Evolucija ili kreacija - završne riječi

[Lastan]

Dakle, to bi bilo to.

U ovoj smo raspravi imali napadanje teorije evolucije s jedne strane te pokušaj argumentiranja kreacije s druge strane. Jasno, to znači i obratno, no na taj će se aspekt, vjerujem, moj sugovornik više osvrtati te nema smisla da trošim vrijeme i tipkovnicu.

Budući da je u oba slučaja teret dokaza bio na mom sugovorniku (tvrdnja da je etablirana znanstvena teorija pogrešna spada u pozitivne tvrdnje koje valja dobro argumentirati, a jednako tako i teza o kreaciji), ukratko ću rekapitulirati cijelu priču.

Na stranu nesmotrene i nespretne izjave mog sugovornika, koje bih sada mogao citirati kao priznanje da je kreacija nemoguća i tome slično; time smo raspravu mogli okončati već nakon uvodnih postova, no bila bi šteta ne spomenuti ostatak.

S jedne strane, moj je sugovornik tako napadao teoriju evolucije – kako izvornu Darwinovu, tako i modernu – sa sljedećim argumentima: navodno nepostojanje makroevolucije, navodne rupe u fosilnim zapisima, navodna matematička nemogućnost nastanka života bez uplitanja eksterne inteligencije, izjave pojedinih “evolucionista” (zapravo gotovo isključivo diskreditiranih znanstvenika) te sukobi u znanstvenoj zajednici, prošli i sadašnji. Inzistirao je pritom na posve nedokazivim tvrdnjama, počev od priče o Darwinu i Mendelu; namjerno propuštao definirati pojmove koje rabi, od osnovnog tipa do teorije saznanja (koja je do kraja rasprave ostala nedefinirana); izbjegavao odgovoriti na moja pitanja, uključivo tu i jednostavno pitanje iz teorije vjerojatnosti koje bi pobilo njegove papagajski prepisane kreacionističke argumente.

Već bi se iz toga dalo zaključiti da mu argumenti protiv evolucije nisu baš jaki – tim više što je, za razliku od većine kreacionista, priznao gotovo cijelu teoriju, sporeći joj na kraju samo par termina koje ne razumije (makroevoluciju i prijelazne oblike) te moralni legitimitet (zbog navodne krađe od “kreacionističkih” znanstvenika, bjelosvjetskih urota te ničim dokazanog navodnog izazivanja zvjerstava).
Rekao bih, k tome, da sam adekvatno odgovorio na većinu njegovih zahtjeva; na neke, nažalost, nisam mogao dati odgovor kakav traži iz jednostavnog razloga što su pitanja bila pogrešno postavljena, jednako kao što ne bih mogao dati odgovor na pitanje kojeg je okusa nebo. Dakle, na pitanja o makroevoluciji, koja je zapravo skup nagomilanih efekata mikroevolucije, jednostavno nisam mogao dati odgovor kakav je tražio jer za njega nije bilo vremena – što ne znači da su time njegove tvrdnje dokazane, već samo da je pitanje pogrešno postavljeno.

Grana o kreaciji bila je još zanimljivija – ili bi barem bila da se moj sugovornik udostojio priložiti bilo kakve pozitivne argumente.
Cijela se argumentacija za kreaciju svodila na lošu matematiku i navodno genijalan dizajn pojedinih bića i organa koji, jednako navodno, nije mogao evoluirati.
Kao što se kreacionistima inače često objašnjava, puko pobijanje etablirane teorije još uvijek ne nudi pozitivne argumente za alternativnu, sve kad bi kreacionizam i bio iole znanstven. Ovako se sve svelo na argumentum ad ignorantiam: “ne vidimo kako se to moglo dogoditi evolucijom; dakle, moralo je biti stvoreno”.
Ukratko, kompletni je kreacionizam jedna velika retorička pogreška.

Dobro, lažem: kreacionizam je više velikih retoričkih pogrešaka. Uz argument iz neznanja, tu je bila i cirkularna logika (argument za dizajnera je dizajn), izbjegavanje odgovora, redefiniranje pojmova i sl.

Sve u svemu, za kreaciju nismo čuli nikakvih argumenata izuzev anakrone teologije (ako se ne varam, neke je od tih argumenata pobio još Kant) i izmotavanja. Što je šteta; očekivao sam da će toliko žustro propagiran koncept imati više pozitivnih argumenata u svoju korist.
Barem jedan, tek da se nađe…

Ovime zaključujem svoje sudjelovanje u ovoj raspravi te ostavljam svom sugovorniku da unatoč svemu navedenom pokuša proglasiti svoju pobjedu.
Hej, ako Srbi mogu slaviti bitku na Kosovom polju…

[kowalski]

Zahvaljujem se Lastanu na njegovoj završnoj riječi, te bih zamolio feliksa da iznese svoju.

[feliks2]

Nisam zadovoljan debatom, moj sugovornik demonstrirao je nevjerojatne retoričke sposobnost, elokvenciju, obrazovanost i jedan sofisticirani sofizam (u sofizmu je velemajstor), ali ni jedan dokaz za teoriju evolucije nije dao. Za razliku od Lastana koji je mogao koristiti opsežnu evolucionističku literaturu, ja sam praktički bio osuđen na mrvice jer su kreacionističke knjige ili zastarijele ili meni teško dostupne.

Svoje tvrdnje sam obranio:

1) dokaza za makroevluciju nema

Lastan je ponudio jadransku guštericu, ali se tamo radi o preraspodjeli postojećeg organa ( crijeva ), a ne o stvaranju novih složenih struktura i organa. Umjesto da ponudi još neki dokaz, on se cijelo vrijeme čudom čudio i tražio da mu se objasni makroevolucija ( iako taj pojam koriste sami evolucionisti ), umjesto da mi je začepio usta primjerom neke gušterice kojoj su se počela formirati krila. Poentirao sam sa pravilom povratne varijacije i tako pobio njegovu ideju da je makroevolucija nagomilana mikroevolucija.

2) evolucionistička paradigma krivac za rast nasilja

Objasnio sam da je Darwinova teorija sama po sebi opravdanje za zločin zbog tvrdnje da najjači opstaju (danas modificirano u najprilagodljiviji). Sa njom su nasilnici 'dobili' ‘znanstveno opravdanje’ jer se bore za opstanak, nasiljem se prilagođavaju okolini, ubrzavaju evoluciju, itd.

3) kreacionizam je potkrepljen znanstvenim činjenicama i koristi se znanstvenim metodama

Predviđanja kreacionizma koja su se ostvarila (nagla pojava života u fosilnom zapisu, odsutstvo prijelaznih oblika…), primjer kreacionističkog eksperimenta, kojim se može dokazati da bakterije imaju "rezerve genetičke varijabilnosti".

4) vanjski inteligentni uzrok koji djelove organizira u cjelinu

Na primjeru oka vidjelo smo da svo zamišljeno evolucijsko vrijeme nije dovoljno ni da bi evoluirali mehanizmi koji reguliraju veličinu zjenice, te da postoji još niz drugih mehanizama koji su mogli evoluirati u zamišljenom evolucijskom vremenu samo u mašti evolucionista - molekule u rožnici koja spriječava razvoj krvnih žila, mrežnica, svakakvi novi posebni proteini, djelovi mozga koji se bave viđenjem...

Na primjeru šišmiša vidjeli smo da sa nerazvijenim krilima šišmiš ne bi preživio selekciju, kao ni da mu neophodni sustav za orjentaciju i prepoznavanje insekata nije bio odmah kompletan i funkcionalan.

Na primjeru kolibrića, koji ne bi mogao funkcionirati ni preživjeti dok sve njegove posebne karakteristike nisu bile kompletne i funkcionalne. Lastan nije pružio ni jedan fosil nekog njegovog možebitnog pretka niti je znao objasniti kako je sve to nastalo mutacijama.

5) Kreacionizam potiče istraživanje i tamo gdje tradicionalni evolucionistički pristupi zastaju ili čak odvode na krivi trag

Ovo sam ilustrirao na primjeru junk dnk kojeg su evolucionisti proglasili evolucijskim ‘smećem’, ali kreacionisti smatraju da je Dizjaner dizajnirao DNK da bude što je više moguće funkcinalna, pa je nedavno dokazano da i junk DNK ima svoju funkciju.

6) kreacionizam može zadovoljavajuće objasniti biološke i paleontološke činjenice

Već spomenuti primjer bakterije, zatim fosilnog zapisa koji je u skaldu sa kreacionističkim očekivanjima, jank dnk, signal - dizajni…

7) pad u grijeh i potop imali veliki utjecaj

Primjer degradacije čovjek je Jacobsnov organ ( degradacija ukazuje na pad u grijeh ).

8) Iako struktura sedimenata pruža jasne argumente o katastrofičnom formiranju na tom nivou nije moguć zaključak o natprirodnom uzroku katastrofa

Primjer stabla u više slojeva sedimenta.

9) prekoračenje granica znanosti u prirodnim znanostima su česte

Teorija evolucije tumači prošle događaje u svijetlu metodološkog ateizma, odnosno odbacuje natprirodni uzrok. A kako se ti procesi ne mogu ispitati eksperimentalno ili promatrajem kada rekonstruira povijest života evolucija donosi odluku u kakvu će povijest vjerovati.

10) živa bića stvorena su u osnovnim tipovima

To sam dokazao na psa, porodice iz reda zvjeri koja obuhvaća preko trideset različitih vrsta - pse, vukove, kojote, šakale, lisice…

11) osnovnih tipova bili su genetički polivalentni

Iz osnovnih tipova se mogu formirati nove vrste. Procesi formiranja biološke vrste ukazuju na genetički polivalentne pretke. Što su predci dalji, to je u međuvremenu bilo više specijacija što svjedoči da su prvobitni predstavnici osnovnih tipova posjedovali moćan genetički potencijal varijabilnosti. Za primjer sam dao mutante lista graška.

12) formiranje vrsta u vrlo kratkom vremenu

Kao primjere naveo sam 6 novih vrsta miševa, promjenu kljuna Darwinove zebe u nekoliko godina, promjena veličine ekstremiteta kod legvana u roku od nekoliko godina, specijacija u rodu neris od 1964. do 1988. ...

13) fosilni zapis ukazuje na naglu pojavu života

Kao dokaz naveo sam kambrijsku eksploziju.

14) čitava priroda svjedoči o inteligentnom planiranju

Ovo sam argumentirao fino podešenim svemirom, složenošću DNK, statističkom nemogućnošću moleklularne evolucije…

15) postoje dokazi da se geološki slojevi mogu formirati u kratkim vremenskim periodima

Dao sam primjer Creswella u Northumberland-u u Engleskoj gdje se fosilni ostatak stabla prostire kroz više slojeva sedimenta.

16) svi organi i strukure živih bića imaju svoju funkciju, a kod nekih je funkcija čisto esteteke prirode

Primjer leptira inachis. Najveći broj vrsta leptira ima mnogo manje boja i mnogo jednostavnije šare na krilima od njega. Ne postoje mehanizmi selekcije koji mogu dovesti do tako raskošnih boja i zašto nema samo jednostavnih i time i bolje maskiranih oblika?

17) i stvaranje može znanstveno testirati

Dr.Gentry je u granitu našao otisak koji je ostao tijekom radioaktivnog raspada što ukazuje na trenutno stvaranje.

18) ne postoje prijelazni fosili

Pokušao je sa kromanjoncem, koji nije druga vrsta, i danas ima živih predstavnika. Analizom genetičkih markera koji odlikuju kromanjonce (antigen HLA-A28), jasno se otkriva da kromanjonac nije naš evolucijski predak, već naš genetički brat, porijeklom iz Afrike.

Na njegove teze se ne bih previše osvrtao, uglavnom ni jednu nije uspio obraniti, a nije ni da se previše trudio.