View Full Version : Recesija i život u dvoje
*Majica*
11.02.2010., 10:51
Drage forumašice i dragi forumaši!
Zanima me je li i kako ova recesija utjecala na vaš zajednički život?
Je li se manjak novca/kašnjenje plaća/otkaz na poslu/ i slične situacije u kojima su se mnogi nažalost našli... odrazio na odnos vas i vašeg partnera?
Ako je, na koji način?
Morticia Addams
11.02.2010., 11:12
Hvala Bogu za sad ne osjećamo recesiju, ali poznavajući svog muža on bi bio sluđen do maksimuma da nam je ugrožena egzistencija.
KatarinaRi
11.02.2010., 11:21
:top: za temu.
Utječe...zadnjih par mjeseci...osim kriznog poreza nemamo konkretne udare na standard, ali psihoza postoji. Ja sam na trogodišnjem porodiljnom, ali mi se čini da me posao neće čekati...u firmi tako stvari momentalno idu...što se supruga tiče pritisak na poslu je postao nepodnošljiv...padaju realizacije kao posljedica svega što se događa i kraj se ne nazire...mi smo prije nekih 2-3 godine počeli ozbiljno upravljati budžetom i štedjeti (blago nama jer to uopće možemo) i jedini naš dug je stambeni kredit koji smo nešto i smanjili, ali smo nekim drugim potezima osigurali to da ne možemo ostati gladni i na cesti u slučaju gubitka oba posla....uvjeravamo se da smo spremni na sve, da je zdravlje najvažnije, da treba sačuvati živce...ali nitko nije cijepljen od toga da ako mu padne standard to ne prihvati baš lako...a i ovo iščekivanje je blizu toga...puno razgovaramo, pa smo čak ustanovili da razgovaramo i previše, previše dramimo, analiziramo...ali čovjek nemože protiv sebe...da ne kažem da se usput ova zima razdužila u pm pa to neizlaženje iz kuće utječe na živce...nadam se skorom proljeću i nekom novom optimizmu.
gospoja
11.02.2010., 11:31
nama je trenutno dobro, samo kaj je problem kaj se bavimo takvim poslovima da nam sutra može propast zajenička firma i dragi ostat bez posla...
zato ja paničarim i non stop sam u nekom grču, jer znam da sutra može sve otić u kur...
i mislim da mi to utječe i na odnos sa partnerom
jahorinka
11.02.2010., 11:38
na nas je utjecalo tak da nam je odgodilo zajednički život do daljnjeg :/
njemu nisu produžili ugovor, a ja završavam faks, a znam da nisu ludi za pripravnicama u ovo doba :zubo:
Cordelia
11.02.2010., 11:42
Drage forumašice i dragi forumaši!
Zanima me je li i kako ova recesija utjecala na vaš zajednički život?
Je li se manjak novca/kašnjenje plaća/otkaz na poslu/ i slične situacije u kojima su se mnogi nažalost našli... odrazio na odnos vas i vašeg partnera?
Ako je, na koji način?
Mi osjećamo recesiju i to dobro, jer je dragom firma otišla u materinu i da nema njegove inovacije koju prodajemo bilo bi nam kuku i lele s obzirom da sam ja zbog zdravlja davno bila prisiljena dati otkaz ( imam sitni hobi s kojim nešto zaradim ali to je otprilike za džeparac ne za život). Ali nije se to odrazilo na naš odnos. Nije nam ovo prvi, a vjerojatno ni zadnji put da smo u stisci s lovom.
KatarinaRi
11.02.2010., 11:47
Mi osjećamo recesiju i to dobro, jer je dragom firma otišla u materinu i da nema njegove inovacije koju prodajemo bilo bi nam kuku i lele s obzirom da sam ja zbog zdravlja davno bila prisiljena dati otkaz ( imam sitni hobi s kojim nešto zaradim ali to je otprilike za džeparac ne za život). Ali nije se to odrazilo na naš odnos. Nije nam ovo prvi, a vjerojatno ni zadnji put da smo u stisci s lovom.
Neznam što bi to uopće značilo "utjecati na odnos" tj. na što je autorica mislila...mi se isto volimo i podržavamo, ali sada puno više pričamo od problemima, za razliku od prije kad smo po globusu pikali kamo na sljedeće putovanje...trošimo puno vremena da dignemo jedno drugo...
Tamperlina
11.02.2010., 11:54
Kod nas se recesija poprilično osjetila, neizvjesnost kod MM-a tko će letit iz firme, a tko ostaje. U zadnjih godinu dana je preživo 4 čistke!! S jedne strane nastupi olakšanje, al opet se ne možeš opustiti jer vidiš da stvari ne idu na bolje i da će biti još rezanja :flop:
Smanjili smo luksuze i odrekli se nekih stvari, al nam standard nije jako opao iako sada postoje neke naznake da će biti i daljnjih rezanja troškova. Uglavnom, egzistencija nam nije ugrožena tako da smatramo da se nemamo pravo žaliti. U svakom slučaju, financije su gadna stvar u vezi i uzdrmaju i najčvršće parove :tuzni:
mala hijena
11.02.2010., 11:57
Utjecalo je dosta.
Nema komocije, nema trošenja love na zabavu, nema kovanja velikih planova.
Ta vanjska frustracija utječe na raspoloženje generalno, pa tako i na intimu s partnerom.
Ljubav nije manja, ali je život teži.
*Majica*
11.02.2010., 12:08
Neznam što bi to uopće značilo "utjecati na odnos" tj. na što je autorica mislila...mi se isto volimo i podržavamo, ali sada puno više pričamo od problemima, za razliku od prije kad smo po globusu pikali kamo na sljedeće putovanje...trošimo puno vremena da dignemo jedno drugo...
Ne mogu generalno objasniti na što sam mislila kada sam napisala "utjecala na odnos".
Ali evo nekih primjera: jeste li napetiji, zabrinutiji, više pod stresom no inače, dolazi li lakše do svađa i prepirki, jeli vam opao libido i želja za sexom, jeste li odgodili neke planove, jel li vas ova situacija još više zbližila/udaljila, razgovarate li više/manje no inače, i slično.
Ovo su samo grubi primjeri, jer opet - različite situacije različito utječu na ljude.
Baš smo neki dan o tome pričali. Imali smo sreće. Nadam se da će tako i ostati.
Kad se cijelo sranje zavaljalo, pretpostavljali smo da će pogoditi i nas jer smo u ‘nevitalnim i luksuznim’ (nažalost, u Hrvatskoj kultura se smatra luksuzom) branšama.
Ipak, nekim čudom standard nam nije pao.
U prošlu godinu smo krenuli nešto štedljivije nego inače i opreznije smo baratali novcem, no ipak se nismo pretjerano odricali.
Godišnja zarada nam je uvijek bila znatno iznad prosjeka, a nedavno smo ‘ravnali’ prošlu godinu te smo utvrdili da smo radili više, prihodi su nam, unatoč kp koji nam je otkinuo dobar komad, ostali isti kao i pretprošle godine. Troškovi su također ostali isti, no u njima je manje luksuznih stavki.
Znači, krizu smo osjetili tako što nam, unatoč većem broju projekata, zarada nije rasla.
Što se našeg odnosa tiče, u početku smo bili zabrinuti i napeti, no opustili smo se i trudimo se zadržati pozitivan stav.
Ovo nas je naučilo da dogovaramo i planiramo troškove.
Utjecalo je i na količinu zajedničkog vremena jer se manje viđamo i umorniji smo.
Ipak, vjerujem da je naša ljubav ostala neokrznuta.
Snorki_Snorkić
11.02.2010., 22:45
Ne mogu generalno objasniti na što sam mislila kada sam napisala "utjecala na odnos".
Ali evo nekih primjera: jeste li napetiji, zabrinutiji, više pod stresom no inače, dolazi li lakše do svađa i prepirki, jeli vam opao libido i želja za sexom, jeste li odgodili neke planove, jel li vas ova situacija još više zbližila/udaljila, razgovarate li više/manje no inače, i slično.
Ovo su samo grubi primjeri, jer opet - različite situacije različito utječu na ljude.
Eh...i nije baš utjecala. Mi recesiju živimo zadnjih pet godina,odrekli smo se svega do minimuma još prije pet godina, tak da nam se i ništa nije promijenilo.
Dal smo zabrinutiji ili napetiji...jednako kao i prije pet godina. Jesmo li pod stresom.... da, isto kao i prije pet godina. Svađe i prepirke dolaze kako dolazi pms. Ostalih dana je ok, jer znamo gdje smo i zašto smo tu. O odgodi planova, hmm...tu bi se puno dalo. Odgodili smo odlazak na more svaku godinu zadnjih pet godina, odgodili smo želju da nas bude više ( bebicu ), o šopingu ženskih krpica, kozmetike i slično da i ne govorim. Kazalište, kino, koncerti...ništa zadnjih pet godina. Želja za sexom... hehehe, tu bi uvijek odgovorila moglo bi i bolje ( žešće ), bila recesija ili ne, hehehe...
Što se razgovora tiče, mi uvijek blebećemo o svemu i svačemu tak da....
Dal nas je zbližila.....jednako se volimo, imamo jednak cilj. Ponekad napravimo retrospektivu zašto smo tu u situaciji u kojoj jesmo, što smo od ciljeva i planova do sada napravilia, i naravno....gdje idemo i do čega želimo doći.
Tak da ova recesija nije napravila ništa drugačije što se tiče nas samih. A život te uvijek šamara, bila recesija ili ne....
The_Mala
11.02.2010., 23:46
na nas je utjecalo tako da nismo više u istom gradu.
naime, on je radio i stanovao u gradu u kojem ja živim i studiram. pošto je dobio otkaz, nije imao kako plaćati stan i morao je odseliti... :(
Absolutely*
12.02.2010., 00:26
Na nas je utjecalo utoliko što smo morali smanjiti neke troškove za "zabavu", izlaske i slično.Makar nikad nismo puno ni izlazili,voljeli smo katkad otići nekamo i ne misliti koliko novca ćemo potrošiti,međutim... Sad je to malo problem. Utoliko sam i ja živčanija jer mi je bitno katkad otići van i zaboraviti na sve obveze kojih svi mi,vjerujem,imamo i više nego što je potrebno.
Također su nam uletili neočekivani troškovi u vidu zubara,baš u najgore vrijeme, no ne možemo odgađati nešto toliko bitno. Btw,znate vi koliko košta pristojan zubar????
Isuse Bože mili. :(
Mislim da je najtužnije od naših odricanja zapravo odgađanje vjenčanja. Jako smo se veselili tome, trebalo je biti ubrzo,no odustali smo od tog plana bar za sljedećih godinu dana.
Hm.
To je utjecalo na nas. Ne toliko na naš odnos u smislu ljubavi, naravno da se jednako volimo i bez toga, ali... ne znam...
Nekako mi je to jako tužno.
Edit: a nismo planirali vjenčanje od miljon eura,dosta bi bilo...stajaznam... 3000? No sad dići kredit...
Nenenenene.:(
simply_black
12.02.2010., 10:08
Oboje radimo, hvala Bogu, ali morali smo smanjiti neke troškove. Uglavnom kupovinu svega što nije prijeko potrebno. Takođe smo odložili i dizanje kredita za stan i kupovinu istog. Neka čeka bolje dane.
Nije se odrazio na intimu u smislu da se svađamo i sl., no zabrinutiji smo, opterećeniji, jer oboma se lako može desiti da ostanemo bez posla. S druge strane i zahvalniji smo :ne zna:
Imali smo sreće, gledajući neke druge oko nas :(
Recesija mi je samo potvrdila da sam dobro napravila što sam se rastala.Ostala sam bez plaće prije par mjeseci,i molila bivšeg da alimentaciju uplati malo ranije jer smo cure i ja ostale bez kune.:(
Odgovor je bio:to je tvoj problem.Inače on moju plaću zaradi za 2 dana.:eek:
Posao sam promijenila,za još bolji!Pa je ostao bez teksta,jer sam u njegovim očima ona koja ne može bez njega!
*Majica*
12.02.2010., 12:17
Recesija mi je samo potvrdila da sam dobro napravila što sam se rastala.Ostala sam bez plaće prije par mjeseci,i molila bivšeg da alimentaciju uplati malo ranije jer smo cure i ja ostale bez kune.:(
Odgovor je bio:to je tvoj problem.Inače on moju plaću zaradi za 2 dana.:eek:
O moj Bože! Kakav je to otac?!?!
Da ga nije briga za vlastitu djecu... užasno!
Tebi sama45 svaka čast, na trudu i borbi za svoju djecu i sebe!
:top:
Marmelada4
12.02.2010., 13:05
Na nas je pozitivno utjecala :D
Ništa se nije previše promjenilo osim što smo se zapitali na što sve trošimo taj silni novac, da li su nam zbilja potrebne tri kreditne kartice, možemo li uštedit više nego do sada?
Pa smo se riješili svih kartica, počeli koristit keš (nevjerovatno kako ti se percepcija o potrošnji promjeni kad plaćaš gotovinom!), otvorili novu štednju, nek se nađe.
*Majica*
12.02.2010., 13:41
Također su nam uletili neočekivani troškovi u vidu zubara,baš u najgore vrijeme, no ne možemo odgađati nešto toliko bitno. Btw,znate vi koliko košta pristojan zubar????
Isuse Bože mili. :(
Znam draga, znam...užasno! Na svom zubu iskusila...
Da sam barem to ranije znala...i studirala stomatologiju... :rofl:
kokosh_anel
12.02.2010., 14:00
U zadnjih cca godinu dana živjeli smo malo skromnije i odrekli se nekih stvari (kupnja novina, fancy ne-potrepština i sl.).
Al prije 3 tjedna šok na kvadrat - ja ostala bez posla. Međutim tek sad vidim kakvu podršku imam u njemu tak da sam na najgori mogući način spoznala da je ova čitava situacija s recesijom na nas u biti pozitivno djelovala.
Stvarno, da nemam njega ne znam kak bi to normalno proživljavala.
marincezg
12.02.2010., 20:25
Drage forumašice i dragi forumaši!
Zanima me je li i kako ova recesija utjecala na vaš zajednički život?
Je li se manjak novca/kašnjenje plaća/otkaz na poslu/ i slične situacije u kojima su se mnogi nažalost našli... odrazio na odnos vas i vašeg partnera?
Ako je, na koji način?
recesija za sada nije utjecala na naš zajednicki zivot, novca imamo kao i prije, nista manje, za sada malo i vise, samo neznam do kad. placa malo kasni, nista strasno.... a odnos mene i muza je napetiji ne zbog love ili neceg takvog nego zbog njegove mame i seke, pa dolazi do svadje izmedju nas i nerazumijevanja a to mi je grozno....
Orleanska I.
12.02.2010., 23:15
Nama recesija nije utjecala nikako na naš život jer od početka zajedničkog života živimo kao da smo u recesiji. :D (On zaposlen, a ja preko studentskog.) Jedino pati društveni život, izlasci, putovanja, koncerti i sl.
Svađe oko novca nema, ali ima puno maštanja i već odavno imamo listu što ćemo sve kupiti i što ćemo si priuštiti jednog dana kad budemo imali novaca. :)
MalaPlavaLajava
14.02.2010., 15:27
Super tema, ne volim "idaliziranja". Moj stav je - u dobru i u zlu. Pa...
black leather
14.02.2010., 18:29
Nazalost,utjecalo je!Mojem dragom su skinuli plaću za 50 posto,imaju još posla za 1 tj i onda se ne zna šta će biti.A taman smo počeli zajednički život i krenuli da ćemo uređivat stan,tako da ništa za sada od toga.Stisnuti smo u maloj sobici i nadamo se boljemu,ma bitno je da smo skupa i da se volimo :)
Marica Carica
14.02.2010., 19:02
Nama recesija nije utjecala nikako na naš život jer od početka zajedničkog života živimo kao da smo u recesiji. :D :lol:
:zubo:
bas htjedoh reci
u nekim vidovima je recesija na mene utjecala u pozitivnom smislu
iako i ja i muz radimo i nista se nije znacajno promijenilo, sva ta fama oko recesije me natjerala da napravim inventuru svog zivota i zapitam se sto mi je to uistinu bitno
nekako paralelno sam se sjetila onih ratnih godina: otac mi je vec odavno bio umro, a majka nezaposlena, ja skolarac. Otvoris firzider a ono "ubi promaja" :lol: . zagreb za nezaposlenu samohranu majku u ono ratno vrijeme je bio itekako "hard-place-to-be"
i kad na to pomislim sjetim se na koji nacin sam si zadovoljavala razlicite potrebe onda, kad stvarno nismo imali - pa je ipak nekako bilo
to me dovelo do spoznaje, tj podsjetilo koliko u stvari malo trebam da bih bila istinski sretna
A od konkretnih stvari smanjili smo luksuz:
manje se izlazi, putovali smo manje nego inace u zadnjem razdoblju (ajd dobro ulogu igra i ovaj snijeg zadnjih mjeseci). Vise se sheta i vozi bicikl, biraju "besplatni" vidovi provodjenja slobodnog vremena (tipa forum :rofl:, druzenje, drustvene igre etc...), a manje se shopingira. Ukinuli smo i neke bespotrebne pretplate.
Cak smo u zadnjem perioud uspjeli i ustedit vise nego inace :ne zna:, pretpostavljam zato sto smo procesljali troskove.
*najTanja*
14.02.2010., 21:45
joj, nas je ovo sve baš unazadilo..baš smo u nekoj lošoj fazi..pogotovo jer sam ja, u ovo vrijeme i krenula u vlastiti posao pa imam za sada više troška nego dobiti (što je i normalno na početku)..dosta smo oboje napeti al trudimo se nekak gurat..ima dana kad smo mrzovoljni, ima dana kad se samo smijemo i šalimo na račun love..mislim, nije nam ogromna kriza, al nam je puno gore neg inače..nadam se da ćemo što prije izgurat jer oboje primječujemo kako nam odnosi dosta pati zbog tih nervoza..
Konkretno ovu krizu smo novcano osjetili tako sto sam ja ocekivala povisicu plate za novu godinu - a nisam je dobila.
Ni povisicu, ali ni novogodisnji dodatak koji inace daju svake godine - kao ni bilo ko u firmi...umjesto toga dijelili su otkaze... :(
Tako da u zadnja 2 mjeseca radim vise, a za istu platu... :D
Generalno u zadnjih godinu dana zivimo bolje i uzivamo i trosimo vise nego ranijih godina...poklopile se neke karte pa je tako ispalo...
Ja i dalje mnogo trosim na druge i nisam bas dovoljno pazljiva s novcem...on je mnogo trezveniji, ali on je i osoba koja teze podnosi krizne periode, tj. vise ga pogadjaju nego mene...ja sam vjeciti optimista...dovoljno je reci da sam se usred recesije nadala povisici... :D
Medjutim na pocetku zajednickog zivota smo prezivjeli svoju malu recesiju...imali velike planove o renoviranju i svemu, a oboje ostali bez posla...on godinu i devet mjeseci nije mogao naci posao, ja na srecu nakon mjesec dana, ali od jedne platice se tesko zivjelo...nasla sam i honorarni posao, ali nije bas bilo za razbacivanje...
Njegovu prvu platu (dakle mjsec kad su napokon dosle dvije plate u domacinstvo) proslavili smo slalomom sa kolicima u trgovini izmedju polica sa slatkisima, grickalicama, sokovima, sladoledom...trpali smo kao da nismo imali sta jesti 10 godina...po principu - daj nam svega i daj nam puno...a sve slatkisi i gluposti i besmislice za koje ranije nismo mogli izdvajati puno... :D
I ta teska vremena su nas zblizila na svoj nacin, kao sto su nas lijepa i dobra vremena priblizila jer smo imali vise vremena posvetiti se jedo drugom i nismo imali briga, mogli smo biti skoncentrisani samo na sebe i svoju ljubav...teska vremena su na drugi nacin obogatila nasu vezu jer smo vise dijelili jedino sto smo u tom momentu imali za dijeljenje :D (malo zekim i karikiram) - svoju ljubav i razumijevanje, bili smo podrska jedno drugom, tjesili jedno drugo, vidjeli koliko smo spremni boriti se za nasu malu zajednicu...
I lijepa i ruzna vremena dobru vezu ucine jos samo dubljom i kvalitetnijom, svaki period na svoj nacin...
Losu vezu pokvare i dobra i losa vremena...recimo ljudi se obogate pa se on krene klinciti i ganjati maloljetnice ili ona pocne placati maloljetne sevce...s druge strane u losoj vezi kad im krene nizbrdo - tek tad ispliva ono najgore iz njih na povrsinu, krenu se ujedati... :ne zna:
Ainless Villia
16.02.2010., 17:46
Pa ovako...moram reći kako sam ja jedna od rijetkih kojoj se posrećilo financijski prosperirati - upravo u ovoj krizi. Naime, prije par mjeseci dobila sam posao, i to odmah stalni...To me jako iznenadilo, poglavito zato što je u državi situacija toliko loša sa upošljavanjem novog kadra u bilo kojem sektoru.
Upala mi je sjekira u med:D
Tome dugujem što ja i mm prvi put nakon dugo vremena imamo otvoreni zajednički računčić u koji poput para hrčaka spremamo papirnatu po papirnatu na hrpicu, ne bi li oformili "zanedajbože" fond...o kojem smo prije mogli samo maštati.
Naravno da bi se taj fond dao i prenamijeniti za, recimo, bebača kojem se uskoro nadamo:D
mish mali
16.02.2010., 19:07
Eh recesija :) Što reći - osim da sam jučer konstatirala s mojim mm da smo sad ponovno kao kad smo bili studenti - da moramo paziti na doslovno svaku kunu i da nemamo niti kune viška. Naime, ja sam nakon 2,5 god ostala bez posla i plaće ( 6000 kn ) pa si zamislite život sa 13000 kn i sa duplo manje.. Živi smo i dalje - jedino što radim obračun na početku mjeseca - toliko za režije, toliko za kredit, pa hrana, kemija i sl..... više nema neograničenog špeceraja ( pogotovo na slatkiše i 10 vrsta sokova ), zatim nema dostave ( sad jedemo pizzu iz domaće radinosti ), nema putovanja ( niti uobičajenog proljetnog a bome ni ljetovanja ) nema nove odjeće, obuće...ili bilo čega bespotrebnog... strogo vodim računa o nižoj tarifi pa tad aktiviram perilice, računi za mobitele srezani sa cca. 200-250 kn na 50-ak kn mjesečno, nema časopisa, nema novina...
A naš međusobni odnos - manje više isti ( jedino kad me drma pms onda izražavam nezadovoljstvo i strah ali srećom i to brzo prođe )
Do daljnjeg su odgođeni planovi - tipa vl stana, bebača i sl :(((((
marioreni
18.02.2010., 10:26
osjetimo i te kako....ali opet, sjetim se tate koji je odrastao u domu i trebao je biti otpisan slučaj...i mame i tate kad su počeli hodati...nisu imali nasljedstva (odn. imali su ali im pokrala rodbina).....nisu imali ništa...sada su ljudi s faxom i super karijerama iza sebe....ok tada je bilo prosperitetno vrijeme...ali ipak, ljubav je opstala i staroj nije bilo važno što stari ima samo jednu jaknu....a danas je neko bolesno vrijeme i druga su mjerila...tužno...
coldasice
18.02.2010., 11:02
Uf, di me nađe:D
Normalno da osjetimo, nažalost ni prije toga nismo bili u dobroj situaciji, nekako nam se minus stalno povećavao koliko god da smo mi štedjeli.
Ali sada je još gore, mislim što se tiče mene i muža mi smo navikli cijeli svoj život štedjeti i uskraćivati si neke stvari, rijetko kada odlazimo van na kave, a vani smo jeli zadnji put prije 10 godina.
Najveći problem je s malenom, kako joj objasniti da joj ne možemo u mjesečnoj kupovini kupiti igračku od 60-100 kn, ili da ne može, kao prije, svaki dan otići u obližnju trgovinu i kupiti si čokoladu, čips ili sladoled.
Ali što se tiče odnosa u braku, baš nije nikako utjecalo na nas i ne vidim zašto bi, ja sam u 2 mj dobila otkaz i postalo je još gore, sad sam na čuvanju trudnoće i opet čekamo nekakve papire s komisije da dobijem i to malo crkavice, da nismo frustrirani - jesmo, ali to nema nikakve veze sa odnosima među nama.
Evo npr. za rođendan mi je kupio hamburger (jer kako sam trudna to mi je ono :cerek:) potrošio je 15 kn, a ja sam bila presretna jer se sjetio svojoj trudnici ispuniti želju.
Ja sam se odavno pomirila s činjenicom da ćemo se cijeli život boriti da djeci i sebi pružimo kakav takav život ali najvažnije je da se borimo zajedno i da to unatoč svim sranjima činimo s puno međusobne ljubavi.
sonja6.6
18.02.2010., 11:11
Mi smo uvijek imali dovoljno i tako je i sada. Mene samo pogađa kako je to sve utjecalo na ljude oko nas. Tako da mogu reći samo da smo mi pravi sretnici.:mig:
marioreni
18.02.2010., 13:38
Mi smo uvijek imali dovoljno i tako je i sada. Mene samo pogađa kako je to sve utjecalo na ljude oko nas. Tako da mogu reći samo da smo mi pravi sretnici.:mig:
mda...nemaju svi starce koji su im ostavili nekretninu....nemaju svi muža privatnika itd......lupam ali kužite me
U prvo vrijeme je bilo gadno, pred jedno godinu dana.
Dragi ima siguran posao, tu i tamo se zaljulja malo, ali nema strahovanja zbog toga. Ja sam pred godinu i sitno dana prestala raditi, paralelno s vremenom vidjela da velik dio mojih kolega iz branše samo dobija otkaze a nikoga se ne zapošljava, i oprala me teža depresija. Koja je trajala par mjeseci. Na sreću, izdržali smo (financijski a bome i emotivno, bilo je gadno); a onda je kod mene proradio inat i sama sam si našla dovoljno posla da sad zarađujemo cca jednako. Dobra stvar je što radim od doma, tako da provodimo puuuuuuuno više vremena zajedno (prije sam bila na poslu od cca 8:30-9 do 18-19h svakodnevno), pa si mogu priuštiti mjesec dana krvavo raditi (10ak sati dnevno pred kompom), a nakon toga mjesec-dva sve 4 u zrak i mozak na pašu.
Tako da, generalno gledajući, pomoglo nam je u smislu da vidimo da smo jedno uz drugo i kad je frka i kad ne cvjetaju ružice, i da možemo.
Ima ona stara: Nije sve u ljubavi, ima nešto i u lovi :D
Ainless Villia
18.02.2010., 14:05
mda...nemaju svi starce koji su im ostavili nekretninu....nemaju svi muža privatnika itd......lupam ali kužite me
čemu ova zavidna ironija :kava: žena je samo rekla kako je kod njih, što nikako ne znači da nisu vlastoručno zaradili svaki euro koji troše.
s druge strane, njoj "dovoljno" može značiti i to da ona i suprug imaju sasvim prosječna primanja ( dakle nekih 10-12 tisućica mjesečno - ukupno ), pa, ukoliko nemaju kredita, zbilja i mogu solidno živjeti.:ne zna:
ponavljam, sve ovisi što nekome "dovoljno" znači.
nekome je to nekoliko tisuća eura...:kava:
uglavnom, bottom line je da nije fer ovako komentirati ljude o kojima ne znaš ništa, pogotovo ako te na to motivira vlastito nezadovoljstvo i ogorčenost.
jawahell
18.02.2010., 14:07
Dobra tema
Pa pokrivamo se koliko imamo dekice. "Projekti" kao dječja soba su malo odgođeni, Amex peglamo malo češće i sve manje plaćamo kešovinom, izlaske smo potpuno reducirali (što zbog osobnih, što financijskih razloga) ...
Mislim da nas je sama frka još više zbližila pa sada manje njupamo vani a više zajedno skuhano u našoj kuhinji ... no preživjeli smo puno gore trenutke kada smo zajedno jedva sakupili za 2 porcije pohanog sira, sa tartarom, u Hamby-u na trgu...
Kod nas je "zanimljivo". Taman prije ove krize smo se nekako poizvlačili iz minusa i mislili da će se sada lakše disati. :rolleyes: Uglavnom, nismo nikad puno trošili, a sada to funkcionira takko da on stalno "viče" da nemamo (ne zlobno ni agresivno nego upozoravajuće), a ja u odgovor na to smišljam načine da uštedim. Štedi se na sve strane, ne izlazimo i ne kafenišemo kao prije, više se s prijateljima družimo u kućnoj atmosferi. Izbacili smo noćne izlaske, jedenje vani, kupovanje nepotrebnih stvari, vozikanje kako se tko sjeti... On je dosta opterećen tim novcima, nekako bi htio da živimo a da se novci ne troše pa onda ulazimo često u objašnjavanja na što smo potrošili novce. Bude i trzavica, ali općenito nije strašno. Nismo rastrošni ni jedno ni drugo pa nekako se zajedno čudimo ljudima koji kukaju da nemaju a frižideri i ladice puni gluposti na koje mi ne trošimo ni kad imamo novaca. :mig:
sonja6.6
18.02.2010., 15:31
čemu ova zavidna ironija :kava: žena je samo rekla kako je kod njih, što nikako ne znači da nisu vlastoručno zaradili svaki euro koji troše.
s druge strane, njoj "dovoljno" može značiti i to da ona i suprug imaju sasvim prosječna primanja ( dakle nekih 10-12 tisućica mjesečno - ukupno ), pa, ukoliko nemaju kredita, zbilja i mogu solidno živjeti.:ne zna:
ponavljam, sve ovisi što nekome "dovoljno" znači.
nekome je to nekoliko tisuća eura...:kava:
uglavnom, bottom line je da nije fer ovako komentirati ljude o kojima ne znaš ništa, pogotovo ako te na to motivira vlastito nezadovoljstvo i ogorčenost.
Hvala draga na podršci:cerek:
A što se tiče našeg "dovoljnog" podstanari smo, nemam nikakvu nekretninu u vlasništvu čak ni auto, mjesečni prihod nam je sedam tisuća kuna i ja nemam siguran posao...ali ja smatram da je nama to dovoljno!
:top:
marioreni
18.02.2010., 16:25
čemu ova zavidna ironija :kava: žena je samo rekla kako je kod njih, što nikako ne znači da nisu vlastoručno zaradili svaki euro koji troše.
s druge strane, njoj "dovoljno" može značiti i to da ona i suprug imaju sasvim prosječna primanja ( dakle nekih 10-12 tisućica mjesečno - ukupno ), pa, ukoliko nemaju kredita, zbilja i mogu solidno živjeti.:ne zna:
ponavljam, sve ovisi što nekome "dovoljno" znači.
nekome je to nekoliko tisuća eura...:kava:
uglavnom, bottom line je da nije fer ovako komentirati ljude o kojima ne znaš ništa, pogotovo ako te na to motivira vlastito nezadovoljstvo i ogorčenost.
nije bilo podbadanje niti ironija....niti sam mislio na dotičnu forumašicu....ja i žena imamo zajedno 14 i pol somova mjesečno (nakon što nam Jaca uzme 650 kn, toliko ostane)....minus kredit za stan (4 tisuće) ostane 10....ali tu je uređenje stana, računi, auto, dijete......minus na računima koji se vuče od uređenja novog doma....i kaj ostane? pa ne baš puno.... s druge strane nekima u našoj blizini je ljepše iako imaju manja primanja od nas....ali starci im ostavili nekretnine pa mogu s lovom koju zarade i raspolagati....ali daleko od toga da sam frustriran...samo mi je teško što sa svojim faxom (koji nije bio lak) i sa poslom koji se vani masno plaća - ovdje ne mogu pristojno živjeti...stvar otežava to što je moj otac radio vani i dobro zarađivao, pa sam odrastao u dobrostojećoj obitelji......ali opet, sretan sam da u ovoj banana državici koju vode lopovi uopće još i imam posao...
dakle, htio sam reći da stanje u krizi uvelike ovisi o tome tko je kako startao..ima li cijelu plaću na raspolaganju i sl.
znate nije lako gledati svoju pametnu i lijepu ženu kako šljaka na poslu ko konj a rado bi bila s našom malom kćerkom i gledati glupavu i neobrazovanu ženu jednog poznanika kako se `ladi i preserava sa svime što joj njezin "poduzetnik" kupi....i kako sjedi doma samo rađajući jedno za drugim....i ja bi više djece....pas mater :-)
sreća u "nesreći" je da smo oboje skromni iako smo oboje odrasli u obitelji gdje smo imali sve..i previše, što bi se reklo...tak da nas to nije tako drastično pogodilo.....više ja imam nekih problema jer želim djeci omogućiti što i moj otac...ali izgleda da ću morati kao on - van....ako dobijem ikad priliku....
Baš se za par tjedana selim kod dragog i moram priznati da mi zbog ove recesije nije svejedno.
Inače, imali smo sreće što smo si stan sredili bez kredita i bez dugova, što je za prilike i Lijepoj našoj veliki plus, tako da su nam plaće praktički čiste. Stanarinu ne plaćamo, režije i ostalo ćemo podjeliti tako da ne bi trebalo biti problema.
Nismo rastrošni, tako da se nadam da ćemo znati pametno rasporediti novac i da ćemo nešto i uštedjeti. Ako svako toliko odemo u kino i na pizzu ili na koji koncert nama je to dovoljno.
Naravno, sami smo pa je lakše i ne možemo se uspoređivati sa nekim našim frendovima koji imaju djecu i kojima je sigurno teže nego nama.
Nadam se da će ovoj recesiji uskoro biti kraj (optimist) jer je zabrinjavajuće pratiti koliko ljudi ostaje bez posla.
Očito se svako rasteže koliko može. Mi smo prije imali više jer je MM uvijek radio prekovremeno, pa u fušu i tako se moglo nešto zaraditi. Sada je sretan ako ima što raditi i u redovnim satima, a fuša baš i nema jer ljudi nemaju novaca. Nervozni smo naravno oboje. Evo meni je maloprije sjela plaća. Uzela sam token, platila režije, vrtić, kredit za auto (staro 10 godina), kvartalnu ratu životnog i ostalo mi je taman za dva rezervara goriva (ne do nule nego do crvenog minusa). A frižider doma prazan. Njegova plaća dolazi prvog. Što znači da sad imamo 10 dana ili hranjenja kod staraca ili do ibera u minus da bi kupili nešto za jesti. Al, eto, nadamo se poboljšanju :)
La_LuNa
21.02.2010., 02:19
mi smo si bas u prosloj "kriznoj" godini napikirali raditi svadbu, polako sredjivati stan i tak to.. da nije bilo staraca (evo, iskreno priznajem) ne bismo uspjeli. zahvaljujuci njima napravili smo i svadbu (mozda da naglasim da je bila manja, 75 ljudi, i da smo stedjeli gdje god smo mogli) i koliko toliko sredili stancic.
ja sam nekako navikla na minus (obzirom da sam na pola radnog vremena i minus mi iznosi koliko bi mi iznosila i puna placa, tako da kad dobijem posao na puno radno vrijeme, vjerujem da cu se iscupati iz njega), al me danas strefilo kad sam vidjela koliko je i on u minusu :( al dobro, sami smo si krivi, kupili smo auto (rabljeni) na kredit, otislo na jos neke pizdarije..
sto se posla tice, on je lani (da, da, u jeku recesije) dobio posao na neodredjeno (veeeeeelika sreca da je u profitabilnoj firmi koja se i u ovo vrijeme siri) a moj posao je koliko toliko siguran za narednih par godina, plus sto cekam da mi se pocetkom tjedna jave s natjecaja - u tom slucaju dobila bih posao s punim radnim vremenom, i to vrlo vjerojatno za stalno.. sve u svemu, na tom polju imamo oooooogromne srece!
jedino na cemu smo do sada osjetili recesiju je bila moja bozicnica koja je bila srezana 50% (zagreb grad, ne moram dalje - i ovo sto smo dobili svejedno nije malo)
spremamo se polako graditi svoju kucu, i bojim se da cemo tek tu osjetiti prave probleme.. bez kredita nece ici, e sad, vidjet cemo koliko nas je ikoja banka spremna kreditirati u ovo vrijeme..
sve u svemu, ne mogu reci da nam je losije no sto je bilo prije, dobijem li ja ovaj tako zeljeni posao bit ce nam i bolje.
takodjer, u bliskoj okolini nemamo nikoga tko je jace osjetio krizu, ili izgubio posao.. boli me samo sto su u mojoj struci ove godine "izbacili" pripravnike (dakle, nema placenog pripravnickog rada) a od naredne po naputku grada navodno gubimo i volontere. uzasno, uzasno mi je zao tih mladih ljudi (jer sam i ja pred 3 godine bila u njihovoj kozi). nemocan si jednostavno.. imas diplomu koja ti ne znaci apsolutno nista, sve one sate i sate ucenja i fakulteta proveo si za sto - da bi radio posao koji je svjetlosnim godinama daleko od struke i munimalno placen. ako i to :(
Mi smo konstantno u krizi i panici oko love, tako da razliku puno i ne vidim :zubo:.
Šalu na stranu, nisam inkasirala ni kune već gotovo tri mjeseca tako da isključivo ovisimo o bijednoj plaći MM, njegovom fušu i mojoj još bijednijoj ušteđevini.
Nadam se poboljšanju kroz mjesec-dva-tri jer imam neke ugovore u najavi.
Prvi mjesec kad smo se uzeli sve super onda muz dobio otkaz i tako do sad 7 mjeseci ne radi.U pocetku se bilo tesko naviknuti na situaciju pogotovo tek usli u brak onda digli kredit za stolariju, ne znam sta mi je teze palo.Medjutim iz te krize me je muz izvukao jer on drugacije razmislja i nije ni sekunde depresivan.Kako sam dolazila kuci uvijek je cekalo me sve zategnuto sudje oprano itd.On je bio uporan u tome da ce biti bolje i da se moram smijati i na silu.Od sveg opterecenja nisam ni zatrudnit mogla i onda sam se probudila i shvatila da je dobro sto bar i ja radim otplatili smo stolariju i sad je puno lakse.U svemu tome sam i zatrudnila nedavno.Najbitnije je ne kukati jer se covjek toliko optereti da zdravlje narusi i onda goodbye sa svime plus brak propadne.Kriza ce proci samo strpljenja i zivaca a najvise smijeha.pozz svima koji su u krizi :D
La_LuNa
23.02.2010., 13:08
svaka cast sto ste se u toj situaciji odlucili ici na bebu! reci, ima naznake da muz ubrzo nadje posao, ili imate roditelje, prijatelje koji ce vam pomoci u pogledu opreme za bebu, robice i tak to?
mi oboje imamo poslove (hvala bogu), eto, ja sam uspjela cak dobiti i bolji posao s tendencijom stalnog zaposlenja u jeku krize i recesije, no jednostavno se ni u ludilu ne usudjujemo sada ici na bebu.. kredita nemamo osim jednog manjeg za polovni auto, no svjedno da jedno od nas izgubi posao, tesko bi nam bilo i nama samima izgurati mjesec, a kamoli jos da se brinem i oko opreme za bebu :(
Prosjecan
23.02.2010., 18:46
život u dvoje je jednako recesivan kao i prije recesije... nije da trošimo manje ili zarađujemo više... još nas drži pozitiva od onog što smo lani konačno preselili u svoje pa se veselimo svakoj novoj sitnici i komadiću novog iako neuređenog doma.
Njoj su srezali "pola" plaće, nezadovoljna je i mrzovoljna (ali na to sam navikao, takva je i inače :D), prestara i previše nezdrava da bi mijenjala posao (veću plaću dobit ionako neće). Malo je napeto ali to je sve pod normalno i kao i prije jer jedno drugo "tjeramo" naprijed znajuć' da i ona i ja možemo više od trenutno ovog što imamo.
svaka cast sto ste se u toj situaciji odlucili ici na bebu! reci, ima naznake da muz ubrzo nadje posao, ili imate roditelje, prijatelje koji ce vam pomoci u pogledu opreme za bebu, robice i tak to?
mi oboje imamo poslove (hvala bogu), eto, ja sam uspjela cak dobiti i bolji posao s tendencijom stalnog zaposlenja u jeku krize i recesije, no jednostavno se ni u ludilu ne usudjujemo sada ici na bebu.. kredita nemamo osim jednog manjeg za polovni auto, no svjedno da jedno od nas izgubi posao, tesko bi nam bilo i nama samima izgurati mjesec, a kamoli jos da se brinem i oko opreme za bebu :(
Pa znas kako svako dijete ima nesto svoje kao neku sretnu zvijezdu ali naravno da su tu i roditelji koji su duzni da se brinu.Evo bas za vikend smo dobili full opremu vjeruj da cu samo trebat pelene da kupujem.Bit ce posla i za muza akobogda predajemo na konkurse a imaju i roditelji mada od njih ne uzimamo jer mozemo ovako izvest mjesec.Kazem ti pozitiva je najbitnija ako se stvori jos depresija nema nista ni od braka ni od djeteta
La_LuNa
24.02.2010., 12:50
sve to stoji, al ja uvijek nekako uzimam s rezervom da ce pelene biti jedini trosak.. tu je i kozmetika, pa sto da nedaj boze iz nekog razloga ne mogu dojiti, tu je onda i adaptirano mlijeko..
svaka ti cast, ja nisam pretjerano pesimisticna osoba, no kad je beba u pitanju, oboje smo oprezni 200%.. ponekad mislim da smo malo i preoprezni i da cemo na ovakav nacin odgadjati bebu u neodgled, jer realno, nikad nista nece biti idealno kako si mi zamislimo i poslozimo..
al bit ce bolje.. mora biti.. osobno mislim da je ova kriza zapravo prenapuhana i da dobrom dijelu poslodavaca dodje samo kao dobar izgovor za otpustanje radnika i kresanje placa.
sve to stoji, al ja uvijek nekako uzimam s rezervom da ce pelene biti jedini trosak.. tu je i kozmetika, pa sto da nedaj boze iz nekog razloga ne mogu dojiti, tu je onda i adaptirano mlijeko..
svaka ti cast, ja nisam pretjerano pesimisticna osoba, no kad je beba u pitanju, oboje smo oprezni 200%.. ponekad mislim da smo malo i preoprezni i da cemo na ovakav nacin odgadjati bebu u neodgled, jer realno, nikad nista nece biti idealno kako si mi zamislimo i poslozimo..
al bit ce bolje.. mora biti.. osobno mislim da je ova kriza zapravo prenapuhana i da dobrom dijelu poslodavaca dodje samo kao dobar izgovor za otpustanje radnika i kresanje placa.
a da li si ikad na primjer razmisljala o tome kad budes htjela bebu i budes je planirala mozda tad ne upali pa te to baci u jos goru krizu.Jako volim djecu i jednostavno nisam sebi mogla uskratit to zadovoljstvo pogotovo jer je zaceta iz ljubavi i u lijepom mirnom braku.Nisu uvijek pare presudne u zivotu nemoj da te to toliko koci.Cak i milioneri imaju krize pa se sve rijesi
pozdrav
La_LuNa
24.02.2010., 14:45
jesam, draga, ooooo, jesam. imam 26 godina i bebonja nam je definitivno u planu kroz godinu - dvije, posebice ostane li ovako kako je sada krenulo (oboje sa sigurnim poslovima).. tjesim se, nece li ici lako i po planu, da samo svejedno jos dovoljno mladi, nije da mi opako kucka bioloski sat.
i apsolutno sam svjesna nepredvidljivosti zivota, nitko mi ne garantira da cemo za xy godina imati stabilne poslove ili da bilo sto drugo nece krenuti po zlu.
no, gledajuci trenutne uvijete plus ta nesretna kriza, ne, nebismo se sada usudili.. kakvu takvu sigurnost ipak zelimo za zapoceti zivot u troje.
dosta sad :D o'sle smo u off :D dat ce nam kartone.
svu srecu svijeta vam zelim, i muzu da ubrzo nadje posao!
maratonka
25.02.2010., 11:19
naravno da osjetimo recesiju..prvenstveno kroz to što nam je rata krede za stan skočila 1000 kn u godinu dana!!! i dragi bio bez posla 3 mjeseca...
no, na sreću, našao je posao, radi već evo pola godine i nedamo se! sva sreća ja imam relativno siguran i dobar posao...
štoviše, frendica mi kaže da zapravo prkosimo recesiji jer evo mi odlučili radit svadbu ove godine :cerek: ništa veliko 80-100ljudi, ne razbacujemo se glupostima i evo pripreme su već na pola gotove...odmah poslje svadbe, bacamo se na beba-posao :cerek: ! nekak smo si mislili sve skupa hoćemo-nećemo, ali onda smo ustanovili da nam je sad pravo vrijeme, i da to želimo i da nećemo dozvolit da nam život stane zato što je recesija i zbog čekanja boljih dana! budimo realni - uvijek će nešto nedostajat...a zagazili smo u 30-te i nismo sve mlađi, paaaa nekako budemo. ne bojim se da ćemo biti gladni i bosi, a na luksuze nisam nikad patila.
anagora25
26.02.2010., 00:29
iako nismo dobili otkaz,osjećam i kod njega i sebe nezadovoljstvo,brigu,tugu,jad,nemoć,ljutnju i bijes.zato jer nas pljačkaju.
nećemo na more,nema više izleta i noćenja u hotelima,šoping da ne spominjem,restorani i kafići su nam davna prošlost,kino je ponekad,tako da ostaje samo nužno.imamo love ali štedimo.volimo se i naša veza štima ali kad se sjetimo ovog financijskog :mad:
još imam 2 svadbe ove god a sljedeću 1 u najavi.tako da što uštedimo ode na to.
i još moram raditi krstitke
stalno štedimo za nešto,nemogu si priuštiti živu lovu potrošiti na nešto neplanirano,užas još malo pa ću napravit proračun za sljedeću godinu
Drage forumašice i dragi forumaši!
Zanima me je li i kako ova recesija utjecala na vaš zajednički život?
Je li se manjak novca/kašnjenje plaća/otkaz na poslu/ i slične situacije u kojima su se mnogi nažalost našli... odrazio na odnos vas i vašeg partnera?
Ako je, na koji način?
Place su nam jos uvijek iste,a otpilike i troskovi.:mig:
Svjesni smo psihoze straha i neizvjesnosti oko nas,al se tjesimo da nikad nije bilo da nije nekako bilo.
Samo kad smo svi zivi i zdravi i kad se volimo...
*Majica*
26.02.2010., 10:50
Vidim da je većini vas teško sa financijama... :(
Ista stvar je kod nas.
Suprugu plaća kasni, ne dobiva ju cijelu. Zaposlen je u građevinskom sektoru koji je dosta "na udaru" u ovo recesijsko vrijeme.
Moj posao je relativno siguran, plaća manje-više redovita (zna kasniti 3-4 dana, što mi je prihvatljivo), ali je mala (objektivno) i nedovoljna za pokriti sve troškove.
Suprugova je veća, no u zadnjih par mjeseci dobiva polovicu iznosa, i to neredovito.
Ta nesigurnost me strašno čini nervoznom, stalno sam u nekom grču, i nekim kalkulacijama, pretačem iz šupljeg u prazno.
Oboje smo pod velikim stresom i radi posla i radi financijske situacije.
Nekih značajnijih zaliha i ušteda nemamo jer smo tek na početcima karijera, plaće su nam do u zadnjih par mjeseci bile dovoljne za pokrivanje svih troškova, i još bi nešto sitno ostalo.
Minuse na tekućem računu nismo koristili do pred dva mjeseca, sada smo oboje u minusima, što suprugu predstavlja noćnu moru unatoč mojim nastojanjima da mu objasnim da imamo opciju ići u minus ili tražiti od roditelja da nam posude. (draža opcija za mene je minus jer nekako ne volim od roditelja posuđivati)
Volimo se jednako kao i prije, razgovaramo čak i više no prije, kalkuliramo, zbrajamo, oduzimamo...u nastojanjima da smanjimo troškove.
Srezali smo sve od luksuza, štedimo na režijama, shopping je isključivo za potrebe kućanstva, kupujemo jeftinije proizvode, i tako...
Najveća stavka na listi troškova nam je najam stana. Pa su nam njegovi predložili da se knjima preselimo dok ne kupimo vlastiti stan.
Oni imaju kuću, ustupili bi nam gornji kat. Na taj način bi nam mjesečno ostalo 2500kn. Ali bi izgubili komfor i slobodu koju sada imamo. Suprug je svakako za, ja sam suzdržana, još uvijek važem.
Ove godine planirali smo kupiti vlastiti stan, no od toga ništa. Dijete isto odgodili za bolja vremena.
Sve u svemu - nije lako...kao ni većini vas.
Svima vam želim puno sreće...i brzi financijski oporavak!
Onima bez posla želim brzo pronalaženje posla, onima sa poslom, veća primanja. :)
vampir ernest
20.05.2010., 19:33
Moj dečko se dobro nosi s recesijom, ali ja sam luda. Već dvije godine pišem što moram napraviti ili kupiti za stan, a ništa ne križam, za pir nemamo love, o djetetu mogu samo sanjati, ruke su mi vezane. U dvadesetima sam radila i po tri posla, dva najmanje, ali u tridesetima ne mogu. Tek jedan koji me dokrajči, a plaća koma.
I tako on mene stalno pita šta mi je, a ja se pravim da mi nije ništa (a loša sam glumica) jer misli da sam materjalistica ako mi lova može pokvariti dan. A svi oko nas ne oskudijevaju ničim, putuju i kupuju. I to frustrira.
Ajd, ljudi, držite se! Valjda će proći, mada mi se čini da je sve gore.
A šta da kažem,dođe mi da jaučem...:(,muž radi jedini i nije dobio plaću već mjesecima,stanje na poslu je više nego alarmantno...srećom imamo stare zalihe od prije(za crne dane)ja pokušavam nešto ostavriti..a bumo vidili..imamo djecu,još su mala,kredit,režije i hrana otišle gore,a plaća ista ili je nema.:(:(.Odrazuje se da na naš odnos da..pod stresom smo,zabrinuti,ja uvijek muža bodrim i podržavam ali me fakat strah..Ne volim djeci ništa uskračivati(rekla sam mužu štedim na sebi ali na djeci i hrani neću sve dok mogu),ali malo smo stegnuli pa sve..nema ,pizzi,kavica..(inaće nismo baš nešto trošili na to)ali sada pogotovo ne...ove godine nas čeka renoviranje kćerine sobe..kreće u školu i mora imati sobu,izdaci na sve strane(srećom moji će kupiti sobu)hvala im na tome..:)Neznam kako će dalje biti,kriza seosjeti a što je najgore tek ono najgore mislim da nas teč čeka..kad vidim ljude kod mene..pa to se i ne vidi..obleka,novi auti,kuće se uređuju,grade..pa od čega??:confused::ne zna:
karlo_s
21.05.2010., 09:21
...misli da sam materjalistica ako mi lova može pokvariti dan. A svi oko nas ne oskudijevaju ničim, putuju i kupuju. I to frustrira.
...
Znam kako ti je i imam i ja ponekad sličnih misli, no ono što sam s godinama shvatio je da čovjek treba općenito biti zadovoljan, no naravno da uvijek i pokušavati bolje koliko za to može i želi odvojiti energije. U istoj situaciji bi različiti ljudi bili zadovoljni ili nezadovoljni. Kad s uspiješ opustiti u smislu da prvo ne gledaš oko sebe i pokušaš naći ono dobro u ovoj situaciji, kao npr. da je tvoj dečko ok i dobro se nosi s time te ti je čak i podrška, pokušaj u tome naći uporište. A onda tek stvari mogu krenuti na bolje.
Sretno :top:
vBulletin® v3.8.4, Copyright ©2000-2013, Jelsoft Enterprises Ltd.