se okupili i krstili međusobno. Gradsko vijeće odgovorilo je naredbom da se prognaju svi ponovno kršteni, a sljedeće godine je za krštavanje odraslih uvedena smrtna kazna. Iako im je bilo zabranjeno sastajanje i propovijedanje, pokret radikalne reformacije raširio se vrlo brzo Europom. :)

[adriatic]

Katarina de Mediči, francuska kraljica italijanskog porekla, bila je kćerka gospodara Firence Lorenca II Medičija. Posle smrti muža Anrija II od 1560. vladala Francuskom kao regentkinja. Po njenom je nalogu 24. kolovoza 1572. izvršen pokolj više tisuća protestanata (Hugenota), poznat kao Bartolomejska noć.

Francuski je kralj Anri IV 1598. potpisao Nantski edikt, kojim se protestantima priznaju ista prava kao i katolicima. Edikt, neprijateljski primljen od katolika, ukinuo je Luj XIV 18.10.1685.

U međuvremenu vođeno je više vjerskih ratova s promjenljivom srećom. Prethodne godine (1571.) kod Lepanta je Don Juan Astrijski porazio tursku flotu, što je silno ojačalo položaj Španjolske i katoličke strane općenito, a kako su ustanici u Nizozemskoj upravo zadali odlučan udarac Španjolskoj, Francuska se morala odlučiti na čiju će stranu.
Vođa Hugenota bio je veliki admiral de Coligny, koji je i bio prva žrtva. Te noći pobijene su tisuće ljudi u Parizu, slijedećih dana u ostalim gradovima, a zatim je još veći broj Hugeota poslan na galije.
No najviše ih je pobjeglo u druge zemlje, što je imalo katastofalne ekonomske posljedice za Francusku, koja je otada postala drugorazredna sila.

http://www.reformation.org/bart.html
[http://www.huguenotsocietyofamerica.org]

[Feniks]

adriatic kaže:
Prijevodom Novog Zavjeta na narodni jezik Luter je probio led. Uslijedili su prijevodi na mnoge druge narodne jezike i tako je latinski prestao biti "sveti" ( potpuna besmislica kad se sjetimo da se prvi prijedod na latinski zvao vulgata - vulgus=svjetina, raja) jezik.

Prvi prijevod Biblije na latinski zove se Itala, Vulgata je prijevod koji je papa Damaz povjerio sv. Jeronimu, koji je taj posao obavio u periodu 383. - 406. godine.

[adriatic]

Feniks kaže:
Prvi prijevod Biblije na latinski zove se Itala, Vulgata je prijevod koji je papa Damaz povjerio sv. Jeronimu, koji je taj posao obavio u periodu 383. - 406. godine.

Ta "Itala" mi je malo dvojbena, no Vulgata je jamačno prvi kompletan i kvalitetan prijevod Biblije na latinski.
No ovo je posebna tema i nema baš veze s protestantizmom. ;)


http://www.bible-researcher.com/vulgate1.html

Scholars now recognize a European type of Old Latin text. And Westcott thinks a North Italian recension (at least in the Gospels) was made in the 4th century and known as the Itala (see LATIN), and which he recognizes in the Itala mentioned in Augustine's De doctr. christ., xv, as "verborum tenacior cum perspicuitate sententiae"; but F.C. Burkitt (The Old Latin and the Itala, 54 ff.) takes the Itala here as referring to Jerome's version. Amid such confusion and the appearance of national or provincial recensions, the Latin church became conscious of the need of a standard edition. There were almost as many types of texts as there were manuscripts: "Tot exemplaria paene quot codices," says Jerome (Preface to Gospels). Independent and unauthorized or anonymous translations—especially of the New Testament—aided by the gross carelessness of scribes, made confusion worse confounded. Augustine complains of this "Latinorum interpretum infinita varietas."

http://www.translators.org.za/indexes/afrikaans/jerome/jerome.html ;)

[adriatic]

Matija Vlačić Ilirik (Mathias Flacius Illyricus) rodio se 3. ožujka 1520. u Labinu gdje počinje i njegovo školovanje. Već je u ranim godinama ostao bez roditelja. Sa šesnaest godina odlazi na studij u Veneciju gdje stječe solidno obrazovanje u poznatoga prof klasičnih jezika Giambattiste Aegnatiusa. Na nagovor svoga ujaka i franjevačkoga provincijala Balda Lupetine odlazi Vlačić 1539. na studij u Njemačku, najprije u Basel a potom u Tübingen. Uz potporu i preporuku tübingenškog prof. hebrejskoga jezika, Istranina Matije Grbca (Mathias Garbitius Illyricus), prelazi 1541. na studij u Wittenberg, tadašnje vodeće prot sveučilište. Već u dvadeset prvoj godini Vlačić postaje Lutherov štićenik, a u dobrim su odnosima ostali sve do L-ove smrti (1546). Pod mentorstvom znamenitoga profesora Philipa Melanchthona stječe magisterij slobodnih umijeća (1544) i postaje profesorom hebrejskoga, a zatim i grčkog jezika u Wittenbergu.

Nakon Lutherove smrti napustio je sveučilište te je predvodio borbu za opstanak protest. pokreta. Naime, nakon Lutherove smrti i teških vojnih poraza vodećih protestantskih knezova na čelu s Philipom od Hessena, najveći broj protestantskih teologa - predvođenih Philipom Melanchthonom - bili su voljni usuglasiti protestantsko učenje s katolicizmom i time učiniti ustupke Rimu i kralju Karlu V.

Na državnom saboru u Augsburgu 1547. vodeći katolički i protestantski posrednički teolozi prihvatili su zajednički dekret, tzv. Augsburški Interim, objavljen 30. svibnja 1548., prema kojemu privremeno (interim) - do sazivanja sveopćega crkvenog sabora - službeni nauk katoličke crkve uz neke male ustupke ostaje obvezujućim i za protstante. Pregovori i borbe između k. i p. su intenzivno nastavljeni sve do potpisivanja "Augsburškoga religijskog mira" (1555) kojim su katolici i luterani u Njemačkoj postali ravnopravni.

Većina prot. povjesničara i teologa smatra kako je upravo ovo razdoblje - između Augsburškogkog Interima i Augsberškog relligijskog mira - bilo najkritičnije za opstanak protestantizma. U tome je razdoblju ključnu ulogu za opstanak protestantskoga pokreta odigrao M.V. svrstavši se odlučno i beskompromisno na stranu Luterova nauka. Iz Wittenberga se Vlačić preselio u Magdeburg, u kojemu je ostao do 1557. god. U opkoljenome Magdenburgu Vlačić piše Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis) kojim potiče i ohrabruje Lutherove sljedbenike da izdrže u borbi za istinu. U Katalogu se ističe kako su od samoga početka kršć. postojali brojni svjedoci istine, evanđelja I. Krista, koji su ustajali i po cijenu vlastita života borili se protiv zloporabe krš. nauka u crkvi, posebice u njezinu vrhu. Vlačić u Magdeburgu počinje pisati i objavljivati prvu sustavnu Povijest crkve (Ecclesiastica historia) nazvanu Magdeburške centurije (Centuriae Magdeburgiensis). Za vrijeme četrnaestomjesečne opsade M. V. upravlja tiskarom te piše i tiska veliki broj svojih djela, utirući i trajno određujući njemački protestantizam.

Smatrao je da je za razvoj reformacije potrebno sustavno sveučilišno obrazovanje pa se uvelike zauzimao za osnivanje sveučilišta u Jeni, gdje je i bio prof teologije od 1557. do 61. god. Zbog tzv. determinističkoga učenja o istočnom grijehu i osporavanja zemaljskome knezu prava na cenzuru sv. udžbenika, Vlačić je morao napustiti 1561. sveuč u Jeni. Početkom 1562. god seli se u Regensburg gdje je radio na osnivanju evangeličkog učilišta i tiskare za južnoslavenske zemlje. Već je 1561. pisao Ivanu Ungnadu, njemačkim plemićima te Primožu Trubaru i Matiji Klombneru u Ljubljanu, obrazloživši im ideju o osnivanju sveučilišta u Regensburgu, pri čemu je posebice naglasio da bi temeljna predavanja iz teol. za studente iz slavenskih zemalja bila na narodnom jeziku.

Društveno-političke i vjerske prilike nisu mu išle na ruku, stoga nije mogao osnovati svoju tiskaru, ali je pridonio da se u postojećoj tiskari tiskaju slovenske i hrvatske knjige.
U Regensburgu je započeo pisati svoje najznačajnije djelo Ključ Svetoga pisma (Clavis Scripturae sacrae). Tijekom 1566. V je prognan i iz R. Često je zbog progona selio, a gradovi Antwerpen, Frankfurt na M., Strasbourg, Mansfeld, Berlin i Basel, samo su usputne postaje u kojima nije našao utočište za smireni život i usredotočen intelektualni rad. Napokon je, uz pomoć vjernih prijatelja, našao sklonište za sebe i svoju brojnu obitelj u jednom ženskom samostanu u Frankfurtu, gdje je intenzivno radio na dovršenju filološkoga komentara Biblije (Glossa compediaria). Tu je i umro 1575. godine, skrhan bolešću i drugim nevoljama.
:)

[adriatic]

Najznačajniji začetnik reformacije u Švicarskoj bio je Huldrich Zwingli.
Djelovao je u Zűrichu. Bio je rimokatolički svećenik, a proučavajući Sveto Pismo došao je do spoznaje da su mnoge doktrine Crkve i njezina tradicija u suprotnosti sa njim. Prihvatio je ideju o opravdanju isključivo po vjeri, a spasu kao daru Božje milosti. Smatrao je Bibliju vrhovnim i jedinim vjerskim autoritetom.


Jean Calvin je djelovao u Genevi, i spada u drugu generaciju reformatora. Svoj teološki nauk je razvio pod Lutherovim utjecajem, u manjoj mjeri Zwinglijevim, čija radikalna učenja nije prihvatio. Svoje glavno djelo je počeo pisati 1536.g. "Institucija kršćanske vjere", što je dopunjavao do konca života. Njegova teologija naglašava Božji suverenitet. Vjeruje da je Bog predodredio prije stvaranja svijeta tko će biti spašen, a tko ne, jer spasenje je Božja suverena odluka i nepromjenljiva volja, koja se očituje u životu pojedinca. Ta doktrina se naziva „predestinacija ili predodređenje “ .

Crkva mu je bile iznad svega, i država je ne smije ograničavati. Vanjskoj organizaciji Crkve je pridavao veći značaj nego Luther. Ona je za njega predstavljala Božju slavu na zemlju, i zajednicu izabranih za spas.
Smatrao je da svi članovi trebaju biti uključeni u upravljanje Crkvom. On je odbacio hijerarhijske odnose, naglasio jednakost, a različitost se je očitovala jedino u službama koje su imali pojedini članovi.

Po njemu postoje četiri temeljne službe u crkvi:
pastori, prezbiteri, učitelji i đakoni.

Dužnost pastora je vođenje bogoštovlja s naglaskom na propovijedi u skladu s Svetim Pismom. Oni predstavljaju crkvenu zajednicu prema van, a prezbiteri vode brigu o članovima. Pastori i prezbiteri zajedno čine konzistorij čija je dužnost praćenje života kršćana u crkvenoj zajednici i raspravljanje o različitim problemima.
Takva ideja je prethodila razvoju demokratskih institucija, te osnivanju reformiranih / prezbiterijanskih crkava u ostalim švicarskim kantonima, Francuskoj, Nizozemskoj, Mađarskoj, Škotskoj, Sjevernoj Irskoj u ostalim područjima Europe, u Americi, te u zemljama Commonwealth-a.
Calvinovi teološki stavovi utjecali su na razvijanje vjeroispovijesti anglikanske crkve (Westministerska konfesija), premda ona nema prezbiterijalnu nego episkopalnu strukturu, s poglavarom na vrhu hijerarhije.

http://pubwww.carnet.hr/rkczg/teoloreligijski/razlike.php

[kerempuh]

pojavom reformatorskih pokreta i odvajanjem novih protestantskih konfesija od katolicke crkve u sjevernoj i zapadnoj europi dolazi i do razlicitog razvoja zapadne i srednje i juzne europe.

protestantizam je donio ukidanje kmetstva, razvoj obrta i manufakture, trgovine i prelazak iz feudalizma u kapitalizam, znacajno doprinjeo nastanku koncepta moderne nacije (u engleskoj nesto ranije, inace u 18.-19. st.) koji je usko vezan za razvitak moderne, teritorijalne drzave. u srednjoj, istocnoj i juznoj europi su katolicizam, pravoslavlje, islam i postojanje velikih nadetnickih imperija - habsburgovci, carska rusija, osmansko carstvo usporili raspad feudalnih odnosa, razvoj moderne drzave i nacije i ove razlike se i dalje osjecaju.