PDA

View Full Version : Odgovaram na pitanja i glumim frajera II


stranice : 1 2 3 4 5 6 7 8 [9] 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27

SPQR
26.08.2003., 12:37
GRČKE PRIPREME



Grci su saznali za Kserksove pripreme za pohod na Grčku preko svojih špijuna u Sardisu. Dodatne probleme izazivala je i razjedinjenost među Grcima. Države koje su bile prve na perzijskom udaru, poput Makedonije i Tesalije, odlučile su postati Kserksovi saveznici rađe nego da budu uništene. Bilo je za očekivati da će što perzijska vojska bude dublje prodirala u Grčku broj prebjega na Kserksovu stranu biti sve veći, posebno među manjim državicama. Naposlijetku, predstavnici svih polisa koji još nisu stupili u savezništvo sa Perzijom susreli su se u Korintu da dogovore zajedničku strategiju. Države sa poluotoka Peloponeza okupljene oko Sparte bile su za formiranje obrambene linije na korintskoj prevlaci (što se slagalo sa njihovom politikom da su nerado ratovali daleko od svojih zemalja). Atenjani su bili za pomicanje obrambene linije sjevernije, jer bi obrambena linija kod Korinta praktično predala cijelu Grčku osim Peloponeza Kserksu. Nekoliko godina prije na Atici su pronađene bogate zalihe srebra. Temistoklo, vodeći čovjek Atene, uspio je uvjeriti svoje sunarodnjake da srebro umjesto u privatne ruke bude usmjereno u zajedničku korist, tj. u izgradnju flote od 200 ratnih brodova trirema. Prema priči, Temistoklo je pravilno protumačio Delfsko proročanstvo koje je govorilo da sigurnost Atene leži iza drvenih zidova. Ova Temistoklova odluka imala je dalekosežne posljedice za ishod rata i presudnu ulogu u bitki kod Salamine 480 B.C., kada su malobrojnije, ali brže i okretnije grčke trireme od kojih su polovicu činili atenski brodovi do nogu potukle veće i sporije perzijsko brodovlje.

Temistoklo napokon predlaže Sparti kompromis. Ukupna vojna snaga saveznika iznosila je oko 50 000 hoplita. Atena je bila spremna odreći se mjesta vrhovnog zapovjednika savezne kopnene vojske, pa čak i zapovjednika savezne mornarice u korist Sparte ako spartanski kralj Leonida povede dio savezne vojske u tjesnac Termopila sjeverno of Fokije, širok svega 15 metara, te tu, kako je vjerovao Temistoklo, spriječi daljnji perzijski prodor na jug Grčke. Grčka bi flota kod Artemisija čuvala bok Leonidinoj vojsci u Termopilima. No Peloponežani su se bojali mogućeg pomorskog iskrcavanja u pozadini, posebno kad se saznalo za kopanje kanala kod Atosa od strane Perzijanaca i brojnost perzijske mornarice (prema nekim podacima čak 1200 brodova). Stoga će samo 6000 vojnika Sparte, Tebe, Tespije i Atene krenulo prema Termopilima sa Leonidom. Tamo mu se pridružilo još 1000 Fokiđana.

Priča kaže da se po postizanju dogovora o obrani u Termoplima Leonida vratio u Spartu kako bi za sebe i svoju spartansku vojsku tražio dopuštenje da ne prisustvuju predstojećem vjerskom prazniku CARNEI (iz ovoga se vidi da je grčkim državicama zajednička stvar bila na drugom mjestu) pošto idu u Termopile. Ovdje sad slijedi objašnjenje zašto se samo tako malo Spartanaca borilo sa kraljem. Naime, EFORI su odbili dati oprost vojsci od prisustvovanja vjerskom prazniku. Nisu se slagali sa postignutim dogovorom u Korintu, već su i dalje bili za obranu na Korintskoj prevlaci. Obavjestili su Leonidu da mogu dati oprost kralju i njegovoj osobnoj pratnji koju je činilo 300 odabranih hoplita. U to vrijeme stiglo je i proročanstvo iz Delfa koje je naručeno od strane Spartanaca. U teškim vremenima svaka bi od grčkih državica ponaosob tražila savjet iz Delfa. Proročanstvo je govorilo: «Ukoliko Spartanci ne oplakaju smrt kralja, Sparta će pasti».

Leonida je shvatio da je on taj kralj izabran od strane EFORA. Po planu nakon vjerskog praznika Leonidi bi se u Termopilima pridružila glavnina spartanske vojske, no sam kralj nije gajio iluzije. S obzirom na brojnost Perzijanaca malo je bilo nade da će Leonidin odred preživjeti u Termopilima. Uvjeren da je njegova misija samoubilačka, bira svojih 300 pratitelja između hoplita koji su imali mušku djecu. Prije samog pokreta kraljeva žena Gorgo pitala je svog muža što joj je sad činiti. On joj je odgovorio: «Udaj se za dobrog čovjeka i odgoji dobru djecu».

Po dolasku u Termopile Leonida je naredio obnovu starog zida u samom prolazu kojeg su sagradili Fokiđani kako bi se zaštitili od napada iz Tesalije. 1000 Fokiđana poslao je da čuvaju kozju stazu kojom se moglo doći braniteljima iza leđa, dok je sa glavninom ostao čuvati sam prolaz. Krajem srpnja 480. B.C. pred Termopile je stigla perzijska vojska od oko 250 000 vojnika predvođena samim Kserksom.

SPQR
26.08.2003., 16:53
BITKA



Golemoj perzijskoj vojsci trebalo je punih 5 dana da kompletna stigne pred Termopile. Po dolasku svoje cjelokupne vojske Kserkso šalje špijune da izvide položaje neprijatelja. Kad su mu javili da su vidjeli ljude koji bez ikakvog oružja isprepliću svoje kose poput žena Kserkso se počeo smijati vjerujući da će njegovi Besmrtni lako pomesti te curice. U perzijskoj vojsci se nalazio Demartus, nekadašnji kralj u Sparti koji je prognan iz svoje domovine na osnovu lažnih optužbi (čest slučaj u tadašnjoj Grčkoj). On se obratio Kserksu i objasnio mu da su ti ljudi Spartanci koji po svom starom običaju isprepliću kosu prije bitke iz koje se neće vratiti živi. Kserks ga je potom pitao kakvi su vojnici ti Spartanci. Demartus mu je odgovorio: «U borbi jedan na jedan su dobri kao bilo tko na svijetu. Ali kad se bore zajedno sa svojim sugrađanima najbolji su na svijetu. Premda se osjećaju slobodnim ljudima ipak nisu potpuno slobodni jer priznaju Zakone kao svoga Gospodara. I poštuju tog Gospodara više nego što tvoji podanici poštuju tebe.» Nakon ovih Demartusovih riječi, koji su bile izrečene bez laskanja (a vladari znaju da takvim riječima trebaju vjerovati), Kserkso je odlučio pokušati pregovarati. Poslao je svoje izaslanike da nagovore Grke da se predaju, no Leonida odbija kraljevu ponudu. Na izaslanikove riječi «Moj kralj ima toliko strijelaca koji kad ispale svoje strijele zaklone sunce» Spartanac Dienices (po drugoj priči sam Leonida) je neustrašivo odgovorio «Izvrsno, barem ćemo se boriti u sjeni». Kserkso nakon toga odluči pričekati 5 dana prije napada, ta već će se ti Grci razbježati kad shvate kolika je perzijska sila. No Grci su ostali gdje jesu.


Napokon, sredinom kolovoza 480. godine B.C. Kserkso šalje svoje Medijce u napad. Spartanci su u početku odbijali neprijateljski napad, a kad se učinilo da će perzijska sila prevladati Spartanci su počeli bježati. Medijci nisu znali da je to stari spartanski trik te su pohrlili naprijed. Potom su Spartanci napali krilima, te su se Medijci našli u poluobruču iz kojeg ih se malo izvuklo. Vidjevši sa svog prijestolja na kojem je sjedio posmatrajući bitku kako redovi Medijaca slabe, Kserkso šalje Kizijce u pomoć no ni oni nisu prošli puno bolje od Medijaca. Priča kaže da je Kserkso tog dana tri puta skakao sa svog stolca zabrinut za svoje trupe. Na kraju prvog dana Grci su i dalje držali prolaz, a tisuće Perzijanaca ležalo je mrtvo.

Drugog dana Kserks šalje Leonidi novo izaslanstvo u kojem izražava svoje divljenje grčkoj hrabrosti i sposobnosti, te ima nudi da će postati njegova elitna postrojba ako mu predaju Termopile. Kada je izaslanik pitao Leonidu za njegov odgovor, spartanski kralj je rekao «Poruči svom kralju da dođe i uzme naš odgovor». Sada Kserks vidjevši da je vrag odnio šalu šalje svojih 10000 Besmrtnih u bitku pod zapovjedništvom Hidarnesa, Kserksova brata. Besmrtni su bili perzijska profesionalna elitna jednica. No rezultat je bio isti kao i prvog dana. Na kraju drugog dana Kserkso je izgubio brata i tisuće Besmrtnih, a Grci su još uvijek držali Prolaz. Perzijska vojska je već bila poprilično demoralizirana.

No Bogovi su odlučili o sudbini Leonide i njegovih drugova. Grk po imenu Efijalt rekao je Kserksu za kozju stazu kojom može doći za leđa Leonidi. U noći sa drugog na treći dan Kserkso šalje preostale Besmrtne preko kozje staze i masa Perzijanaca pred zoru iznenađuje Fokiđane koji su čuvali kozju stazu. Nekoliko Fokiđana stiglo je o porazu u pozadini obavijestiti Leonidu. Na brzinu je sazvano Ratno vijeće na kojem je zaključeno da se Termopili više ne mogu braniti, te se šalje poruka floti da može odstupiti prema jugu i pripremiti se za nove bitke jer ova je izgubljena. Leonida odlučuje poslati glavninu na jug, a on će na čelu svojih 300 Spartanaca, te 700 Tespijanaca i 400 Tebanaca čiji će gradovi biti prvi pod perzijskim udarom ako Termopili padnu (Teba je u međuvremenu ozbiljno pregovarala sa Kserksom) ostati čuvati zalaznicu boreći se do kraja jer to je njegova sudbina. Doručkujući, poručio je svojim vojnicima: «Dobro se najedite jer večerati ćemo kod Hada». Neke od Spartanaca koji su bili ranjeni Leonida je pokušao poslati u Spartu u svojstvu glasnika, te ih na taj način spasiti od smrti. Odbili su ga uz riječi «Mi smo vojnici, a ne glasnici». Među Spartancima su bila i dva hoplita koji su uslijed oftalmije privremeno oslijepili. Jedan od njih je usprkos sljepoći naredio robu da ga odvede u bitku gdje je uskoro izboden perzijskim strijelama. Drugog, po imenu Aristodemus, robovi su odveli u Spartu gdje su ga tretirali kao kukavicu i obraćali mu se sa «Onaj koji se vratio». Iduće godine kod Plateje Aristodemus se pridružio svom kralju boreći se hrabro u prvim spartanskim redovima.


Tog jutra trećeg dana bitke na perzijsko zaprepaštenje 1400 Grka pod Leonidom napalo je više od 200 000 Perzijanaca. Grci su željeli otići u velikom stilu, te pokušati nanijeti Perzijancima što veće gubitke. Leonida je pao među prvima, te se razvila velika bitka za njegovo tijelo pri čemu su glavom platila 2 perzijska princa i popriličan broj perzijskih vojnika. Na poslijetku su Spartanci osvojili tijelo svog kralja, te su se povukli na jedan brežuljak skupa sa Tespijcima. Ostatak Tebanaca predao se Kserksu. Kserko nije htio riskirati nove gubitke, te naređuje svojim strijelcima da dokrajče Grke na brežuljku. Na tisuće strijela odlučilo je sudbinu Leonidinih vojnika.



Nakon bitke identificirano je Leonidino tijelo. Njegova glava je odrezana i nabijena na kolac. Tijela mrtvih Perzijanaca, oko 20 000, na brzinu su pokopana. U Termopilima su Grci izgubili oko 2000 vojnika.

Nakon bitke užasnuti Kserkso je upitao Demartusa: «Koliko ima još u Sparti ovakvih tvojih sunarodnjaka?». Demartus mu je odgovorio: «Ima ih 5000 i svi su ovakvi vojnici». Malodušni Kserkso odmah je naredio da se pozovu pojačanja iz Male Azije.

Do kraja godine Perzijanci su osvojili Atenu, ali su i poraženi u velikoj pomorskoj bitki kod Salamine u koju su Grci ušli sa pokličem «Naprijed sinovi Helade, ova bitka odlučiti će našu sudbinu». A u proljeće 479. godine B.C. kod Plateje pod vodstvom spartanskog kralja Pauzanija savezna grčka vojska od 50 000 vojnika porazila je brojčano nadmoćnijeg protivnika i zauvijek otklonila perzijsku opasnost za Grčku. U toj slavnoj bitki svih 5000 Spartanaca borilo se u spomen na svog poginulog kralja.



Stojte mi svi dobro i veselo

Legion
27.08.2003., 13:30
U jebem ti-koliko dugaćkih postova. Do sada sam proučio jedino Gabalove Tatare i Mongole i svaka čast:top: :s -postovi su ti fenomenalni. Subotai kažeš;) -tak se zvao onaj strelićar i lopov i Conana I.
Kasnije se budem bacio i na ostatak-koji, po forumašima koji ih napisaše znam da su odlićni:top:

Kaj da vam velim, odvalismo preko 2000 kvalitetnih i zanimljivih postova. Fakat smo najbolja tema na forumu a bome i šire. A postojimo-računajuči i stari frajerski već više od godinu dana. Doduše od veterana su s nama još samo Imperator-SPQR-aktivno, te Slavek i Kumek-donekle pasivno, ali i dalje se pamte vaši postovi. Slavekove pomorske bitke i Kumekovi bojni a i ostali otrovi. Momci:s :s .

Novopridošli članovi-koji su već stekli status veterana se fakat trude i daju nam zanimljive postove. Ne želim više nikoga posebno imenovati-da nebi nekog zaboravil, ali uostalom, svi znaju ko ste i koliko se trudite. Skidam kapu.

Već neko vrijeme se poigravam mišlju da bi bilo zanimljivo ovo kaj mi tu pišemo objaviti u formi neke knjige? Kaj vi mislite o tome?
Postovi su kvalitetni i zanimljivi, i samo ih je vrlo mali broj copy-paste, stoga nema frke oko autorskih prava.
Dali bi to imalo uspjeha? Možda čak i bi-takve knjige, koja pokriva toliko puno područja kroz toliko puno tisučlječa bone na svijetu ni. Doduše-poznavajuči Hr. prilike, zarada od toga bi bila uvrh glave za jednu večericu i napijanje za sve one koji su postanjem doprinjeli-a i to je bome dovoljno. Uh-koja bi to "Povijesna" :D večera bila. To bih želio doživjeti.

Kaj velite? Ima li to smisla? Ja mislim da ima. Gledam po sebi-ja bi odmah kupio neku takvu knjigu da negdje naletim na nju. Jes da smo gotovo svi od reda samo zaljubljenici u povijest a ne profići (osim par studoša)-ali vjerujem da bi barem 90% naših napisa moglo proči bilo kakvu akademsku kritiku-po pitanju točnosti a bome i stila pisanja.

kaj vi mislite o tome? Izjasnite se molim.

slafko
27.08.2003., 13:47
može. pod uvjetom da se moji tekstovi neće lektorirat. :D

Legion
27.08.2003., 14:21
U tom i je fora. Ak bi i išlo u štampu baš ništa se nebi lektoriralo-osim, ponekih rijetkih copy-paste napisa koje nesmijemo objavljivati zboga autorskih prava.

U tom i je poanta-jer ovo je, premda tema o povijesti donekle i blogger.
Svašta se tu nadrobilo, ljudi bi se mogli i nasmijati do suza, a bome i mnogo toga novoga naučiti.

RyogaTheLostBoy
27.08.2003., 15:55
Lepant 1571.


Dakle pocnimo od pocetka. Pocetak problema i sukoba koji su izrasli u bitku kod Lepanta su nikli iz niza razlicitih geopolitickih sukoba. Tako je francusko-spanjolski konflikt za osvajanje talijanske krune uz niz vojnih pohoda unutar talijanskog poluotoka samog, koje su organizirali razni talijanski gradovi jedni protiv drugih a izmijenjajuci saveze kao prljave carape, uvjetovao saveze koji su se nevoljko slozili oci same bitke kod Lepanta. Svi ovi sukobi za talijansku krunu su trajali nekih 70-ak godina (1494-1559). Drugi, ociti dio problema je bio sukob izmedju Otomanskog Carstva i Venecije oko posjeda na Jadranu i sjevero-istocnom dijelu Mediterana kao i Otomanske teznje prema Europi preko kopna.
Sukobi (u Italiji) su zavrsili 1559. sa sporazumom Cateau-Cambresis u kojem je potverdjena Spanjolska vlast nad Italijom. Spanjolski posjedi na cijelom Mediteranu su bili posijani po svuda po malo, s vrlo malo medjusobne veze i ogromnim prostorom izmedu sebe sto je bio ogroman strateski problem. Takav opsezan prostor je bilo gotovo nemoguce obraniti sa bilo kakvom vojnom silom. Tu slabost Spanjolske su vec od 1520. godine Francuski kralj i Otomanski sultani koordinirano iskoristavali.
S druge strane, moc realiziranja Otomanskih teznji prema centru Europe preko Hrvatske bile su zaustavljene s odbijanjem opsade Beca 1529. kada je Sulejman I. porazen, iako je to postalo ocito tek mnogo kasnije. Unatoc svemu tome, velika strateska pobjeda Otomanskog carstva je bila u pobjedi nad Egiptom 1517. sa pripajanjem ogromnih agrikulturalnih resursa Egipta te monopoliziranjem istocnih trgovackih ruta sa zacinima.

Osim svih ovih sukoba na Mediteranu Spanjolci, Otomani i Venecija su se kacili i na drugim predjelima kugle zemaljske. U prvom dijelu 1500-tih Spanjolska si je osigurala stalan prihod iz svojih posijeda u Amerikama i to u zlatu i srebru. To je ujedno bio razlog za vojno jacanje spanjolske i sposobnost odrzavanja svojih posjeda po svijetu iako je kasnije upravo odrzavanje svega toga bio razlog za ogromne inflacije. Venecija je svesrdno potpomagala Otomanski otpor spram Portugalaca na Indijskom oceanu i Perzijskom zaljevu dok su u isto vrijeme ostro pazili na Perzijske Safavide, svako toliko organizirajuci vojne pohode protiv njih.
No, naravno vaznost ovih sukoba je naspram onih na Mediteranu bio puko carkanje u ocima svih upletenih. Kao dokaz za takvo sto govori i cinjenica da koliko god je Flandrija bila vazan posjed u ocima Filipa II Spanjolskog, njegova vojska je bila notorno neisplacivana sto je dovodilo do mase razlicitih pobuna, dok je na Mediteranu placa mornara i vojnika bilo savrseno tocno isplacivana cak i za vrijeme Spanjolskih bankrota iz 1557., 1560. i 1575. godine.

Prvi koraci sa strane Otomana za organiziranje svih napora na Mediteranu u koordiniranim pokusajima za jacanje vlastitih polozaja je bio izveden 1495., kada je Sultan Bayezid II poslao gusara Kemal Re-a u sjeverozapadni dio Afrike. Kemal Re je imao zadatak kontaktirati pomorske gazie kao i izgnane Iberske Muslimane i pridobiti ih za Otomansko carstvo. Gazii su bili "nezavisni poduzetnici" koji su shvatili vrlo ozbiljno Otomanske teznje i protumacili ih kao pokusaj zastite Muslimanske vjere od stalnih napada nevjernika iz Spanjolske. Sljedecih desetak godina Gazii se bore protiv Spanjolaca koji ih konstantno potiskuju napadajuci sigurne luke ili pak gradeci utvde na uscima rijeka koje Gazii koriste kao luke. Sve do 1520 godine najuspjesniji od ovih Gazia je bio Khaireddin Barbarossa koji je uspio oteti cijeli Alzir uz izuzetak Spanjolske utvrde koja je stitila luku. Utvrda je nosila ime Penon (cita se... Penjon). Penon prihvaca sluzbeno Barbarossin autoritet sve do 1529. kad ga Barbarossa ponovno opsjeda, ali ovaj put s s posudenim, francuskim, opsadnim oruzjem s kojim Barbarossa uspjesno zauzima utvrdu.

Svijetla strana ovih sukoba za Spanjolsku je bila u tome da je samo godinu dana prije 1528. uspjela pridobiti Grad Genovu za sebe i tako osigurati mir sa Francuskom koja je prisiljena pristati na to zbog toga sto je izgubila potporu Genove. Karlo V je uspostavljen kao pomorski General-Kapetan i on salje Andrea Doriu u seriju napada u sjevernoj Africi.

Ken
27.08.2003., 22:11
ovo izgleda zanimljivo... molim te nastavi
:top:

podrzavam ideju za knjigu .. uvijek ZA :)

Legion
30.08.2003., 23:02
Kaje bilo? Puls:D

Di ste nestali.
Eto, počeh čitati SPQR-a, i kaj da velim?
Ti držiš kvalitetu. Iskreno-nikada do sada nisam naišao na niti jedna tvoj post koji nije bio dobar, zanimljiv i poućan, stoga nemam te namjeru više hvaliti-ovo ti je dosta:D

I ja se uljenio ali dajem časnu titovu pionirsku rijeć da bute u ponedeljak dobili neviđen post o Fightu kod Stirlinga:top: :s

Hrvoje
01.09.2003., 11:46
evala narorde

evo me opet, nakon misecipo dana bez interneta vratija san se medju internet-djankoze

sad cu prvo malo citat sta ste mi lipoga pisali

Legion
01.09.2003., 13:30
Bok Hrvoje.

Budući sam full prestar za pionira, a drug Tito je već odavno pod ledinom-danas nebute dobili bitku kod stirlinga nego nekaj malo kraće.

Da se potsjetimo-na današnji dan je poćeo WW2, i tom prilikom ću pisati nekaj kaj je poznato-onak u globalu, a sad bute dobili malo detaljnije.

Radi se o masakru Poljskih oficira u Katynskoj šumi.
Svi znamo priču o tajnom sporazumu Hitler-Staljin i dogovoru o podjeli Poljske.
U Rusko zarobljeništvo je palo oko 250 000 ljudi, između kojih i oko 15 000 oficira.
Nakon Njemačkog napada na Rusiju, Moskva je uspostavila vezu i sa Poljskom izbjegličkom vladom u Londonu. Staljin je pristao da pod zapovjedništvom generala Wladyslawa Andresa na sovjetskom teritoriju bude oformljena Poljska armija. Tada je traženo da se pusti navedenih 15000 oficira, kako bi stvrili nukleus buduće armije. Moskva je dugo šutila, a nakon opetovanih pitanja i zahtjeva za njihovim puštanjem, javila Poljskoj vladi da je velika većina zarobljenika pobjegla u Mnađuriju:confused: ;) , i da je nemoguće utvrditi šta je s njima.
No u 4. mj. 43 god, Njemci su objavili da su u Katynskoj šumi u blizini Smolenska pronašli masovnu grobnicu poljskih oficira pobijenih od strane rusa. SVe skupa negdje oko 4,400 ljudi je tamo iskopano.

Rusi su naravno tvrdili da su ih pobili njemci, a Međunarodni crveni križ je ustanovio pravu istinu. Rusi su to godinama naravno njekali, i tak je Gorbaćov priznao istinu.

Uskoro je Poljska izbjeglićka vlada tražila detalje oko tog dgađaja od Crvenog Križa i od same Moskve-na što su ovi potonji prekinuli s njima diplomatske odnose i ustanovili novu poljsku vladu u izbjeglištvu, koja je, naravno, bila sastavljena od samih komunista.

Nakon zarobjavanja, jedan dio Poljaka je podpao pod vlast Crvene Armije, a oni manje sretni u NKVD-ove kampove. Ondje nisu bili samo poljski oficiri, već i pripadnici obavještajne službe, carinici, pa čak i obićni poljski policajci.
Hranjeni su vrlo oskudno, i vrlo često bili ispitivani, te indoktrinirani komunističom ideologijom. Velika većina nije uspjela biti "preobraćena"-svega oko njih 400 je odlućilo služiti novim gospodarima, a neki mali broj je poslan u njemaćku, jer su po nacionalnosti bili Njemci.
Nakon par mjeseci, NKVD odlući da je ostatak oficira i gore navedenih pripadnika raznih poljskih službi nepodoban, da su klasni neprijatelji te da ih treba likvidirati.
No, zatvorenici to nisu znali. Rećeno im je da idu svojim kućama.
Iz dana u dan su prozivani, i među prvima su odlazili "doma" najviši oficiri te oni koji su među samim zarobljenicima uživali najveći ugled.
Prije polaska su dobili obilan obrok, te tablu čokolade, kruh i konzervirane haringe. Na izlau iz kampa ih je dočeko počasni špalir NKVD-a, te vojna muzika koja je svirala koraćnice.

Na putu do željezničke stanice, a i kasnije (putaovanje je trajalo više dana), cijelov rijeme su bili pod budnom paskom do zuba raoružanih mnogobrojnih NKVD-ovaca sa psima. Već tada su neki Pljaci počeli sumnjati da idu kući, a jednom prilikom su i napali svoje ćuvare, te je jedan jedini uspio pobjeći. Taj neposredni svjedok streljanja bio je ranjen prilikom bijega prije samog Katyna, ali budući se onesvijestio-smatran je mrtvim, te su ga sa drugima dovezli do grobnice, pričekali su da egzekucije budu gotove za taj dan, te su ga predvećer bacili u grob, no budući je već bilo kasno, ruski seljaci koji su zatrpavali grobnice odluće da budu sutra to riješili, te se frajer izvukao van i na veliko čudo se dokopao Poljske, a kasnije okolo-naokolo dospio čak i u Švicarsku.

Do današnjeg dana ostaje misterija kaj se desilo sa ostalih
10 000 oficira. Postoje indicije za postojanje još nekih masovnh grobnica po Ukrajini, te neke priće da su potrpani u čamce i pušteni na tzv. Bijelo More (jedan od zaljeva Sjevernog ledenog mora), a onda su ih sve potopili artiljerijskom vatrom.
Prava istina se nikad nebude doznala, uostalom i u samoj Katynskoj šumi danas nema niti jednog leša, 44 su rusi sva tijela odnjeli u nepoznatom pravcu, a samu lokaciju prerovali-da ne ostane niti jedan trag. Vjeruje se da je ista stvar napravljena i sa ostalim masovnim grobnicama.

Legion
02.09.2003., 20:57
Di ste frajerice i frajeri?
Kaj bum opet moral kukat i plakat kak svi sam gledaju a niko niš ne piše? I ja bi s vama knjigu pisal:D

SPQR piše magisterij, a koje su vama ostalima isprike?

gabal
03.09.2003., 00:02
Ja spremam dva jako teška ispita koja su mi ostala. Ako uhvatim vremena, napisat ću neki kraći post (nemam baš vremena za kilometarske).

BootBoy
03.09.2003., 09:48
Legion kaže:
Kaj velite? Ima li to smisla? Ja mislim da ima. Gledam po sebi-ja bi odmah kupio neku takvu knjigu da negdje naletim na nju. Jes da smo gotovo svi od reda samo zaljubljenici u povijest a ne profići (osim par studoša)-ali vjerujem da bi barem 90% naših napisa moglo proči bilo kakvu akademsku kritiku-po pitanju točnosti a bome i stila pisanja.

kaj vi mislite o tome? Izjasnite se molim.


:s :lux: :s

naravno, naslov ostaje isti kao naslov topica...

nego, mislio sam da bi ovom topicu mogli dati odvojeni podforum... pa bi se tamo posebne "lekcije" stavljale pod posebne topice - tako je puno preglednije... ovako je stvarno sve natrpano i tesko za pronaci...
mislim da je ovo ipak najbolji topic na citavom forumu... :top:

Legion
03.09.2003., 11:46
Brijem da to i nije tak dobra ideja. Pod kaj bi npr. Stavili seppuku?
To bi samo razvodnilo temu. Jer, u globalu-svako piše o nečemu-često puta totalno različitom od toga kaj pišu ostali i trebalo bi nam barem 10 tak tema, a to bi bilo:flop:

nek bude, ko i do sada , sve tu na hrpi.
Kaj nije fora na istom mijestu čitati o neznam bitci kod Termopila, Mongolima i Tatarima, pokolju u Katynskoj šumi i bitci kod Lepanta?

gabal
03.09.2003., 13:42
Jedan ispit mi je odgođen pa zbog iznenadnog viška slobodnog vremena evo mene s jednim kraćim postom. Kako ovdje ima puno ljubitelja tenkava mislio sam vam pisati o bojnim kolima - tenkovima iz antičkog doba. Međuti, ispostavilo se da se o njima baš i nema šta pričati pa sam umjesto toga težište bacio na kompozitne lukove. Uživajte

Tijekom 2. međurazdoblja (1650. – 1550. pr. Kr.) Egipat su okupirali osvajači koje su oni nazvali Hiksi. Ovaj konglomerat azijskih naroda okupljen u vojni savez upoznao je Egipćane sa konjem i bojnim kolima. Nakon što su naučili umijeće uzgajanja konja i izradu bojnih kola i kompozitnog luka, Egipćani su ove nove izume primijenili na Hikse koje su 1550. pr. Kr. protjerali iz Egipta.

Bojna kola su najčešće vukla 2 konja a u kolima su se vozili vozač i strijelac. Strijelac je bio opremljen prvoklasnim kompozitnim lukom i dugim strijelama s brončanim vršcima. Kožni tobolac sa strijelama je bio pričvršćen sa vanjske strane kola. Kao što se vidi na ovoj slici http://homepages.tcp.co.uk/~nicholson/egypt/thumbnails/36xabusimbel8.jpg tetiva se napinjala do iza glave (to pokazuje koliko su duge bile te duge strijele). Osim u ratu, kola i luk su se koristili i u lovu na raznu živinu.

KOMPOZITNI LUK

Od čega su se ovi lukovi izrađivali u starom Egiptu?
Središnji dio je bio od tvrdog drva (najčešće akacije) sa kvadratastim dijelom na koji bi se prilijepile dvije drvene letvice. Za ovo se koristilo ljepilo koje se dobivalo od riba. Na vanjskoj strani luka, tetive su omotane i oblijepljene preko cijele dužine luka. Na unutrašnjoj strani jedna ili više pločica od antilopinog roga je zalijepljena.

Kada se luk poteže, on se savija cijelom svojom dužinom pa čak i na dršku jer on nije pojačan. Struna se radila od 4 isprepletena životinjska crijeva. Konačno, večina lukova je dodatno učvršćena šibama s breze.

U više grobova su pronađeni murali na kojima se prikazuje izrada lukova. Prvi takvi lukovi su pronađeni u grobnicama Amenophisa II. i Tutankamona. Bili su ukrašeni ukrašenim kožnim dijelovima a neki (koji su se koristili u ceremonijama su bili u potpunosti prekriveni zlatom). Najveći pronađeni luk je dug oko 1,4 m. Egipatski luk je blago zakrivljen kada nema strunu, kada je ima poprima trokutast oblik a kada se napne ima oblik oštrije krivulje.
Kompozitni luk je u Egiptu stekao veliku popularnost jer je mogao probiti bakreni oklop sa poprilične udaljenosti.

Uz lukove su u grobovima nađeni i strjeljački prstenovi. Oni bi se stavili na palac za vrijeme upotrebe luka. Egipatski strijelci su tetivu napinjali palcem kao što je to običaj u Aziji. Ovo se naziva mongolskim stilom za razliku od ''mediteranskog stila'' kojim se struna napinje sa 3 prsta ali bez palca.

Ispričavam se zbog pogrešaka i nezgrašnog stila ali pisao sam na brzinu i nisam stigao provjeriti.

Monahan
08.09.2003., 09:48
Dobar dan "frajeri". Evo mene opet. Malo G.O., malo službeni i nakupilo se 5 tjedana. Vidim da smo bili aktivni ( naklon Imperatore ) a i neki se ponovo javljaju ( gabal , nikola, hrvoje ). Za sada samo da se javim a za sutra ili prekosutra pokušat ću napisat nešto o početku kraja templara ( a možda bude i duži post ko zna sad kad sam odmoran ).

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Monahan
09.09.2003., 14:36
PETAK 13 KAKO I ZAŠTO

Rastuća moć, slava i bogatstvo Reda, povećavala je i broj njegovih neprijatelja. Budući da templari nisu težili ka svjetovnoj vlasti ( kako su to učinili vitezovi teutonci u Prusiji ili hospitalci na Rodosu i kasnije Malti) njihove su ih povlastice pretvorile u crkvu unutar Crkve i, barem u Francuskoj, državu u državi.

Priča o neprijateljima templara stara je koliko i sam Red. Još u samim počecima njegova postojanja pape su morale izdavati bulu za bulom kako bi ga zaštitili od nasilja i pljačke, ali i žestokih napada raznih biskupa. S druge strane, pritužbe sekularnog (laičkog) svećenstva porasle su do te mjere da je na lateranskom koncilu, papa Aleksandar III poduzeo izravne mjere protiv zlouporabe njihovih povlastica od strane Reda. Bilo kako bilo, u doba kada je pažnja kršćanskog svijeta bila usmjerena na obranu Svetih Mjesta položaj templara bio je nedodirljiv i nisu ga mogle uzdrmati čak ni mržnja i klevete. Red u Europi nije podržavao niti jednu političku struju, niti se ikada poslužio svojom vojnom silom - pa čak ni onda kada se radilo o vlastitoj obrani. Bilo je potpuno očito da se cijela organizacija nalazi u službi Svetog rata koji je podupirala kako ljudstvom tako i novcem. Upravo iz tog razloga sudbina Reda, u velikoj mjeri je ovisila o pobjedi, odnosno porazu kršćanstva na Istoku.

Nakon pada Svetog Ivana od Akkoa, Red se našao u opasnosti. Umjesto da ga od njih štite, njegovo bogatstvo stalno je privlačilo neprijatelje. Hugues de Payens na Istok je došao iz feudalne Europe, Jacques de Molay, posljednji veliki meštar Hrama, vratio se u Europu apsolutnih monarhija. Dok je doba feudalizma trebalo templare, za monarhije 14. stoljeća oni su predstavljali neprihvatljiv rizik i primamljiv plijen.

Pogotovo za francuskog kralja Filipa IV Lijepog. Potičući staro pitanje ujedinjenja templara s hospitalcima (ivanovcima), Filip je prvobitno namjeravao steći nadzor nad Redom. Zamisao o spajanju spomenutih redova prije toga su više puta razmatrali i razni pape, a službeno je predložena na koncilu u Lyonu 1274. godine. Filip Lijepi želio je osnovati zajednički red, tzv. Jeruzalemske vitezove, koji bi ovisili o francuskoj kruni i za velikog meštra uvijek imali princa iz francuske kraljevske kuće. Medutim, budući da su taj plan odbacili i templari i hospitalci, papa Nikola IV zaključio je cijelu stvar, pokopavši tako Filipove ambicije.

Ubrzo zatim, kralj je izdao niz uredbi kojima je želio smanjiti moć Reda. Godine 1287. zapovijedio je sekvestraciju (privremeno oduzimanje prava uprave nad imovinom) svih posjeda koje su templari stekli nakon što im je Luj IX godine 1258. potvrdio dotadašnje povlastice, a 1289. optužio je Red zbog miješanja u poslove kraljevskog pravosuđa. Uza sve to, Filip ipak nije mogao prijeći u otvoreni napad. Dijelom zato što nije imao podršku pape Nikole IV i njegova nasljednika Bonifacija VIII, a dijelom zato što je, stalno pritisnut novčanim problemima, trebao neposrednu pomoć templara. Tako je 1293. u Parizu Redu vratio ukinute povlastice, a 1297. je od templara iz Toumaija tražio zajam od 5.200 funti. Premda je takvo natezanje trajalo nekoliko godina, kralj nije odustao od svoje prvotne nakane da uz papinu pomoć dovede Red pod svoju vlast i domogne se njegova bogatstva.

Početkom 14. stoljeća, izdaci zbog rata s Flamancima doveli su do pogoršanja ekonomske situacije u kraljevstvu. U Courtraiju 1302. francuska je konjica bila potučena do nogu. Godine 1303. Filip IV naredio je otmicu pape Bonifacija VIII u Anagniju i za taj poduhvat zadužio svog budućeg kancelara Guillaumea de Nogareta, autora knjige sjećanja na ponovno zauzimanje Svete Zemlje. U svom je djelu De Nogaret podupirao tezu da su templari odgovorni za propast Jeruzalemskog Kraljevstva i predlagao zapljenu njihove imovine u svrhu financiranja novog križarskog pohoda. Otmica je uspjela, ali je zbog narodne pobune Bonifacije VIII ubrzo bio osloboden. Mada je preminuo samo mjesec dana nakon toga, prije smrti je izopćio Filipa Lijepog. Naslijedio ga je Benedikt XI. koji je sljedeće godine umro pod čudnim okolnostima tijekom večernje molitve, dan prije no što je trebao izopćiti De Nogareta. Filip je sada napokon uspio utjecati na izbor pape na to je mjesto postavljen čovjek kojeg je želio, nadbiskup od Bordeauxa, Bertran de Got, koji je na papinsku stolicu zasjeo pod imenom Klement V. Osim što je i sam bio Francuz, papa je svoj položaj dugovao Filipu IV koji ga je i potaknuo da Svetu Stolicu preseli u Francusku. Klement V bio je prvi avignonski papa.

Stvari su za Filipa taman počele ići u prilog kad su ga novi porazi u Flandriji prisilili na sklapanje sporazurna s templarima od kojih je ponovno zatražio ekonomsku pomoć. U isto ga je vrijeme Guillaume de Nogaret okrenuo protiv lombardijskih bankara i pogotovo Židova koji su, nakon što im je zaplijenjena imovina, bili protjerani iz Francuske. Budući da je devalvacija novca koju je sam skrivio izazvala veliko nezadovoljstvo, Filip IV se pred razjarenim narodom morao skloniti ni manje ni više nego u pariški Hram ( templarski ). Flandrija je bila gotovo izgubljena, Normandija mu je otkazala poslušnost i odbila platiti nove namete, a narod je bio toliko očajan i buntovan da je morao zabraniti svako okupljanje koje bi prelazilo brojku od pet osoba.

Bio je to vrhunac Filipovih političkih i ekonomskih pritisaka. No on je na umu imao veliki potez, a sada su mu u rukama bili svi aduti. 6. kolovoza 1306. papa Klement V pozvao je velikog meštra Hrama Jacquesa de Molaya da se s Cipra vrati u Francusku, kako bi s njim razmotrio mogućnost započinjanja novog križarskog rata. De Molay nije bio veliki meštar "političar". Bio je to vojnik koji je veći dio života proveo u Palestini ili na Cipru i 1303. sudjelovao u bezuspješnom napadu na otok Ruad nasuprot Tortoze. Tek što je krcat zlatom i srebrom stigao u Pariz, De Nogaret je započeo prikupljati svjedoke. Glavni svjedok bio je Esquiu de Floyran iz Beziersa koji se dvije godine ranije uputio aragonskom kralju Jaimeu (Jakovu) II kako bi ga zainteresirao za optužbu protiv Reda, utemeljenu na priznanjima jednog templara zatočenog u Agenu, kao i njegovom osobnom upućenošću u "factum Templariorium" (templarski slučaj). Aragonskom kralju.

Floyranove optužbe nisu zvučale pretjerano uvjerljivo, a osim toga nije ni imao razloga za loše mišljenje o templarima. Na kraju je, vjerojatno zbog mogućnosti sudjelovanja u podjeli bogatog plijena, ipak obećao da će se uključiti u proces uspije li Floyran dokazati svoje optužbe, na što ga je ovaj i podsjetio u pismu iz 1308. godine.

Floyran se potom zaputio u Francusku. Uspjeh njegovog istupa pred Filipom Lijepim bio je trenutan: De Nogaret je imao svog glavnog svjedoka. Povjesničari govore i o drugom izvjestitelju, nekom Noffu Deghiju iz Firence, ali su novija istraživanja pokazala da se radilo o čovjeku koji je s templarima bio povezan isključivo iz trgovačkih interesa i koji je skončao obješen o stremen. lzgleda da ne postoje opravdani razlozi koji bi nas mogli navesti na zaključak da je Floyran, za kojeg se pretpostavljalo da je bio u vezi s Noffom Deghijem, tražio način da izbjegne sličnu sudbinu. Današnji povjesničari smatraju da ga je motivirala isključivo mogućnost zarade.

U želji za prikupljanjem više dokaza, De Nogaret je u Red uspio ubaciti dvanaestoricu uhoda, dok je Filip Lijepi pokušavao izvršiti pritisak na Klementa V i uvući ga u svoju zavjeru. Usprkos kolebljivom karakteru, lošem zdravlju i činjenici da mu je dugovao svoj položaj, papa na takav potez nije bio spreman onoliko koliko je Filip očekivao. U pismu koje je 24. kolovoza 1307. poslao kralju, on izražava sumnju u optužbe protiv Reda. Premda je obećao da će pokrenuti istragu, Klement V učinio je sve kako bi ju odgodio.

U trenutku kada je odlučio pritisnuti papu, Filip Lijepi odredio je Jacquesa de Molaya za kuma jednom od svojih sinova. Francuska se tada nalazila pod nadležnosti inkvizicije koja je imala ovlasti da djeluje bez prethodnog savjetovanja s papom. Veliki inkvizitor Francuske, Guillaume de Paris (Vilim Pariški), odan čovjek i njegov osobni ispovjednik, bio je drugi adut kojeg je kralj držao u ruci. Postupak koji je uslijedio bio je potpuno legalan. Odvjetnik Guillaume de Paisians i Floyran, kojeg je podržavao De Nogaret, pred inkvizicijom su iznijeli svoje optužbe. Nakon toga je Veliki inkvizitor, kao i uvijek u slučaju optužbe za herezu, od svjetovne vlasti zatražio da uhapsi optužene.

Dana 14. rujna 1307. De Nogaret je svim pravosudnim tijelima u Francuskoj poslao kraljevsku zapovijed da uhapse sve pripadnike Reda i zadrže ih u pritvoru do izvođenja pred crkveni sud, te zaplijene svu njihovu pokretnu i nepokretnu imovinu. Radilo se o zapečaćenim pismima koja se nisu smjela otvoriti do određenog datuma i koja su sadržavala detaljne upute o tome tko može sudjelovati u operaciji i na koji način treba postupati.

Cijela stvar morala se čuvati u tajnosti. Filip Lijepi 12. listopada je pozvao velikog meštra Hrama da ga prati do jakobinske crkve u pogrebnoj povorci Cataline de Courtenay, netom preminule supruge kraljeva starijeg brata Charlesa de Valoisa. Premda su sahrani nazočile najistaknutije osobe u kraljevstvu, Filip je upravo Jacquesa de Molaya izabrao za vođu posmrtne straže.

U zoru 13. listopada ( petak )istovremeno je na tri tisuće templarskih posjeda u Francuskoj počelo masovno hapšenje vitezova Hrama. Radilo se o "jednoj od najvećih policijskih operacija svih vremena". Od tog dana uvriježeno je mišljenje da je petak 13-ti nesretan dan ( a bogme je templarima i bio )

Gdje ste svi :confused: . Ima još toliko zanimljivih tema

Legion
10.09.2003., 00:28
hello Monahan-a kaj da ti velim nek:s :top:

Ima zanimljivih tema još mali milion, to stoji ali nekaj se uspavasmo u zadnje vrijeme.
čuj, 9 mj. stisli ispiti, a oni koji su svoje odstudirali imaju nekih drugih obveza.

No bumo vidli, ja do slijedečdg tjedna fakat nikaj nemrem pisat, a onda se vraćam svojoj največoj forumskoj ljubavi-frajerskom topicu.

Kako vidite-stavih sig koji vodi na ovu temu pa možda dođe još koji zanimljivi forumaš ili-bilo bi lijepo-forumašica.

Kaj ti, a i svi ostali, velite na onu moju ideju da od ovog napravimo knjigu?

SPQR-trebat ću tvoju stručnu pomoć, doduše nije nikaj hitno, ali frend mi krenuo pisati knjigu koja je smještena u doba Dioklecijana-pa me pitao neke stvari, a ja se sjetih da ovdje imamo puno večeg stručnjaka za stari Rim.
Moram još jednom pogledati kaj si sve pisal-znam da je dosta bilo o Dioklecijanu, pa se onda vratim sa eventualnim pitanjima.

gabal
10.09.2003., 03:14
Da ne duljim, ponosno vam predstavljam prve tri faze najveće makljaže koju je Njemačka do tada vidjela - tridesetogodišnji rat. Kada uhvatim vremena, napisat ću i zaključak, a to još ne znam kada će se desiti.http://www.d.umn.edu/~aroos/30yearswarmap.gif 30-godišnji rat trajao je između 1618 i 1648 a u njega su se uključile (posredno ili neposredno) većina zemalja zapadne Europe. Bitke ovog rata uglavnom su se borile u Njemačkoj .

U svom početku, sukob se zasnivao isključivo na dubokom vjerskom antagonizmu između katolika i protestanata. Vjerska nesnošljivost, osobito između nenjemačkih naroda koji su se borili zaoštravala je sukobe i utjecala na tijek rata u njegovim kasnijim fazama. Kako se rat razvijao, njegov tijek su značajno određivali sukobi među vladarskim kućama njemačkih kneževa kao i moćnih europskih sila (Švedska i Francuska). Ove dvije zadnje velike vojne sile na tadašnjoj vojnoj pozornici Europe, namjeravale su smanjiti snagu Svetog Rimskog Carstva koje je tada bilo pod vladarskim utjecajem kuće Habsburg.

Vjerski sukob koji je doveo do izbijanja rata tinjao je preko pola stoljeća sve dok se nije razbuktao 1618. Ovakva situacija se desila radi nesposobnosti Ausburškog vjerskog mira iz 1555. Taj mir je sklopljen između Svetog Rimskog cara i njemačkih luteranskih kneževa. Nije se pokazao previše uspješnim što je i dovelo do izbijanja rata.
Ovaj rat, koji se smatra jednim od najkrvavijih i najrazornijih sukoba koji je Europa ikada visjela, može se podijeliti u 4 faze:

Palatinsko – Češka faza (1618 – 1625)
Danska faza (1625 – 1629)
Švedska faza (1630 – 1635)
Francuska faza (1635 – 1648)


PALATINSKO – ČEŠKA FAZA

Za vrijeme vladavine cara Rudolfa II., vjerske tenzije u Njemačkoj su sve više rasle. Protestantske crkve su rušene, zabranjivano je javno ispovijedanje protestantske vjere a mnogobrojni carski službenici su koristili Ausburški mir da bi osigurali prevlast rimokatoličke vjere u Svetom Rimskom Carstvu. Takvi postupci dovodili su do nezadovoljstva protestanata što je dovelo do stvaranja Evangeličke unije (1608.), obrambenog saveza protestantskih kneževa i gradova. Kao odgovor na nju, 1609. stvorena je Katolička Liga, slična rimokatolička organizacija. Sukob je iz dana u dan bivao sve očitiji.
Češki ogranak Unije odlučio se na prvi korak, razjareni zbog agresivne politike rimokatoličke hijerarhije u Češkoj, češki protestanti koji su sačinjavali većinu stanovništva, zatražili su intervenciju Ferdinanda II. Habsburškog , češkog kralja. Kralj, uvjereni katolik, ignorirao je češke zahtjeve. Ovo ignoriranje je dolilo ulje na vatru koje se razgorilo 23. Svibnja 1618. kada su praški protestanti provalili u kraljevsku palaču, zgrabili dvojicu kraljevih poslanika i napravili ovo:http://www.praginfo.com/historia/histbild/defenestrace.gif
Stručno se to naziva 2. praška defenesrtacija a laički bi rekli bacilo ih je kroz prozor (ne baš nizak ali ipak, uspjeli su preživjeti. Uglavnom, ovaj čin je označio početak nacionalnog protestantskog ustanka.

Pod vodstvom Heinricha Matthiasa von Thurna, protestantske snage su postigle brojne početne uspjehe tako da se pobuna proširila i na druge Habsburške zemlje. 1619. protestanti su čak došli nadomak Beča ali samo nakratko. Kasnije tijekom 1619. Česi su svrgli Ferdinanda sa češkog prijestolja i postavili za češkog kralja Fredericka V., izbornog kneza Palatinata. Ovo se pokazalo kao velika češka greška – Frederick je bio kalvinist a većina Unije se sastojala od luterana. Uvrijeđeni ovim izborom, luterani se povlače iz sukoba i ostavljaju Čehe na cjedilu. Ferdinand, koji je izabran za cara 1619. brzo je iskoristio ove sukobe unutar protestantskih redova i španjolsku invaziju Gornjeg (bavarskog) Palatinata. 8. Studenog 1620. vojska Katoličke Lige pod vodstvom Johanna Tserclaesa, grofa od Tillya rasturila je Čehe kod Weisserberga (Bijele Planine) u blizni Praga. Krvavi progoni protestanata u Češkoj slijedili su nakon ove pobjede a protestantska vjera je zakonom zabranjena.

Iako se unija raspala, Frederick i neki njegovi saveznici su se nastavili boriti na teritoriju Palatinata. Protestanti su uspjeli pobijediti Tillyevu vojsku kod Wieslocha u Travnju 1622. ali su nakon toga redali poraz za porazom. 1624. Palatinat je silom vraćen pod okrilje Svetog Rimskog Carstva.


DANSKA FAZA

Druga faza rata je morala prerasti u međunarodni sukob jer su protestantski kneževi na sve strane tražili pomoć od zahuktalih katoličkih snaga. Engleska, Francuska i druge zapadnoeuropske sile bile su pod uzbunom zbog moći koju su pokazali Habsburgovci tijekom prve faze rata. Francuska i Engleska su kao saveznice bile uključene u sukob sa Španjolskom tako da su se suzdržale od upletanja u ovaj rat. Kristijan IV., kralj Danske i Norveške je za razliku od njih došao u pomoć protestantima u Njemačkoj. Kristijanova intervencija je bila motivirana poprilično nereligioznim razlozima. On je bacio oko na teritorijalne posjede u sjeverozapadnoj Njemačkoj a želio je i prekinuti Habsburšku kontrolu danske kneževine Holstein.

Kristijan je uz potporu luteranskih i kalvinističkih prinčeva, mobilizirao veliku vojsku te je u proljeće 1625. izvršio invaziju na Sasku. Protestantska vojska je izvrsno odabrala trenutak za napad. Vojska Katoličke lige pod Tillyevim vodstvom još nije bila u punom sastavu tako da su ozbiljnije sukobe doživjeli tek godinu dana nakon početka kampanje. U međuvremenu, Albrecht von Wallenstein, vojvoda od Friedlanda je skupio moćnu plaćeničku vojsku koja se stavila u službu Ferdinanda II. Wallensteinovi plaćenici su izborili svoju prvu pobjedu kod Dessaua u Travnju 1626., Tilly je do nogu potukao glavninu Danske vojske kod Luttera am Barenberga. Dvije vojske su se tada udružile i sustavno prošle cijelu sjevernu Njemačku, pritom paleći i pljačkajući mnoge gradove. Bježeći od Wallensteina, Kristijan se povukao na poluotok Jutland.
Potpunu pobjedu za Carstvo označilo je izdavanje Edikta o Restituciji 1629. Ovaj dokument je vratio katoličkim plemićima sve posjede koje su izgubili od Ausburškog mira. 22. Svibnja 1629. Kristijan je prihvatio Sporazum u Lubecku kojim se odrekao niza malih posjeda u Njemačkoj.


ŠVEDSKA FAZA

Ferdinandov uspjeh u drugoj fazi rata je samo pojačao Francusku voljuza uključenjem u rat. Zbog unutrašnje krize koju je francuska tada proživljavala kardinal Richelieu nije mogao direktno intervenirati u Njemačkoj ali je zato uspio nagovoriti švedskog kralja Gustava II. Adolfa, najvećeg stratega Europe u to doba. On je bio gorljivi Luteran a dodatan motiv su mu bili mnogobrojni pozivi u pomoć od strane sjevernonjemačkih protestantskih država.

U ljeto 1630. iskrcao se sa svojom dobro uvježbanom vojskom na obalu Pomeranije. Vladari Poremanije, Brandenburga i Saske su oklijevali i nisu bili sigurni da li da se priključe Gustavu ili ne. Ovo oklijevanje i sporo skupljanje savezničke vojske dosta je odgodilo početak kampanje.
Dok je Gustav čekao, Tilly, koji je dobio komandu nad Wallensteinovom vojskom opsjedao je pobunjeni grad Magdeburd. Carska vojska ga je osvojila i opljačkala 20. Svibnja 1631 a protestantski stanovnici su masakrirani. Velika većina grada je uništena u požaru koji je buknuo za vrijeme trajanja opsade.

Tillya su Šveđani tri puta pobjedili idučeg ljeta. U zadnjoj bitci, koja se vodila u blizini Breitenfelda (današnji Leipzig u Njemačkoj) Gustava je zajebala Saska vojska. Ona je pobjegla nakon prvog Tillyevog udara. Nakon njihovog bijega, Gustavovo lijevo krilo ostalo je otkriveno i skoro ga je koštalo poraza. Međutim, vrhunski strateg je uspio preokrenuti situaciju u svoju korist i natjerao je Tillyevu vojsku u bijeg pritom ubivši i zarobivši 6000 zloglasnih Wallensteinovih plaćenika. Šveđani su prezimili u južnoj Njemačkoj a zatim su u proljeće iduće godine nanosili Tillyu poraz za porazom. Jedan od tih poraza bio je i fatalan jer je Tilly smrtno ranjen umro na obalama rijeke Lech. Nakon ove pobjede, Gustav osvaja i Munchenn.

Suočen sa katastrofom, Ferdinand ponovo poziva Wallensteina da preuzme upravu nad carskom vojskom. On je na brzinu digao novu vojsku plaćenika i ušao u Sasku u jesen 1632. Šveđani su ga slijedili te je 16. Studenog došlo do bitke kod Lutzena. U ovoj bitci Gustav je ubijen a navodno je za to odgovorna hrvatska laka konjica. Ovo je legenda koja nije dokazana no činjenica je da je u dugotrajnoj bitci (sukobi su trajali 3 dana!) Gustav ubijen a Wallenstein poražen. Sasko-Weimarski knez Bernhard je preuzeo komandu nad vojskom i pregazio Bavarsku nakon ove pobjede. Ipak, tijekom 1633. Wallenstein je uspješno napadao švedska uporišta u Šleziji. Krajem 1633., Wallenstein je nastojao lobirati u visokim krugovima za mirovne pregovore. Kada je Ferdinand za ovo saznao, smijenio ga je zbog sumnje na veleizdaju. Wallenstein je ipak počeo pregovarati sa protestantskim vođama zbog čega je i ubijen u zavjeri svojih visokih časnika 25. Siječnja 1634. Iako su mirovni pregovori ozbiljno ugroženi radi ovog događaja, mir je ipak potpisan 1635. u Pragu čime je i formalno završena treća faza rata. Saski knez je dobio manje posjede ovim mirom a učinjene su i određene izmjene Edikta o Restituciji.


a u slijedečem nastavku:

Francuzi dolaze u rat, Šveđani rasturaju po Njemačkoj, prve borbe izvan Njemačke i kako su završile te konačna kapitulacija Habsburgovaca


Čitajte samo na odgovaram na pitanja i glumim frajera II. (http://www.forum.hr/showthread.php?s=&threadid=560)

SPQR
10.09.2003., 06:03
Monahan i Gabal :top: !

Legion pitaj, a na koju to temu tvoj prijatelj piše knjigu, mislim oko čega se vrti radnja?

Stojte mi dobro

Legion
10.09.2003., 10:16
Momci si stvarno daju truda-knjiga, kaj da vam velim.
Ma tip piše neki povijesni roman u doba Dioklecijana-detalje neznbam niti ja jerbo je tek napiasl 2 str.
Još sam u fazi proučavanja kaj si sve napisal o tome-jebi ga, treba to iskopat u ovih prek 2000 postova.

Konkreta pitanja će doči-bez brige. No koliko mi je poznato-zanimaju ga detalji oko one bitke koju je Dioklecijan izgubio a poslije ubio svog rivala pa postao Carem. Znaš na kaj ciljam.

SPQR
10.09.2003., 10:36
Ako misliš na bitku protiv Karina 285. godine AD na rijeci Moravi po nekima je bitku dobijao Karin, a po nekima još nije bila odlučena. Karin je imao znatno brojniju vojsku, dok je Dioklecijanova bila prorijeđena zbog Numerijanove kampanje protiv Perzijanaca i kuge. Svi se slažu da su Karina ubili vlastiti vojnici tj. neki časnik kojem je Karin navodno oteo ženu. Karin je inače bio nepopularan u vojsci, pa se vjerojatno radilo o većoj zavjeri, posebno ako znamo da je npr. jedan od visokih časnika kod Karina (Aurelius Aristobulus) imao poslije kod Dioklecijana značajnu karijeru (bio je konzul i vojni zapovjednik). Ako ti treba cijeli moj post imam ga doma pa ti ga mogu poslat na mail.


Stoj mi dobro

Monahan
10.09.2003., 11:14
Vidim da se opet skupljamo polako ali sigurno. Gabal je koliko vidim tata-mata za stavljanje slikica. Ja probao pa ne ide. Ako neko možda nešto može napisati i Krbavskoj bitci ( sad je aktuelna ) jer ovo što je rečeno na TV nekako mi se čini suhoparno i samo taksativno nabrojene neke činjenice. Do tipkanja.

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

gabal
10.09.2003., 11:17
Legion, imam ideju kako da poboljšamo ovaj topic. Kako smo već narasli na 51 stranicu, snalaženje je više nego komplicirano kad ses traži neki stariji post. Uostalom, vidiš to sam po sebi sada kada kopaš tražeći Dioklecijana.

Moj je prijedlog da se otvori još jedan pomoćni thread, nešto kao index frajerskog topica gdje bi s linkovima na pojedinu stranicu stajao sadržaj te stranice. Ne mislim da bi trebalo pisati baš svaki post nego samo one duže s određenom temom (dakle ne komentare).

To bi izgledalo nekako ovako:

51. stranica: (http://www.forum.hr/showthread.php?s=&threadid=560&perpage=40&pagenumber=51)
Grčke pripreme za rat s Perzijancima (SPQR)
Termopilska bitka (SPQR)
Lepantska bitka - prvi dio (RyogaTheLostBoy)
Masakar u Katynskoj šumi (Legion)
bojna kola i kompozitni luk u Egiptu (gabal)
ukidanje templarskog reda (Monahan)
30-godišnji rat - 1.dio (gabal)


Da mi nisu ispiti možda bi se i ja sam toga uhvatio ali ovako stvarno ne stignem. Mogli bi podijeliti posao (petero ljudi - svaki po deset stranica) pa onda zamoliti moderatora da postavi to kao top temu da se ne izgubi negdje na drugim stranicama.


Šta mislite o ovom prijedlogu? Ja koji put odustanem od traženja nekih starih postova jer mi se ne da kopati kroz 50 stranica.

gabal
10.09.2003., 12:53
Kako mi je sve draže od učenja, evo vam odmah i nastavak Velike makljaže.http://www.shsu.edu/~his_ncp/benning1.JPG
FRANCUSKA FAZA RATA

Vjera nije igrala apsolutno nikakvu ulogu u zadnjoj fazi rata. Glavni razlog za ratovanje bila je protuhabsburško djelovanje koje je koordinirala Francuska pod kardinalom Richelieum. Ova faza je započela francuskim napadom na Španjolsku koja je bila tada najveći habsburški posjed osim Austrije.
Francuska je stupila u savezništvo sa Švedskom i raznim njemačkim protestantskim kneževima između kojih se najviše isticao Vojvoda Berhnard. Saveznici su poučeni iskustvima iz prvih faza rata pametnije krenuli u sukob otvarajući dvije ''fronte'' u Njemačkoj.
Švedski general Johan Baner porazio je združenu sasko – austrijsku vojsku kod Wittstocka 4. Listopada 1636. tako ugrožavajući habsburšku poziciju u južnoj Njemačkoj. 1636. na drugoj strani Europe, Francuzi su bez većih problema uspjeli odbiti španjolske pokušaje invazije na Francusku. Nakon poraza kod Rheinfelda (na obalama Rajne) habsburška pozicija je još jednom ozbiljno uzdrmana te je nakon tih pokušaja ofenzive prešla u seriju povlačenja koja su uzrokovana nizom poraza koje su carske trupe doživljavale. Između 1642. i 1645. švedski general Lennart Torstensson je postigao brojne uspjehe tijekom osvajanja carske saveznice Danske kao i tijekom razaranja po velikim dijelovima zapadne Njemačke i Austrije.

Na zapadu, Francuzi predvođeni generalima Henriem de la Tour d'Auvergne, vikontom od Turrenea i Louisa II., vojvode od Condea su bili jednako uspješni. Conde je porazio i zarobio španjolsku vojsku u jednoj od rijetkih bitaka na francuskom tlu – kod Rocroia 18. Svibnja 1643. Tijekom Studenog iste godine, Francuzi su doživjeli težak poraz kod Tuttlingena. Ovo je bila zadnja velika pobjeda carske vojske, svojevrstan labuđi pjev vojske koja je uspijevala dominirati bojištima 30-godišnjeg rata tijekom dugih i iscrpljujućih 17 godina. Nakon ove pobjede, zaredao se niz poraza a pobjede su se ostvarivale jedino u manjim marginalnim bitkama.
Vojske Condea i Turennea su u zajedničkoj akciji teško porazile bavarsku vojsku kod Freiburga i kod Breisgaua u Kolovozu 1644. Slijedeće godine u istom mjesecu francuski generali su pobijedili austrijsko – bavarske snage u blizini Nordlingena.

Tada zbog sve većeg pritiska iscrpljenih naroda počinju mirovni pregovori između predstavnika Carstva i protuhabsburške koalicije. Pregovoralo se u Munsteru i Osnabrucku ali više pro forma i bez prevelike želje za prestankom ratovanja. Veliki udarac Carstvu zadalo je osvajanje središnje Bavarske u Ožujku 1647. nakon čega je separatni mir sklopio Maximilian I. Bavarski u gradu Ulmu.

Unatoč svim ovim porazima, Ferdinand III. nije želio prekinuti rat. Očajničko i iscrpljujuće ratovanje se nastavilo u Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Italiji i Španjolskoj tijekom cijele 1647. godine. U jesen 1647. Maksimilijan se vratio u rat na strani carstva. Još jedna vojska Bavaraca i Austrijanaca bila je poražena u Svibnju 1648. Ovaj poraz, kao i švedska opsada Praga, francusko – švedska opsada Munchena i važna francuska pobjeda kod Lensa (danas u Francuskoj, tada dio Španjolske Nizozemske).prisilia je Ferdinanda da suočen čak i sa mogućim napadom na Beč pristane na bezuvjetnu kapitulaciju.
http://www.shsu.edu/~his_ncp/muster1.JPG

Ako mi bude predosadno učiti za ispit, možda uskoro dobijete i Westfalski mir.

Legion
10.09.2003., 18:03
Ideja je dobra-zakaj ne, samo do slijedećeg tjedna kad mi malo oslabi frka.

A znate kak se zvao sin od Karusa? Karinus:D

A koga je onda ubio sam Dioklecijan:confused: , prije neg je postal carem, ili mi se to nekaj pomešalo?

SPQR-taj post ti je na frajerskom, ili......., iskreno ne sjećam se da si ovdje nekaj konkretno o tome pisal?

Momcovi-moram da vas napustim, slijedeći tjedan imam gadan, ustvari najgadiji ispit, kojeg ak položim već mogu kretat razimšljat o diplomskom.
A kad to dam......, jao-bute vidli kaj je to muka:D

P.S. Jednog lijepog dana i ja se spremam napisati knjigu, ali o propasti Trećeg Reicha, u pauzama učenja si momentalno čitam knjigicu Hitler's greatest defeat, collaps of the Army group center 1944 (oprositite zbog eventualnih grešaka u spelingu-Engleski jako dobro govorim i razumijem ali pisanje mi slabo ide).
To je samo jedna od knjiga koja obrađuje baš sam kraj Trećeg R, imam ih još nekoliko, ali u svakom slučaju nedovoljno da bih se bacio na pisanje knjige, stoga ako neko ima neki savjet, neku dobru knjigu na tu temu-nek mi kaže.

Zahvaljujem.

SPQR
10.09.2003., 18:47
Dioklecijan je osobno ubio Arija Flavija Apera optuživši ga da je on kriv za smrt cara Numerijana (Aper je bio zapovjednik pretorijanaca i Numerijanov tast). Malo sam pogledao, na strani 12 imaš početak "Dioklecijana", potom 13, pa onda 17 ako se ne varam.

Podržavam Gabalovu ideju, Legion podijeli ovih 50 stranica između nas nekoliko da popišemo teme. Jedini je problem što na dosta stranica nema konkretne teme. Prijedlog kako da tretiramo te stranice topika? Možda npr. Slafko u pohodu na 10000 postova prvi dio :)? Ili Slafko ponovo spama :)?

Monahan ni meni ne ide nikako stavljanje slika, možda da nam Gabal objasni kako mu to polazi za rukom.

Legion bilo bi ti i vrime da diplomiraš. Ja uskoro ako sve protekne ok postajem magistar, te će mi se plaća povećati za punih 400 kn :)!


Eto toliko, stojte mi dobro

Monahan
11.09.2003., 07:45
Jutro evo malo "poranih" pa sam mogao ranije na "frajere". Gabalova ideja nije loša, naprotiv. :top:

Legion što se tiče "trećeg rajha" ( pa i njegove propasti ) čitao sam dvije knjige:

1. INSIDE THE THIRD REICH - Albert Speer ( znaš ko je on ) super knjiga pisana od strane nekog tko je to sve proživio iznutra.

2. Ne znam točan naslov ali nešto u stilu Uspon i pad III reicha a frajer koji je pisao se zove Shirer ( ime ne znam ) ali možeš naći na Amazonu.

Imperatore nemoj se žaliti. 400 kunića je 400 kunića. Ja sam ti postao šef ( mislim prije ) dobio veći koeficijent ali plaća manja ( ali to je sasvim druga priča ).

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
11.09.2003., 08:33
Ma ne žalim se, na svu sreću imamo ekstra projekata pa tu dignem još 50 posto extra plaće (no zato se i radi udarnički). Da nema projekata plaća mi je manja od hrvatskog prosjeka (oko 3800 kn za znanstvenog novaka), a kao magistar imaš plaću oko 4200 kn, plaća novog doktora znanosti je oko 5000 kn. E sad nemojte o pričama tipa dobro je da imaš posao. Činjenica je da kod nas u državnim firmama slomija se ti radeći ili ne radija ništa istu plaću imaš. A da doktor znanosti ima samo 1000 kn veću plaću od prosjeka, mislim da to nije u redu.

Stoj mi dobro

Monahan
11.09.2003., 09:12
SPQR kaže:
Ma ne žalim se, na svu sreću imamo ekstra projekata pa tu dignem još 50 posto extra plaće (no zato se i radi udarnički). Da nema projekata plaća mi je manja od hrvatskog prosjeka (oko 3800 kn za znanstvenog novaka), a kao magistar imaš plaću oko 4200 kn, Plaća novog doktora znanosti je oko 5000 kn. E sad nemojte o pričama tipa dobro je da imaš posao. Činjenica je da kod nas u državnim firmama slomija se ti radeći ili ne radija ništa istu plaću imaš. A da doktor znanosti ima samo 1000 kn veću plaću od prosjeka, mislim da to nije u redu.

Stoj mi dobro

Slažem se 1 000 000 % jer i sam radim u državnoj ustanovi. Mislim da sad shvaćaš što sam htio reći pod onim "to je druga priča". Ubi me nelogika u državnoj upravi. Ali nećemo mi sad o tome. Ja lagano spremam jedan post za sutra ako dozvoli državna uprava :D a nadam se da i ti spremaš neko iznenađenje.

Inače drago mi je da si nabavio "Đibu" ( mislim Gibona ).

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
11.09.2003., 09:22
Pa ne spremam ništa konkretno, no dao sam se na popisivanje tema sa ovog topika, već sam obradio prvih 15 strana. Moram vam priznati da je bar u početku dosta konfuzno jer se teme brzo mijenjaju i ne piše se na dugo i na široko kao sada, pa neke stvari ne znam da li da stavim ili ne. Bilo bi najbolje da i vi ostali to vidite pa nadopišete ako smatrate da nešto treba ubacit.

Od sutra me nema na poslu, uzeo sam tjedan dana za završne pripreme vezane uz magisterij što ću iskoristiti i za posjet dragoj :), obrana bi mogla biti u idućih mjesec dana.

Ajde pomalo, stojte mi dobro

Monahan
11.09.2003., 09:34
Evo da ne bi zachatali topic želim ti puno sreće u izradi magisterija. Dobro se odmori i spreman se vrati ( mislim novi prilozi ). Ja se odoh odlogirat jer zove državna služba ( a služba je služba ).

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Legion
11.09.2003., 15:37
Chateri jedni, a kak da se ova stranica zove:D

Ma sam vi dajte-ja vas prvi nebum naganjal zbog toga:top:

SPQR-koda slušam svoju mamau ili dragu: "Vrijeme ti je da diplomiraš", je, fakat je, radim na tome.
Bolje ikad nego nikad-, da sam mogao i "malo" prije, mogao sam GRRRRR, nemojte mi sad tu nabijat neku grižnju savjesti, eto, upravo me uvatila.

Mislio sam napisat 18 kilometarskih postova samo o Revoluciji u Rusiji, te 12 o temi Marija Terezija i barun Trenk, ali sad bome idem učit. :B

ako budem dobre volje-više dobijetee i tu bitku kod Stirlinga.

Glede ideje, mislim da bi to bilo bolje ubaciti kao prvi post na temi, nego raditi cijelu novu temu iz tog popisa.

gabal
11.09.2003., 16:39
SPQR kaže:
Dioklecijan je osobno ubio Arija Flavija Apera optuživši ga da je on kriv za smrt cara Numerijana (Aper je bio zapovjednik pretorijanaca i Numerijanov tast). Dioklecijanu je bilo prpreknuto da će postati car kada ubije vepra. Dioklecijan se bacio na posao i u lovu je poklao cijela krda veprova no nije se primakao grimizu. Kada je ubio gorespomenutog Apera (vepra) uskliknuo je ''Napokon sam ubio kobnog vepra''.

Jedini je problem što na dosta stranica nema konkretne teme. Prijedlog kako da tretiramo te stranice topika? Možda npr. Slafko u pohodu na 10000 postova prvi dio ? Ili Slafko ponovo spama ? Nisam mislio da svakak stranica ima svoju temu nego da napišemo broj stranice i ispod veće postove koji obrađuju neku temu. Dao sam primjer kako ja mislim da bi to trebalo izgledati da se obradi ova stranica.

A sada Kratki tečaj stavljanja slika s interneta u post


Ovo se koristi kada se u post stvaljaju slike koje se nalaze negdje na internetu. Postupak je slijedeći:klikne se gumb IMG u drugom redu (odmah do gumba za stavljanje linkova i e-mail adrese, oni su označeni sa http:// i @). Pojavi se okvir u kojem se upiše web adresa slike npr. http://www.shsu.edu/~his_ncp/benning1.JPG. Kada vidite sliku na netu koju želite kliknite desnom tipkom na nju i odaberite properties. U prozoru koji se otvori piše adresa slike, to prepišite (copy-paste) i voila, slika je tu!

SPQR
11.09.2003., 19:03
Gabal, poslao sam ti mail.


Stoj mi dobro

Legion
12.09.2003., 08:38
Hello momci-nego jel gleddate vi po tim stranicama i popisujete teme?
Recite mi kaj ste do sad napravili-da ne radimo dva put isti posao.

Nego-jeste za neku "povijesnu" kavicu?
Uostalom-koliko vas je ovdje iz Zg ili neke bliže okolice?
Imperatore-jel dolaziš šta do nas Purgera u skorije vrijeme?

Već znam milion Chatera i spamera s ovog foruma uživo pa mislim da je vrijeme da upoznam i "kolege" povijesničare.
Kaj velite vi na to?

Monahan
12.09.2003., 09:51
GORI VATRAAAAAAAAAAA ( nije Čolić ) !!

Templari su upali u smrtonosnu zamku. Prvo su ih okrutno mučili kraljevi službenici i policija, sve dok na kraju nisu priznali ono što se od njih tražilo. Nakon toga su dospjeli u ruke inkviziciji i, ukoliko je za to bilo potrebe, ponovno su stavljeni na muke. Od 138 templara koje su izmedu 19. listopada i 24. studenog ispitivali u Parizu, 36-orica su umrla od mučenja. One koji bi priznali krivicu bez mučenja i molili za oprost inkviziciji je smatrala s Crkvom pomirenim grešnicima. S druge strane, ´heretika´ koji se kasnije odrekao mučenjem iznuđenih priznanja inkviziciji bi podvrgnula strogim mjerama i izručila svjetovnoj pravdi, proglasivši ga okorjelim grješnikom. Taj je potom uglavnom završavao na lomači".

Templari koji su u petak 13. listopida uhićeni u Pirizu, a među kojima se nalazio i veliki meštar Jacques de Moliy, sljedećeg su dana u lancima dovedeni pred pariško Sveučilište, gdje su im javno pročitane sve točke optužnice. Istog dana po cijelom je Parizu polijepljen kraljev proglas kako bi cijeli grad saznao za proces protiv Reda.

U nedjelju su propovjednici i kraljevi službenici okupili narod u kraljevskim vrtovima i izvijestili ga o templarskim zlodjelima.

Što su ustvari bili krivi? Prema kraljevom proglasu od subote, teretilo ih se za apostaziju (odmetništvo od vjere), blasfemiju (huljenje) protiv Krista, bludne obrede, sodomiju i idolopoklonstvo. Prilikom primanja u Red, novak bi se tri puta morao odreći Krista, Boga Oca, Djevice Marije, svetaca i svetica, te pljunuti na raspelo. Potom je, potpuno gol, primao poljubac inicijacije u usti, pupak ili stražnjicu, obavezujući se da će upražnjavati sodomiju kad god se to od njega bude tražilo. Tijekom mise svećenici su izostavljali riječi posvećenja, Hoc est Corpus, i propovijedali da je Krist bio lažni prorok, razapet ne zbog iskupljenja ljudskih, nego svojih vlastitih grijeha. Štovali su idola zvanog Bafomet koji je ponekad bio prikazan kao biće s tri lica, ponekad s rogovimi, a ponekad kao crni mačak. Sa sobom bi uvijek nosili vrpcu prethodno položenu na Bafometov prikaz.

Stil dokumenta povjesničari pripisuju Guillaumeu de Nogiretu. Iste optužbe u obliku pitanja ponovljene su i u upitniku poslanom policiji i službenicima zaduženim za vođenje procesa, te inkvizitorima koji su vodili drugostupanjsku istragu. U upitniku su se nalazila i sljedeća pitanja:

U kojoj se pokrajini to zbivilo?
Da li se događalo posvuda?
Jesu li svi templari to činili?
Radi li se o drevnom običaju?
Jesu li takvi postupci navedeni u privilniku Reda?
Da li je riječ o pravilima koja su dodana nakon što je Sveta Stolica priznala Red?

Od 138 pariških templara, 123 su potvrdili da su pljunuli na raspelo ili "pored" njega. Mnogi su priznali krivicu i za sve ostale točke optužbe, izjavivši da su sve to činili iz neznanja. Konačno je i sam veliki meštar Jacques de Molay, uz obećanje da će se popraviti, javno preuzeo krivnju. U pismu od 25. listopada, upućenom svim francuskim templarima, De Molay priznaje da se odrekao Krista i pljuvao na raspelo, ali ne i ostale zločine iz optužnice, te moli audijenciju kod Klementa V u želji da mu pruži zadovoljavajuće objašnjenje za postupak Reda. Usprkos svojoj neodlučnosti, papa je bio uznemiren zbog smjera u kojem se proces stao razvijati. Premda nije vjerovao u krivnju cijelog Reda, ipak je prihvatio sumnje u neke od njegovih članova. No ono što ga je najviše brinulo bila je činjenica da mu je, zbog vanjskih pritisaka i uzurpacije crkvenih povlastica od strane civilne vlasti, cijela stvar iskliznula iz ruku.

Papine su se bojazni povećale kada je Filip Lijepi, bez da se prethodno s njim posavjetovao, poslao pisma kralju Jaimeu Aragonskom, Edwardu II Engleskom i Albertu Njemačkom, tražeći ih da slijede njegov primjer. Nastojeći povratiti nadzor nad cijelom stvari, Klement V je proglasom od 27. listopada ukinuo ovlasti inkvizicije u Francuskoj i prosvjedovao kod Filipa zbog sramotne primjene mučenja. 17. studenog stigao je odgovor Jaimea Aragonskog u kojem on izražava čudenje zbog optužbi protiv templara koji su njemu samom, kao i njegovim prethodnicima, puno pomogli u borbi protiv nevjernika. U istom se pismu takoder obavezao da će poduzeti mjere protiv Reda ukoliko to zatraži Crkva.
Edward II Engleski (zet Filipa Lijepog) odgovorio je da bi, prije no što išta poduzme, njegovi službenici trebali ispitati optužbe u pokrajini Agen (u kojoj je Esquiu de Floyran došao do podataka na kojima je temeljio svoju optužbu). Ne vjerujući u optužbe, Edward je pisao kraljevima Aragona, Kastilje, Portugala i Sicilije, moleći ih da ne poduzimaju ništa prije no što dobro promisle i otvoreno izrazivši vlastiti stav o cijeloj stvari. Engleskom se kralju činilo da su optužbe protiv templara neutemeljene te da predstavljaju plod klevete i pohlepe za novcem.

Usprkos svemu, za to je vrijeme Klement V u buli Pastoralis preeminentiae od 22. studenog zamolio kraljeve i kneževe da templare zadrže u pritvoru, obećavši pokretanje crkvene istrage. Dokaže li se da je Red nedužan, vratit će mu se sva zaplijenjena imovina i moći de se posvetiti obrani Svete Zemlje. Izgleda da je na takav postupak papu navela želja da pretekne moguće nezavisne akcije i konce zadrži u svojim rukama.

U Engleskoj su templari bili uhićeni početkom 1308. godine. Najvjerojatnije nisu bili stavljeni na muke i na kraju su optužbe protiv njih uglavnom odbačene. Samo su se franjevci i dominikanci, tradicionalni suparnici Reda, izjasnili protiv toga. U Portugalu je isto tako provedena istraga; službenici zaduženi za taj posao potvrdili su neutemeljenost optužbi. Na crkvenom koncilu u Mainzu templari su proglašeni nevinima. U Trieru, Messini, Bologni i na Cipru bili su ili odmah oslobođeni ili su optužbe protiv njih odbačene. U Kastilji i Aragonu templari su se utvrdili po svojim imanjima i zamcima, zbog čega su kraljevski istražitelji mogli ući samo u Monzon u svibnju i u Castellu u studenom 1308. godine. Koncil u Tarragoni naposljetku ih je proglasio nevinima.

Nastavak slijedi ubrzo

( Vidi se da sam se dobro odmorio na G.O. :cool:

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

gabal
12.09.2003., 11:36
SPQR kaže:
Gabal, poslao sam ti mail.


Stoj mi dobro Murphyev zakon, webmail na Iskonu ne radi tako da ću ga moći pročitati tek sutra.

Legion, ja sam za kavu spreman. Inače sam iz Splita ali studiram u Zagrebu.

Monahan
12.09.2003., 11:53
Nastavak


26. svibnja Filip Lijepi se u Poitiers susreo s papom i kardinalima. Sastanak je prošao vrlo burno, budući da je kralj i dalje inzistirao na donošenju najstrože moguće presude u što kraćem roku, prijeteći čak i najradikalnijim zahtjevima: osuđivanjem Bonifacija VIII zbog hereze, potpunim oprostom za Guillaumea de Nogareta, te sazivanjem općeg crkvenog koncila.

Mjesec dana kasnije postignut je sporazum: kralj će papinim povjerenicima prepustiti templare i njihovu imovinu, a Klement V će odustati od suspenzije Velikog inkvizitora, narediti provođenje široke istrage za koju će biti zaduženi biskupi i njegovi osobni savjetnici, sam će ispitati velikog meštra i druge glavešine Reda, a o sudbini templara odlučit će se na općem crkvenom koncila.

Filip Lijepi pronašao je način da ne ispuni svoj dio dogovora. Zadržao je zaplijenjenu templarsku imovinu, izručio ljude koje je želio (i pažljivo odabrao, isključivši one na višem položaju) i povećao njihov broj, pridruživši im skupinu odavno razređenih templarskih časnika koji su mu još prije uhićenja obećali suradnju. Papa nije mogao vidjeti najviše dostojanstvenike Reda Jacquesa de Molaya, magistra francuskih templara Hugona Peralda, kao ni preceptore Rambaldusa de Caronoa, Godefroija de Charnaya i Godefroija de Gonnevillea "zato što su bili bolesni".

Klement V nije pravio probleme; u Chinon, gdje su se nalazili spomenuti zatvorenici, poslao je tri kardinala (od kojih su dvojica bila Filipovi rođaci) koji su se u prisutnosti Guillaumea de Nogareta i odvjetnika Guillaumea de Plaisansa susreli s optuženim templarima. Je li potrebno reći da su oni potvrdili svoje prethodno priznanje? ( uvijek je bilo "rođa" )

Papa je sazvao opći koncil u Vienneu za 1. listopad 1311. preko bule "Regnans in coelo". U međuvremenu se sastao s kardinalima kako bi organizirao pokretanje nove istrage i stvorio odbore sastavljene od za taj posao zaduženih mjesnih biskupa. Jedan od tih odbora posvetio se ispitivanja optužbi protiv samog Reda, a dragi optužbama protiv pojedinih templara.

12. kolovoza 1309. prvi od njih je pred sud pozvao templare " koji su svojevoljno" odlučili braniti Red. Javna rasprava počela je u travnju 1310. godine. Zatvorenici su pripremili obranu: imenovali su četiri predstavnika, a broj onih koji su bili spremni dati svoj iskaz iznosio je 573. Velik broj tih ljudi povukao je svoja priznanja i na kraju doživio golemo razočaranje. Naime, sastav novog suda ni po čemu se nije razlikovao od prethodnih. Papinskim odborom predsjedao je nadbiskup od Narbonne, stari Filipov čuvar pečata (kadija te tuži kadija ti sudi).

Kralj je još jednog prijatelja uspio postaviti za nadbiskupa od Sensa. Radilo se o Phillipeu de Marignyja, bratu njegovog ljubimca Enguerranda, koji će od tog trenutka u cijelom procesu igrati vrlo važnu ulogu. Novi nadbiskup odmah je sazvao mjesni koncil u Sensu; templari koji su povukli svoja priznanja i nalazili se pod njegovom nadležnosti znali su da će biti osuđeni ne uspiju li doći pred papinski odbor. Predsjedatelj odbora izbjegao je susret s templarskim predstavnicima, a ostali su im članovi objasnili da se ništa ne može napraviti.

Sljedećeg dana okupio se mjesni koncil na čelu s De Marignyjem i presudio pedesetčetvorici templara koji su povukli svoja priznanja. Prije, kada su priznali krivnju i pokajali se, smatrali su ih "pomirenima" s Crkvom. No sada, nakon što su povukli svoja priznanja, postali su "otpadnici i zločinci" koji su ponovili svoja nedjela. Sva pedesetčetvorica sljedećeg su dana živa spaljena u Parizu, na lomači smještenoj blizu vrata Svetog Antuna (Saint-Antoine). Nekoliko dana kasnije, četvorica templara spaljena su u Senlisu, a devetorica u Reimsu.

13. svibnja papinski se odbor ponovno sastao. Prvi svjedok, Aimery de Villiers le Duc, bacio se na koljena pred članove odbora. Prethodno je prisustvovao mučenju svoje braće i zamolio je prisutne da kraljevim agentima ne otkriju ono što im je kanio reći. Odrekao se svih priznanja što su mu ih mučenjem izvukli, ali se bojao da neće moći pružiti otpor pred prijetnjom lomače. Žalio je što će "priznati sve što žele čuti, ako treba čak i to da je ubio Gospodina"

Ostala četrdesetšestorica templara zanijekali su svoja priznanja kako bi obranili Red.


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Legion
12.09.2003., 13:21
Ljudovi-danas sam doživil katarzu.
odustajem od spamanja i chatanja okolo i odlučih postati samo na svojoj najvećoj forumskoj ljubavi Frajerskom topicu.
Dobro, Dobro-nemojte me sad napast ak negdje i neš drugo napišem, ali odustao sam definitivno od Chata i spamanja koji su mi bili glavna forumska preokupacija u zadnje dugo vrijeme, što je vidljivo i po broju postova koje nabih.

Sada sam i srcem i dušom i svim raspoloživim slobodnim forumskim vremenom ovdje.
Možda i zažalite:D

Gabal i legion za kavicu/pivicu. Slijedeči?

delhomme
12.09.2003., 17:23
Prikljucio bih se temi, samo ne znam odkuda da pocnem. Primate li jos jednog 'wannabe' frajera?

slafko
12.09.2003., 18:24
Legion kaže:
Gabal i legion za kavicu/pivicu. Slijedeči?
slafko za kavu. :)

MegaS
13.09.2003., 00:15
Legion kaže:
Ljudovi-danas sam doživil katarzu.
odustajem od spamanja i chatanja okolo i odlučih postati samo na svojoj najvećoj forumskoj ljubavi Frajerskom topicu.
Dobro, Dobro-nemojte me sad napast ak negdje i neš drugo napišem, ali odustao sam definitivno od Chata i spamanja koji su mi bili glavna forumska preokupacija u zadnje dugo vrijeme, što je vidljivo i po broju postova koje nabih.

Sada sam i srcem i dušom i svim raspoloživim slobodnim forumskim vremenom ovdje.
Možda i zažalite:D

Gabal i legion za kavicu/pivicu. Slijedeči?

Razocarao si me 2 puta u 2 dana :flop:

MegaS
13.09.2003., 00:26
Nemoj mi samo sad rec da me izbjegavas??:confused:

Legion
13.09.2003., 00:43
Megašu-ak češ chatat-znaš di treba ič.

Naravno da primamo novog frajera, ali da bi postavo "frajer" prvo na sunce neki zanimljivi post a i slaveka treba naterat da više prestane spamat i nabijat hiljade niš koristi postova-eto, dok ne napišeš nekaj pošteno ovdje, niš od kavice, ali u nedelju bi mi mogel narihtat malo komp:D

Ja sad tražim neke dodatne informacije a sutra nekaj zanimljivo, ak volite makljaže-a volite, znam vas:top:

MegaS
13.09.2003., 00:49
Legion kaže:
Megašu-ak češ chatat-znaš di treba ič.

Naravno da primamo novog frajera, ali da bi postavo "frajer" prvo na sunce neki zanimljivi post a i slaveka treba naterat da više prestane spamat i nabijat hiljade niš koristi postova-eto, dok ne napišeš nekaj pošteno ovdje, niš od kavice, ali u nedelju bi mi mogel narihtat malo komp:D

Ja sad tražim neke dodatne informacije a sutra nekaj zanimljivo, ak volite makljaže-a volite, znam vas:top:

:D Dvosmisleno: Nemreš belivit:D

Ajd laku noc

Legion
13.09.2003., 14:39
POSLJEDNJA AUSTRO-UGARSKA OFANZIVA bitka na rijeci Piavi, 15-22 svibanj 1918.

Poticana od svoje saveznice Njemačke da izvrši neku veću ofanzivu, Austro-Ugarska vrhovna komanda odlučila se na prelazak rijeke Piave, koja je smještena svega nekoliko kilometara od nekolicine važnih Talijanskih gradova kao što su Venecija, Padova, Verona.

Austrijanci za ovu priliku skupiše sve kaj je još moglo nositi pušku, od 17 godišnjih klinaca, pa do dedeka od 6 banki i više. Vojna industrija je napregnula sve raspoložive potencijale da osigura dovoljno municije i oružja.

Mala digresija krajem 1917 i poćetkom 18 da bi iskoristile doslovno svakog čovjeka, počele su za kancelarijsku službu upotrebljavati žene, koje su ponekad bile smještene u samoj blizini fronte.
Jednom prilikom talijanska avijacija je izvršila napad na sjedište Austriske komande u Vittoriju, pogođenja je i dvokatnica u kojoj su, radi očuvanja morala :D izdvojene spavale žene, i pronio se glas da su sve poginule, slijedeče jutro se ustanovilo da je navedena dvokatnica srušena ali, na svačije zadovoljstvo, žensko osoblje je bilo živo i zdravo iz jednostavnog razloga što su se to veće baš sve od reda, jel, mislim, družile s vojskom ;) –na obostrano zadovoljstvi :D

Te, 1918, austrijske čete su spale na vrlo nisko granje, premda je moral još bilo donekle dobar, pogotovo u defanzivnim operacijama. Mučila ih je glad, jerbo im se prehrana sastojala najčešće od smrvljanog kukuruznog kruha kojeg bi prelili juhom od sušena povrča, a ponekad bi uletio i pokoji komadić mesa, no za naporni i sicrpljujuči goroviti teren, takva prehrana nije bila dovoljna, još ako uzmemo u obzir da se propisani teret po vojniku koji je 1914 iznosio oko 6 kila, zbog raznih novotarija (rezervnih lopata, male limene pići, bombi…….) povećao dvostruko.
Zbog toga su dobivali povećanu novčanu naknadu, koja je isplačivana u austijskim «venecijanskim novčanicama» za koje se nije moglo ništa kupiti, uostalom kad bi i bilo išta za kupiti.

Krenulo je loše. Ofanziva je odgađana, lokalni štabovi su primali zapovijedi koje su se mijenjale iz dana u dan, plan je drastićno proširen (prvotna ideja je bila udariti na uskom sektoru oko 30 km, da bi naknadno prihvaćen plan na širokoj fornti-preko 150 km pd Monte Pusubija pa sve do mora, još povrh svega odlučeno je izvesti napad na zapadnom tirolskom forontu), nedostajalo je artiljerijske municije, poneki teški topovi nisu uopće imali kaj pucati, a sve je pridonjelo daljnjem padanju morala. Uz to artiljerijske cijeli su im već bile poprilično istrošene, a nove cijevi su jednostavno bile loše fabricirane, tako da je preciznost bila jako upitna, što je rezultiralo sa 16 mrtvih i više desetaka ranjenih već prilikom vježbanja prelaska rijeke, u astrijskoj pozadini, dva tjedna prije napada.

Uza sve to kronično je nedostajalo i hrane, a prema planu vojska se trebala hraniti od plijena koje zarobi u svome sektoru-jebo te koda se mlate s Trucima tamo negdje 1600 i neke :top:, a i stvoreni su odredi koji su imali zadaću skupljati tekstil, metal, bilo kakav plijen-a sve pod paskom vojne policije.

Na prijedlog Conrada koji je zapovijedao Tirolskim frontom, do glavnog udara je trebalo doći u teško prolaznom brdskom terenu Asiaga. SA druge strane je sjedila britansko-francuska armija koja je znala, točno u minutu kada će ofanziva krenuti, pa su svoje isturene artiljerijske i pješadijske položaje povukli, a AU artiljerija rasipala municiju na prazne položaje, koje je zatim zauzela pješadija, ali ih je morala ubro napustiti kad su došli pod vatru Savezničke artiljerije.

15.6. 1918. u točno 3 ujutro započela je AU artiljerijska priprema na Piavi, ali ubrzo su morali smanjiti intenzitet paljbe zbog nedostatka municije, u 5 i 10 počinje artiljerijska vatra i sa Talijanske strane zadavši velike gubitke AU jedinicama koje su se pripremale za prelazak. U 5:40 prvi pontoni premoščuju rijeku i prvi navalni odred uspjeva preći, dok druga upada u gužvu oko već oštećenih i djelom potpuno razorenih pontona & Hard poundinga Talijanske artiljerije-rezultat, katastrofa.
Oko 8 sati AU artiljerija je lagano počela prekidati paljbu, a tada na scenu stupaju i talijanski avioni koji bombama gađaju pontone.

Bez obzira na sve, ipak su AU postrojbe zauzele Monttelo, a na donjem toku Piave zauzeti desnu obalu. No tada dolazi nova katastrofa, velika oluja u Alpama zbog koje je Piava počela naglo rasti i odnjela sve preostale pontone. Situacije je postajala katastrofalna, austrougarske jedinice potpuno odsječene, sa malo municije i bez ikakve hrane, su 5 dana odoljevale sve jačim Savezničkim napadima, i na kraju-nije bilo doruge nego obustaviti «ofanzivu» i vratiti se na početne položaje. Ali to nije nimalo bilo lako-barem ne svuda. Kod Montella su uspjeli relativno bezbolno prijeći, talijani preko 12 sati nisu primjetili njihovo proebacivanje, ali je zato na donjem toku nabujale Piave bilo krvavo. Talijanska artiljerija je cijelo vrijeme rušila pontone, ubijala inžinjerce i tri divizije koje su se zajedno sa artilejrijom i zarobljenicima prebacivale. Pontona je bilo sve manj

Legion
13.09.2003., 14:44
Neviđeno-prvi mi dobrih 5 min uopće neće odjaviti odgovor, a onda jedan dio izbriše-krasno.
Nastavak.

Pontona je bilo sve manje, mrvih sve više i povlačenje se otegnulo na 4 paklena dana. Zadnji su rijeku preplivali Bosanci :top:. čak 24, 2 dana nakon službenog završetka

Gubici su bili užasni. Sve jedinice koje su sudjelovale u ofanzivi vratile su se barem prepolovljene.
Ukupni AU gubitci su bili oko 190 000.

I tako se neslavno i krvavo završila zadnja AustoUgarskoHrvatska :D ofanziva koja je Armiju ostavila u totalnom rasulu znatno ubrzala njen konaćni slom i poraz koji će uslijediti nekoliko mjeseci kasnije-no o tom potom.

Školski primjer ofanzive koja nije mogla uspjeti. Niti po jednom pitanju AU snage nisu bile nadmoćne Saveznicima. I jedni i drugi su raspolagali sa približno 50 divizija, s time da su AU divizije, zbog nedostatka ljudstva bile brojčano slabije, sad mi na pamet pada priča o 7 Oklopnoj diviziji Wehrmachta, koja je i dalje slovila za Panzer diviziju i kad im je ostao samo jedan tenk, nedostajalo im je svog materijala, pripreme bile odrađene traljavo (Saveznici znali za ofanzivu), postavljeni ciljevi magloviti, i često mjenjani, te potpuno nerealni, a ljudstvo na izmaku snaga i morala.
Potez očajnika, čak ne niti očajnika nego prije bih rekao budala.

Hm-nisam baš zadovoljan napisom, želio sam malo više odraditi sam fight, ali to mi nije uspjelo zbog pomankanja informacija. Služim se knjigom Prvi Svijetski Rat od Josipa Horvata-inače vrlo zanimljivo štivo, a pokušao sam i na netu pronači nekaj-ali, kak to već ide, podaci su četo puta bili toliko oprećni i ponekad suprotni da sam se odlučio gotovo u cijelosti držati onoga kaj sam našao u knjizi.

Ajde, ajde-budem vam uskoro napisao onak detaljno baš neki sam fight, u WW1 ili WW2 birajte.
Primjetih da o WW1 fakat ima malo knjiga i podataka na netu. Mislim nađe se, ali valjda niti 10%
onoga koliko je knjiga napisano i stranica otvoreno o WW2.
U našim knjižarama o toj temi nema niti jedne knjige-osim ove kaj sam našel u atikvarijatu, odem do Algoritma, i vrlo slična stvar. O WW2-ma valjda 150 naslova, a o prvom valjda 5. A i tih 5 bezobrazno skupo :D

MegaS
13.09.2003., 14:59
Svaka cast mislin da cu se ode ugnjezdit sljedecih pola sata...

BootBoy
13.09.2003., 16:39
ok, frajeri, sad ako moze odgovor na opako pitanje koje ne razumijem... nema veze s povijesti al opet... vrijedi pokusati

nekidan je u Gradu Heroju nestalo vode (kod nas se znalo rec "pa vidis, nekad ima i struje i vode u isto vrijeme")... i sad, kad je oko 18h dosla voda, ja odvrnem slavinu, a ono topla! e sad, radi se o tome da imamo grijac vode iliti bojler..
voda je bila ugrijana prije nego je nestalo vode, ali nije izlazila dok je bila nestasica! ako je bila citavo vrijeme u bojleru, zasto nije htjela izac!? ako nije, zasto je bila topla!?

ko mi odgovori na ovo s nekim dobrim obrazlozenjem, on je pravi frajer.:D

MegaS
13.09.2003., 18:29
BootBoy kaže:
ok, frajeri, sad ako moze odgovor na opako pitanje koje ne razumijem... nema veze s povijesti al opet... vrijedi pokusati

nekidan je u Gradu Heroju nestalo vode (kod nas se znalo rec "pa vidis, nekad ima i struje i vode u isto vrijeme")... i sad, kad je oko 18h dosla voda, ja odvrnem slavinu, a ono topla! e sad, radi se o tome da imamo grijac vode iliti bojler..
voda je bila ugrijana prije nego je nestalo vode, ali nije izlazila dok je bila nestasica! ako je bila citavo vrijeme u bojleru, zasto nije htjela izac!? ako nije, zasto je bila topla!?

ko mi odgovori na ovo s nekim dobrim obrazlozenjem, on je pravi frajer.:D

Rista odgovor je poprilicno jednostavan...

naime boileru treba neka potisna sila (sto je ona voda koje u tvom slucaju nema) da potjera tu vodu iz boilera van, tako znaci nema vode u cijevi nema vode u boileru(mislin teoretski je ima ali ne moze izac)

Znaci sva stvar je to da je u boileru bilo vode ali nije bilo ove iz cijevovoda da je potijera van.

P.S. nema veze da li je boiler smijesten ispod ili povise slavine jer on opet ima svoje ventile koji mu onemogucavaju da pusta vodu bez vanjskog pritiska. ;)

Legion
13.09.2003., 18:55
A jebali vas bojleri, ak nastavite ovako, reči ću Saletu da vas briše.

krijesnica
13.09.2003., 19:55
jedno čisto teoretsko pitanje: jel ta kavica samo za opasne frajere ili mogu doći i frajeri-lookeri?:D :D :D
btw, drago mi je da je topić opet u punom zamahu, jedno vrime je bila mala stagnacija....

BootBoy
14.09.2003., 11:28
MegaS kaže:
Rista odgovor je poprilicno jednostavan...

naime boileru treba neka potisna sila (sto je ona voda koje u tvom slucaju nema) da potjera tu vodu iz boilera van, tako znaci nema vode u cijevi nema vode u boileru(mislin teoretski je ima ali ne moze izac)

Znaci sva stvar je to da je u boileru bilo vode ali nije bilo ove iz cijevovoda da je potijera van.

P.S. nema veze da li je boiler smijesten ispod ili povise slavine jer on opet ima svoje ventile koji mu onemogucavaju da pusta vodu bez vanjskog pritiska. ;)


:s :s :s frajeru :s :s :s

Legion
14.09.2003., 13:27
Krijesnice-ti možeš doći a ostali lukeri........., sa lukerima se ne družim:B , uostalom mama mi je rekla da se netreba nalaziti sa ljudima koje upoznam preko interneta, ko zna kakve su to sve perverznjačine:top:

Spremam opet jedan post o WW1-mislio sam sada objavit prvi dio, pa kasnije nastavak ali bolje je da dobijete sve u komadu. Vjerovatno noćas ili sutra.

Lukeri-ako oćete piti kavice, prvo lijepo neš ovdje napišite, uostalom-niti stari farjer SSlavek nemre doć na kaficu prije nekog dobrog napisa.

MegaS i Bootboy-ajde please odite negdje drugdje chatat, or else....., za sada sam pristojan ali.......

MegaS
14.09.2003., 14:19
Legion kaže:
Krijesnice-ti možeš doći a ostali lukeri........., sa lukerima se ne družim:B , uostalom mama mi je rekla da se netreba nalaziti sa ljudima koje upoznam preko interneta, ko zna kakve su to sve perverznjačine:top:

Spremam opet jedan post o WW1-mislio sam sada objavit prvi dio, pa kasnije nastavak ali bolje je da dobijete sve u komadu. Vjerovatno noćas ili sutra.

Lukeri-ako oćete piti kavice, prvo lijepo neš ovdje napišite, uostalom-niti stari farjer SSlavek nemre doć na kaficu prije nekog dobrog napisa.

MegaS i Bootboy-ajde please odite negdje drugdje chatat, or else....., za sada sam pristojan ali.......

Pa nije bija chat

covjek je lipo pita da mu se objasni, a posto sam ja zavrsio za strojarsdkog teh. razumim se u takve stvari pa sam mu i objasnio

what's the problem lee :confused:

Legion
14.09.2003., 17:21
No problemo MegaS ali ovdje se razgovara o povijesti, a ne o bojlerima ili sl. stvarima, ili da chataš.

Za chatanje imaš mjesto, a glede bojlera, ako imaš kakav prikaz razvoja te sprave kroz povijest;) :D samo naprijed, a ako nemaš doviđenja. OK.

Nemojte mi temu zachatavat, eto-bez jebe, još jedan post tog tipa i fakat bum rekel šefu da vas briše.
Sve do sada smo fakat bili na visini, i vjerujem da smo najveća On topic tema na forumu, stoga.........

gabal
14.09.2003., 18:33
Frajeri, upravo sam (napokon) uspio primiti SPQR-ov mail u kojem mi je poslao sadržaj prvih 40 stranica frajerskog topica.

Do sada sam mislio onaj topic napraviti nakon ispita ali pročitavši sadržaj obuzela me neka groznica, prošli su me trnci, osjetio sam se ponosan što sam malim dijelom (jako malim) i sam sudjelovao u stvaranju nečeg tako lijepog, poučnog i zabavnog. Ne šalim se, skoro su me suze radosnice uhvatile a i uhvatila me želja da ponovo pročitam neke od postova. Odmah se bacam na posao i ako uspijem još večeras ćete dobiti novi topic ''sadržaj frajerskog topica''.

tulipan
14.09.2003., 20:38
bok legione, evo sada sam napokon i ja nasao put do tebe! btw, thanks za putokaz...

moje pitanje je vezano za WW II, ali nije neposredno glede neke ratne operacije. poznato je da je Paulusaova armija (6. njemackog Wehrmachta?) bila rasparana kod stalingrada i da vojnici nisu dobro prosli. mene bi zanimalo da li
1. znas nesto kako je zavrsio sam paulus
2. kako su prezivljavali rusi u opkoljenom gradu - paklu, obzirom na cinjenicu da ih je bilo valjda nekoliko tisuca. da li je taj podatak po tebi uopce tocan?


a drugo "vece" pitanje ide u smjeru mussolinijeve Italije: da li ti je nesto poznato o njegovom bijegu 1943. pred proglasenje Talijanske socijalne republike - kamo je pobjegao, tko ga je do 1945. udomio, i tko ga je na kraju krajeva uhvatio i onako mu originalno okoncao zivot?

gabal
15.09.2003., 00:07
Na 'Best of'-u je otvoren novi thread naslova ''Sadržaj topica ''odgovaram na pitanja i glumim frajera II.'' ''.

Od sada će biti puno lakše pretraživati ovaj thread a posao bi bio i prije gotov da mi glupi forum nije tiltao nekih desetak puta dok sam postavljao sadržaj.

Hvala SPQR-u na učinjenom poslu, prvih 40 strana je on odradio a ja sam samo dovršio posao.

Monahan
15.09.2003., 07:45
gabal svaka čast :s :s :s
imperatore svaka ti dala :s :s :s
nije ovo diskriminacija :D

Sad mi je neugodno jer sam cijeli vikend ljenčario pa nisam ništa spremio novo o templarima. Ma ako mi danas dopusti služba i još malo kući možda dam sutra novi nastavak. Neću obećati ali vidjet ćemo.

Vezano za onu priču o bojlerima nekad davno ( dobro ne baš 100 godina ) vidio sam knjigu ( s slikicama ) o ljudskoj higijeni kroz povijest pa samim tim i razvoju pomagala ( tipa kada, bojler i sl. ) Tko zna možda neko ima o tome nešto reći bilo bi fakat interesantno.

Evo iz ovih stopa idem tražiti vrijeme za pisati post :D

bogeyman
15.09.2003., 11:53
gabal svaka čast :s :s :s
imperatore svaka ti dala :s :s :s


:s :s :s

Ovo me podsjetilo na stih Ede Maajke

pe-šest ljudi
do jaja ludi’

Pugsley Adams
15.09.2003., 13:03
E BootBoy oce ono o obrani Vukovara sta si obecao prije par mjeseci...

Legion
15.09.2003., 14:04
Svaka čast SPQR-u i Gabalu. Dali ste si truda.
no:D -zakaj se meni čini da je bilo nekak više rasprava i napisa?
Vjerovatno mi se sam čini, no dobro. MOžda vas i provjerim jednog lijepog dana:D .
Uostalom-frajeri-kaje s tom povijesnom kavicom???

Glede Paulusa. Nakon zarobljavanja prvo vrijeme odbijao surađivati sa Rusima, ali nakon propalog atentata na Hitlera u srpnju 44, i ubojstva nekoliko njegovih prijatelja koji su sudjelovali u tom neuspješnom puću, odlućuje se preko radija pozivati njem. Časnike i vojnike na predaju ili na neposluh Hitleru.

Oslobođen je tek 54 ili 55-tak nešto, nisam momentalno doma pa se nemrem konzultirati sa svojom "bazom podataka", do smrti 57 živio u Dresdenu.

Kaje bilo s ljudima u Staljingradu? Dobro pitanje-neznam kaj je konkretno bilo, ali možeš se kladiti u to da su svi koji su imali mogućnosti pobjegli, sirotinja je uvijek najebavala. Znam konkretno za Moskvu-tam je bila "opšta bežanija" u jesen 41.

Glede Mussolinija-čini mi se da doma imam u jednoj knjizi baš detalje oko njegovog oslobađanja, pogledat ću pa napisati da sad ne govorim na pamet.
Mussolini i njegova supruga su uhvaćeni prilikom pokušaja bijega u Švicarsku od strane talijanskih partizana i obješeni.

Pozdrav frajerima. Danas, ili sutra-dobro, dobro, opet odgađam, bute dobili post pod nazivom: general koji nikada nije izgubio niti jednu bitku. Znate li ko je to? Mali hint. WW1-Njemac.

Legion
15.09.2003., 14:11
Aha-jesam vas uhvatio, napravil sam jednu blitz provjeru i ustanovih da niste naveli post sa str. 34: Machiavelli-jevi citati.

Momci-momci.......:D

Nema veze, u svakom slučaju Gabal ima cugu od mene kad odemo više na tu povijesnu kavicu a SPQR-u ne gine i neka klopa.

gabal
15.09.2003., 23:06
Legion kaže:
Svaka čast SPQR-u i Gabalu. Dali ste si truda.
no:D -zakaj se meni čini da je bilo nekak više rasprava i napisa?
Vjerovatno mi se sam čini, no dobro. MOžda vas i provjerim jednog lijepog dana:D .
Ako gledaš i onih sedam osam strana sa originalnog frajerskog bilo je više rasprava i napisa. Što se tiče Machiavelija, obrati se SPQR-u, on je popisao sve do 40. strane.

Legion
16.09.2003., 11:40
Vidim ja da tu nama treba neki nadzorni odbor, jel mogu to bit ja:D . Ali narafski da to nebum delao za đabe. Sa nekih 3000 do 4000 Eura mjesećno bum zadovoljan.
Glede starog frajerskog-jel to uopće neko nekad čita? Ima tamo nekoliko rasprava i postova koji su stvarno vrhunski i trebalo bi ih ponovo predoćiti, pa budem uzeo toliku slobodu da tuđe tekstove ovamo copy-pastam.

No za sada eto vam prvi nastavak onoga što je trebalo biti u komadu ali razne obveze me sprijeliše da napišem ostatak stoga eto vam ovo a za ostatak nakon dana D u četvrtak.



GENERAL KOJI NIKADA NIJE IZGUBIO BITKU, Paul von Lettov-Vorbeck, 1870-1964

U kompletnoj povijesti ljudskih sukoba malo je zapovijednika koji se mogu pohvaliti da su iz svake bitke izašli kao pobjednici. Ovo je priča o jednom, u širim krugovima malo poznatom njemačkom generalu koji je 4 godine izluđivao Saveznike širom Afrike.
Pravu težinu tog stvarno herojskog podviga možemo shvatiti kad doznamo podatak da on nikada nije raspolagao snagom većom od 14 000 ljudi, a najčeše i svega nekoliko tisuća vojnika koji su mahom bili crnci i vrlo malo bijelaca (podaci se razlikuju tako da pojedini autori iznose brojku od oko 3000 bjelih vojnika, što je po meni pretjerano, a drugi taj broj procjenjuju na svega nekoliko stotina), a sve ostalo su bili pripadnici plemana Askari, koji su naseljavali tadašnju njemačku Istočnu Afriku-moderna Tanzanija, odlićno uvježbani i disciplinirani. Bože moj-nije iti čudo kad ih je obučavao jedan Prus :D. , a us to još nije bilo nikakve rasne diskriminacije u njegovim redovima.
Nikada nikakvu opskrbu, ili pojačanje iz Njmačke nije primio u sve 4 godine fighta – ajde doći će na red i pričao njemačkoj Krstarici, ali polako, sve je morao otimati Saveznicima ili organizirati na samom terenu.
Paul von Lettov-Volbeck bio je najiskusniji njemači kolonijalni zapovijednik, veteran Boxerskog ustanka u Kini te Hererskog i Hotentotskog ustanka u Jugo-zapadnoj Africi.

1914, tada još u činu pukovnika, stiže u Njem. Ist. Afriku, i odmah pristupa izviđanju terena. Putuje širom njemačkh posjeda i shvača da se na otvorenom polju nemože nositi sa mnogo jačim Savezničkim snagama koje još uz to i kontroliraju more (premda ih je ponekad tukao i na skroz otovrenom «polju» kako čemo uskoro vidjeti), nego da mora pribjeći gerilskoj taktici i nastojati da veže što više snaga na sebe kako bi olakšao situaciju u Evropi. To mu je bome i uspjelo-sve u svemu, pošlo mu je za rukom da oko 300 000 Savez. Vojnika, znači snagu preko 20 puta veću od svoje vlastite, spriječiti da odu u Evropu i naterati ih da ga nateravaju :D po Africi, trpe teške gubitke, a nikada ga, niti u jednoj bitci, nisu porazili.
Do sredine 1914 izvido je kompetni teritorij i organizirao svoju malu vojsku od 200 bijelaca i 2000 domorodaca u satnije. Svaka satnija je imala oko 200 nosaća, što je u Afričkim predjelima bila velika prednost nad Saveznicima koji su se služili ili konjima ili automobilima-kamionima za prevoz materijala.
U kolovozu iste godine britanci bombardiraju Dar es Saalam i civilni guverner se sprema na predaju. Ali tada uleće Paul, i naravno, preuzima vlasti i odbija predati grad. Ubrzo nakon toga vodi svoje satnija u niz okršaja na Kenijskoj granici u kojima je do nogu potukao slabo uvježbane Britanske doseljenike. Relativni mir je potrajao nekoliko mjeseci.

U studenom jedna se Indiska Brigada pod zapovjedništvom generla Aitkiena iskrcava 3 kilometra od grada Tange-velikog pretovarnog terminala tzv. Kilimanđarske željeznice, pogrešno vjerujuči da je luka minirana. Slijedeći dan su krenuli prema samom gradu, bez ikakvog prethodnog izviđanja-naravno, i upali u Paulovu zamku unakrsne vatre. Cijeli taj dan su se ganjali i drž nedaj po đungli a u predvećerje slijedćeg dana oko 1000 njem. vojnika odlučnim napadom kojeg je predvodio sam Pukovnik natjeraše Britance na povlaćenje i bjeg natrag na brodove. Tom prilikom, protivniku su nanjeti veliki gubitci u ljudstvu i materijalu, zarobljene su velike količine raznog oružja i preko 600 000 komada municije.
Rat u Istočnoj Africi bio je u velikoj mjeri uljudan (koliko to jedan sukob uopće može biti) i đentlmenski. Naprimjer-nakon bitke, britansk i njemčki časnici su se sreli pod bijelom zastavom i uz Brendy uspoređivali bilješke i razmjenjivali mišljenja o protekloj bitci te skupljali svoje mrtve i ranjene.
No WW1 je bio zadnji čavao na lijesu viteštva i vojničke časti na koju se nakada tako mnogo gledalo, ustvari koje su bile pokazatelj «dobrog odgoja» i civiliziranosti.

Legion
16.09.2003., 11:50
Evo-malo sam kopao po starom frajerskom i naletih na prvi SPQP-ov post, doduše imao je jedan ili dva prije ali tek se ovdje počela otkrivati njegova strast za poviješću:top:

Falanga vs. Legia by SPQR

http://www.hazegray.org/navhist/
To ti je link po tvom guštu , Princ of Wales i King George V imali su 10 topova po 356 mm (2 kupole sa 4 i jedna kupola sa 2 topa), a Repulse 6 topova po 381 mm ( 3 kupole sa po 2 topa).
O falangi i rimljanima: Rimljani su u početku gubili (kralj Pir - Pirova pobjeda) no sa vremenom su se naučili nositi sa falangom. Jedan rimski časnik rekao je da je falanga nešto najstrašnije što je vidio u svom životu. Razlikujemo više tipova falangi ovisno o dubini tj. koliko vojnika ima u jednom redu.Makedonsku falangu čine vojnici profesionalci falangiti kojih ima 16 u jednom redu čije je osnovno naoružanje koplje dugo više od 4 metra poznato kao sarissa koje se moralo držati sa 2 ruke, a uz sarrisu imali su i bodež. Sa izbačenim kopljima falanga izgleda poput golemog dikobraza. Falanga je bojni red koji nije fleksibilan , ne može istovremeno jedan dio napadati , a drugi se braniti, dakle svi napadamo ili se svi branimo. U ravnici koja je potpuno ravna bez ikakvih rječica , udolina , brežuljaka itd. falangu je veoma teško pobjediti. No problem falange je u tome što nema rezervu poput Rimljana i u slučaju da falanga izgubi kompantnost uslijed neravnina otvaraju se rupe koje nemaju sa čime popuniti. Rimljani su to uočili pa su birali terene koji ne odgovaraju falangi i čim bi došlo do narušavanja bojnog reda oni bi u te pukotine ubacili svoje rezervne manipule i uskoro bi sve bilo gotovo.
http://www.barca.fsnet.co.uk/army-maniple-phalanx.htm
Reci mi što te točno zanima o rimskoj mornarici pa ću ti probati odgovoriti.
Pozdrav

Monahan
16.09.2003., 12:29
Evo mene ali ne zbog templara. Mislio sam ( počeo pisati ) završiti post kad se vratio klinac iz škole s upitom o hrvatskim vladarima (mora sastaviti popis). Bogu hvala na internetu, tata sjeo i malo listao pa nešto i našao.
Odlučih ga podijeliti s Vama. Nadam se da je točan a ako nije neka me pravi "povjesničari" ne razapnu ( neka isprave ), dosta će mi biti što će me klinac "popljuvati".


Knezovi Dalmatinske Hrvatske

ll pol. Vll. st. Porga
ll pol. Vlll. st. Višeslav
o.810.-821. Borna
821.-835. Vladislav
835.-845. Mislav
845.-864. Trpimir
864.-876. Domagoj
876.-878. Domagojevi sinovi
878.-879. Zdeslav
879.-892. Branimir
892.-910. Muncimir
910.-924. (925.-928.) Tomislav

Knezovi Panonske Hrvatske

791.-810. Vojnomir
810.-823. Ljudevit
829.-838. Ratimir
880-897. Braslav


Kraljevi narodne dinastije

910.-924. (925.-928.) Tomislav
928.-935. Trpimir II
935.-945 Krešimir I
945.-949. Miroslav
949.-969. Mihajlo Krešimir II
969.-997. Stjepan Držislav
997.-1000. Svetoslav Suronja
1000.-1020. Gojoslav.
1021.-1035. Krešimir III.
1035.-1058. Stjepan l.
1058.-1075. Petar Krešimir IV
1075.-1089. Dmitar Zvonimir
1093.-1097. Petar

Ako padne petica he, he.

Sutra sigurno templari

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

tulipan
16.09.2003., 17:06
sljedece pitanje kolegi legionu:

zanimalo bi me koja je bila najuspjesnija bitka za austo-ugarske snage u WW I, ali da se bas radi o "austrijskoj" vojsci - a ne npr. o hrvatskim trupama pod "kaiserlich-koeniglichom" zastavom koji npr. branili rijeku Soca.

gabal
16.09.2003., 22:24
Kako neće biti ništa od nikakve demilitarizacije foruma, odlučio sam vam natipkati na brzinu nešto što uprav učim za ispit - banderijalni sustav ili kako je bila organizirana vojska u ugarsko - hrvatskoj državi u kasnom srednjem vijeku.


U ugarsko – hrvatsku državu prvi je banderijalni sustav uveo kralj Karlo I. Robert (1301 – 1342) , član napuljske dinastije Anžuvinaca. Ovaj sustav je bio jedna od reformi koje je ovaj energični kralj pokrenuo kako bi obnovio vojnu moć ugarsko – hrvatske države i kako bi on s njom zaigrao značajniju ulogu na političkoj pozornici Europe.

Nakon ne baš uspjele obnove starih županija i pokušaja uspostavljanja kaštelanskog sustava u vojsci, Karlo se okreće potpuno drukčijem rješenju. Kako mu je uvođenje jedinstvenog poreza donijelo premalena sredstva za održavanje vojske, pokušao je iskoristiti taštinu svjetovnih i crkvenih velikaša. Ovo je ostvario banderijalni sustav.

Taj sustav se temeljio se na tome da plemstvo uzdržava svoju vojsku koju može voditi u rat pod svojim vlastitim bojnim znakom – zastavom (banderium). Ovakav privilegij nije mogao ostvariti svaki sitni plemić već samo onaj velikaš koji je bio spreman uzdržavati i slati u rat veći broj svojih vojnika. Kako je po tadašnjim zakonima na svaka 33 kmeta morao biti uzdržavan jedan lako naoružani konjanik, jasno je da su ovakvu čast mogli imati samo oni koji su posjedovali velike posjede i veliki broj kmetova. Kralj nije isključio sitnije plemstvo iz ovog privilegija tako da je stvorena pozitivna konkurencija i takmičenje među velikašima. Tko ima veću vojsku, veći faca od susjeda a kralju to savršeno odgovara jer raspolaže jačom vojskom a i tako slabi moć najvećih velikaša koji su mu često zagorčavali život tj. vladavinu.


Sam banderijalni sistem se sastojao u vojnoj sili koja je bila organizirana po banderijama i to ovako:

1.) KRALJEVSKI BANDERIJ
Dužnost kraljevskih banderija sastojala se u obavezi da obrani zemlju od strane invazije. Tek kada bi bilo utvrđeno da je napadač prejak za kraljevski banderij, aktivirali bi se ostali banderiji koji bi dolazili u pomoć kraljevim. Ovaj banderij je direktan nastavak na kraljevu družinu tj. njegovu osobnu stražu koja je uvijek činila temelj njegove vojne moći. Ovaj banderij se najčešće sastojao od 1.000 teško oklopljenih konjanika.

2.)BANDERIJ KRALJEVSKIH FUNKCIONERA
Ovi banderiji su nastavak prakse iz vremena Arpadovića po kojoj su se palatin, ban, dvorski sudac, tavernik i župani borili uz kraljevu vojsku i pod njegovom zastavom. Na bojnom polju, u kraljevoj vojsci je desno krilo bilo rezervirano za banovu vojsku a lijevo za vojsku erdeljskog vojvode. Temeljna razlika između ovog banderija i drugih je taj što su se ovi uzdržavali iz kraljevske blagajne a ne iz osobnih prihoda. Ipak, u ovim banderijama su sudjelovali i kmetovi s posjeda funkcionara tako da su ih ipak donekle financirali i iz svojeg džepa. Zanimljivo je da su nakon bitke na Mohačkom polju svi ovi banderiji (uključujući i one mačvanskog bana, župana Szyklera i velikog župana temišvarske županije koji su kasnije pridodani) propali osim banskog koji je nastavio postojati i za habsburške dinastije. Ovaj banderij je sve do temeljite vojne reorganizacije stvaranjem Vojnih Krajina bio temelj obrane hrvatskog kraljevstva od turske provale.

3.)BANDERIJI PRELATA, KAPTOLA I SAMOSTANA
Ovi banderiji koji su bili vezani uz Crkvu i crkvena imanja bio je prvi pozivan u pomoć kada kraljev b. nije sam mogao odbiti neprijatelja. Osnova za broj vojnika u ovom banderiju bila je visina ubrane desetine i broju kmetova s crkvenih imanja.

4.) BANDERIJ BARONA
Ovo su u stvari banderiji svjetovnih velikaša koji su još prije reforme dobili povlasticu korištenja vlastite zastave i vlastitog zapovjednika nad svojim jedinicama. U početnoj fazi banderijalnog sustava banderij je mogao držati svaki onaj koji je mogao skupiti 50 konjanika. Tek iza 1492 uvodi se pravilo da banderij mora minimalno iznositi 400 konjanika.

5.) BANDERIJI ŽUPANIJA
Pod ovim banderijem skupljali su se plemići koji nisu mogli imati svoj vlastiti banderij. Važilo je načelo da svaki nobilis mora osobno ići u rat i da prema broju svojih kmetova osigura određeni broj ratnika. Isprva je taj broj iznosio 33 kmeta na 1 lako naoružanog konjanika da bi kasnije važilo pravilo 20 kmetova – 1 bolje oboružani konjanik. Iz ovog sustava vuče ime husar jer jusz na mađarskom znaći dvadeset. Važilo je i pravilo da nobili vrše konjičku službu a kmetovi pješadijsku. Ovaj banderij se još nazivao i portalna milicija a dekretom iz 1454. je utvrđeno da se mora sastojati od dvije trećine konjanika i jedne trećine pješaka.

6.) BANDERIJI SLOBODNIH KRALJEVSKIH GRADOVA
Slobodni kraljevski gradovi imali su najčešće privilegij da služe ratu pod svojom zastavom i zapovjednikom. Ako je grad imao posjede s kmetovima u županiji u kojoj se nalazio morao je ovisno o broju kmetova davati jednak broj vojnika ka i ostali plemići ovisno o broju kmetova.

7.) BADERIJI PRIVILEGIRANIH KOTAREVA
Jacizi, Kumani, Szeklyeri i Sasi u Erdelju su uživali povlašteni položaj pa su mogli raspolagati svojim trupama i naravno, boriti se pod svojom zastavom.


Uvođenjem ovog sustava, kralj je uspio organizirati svoju vojsku za obranu zemlje, vojsku svjetovnih velikaša i crkvenih velikaša te opću vojnu silu svih plemića i gradova pored njihove portalne milicije.
Dobra stvar je bila da je samo kralj mogao pozvati na oružje a svi sudionici opće vojne sile su morali ratovati na svoj vlastiti trošak i to osobno. Povreda vojne obaveze bila je tretirana kao izdaja te tretirana najstrožim kaznama. Na samom kraju treba još spomenuti da su svi ratnici imali pravo na ratni plijen (dodatni motiv za rat) a zarobljenike se moglo prodati, darovati… osim ako je bilo riječ o istaknutim neprijateljima koji su pripadali kralju uz naknadu za one koji su ga uhvatili.

Monahan
17.09.2003., 10:02
ISTRAGA SE NASTAVLJA

Papinski odbor ponovno je započeo s radom 17. prosinca 1310. Gotovo sve prikupljene iskaze dali su templarski časnici iz biskupija Sens i Reims (gdje su prethodno spaljena pedesetčetvorica, odnosno devetorica templara) koji su, naravno, potvrdili svoja ranija priznanja. Nije saslušan niti jedan svjedok iz udaljenijih pokrajina i odbor je završio s radom 5. lipnja 1311. godine.

U listopadu se, kako je bilo i predviđeno, sastao koncil u Vienneu. Na njega su pozvani Filip Lijepi, Edward II Engleski, Jaime II Aragonski, Fernando IV od Kastilje, Jaime od Mallorce, Dionizije (Denis) Portugalski i Luis Hutin, kralj Navarre i sin Filipa IV (Lijepog). Nisu se odizvali vladari Kastilje, Mallorce i Portugala. Došli su aleksandrijski i antiohijski patrijarh, 300 biskupa i veliki broj visokih crkvenih dostojanstvenika.

Prvo zasjedanje održalo se 16. listopada u viennskoj katedrali. Papa je izvijestio skup o ishodu crkvene i svjetovne istrage, odnosno jedinoj postojećoj dokumentaciji, budući da poslije priznanja izvučenih neposredno nakon uhićenja nisu prikupljeni nikakvi novi dokazi. Mala skupina templara, njih 9, izjavili su da žele braniti Red. Klement V je zapovijedio da ih se uhiti, dok je Filip Lijepi odbio dopustiti da se vođe Reda pojave u Vienneu. Početkom prosinca papa je okupio kardinale i biskupe i upitao ih trebaju li se optuženima dodijeliti branitelji koje odabere Red ili se ta uloga može prepustiti devetorici templara koji su se dobrovoljno ponudili.

Svi prisutni, uz iznimku samo četiri biskupa (od kojih su trojica bili Francuzi), smatrali su da spomenute templare valja nepristrano saslušati i pružiti im priliku da obrane sebe i svoju braću. Klement V uz ispriku je prekinuo sastanak i pitanje je do daljnjega ostalo otvoreno.

U veljači 1312. u Vienne su stigli Guillaume de Nogiret, Guillaume de Plaisians, Enguerrand de Mirigny i još neki savjetnici Filipa Lijepog koji su se nekoliko puta sastali s francuskim kardinalima. Nakon što su se ostali vratili u Pariz, Enguerrand de Mirigny postao je jedina stalna veza između kralja i koncila. Koncil je već mjesecima zasjedao bez ikakvih pomaka prema donošenju presude, kada se 20. svibnja kralj s velikom pratnjom pojavio u viennskoj katedrali. Dva dana kasnije, na tajnom sastanku vijeća kardinala, Klement V je bulom "Vox in excelso" ukinuo templarski red, obrazlažući svoju odluku činjenicom da "su se Vitezovi Hrama odmetnuli od Krista, te odali užasima idolopoklomstva, sodomije i drugim grijesima". Bulom "Ad Providam" od 2. svibnja odredeno je da templarska imovina pripadne hospitalacima, osim u slučaju posjeda koji su se nalazili u Kastilji, Aragonu, Portugalu i na Mallorci.

Red Hrama ni tada niti ikada poslije nije proglašen krivim. U trećoj buli, "Considerantes Dudum", kao razlog za njegovo ukidanje papa je naveo samo svoju zabrinutost, no ona nije značila i konačnu presudu. Pripadnici Reda bili su prepušteni mjesnim koncilima koji su svaki slučaj trebali "razmotriti sam za sebe i presuditi vođeni zdravim razumom, ublaživši pravednički gnjev velikom samilošću, ali i strogo postupivši s okorjelim grešnicima i nevjernicima".

Papin proglas pribijen je na vrata katedrale, a svim je biskupima rečeno da isto učine u svojim biskupijama. Usprkos pritisku koji je na njega vršio francuski kralj, Klement V je uspio postići jedino što je naizgled želio: hospitalcima prepustiti templarsku imovinu.

Kralj Mallorce Sancho pristao je posjede Reda dati Svetoj Stolici u zamjenu za 9.000 zlatnih mallorcanskih reala, 2.000 barcelonskih zlatnika godišnje i 22.500 odmah, te pod uvjetom da hospitalci nastave borbu protiv Saracena koju su do tada vodili templari.

Fernando IV od Kastilje prisvojio je većinu templarske imovine (brojne posjede i osamnaest važnih gradova), a tek je manji dio ustupio Vitežovima Svetog Jakova i Calatrave.

Portugalski kralj Dionizije tamošnjem je redu Kristovih vitezova predao neke templarske posjede, primjerice dvorac Tomar - središte Reda u njegovom kraljevstvu.

Dokazano je da je većina templarske imovine samo formalno prešla u ruke hospitalaca, a u stvarnosti su je prisvojili vladari i njihovi štićenici. Filip Lijepi je zadržao 200.000 funti za koje je tvrdio da mu ih Red duguje, a zahtijevao je i dodatnih 60.000 kao naknadu za troškove mučenja zatvorenika i upravljanja templarskim imanjima tijekom procesa.

Inače nigdje se ne spominju ( mislim u zapisima ) tisuće uhićenih templara (poglavito u Francuskoj) i presudama koje su im izrečene.



Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Monahan
17.09.2003., 11:01
A Jacques de Molay?

Što je bilo s čovjekom čije je prihvaćanje krivnje upotrijebljeno da bi se izvukla priznanja njegove braće, izložene strašnim mučenjima vodom, vatrom i na kotaču? Što je bilo s velikim meštrom Reda nakon što je pretrpio brojna poniženja i toliko puta ponovio svoje priznanje javno se pokajavši? Što se dogodilo s De Molayem koji je samo želio, a nikada nije uspio, vidjeti papu?

Klement V je sam namjeravao voditi proces protiv četiri glavna čovjeka ukinutog Reda, ali je u prosincu 1312. godine svoje ovlasti ipak prenio na onu trojicu kardinala koji su odbili prihvatiti obranu devetorice vitezova što su se dobrovoljno prijavili za tu zadaću. Spomenuti kardinali objavili su da će presuda biti javno izrečena 18. ožujka 1314.

U predvorju crkve Notre Dame posebno za tu priliku napravljena je sudnica u koju su dovedeni Jacques de Molay, Hugon Perald, Godefroi de Charnay i Godefroi de Gonxieville.
Pred papinskim nuncijima i okupljenim narodom kardinali, kojima se u toj prilici pridružio i senski nadbiskup, izrekoše kaznu doživotnog zatvora i posljednji put zamoliše osudenike da priznaju svoje grijehe.

Pred pariškim pukom Jacques de Molay i Godefroi de Charnay glasno i javno izjaviše da su nevini za sve zločine za koje ih se optužuje i krivi samo zbog toga što zbog straha od smrti i mučenja u svojim priznanjima nisu rekli istinu. Red je, bio čist od svakog grijeha i hereze.

Filip Lijepi nije smatrao potrebnim od Crkve tražiti dopuštenje za svoj sljedeći korak: istog dana osuđeniki su spaljeni na otočiću na Seini. vičući da su nevini.

Guillaume de Nogaret i Guillaume de Plaisans umrli su 1313. godine. Papa Klement V izdahnuo je 20. travnja, mjesec dana nakon smrti velikog meštra, a Filip Lijepi 29. studenog iste godine. Enguerrand de Marigny završio je na lomači 1315, osuden za čarobnjaštvo.

Neki ljudi koji su stajali blizu lomače su izjavili, kako je Jacques de Molay pozvao svoje sljedbenike da dođu pred Božje prijestolje. Bilo kako bilo, jedini do danas sačuvani pismeni dokaz nekog tadašnjeg prosvjeda protiv cijelog postupka potječe od augustinaca. Oni su se požalili da ih kraljevi službenici nisu tražili za dopuštenje da podignu lomaču na spomenutom otočiću.


NASTAVAK SLIJEDI

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Legion
17.09.2003., 14:59
Učiš banderijalni sustav-blago tebi.
Bolje to nego Zakon o zdravstvenom osiguranju:( :D

Uf jebem ti zakaj ja nisam išel studirat povijest-zato kaj sam budala. No kaj je tu je.

Tulipane-moral bi pogledat, neznam ovak napamet, sad-imla je AU nekoliko uspješnih bitaka, ali koje su jedinice sudjelovale-moram se konzultirati sa literaturom.

Ajde momci da se nađemo na kavici-sutra u 7 kod bana.
Biti će još ekipe, i dosta žena:eek: :D

Monahane-svaka ti dala, još niko nikada nije napisao ovolik broj kvalitetnih i zanimlivih postova o jednoj temi:s :s a još k tome i nastavk slijedi:top:

Može jedna molba-ak bi mogel kad riješiš templare napisat nekaj o Teutonskim vitezovima, please.

Za uzvrat daj ti meni neki zadatak-znaš koja područja poznajem i volim.
Daj me zamoli da krenem više s nastavkom vještica i čarobnjaka:D , ali prvo moram odraditi Paula.

Pozdrav svima i bilo bi mi drago da vas sutra i uživo upoznam.

Legion
17.09.2003., 16:10
Upravo copy-paste sve kaj je SPQR pisao o Diklecijanu:s , fakat ima toga dosta.
No uza sve pohvale koje naš Imperator nedvojbeno zaslužuje, moram ga malo i izgrditi. Opet naletih na nekoliko manjih a jako zanimljivih i poućnih napisa koji nisu navedeni u sadržaju frajerskog topica-kao npr. kaj jedan kronićar veli o Hunima, te prića o Arriji.

Budem ja napravil neke izmjene i dopune toga ovih dana.

gabal
17.09.2003., 23:49
Opet naletih na nekoliko manjih a jako zanimljivih i poućnih napisa koji nisu navedeni u sadržaju frajerskog topica-kao npr. kaj jedan kronićar veli o Hunima, te prića o Arriji.

Budem ja napravil neke izmjene i dopune toga ovih dana. Kada dugo popisuješ postove, dođe do zasićenja i jednostavno ne registriraš kraće postove, osobito akosu na početku komentari na prethodne postove. Imam dojam da ćeš i mene prati kada stigneš na moj dio :D

Monahan
18.09.2003., 08:33
PRIJE KRAJA

Veliki meštar Jacques de Molay, magistar Francuske Hugon Perald, zapoviednik Normandije Godefroi de Charnay i još jedan čovjek (pretpostavka je da se radilo o Guyu, bratu Delfina od Auvernije) ležali su u zatvoru sedam godina nakon početka procesa. Četvorica templara su spremno stala pred kardinala Albana, rekavši da su nevini i povukavši sva priznanja koja su im mučenjem izvukli. Samo je magistar Perald šutio. Takvo držanje navelo je kardinala da ih kao otpadnike od vjere prepusti svjetovnoj pravdi. Još iste noći kralj ih je, ne gubeći vrijeme, poslao na lomaču. Među svjedocima u gomili koja je prisustvovala spaljivanju bio je i pjesnik Godefroi Pariški koji je zapisao:

"Vidjevši lomaču, veliki meštar bez oklijevanja je skinuo svu svoju odjeću. Potpuno gol i smiren, polako je krenuo bez straha i ikakve srdžbe, mada su ga pokušavali grubo vući i gurati. Privezaše ga za stup, a ruke mu sputaše užetom. Tada mu se prvi put začu glas i on se obrati krvnicima govoreći: `Pustite me da na tren sklopim ruke jer ovo je najbolja prilika za to` . Zatim je pogledao okupljenu svjetinu i dodao: `Za koji čas ću umrijeti, Bog zna bez razloga. Vjerujem da neće proći puno vremena prije no što On svojom božanskom munjom pogodi ljude koji su nas nepravedno osudili. Umirem s tom nadom'. Ponovno se obrativši krvnicima, reče: `Sada, prijatelji, molim vas da mi lice okrenete prema crkvi Notre Dame'. Ovi mu ispuniše molbu i, kada ga je plamen zahvatio, u tom je položaju umro tako spokojno da su svi prisutni ostali zapanjeni".

Mjesec dana kasnije, 20. travnja, Klement V preminuo je od upale bubrega u mjestu Roche de Maure u Provansi. Španjolski liječnik Arnaldo de Vilanova, hitno pozvan da mu pritekne u pomoć, na putu k bolesnom papi doživio je brodolom. Kipu Klementa V, postavljenom u trijemu katedrale u Bordeauxu, kasnije je na tajanstven način nestala desna ruka, koju bi nekoć za kaznu odrezali ocoubojicama. Filip Lijepi Francuski umro je iste godine u Fontaienebleau. Postoje dvije verzije priče o njegovoj smrti: jedna da je bio otrovan, a druga da ga je u lovu vepar srušio s konja i teško ranio.

U ostalim zemljama ( mislim osim Francuske ) također su organizirane istrage protiv templara i svuda su proglašeni nevinima. Uprkos takvim presudama nije spriječeno raspuštanje Reda Hrama i oduzimanje imovine ( ipak su sačuvali glavu ). Većina vitezova iz tih zemalja se priklonila drugim redovima ( hospitalci, teutonci ) ili kao u Portugalu gdje su templari osnovali red Kristovih vitezova.

Moram priznati da sam ovaj citat tražio do kasno po knjigama ali je vrijedilo. Do kraja ima još jedan post sa malo sumnji ( ipak smo mi frajeri ).


Legion obećavam da ako položiš ispit pišem o teutoncima. Ne tako opširno kao o templarima ali ipak post ili dva.
:D


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Legion
18.09.2003., 12:31
Tipkovnicu u ruke Monahane-položio sam:top:

Monahan
18.09.2003., 12:36
Legion kaže:
Tipkovnicu u ruke Monahane-položio sam:top:

Ja ću svoje obećanje izvršiti ( za razliku od nekih :D ) ali prvo imam još jedan post o templarima pa onda udri po Švablandu.

Što se tiče ispita :s . Samo tako nastavi i uskoro uđi u društvo akademski "izučenih" frajera.


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

tulipan
18.09.2003., 19:50
jedno malo pitanje za sve imf-frajere: u nekim knjigama će se pročitati da je rusko-japanski rati 1904/05 sa svojom brutalnošću nagovijesti WW I. zanimalo bi me nešto više temeljnih podataka toga oružanog sukoba: što mu je bio povod, koje su bile odlučujuće bitke, tko od pojedinaca glavni akteri - i šta je na kraju krajeva donio pobjedniku?

P.S.: da li je imao neki izravni utjecaj na WW I?

Monahan
19.09.2003., 09:18
Ipak ću razbiti u dva posta

SUMNJE

Sve navedeno u prijašnjim postovima stavlja nas na stranu Templara ( barem mene ) ali jedno veliko ali!

Jesu li uistinu bili potpuno nevini s obzirom na tadašnje poimanje svijeta i vjere?

Da li je unutar Reda postojala tajna inicijacija najvišeg stupnja?
Da li je vjerodostojan Tajni ili Roncelinusov pravilnik koji je 1780. u vatikanskim arhivima pronašao kopenhaški biskup Friedrich Munter?

Ovo su neka od spornih pravila Meštra Roncelina (Roncelinusa) de Fosa koji odstupaju od uvriježenog učenja katoličke crkve:

Znajte da Bog ne čini razlike medu smrtnicima - kršćanima, Saracenima, Židovima, Francuzima ili Bugarima - pa će svaki čovjek koji moli biti spašen". (5. pravilo)

"Marijinom i Josipovu sinu klanjamo se jer je bio svet čovjek, slobodan od grijeha i razapet na križu. No drvo križa smatramo simbolom Zvijeri o kojoj se govori u Otkrivenjur". (20. pravllo)

"Budući da je neznanje izvor mnogih zabluda, nijednom templaru neće se otkrlti ova pravila ukoliko ne poznaje trivij i kvadrivijum, odnosno sedam slobodnih vještina: gramatiku, dijalektiku i retoriku, te glazbu, geometriju, astronomiju i aritmetiku" (9. pravilo)

"Otkrije li neki brat zbog nepromišljenosti ili prevelike razgovorljivosti čak i najmanji dio ovih tajnih pravila ili stvari koje činimo na noćnim obredima, bit će kažnjen u skladu sa svojom pogreškom. Budu li vas na sudu ispitivali o tajnim običajima, zakonima, statutima i poslovima Reda, oduprite se takvom nasilju, sve zaniječite i zakunite se da ne znate ništa" (29. pravilo)

Na kraju Pravilnik kaže:

"Tajni zakoni ne smiju se prevoditi niti na jedan svjetovni jezikr".

Što znači magični kvadrat koji se pojavljuje u ruševinama Pompeja, jednoj latinskoj Bibliji iz VIII. stoljeća, grčkim rukopisima iz XII. stoljeća, na austrrjskom novcu iz XIV stoljeća, u crkvi od Piave blizu Cremone, u Magdaleninoj crkvi u Veroni, crkvi Svetog Lorenca iz Rochemaurea u Jarnacu u Francuskoj, katedrali u Santiagu de Compostell, te u brojnim drugim gradevinama što su ih podigli templari?

SATOR
AREPO
TENET
OPERA
ROTAS

Ima li kakve veze s osmim Roncelinovim pravilom: "Tamo gdje podižete velika zdanja ostavite znakove raspoznavanja"?

Što znače slova tajnog pisma i simboli koji se pojavljuju na tri jedina primjerka službenog templarskog Zakonika sačuvana u Rimu, Parizu i Dijonu?

Da li je Red nastavio postojati u tajnosti i da su od njega potekli slobodni zidari koji su održali i osuvremenili templarski duh? Koliko je vjerodostojan Levitikon, dokument koji navodno datira iz 400. godine i navodi na zaključak da su Vitezovi Hrama u svom najskrovitijem aspektu bili javno očitovanje jednog starijeg tajnog reda koji je uspio preživjeti daleko od očiju javnosti?

Tu su još mnoge druge optužbe o kojima su napisane knjige i knjige, po mom mišljenju senzacionalističke. Od toga da su propovijedali da je pravi mesija Sveti Ivan krstitelj, da je Marija Magdalena žena Isusa i da su ovi ustvari bili magovi da je Sveti Gral ustvari dijete Isusa i Magdalene da su se bavili ezoterijom da su pljuvali križ prilikom inicijacije da su obožavali i klanjali se Bafometu ( lik s ljudskom glavom i dugačkom bradom ) itd. itd.

Te teme prepuštam nekom drugom ako ih je voljan elaborirati.


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Monahan
19.09.2003., 09:43
ZAKLJUČAK

Nakon što sam pokušao opisati povijesni tijek događaja mislim da bi trebalo donijeti i nekakve zaključke. Mada je sam proces protiv templara, politička igra započeta iz vrlo svjetovnih interesa ,koji su utjecali na konačnu presudu, sve se tijekom vremena pretvorilo u jednu od najvećih kako legendi tako i tajni srednjeg vijeka. Filip Lijepi želio je objediniti zemlju, jer istini za volju templarski red je bio država u državi ,npr. Red je mimo kralja mogao proglasiti rat ali nije bio obavezan sudjelovati u kraljevim pohodima. Red je mogao sklapati separatni mir i imao još drugih povlastica, te je bio kralju trn u oku. Francuska riznica bila je više nego prazna zbog Filipove loše politike a Red je bio oslobođen nameta i ujedno bogat pa pohlepa igra veliku ulogu jer na kraju se kraljeva riznica dosta popunila. Osim toga tu je bila i vječna želja francuskih kraljeva da vode glavnu riječ na europskoj političkoj pozornici. Filipova želja je bila da uđe u povijest što mu je na osobit način i uspjelo.

Priča o templarima prerasla je u legendu koja se temelji na poznatim povijesnim događajima i viziji novog svijeta koju su imali veliki vođe Reda. Templari su po mnogočemu bili ispred svog vremena:

borci za vjeru prije jezuita Svetog Ignacija
veliki moreplovci prije Kolumba
konkvistadori prije Cortesa i Pizarra
vješti diplomati prije venecijanskog dužda
mirotvorci i zagovarači vjerske snošljivosti prije Henrika IV
federalisti prije Karla V
novčari i bankari prije obitelji Medici.
veliki graditelji gotike

Sve su to bili temelji njihova uspjeha, ali i razlozi koji su ih odveli u propast.

Ovi završavam ovu temu ( nadam se interesantnu )

Literatura koju sam koristio:

The Knights Templars F. Sanello
Rule of the Templars J. M. Upton-Ward
The Trial of the Templars M. Barber
Templars Secrets A. Vignati

Bilo je tu još nekih knjiga koje nisu dominantno vezane za temu templara, nešto iz knjiga "Ostavština Templara" i "Sveta krv sveti Gral" ( po mom mišljenju pisane da donesu brzu lovu )

Jako puno siteova na tu i slične teme, kao i rasprave s zaljubljenicima ovakvih tema koje ovim putem pozdravljam jer znam da neki od njih malo lukaju po temi na forumu.

NEMOJTE SAMO ČITATI. PIŠITE !!!!!!


Legione ja bio jutros u 7 kod bana a ono same kumice i zakašnjeli pijanci.
:D

Teutonci uskoro ponovo jašu


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

gabal
20.09.2003., 00:48
Monahan, kao prvo jedan dopodni klanjalac :s za izvrsno obrađenu temu. Kada pročitam ovako nešto odmah mi dođe da se i ja uhvatim tipkovnice i obradim nešto zanimljivo (a toga imaaaa). Nego raci mi, je li činjenica ili samo povijesni trač da je nakon što je giljotiniran Luj XVI. krvnik uskliknuo Jacques de Molay, osvećen si?

Legion, jučer sam imao ispit ujutro (pao sam) a navečer sam imao nekih drugih obaveza na faksu tako da nisam stigao na povjesničarsku kavicu. Neki drugi put sigurno.

Legion
20.09.2003., 12:00
Pozdrav frajeri.

Gabal-kavica i onako nije bila povijesna, već se skupilo nas negdje 15-16, fakat previše i kenjali. Sve to skupa postaje previše masovno, tak da sa barem 50% ekipe koja je na kavi ne stigneš, ili jednstavno fizički nemožeš razgovarati.

Glede Rusko-Japanskog rata, jednom prilikom sam želio pisati o tome (vojno-pomorski aspekt) jer imam za to materijala, al me popljuvaše jer kao o tome svi sve znaju, pa odustah. O kopnenim operacijama neznam gotovo ništa i bilo bi mi drago da to neko obradi.

Kakvog je to utjecaja imalo na WW1? Mislim nikakvog. doduše Japan je stekao samopouzdanje i predočio svijetu da u buduće može i mora raćunati na novu silu na Dalekom Istoku.

Rusima je pokazalo da im je vojska u banani i da je hitno moraju reorganizirati-kaj baš i nisu napravili koliko je meni poznato.
Taj rat je imao utjecaja na prvu, "probnu" revoluciju u Rusiji 1905 god.

I da, naućilo je Ruse da ima je željeznićka mreža jako loša-čisto tehnički, a i da je željezničko osoblje protivnik carzima i despocije , sabotirali su povratak vojske sa dalekog istoka a sve u cilju pomaganja revoluciji. Istu stvar su napravili u 1917, -sad moram govoriti iz glave-isprtavite me ako griješim u mjestu, al čini mi se da je to bila Moskva-kad, po dobrom starom obićaju, nisu željeli prevesti vojsku da rastjera Sovjete.
Već duže vrijeme imam u glavu da napišem neku seriju posotova o Ruskoj revoluciji, ali toliko toga mi se skupilo, od zastataka na frajerskom, Paul von Lettov, bitka kod Issusa, nastavak viještica, Škotska povijest-jebo te dok to sve ne po svršavam ničeg se drugog ne prihvaćam, obveza na fakultetu, te objeze prema svojem želucu, jetri i bubrezima:D , da fakat neznam kad budem to napravio.

Ali to ću svakako imati i dalje u vidu.

Pozdrav svima.

tulipan
20.09.2003., 21:29
thanks!

a glede tvoje serije topica o sovjetskoj revoluciji - mislim da ce to mnogi ljudi u tome podrzati! :top:

Ken
21.09.2003., 00:26
sjecam se kad je entko htio pisati o Rusko-Japanskom ratu ali su ga svi odmah napali kako se o toj stvari sve zna :flop:
nadam se da ce ta tema stici na obradu brzo :D

SPQR
21.09.2003., 20:30
Evo me doma!

Kao što sam rekao i prije, ja sam mislio da se prvo pregleda ovih 40 strana koje sam popisao i da se ubace još neke stvari uz opći konsenzus. Kod mog popisa tema išao sam na kvalitetu, tj. ako je kazano nekoliko općih rečenica o nečemu to bih automatski izbacio jer se većina takve stvari može naći u enciklopediji. Ponavljam, ukoliko ima kakvih kritika nema problema, ali onda lijepo stranica na kojoj se o tome govori pa neka se ubaci, a ne napamet. Vidim da se Monahan raspisao, što već i nije neka novost :), čim uhvatim vremena pogledat ću sve što ste postali.

Stojte mi svi dobro

Legion
21.09.2003., 20:40
Nekoliko opčih rečenica o nečemu kažeš-hm, pa nisam baš siguran.

nemora post imati dva kilometra pa da bude zanimljiv i poućan-kao npr. prije navedeni Huni, ili Makiavellievi citati-ajd mi to dvoje nađi u enciklopediji molim te:D

Kad skupim vremena, budem išao i takve manje postove popisat.
SAda se bacam natrag na neku dozla boga dosadnu pizdariju kaj moram štrebat:bonk: :bang:

glede Revolucije u Rusiji, ma najrađe bi se sad toga prihvatil, ali neću. Moram više odraditi zaostatke, a onda, bum probal nadmašiti sam sebe:top: .

To mi se i sviđa kod ove teme. Svi se neš raspisuju što drugima daje dodatnog elana da pišu još i bolje postove. :top:

SPQR
22.09.2003., 19:31
Na današnji dan (22. rujna) 480. prije Krista kod Salamine je malobrojnije grčko savezno brodovlje do nogu potuklo perzijsku flotu. Grci su izgubili 50, a Perzijanci preko 200 brodova.
Ova pobjeda, te pobjeda kod Plateje (479. godine B.C.) spriječile su daljnje širenje perzijskog carstva na Zapad.


Stojte mi dobro

Ken
22.09.2003., 22:05
ovo se mora nekako proslavit.. da nije bilo te pobjede mozda bi nam sad vladao Njegovo Preuzvišeno Božansko Veličanstvo Kserkso MMMCCCXXX :tulum: :zivili:

nego. kad ce Legion te teme vec jednom?!? :confused:

svekoliko pučanstvo nestrpljivo čeka :top:

hehe.. inace ja mogu postati nešto o velikim ljudima iz perspektive BROJA JEDAN :)

čovjek počne drugačije gledati na povijest nakon što pročita koji broj ALANA FORDA :B

gabal
23.09.2003., 00:15
Danas sam nešto morbidno raspoložen pa vam šaljem i morbidnu temu - razvoj giljotine i njena uporaba.

http://home.earthlink.net/~dreadtimes/public_html/giloriglil_150x320.jpg

Kao prvo, napisati ću malo o ocu giljotine, doktoru Josephu Ignaceu Guillotinu. On je kao mladić pohađao sjemenište te se namjeravao zarediti i služiti u samostanu u Bordeauxu. Ipak, svećenički poziv zamijenio je za liječnički – želio je pomagati ljudima. Istovremeno sa liječničkom karijerom započeo je i političku tako da je postao narodni zastupnik u Francuskoj Generalnoj Skupštini što je i vrhunac njegove političke karijere. Ipak, jedna politička odluka donijela je njegovom imenu (ili prezimenu da budemo precizniji) slavu koja i danas živi. Kao član lobističke skupine za humaniju smrt, doktor Guillotin je 10. 10. 1789. u Generalnoj skupštini predložio dopunu Kaznenog zakona koji se tada usvajao. Dr. Guillotin je predložio 6 članaka kojim je zahtijevao humaniju smrt i u duhu Francuske revolucije smrt jednaku za sve. Po tom zakonu, svaki osuđenik na smrt morao se smaknuti dekapetizacijom a prijedlog je bio da smaknuća više ne budu javna nego privatna tj. odvijala bi se unutar zatvora bez velike publike. Najvažnije (za ovaj post) je bilo da se samo odsijecanje glava povjeri stroju.

Ovi prijedlozi nisu bili bez vraga jer su dotadašnja smaknuća bila dugotrajna i bolna a doktor Guillotin je želio olakšati muke osuđenicima. Najuobičajenija vrsta smaknuća za ''pučane'' je bila raščetvorenje. Nesretni osuđenik bi se vezivao za 4 vola koja bi zatim tjerali svakoga na svoju stranu. Smaknuće bi bilo gotovo kada bi osuđenikovo tijelo pod pritiskom popustilo. Tada bi mu se skratile muke (ako do sada već nije bio mrtav) presijecanjem vratnih žila.

Druga popularna vrsta smaknuća koja se izvodila u nedostatku prikladnih volova bilo je odsijecanje glave. Za ovu svrhu najčešće se koristila sjekira ali osuđenici višeg roda imali su pravo na plemenitiju smrt uporabom mača. Ovakvo odsijecanje u teoriji ne bi trebalo biti bolno (ne bi znao, nikada nisam probao) ali problem je bio u ljudskom faktoru tj. krvniku. Biti krvnik nije bio previše poželjan posao tako da su najčešće tu dužnost obavljali raznorazni sumnjivi tipovi koji su imali iskustva sa oduzimanjem života drugim ljudima. Ukratko, kriminalce su ubijali još gori kriminalci koji su zbog stresa koji nosi ovaj posao često pribjegavali hrabrenju u vidu raznih alkoholnih napitaka. Nuspojava ovakve prakse bila je iznimna nepreciznost prilikom obezglavenja tako da posao ne bi dovršili samo jednim udarcem – bilo je potrebno više preciznih udaraca mačem da bi se glava u potpunosti odvojila od tijela. Koliko je to bio lijep prizor možemo samo zamisliti.

Ovi prijedlozi si prihvaćeni (osim onoga o zabrani javnih smaknuća) a 1792. glavni krvnik Francuske Charles-Henri Sanson i njemački izrađivač klavikorda Tobias Schmidt su izradili prvi prototip giljotine. Često se s pogreškom smatra da je dr. Guillotin odgovoran za dizajn ove naprave ali to je pogrešno. On je progurao zakon kojim je određeno da se ona izradi ali nije sudjelovao u dizajniranju i izradi same giljotine.

Treba napomenuti da su i prije 1792. u Engleskoj i Njemačkoj postojale slične naprave za smaknuće ali najslavnija je ipak ostala francuska giljotina koja je u smrt poslala na tisuće ljudi tijekom Francuske revolucije.

Prvotna oštrica giljotine bila je polukružnog oblika (kao kod sjekire) ili čak ravna ali je nakon prvih pokusa zamijenjena sa oštricom pod kutom od 45 stupnjeva koja se pokazala puno učinkovitija.
Prvi pokusi su se odvijali sa dijelovima životinja a zatim su iz bolnice odabrana tijela mrtvaca krupnije građe čije je posthumno obezglavenje proteklo bez problema. Nakon otprilike tri tjedna testiranja giljotina je bila spremna za uporabu. ''Čast'' da bude prva žrtva giljotine pripala je ''neprijatelju revolucije'' Nicolasu-Jacquesu Pelletieru koji je tako postao prvi osuđenik od tisuća njih koji su život završili pod oštricom giljotine. Na vrhuncu revolucije u samo 4 mjeseca, giljotinirano je 4.000 ljudi a među najslavnijim žrtvama giljotine su francuski kralj Louis XVI. koji je smaknut kao građanin Louis Capet 1793. Iste godine je smaknuta i njegova žena Maria Antoinneta, kćer carice Marije Terezije a giljotiniran je i Robespierre.

Zadnja javno smaknuća giljotinom izvedena su u Francuskoj 1439. i u Njemačkoj 1940. Zadnji osuđenik na smrt koji je smaknut giljotinom bio je Hamid Djandoubi, osuđen za ubojstvo. Smaknut je u marseillskom zatvoru 10. Rujna 1977.


Znanstvenici koji nisu imali pametnijeg posla izračunali su neke brojke vezane uz giljotinu. Izračunato je da bi sama dekapetizacija trajala točno 2 stotinke a kompletan postupak obezglavljenja od potezanja poluge 7 desetinki. Također je izračunato da bi zbog zaliha kisika glava bila svjesna još 7 sekundi nakon što bi se odvojila od ostatka tijela. Ne znam kako su došli do svih ovih podataka a da budem iskren, nisam siguran da i želim znati.

gabal
23.09.2003., 02:22
Malo sam još tražio o giljotini i našao ovaj zastrašujući izvještaj doktora Beaurieaxuea koji je zapisao svoja opažanja tijekom i nakon giljotiniranja Languillea 1905.

''Osuđenik je tijekom svojih posljednjih sat vremena bio poprilično hrabar i nije bio jedan od onih koje se toliko prestraše da ih se mora odnijeti do giljotine. Takvi osuđenici su već polumrtvi prilikom dolaska na stratište, Languille je bio vrlo pribran i mirno je podnio sve pripreme za svoju egzekuciju.
Glava je pala s čelom prema gore na podlogu koja se nalazi ispred giljotine tako da nisam morao čak ni uzeti je u ruke i ispraviti je kao što su novinari lažno prenijeli. Ovakav slučaj je poprilično pomogao mojim zapažanjima koje sam proveo te večeri.

Odmah nakon dekapitacije sam zamijetio ovo: očni kapci i usne giljotiniranog čovjeka su se trzali u nepravilnim grčevima nekih 5 ili 6 sekundi. Ovaj fenomen su svi prisutni ocijenili kao tipičan za giljotinirane.

Pričekao sam par sekundi, grčevi su prestajali dok se lice opustilo i kapci su se spustili tako da se vidjela samo bjeloočnica na jednak način kako je tipično kod umirućih koje viđam obavljajući svoju profesiju. Tada sam jakim i oštrim glasom viknuo: Languille! Vjeđe su se bez ikakvih grčeva lagano pomaknule, oči su mu se lagano podigle i pronašle moje te sam primijetio kako se leća fokusirala. Izraz lica je bio isti onakav kakav ima čovjek kojeg ste upravo probudili ili koji je bio obuzet svojim mislima. Ovo je potrajalo nekoliko sekundi a tada su se kapci lagano zatvorili te se lice vratilo u prijašnje stanje.

Tada sam po drugi put uzviknuo njegovo ime a kapci su se opet lagano podignuli bez ikakvog grča i nedvojbeno žive oči su se usmjerile prema meni te je ovaj put pogled bio još čvršći nego prvi put. Nakon nekoliko sekunda kapci su se opet lagano spustili i lice je zadobilo prijašnji izraz.

Pokušao sam i treći put zazvati Languillea, tada su se opet kapci počeli podizati ali su se na pola puta zaustavili te su oči poprimile staklenast izgled koji je tipičan za netom preminule.

Upravo sam vam izložio u detalje moja opažanja što sam preciznije mogao. Cijeli događaj je trajao između 25 i 30 sekundi.''
http://mrs.umn.edu/~nels0354/guillotine.jpg

Monahan
24.09.2003., 08:25
Dobro jutro "frajeri".

Prije nego krenem dalje samo kratko. Gabal ne znam što je rekao krvnik ( makar se tako priča i piše :D ), kao što ne znam da li je lik na Torinskom platnu lik Jacques de Molaya ( isto se tako priča i piše :D ). Ja sam se pokušao baviti onim što je dokazano.

Idemo mi na obećanje dano Legionu. Pošto skoro svi kad im se spomenu Teutonci prvo pomisle na njihov juriš po zaleđenom jezeru odlučio sam početi upravo opisom te bitke.


Bitka na jezeru Peipus (1242 AD)

Ovu bitku je praktički besmrtnom učinio Sergej Eisenstein u svom filmu "Aleksandar Nevski". Istina Bog nije baš dobro opisao tijek bitke ali neka mu bude. Aleksandar Nevski je bio princ Novgoroda. Pošto je bio "stiješnjen" Mongolskom invazijom s istoka ( bio je Mongolski vazal ) i nasrtajima Teutonaca s zapada, morao se grčevito boriti za opstanak. 1240 porazio je Šveđane u bitki na rijeci Nevi blizu današnjeg St. Petersburga ( po tome je dobio nadimak Nevski ). Nakon smrti pravoslavna crkva ga je proglasila svecem.

Baltički križarski rat proglašen od pape Inocenta III da bi se pokrstilo "pagane" trajao je skoro tri desetljeća. Teutonski vitezovi su nastojali iskoristiti situaciju i riješiti se Ruske prijetnje jednom zauvjek. Biskup Hermann von Buxhoeven skupio je dovoljnu vojsku da otvori "ruski sjeverni front". Veliki princ Novgoroda Aleksandar Nevski odlučio je prihvatiti bitku i nakon nekoliko manjih čarki kampanja je kulminirala kada je križarska vojska "uhvatila u zamku" pagansku vojsku na istočnoj obali jezera Peipus, te izvela juriš sa zapada preko zaleđenog jezera.

Bitka je riješena ne zbog pucanja leda kako je snimljeno u filmu već zbog silovitog juriša Teutonskih vitezova koji su na kraju ostali sami u dvostrukom obruču Ruske vojske. Ova je bitka značajna jer je to bio zadnji veliki pokušaj Njemaca za osvajanjem istoka za nekoliko stoljeća, sve do 20 st. Legenda o Aleksandru Nevskom koristila se u Sovjetskoj protunjemačkoj propagandi ( razlog krivog prikaza bitke u filmu ).

Sama bitka je u stvari bila vrlo jednostavna. Križarska vojska jurišala je preko zaleđene površine jezera s zapada prema istoku, prema mjestu zvanom "gavranova stijena". Raspored je bio:

Danske snage na lijevom krilu
Teutonski vitezovi u centru
Latvijski feudalni vitezovi na desnom krilu
Na velikoj udaljenosti slijedili su ih Estonski pješaci ( nisu imali klizaljke :D )

Aleksandar je vojsku rasporedio:

Novgorodska milicija (pješaci) u centru na obali da primi taj juriš ( s rezervnom konjicom )
Na desnom krilu smjestio je jaku konjicu pojačanu s Mongolskim strijelcima da unište Dance
Na lijevom krilu nešto slabiju konjicu da se sukobi s Latvijskim vitezovima

Vjerovatno su ta dva "konjička" krila odradili svoj posao kako treba, odbili križarska krila te zatvorili dvostruki obruč oko Teutonskog centra koji je bio previše duboko da bi se mogao sam izvući. Estonska pješadija je u ovoj bitki praktički bila beskorisna jer zbog brzine i siline Teutonskog juriša nije ih mogla slijediti. Eto zbog velike srčanosti i želje za slavom ostadoše bez jajca. Procjena je da je nastradalo oko dvije stotine Teutonskih vitezova što je u to vrijeme bio strahovit gubitak.


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!:top:

bogeyman
24.09.2003., 15:45
Ako se ne varam, Rusi su bili fintirali povlačenje i tako nadobudne Teutonce natjerali u zamku. Kad su u jurišu stigli do strme obale jezera nisu mogli dalje, a Rusi su ih napali s leđa i nastao je totalni metež u kojem su oklopljeni vitezovi na konjima padali jedni preko drugih.

SPQR
25.09.2003., 20:21
Na stranici 28. po Pattonovoj želji sam pisao o bitki kod Murse 351. godine između Konstancija II, sina Konstantina Velikog, i uzurpatora Magnencija. Kako tamo nisam napisao puno toga, evo jedan malo prošireni tekst uz pomoć Gibbona kojeg upravo čitam.

Konstantin Veliki samostalno je vladao cijelim rimskim carstvom od 323. kada je porazio Licinija. Njegovo porijeklo vodi nas unatrag do Crispusa, brata imperatora Klaudija II Gotskog. Crispusova kći Claudia bila je majka Konstantinova oca i jednog od Dioklecijanovih tetrarha Konstancija I Klora. Konstancije Klor se ženio dva puta. Sa prvom ženom Helenom imao je Konstantina, a sa drugom ženom Teodorom (kćer Maksimijana) sinove Constantiusa, Dalmatiusa i Hanibalianusa, te kćeri Constantiju, Anastasiju i Eutropiju. Konstantin Veliki ženio se također dva puta. Prva žena mu je bila Minervina sa kojom je imao sina Crispusa. Zbog državničkih razloga razvodi se od Minervine, te ženi Faustom, drugom kćerkom Dioklecijanova suvladara Maksimijana koja mu je rodila tri kćeri i tri sina: Konstantina II, Konstancija II i Konstansa. Konstantinova polubraća bili su bez ambicija, a Konstantin Veliki ih je obasuo počasnim titulama. Prvi polubrat Constantius imao je dva sina (Gallusa i Julijana), drugi polubrat Dalmatius također 2 sina (Dalmatius i Hannibalianus), dok je treći brat bio bez djece. Konstantinova polusestra Constantija bila je udana za poraženog Licinija, te se iz te veze rodio Licinije junior.

Gibbon hvali početak Konstantinove vladavine, no po njemu nakon što je postao apsolutni vladar (323) i pritisnut godinama Konstantin se počeo ponašati kao tiranin. Njegov prvi sin Crispus istaknuo se u ratovima protiv barbara i Licinija kad je branio i obranio Bospor i Dardanele od znatno nadmoćnije Licinijeve flote. Bio je omiljen kod naroda, vojske i činovnika gotovo kao i sam Konstantin, a to je ostarjelog cara činilo sve ljubomornijim. Po svima, pa i Gibbonu, mladi Crispus je trebao biti pravi nasljednik oca. Po nekim podacima izgleda da je Konstantinova druga žena Fausta tajno preko drugih pumpala cara da Crispus sprema urotu, te je Konstantin 326 u Rimu dao uhapsiti Crispusa koji je odveden u našu Pulu gdje je ubrzo ubijen nasilno ili otrovom. Navodno se Konstantin poslije pokajao uvidjevši da je pogriješio podigavši zlatnu statuu Crispusa sa posvetom: «MOME SINU, KOJEG SAM NEPRAVEDNO OSUDIO». No da u ovo o pokajanju treba sumnjati kaže podatak da je ubrzo glavom platio i Licinije junior. Fausta je očito sve dobro izorganizirala. No ovo je tek bio početak. Kad je Konstantin umro njegova tri sina odlučuju ukloniti ostale pripadnike familije Flavijevaca, moguće suparnike na prijestolje. Navodno je tome kumovao nekakav pergament koji je drugom Konstantinovom sinu, Konstanciju II, koji je bio najsposobniji od tri brata, pao u ruke. Taj pergament je trebao predstavljati Konstantinov testament kojim mrtvi car iznosi sumnje da su ga otrovala vlastita polubraća. Konstanciju II nije puno trebalo: 2 strica Konstancija II, 7 rođaka (među njima oba Dalmatiusova sina), patricij Optatus koji je bio muže jedne od Konstantinovih sestara, te prefekt Ablavius pali su u čistkama koje su uslijedile. Od svih muških potomaka loze Flavijevaca uz tri Konstantinova sina samo su sinovi Juliusa Constantiusa, Gallus, tada 12 – godišnjak (budući caesar) i budući car (august) Julijan Apostata (imao je samo 6 godina) preživjeli masakr. Poslati su odvojeno u egzil, jedan u Ioniju, a drugi u Bitniju, da bi kasnije bili držani skupa u dvorcu Macellumu blizu grada Cezareje.

Nakon Konstantinove smrti carstvo je podijeljeno između braće: najstariji Konstantin II vladao je Britanijom, Galijom i Španjolskom; najmlađi Konstans dobio je Italiju, Ilirik, Makedoniju, Grčku i Afriku; Konstancije II dobio je Traciju i cijeli Istok. Mir među braćom nije dugo trajao. Konstantin II pokušao je Konstansu oduzeti njegove posjede, te dolazi do rata u kojem Konstantin II biva poražen i ubijen kod Aquileje 340. godine, te je Konstans potom zavladao i bratovim teritorijem. Konstans se istakao kao dobar vojnik i sa uspjehom je branio svoj dio carstva od barbara.

Konstancije II je pak na Istoku upao u dugotrajni rat sa perzijskim kraljem ratnikom Sapurom (koji će 363. godine B.C. natjerati cara Jovijana koji je naslijedio cara Julijana na sramotan mir – Perzijancima je predana bez borbe rimska Mezopotamija sa gradom Nisibisom, a taj grad je za Konstancija II izdržao tri perzijske opsade, u jednoj su čak korišteni i brodovi nakon što su Perzijanci namjerno poplavili opkope kako bi što bliže prišli braniteljima na zidinama). Konstancije II imao je isti problem kao i svi prethodni rimski carevi na Istoku – rimske istočne legije nisu bile iste klase kao europske legije, posebice ilirske (podunavske) legije. Istočnjaci jednostavno nemaju taj borbeni duh (to se i danas vidi kod ekipe sa Bliskog Istoka, bolji su teroristi nego vojnici). Kad god su rimski carevi trijumfirali nad Partima, a kasnije Perzijancima uvijek su bili prisutni na bojištu jaki kontingenti europskih legija (npr. u uspješnom ratu Marka Aurelija protiv Parta (162 – 166) iz Europe su na Istok prebačene 3 kompletne legije, a brojne borbene grupe iz drugih europskih legija također su bile prisutne grupirane u korpuse. Usprkos svim problemima održan je status quo na Istoku, ponajprije zahvaljujući carevoj sposobnosti. Na Zapadu Konstansov general germanskog porijekla Magnencije, znajući za probleme koje je Konstancije II imao na Istoku, izvodi puč, a Konstans pokušava pobjeći bratu. Magnencijeve ubojice stižu Konstansa u Pirinejima, izvlače ga iz hrama u kojem je tražio utočište i ubijaju. Na vijesti o pojavi uzurpatora i smrti brata Konstancije reagira tako što Gallusa postavlja za cezara na Istoku, a sam kreće na Zapad. Po mojem osobnom mišljenju Konstancije II izvukao bi deblji kraj u ratu sa Magnencijom (i ovako mu je malo falilo, što ćete vidjeti poslije) da nije bilo starog generala Vetranija. Vetranio je bio vojni zapovjednik u Iliriku, te se pod njegovim utjecajem Ilirik nije priklonio Magnenciju nakon što je Konstans ubijen. Vetranio je bio jednostavan čovjek i iskusan ratnik. Od početka je rekao da za njega postoji samo jedan zakoniti car – Konstancije II. No kćer Kostantina Velikog imenom Konstantina, očito želeći preko Vetranija ostvariti određenu političku moć za sebe, spletkama je uspjela nagnati starog Vetranija da se proglasi carem te mu je osobno stavila dijadem na glavu. Nemajući kud, Vetranio stupa u savez sa Magnencijom.

SPQR
25.09.2003., 20:23
Stigavši u Traciju Konstancije II se susreće sa ambasadorima Magnencija i Vetranija. Rekao je ambasadorima da uzima jedan dan da se posavjetuje sa svojim savjetnicima. Znao je da građanski rat protiv oba uzurpatora vodi u propast. Stoga je trebalo razjediniti suparnike. Sutradan je odbacio zahtjeve uzurpatora uz riječi: «Noćas u snu mi se pojavila sjena moga oca Konstantina koja je držala tijelo mog ubijenog brata; poznati glas me je pozvao na osvetu, zabranio mi da očajavam i obećao mi uspjeh i besmrtnu slavu u tom činu.»
Magnencijev ambasador je grubo otjeran, a sa Vetranijevim je znatno bolje postupano. Uskoro je diplomatskim manevarima Konstancije II pridobio Vetranija na svoju stranu. Stari general dojahao je u grad Sardicu, blizu današnje Sofije u Bugarskoj na čelu 20000 konjanika i još brojnijeg pješaštva da se pridruži pravom caru. Konstancije II uspio je pridobiti moćne ilirske legije na svoju stranu. Vetraniova vojska je bila brojnija od Konstancijeve.

Konstancije nije želio dijeliti vlast sa Vetranijem, te je odlučio pokušati na elegantan način riješiti taj problem. Po dolasku ilirskih legija pripremljena je predstava. Ujedinjenoj vojsci naređeno je da se okupi na obližnjoj ravnici na kojoj je postavljen tribunal. Rimljani i barbari u službi cara, svaka jedinica pod svojim stijegom, stvorili su ogroman krug oko tribunala. Oba cara su se popela na tribinu kako bi vojsci objasnila političko – vojnu situaciju u zemlji (Vojnici! Neprijatelj nikad ne miruje. Domaći izdajnici u dosluhu sa stranim silama kuju urotu protiv Nas ….). Prvi je govorio Konstancije, a kako je bio dobar govornik zapalio je masu (sjećanje na Konstantina, nepravedno ubojstvo Konstansa) koja je na kraju počela uzvikivati: «Dolje uzurpatori! Dug život i pobjeda sinu Konstantina ! Pod tvojim i samo tvojim stijegom ćemo se boriti i pobijediti!». Što se masa više komešala to je Vetranio sve više gutao knedle. Na kraju se bacio pred cara (proskineza) i javno se odreknuo svoje krune uz opće odobravanje vojske. Konstancije se pokazao velikodušnim, uzeo je Vetranija za ruku i podigao ga, te ga poslao u egzil u grad Prusu gdje je starac uživao u miru i obilju preostalih šest godina svog života.

Shvativši da od mira sa Konstancijem neće biti ništa, Magnencije provaljuje u Panoniju sa velikom vojskom sastavljenom od Gala, Španjolaca, Franaka i Saksonaca. Konstancije je htio voditi bitku kod Cibalije koja se u prošlosti pokazala sretnom za Flavijevce (tu je njegov otac 314 pobijedio Licinija), no kako je car svoj kamp opasao jakom obranom Magnencije je prekrižio Cibaliju kako moguće bojište. Odlučio je voditi manevarski rat kako bi manjim udarima oslabio Konstancija. Kad ocjeni da je Konstancijeva vojska u lošem stanju ponudit će bitku. Magnencije se pokazao taktički superioran Konstanciju. Osvojio je Sisak, napao Sirmium u pozadini carskih snaga, vršio upade preko Save, a u uskom prolazu kod Adarne nanio Konstancijevim snagama teške gubitke. Konstancije je postao malodušan, njegove trupe demoralizirane, pa je počeo razmišljati o miru kojim bi Magnencija priznao carem provincija sjeverno od Alpa. Odlučuje poslati ambasadora Filipa kod Magnencija sa uvjetima mira, no Magnencije se sada osjećao dominantnim te je zatočio ambasadora i sam poslao svoje izaslanstvo caru uz zahtjev da se odmah preda, te će biti pomilovan i spasiti glavu. Konstancije je odgovorio poput cara: «Uzdat ću se u pravednost moje borbe i zaštitu osvetničkog Boga». Filip ipak nije došao caru praznih ruku nakon pregovora. Uspio je nagovoriti Franka Sylvanusa, generala sa reputacijom, da prebjegne caru sa popriličnim brojem Magnencijevih konjanika nekoliko dana prije same bitke kod Murse.

Magnencije je odlučio zauzeti Mursu iliti Osijek vjerujući da se demoralizirani Konstancije neće micati iz Vinkovaca. Napao je grad te zapalio gradska vrata, no branitelji su se odlično držali, te je napad odbijen. Daljnju opsadu spriječila je pojava Konstancijeve glavnine. Ohrabren Sylvanusovim dolaskom odlučuje ponuditi bitku uzurpatoru. Da se Magnencija pitalo vjerojatno ne bi htio bitku jer se njegova dosadašnja strategija pokazala itekako uspješnom, no očito je da ga je Konstancijev dolazak iznenadio te se sada više nije mogao povući nekažnjeno (o delikatnosti povlačenja pred protivničkom vojskom već sam pisao -Punski ratovi). Bitka se vodila na goloj ravnici bez većih prirodnih zapreka. Konstancijeva vojska se postrojila tako da je njeno desno krilo bilo naslonjeno na Dravu (te je na taj način zaštićeno od obuhvata), dok je lijevo krilo sa glavninom konjice nadkrililo Magnencijevo desno krilo. Tijekom cijelog jutra obje vojske pod oružjem gledale su jedna u drugu bez akcije. Konstancije je održao snažan govor svojoj vojsci, te se povukao u pozadinu u jednu crkvu gdje će provesti bitku u molitvi za svoju vojsku. Svojim glavnim generalima povjerio je zapovijedanje vojskom tog odlučujućeg dana. Po povlačenju cara, njegovi generali započinju bitku udarom svog lijevog krila (što se i očekivalo) na Magnencijevo desno krilo. Očito je Sylvanusov prelazak dao Konstanciju izričitu nadmoć u konjici koja je počela potiskivati galske legije. No uskoro je disciplina galskih legija i hrabrost barbara u Magnencijevoj vojsci zaustavila prodor carskih trupa, te se bitka sve više pretvarala u neodlučan sukob kako se bližila noć. Napokon Konstancijevi generali ubacuju svoju rezervu, potpuno oklopljene katafrakte koji svojim teškim kopljima razbijaju koheziju galskih legija. U intervale koje su otvorili katafrakti upadaju tada pokretljive lake pješačke kohorte Konstancijeve druge linije sa mačevima u rukama, te povećavaju nered u Magnencijevim redovima. Istovremeno istočnjački strijelci započinju sijati užas među neoklopljenim Magnencijevim barbarima, te ih satjeravaju u Dravu. Ukupno je ubijeno 54 000 vojnika, od čega je pobjednik imao veće gubitke od poraženog. Pogubno po carstvo je bilo to što je u toj bitki izginuo cvijet rimske vojske, te je vojna moć carstva ozbiljno uzdrmana.

Čim su Konstancijevi vojnici upali u njegov logor, Magnencije se dao u bijeg uspjevši pritom izbjeći potjeru careve lake konjice. Konstancije potom slijedi Magnencija u Italiju, a zatim u Galiju. Nakon još jednog poraza u bitki kod Mons Seleuci (353), Magnencije bježi u Lugdunum gdje izvršava samoubojstvo 10. ili 11. kolovoza 353. godine. Konstancije će vladati do 361. godine kada na samrtnoj postelji proglašava augustom Julijana (koji se ionako na Zapadu samostalno proglasio carem 360. godine) kako bi spriječio novi građanski rat sjećajući se pokolja kod Murse 351. godine.


Stojte mi dobro

SPQR
25.09.2003., 21:30
Inače kad se sjetim Pattona uvijek mi padne na pamet ona njegova legendarna izjava koju je uputio svom nadređenom generalu Bradeyu kada je u Normandiji pokrenuo svoju 3. armiju da zatvori džep kod Falaisea i na taj način zatvori obruč oko njemačke 7. armije i dobrog dijela panzergrupe Zapad: "Ja idem dalje prema Falaiseu i bacit ću zajedno s Nijemcima i Britance u more. Onda još jednom mogu doživjeti Denkerque."
Bradley mu je uskratio veliku pobjedu zabranivši mu da ide dalje od Argentana, te se većina mobilnih njemačkih jedinica izvukla.

Stojte mi dobro

Monahan
26.09.2003., 06:51
Vratija se Šime :D .
Pozdrav Imperatore vidim da se vraćaš u starom sjaju.
Moram ti se pohvaliti da sam nabavio Gibbona u samo jednoj knjizi umjesto njih šest. Čisti tekst, meki uvez kao da čitaš roman. Cijena prava sitnica 10 eurića. Da i za Legiona da mu malo cure sline kupio ja Guderianovu autobiografiju Panzer Leader koju upravo čitam mljac.

Poslije dolaze Švabe

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!:top:

SPQR
26.09.2003., 07:25
Monahan, jesi li siguran da je to kompletni Gibbon? Ovo što sam ja kupija ima 6 knjiga tvrdih korica, svaka knjiga 500 - 600 stranica, obuhvaća period od 180 - 1453. Ako si kupija za tako male pare cijelog Gibbona onda ti mogu reći samo - gade sretni :).

Ajde pomalo i stoj mi dobro

Monahan
26.09.2003., 07:43
Jesam siguran sam jer su izbačene sve fusnote i komentari a znaš da ih ima dosta i knjiga ima skoro 1400 stranica. Sada to izgleda ko veliki roman. Čuj bio sam početkom tjedna u Europama ušao u jednu kljižaru pao na dupe i ostao tri i pol sata i izišao bogatiji za dvije knjige. Pitao čovjeka vezano za "Đibu" a on mi reče da onakvih kompleta od 6 knjiga ne mogu previše prodati a ovakvih tipa đepno izdanje prodaju dosta i još je tiskanje jeftinije. Eto moj imperatore to ti je truli zapad.

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!:top:

Monahan
26.09.2003., 08:15
Cijenjeni kolega Legion. Evo nakon što se položili ispit ja sam nešto obećao. Danas počinjem to obećanje izvršavati jer onaj kratki opis bitke je bilo zagrijavanje. Odmah napominjem da o Teutonskom redu ne znam ni petinu kao o templarima. Ipak nadam se da ćete biti zadovoljni.


TEUTONSKI RED SVETE MARIJE U JERUZALEMU



Inspiracija za osnivanjeTeutonskog reda bila je bolnica koju su osnovali Njemački hodočasnici i križari između 1120 i 1128 u Jeruzalemu, koja je uništena padom Jeruzalema 1187 g. Dvije godine kasnije dolaskom križara Trećeg križarskog rata, od kojih je veliki dio bio iz njemačkih zemalja, izgrađena je nova bolnica izvan zidina Acre da bi primala ranjene križare tijekom opsade grada. Napravljena je u blizini vrata Svetog Nikole od drva i jedara sa brodova kojima su doplovili u Svetu zemlju. Kako je Djevica Marija bila zaštitnica reda red je po njoj i dobio ime a Jeruzalem su dodali kako bi istakli želju za ponovnom uspostavom kršćanskih vrijednosti u tom gradu. Osim Djevice Marije red je štovao i svetu Elizabetu od Mađarske poslije njene kakonizacije 1235 kao i svetog Juraja ( kao i mnogi drugi viteški redovi ) koji je među inima bio zaštitnik vitezova i viteštva.

Novi red je potvrđen od jednog od Njemačkih vođa u pohodu vojvode Frederika od Swabie 19. studenog 1190 g. Kada je napokon zauzeta Acra osnivačima bolnice i reda dato je stalno mjesto unutar gradskih zidina. Papa Klement III potvrdio je ovaj red "fratrum Theutonicorum ecclesiae S. Mariae Hiersolymitanae" bulom "Quotiens postulatur" 6. veljače 1191 i nakon nekoliko godina red se razvio kao monaško-ratnički red ,slično kao Hospitalci ili Templari, surađujući s upraviteljem bolnice. Ova suradnja je potvrđena bulom pape Grgura IX "Dilecti filii" od 12 siječnja 1240 naslovljena na "fratres hospitalis S. Mariae Theutonicorum in Accon". Izraženi Germanski karakter ovo novog "Hospitalerskog reda" i zaštita koju su im pružili Njemački vladari omogućila je redu i de facto odvajanje i neovisnost od Reda Svetog Ivana. Prva vladarska potvrda reda došla je od Ota IV koji je redu dao svoju zaštitu 10. svibnja 1213, a za njim i potvrda Frederika II 5 rujna 1214 g. Ove vladarske potvrde tretirale su Teutonske vitezove kao samostalni red neovisan o Hospitalcima. Sredinom četrnaestog stoljeća samostalnost je potvrdila i Sveta stolica.

Na početku u red je primljeno četrdesetak vitezova kao osnova a Jeruzalemski kralj zajedno s Frederickom of Swabie je proglasio Heinricha von Walpota prvim Meštrom reda u ime Pape i kralja. Na samim početcima novopridošli vitezovi su morali biti Germanskog roda i porijekla što je bio jedinstven slučaj u monaško-ratničkim redovima toga doba. Kasnije je to pravilo malo promijenjeno. Prvenstveno su regrutirani vitezovi iz plemićkih i velikaških porodica ali to pravilo je formalno uvršteno u pravila reda tek mnogo kasnije. Njihova plava mantija sa crnim križem se nosila preko bijele tunike. Uniformu je potvrdio Papa 1211. Veliki broj Njemačkih hodočasnika i križara koji su krenuli u Treći križarski rat učinila je red relativno brzo bogatim u novcu kao i u novopridošlim vitezovima. To je omogućilo redu da izgradi tvrđavu Montfort ( izgubljena 1271 g. ) kao konkurenta velikoj Hospitalerskoj utvrdi Krak des Chevaliers. Iako brojčano nikad nisu bili na razini Hospitalera ili Templara mora se reći da su Teutovski vitezovi uvijek bili respektabilna vojna sila u Svetoj zemlji.

Veliki meštar Heinrich von Walpot koji je vodio red u prvom desetljeću postojanja ( umro 1200 g. ) bio je rodom iz Rheinelanda. Počeo je pisati pravila reda koja je dogotovio 1199, a potvrdio ih je papa Inocent III bulom "Sacrosancta romana" od 19. veljače 1199 g. Ova pravila su podijelila red u dvije klase, vitezove i svećenike. Vitezovi su bili obavezni držati se trostrukog zavjeta - siromaštva, kreposti i poslušnosti kao i da će pomagati bolesne kao i boriti se protiv nevjernika. Svećenici su bili obavezni samo održavati mise davati sakramente vitezovima i bolesnima u njihovim bolnicama kao i pratiti ih kao ispovjednici u rat. Svećenici nisu mogli postati meštri, zapovjednici ili dozapovjednici u Pruskoj ili Litvi ali su u Njemačkoj mogli postati zapovjednici. Kasnije je dodana i treća klasa koja je služila prve dvije ( sergeants ili Graumäntler ) koji su nosili sive mantije na kojima su bile samo tri kraka križa šro je značilo da nisu punopravni članovi reda.

Vitezovi su živjeli zajedno, spavali su u internatima na jednostavnim krevetima, jeli su u blagovaonicama zajedno skromno i nikad više nego dovoljno. Odjeća i oprema su također bili skromni ali efikasni i praktični, a dnevne aktivnosti su uključivale treniranje borbenih vještina, održavanje opreme kao i rad sa konjima.
Čast Meštra, naziv Veliki meštar je došao kasnije, je bila izborna i doživotna, kao i kod hospitalaca, i bila ograničena samo za dokazane vitezove.
Zamjenik Meštra, (Veliki) Zapovjednik, kome su bili podčinjeni svećenici, upravljao je redom u odsutnosti Meštra.
(Veliki) Maršal ,direktno podčinjen Meštru, je zapovjedao vitezovima i ostalim jedinicama te bio zadužen za opremanje vitezova.
(Veliki) Hospitaler bio je zadužen za bolesne i siromašne,
Drapier je bio odgovoran za zgrade reda i za odjeću.
Rizničar je upravljao imovinom.

Svi kasnije navedeni časnici bili su birani na godinu dana. Kako se red širio Europom bilo je potrebno imenovati Provincijale meštre za Njemačku, Prusiju te kasnije za Latviju sa hijerarhijskom strukturom istom kako je prije navedeno.


To be continued


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
26.09.2003., 08:27
Za sve one koji ne znaju ime Gad na hebrejskom znači SREĆA.

Stojte mi dobro

Monahan
26.09.2003., 08:35
Imperatore "GADE" jedan :D

Monahan
26.09.2003., 08:35
Imperatore "GADE" jedan :D

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Monahan
26.09.2003., 08:37
Prst mi je lak na mišu

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Legion
26.09.2003., 12:53
Frajeri-i u utorak imam ispit stoga do tada.........

Guderijanova biografija ....... slin, slin:D

momentalno se još uvijek zajebavam sa propašću grupe armija centar u Bjelorusiji, i skupljam pare za jednu knjigicu o WW1 i WW2 bojnim brodovima.

Ah-toliko dobrih knjiga a toliko malo "vremena".

Eto-npr. još sam prije skoro godinu dana dobio na poklon, od svoje drage:kiss: poprilično dobelu knjigu o Križarskim ratovima i njihovom utjecaju na današnja zbivanja na Bliskom istoku-nisam ju stigao još niti otvoriti.

A nađe se fakat dobrih knjiga u knjižari Lijevak-na Trgu (nije da ih sada reklamiram-čak štoviše, skuplji su od Algoritma, a nije niti da njih reklamiram :D -naručih jednu knjigu - Tank vs. Tank, već prije valjda pol godine i još ništa) na rasprodaji kao npr. Empires Besieged. Radi se o vremenskom periodu od oko 200 do 600, i mukama na kojima su tada bili bili: Rimsko carstvo, Bizant, Perzijanci, Kinezi, i Indijci, i to za 50 kuna:top:

Halucinacija
26.09.2003., 14:13
Opla, konacno sam nasla ovo. Hvala Legionu sto je stavio link:) (btw, koji ispit polazes?)
Pitanje: jesu li vecina sudionika ovog "podforuma" studenti povijesti ili ima i diplomiranih?

Legion
26.09.2003., 14:25
Većina sudionika ovog foruma nisu niti studenti povijesti niti dipl. povijesničari.
Gabal to studira, ali kolko je meni poznato svi ostali smo laici-zaljubljenici u povijest.
Hm, čini mi se da je bilo još nekoliko studenata ali ih više nema na forumu.

KviKi
27.09.2003., 09:39
Opa zanimljivo povijest,sjecam se da mi je to bio najdrazi pedmet poslje tjelesnog u osnovnoj...Nisam streber,nego me jednostavno zanimala povijest i povijesni dogadjaji...Onda oni bogovi...ajme kako je to bilo strava ucit...ma nemam sto da kazem da vidim legion ako znas nesto sto je meni ostalo u sjecanju:

Kako se zvala roba starih rimljana?

ADEX
29.09.2003., 03:55
Da li neko zna kada pocinju da se spominju prvi vicevi o Sulji i Muju, inace generalno o Bosancima?

Neznam da li ste ovo imali prije( ne da mi se citati svih pedesetak stranica)?

Monahan
29.09.2003., 06:51
hobbit kaže:
Da li neko zna kada pocinju da se spominju prvi vicevi o Sulji i Muju, inace generalno o Bosancima?

Neznam da li ste ovo imali prije( ne da mi se citati svih pedesetak stranica)?

Koliko me pamćenje služi a služi, događaj koji je poslužio za prvi vic o Muji i Sulji desio se 15. 06. 1754 u 11:37 na Baščaršiji kada su dva bega Mujo i Suljo pila kahvu. Uto naiđe jedan mali dječak ( njegova daljnja sudbina nije presudna za ovaj povijesni događaj ) i upita bega Muju:

" Čiko koliko je sati? "
" Šta ti ja znam ajde pitaj Zagora! " reče beg Mujo.

Prvo upamćeno pričanje ovog događaja bilo je na istom mjestu dan kasnije u 10:47 kada se okupio poveliki broj znatiželjnih prolaznika. Od tada pa sve do današnjih dana taj se dan slavi kao državni praznik u više zemalja. Prilikom proslave u 10:47 svi moraju stati i ispričati prvom čovjeku na kojeg naiđu jedan vic, naravno o Muji i Sulji.

Eto tako znatiželjni čitaoče sve ostalo je povijest.


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
29.09.2003., 08:22
Kviki ako pod roba misliš na rimsku odjeću evo ti odgovor (http://www.pu.carnet.hr/kultura/festival/arheoloski_muzej/odjeca.html) .

Stoj mi dobro

Monahan
29.09.2003., 10:31
RED SE ŠIRI EUROPOM



Walpotov nasljednik Otto von Kerpen bio je iz Bremena, a treći Meštar Herman Bart iz Holsteina što ilustrira disperziju po cijeloj Njemačkoj ( od kud su dolazili Meštri ). Najznačajniji rani Meštar je četvrti po redu Herman von Salza (1209-1239), rodom blizu Meissena koji je velikim naporima prvenstveno diplomatskim značajno poboljšao ugled reda. Svojim manevrima između Pape i Bizantskog cara tijekom njihovog konflikta stekao je naklonost obojice te značajno povećao bogatstvo i posjede reda. Tijekom njegova "Meštrovanja" red je primio 32 papine potvrde ili priznanja privilegija kao i 13 carskih. Do sredine njegovog mandata red je proširio svoje posjede od Slovenije ( tada Styria ), preko Saxonije (Thuringia), Hesse, Franconia, Bavaria i Tyrola sa kućama u Pragu i Beču. Imali su posjede vezane uz Bizantsko carstvo, današnja Grčka i Rumunjska. U trenutku njegove smrti posjedi reda proširili su se na zapad do Nizozemske, Francuske na jugu do Španjolske i Sicilije te Prusije na istoku. Salza je primio zlatni križ od Jeruzalemskog kralja kao znak "Meštrije" zaslužen tijekom opsade Damietta 1219 godine. Carskim ukazom 23 siječnja 1214 Meštar i njegovi nasljednici je potvrđen kao član carskog suda, a prinčevski status od 1226/27. Prinčevski status se odnosio i na Meštra Njemačke i ,nakon gubitka Prusije, i na Meštra Livonije.

Prisutnost Reda diljem srednjovjekovne Europe omogućavala mu je značajnu ulogu u lokalnim političkim događanjima. Iako su bili limitirani brojem članova zbog pravila Germanskog porijekla, proširenje Njemačke uprave na Italiju ( Sicilija pod Henry VI i Frederickom II Barbarossom ) omogućilo je redu uspostavu samostana daleko od Njemačke. Sicilijom su vladali Saraceni do dolaska Normanskih osvajača pod porodicom Hauteville ali je pad njihove dinastije doveo Njemačke kuću Hohenstaufens. Prva Teutonska bolnica, Sveti Tomas, je potvrđena od cara Henrya VI 1197, a iste godine su car i carica potvrdili zahtjev Teutonaca za crkvom Santa Trinita (Sveto Trojstvo) u Palermu. Darivanjem posjeda na Siciliji trima velikim redovima ( Teutonci, Hospitaleri, Templari ) u periodu 1190-1220 pokazuje da su Teutonci najviše profitirali. Osim toga kad je tron preuzeo Frederik II Barbarosa osigurao im je preko pape Honoriusa III brojne privilegije kojima ih je stavio uz bok druga dva velika reda.

Teutonski vitezovi su se u Istočnoj Europi pojavili 1211 kada ih je mađarski kralj Andrija pozvao da uspostave utvrdu na granici Transilvanije. Ratoborni Kumani su bili stalna prijetnja i kralj se nadao da će Teutonci biti pomoć u spriječavanju napada. Kralj Andrija dao im je značajnu autonomiju nad zemljama koje su osvojili sa zadaćom da pokrštavaju stanovništvo. Međutim oni su tražili stvarnu nezavisnost od kralja pa je on naredio da moraju otići 1225 godine.

1217 papa Honorius III proglasio je križarski rat protiv nevjernika i pagana u Prusiji. Vojvoda Conrad od Massovie je bio napadnut od tih barbara pa je očajno tražeći pomoć 1225 pozvao Teutonske vitezove. Obećao je Meštru da će im dati u posjed Culm i Dobrzin, što je Salza prihvatio, s tim da red može zadržati posjede u Prusiji koje osvoje. Carska potvrda prinčevkog statusa za Meštra iz 1226/27 u "Zlatnoj buli" iz Riminija nudila je suverenitet redu u svim zemljama koje osvoje. Pohod kojem je cilj bio pokoravanje pagana u Prusiji produžio se na pedeset godina, učvršćivanje njihove vlasti na osvojenim područjima sjevero-istočne Europe trajalo je 160 godina kada su Poljaci i Litvanci počeli potiskivati Teutonce natrag. Ovaj križarski pohod uspio je uz strahovite žrtve, skoro svi starosjedioci su pobijeni kao i tisuće vitezova i vojnika.


To be continued


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
30.09.2003., 19:05
JUSTINIANUS AB INJUSTITIIS



Tog zimskog jutra dvojica pijanih vojnika izbacila su grubo kroz vrata Mjedene kuće na Augustov trg starca.

Jedan od vojnika poviče: «Idi i traži svoju sreću sada, starče. Slobodan si kao ptica».

«O, joj» - poviče podrugljivo drugi. «Ni novaca, ni doma, no očiju, ni slave!»

Jedan mladi narednik carske garde, vidjevši što se događa, stane u obranu starca: «Vi ste dvije zle životinje, koje nikada nisu digle svoje glave iznad valova sa spirinama. Idite sad smjesta, naređujem vam, i legnite na leđa na pod u Mjedenoj kući. Pogledajte strop i tamo prikazane bitke.Vidjet ćete pobjede kod Deset miljokaza i Trikamerona, i zauzeće Napulja, i obranu Rima, i pobjedu kod Mulvijeva mosta. Od koga u tim slikama car prima pobjednički plijen – kraljeve i kraljevstva i sve ono što vladari najviše cijene? Od ovog starca kojeg vi sada u njegovoj slijepoći vrijeđate, nijekajući da mu pripada bilo kakva slava!»

Starac se okrene prema naredniku i reče: «Polakše, dobri čovječe! Zar da vojnici slave onog kojeg car mrzi?»

Ali narednik nastavi istim tonom: «Moj otac se borio u Perziji i u Africi u tvom gardijskom puku, a pao je kod Rima braneći Hadrijanov mauzolej. Kad ovi divljaci oduzimaju slavu tebi, oni ujedno obeščašćuju uspomenu moga oca. Primi ovo slomljeno koplje, junače, da podupreš svoje teturave korake.»

Na ulicama nije bilo nikog osim pometača i beskućnika. Starac se, uz pomoć koplja kojeg mu je narednik dao, polako i često zastajkujući kretao Visokom ulicom. Tada začuje poznati glas iza sebe: «Gospodaru, to sam ja, eunuh Eugenije. Moja draga gospodarica i tvoja žena Antonina šalje me da ti budem vodič.» Starac zagrli svog starog prijatelja i potpomognut Eugenijem, te jedući kruh i voće što mu je eunuh donio uputi se prema predgrađu Blaherne. Istočni vjetar nosio je miris svježeg kruha iz javnih pekara, a dok su prolazili kroz luku u gradskom području Sigme starac omiriše zrak i reče: «Mirišem cimet, sandalovinu i mornare. Ta sljepoća učinit će od mene pravog psa.»

Naposlijetku su stigli do manastira svetog Bartolomeja. Starac se uputio u manastir kako bi vratio nešto što mu je poklonio car nakon pobjede kod Darasa, a on je to velikodušno posudio manastiru dok mu ne zatreba. U početku opat nije htio ni da čuje za starčeve zahtjeve. Drvena prosjačka zdjela svetog Bartolomeja bila je veliki izvor blagostanja za samostan. Na sreću, u manastiru je služio starčev prijatelj i bivši suborac Uliaris koji se zbog prošlih grijeha zaredio. Uz njegovu pomoć starac uspije nagovoriti opata da mu vrati zdjelu. Držeći zdjelu u ruci starac je prstima prelazio preko urezanog natpisa naglas ga ponavljajući:«Siromaštvo i strpljivost.»

Starac i eunuh pošli su sada u predgrađe Deuteron kod Zlatnih vrata. Starac je htio prositi pred crkvom Djevice, no čim je sjeo na stepenice poslužitelj crkve, ne prepoznavši ga, grubo ga otjera. Isti je doček bio i pred crkvama svete Ane, svetog Đorđa, svetog Pavla i mučenika Zoe. Crkveni sluge, naime, čuvaju crkvene stepenice za profesionalne prosjake koji im za uzvrat daju dio isprošene milostinje. Napokon starac stiže do manastira proroka Joba gdje je bio prijazno primljen jer je prosjak Turimut, koji je tu imao svoje mjesto, u bolja vremena bio starčev gardist.

Ulice su se počele puniti. Starac je sjeo, naslonio se na stup trijema i prekrižio noge. Držeći zdjelu u krilu govorio je jasnim, ponosnim glasom, koji je više izgledao kao zapovijed nego molba: «Udijelite, udijelite! Odvojite novčić za Belizara, koji je nekoć rasipao zlato po ovim ulicama! Odvojite novčić za Belizara, dobri ljudi Carigrada! Udijelite, udijelite!»

Gomila se brzo počela okupljati i shvativši što se događa opće je čuđenje zamijenilo opće negodovanje. I novac počne padati u zdjelu, zlatnici i srebrenjaci pomiješani s bakrenim novčićima. Neki su zaklanjali svoja lica dajući milostinju bojeći se cara, no većina se nije skrivala. Siromašne žene davale su bakrenjak, djeca novčić. Čak i prostitutke, megarske sfinge, prilože srebra od svojih noćnih zarada. Grad je zahvaljivao Belizaru obranu grada od Huna. I njegovi nekadašnji veterani, saznavši što se događa, poredaše se oko starca kao tjelesna straža. Do kraja dana 40 000 ljudi dalo je milostinju i mnogo se vreća napuni novcem. Neraspoloženje ljudi u gradu je raslo i po javnim zgradama pojavili su se grafiti JUSTINIANUS AB INJUSTITIIS – JUSTINIJAN POZNAT PO NEPRAVDI. Justinijan je bjesnio no u strahu od svjetine pošalje po komornika i napiše pomilovanje za Belizara vraćajući mu sve naslove i imetak.

Po objavljivanju careva pomilovanja veterani su starog generala otpratili do njegove kuće. Tu on njima podijeli novac što je isprošen – na svakog je došlo 200 zlatnika. A zdjelu vrati opatu.

Belizar je umro nakon nekoliko tjedana u snu, 13. ožujka 565 godine. Kad mu je tijelo bilo izloženo za pogreb primjećena je čudna stvar: nije imao nikakvih ožiljaka unatoč tolikih bitaka u kojima se borio širom svijeta. Kako je to njegova žena Antonina rekla: «Jedine rane, što ih je propatio, zadao mu je njegov car.»


Prema R. Graves: Count Belisarius


Stojte mi dobro

Hrvoje
30.09.2003., 20:39
e moj narode..........

evo me opet malo medju vama, nisan taka internet sigurno 2 miseca

neznam di da pocnem citat ali prvo bih vas pozdravija
s jednim staro-grcki-egipatski-ilirski-licki pozdravom

EEEEEEEEEEEEEAAAAAAAAAA

KviKi
30.09.2003., 22:40
SPQR kaže:
Kviki ako pod roba misliš na rimsku odjeću evo ti odgovor (http://www.pu.carnet.hr/kultura/festival/arheoloski_muzej/odjeca.html) .

Stoj mi dobro

E da upravo na to mislim...
Jednu noc cu posvetiti citanjem ovog opic cijelog...ima ovdje zanimljivoh odgovora i linkova...

Legion
01.10.2003., 11:35
hobbit kaže:
Da li neko zna kada pocinju da se spominju prvi vicevi o Sulji i Muju, inace generalno o Bosancima?

Neznam da li ste ovo imali prije( ne da mi se citati svih pedesetak stranica)?

INFIDEL
GRRRRRR, e baš ti neću reć:D

Legion
01.10.2003., 11:45
Iskreno, neda mi se nastavljati sa Paulom-uostalom, ima li za to interesenata? Ako ima recite pa će moj slijedeći post biti o tome, a do tada

REVOLUCIJA

ili ti:
Druže Tito bijela lica,
Kad češ doči do Užica?

Kad ćeš doči u Užice
I dovesti jeeeeeedinice

Kralja Peru na banderu.
I Mačeka isto čeka :D

E pa da bi u Yugi mogle raditi bandere, prvo se moralo zakuhati u Rusiji.

Kako i zašto je uopće tamo izbila frka? E to je malo duža prića. Poćet ćemo sa unutarnjim uređenjem Rusije u 19 st. i nekaj prije.

Mother Russia

U drugoj polovici 18 st. Rusija postaje jedna od većih sila u Evropi, s prostorom od oko 16 mil km, i stanovništvom od 36 miliona. Vojska je bila glavni, ustvari jedini politički čimbenik te zaostale, poluazijske, orjentalne dospocije, koja se furala da je ustvari treći Rim (Bizant je drugi Rim) Padom Carigrada i udajm zadnje bizantske princeze Sofie Paleolag za moskovskog kneza Ivana III, Rusija je u svoj grb preuzela dvoglavog orla i time pokazala da se smatra nasljednicom Bizanta.
Kakva trodioba vlasti, kakvi zakoni-toga tam nije bilo. Vojska je zapovijedala i sudstvom i upravom, ustvari-država je bila vojska. Rusija je bila militariziranija od bilo koje druge zemlje, možda čak i u povijesti.
Zakoni? Razno-razne Ukaze donosili su Carevi, ali u toj, nazovimo ju legislativi,vladala je tolika zbrka da fakat više niko nije znao koji su propisi na snazi, i šta je uopće pravno regulirano. Tek 1832 dolazi do popisivanja raznih Carskih Ukaza u Potpunu zbirku zakona, koja je sadržavala preko 35 000 zakonskih odredaba u 50 knjiga, iz toga je opet izvučeno najvažnije i 1833 objavljeno kao Zbirka ruskih zakona.
Sudovi? Sudovali su plemići, koji su početkom 19. st dobili tzv. Prisjednike-seljake, kao poznavatelje lokalnih obićaja, hehe. Koda ih iko išta pitao-ako nije htio. Nije postojala nikakva formalna naobrazba za sudaćki poziv, ljudi su godinama sjedili u zatvoru a nisu niti znali za šta su optuženi, okrivleni nije imao pravo na obranu a odvjetnićki poziv nije postojao, istraga i suđenje je provođeno tajno i pismeno. No nebudem vas previše davio sa ruskim pravom, ili bolje reći ko jaći taj kvaći, ajmo mi na Mužike, kmetove, a mogli bi slobodno tu rijeć prevesti i kao robovi.

Postojali su državni i privatni mužiki.
Državni su bili u mnogo povolnijem položaju, ali ipak nisu bili osobno slobodni, niti su mogli raspolagati svojom imovinom, no živjeli su u zadrugama-mir, kojima je upravljano njihov starješina-starosta i izabrano vijeće. Neki od njih su imali i «vlastite» parcele, sa kojih im je država davala dio uroda. Mužiki u privatnom vlasništvu su bome najebali. Mužik je bio vezan za zemlju koju je obrađivao ali ju nije posjedovao, nije se smio ženiti bez odobrenja, a gospodar je mogao raskinuti njegov brak. Gospodar ga je mogao uzeti za rad u svojoj tvornici, rudiniku i sl. ili ga iznajmiti drugome za rad. Mogao ga je npr. založiti kao jamstvo za dug-a što su bome često i činili. Sredinom 19 st. već je preko 50% Plemića zduženo kod države. Za one koji su se zaduživali kod ostalih nisu saćuvani podaci. Mužik je mogao biti kažnjen bilo kako, osim smrću. . Sva imovina koju je stekao ili naslijedio pripada Plemiću-Guzdi. Mužik se naravno nesmije niti seliti. I.t.d-.

A još ak ima sreće ;) zapadne ga vojna obveza-koja traje 25 godina. Neki su se znali i uzdići u vojnoj službi, ali to je najčešće bilo strogo rezervirano za aristokraciju, koja se tradicionalno bavila ratovanjem. Pa kad ih ima ko Rusa. Tada su bili najveća vojna sila svijeta, u miru sa oko 800 000 vojnika. Rusija je od propasti Napoleona postala svojevrsni «žandar Evrope».
Svake godine na 100 domaćinstava, bilo sela ili grada, uziman je jedan regrut, mada je potojalo i tzv. Gradsko plemstvo-članovi npr. raznih obrtničkih i trgovačkih udruga i sl. što je činilo velik broj gradskog stanovništva, koji su bili oslobođeni vojne obveze, plaćanja osobnih poreza i tjelesnih kazni-isto kao i ostalo plemstvo. Nadalje, ono je također bilo nasljedno, i kako štoje plemstvo imalo svoju vlast-preko sudstva i gubernijskih skupština, tako je i gradsko plemstvo imalo vlast u gradovima. No moram opet napomenuti da je Rusija 1860 imala svega oko 5 mil. gradskog stanvoništva, ili 8% sveukupnog stanovništva, a od toga je bilo oko 900 000 radnika, od kojih su preko 40% činili mužiki. No da vas prestanem daviti sa ovakvim stvarima, barem momentalno i krenem na


KRIMSKI RAT

Rusija se tukla di i kad je stigla, ali, podrobnije ću se zadržati samo na Krimskom ratu1853-56 u kojem su se protiv Rusa krvili Turci, Francuzi i Britanci. Francuzi su bili saveznici Turske poradi mnogih ekonomski-političkih sporazuma sa njom sklopljenih, a Britanci nisu željeli vidjeti Rusiju na Balkanu te Bosporu i Dardanelima. Poznata je stvar da je davni Ruski san bio da zgospodari Tjesnacem i zauzme Carigrad. Sve većim slabljenjem Turske, (bolesnik sa Bospora) Rusija se upliće u nekoliko ratova s njom, ali bez većeg uspjeha. Krimski rat je zapoćeo ultimativnim zahtjevom Rusije da joj se odobri patronat nad cjelokupnim pravoslavnim stanovništvom Turskog carstva, što je, normalno, bilo odbijeno. Nekoliko dana nakon toga Rusija zauzima kneževine Moldavsku i Vlašku, na što Francuska i Britanska flota ulaze u bospor da zaštite Carigrad. Nedugo nakon toga Truska objavljuje rat Rusiji tražeći je da napusti navedene kneževine, što ona, raćunajuči sa ustankom na Balkanu i sa neutralnošću Austrije i Pruske odbija. Turska ubrzo zauzima dio Vlaške, i tvrđavu sve. Nikole na Crnom moru. Na to Ruska flota, premda malobrojnija, ali bolje izvježbana, zaposjeda borbu s Truskim pomorskim snagama i u bitki kod Sinopa uništava gotovo cijelokupnu tursku flotu dok je sama izgubila svega jedan brod. 1854 Franc, Eng, i Turksa odlućuju se na iskrcavanje trupa 50 km. Od Sevastopola-najveće i najvažnije ruske luke na Crnom moru. Rusi su tada na Krimu imali oko 35 000 vojnika pod zapovjedništvom generala Menšikova-koji je ujedno zapovijedao i flotom, protiv 28 000 Francuza, 24 000 Britanaca i oko 8000 Turaka. Budući je Sev. Bio odlićno branjen s mora, a sa kopna nije imao gotovo nikakvih fortifikacija, gore spomenuti general je naredio (uz protivljenje Admirala naravno) da se sa brodova poskidaju topovi, koji su kasnije potopljeni na ulazu u luku kao svojevrsna barikada. Ovim, možda donekle i malo nerazumnim potezom (no o tome bi se dalo raspravljati), rusi sami uništiše vlastititu, od tada prektički neporaženu Crnomorsku flotu, a dobili su oko 1000 topova i 8000 mornara. Genral Menšikov. se povukao u unutrašnjost, čekajuči pojačanje, a u samom Sevstopolu. ostavio je 10 000 vojnika i
7 000 moranara, no da više skratim priću jer ovim tempom i opsegom budem imao 35 postova o revoluciji. Sevastopol je 11 mjeseci odoljevao napadima, i bio strahovito razoren (još gore su ga razorili Nijemci u WW2, o čemu sam nešto detaljnije rekao prilikom opisivanja Njemačkog teškog topa Dora :top: ), ali su i protivnici pretprpjeli tepke gubitke, i na kopnu, i na moru-kada je definitivno shvaćeno da neoklopljeni brodovi nemaju kaj tražiti protiv kopnenih utvrda. Na kraju je S. Pao, a do kraja rata širom Krima se tuklo oko 200 000 savezničkih i 135 000 Ruskih vojnika. Poćetkom 1856 sklopljen je mir. Svim stranama je bilo vraćeno sve kaj su izgubile, a Rusiji je bilo zabranjeno držanje Ratne mornarice na Crnom moru i podizanje bilo kakvih fortifikacija.

Dosta za danas. I kak vam se ovo za sad čini? Zanimljivo ili: Jebo te što nas udavi onaj Legion, sa mužikima i gradskim plemstvom?
Moram vas upozoriti da bu i nadalje tako-malo fighta, a dosta političko-gospodarskog uređenja i stanja, te raznih političkih struja koje su se pojavljuvale na tim postorima.

Monahan
01.10.2003., 16:42
Evo gone me kao vrag maglu pa moram ostajati duže na poslu. Kako sam uzeo pauzu za kavicu+cigaricu malo eto gledam što ima novo. Imperatore skoro si me rasplakao ovim postom :D

Legion je li to povratak u staru formu ili ima još ispita?

Sutra ako me puste novi nastavak "Švaba"

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
01.10.2003., 19:25
Monahan već sam se zabrinija za tebe. Svako jutro čekam što ćeš postat. Očito su te stisli na poslu. Legion samo naprijed! Vidim da nema Gabala, još su ispiti u điru? Slafko se odavno ne javlja, kumek također, di su Americano i bogeyman, bootboy navrati predvečer da nas čita (one koje sam izostavio neka mi oproste). Kroz jutro nema nikoga registriranog osim Monahana i mene. Ljudi moji samo nas je nekolicina ostala. Čini mi se da ovaj topik stagnira. Ne bih rekao da su nam povijesne teme uzele ljude jer tamo ima više politike nego povijesti. Ovom prilikom bi sve naše čitače iliti lukere kako bi Legion reka pozvao da nam daju podršku na ovom topiku. Stvarno me zanima koliko vas ima i da li sve ovo ima smisla.

Monahan što se tiče Belizara po legendi ga je car dao oslijepiti i ono što mu je ostalo od života proveo je kao prosjak. Po povijesničarima general je zadnje dane proveo živeći normalnim životom no ljubomorni ga je Justinijan lišio svih titula. Graves je u svojoj knjizi uzeo od obje tvrdnje pomalo. Interesantno je da se i kod Arapa često spominju slavne vojskovođe koje su kraj života provele u bijedi.


Eto toliko od mene, stojte mi svi dobro

Legion
01.10.2003., 22:00
Da stvarno-koliko ovo sve ima smisla? Pregleda imamo jako puno, čak se ponekad i jave neki ljudi sa pitanjima ili čisto komentarom.

Uostalom-kaj više i očekivati? Pa bilo je i mnogo gorih razdoblja, kada samo samo (od onih koji su još uvijek aktivni) SPQR i ja nekaj postali.
Nemogu da ovdje ne spomenem i kumeka ALOOOO KUMEK, koji je jedno vrijeme bio ovdje jedini kaj je neš pisao.

No neću danas više filozofirati niti donositi neke zakljućke. Jednu temu, jednu, kak ja to volim reći-svoju forumsku kući, sam zatvorio, ustvari vrlo vjerovatno ću to sutra napraviti-ako se ostali stanari slože, a ovo je moja prva "kuća" i prva forumska ljubav od koje ne mislim odustati, a znam da još nekoliko vlasnika također ne misli odlaziti odavde.

Jedino mi je žao kaj vas nisam upoznao uživo, no duboko se nadam da će i to jednom doći na red.

Imperatore-pitao si za neke ljude. Slavek je postao obićni spamer, da spamer, ULTRA SPAMERČINA, kojoj se neda proćitati post duži od 5 rećenica niti napisati išta više od dva reda, Americano je otišao sa cijelog foruma, ali samo ostali u kontaktu preko e-maila, kaj je s kumekom nemam blage. Sorry ako sam koga izostavio-a jesam, jer ovdje je bilo ljudi koji su, što bi se reklo, zabljesnuli kao komete sa nekoliko odlićnih postova (nikog neću imenovati da ne ispustim koju "kometu" ali svi mi znamo ko su oni) a onda se izgubili.

To tak valjda ide, ljudi gube interes za odeređene stvari. No biti će bolje. Uvijek je bilo bolje. prije ili kasnije će naletiti novi frikovi za povijest, a vjerovatno će se neki stari vratiti.

Do tada ja nastavljam s revolucijom:D, a vi momci nastavite sa visoko kvalitetnim i zanimljivim postovima kao do sada.

I da za kraj stavim motto obitelji Jelačić: Što Bog dade i sreća junačka:top:

gabal
02.10.2003., 09:32
Ja sam tu ali tenutno degradiran u lurkera jer sutra imam prijemni ispit za arhivistiku pa za to štrebam kao lud. Svi ste se raspričali o tome kako malo ljudi ima, kako svi samo čitaju a nitko ne piše... Meni se čini da je baš prošli tjedan bio jedan od plodnijih što se tiče kilometarskih postova. Još nisam stigao sve pročitati jer stvarno nemam vremena ali čim mi malo gužve prođu I'LL BE BACK

Monahan
02.10.2003., 11:57
RASTU LI RASTU

Spajanje sa vitezovima Mača ( ili kako su se nekad zvali vitezovi Krista ) 1237 imalo je veliki značaj . Vitezovi Mača su bili manje ali snažno vojničko bratsvo smješteno u Latviji. Iako su službeno bili pod autoritetom nadbiskupa od Rige, osvajanjem Estonije bili su praktično nezavisni. Katastrofalni poraz koji su pretrpili u bitci kod Saulera 22 rujna 1236 gdje su izgubili trećinu vitezova uključujući Meštra, ostavio ih je u nezavidnom položaju. Rješenje su našli u spajanju s Teutonskim vitezovima, što im je osiguralo opstanak, s tim da su također imali status poluautonomne provincije. Novi Meštar Latvije senior Teutonski Zapovjednik sad je postao provincijalni Meštar u Teutonskom redu a vitezovi su izmješani pod Teutonskim simbolima.

Najraniji Latvijski vitezovi su uglavnom dolazili s juga Njemačke. Nakon spajanja s Teutonskim vitezovima dolazili su iz krajeva gdje su Teutonci bili značajno zastupljeni, uglavnom Westfalija. Takoreći nitko od lokalnog stanovništva nije bio regrutiran, tako da su vitezovi uglavnom služili nekoliko godina na istoku i zatim se vraćali na posjede reda u Njemačkoj, Prusiji ili do pada Acre u Palestinu. Sredinom četrnaestog stoljeća Meštar za Latviju se počeo imenovati doživotno.

Salza je umro tijekom ovih kampanja i pokopan je u Barleti u Apuliji. Kratkotrajno ga je zamjenio Conrad Landgraf von Thuringen koji je zapovjedao vitezovima u Prusiji i umro tri mjeseca nakon što je teško ranjen u bitci kod Whalstadta 9 travnja 1241, nakon samo godinu dana na dužnosti Meštra. Peti Meštar je također kratko bio na toj dužnosti ali njegov nasljednik Heinrich von Hohenlohe (1244-1253) imao je vrlo uspješan "mandat" jer je 1245 primio priznanje posjeda Latvije, Courlanda i Samogitije. Pod njegovim vodstvom redu je potvrđen niz privilegija kojima je regulirano pitanje vlasništva i upravljanja posjedima u Prusiji. Također je uspostavio kuću Reda i budući stožer u Mergentheimu u Franačkoj na posjedu koji je njegov brat darovao redu 1219. U pismu od 20. kolovoza 1250 Luj IX Francuski darovao četiri zlatna "fleurs de lys" kako bi se od njih napravila četiri kraka križa za Red.

Pod osmin Meštrom, Popon von Osterna (1253-1262), red je još više učvrstio svoju vlast u Prusiji. Natjerali su vladara Sambije da prizna njihovu vlast. U to doba se proces naseljavanja ratarske populacije iz Njemačke u Prusiju ubrzao te je Red uspostavio feudalnu strukturu manjih posjeda koji su iskazivali vjernost vitezovima. Za vrijeme njegova nasljednika, Annon von Sangershausen (1262-1274), privilegije Reda su potvrđene od Cara Rudolfa ( Habsburg ), a od pape su dobili povlasticu da vitezovima ostaje nasljedna zemlja nakon pristupanja redu. To je bilo jako bitno jer su time mogli regrutirati vitezove koji do tada nisu htjeli pristupiti redu zbog obiteljskih obaveza i nasljeđa. Također su dobili dozvolu direktnog trgovanja, što im je prije bilo zabranjemo zavjetom o siromaštvu, kao što su 1263 dobili monopol na trgovimu žitaricama u Prusiji. Smrću destog Meštra, Hartmana von Heldrungen (1283), Red je osigurao stabilnost u Prusiji s tim da je velika većina preostalog lokalnog stanovništva pokrštena. Kako su napredovali na istok, gradeći utvrde za očuvanje njihove vladavine, pojavio se manjak poljoprivredne radne snage, tako da je pozivanje mladića na javne radove ili u ratove često dovodilo do buna pa i većih sukoba, prvenstveno s Litvancima i ako bi ih zarobili pretvarali ih u roblje. Porobljavanje poganskih zarobljenika je tada bilo OK jer nekršćani nisu imali ista prava kao i kršćani. Takve zarobljenike su davali lokalnom seljacima u Prusiji kao radnu snagu koju nije trebalo plaćati. Međutim ako bi se kasnije zarobljenici pokrstili nisu više smjeli biti tretirani kao robovi.

Dok su Teutonski vitezovi igrali značajnu ulogu u Kristijanizaciji sjevero-istočne Europe puno manje efektivni su bili na jugo-istočnim granicama. U drugoj četvrtini trinaestog stoljeća, Europa se suočila sa strašnom prijetnjom invazije Mongola. Njihovo širenje prema zapadu iz njihove domovine bilo je grozno iskustvo za one koji su im se našli na putu. Nisu imali nimalo milosti za one koji su im se našli na putu, lokalno stanovništvo je ubijano ili odvođeno u ropstvo, žene su odvođene za konkubine, gradovi su spaljivani a stoka i ostala dobra odvođeni i opljačkani. 1240 napali su i razorili Kijev, glavni grad Ukrajine i tada se usmjerili na Poljsku i Mađarsku. Teutonski vitezovi nisu bili uključeni punom snagom u sukobe čak ni kad su 1260 u savezu s Ruskim Velikim knezom Aleksandrom Nevskim ( koji je nekad bio Mongolski vazal ) odlučno napali Mongolsku hordu. Kako su tijekom svoje vladavine na istoku Europe često bili suočeni sa pobunama na vlastiton teritoriju ( posebno u Prusiji ) svaki put kad su bili zamoljeni jače se uključiti u rat s Mongolima morali su se okretati obrani vlastitih teritorija bilo zbog buna u Prusiji, bilo zbog prijetnji iz Litve.

TO BE CONTINUED

Gabal sve najbolje na prijemnom :top:

Imperatore kad smo već kod osljepljivanja znaš li nešto više o Makedonskom caru Samuilu ( znaš ono iz škole svaki 100-ti jedno oko )

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
02.10.2003., 12:37
O Samuilu znam općenito da ga neki smatraju makedonskim, a neki bugarskim vladarem. Osvojio je cijelu Srbiju i Bosnu, te došao sve od Zadra. Imao je problem što je tada Bizantom vladao Bazilije II zvani Bugaroubojica. Za njega su Samuilo i njegovi podanici bili izdajice carstva. Stoga je i dao oslijepiti sve makedonske (bugarske) zarobljenike nakon bitke kod planine Bjelasice 29. srpnja 1014. godine (osim svakog stotog koji je imao jedno oko). Kad je tu povorku koju mu je kao "poklon" poslao Bazilije vidio Samuilo dobio je srčani udar i umro.

O ovoj temi bi više morao znati Gabal, no kako je on zauzet potrudit ću se i izvući nešto sa neta.

Našao sam jedan site o hrvatskim vladarima (http://hrvati.virtualave.net/hr/vladari/drz.html) .


Ajde pomalo i stoj mi dobro

ljiga
02.10.2003., 13:05
Eto i mene po prvi puta. Jedno pitanje, kolko radi vas toliko i za mene. Avion (mislim zrakoplov :D ) sa mlaznim motorom prije WW2. Koji, čiji...
Hvala :)

SPQR
02.10.2003., 13:27
U knjizi "Drugi svjetski rat" nizozemskih autora pod poglavljem "Sva čuda" piše: "Profesor Ernst Heinkel počeo je još polovicom tridesetih godina (20. stoljeće) razdrađivati mlazne i raketne motore i primjenjivati te izvore energije u novim tipovima aviona. Njegov He - 176, prvi mlazni avion na svijetu, već je 20. lipnja 1939. napravio svoj prvi pokusni let i postigao brzinu od 850 km/h, otprilike dvostruko od najbržeg konvencionalnog aviona tog doba. Avion tipa He -178 ispitan je u zraku 28. kolovoza 1939. i pokazalo se da može razviti brzinu od 700 km/h. Dr. Alexander Lippisch, poznat po svojim projektima delta - aviona, projektirao je1939. za Me -163A raketni avion - lovac koji je 10. svibnja 1941. izveo pokusni let razvivši brzinu od gotovo 1000 km/h."

He 176 (http://avia.russian.ee/air/germany/he-176.html)

He 178 (http://www.warbirdsresourcegroup.org/LRG/he178.html)

Me 163A (http://www.walter-rockets.i12.com/walter/me163a.htm)


Kako nema odavno naših poznavatelja zrakoplovstva moram ja :( .

Stoj mi dobro

Monahan
02.10.2003., 16:41
Ajme meni evo mene opet. Kavica+cigarica ali eto mora se. Bar sam ispunio obećanje i pisao malo o "Švabama". Eto samo toliko da se javim. Odoh ja radit.

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
02.10.2003., 19:16
SAMUILO




Srednjovjekovna bugarska država nastala je krajem 7. stoljeća. Bugarski kan Asparuh vodeći svoj narod preko Dunava na jug oko 680. godine sklopio je savez sa «Ligom sedam slavenskih plemena». 681. godine nakon nekoliko pobjeda nad bizantskim carem Konstantinom II Pogonatusom (Bradati) Bizant je prisiljen plaćati Bugarskoj danak. Bizant je u to vrijeme bio pod konstantnim udarom Arapa, Avara i Slavena, pa je pojava novog neprijatelja jednostavno bila previše za prenapregnuto carstvo. Asparuh je za prijestolnicu izabrao grad Plisku. Asparuhov sin Tervel (vladao 701 –718) pomagao je Bizantu protiv Arapa, pa je navodno samo u jednoj bitki uništio arapsku vojsku od 20 000 vojnika. Početkom 9. stoljeća bugarski kan Krum (vladao 803 – 814) bio je toliko uspješan u ratovima protiv Bizanta da su mu sami Bizantinci dali nadimak «Strašni» nakon što je ubio bizantskog cara Nikefora I i navodno koristio njegovu lubanju kao čašu. U to vrijeme Bugarska je bila svjetska sila (uz Franačku, Bizant, Kalifat i Kinu).

864. godine bugarski kan Boris pokrštava se zajedno sa svojim narodom i postaje kralj. Boris se oštro obračunao sa protivnicima pokrštavanja, te je navodno dao ubiti 52 svoja velikaša zajedno sa njihovim obiteljima. Bugarski kralj Simeon (893 – 927) nosio je nadimak «Veliki». Za njegove vladavine Bugarska je izlazila na 3 mora (Crno more, Egejsko more, Jadran). Svi su ga se susjedni vladari bojali, osim našeg Tome koji mu je dobro zapaprio u bosanskim planinama. 893. godine Simeon je premjestio prijestolnicu iz Pliske u Preslav. Iduće godine zaratio je sa Bizantom i odnio apsolutnu pobjedu. Za vrijeme njegove vladavine bugarska crkva postigla je autokefalnost (samostalnost, nezavisnost). 913. godine, osvojivši sve do Konstantinopola proglasio se «Carem Bugara i Bizantinaca». No Simeonov sin Petar nije se pokazao uspješnim vladarem kao njegov otac (kako to obično i biva), te je Bugarska država za njegove vladavine počela naglo slabiti.

Od polovice 9. stoljeća i pobjede bizantske vojske nad Arapima kod rijeke Halis (centralna Anadolija) carstvo je počelo sa oporavkom. Za vladavine Nikefora II Foke i Ivana I Zimicesa u drugoj polovici 10. stoljeća osvojena je Kreta i Sirija, a Arapi su potisnuti preko Eufrata. 968 – 970. godine kijevski kralj Svetoslav koristi slabost bugarske države i provaljuje preko Dunava, te uništava bugarsku državu. Bizantski car Ivan Zimices, ne želeći da carstvo jednog neprijatelja u blizini Konstantinopola zamijeni drugim kreće u protunapad te 971. godine na Dunavu kod Silistrije pobjeđuje Svetoslava i odbacuje Kijevljane preko Dunava. Upravo u to vrijeme uzdiže se u zapadnoj Bugarskoj (Makedonija) Samuilov otac Nikola.

Samuilov otac Nikola bio je brsjački comes koji je u procesu feudalizacije Bugarske pod slabim carem Petrom stekao popriličnu neovisnost. Nekoliko godina nakon smrti Nikole njegova 4 sina (David, Mojsije, Aron i Samuilo) započeli su pobunu protiv Bizanta (nije slučajno pobuna počela 976. godine kada je umro Ivan I Zimices). Izgleda da su već 973. godine dva brata boravila kod cara Svetog Rimskog Carstva Otona I kako bi dobili međunarodno priznanje.

U novouspostavljenoj državi braća su zajednički vladala, no ne zadugo. Davida je između Prespe i Kostura ubio neki vlaški putnik (vjerovatno su u ovome imali prste Bizantinci), dok je Mojsije poginuo pri opsadi grada Serresa (branitelji ga pogodili povećim kamenom). Najmlađi brat Samuilo uskoro ubija Arona zbog njegove povezanosti sa Bizantom, a na nagovor svoga sina Radomira Samuilo pošteđuje Aronovog sina Ivana. I tako je Samuilo postao jedini vladar. U početku je vladao iz Prespe, a kasnije je prebacio prijestolnicu u Ohrid kojeg je bilo lakše braniti. Sami Bizantinci smatrali su Samuila izvrsnim generalom (ili je to možda samo laskanje kako bi se sakrila njihova nesposobnost). U svakom slučaju Makedonci su odbili dvije ofenzive bizantskog cara Bazilija II (986 je uništena velika bizantska armija, te 991 – 994), a do kraja 10. stoljeća Samuilovo carstvo je nakon uspješnih ratova sa Bizantom (koji je u to vrijeme opet ratovao na više frontova) i ostalim susjedima obuhvaćalo Makedoniju, Tesaliju, Epir, Albaniju, Zahumlje, Rašku, Srijem, Bosnu, podunavsku Bugarsku i dio Dalmacije (navodno je stigao do Zadra). Jedini veći grad koji nije osvojio unutar njegove države bio je Solun (opsada iz 996. godine neslavno je propala). Krajem 10. stoljeća papa Gregorije V blagoslovio je Samuila kao kralja, te je time praktično Samuilo potpao pod interesnu sferu Rima.

To je Bazilija II posebno naljutilo jer on je taj koji daje titule kralja u svom susjedstvu kao nasljednik rimskih careva, a ne papa. Trebalo je kazniti izdajnike. Nakon što je Bazilije riješio probleme na istočnim granicama (carstvo je prošireno preko Eufrata do jezera Van, tu je otprilike i današnja granica Turske), sve snage carstva okrenule su se na Samuila. Od 1001. godine Bazilije je u stalnoj i sistematskoj ofenzivi. Strategija je kidati komad po komad makedonske države sa naglaskom na gradove. Jedan za drugim padaju Durres, Preslav, Pliska, Veria, Servia, Voden, Vidin, Edirne (Hadrianopol) i Skopje, što znatno podkopava Samuilovu vlast. Do odlučujuće bitke dolazi kod planine Belasice, blizu Strumice 29. srpnja 1014. godine. Samuilo je prepriječio put carevoj vojsci na lako branjenom mjestu u pokušaju da spriječi Bazilijev prodor u Makedoniju. Po priči car je već praktično odustao od napada, no na nagovor jednog svog generala imenom Nicephorusa Sciphianusa ipak napada frontalno. Za to vrijeme je Nicephorus sa dijelom bizantske vojske uspio zaći Makedoncima za leđa, te se Samuilova vojska uskoro dala u bijeg. Sam Samuilo je skoro poginuo, spasio ga je njegov hrabri sin Radomir braneći ocu odstupnicu u bijegu. No većina makedonske vojske (oko 14 000 ljudi) pala je u ruke Baziliju II koji je nakon ove pobjede dobio nadimak Bugaroubojica. On odlučuje na okrutan način kazniti izdajnike – svi zarobljenici su oslijepljeni osim svakog 100 – tog vojnika kojemu je ostavljeno jedno oko kako bi ta tužna povorka mogla doći do Samuila. Kažu da se Samuilu zacrnilo pred očima kad je vidio taj užas koji mu je poslao Bazilije II, te je pao u nesvijest. Uspijeli su ga nekako osvijestiti, te je zatražio vodu. Čim je počeo piti vodu dobio je srčani udar od kojeg je umro dva dana kasnije (6. listopada 1014. godine).

Samuilovom smrću otpor Makedonaca nije bio skršen. Njegov sin Radomir nastavio je borbu prodirući sve do Konstantinopola. Kad nisu mogli pobijediti na bojnom polju, Bizantinci su se okrenuli svojem starom oružju – intrigama. Ivana Vladislava, sina pokojnog Arona, uspjeli su nagovoriti nudeći mu veliko blago, pa čak i Samuilovo carstvo (naivac!) da ubije Radomira koji ga je nekoć spasio od smrti. 10. kolovoza ili rujna 1015. godine Ivan ubija Radomira u lovu kod grada Ostrova, no usprkos tome nastavlja borbu protiv Bizanta. U slijedeće 3 godine nakon brojnih bitaka i izdaja posljednja dva Samuilova generala, Ivec i Nikolica, poraženi su, te je 1018. godine zauzet Ohrid čime je uništena Samuilova država. U trenutku smrti Bazilija II 1025. godine njegovo se carstvo protezalo od Hrvatske do Mezopotamije, te od Dunava do Sirije. Samo na Istoku 40 000 konjanika čuvalo je granice carstva. Carstvo je bilo na vrhuncu, a nakon toga uslijedit će pad započet 1071. godine u bitki kod Manzikerta.

Stojte mi dobro

Zond
02.10.2003., 22:43
Dobra vecer svima. Ovo je moj prvi post ovdje i napokon neki zanimljivi topic o povijesti na 'rvackom jeziku. Uglavnom jedna od mojih glavnih zanimacije je istocni front ww2 (inace cijeli ww2 mi je fetish :) ) tako da legion ako nisam pogrijesio dobivas "konkurenciju" :D . Posto stvaarno nemam zivaca pogledati prvih 54 strana moze mi netko sumirati sto se nije pretreslo o ww2 pa da se i to pretrese.

Lijepi pozdrav svima

Monahan
03.10.2003., 06:44
Zond kaže:
Dobra vecer svima. Ovo je moj prvi post ovdje i napokon neki zanimljivi topic o povijesti na 'rvackom jeziku. Uglavnom jedna od mojih glavnih zanimacije je istocni front ww2 (inace cijeli ww2 mi je fetish :) ) tako da legion ako nisam pogrijesio dobivas "konkurenciju" :D . Posto stvaarno nemam zivaca pogledati prvih 54 strana moze mi netko sumirati sto se nije pretreslo o ww2 pa da se i to pretrese.

Lijepi pozdrav svima

Par tema niže ti je tema "sadržaj topica odgovaram ..." fino sve pobrojano po stranicama.

Imperatore hvala na trudu :s .
Evo ja se rano javljam jer uskoro idem na put ( nije u Europe :( ) pa neće biti novih knjiga ali ću moći čitati Guderijana i kad se vratim napisati par njegovih izjava Legionu.

Čujemo se negdje u srijedu. Novi nastavci "Švaba"

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

SPQR
03.10.2003., 07:57
Zond pozdrav!

Monahane sretan put!


Stojte mi dobro

Zond
03.10.2003., 09:13
Evo nabasao gledajući stare postove na 6tu stranicu i vidim malo avioncice :) Posto jaaako volim avione ww2 odlucio sam i ja reci koju rjeccu. Sto se tice Dore (fw190d9) bio je jaako lijep i mocan avion ali je bio slabo okretan. Evo da se mene pita koji je najbolji avion ww2 meni je to Yak-3 i to bez konkurencije. Prava mala opaka zvijer - najlaksi lovac u ratu sa jednim od jacih motora - sto mozete ocekivati od toga, kasnije cu postati malo technical porna ako je itko zainteresiran. :D

Lijepi pozdrav

Zond
03.10.2003., 09:43
Type: Fighter

Weight:
Empty: 2,123 kg;
Take-off: 2,692 kg.
Length: 8.50 m
Wingspan: 9.20 m
Wing area: 14.85 Sq. M.

Engine: VK-105PF2.
Power: 1,240 HP
Speed:
Sea level: 567 km/h;
At 4,100 m: 646 km/h.

Turn time at 1,000 m: 17-18 sec.
Climb to 5,000 m: 4.5 min.
Climb in a combat turn: 1,200 m.
Service ceiling: 10,400 m.
Range: 648 km.

Armament:
2x12.7 mm MG (UBS);
1x20 mm cannon (ShVAK).

The Yak-3 was the last and most outstanding representative of the Yak family during the Second World war. Developed with experience of the war years, the fighter represented a new type of aircraft. It incorporated all the best there was on the Yak-1 and Yak-9 planes, and additionally featured a number of innovations that were tested for the first time and later used on all Yak-9 modified versions. The Yak-3 with the VK-105PF2 engine was the lightest and the most maneuverable aircraft not only in the Yak family, but among all planes of the countries at war.

Apart from the Yak-3 serial version equipped with a VK-105PF2 engine (1,240 HP), the production of a Yak-3 with a more powerful VK-107A engine (1,500 HP, speed 611 km/h at sea level and 720 km/h at 5,750m) was launched. The VK-105PF2 Yak-3 was second to the VK-107A Yak-3 by its flight performance, but surpassed the latter in the perfection of its power plant, which made it more battle-worthy and reliable in terms of maintenance. The VK-105PF2 Yak-3 had several armament variants: 1 x 12.7 mm MG (UBS) + 1 x 20 mm cannon (ShVAK); 2 x 12.7 mm MG (UBS) + 1 x 20 mm cannon (ShVAK); 2 x 20 mm cannon (ShVAK).

The Yak-3 had a much better combat performance than the last Bf-109G and FW-190A German piston-engined fighters and those shipped to the USSR under the lend-lease program. The Yak-3's superiority over the Bf-109 and the FW-190 in speed, rate of climb and maneuverability at altitudes up to 5,000m - where air battles usually took place - were so overpowering that the German pilots preferred to avoid taking on the Yak-3.

On the front, the Yak-3 was praised far and wide and was considered the best fighter of its time. French pilots of the Normandy-Nieman regiment chose the Yak-3 out of all available Soviet, English and American fighters offered to them and conducted a number of extremely successful operations with it.

Overall, 4,797 Yak-3 units with the VK-105PF2 engine were produced up until the end of the war.

Advantages: One of the best mass-produced front-line fighters of the end of the Second World war, featuring a high flight performance. Improved aerodynamics. High maneuverability and strong ammo. Absolute superiority in terms of combat features over the latest German, English and American piston-engined planes at altitudes of up to 5,000-6,000m. Higher aircraft durability. Simple and easily teachable controls.

Disadvantages: The first mass-produced aircraft displayed essential factory defects related to losses of upper sheeting from the wing frame when diving at maximum speed. On account of its limited fuel supply, it was impossible to use the aircraft for bomber escort.

Legion
03.10.2003., 11:43
Sretan put Monahan.

Imperatore-kad si već počeo u tom stilu, mogao bi napisati nekaj o samom Bizantu.

Znaš li kako je, prema legendi nastao Konstantinopol?

I zanima me dali je istina da je zadnji Bizantski car poginuo pri obrani grada od turaka? Navodno sa maćem u rucu na samim zidinama?

Pozdrav Zondu. Izuzetno mi je drago da sam dobio "konkurenciju"-jeba te ovi frajeri koda nikad nisu ćuli za barut :D. I meni je najzanimljiviji Istoćni front, a zanimaju me još bojni brodovi, i pomorske operacije općenito, te Waffen SS. Fetiš:D su mi Tenkovi:top:

Svašta samo pretresali, a stari frajeraki topic, imaš na njega link u sadržaju ove teme, je gotovo iskljućivo o WW2.

Ajde napiši koju o Monte Cassinu ako imaš materijala.

Danas ako bute imali sreće :D nastavljam s revolucijom

bogeyman
03.10.2003., 14:12
Tio sam pisat o prvom podmorničkom napadu u istoriji (U9 potopila 3 engleske krstarice u WW1) nedavno kad je bila godišnjica al nisam stigao. Sad mi se više ne da, umjesto toga ću pisati o potapanju krstarice CA 35 Indianapolis koje je spomenuto nedavno na jednom drugom topicu.

Zond
03.10.2003., 16:02
Probat cu nesto iskopati o Monte Cassinu, jel se pisalo o Bagrationu recimo? Mogao bi nesto napisati o napadu na Dieppe 1942, ili recimo nesto o spijunazi u ww2, ili recimo juris na Rajnu 1945 :) i jos o nekim lijepim stvarima jel imam nesto lijepe literature doma koje sam totalno džabalesku kupio.

Lijepi pozdrav :top:

Patton
03.10.2003., 19:44
Inače kad se sjetim Pattona uvijek mi padne na pamet ona njegova legendarna izjava koju je uputio svom nadređenom generalu Bradeyu kada je u Normandiji pokrenuo svoju 3. armiju da zatvori džep kod Falaisea i na taj način zatvori obruč oko njemačke 7. armije i dobrog dijela panzergrupe Zapad: "Ja idem dalje prema Falaiseu i bacit ću zajedno s Nijemcima i Britance u more. Onda još jednom mogu doživjeti Denkerque."

:top:

Najpoznatija je:" No bastard, ever, won a war by dying for his country, he won it by making the other poor dumb bastard die for his country."


Ova mi se isto svidjela:
"Take this 5-gallon gasoline can to Montgomery with this message: “Although I am sadly short of gasoline myself, I know your admiration for our equipment and supplies and I can spare you this 5 gallons. It will be more than enough to take you as far as you probably will advance in the next two days.”"

A ova me pak podsjetila na onu našu: "Boj ne bije svjetlo oružje već boj bije srce u junaka".

"It is the cold glitter in the attacker's eye, not the point of the questing bayonet, that breaks the line. It is the fierce determination of the drive to close with the enemy, not the mechanical perfection of the tank, that conquers the trench. It is the cataclysmic ecstasy of conflict in the flier, not the perfection of his machine gun, that drops the enemy in flaming ruin."

Legion
03.10.2003., 19:54
Pa debil si ti Patton do sad?:D

bogeyman, kaj got ima veze sa morem mene zanima-samo naprijed.

Zond-Dieppe sam ja htio odraditi u jednom od slijedećih postova, a ti nam se predstavi jednim napisom po svom izboru, a ak baš inzistiraš nek to bude i Dieppe-vrlo zanimljiva stvar o kojoj ljudi jako malo, ili čak uopće neznaju. Ali budući ja znam :D, daj onda nekaj drugo. No kak sam rekel-najbolje predstavljanje je neki napis po svojoj volji i želji.

Monahah-očel više ti švabeki-navukao si me totalno:D, a fuck, zaboravih da je čovjek na putu. Shit. No dobro, sad se lomim-dali ići na neki, niš posebno cuga i pljuga party ili pisati o revoluciji. Ili još bolje-vratiti se doma s partya i onda pisati :top:

Patton
03.10.2003., 20:34
Eh, evo me... inače, bio sam počeo sastavljati uradak o događaju koji je u američkoj povijesti poznat kao Andrews` Raid (na njemu je baziran onaj poznati film sa Busterom Keatonom "The General")

I Vijetnam me poprilicno zainteresirao...

Ali iduća 2 tjedna moram raditi ko konj da pokušam dati uvjet pa još ništa od toga...

Pozdrav svim povjesničarskim freakovima i fanaticima!

Zond
03.10.2003., 21:08
Legion da li bi ti samo sto se tice Dieppa bazirao na borbi ili na svemu sto se dogadjalo oko Dieppa (hint TATE, Hrvat i slicne price ako me pratis ;) ako ne salji PM pa da se konzultiramo da ne pokvarimo ljudima dozivljaj). Posto sutra idem ujutro u Slavoniju brat' kuruze :rolleyes: nema me do ponedjeljka ali pripremit cu za to vrijeme svoje izlaganje. Zna li netko ovdje nesto vise o hmm sad kako da se izrazim "ministarstvu" ili "tajnoj sluzbi" 3reicha po imenu "Njihaljka" - u prijevodu sa fricevskog ofkors :) .

Lijep pozdrav svima

Legion
04.10.2003., 10:16
O Dieppu dosta znam, ali, moram priznati da te ne pratim.
Kakvi TATE kakvi Hrvati:confused:

A na fricevskom Njihaljka bi trebalo znaćiti?

Pattone-baš bi mogao napisati koju o Vjetnamu-zanimljiva tema.
Spremao sam nekad u budućnosti (jao kaj sam ja sve spremao:D , ak napišem pola od toga biti ću sretan) Dien Bien Phu, ali o Američkim operacijama u V. jako malo znam.

No dobro, idem nekaj pojest pa da nastavim više s tom Revolucijom

Legion
04.10.2003., 11:20
REVOLUCIJA II

Ekonomska situacija u Rusiji sredinom 19 st.

U to doba Rusija je još debelo agrarna zemlja, a svo zemljište, isto kao i radna snaga i sirovine su u vlasti plemiča. Njihovim mnogobrojnim imanjima su najčepče gospodarili upravitelji, koji, naravno, nisu pri tome zaboravljali niti na vlastitu korist. Istovremeno, mentalitet ruskih plemića je bio, u najblažu ruku rastoršan. Kockanje, pijančevanje i pretjerana raskoš su doveli do velikog zaduživanja.
Interes plemstva za industriju je vrlo malen, tako da je sredinom 19 st, svega oko 5% industrije pripadalo plemstvu, inače u to doba je u Rusiji tek negdje oko 1000 tvronica, a od toga većinom rafinerije i postrojenja za obradu tkanine.
Rusija najviše izvozi žito, pa iza toga stoku, a tek na kraju rude, koje po vrijednosti 10 puta zaostaju za gore navedenim kategorijama.
Jedan od uzroka tolike nerazvijenosti je svakako i nedostatak putova. U to vrijeme u R. ima tek negdje oko 5000 km putova-a dužina od zapada prema istoku je oko 10 000 km.
Daljnja prepreka razvoju su neuredne financije te monetarna politika, te ćesto vođenje ratova na koje su odlazila velika sredstva, a sve to dovodi do inflacije.

Sveukupna situacija je Cara Alexandra II primorala da 1858 olakša položaj državnh mužika. Davanja su im srazmjerna velićini prihoda i brojnošću obitelji, odnosno seljaci su dobili pravo da raspolažu svojom zemljom.
Tri godine nakon toga pristupa se oslobođenju svih mužika.
A po carskoj Uredbi:
-Mužiki su dobili osobnu slobodu bez ikakve naknade

-dobili su pravo, pod uvjetom plaćanja određenih nameta, vječnog uživanja kuće, svih gospodarskih zgrada te zemlje, i pravo da zemlju u roku od 20 godina otkupe

-Plemići su morali mužikima i njihovim zadrugama ustupiti zemlju koju su do tad uživali, a u svakom će se kotaru, s obzirom na kakvoću zemlje, odrediti donja i gornja granica na svaku obitelj. Granica je bila od 1-12ha po glavi obitelji.

-Mužiki su mogli, od države dobiti zajam za otkup zemlje, i tako postati državni dužnici

-ako mužik pristane, gospodar mu može dati samo ¼ zemlje koju je do tada uživao-bez ikakve naknade, ali tim potezom zauvijek gubi pravo daljeg otkupa. Takva situacija se nazivala prosjački dio.

Ovom uredbom plemstvo je mužikima ustupilo tek oko 1/3 ukupnog zemoljišta koje je uživalo, a preko 70% mužka je bilo založeno kod državnih kreditnih ustanova zbog gospodarevih dugova – iznos tog duga trebalo je plemićima odbiti od ukupne svote, i taj iznos pripada državi, tako da su plemići dobili manje od polovice svote za ustupljenu zemlju mužikima, a još povrh svega država je izdala obeznice s kojima su mužiki otkupljivali zemlju-a koje su uskoro vrijedile daleko manje od njihove nominalne vrijednosti. Već i onako prezaduženo plemstvo, i bez sredstava za plaćanje najamnih radnika, sve se više zadužuje, izdaje zemlju u zakup ili je prodaje, tako da su 20 god. nakon oslobođenja seljaci gotovo udvostrućili količinu zemlje koju posjeduju. 1890 plemići su uživali svega oko 13% zasijanih površina.
No bez obzira na sve, zbog explozije stanovništva (1867-74 mil, 1897 129 mil. 1914 oko 160 mil, iako je to i rezultat osvjanja novih područja, ali ipak je tu najveća stavka prirodni prirast) i dalje je pristutna agrarna prenapućenost zbog lošeg obrađivanja, te malih prinosa, te nedostatka obradivog tla.

Naravno da se oslobođenje mužika odrazilo i na organizaciju vojske, sudstva i uprave ali o tome više sljedeći put.
Vidi čuda velikoga Legion je uspio napisati cijeli post a da nema baš nikakvog fighta :D-to mi se već dugo nije desilo. No polako. Uskoro dolazi WW1 i Revolucija-a tamo bome ima fighta koliko vam srce želi :top:

krijesnica
05.10.2003., 17:31
Legion kaže:
Da stvarno-koliko ovo sve ima smisla? Pregleda imamo jako puno, čak se ponekad i jave neki ljudi sa pitanjima ili čisto komentarom. :

nije me bilo par dana, vidin da vas je opet uvatilo malodušje.:rolleyes: .....zašto uopće smatrate da su vam drugi potrebni da bi ovaj topić imao smisla? pa gledajte na to kao da pišete za sebe i svoj gušt...pred misec dana ste tili izdati knjigu, a sad se pitate čemu sve ovo.....
topić je dobar, da nije ne bi se nastavio i tu na novom forumu...
ja sam tu stalna lukerica i već sam jednom napisala da ja tu ne postam, jer je moje znanje (povijesti konkretno) takvo da mogu samo c/p neki text, ali mi je uvik drago pročitati nešto vaše...eto, toliko od mene i imate veliki pozdrav s mora:) ;)

SPQR
06.10.2003., 11:28
Kako sam jučer gledao prva dva dijela serije Napoleon malo sam se zainteresirao pa sam na netu našao dobar link koji i vama preporučujem.

Napoleon (http://www.napoleonicguide.com/)

Igrajte bitku kod Waterlooa kao Napoleon ili Wellington

ovdje (http://www.pbs.org/empires/napoleon/n_war/ibs/game.html) .



Stojte mi dobro

kumek
06.10.2003., 11:53
Legion kaže:
Da stvarno-koliko ovo sve ima smisla? Pregleda imamo jako puno, čak se ponekad i jave neki ljudi sa pitanjima ili čisto komentarom.

Nemogu da ovdje ne spomenem i kumeka ALOOOO KUMEK, koji je jedno vrijeme bio ovdje jedini kaj je neš pisao.



Tu sam ali zgažen obvezama. Stigo iz US i pripremam predavanja za studente. Završavam hrpu važnih stvari a jedna od njih je stambeno pitanje i stvarno za sad nemam cajta.
Drugi tjedan me nema ali nakon toga bum napisal kaj sam obecal o novom ruskom torpedu koji cijelo vrijeme putuje u kavitaciji.

gabal
06.10.2003., 15:58
Samo jedan brzinski pozdrav od mene.

Prošao sam prijemni ali sada imam toliko posla oko faksa tj. fakseva da ovaj tjedan neću sigurno moći ništa pridonjeti ovom topicu.

Čitamo se uskoro.

Legion
06.10.2003., 17:44
Pozdrav svima.
Kemijski kumek-javi se kad buš pri vremenu, imam neka pitanja za tebe.

krijesnice-ovaj put nisam ja počeo kukat i negodovat-molim lijepo:D , samo sam nastavio.
Znaš kak to kod mene ide. Zdignem se na lijevu nogu, il me nekaj razjebe u RL pa onda odem na forum i pišem pizdarije.

Zond
06.10.2003., 18:48
Legion ako si upucen u napad u Dieppe kako to da nigdje nisi naletio na pricu o tome da su Nijemci cekali Kanadjane tamo a ovo TATE i to govori o tome da li je istina da su Nijemci znali da ovi dolaze i tko im je to rekao. Mogu elaborirati o tome nakon tvog posta o fajtu? A ovo sa njihaljkom , neznam kako se to zove na njemackom - a ono sto znam (a htio bi vise znati) je to da je to bilo kao neko tajno ministartstvo koje se bavilo parapsihologijom i inim stvarcicama vezano uz to kao i borbu protiv engleskih vidovnjaka koji su otkrivali njemacke podmornice na Atlantiku vrteci viskove iznad karti.

Legion
07.10.2003., 10:25
Nisam čuo da su Njemci znali za iskrcavanje.
No ako želiš-napiši koju o tome, ja sam do grla u Revoluciji:top:

Zond
07.10.2003., 15:01
Dobro, napisat cu nesto o tome kasnije (sad mi nije literatura pri ruci :) ) a napisati cu nesto i o najvecem porazu RAF-a u ww2 kada su popili batine u noći 30-31 ožujka 1944. u napadu na Nürnberg (izgubili su 170 bombardera) od noćnih lovaca Luftwaffe (fakat su ih razbili, Luftwaffe je izgubio samo 10 aviona) a i tome ima prica da je bila sačekuša od strane Luftwaffe jer su nad Njemačku bile poslane 2 grupe bombardera , jedna prema sjeveru i jedna na Nürnberg i kao ova gore je bila mamac a ova je bila prava i kako su huni saznali za to i bla ... :D

Legion
07.10.2003., 21:23
Ajde naspiši nekaj o tom zraćnom fightu-baš me zanima, a odlaskom pojedinih frajera, izgubismo vrsne stručnjake za zraćne okršaje i zrakoplovstvo općenito.

Priznajem, od svih aspekata WW2 u zrakoplovstvo se najmanje kužim, osim ak to nisu nosaći aviona:D , ili Tank busting Stuka:s

Uostalom-fakat smo zachatali temu.
Nastavljam s revolucijom-ali sutra. Uh-kako smo ustvari još daleko od 1917. Izgleda da ovo budu mnogobrojniji napisi na temu-čak i od inkvizicije i vještica. Sam da mi je još stići 8 SPQR-ovih Dioklecijana pa onda mogu bit sretan:top:

Zond
07.10.2003., 21:43
Posto sutra idem na Brijun'e ocekujte kobasicarske postove u cet-petak :) :) .Ja cu zamijeniti te avijaticare, meni su avioni strast, jos ko dijete od kojih 10-11 godina sam slagao makete aviona iz ww2.

Pozdraf

gabal
08.10.2003., 11:30
Upravo sam (s malim zakašnjenjem) nadopunio sadržaj frajerskog topica. Ako sam nešto zaboravio ili krivo napisao, javite mi na PM što prije dok još mogu ispraviti.

Monahan
08.10.2003., 16:28
Dobar dan. Evo mene natrag. Vrijeme me baš nije služilo a i tek sam jučer skužio da je danas praznik. Zato će "Švabe" pričekati do sutra.

Inače Legion na osnovu do sada pročitanog mislim da je Guderian bio ne genijalac već genijalac na kvadrat. Njegova zapažanja vezana za tenkove i njihovu upotrebu u "fajtu" su "čiuvava". Pa ljudi mislim da se i danas taktika tenkovskog napada temelji dobrim dijelom na njegovim postavkama. Samo je to tada bila znanstvena fantastika za vojnike onog doba. Kad završim "Švabe" malo ću ti ga citirati.

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Monahan
09.10.2003., 10:42
POČINJU PROBLEMI


Zajedno s ostalim križarima pretrpjeli su teške gubitke u bitki kod Sepeta 1265, što ih je stavilo u defanzivan položaj te su se povukli u obranu svoje utvrde Montfort. Čak i nakon mirenja s Templarima i Hospitalcima, s kojima su se često svađali tijekom pola stoljeća, nisu bili u stanju zadržati svoju vlast. Nakon pada Acre 1291 godine povukli su se prvo na Cipar a zatim u Veneciju gdje su unovačili manju grupu Talijanskih vitezova za stožer u Svetom Trojstvu koji je tada privremeno postao glavni stožer Reda. Meštar, Conrad von Feuchtwangen, prije izbora bio je Provincijalni meštar u Prusiji i Latviji, nalazio se u Akri kada je izabran te je tako mogao obučiti nove vitezove vještinama koje je stekao boreći se protiv Pruskih pogana. Do kraja mandata 1297 pokušavao je prekinuti nesuglasice izneđu provincijalnih meštara. Njegov nasljednik Godfrey von Hohenlohe imao je stalne nesuglasice sa svojim podređenima.

Križarski rat za Kristijanizaciju istočne Europe bio je kompromitiran od nekih lokalnih vođa. Poljski kralj koji se plašio snage Reda sklopio je savez 1325 s Litvanskim velikim vojvodom Guedeminom. Srećom 1343 Poljska i Red su se izmirili tako kad su Litvanci udarili na Red svom snagom vitezovi su bili spremni za borbu. Gledajući kako mu nestaje zemlja pod njegovom vlašću Veliki vojvoda Olgerd sa sedamdeset tisuća Litvanaca, Samogićana, Rusa i Tatara napada i biva poražen u bitki kod Rudaua u Sambriji 17. veljače 1370. Pagani su imali više od jedanaest tisuća poginulih i puno ranjenih, dok je Red izgubio 26 Zapovjednika, 200 vitezova i nekoliko tisuća vojnika. 1386 Olgerdov nasljednik Jagellon oženio se s Poljskom nasljednicom Hedwigom, uzeo ime Vladislav i prešao na kršćanstvo i tako ujedinio dvije krune. Poljska je bila na vrhuncu svoje moći, kršćanstvo je uspostavljeno u istočnoj Europi te je sama prisutnost Teutonskih vitezova sada bila prijetnja Poljskoj.

Slijedeći sjedinjavanje Poljski i Litve, Teutonci su uskoro odlučili učvrstili podršku Crkve. Sukob s nadbiskupom Rige je unosio zbrku u odnose s crkvom u prethodnih pola stoljeća. Preobraćenjem Litvanskih vladara crkva je naredila vitezovima da prestanu naseljavati ta područja. Nesuglasice između reda i novog kralja su rasle. Privremeni mir potpisan 1404 donio je prodaju Dobrzina i Ziota poljskom kralju.

Red je bio na vrhuncu moći kao i bogatstva. Red je upravljao sa 2 100 000 stanovnika u Prusiji. Kako je Poljska država bila sve centraliziranija tako su počeli pogledavati i preko granice u Teutonska područja kako bi si olakšali izlaz na Baltičko more. Sukob je bio neizbježan.

Litvanci i Poljaci su se pripremili za okršaj. Unatoč intervenciji kraljeva Češke i Mađarske da se ne ratuje okupili su vojsku od 160 000 ljudi. Tu su bili uključeni Rusi, Samogićani kao i Mađarski, Šlezijski i Češki plaćenici zajedno s trupama vojvoda od Mecklemburga i Pomeranije, dok je vojvoda od Šćećina bio na strani Reda. S druge strane Red je sakupio vojsku od 83 000 ljudi, dakle omjer 1:2. Unatoč manjku ljudi na strani Reda ishod bitke koja se dogodila 15. srpnja kod Tannenberga je ostao u najmanju ruku neizvjesan. Na početku bitke vitezovi su napravili veliki proboj i uništili neprijateljsko desno krilo ali su postepeno bili potisnuti. Kada je hrabri Veliki meštar Ulrich von Jungingen poginuo od rane u prsa bitka je bila izgubljena ( mislim nisu je dobili ). Osim njega poginulo je 200 vitezova uključujući Velikog zapovjednika Conrada von Liechtensteina,Maršala Friedricha von Wallenroda, mnogi zapovjednici i oficiri kao i 40 000 vojnika. Poljaci su imali 60 000 mrtvih.

To be continued

Eto ispunih obećanje. Zond daj napiši nešto pa makar i dobro :D . Zezam se ali mislim da svaki doprinos podiže kvalitetu sadržaja topica.


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Legion
09.10.2003., 11:44
Monahan, bome si zaslužio da te proglasim Paladinom reda frajerskog topica. :top:
U ima Boga, svetog Mihaela i svetog Jurja, ovim ti dajem pravo da nosiš oružje i udjeljuješ pravdu.
Navodno su se tak proglašavali vitezovi u Engleskoj.

Veliki muftija:D Legion out.
Šrmc:( , i ja bi bil neki paladin, pa da obućem svijetli i ispolirani oklop i po svijetu radim pizdarije i razdjevičujem mlade djeve:p :s

Nadam se da me budete proglasili barem nekim Svijetlim i časnim crvenim Vitezom Revolucije.

Ustajte vi zemaljsko roblje,
Vi sužnji koje mori glad,
Već grmi razum u svom letu,
Čas je krajnji došao sad,

Zond
09.10.2003., 22:38
Ajde bit ce uskoro ovih postova mojih, sad sam u stisci sa vremenom , dave me izvanakademske aktivnosti a akademske jos ni pocele nisu :) . Bit ce za vikend, ta moram probrati vama gurmanima najzanimljivije inf. , uostalom ko ceka doceka (ili ceka u nedogled) ;)


Pozdraf

Monahan
10.10.2003., 09:47
SPAS U ZADNJI ČAS


Red je tada praktički mogao biti uništen ( jer je bio obezglavljen ) da nije bilo Zapovjednika Schwetza Heinricha (Reuss) von Plauena koji je bio zadužen za obranu Pomeranije i u brzom maršu pojačao odbranu Marienburga. Brzo je izabran za zamjenika Velikog meštra i spasio tvrđavu od napada. Nakon toga je izabran za Velikog meštra i na otoku Thorn potpisao mir s Poljskim kraljem 1. veljače 1411 koji je potvrdila papina bula godinu kasnije. Svi su morali vratiti jedni drugima osvojena područja s tim da je Poljskom kralju data na upravu Samogitia, koja je njegovom smrću morala biti vraćena vitezovima. Obe su se strane obavezale da će pojačati napore za preobraćenje preostalih pagana na kršćanstvo.

Međutim Poljski kralj je odbio dogovorenu razmjenu zarobljenika te je tražio otkupninu od 50 000 florina. Poljaci su odlučili da zauvijek otklone prijetnju Reda na svojim granicama. Brojni pregovori i dogovori su propadali dok su se manji sukobi stalno vodili na teritoriju koji je kontrolirao Red. Kratkotrajno zatišje je nastupilo kada je došlo do podjele na Poljskom dvoru oko toga tko treba vladati u Litvi ali je to riješeno 1434 godine. Vladislav III koji je te godine naslijedio krunu prihvatio je 1440 i Mađarsku krunu i postao dominantni igrač u regiji. Kazimir IV koji ga je naslijedio 1444 postavio je jednog od svojih sinova na Mađarsko prijestolje a Češku krunu dao drugome. Veliki problem za Poljski dvor, što je kasnije postalo sudbonosno za slabljenje države u 18-tom stoljeću, je bio kako učvrstiti kraljevski autoritet među novonastalim velikašima tako da su stalno dijelili nove privilegije. Ovo nejedinstvo je u svakom slučaju koristilo Redu da ojača i odgodi mogući poraz.

Međutim događaji u samoj Prusiji, česti ustanci i pobune protiv Reda, doveli su do rata 1454. Mirom u Thornu od 19 listopada 1466 između Reda i Poljske vitezovi su prepustili Culm, njihov prvi posjed u Prusiji, zajedno s Istočnom Prusijom, Michalow, Pomeraniju ( uključujući Danzig ) i tvrđavu Marienburg gdje je bio stožer Reda. Zadržali su oko 60 tvrđava i gradova, s tim da su morali Poljskog kralja kao feudalnog vladara. Kao uzvrat Veliki meštar je priznat kao Princ i savjetnik Poljske krune. Red je priznavao autoritet Pape u duhovnim pitanjima, ali Papa nije mogao po ugovoru dijelove ugovora. Time je snaga Reda bila fatalno ugrožena.

Slijedeća četiri Velika meštra 31-34 nisu mogli spriječiti konflikte s Poljskom. 1498 izabrali su 35-tog Velikog meštra princa Friedricha od Saxonije, trećeg sina Alberta Hrabrog, Vojvode od Saxonije, čiji je stariji brat Georg bio oženjen sestrom Poljskog kralja. Biranjem člana visokog Njemačkog plemstva za Velikog meštra željeli su učvrstiti svoje pregovaračke pozicije. Veliki meštar je poslao poslanicu Poljskom kralju da se on ne smije miješati u poslove Velikog meštra u Prusiji. Time je očvrsnuo Red u periodu 1498 do 1510.

Kada su vidjeli da im je uspjelo jednom Teutonci su pokušali i slijedeći put. 13 veljače 1511 izabrali su Markgrofa Albrechta (von Hohenzollern) od Brandenburga za novog Meštra. Slično kao i prethodnik ni Albrecht nije se htio pokoriti Poljskom kralju Sigismondu te je potpisao pakt o sigurnosti s Ruskim carem Vasilijem. Osigurao je potporu Joachima ( nasljednika carske krune ) i dogovorom 7. travnja u Thornu pristao da se pitanje vazalstva prepusti arbitraži. Međutim zbog događaja koji su nastali pojavom teza Martina Luthera arbitraža nikad nije provedena.


To be continued


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili! :top:

Legion
10.10.2003., 11:25
Momcovi-do sljedečeg tjedna nažalost nikaj od revolucije. Imam ispit u utorak pa mi je sad to na pameti, ali bez brige. Opsežni materijal je sakupljen, sam se još trebam sjest i napisat.

jao kak imam dobru curu. Draga mi službeno na sajmu knjige u Frankfurtu i zove me jučer i pita kaj da mi kupi?
Veli da je našla neku knjigu o podmornicama, te neku o najzanimljivijim bitkama u WW2 i još neku o Ratnim brodovima kroz povijest.
I, kaj mislite kaj sam naručil?

Pa ratne brodove naravno:top:

Monahan
13.10.2003., 10:00
LUTERANSKI RASKOL


Lutherove teze doprinjele su daljnjem slabljenju reda. On je pisao vitezovima 28 ožujka 1523 pozivajući ih da odbace svoje zavjete i da se počnu ženiti. Biskup Sambie prvi je odbacio zavjete i na Božić 1523 održao propovjed i pozvao vitezova da ga slijede. Sljedeći Uskrs održao je misu po novim pravilima u kojoj je žestoko napao crkvu. Veliki meštar je prvi stau uz njega i do srpnja 1524 odbacio je zavjete, oženio se te proglasio Prusiju sekularnom državom s njim kao princem. Mirom u Krakovu iz 1525 Albrecht je prešao na Luteransku vjeru, izrazio vjernost Poljskom kralju koji mu je dao naziv Veliki vojvoda Prusije s pravom nasljeđivanja. Latvija je privremeno ostala nezavisna pod svojim Meštrom.

Novi Meštar Njemačke je sada uzeo titulu Meštra Teutonskog reda u Njemačkoj i Italiji. Sjedište Reda uspostavio je sada u Mergentheimu u Wurtembergu gdje je ostala do prekida s Svetim Rimskim Carstvom. 16 prosinca 1526 izabran je Walther von Cronberg te dobio titulu ( pazi sad ) "Administratoren des Hochmeisteramptes in Preussen, Meister teutschen Ordens in teutschen und wälschen Landen" koja je ostala vođi reda do 1834. Glavne funkcije unutar Reda i dalje su obavljali katolički vitezovi a red je praktički postao trikonfesionalan ( katolički, luteranski i kalvinistički ) sporazumom u Westphaliiji 1648.

Prijedlog da je Teutonci ujedina s Hospitalerima iz 1545 je propao. Tada je glavni cilj Reda bio napor da se vrate njihova izgubljena područja u Prusiji. Latvija je i dalje bila pod vlašću Teutonaca ali slabašna pošto su bili okruženi Rusima odnosno Poljacima. 1558 Gothard Kettler je izabran za Meštra koadjutora i u tajnim pregovorima s Poljskim kraljem ( prije toga je tajno prešao na Luteransku vjeru ) dogovorom od 28 studenog 1561 dao Poljacima kontrolu nad područjem između Dwina do mora, Samogitiju i Litvu te okončao prisutnost Reda u sjevero-istočnoj Europi. 5 ožujka 1562 poslao je poljskom kralju znakovlje reda, svoje pravo na čast Meštra od Litve ( uključujući križ i pečat ). ključeve Rige te svoju vitešku mantiju kao znak da je napustio Red.

1589 Veliki meštar Heinrich von Bobenhausen (1572-1595) prenio je prava upravljanja na svog koadjutora nadvojvodu Maximiliana od Austrije bez da je formalno abdicirao. Ovaj prijenos vlasti formalno je ratificiran 18 kolovoza 1591 od strane Maksimilijanovog brata ( Cara svetog rimskog carstva ) te je Maksimilijan bio u mogućnosti primiti zavjete odanosti članova reda. Na poziv Cara Red je osigurao 63 000 florina, 150 konja, stotinu pješaka zajedno s vitezovima iz svake provincije Reda za borbu protiv Turaka koji su se raširili jugo-istočnom Europom. To je samo mali dio onoga što su nekad u prošlosti mogli pružiti ali su ih teritorijalni gubitci iz prošlosti značajno osiromašili, te znatno smanjili broj vitezova kao i svećenika.

Red je ovim i formalno stupio u savezništvo s kućom Habsburgovaca te je Maksimilijana naslijedio nadvojvoda Karl 1619. Do propasti carstva jedanaest Velikih meštara je bilo Habsburške nadvojvode, tri iz Bavarske kraljevske kuće kao i jedan princ od Lorene ( brat cara Franje I ). I dok je vojna snaga Reda bila samo sjena nekadašnje snage, čast i status Velikog meštra kao i mnogih časnika Reda doživjela je uzlet. Tada su stroga pravila omogućavala samo manjem broju nižeg plemstva da bude regrutiran u Red.

Veliki meštar Maksimilijan je 27. veljače 1606 dao Redu novi statut koji je vrijedio do reformi Reda iz devetnestog stoljeća. Novi statut je imao dva dijela. Prvi dio koji je imao devetnaest poglavlja u kojem su određena pravila vezana za religijske obrede i obaveze, dane posta, ispovijedi i pričesti, zavjet, način postupanja s bolesnom braćom, određivanje svećenika Reda kao i odnos među članovima. Drugi dio u petnaest poglavlja odnosio se na ceremonijal primanja vitezova, obvezu borbe s nevjernicima na Mađarskim granicama, ponašanje svakog člana, dužnosti zapovjednika, obrede tijekom pokopa članova uključujući i samog Velikog meštra, izbor njegova nasljednika kao i okolnosti pod kojima vitez može napustiti Red.

Ovim statutom glavna zadaća Reda, a to je borba protiv nevjernika je ponovno uzdignuta na prvo mjesto kao i obnovljena duhovna dimenzija Reda. Nažalost, u drugoj polovici 17-tog stoljeća velike sile su odustale od koncepta Svetog križarskog rata, npr. vitezovima Svetog Groba je "oproštena" obaveza borbe za slobodu svetih mjesta. Oslobođen time svoje povijesne misije i većina vojnih funkcija, Red je nadalje svoje obveze sveo na osiguranje regimente u službi Nadvojvode od Austrije, Svetog Rimskog carstva.

To be continued

Legione položi to napokon :cool:
A vi ostali što se događa :confused:

lappino
14.10.2003., 11:38
E, ovdje su strava teme...
Mada me je strah da ću izgubiti i ovo malo slobodnog vremena ako se jače ovdje aktiviram...
Nisam, dakle, imao vremena pročitati sve što se ovdje pisalo (je li bilo štogod o Bismarck-u?) Inače, povijesno su mi tenkovi jača slabost - ali me sada interesiraju tek posredno: tu se pričalo o performansama AT topova, da li je bilo spomena o talijanskom 57/43 Nordenfelt (ex-pomorski, stacionaran, za naoružavanje pograničnih utvrđenja) - upotreba itd.?
Ili o novijem 47/32, isto talijanskom?
A lovačke priče ruskih tenkista?
KoenigsTiger pobije bataljon triesčetvorki, a KV1 podere bataljon PzKpfW3?
Inače sam veliki fan Crvene Armije (krv, valjda, nije voda) - ali sam otvoren i za alternativne verzije povijesti (sada, prije mi je trebalo vremena da povjerujem da u Katinskoj šumi Poljake nisu pobili Nijemci, već Rusi - iako se jako dobro sjećam sovjetskog dokumentarca o tome u sklopu serije "Veliki domovinski rat", izašle 1980. godine)...
Ima li itko štogod o utvrđenjima iz vremena prije ili za vrijeme 2. svj. rata, od bilo kojih nama teritorijalno bliskih zemalja?

I.L
14.10.2003., 12:59
Legion kaže:


U zadnje vrijeme sam se preorjentirao na WWII-mada me je on oduvijek zanimao, i moram priznati da sam za njega postao pravi stručnjak. HeHe-malo samohvale.

Hajde, kad si stručnjak, kaži... hoću odgovor odmaaaaaah (da ne listaš po knjižurinama) - koliko je topova, haubica i 'kaćuša' tuklo berlin u svibnju 45' kad je i nebo bilo crveno od odsjaja plamena!


De... možeš ti to?


jesam te 'vlovio', ne?:eek: :D :)

I.L
14.10.2003., 13:03
.

I.L
14.10.2003., 13:05
.

I.L
14.10.2003., 13:08
.

Legion
14.10.2003., 17:53
O talijanskim AT topovima nije bilo rijeći. Ja osobno nemam blage veze o tome, pa ako ti se da, vrlo rado bih nekaj o tome pročitao.
O Bismarcku nije nikaj detalnije pisano jer pretpostavljamo da o tome već i vrapci na grani sve zanju.

Od utvrđenja u i prije WW2 znam samo ona Belgijska, i Maginotovu liniju, a za ostalo-moram priznati da nikada nisam niti čuo, BTW koliko prije? Misliš li pod prije i WW1?
I ja sam veliki fan tenkova, a ovdje je dosta o tome i pisano-potraži ako ti se da, a i imaš u sadržaju ove teme.

U Katinu su poljake zderali Rusi-u to nema dvojbe.
A ja sam fan Wafen SS-a :D. Samo molim vas bez ikakvih političkih konotacija.

Nadam se da bude više neko od svih tih silnih fanova WW2 nekaj više i napisao;)

I.L. toćan broj artiljerijskih oruđa koja su tukla Berlin se razlikuje od autora do autora. Od nekoliko desetaka tisuća, pa sve do nekoliko stotina tisuća. Ak ti znaš "točnu" brojku pa iznesi ju.

Legion
14.10.2003., 17:58
Ustvari o Bismarcku jesam nekaj pisao, ali sve samo neke crtice koje su razbacane po raznim postovima i postićima, a momci koji su popisivali sadržaj ovog topica nisu uzimali u obzir postove kraće od 15 rećenica:D

Posljednja depeša koja je odaslana sa Bismarca glasi:
Pogođeni smo u kormilo, brodom se više nemože upravljati. Borit ćemo se do posljednje granate. Živio Fuhrer

Nekada sam čak i znao koliko je točno granata "požderao" Bismarck, ali više neznam napamet, ali znam da ga je strefilo čak 9 torpeda:eek:

Legion
14.10.2003., 18:50
Vidim da naš Kemijski kumek opet brije po forumu, pa valda bu došel i ovdje.

Kumek-dva pitanja.

1. Daj nam nekaj malo detaljnije napiši o Napalmu. To je benzin + kaj?
2. Bezdimni barut-ili ti, ako sam dobro upoznat-nitro celuloza? Daj nekaj i o tome

kumek
14.10.2003., 19:44
Eto me. Dosta vise o toj prastaroj gvozdjuriji. ;) Sada malo o suvremenom oruzju. Obecal sam prije dost vremena koju rijec o novom (revolucionarnom) ruskom torpedu.

Prvo par rijeci o kavitaciji. Kada se neki fluid brzo krece oko nekog tijela u njemu pada tlak. Ukoliko se tijelo dovoljno brzo krece taj tlak pada sve dok ne dosegne tlak para samog fluida. U ovom slucaju rijec je o vodi pa se u blizini tijela koje se krece stvara tanak sloj vodene pare. Ta pojava se naziva kavitacija i poznat je problem kod dizajnera recimo propelera, turbina i drugih strojeva jer se uslijed kavitacije gubi efikasnost strojeva pa se dizajnom nastoji postici sto veca brzina i sto manja kavitacija.
Superkavitacija je pojava kod koje oko tijela u kretanju nastaje jedan jedini mjehur "zraka" tako da se zapravo samo tijelo krece kroz zrak zasicen vodenom parom a ne kroz vodu. Glavni razlog zbog cega danasnja torpeda imaju brzinu koju imaju je otpor vode. U slucaju superkavitacije, torpedo zapravo ide kroz zrak i otpor vode je mnogo manji sto omogucava torpedu 4-5 puta vecu brzinu nego normalni torpedo.

Razvoj superkavitacijskog torpeda je zapoceo u rusiji negdje tokom 60-ih jer su sovjeti znali da SSSR ne moze napraviti tihu podmornicu kao US sto je omogucavalo US podmornicama prvi napad i veliku prednost. S mnogo brzim torpedom ta prednost nestaje jer se nakon ispaljenja torpeda podmornica otkriva pa ako je torpedo ruske podmornice puno brzi, moze unistiti US podmornicu prije nego sto njen torpedo uopce stigne i tako unisti vodjenje torpeda. Osim toga sama podmornica koja je prva ispalila torpedo mora odmah ici u manevar izbjegavanja sto bi je natjeralo na prekid veze s vlastitim torpedom. Drugim rijecima takav torpedo je defanzivno oruzje.

Oznaka torpeda je VA 111 ili Shkval-E. Dugacak je oko 9 metara i tezak oko dvije i pol tone a ima domet oko 7000 metara. Rusi su ga pokazali 1995 na izlozbi oruzja u Abu Dhabi-ju (sto znaci da imaju puno bolju verziju za sebe) i nude ga na prodaju. Ovo na prodaju ide oko 350 kmh i izgleda da moze ici samo ravno.
Skretanje takvog torpeda je tricky jer ako se kod skretanja narusi superkavitacija, sudar s vodom bi unistio torpedo kod te brzine. Torpedo je zapravo raketa na kruto gorivo kod koje se dio ispusnih plinova odvodi prema nosu rakete i preko posebno dizajniranih otvora ispusta te na taj nacin stvara mjehur. Taj nosni dio je iznimno konstrukcijski osjetljiv i predstavlja "srce" torpeda.Izgleda da ima plosnati, elipsoidni oblik
Torpedo na sebi ima cetiri "peraje" koje se odbijaju od granicne povrsine zraka i vode te tako drze torpedo unutar mjehura. Protiv ovakvog torpeda nema obrane jer nema navodjenje (kao metak iz puske). Cak mu ne treba niti eksploziv. Dovoljno je da pri toj brzini zvekne u podmornicu i probusi je a ostalo ce napraviti sam pritisak vode. Tu je slicica s malo teksta
http://www.njipms.org/Articles/russiantorpedo.htm
Ispaljen iz klasicne torpedne cijevi od 533 mm projektil izlazi manjom brzinom a onda pali raketni motor i dostize navedenu brzinu.
Amerikanci takodjer razvijaju slicno oruzje ali za sada nema podataka o tome. 5. travnja 2000 godine je FSB (bivsi KGB) uhapsio americkog "poslovnog covjeka" Edmond Pope-a zbog kradje vojnih tajni. Tip je "umirovljeni" oficir mornaricke obavjestajne americke sluzbe i predsjednik privatne tvrtke za sigurnost. 20. travnja iste godine objavljeno je da je krao nacrte navedenog projektila. Uhapsen je dok je razgovarao s ruskim znanstvenikom koji je bio u ekipi koja je radila na projektilu.

Ova stvar mijenja iz osnove podmornicko ratovanje. Podmornice naoruzane ovakvim projektilima ce vise voditi bitku slicnu dog-fightu u avijaciji nego ovome sada. Ukoliko naprave velike rakete koje imaju veliki domet i nuklearnu glavu jednostavno ispale raketu na oko 150 km od obale, raketa prodje kroz vodu i pred obalom izleti van i tresne u cilj. Ne pomaze vise nikakav sistem za rano uzbunjivanje i pucanje laserima na interkontinentalne rakete koje imaju dug put kroz atmosferu.

Za kraj malo i teorije zavjere. Postoje ljudi koji vjeruju da je Kursk zapravo bio pogodjen takvim oruzjem jer je kod testiranja nesto krenulo lose. Objavljeno je da je jos u proljece 1998 pacificka ruska flota krenula u testiranje nove verzije projektila, veceg dometa i mnogo brzeg.

kumek
14.10.2003., 20:09
Legion kaže:
Vidim da naš Kemijski kumek opet brije po forumu, pa valda bu došel i ovdje.

Kumek-dva pitanja.

1. Daj nam nekaj malo detaljnije napiši o Napalmu. To je benzin + kaj?
2. Bezdimni barut-ili ti, ako sam dobro upoznat-nitro celuloza? Daj nekaj i o tome

Evo
1. Napalm je 1942 napravio jedan istrazivac na Harvardu za potrebe americke vojske. Koristio se u bacacima plamena i rijec je o aluminijevom sapunu tj spoju aluminija s naftalenom u smjesi s palmitatom (rijec napalm dolazi od prvih slova naftalena i palmitata) Sami za sebe naftalen i palmitat su relativno bezopasne supstance.
Kasniji napalm je zelatinoznog oblika i sastoji se od aluminijskih soli, palmitinske ili nekih drugih masnih kiselina te naftalenske kiseline. Visoka temperatura dolazi od izgaranja aluminija. Zbog odlicnih svojstava napalm je dalje razvijan kako bi se povecala sigurnost rada s njime i moderni napalm zapravo uopce nema napalma, a sastoji se od 46 % polistirena, 33 % benzina i 21 % benzena.

2. Bezdimnih baruta ima dvije vrste: jednobazni i visebazni.

Jednobazni je onaj kod kojeg je samo jedna eksplozivna materija a to je u ovom slucaju nitro-celuloza kojoj je pridodan eter-alkohol te difenilamin radi povecanja stabilnosti.

Visebazni jos imaju dodan pokoji eksploziv a najcesce nitroglicerin ili nitrogvanidin

I jedni i drugi mogu imati dodane supstance koje smanjuju higroskopnost (navlacenje vode) jer vlaga jako smanjuje kvalitetu bezdimnog baruta

lappino
14.10.2003., 20:49
Ako se tko sjeća, svojevremeno je splitski ST objavio recept kako skuhati napalm u domaćoj radinosti. Ne znam koliko je kuća na ovakav način izgorjelo još i prije početka Domovinskog rata...
Inače, specifično se bavim utvrdama na staroj jugo-talijanskoj (rapalskoj) granici pred 2. svj. rat - prije svega talijanskim (tzv. Vallo Alpino), pa onda i jugoslavenskim odgovorom, tj. tzv. Rupnikovom linijom...dosta specifično područje, što me čini totalnim geek-om...
Generalno se zna za Eben-Emael ali se, na primjer malo zna o besmislenim jurišima tada već Jugoslavenske Armije na "Uporište A" i "Uporište B" na Sv. Katarini iznad Rijeke krajem travnja 1945.(nakon čega su partizani pokapani kriomice bagerima u masovne grobnice...)

Ken
14.10.2003., 22:33
pozdrav.... trebam napisati referat o križarskim ratovim... pa ako netko zna neku dobru stranicu (može i na engleskom).... našao sam ili stranice prokršćanski orijentrirane ili antikršćanski na tu temtiku a ja želim napisati realno..kako je stvarno bilo...

Legion
15.10.2003., 09:42
Kumek:s

Nema ga duuuugo, al si onda da truda. Drago mi je da opet malo pišemo o modernom naoružanju-pogotovo o torpedu, što mene jako zanima.

A na kojoj temperaturi izgara Napalm?

Lappino-pa daj napiši nekaj o toim utvrđenjima malo detaljnije-i to me fakat zanima.

Ken-link nažalost nemam, al ti mogu preporučiti jednu knjigu, koja je stvarno "nautralna".

Karen Armstrong: Holy War, the Crusades and their impact on today's world

Kad smo već kod utvrda. Prićala mi baka o Ustaškoj "utvrdi"-to je ustvari bila crkva i dobro utvrđeni i ukopani položaji oko nje, u selu Žažini.
Kaže da su partizani 45. 3 puta jurišali na nju, i uvijek su samo dobili po lampi, i to bome gadno i krvavo. Na kraju su odustali, a zauzeli su je tek kad su se Ustaše povukli.

kumek
15.10.2003., 10:00
Legion kaže:

A na kojoj temperaturi izgara Napalm?

[/B]

Prvi napalmi (I svjetski rat) od 900 do 1300, a noviji razvijaju i do 2000 stupnjeva.

Monahan
15.10.2003., 10:25
NAPOLEON ?????

Napoleonski ratovi su značili katastrofu za Red kao i za sve druge tradicionalne Katoličke institucije. Mirom u Lunevilleu od 9 veljače 1801 sporazumon iz Amiensa od 25 ožujka 1802 suvereno pravo Reda da upravlja lijevom obalom Rajne s godišnjim prihodom od 395 604 florina je preneseno na susjedne Njemačke vladare. Za nadoknadu Redu su dani samostani u Voralbergu u Austrijskoj Swabiji te u Augsburgu i Constanceu. Veliki meštar nadvojvoda Karl Ludvig je preuzeo čast bez davanja zavjeta ili ustoličenja te nije prepisao svoju imovinu. Prijedlog da se ime Veliki meštar promjeni u Elektor nije značajnije razmatrano. Karl Ludvig daje ostavku na mjesto Velikog meštra 30. lipnja 1804 u korist svog zamjenika nadvojvode Antona.

Člankom XII mira sklopljenog u Pressburgu 26 prosinca 1805 između Austrije i Francuske svi posjedi u Mergentheimu i svi dobiveni u razmjeni prije navedenoj dani su na nasljedno upravljanje muškoj liniji carske Austrijske kuće. Novi Veliki meštar Anton bio je sin cara Leopolda II i brat Franje I Austrijskog, i već je bio izabrani biskup Munstera i nadbiskup Kelna.

17-tog veljače 1806 car Franjo I je potvrdio svog brata Antona kao Velikog meštra Teutonskog red. Suvereni status reda određen mirom u Presburgu je sada prenesen na prinčeve "austrijske kraljevske kuće" koji će ubuduće biti Veliki meštri ali s ograničenom mogućnošću upravljanja redum i obaveznom konzultacijama s "glavom " kuće. Postojećim članovima su priznate njihove pozicije, a novačenje novih članova nije bilo moguće bez carskog odobrenja. Nisu čak konzultirali ni Svetu stolicu dali se to krši s kanonskim pravom. U međuvremenu formiranje Rajnske konfederacije 12 srpnja 1806 red je ostao bez dodatnih posjeda koji su dodijeljeni kraljevima Bavarske i Wurtemberga kao i Velikom vojvodi od Badena. Dekretom Napoleona od 24 travnja 1809 red je zabranjen na teritoriju Konfederacije, a oni vitezovi koji nisu u vojskama suprostavljenim Napoleonu obeštećeni su od novih vladara i Marienthal je sada pao pod vlast kralja Wurtemberga. Jedina preostala područja nalazila su se u Austriji sačinjene od tri "komanderija" kao i u Južnom Tirolu osam " komanderija".
komanderija u Frankfurtu na Majni je ugašena a " komanderije" u Prusiji i Šleziji su preuzeli Prusi preko sekularizacijske komisije 12 prosinca 1810. Unatoč molbi reda Bečki kongres iz 1815 je odbio vratiti bilo koji posjed reda izgubljen u posljednjih 12 godina.

Odluka o načinu postupanja s Redom je odgođena sve do 20 veljače 1826 kada je car Franjo I pitao Metternicha treba li redu vratiti autonomiju na području obnovljene Austrijske države. U tom trenu je red imao samo četiri viteza i Velikog meštra i trebalo je hitno obnoviti red ili ga ugasiti. Dekretom od 8 ožujka 1834 car je vratio Redu sva prava koja je dobio mirom iz Presburga ukidajući ograničenja uvedena dekretom od 17 veljače 1806. Red je tada proglašen za " Autonomnu, religioznu i vojnu instituciju " pod direktnom zaštitom cara.

Red je imao samo jednu klasu vitezova koji su morali dokazati da pripadaju Njemačkom ili Austrijskom plemstvu, trebalo je dokazati unazad 200 godina, te praktični vjernici Rimske crkve. Ova klasa se dijelila na Velike zapovjednike ( ukinuti reformom od 24 travnja 1872 ), Velike "glavešine" ( sory ne mogu nać bolji izraz ), Zapovjednike i Vitezove. Vitezovi su morali biti religiozni, morali su slušati vođe Reda i držati se statuta. Slijedeća reforma od 13 srpnja 1865 uvela je "Počasne vitezove" koji su morali dokazati plemstvo samo po očevoj liniji i imali su malo modificirani križ na tunici, Veliki meštar je i dalje bio član carske kuće a ako ga carska kuća nije mogla dfati netko tko joj je rodbinski najbliži.

Car koji nije branio Red od Napoleona Franjo I ,u svakom slučaju je bio zaslužan za obnovu reda, umro je 3 ožujka 1835, a Veliki meštar točno mjesec kasnije. Za Velikog meštra izabran je sada Nadvojvoda Maximilian od Austrije ( 1782-1863 ) brat vojvode od Modene koji je unovačen u Red 1801 i postao punopravni član 1804. Novi car Ferdinand I donio je dekret kojim potvrđuje privilegije reda donesene od njegovih prethodnika kao i Statut iz 1606 koji se ne kosi s Austrijskim zakonima. Redu je dana kontrola nad posjedima i financijama, bio je neovisan o politici. 1855 nakon više od dva stoljeća uvedena je institucija "Službenice bolnice Svete Marije iz Jeruzalema" ili " Sestre Teutonskog reda" te im je Veliki meštar dao nekoliko kuća na upotrebu. Iako je bio vojni red Red je sada uglavnom vodio brigu o liječenju u ratovima ( osiguravali ambulante i bolnice ), dobrotvornim radom itd. Za vrijeme Maximiliana red je ponovno ojačao duhovni rad, primljena 44 svećenika za vrijeme njegova mandata. Mnoge kuće koje su pripadale redu su obnovljene a on sam je oporučno ostavio Redu 800 000 florina za rad "sestara" kao i 370 000 za Teutonske svećenike.

To be continued


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!
:top:

I.L
15.10.2003., 14:02
Legion kaže:


Nadam se da bude više neko od svih tih silnih fanova WW2 nekaj više i napisao;)

I.L. toćan broj artiljerijskih oruđa koja su tukla Berlin se razlikuje od autora do autora. Od nekoliko desetaka tisuća, pa sve do nekoliko stotina tisuća. Ak ti znaš "točnu" brojku pa iznesi ju.


Kako sam ja saznao... 22 000 (dvadest dvije tisuće) topova, haubica i lansera kaćuša... ne računaju se pješačka oružja... dakle samo... teški kalibar.

Sad, je li to točno... ne znam. Ali po onome kako je Berlin (i tada veliki grad) izgledao...:(

I.L
15.10.2003., 14:09
kumek kaže:


Ova stvar mijenja iz osnove podmornicko ratovanje. Podmornice naoruzane ovakvim projektilima ce vise voditi bitku slicnu dog-fightu u avijaciji nego ovome sada. Ukoliko naprave velike rakete koje imaju veliki domet i nuklearnu glavu jednostavno ispale raketu na oko 150 km od obale, raketa prodje kroz vodu i pred obalom izleti van i tresne u cilj. Ne pomaze vise nikakav sistem za rano uzbunjivanje i pucanje laserima na interkontinentalne rakete koje imaju dug put kroz atmosferu.

Za kraj malo i teorije zavjere. Postoje ljudi koji vjeruju da je Kursk zapravo bio pogodjen takvim oruzjem jer je kod testiranja nesto krenulo lose. Objavljeno je da je jos u proljece 1998 pacificka ruska flota krenula u testiranje nove verzije projektila, veceg dometa i mnogo brzeg.


:top: :top:

Jako dobar post!

Potaknuo me opet razmisliti o riječima jednog od najgenijalnijih ruskih izumitelja i znanstvenika. Koji je još u eri razvoja svemirskog programa... kad su sve oči bile uprte u nadmoć u orbiti, kazao: "Svijetom će vladati onaj tko bude vladao dubinama oceana..."!

I.L
15.10.2003., 14:23
Rusi već, mislim dvije godine uvode... (a uvodit će još sve do 2010 god.) nove interkontinentalne rakete, oznake TOPLA-5.

Te rakete su najmodernije i najrazornije što je do sad ljudski um stvorio. Mogu nositi 8. 10. ili 12 bojevih glava. Koje se samoispaljuju s glavne rakete nosača... još visoko u orbiti... i svaka posebnom putanjom juri k jednom cilju... ali - navođene satelitom... bez obzira na trenutnu poziciju - aktiviraju se u istoj tisućinki sekunde. Dakle... ako lete na neki veliki grad... programirane su... za sve... opcije... jedna treba pogoditi neki vojni podzemni hangar... probiti pet metara armiranog betona i dva kata zgrade iznad... druga treba 'šišnuti' u luku... u vodi na dubini od 20 metara se aktivirati... treća - udaljena 20 milja od tog mjesta... mora se aktivirati u zraku na visini od 2 km. četvrta pogađa zapadni fio grada 15 milja odatle... udarom u vojni kompleks... peta pogađa zračnu luku i aktivira se na 500 metara iznad... (da bi efekat uništenja bio potpun...) i sad... svi udarni valovi se sudaraju... i stvaraju supertlak... nezamislive snage... te... opet se odbijajući ruše sve ... što postoji na površini... razvijajući strahovitu temparaturu.

Ovo oružje je isprobano na poligonu... u Rusiji... u manjem omjeru... naravno... i s manjim bojevim glavama... od grada kojeg bi takav projketil sa 12 bojevih glava pogodio... (recimo bilo koji veliki grad svijeta) ostao bi samo ... pepeo...

A TOPLA 5 ne leti klasičnom balističkom putanjom. nego puno nižom... jer je stalno pogonjena raketnim motorima... tj- pet stupnjeva. A na bilo koju točku zemaljske kugle, stiže za manje od pola sata... A do Europe (iz europskog dijela Rusije) za 5- 7 minuta.

Bojeve glave rakete... tako su podešene... da se 'okinu' u trenutku kad će udarni valovi biti najefikasniji pri sudaru - jednog s drugim...

Ove rakete su - skupe... i Rusi ih uvode ... dio po dio... umjesto onih koje su prije imali. I trebat će da ih sve promijene, otprilike do 2010 ili 2012 godine. A tada bi bile u operativnoj upotrebi do 2030 godine.

lappino
15.10.2003., 21:16
Evo malo o fortifikacijama...
"Ingridstellung" was the part of the German line of defense against possible Allied invasion of the Balkans, which started to take shape in 1944. The main line was called "Alpine Fortress" ("Alpenfestung"), and its part between towns of Pivka, Knezak, Masun, Mt. Milonja (1098 m) - in Slovenia - and Rijeka (Fiume) was called "Ingrid". It was using already existing "Zone di Resistenza" of Italo-Yugoslav border, which were additionaly strengthened, using local labor. Since the Balkans were considered to be "the soft belly of German Europe", this line was prepared to offer the Allied visitors a warm welcome, probably nothing short of the one they received at the Omaha beach."
As a secondary, "pre-Ingrid" line for the defence of the area of Fiume (Rijeka) – Sušak, the Germans used the preexisting positions on Yugoslav side of the former Italo-Yugoslav border, a number of them already arranged for all-round defence, this feature being handy when the enemy was advancing from the opposite side to the one those positions were initially designed to defend. This Yugoslav "Rupnik" line, which started to take shape in 1937., went along the border:
..."At the beginning of WW2 (in Yugoslavia it was April 6th 1941., the day of Axis forces attack), the fortified positions on the Italian front stretched along the line Žirovnica – Ratitovec – Blegoš – Ljubljanski Vrh – Cerknica – Crni Vrh – Mt. Kamenjak – Plase (near Sušak – Rijeka)."
Of course, of this line only the part from Mt. Crni Vrh near Klana to Mt. Kamenjak and Plase can be considered "pre-Ingrid".
This is what Yugoslav historian Uroš Kostić says in his "Liberation of Istria, Slovenian Littoral and Trieste in 1945." (Military Institute, Belgrade, 1978.):
..."Using the terrain that favoured the defendants, especially old Italian and Yugoslav fortifications, German 97th Armee Corps organized its defence along three consecutive (parallel) defence lines:
"... third, and the strongest one, (the main defence line) was so-called "Ingrid" line. It basically consisted of strong ex-italian border fortifications, built as permanent fortifications, with large number of new, both German and Italian fortifications of semi-permanent and field type. It stretched along the line north-south, starting from Mt. Snježnik (Monte Nevoso, 1796 m), Železna Vrata pass (1247 m), source of Rečina (Eneo) river, and along its right coast towards Fiume. The strongest forts were situated in the areas of Klana, and on the heights above Rečina river on Mt. Luban (499 m), especially on S. Caterina hill above Fiume.


Main thing is:
The "Ingrid" line, which started to take shape in 1943., after the capitulation of Italy, for the purpose of defence of these territories against possible Allied invasion, was a part of a bigger line called "Alpenfestung". The name "Ingrid" goes only for the defence line that went from north to south, along following points:
- Mt. Snježnik (Monte Nevoso, 1796 m)
- Gumanac
- Železna Vrata pass (1247 m)
- Klana
- Studena
- source of Rečina (Eneo) river
- Mt. Luban (499 m)
- Mt. Veli Vrh
- Mt. S. Caterina.

gabal
16.10.2003., 09:24
Imao sam užasno puno posla oko faksova tako da sam tek sada uspio sjesti i napisati par redaka.
Kako su se izgleda svi odlučili baciti na neke dugotrajne serije i ja ću pridonijeti ovom topicu u tom smislu. Pisat ću vam o :

FILIPU II. ŠPANJOLSKOM ali prije nego što se bacim na Filipa i njegov lik i djelo, napisat ću uvod u tadašnje političke prilike u Europi koja je tada izgledala nekako ovako:

http://www.rootsweb.com/~wggerman/map/images/charlesvempire.jpg


Nakon ujedinjenja 1479. Španjolska je započela svoj razvoj do moćne europske sile. Tome su pridonijela velika zemljopisna otkrića kada ona postupno stvara svoje kolonijalno carstvo, postavši u tome prva sila Europe.

1516. na španjolsko prijestolje dolazi Karlo I., prvi Habsburgovac na tom prijestolju. Za njegova vladanja Španjolska širi svoje posjede na Tunis, Meksiko i Peru, tako da je od Španjolske stvorio moćno svjetsko carstvo.

1519. nasljeđuje Maksimilijana I. na carskom prijestolju kao Karlo V., on je bio energičan vladar koji je bio prisiljen voditi mnogobrojne ratove što je iscrpilo državnu blagajnu i dovelo do zaduženja kod talijanskih bankara. Repovi ovih ratova osjetiti će se i duboko u vladavini Filipa II. Između ostalih, Karlo je ratovao sa francuskim kraljem Franjom I., Osmanskim carstvom, njemačkim protestantskim knezovima pa čak i s papom. 1556. odlučio se pošto je bio već jako bolestan, star i onemoćao da preda svojim nasljednicima na upravu svoje veliko carstvo. Donesena je odluka o razdvajanju Habsburških loza tako da je austrijske nasljedne zemlje prepustio svom mlađem bratu Ferdinandu I. (koji će kasnije postati i hrvatski kralj) a Španjolsku, Nizozemsku i posjede u Italiji svome sinu Filipu II.

Za to vrijeme u Engleskoj se radi vjerskih pitanja stvaraju prave povijesne drame. Henrik VIII., engleski kralj iz dinastije Tudor, prihvaća reformaciju i uspostavlja englesku nacionalnu crkvu (anglicizam) , neovisnu o papi. Nakon kratke vladavine maloljetnog Edwarda VI. na prijestolje dolazi Mary I., gorljiva katolkinja, ponovo vraća katoličku vjeru u zemlju pomalo nasilnim metodama koje su joj i priskrbile nadimak Krvava Mary. Njena kratkotrajna i krvava vladavina završava 1558 kada na prijestolje dolazi Elizabeta I. koja uvodi vjersku snošljivost i slobodu vjeroispovijesti. Za njene vladavine, Engleska doživljava procvat i stvara najmoćniju mornaricu na svijetu. Upravo ta mornarica je postala temelj budućeg britanskog Imperija.

I Francuska se u to doba centralizira tako da rate moć kraljeva. Francuska je sa svih strana okružena habsburškim posjedima tako da stalno spletkari i vodi ratove protiv nje. U 16. stoljeću unutrašnji sukobi između katolika i hugenota potresaju Francusku, vode se hugenotski ratovi a sve to kulminira masakrom na Bartolomejsku noć, pokoljem hugenota u predvečerje kraljevskog vjenčanja. Ratovi završavaju kompromisom – kralj postaje hugenot Henrik IV. Burbonski ali uz uvjet da pređe na katoličanstvo.

Kao što se vidi, politička scena Europe u to vrijeme bila je iznimno turbulentna a prodor Osmanskog carstva na Istok donio je novu silu na koju se moralo računati, osobito u Sredozemnom bazenu. Nijedna država u to doba nije imala nadmoć nad drugima nego se je stalno održavala ravnoteža sila.


Toliko od mene za ovaj put, sutra idem na terensku nastavu pa me neće biti tjedan dana. Nastavak dakle krajem idučeg tjedna.

Monahan
16.10.2003., 10:46
NOVO DOBA

Da bi zadovoljio dosta zahtjeva za služenjem u Redu njegov naslijednik " Hoch und Deutschmeister " nadvojvoda Wilhelm ( 1863-1894, primljen u Red 1846 ) uveo je posebnu kategoriju "Marijinih vitezova i dama" ukazom od 26. ožujka 1871. Marijini vitezovi i dame nisu bili puni članovi Reda ali im je bilo omogućeno da nose varijaciju originalnog križa na tunikama. U osnovi ova kategorija je bila namjenjena katoličkom plemstvu dvojne monarhije ali je reformom od 20. studenog 1880 data mogućnost pristupanja katolicima bilo koje nacionalnosti. Bulom Pape Pia IX "Pia sodalitia" od 14 srpnja 1871 potvrđena su stara pravila i statut kao i novouvedene reforme. Papa Leon XIII dozvolio je 16. ožujka 1886 buduće reforme u Statutu izglasane od strane Skupštine Reda 7. svibnja 1886 i potvrđene od strane cara 23. svibnja 1886. Ovim promjenama su članovi Reda koji pristupaju obavezni dati samo "jednostavne" zavjete, ali stari članovi Reda nisu oslobođeni datih zavjeta u prošlosti. Ovo je značilo da vitez mora dati tri religiozna zavjeta, pošto nisu trajni može napustiti Red, i može se oženiti. Ovo se nije naravno odnosilo na svećenike Reda, ali je za "sestre" jer zbog njihovog rada u vanjskom svijetu kao učiteljice, bolničarke i sl. mogle su jelte zaljubiti se i eto, data im je mogućnost časnog odstupa iz Reda. 1886 Red je imao, osim glavešina, osamnaest vitezova s "zavjetom", od kojih četvorica s "jednostavnim" zavjetom, jednog novaka, dvadeset i jednog počasnog viteza, više od tisuću i trista Marijinih vitezova, sedamdeset dva svećenika kao i dvije stotine i šesnaest sestara.

Tijekom druge polovine devetnaestog i prve dvije decenije dvadesetog stoljeća Red je igrao aktivnu ulogu u Austrijskom društvenom životu, posebno u Austrijskoj Šleziji i Tirolu. Sa školama i bolnicama pod njihovom paskom služili su lokalnom pučanstvu, i važnu bolničarsku ulogu u ratnim vremenima. Prvi svjetski rat doveo je do pada monarhije. Mržnja prema Habsburzima u novoj Austrijskoj republici kao i Mađarskoj i Čehoslovačkoj uključivala je i Teutonski red. Prijetnja boljševizmom i jačanje antikatoličanstva te želja za uništenjem demokratskih tradicija bila je velika prijetnja Redu. Nastavak reda sa starim statutima više nije bio moguć, a posjedi reda slično kao i posjedi Habsburga su konfiscirani od strane nove republike. Red je bio neovisan po kanonskom pravu kao autonomna religiozna institucija i nije mogao biti smatran dijelom Habsburškog nasljeđa i zbog samoe svoje prošlosti.

Zadnji Habsburški Veliki meštar nadvojvoda Eugen sada u egzilu, dobrovoljno je odstupio pred Papom 1923 s tog mjesta. Za nasljednika je izabran Norbert Klein, svećenik i bivši biskup Brna. Predstavnici Read i Austrijska vlada su sada mogli pristupiti pregovorima i na kraju unatoč otporima prevagnulo je mišljenje da je to ipak religiozna institucija. Sveta stolica je zadužila Hilarion Feldera da ispita prigovore protiv Reda. Prigovori su odbačeni i donesena su nova pravila. Konstituitani su kao Fratres domus hospitalis sanctae Mariae Teutonicorum in Jerusalem i Papa je potvrdio nova pravila Reda 27. studenog 1929.

Nova pravila Reda rekonstruiralia su ga kao čisto religijski Red sastavljen od svećenika i časnih sestara kojima je na čelu "Hoch und Deutschmeisteren" uvijek svećenik koji uživa biskupska prava i pravo na " pileolus violaceus " ( ljubičastu kapu ). Da bi izbjegli ovisnost o lokalnim Ordinarijatima sada je Red stavljen direktno pod Svetu stolicu. Red je podijeljen na tri kategorije: "braća", "sestre", "familiares".
Braća se dijele u dvije kategorije. Svećenici i klerici (Klerikalerbrüder) koji su dali trajne zavjete nakon trogodišnjeg "stažiranja" i laici koji su dali osnovni zavjet na period od šest godina. Sestre daju trajni zavjet nakon "stžiranja" od pet godina. "Familiares" su svećenici ili laici ( katolici ) koji svoj red u Redu obavljaju kroz molitve ili dobrotvorni rad. Dijele se na dvije kategorije. Prvu čine Počasni vitezovi kojih je mali broj ( trenutno devet uglavnom visoki crkveni dužnosnici ili članovi kraljevskih kuća ) koji imaju visok društveni položaj te se angažiraju u radu Reda. Druga kategorija su Marijini vitezovi kojih ima uobičajeno oko tri stotine i pedeset, koji su praktični katolici, imaju zaduženja vezana za rad Reda te najčešće i financijski pomažu rad Reda.

Učinci Reformacije i strogo pravilo da samo rimokatolici mogu biti članovi stavilo je Red pod Austrijski nadzor. Ali vojničke tradicije reda štuju se naročito u Prusiji gdje je 1813 uveden kao najviše odlikovanje Željezni križ po uzoru na križ Reda. Prusi su povijest Reda ugradili u svoju vojnu tradiciju pa ispada da je jedna čisto protestantska država nastala na tradicijama katoličkog vojnog Reda. Ovo tradiciju su kasnije prekinuli nacisti koji su nakon okupacije Austrije aktom zabranili rad Reda ( 6 rujan 1938 ) jer su ga smatrali naslijeđem Habsburga. U okupiranoj Čehoslovačkoj naredne godine su također zabranili rad u Moravskoj. Samo su kuće i bolnice u dijelovima stare Juge i Južnog Tirola nastavile djelovati. Nacisti motivirani idejom Himlera ustanovljuju vlastiti "Teutonski red" kao najveću nagradu u Trećem Rajhu. Primljeno je deset članova uključujući Reinhard Heydricha i nekoliko drugih ratnih zločinaca. Ne treba ni spominjati da to nije imalo nikakve veze s stvarnim Redom. Istovremeno dok su progonili svećenike pripadnike Reda, progonili su i Pruske plemiće koji su uglavnom bili potomci Teutonskih vitezova prešlih na protestantizam zbog raznih urota protiv Hitlera.

Imovina Reda u Austriji je vraćena poslije rata. U ČSSR-u im nije vraćeno ništa ali Red pomalo širi djelovanje na Njemačku. Vraćena im je predreformatorski stožer u Beču u kojoj žive uglavnom sestre kojima u skladu s katoličkom tradicijom upravlja svećenik. Imaju vlastitu bolnicu u Friesachu u Austriji, starački dom u Kelnu kao i brojne aktiviste u raznim drugim sličnim ustanovama. Trenutni " Hochmeister" izabran 1988 je Dr Arnold Wieland bivši provincijal Talijanske braće. Red je sada podijeljen u provincije: Austrijska, Talijanska, Slovenska, Njemačka, Moravska ( Češka ). "Familijaresi" su podijeljeni u tri područja ( Njemačka, Austrija i Južni Tirol ) i dvije komanderije Rim i Altenbiesen (Belgija).

Simbol Reda je crni latinski križ s bijelim obrubom. Počasni vitezovi imaju kacige s bijelim i crnim perjem, Marijini vitezovi imaju obični omotan bijelo crnom vrpcom.

The end



Evo Legion ja sam izvršio svoje obećanje. Kao što vidiš Teutonci nemaju one mistike koja prati Templare. Ipak je to Germanska preciznost i upornost pa se ekipa održala i do danas. Sada ću malo uzeti slobodno da u miru pročitam Guderiana do kraja.

Gabal "ubijaš" me u pojam tim svojim sličicama.:D

Imperatore gdje si? Nisi valjda abdicirao?:D


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!:top:

kumek
16.10.2003., 14:51
Aj da se ne prica jope samo o povijesti.


Novi ruski sustav za protuzracnu obranu koji se poceo uvoditi ima naziv S-400 Sa-20 Triumph.
To je nova generacija razvijena na temelju S-300 PMU Sa-10 Grumble.
Jedna od verzija S-300 je slavno pokazana na Jarunu ali samo lanseri. Nikad nisu dosli radari i upravljacko vozilo, a nisam siguran niti da su rakete bile u njima.
Glavna razlika je u dometu i brzini rakete kad ga se usporedjuje s S-300.
S-300 ima domet oko 150 km dok S-400 ima oko 400 km tj moze i iza horizonta i to zbog samo-navodece glave, a uz to je i satelitski upravljiva. Brzina rakete je velika i ide do 4800 ms. Postoje dvije razlicite rakete. Velika koja jos nema oznake (koja ima taj veliki domet) i manja (9M96).
Ta manja raketa je znacajno manja i laksa od rakete koja se koristi u S-300 (ZUR 48N6Ye) i ima domet oko 120 km.
Rakete imaju glavu s aktivnim navodjenjem i vjerojatnost pogotka je oko 0.9 za upravljivi zrakoplov (pilot) tj 0.8 za recimo rakete i sl.
Raketa moze manevrirati do visine od 35 km i trpjeti do 20 g sto dozvoljava uporabu protiv balistickih projektila (svih osim strategijskih). Raketa djeluje od 5 m do 30 km visine.
Ono kaj cini ruske protu-avionske rakete posebnima je odlican sustav vektorskog potiska. To je zapravo upravljiva mlaznica motora koja olaksava manevriranje. Slican sustav imaju neki ruski avioni kao recimo noviji suhoji, pa zato i mogu napraviti manevar kobra gdje se svaki drugi avion srusi uslijed prevlacenja ili stallinga.
To je revolucionarno i zato im nema premca u raketama. Ruska raketa R-73 (zrak-zrak) se ne moze izmanevrirati nakon kaj je ispaljena na drugi avion. To i jest razlog velike vjerojatnosti pogotka s prvom raketom ruskih raketa. Amerikanci takodjer rade na tome i mislim da zadnji eksperimantalni avioni takodjer imaju vektorski potisak (sto rusi u raketama zrak - zrak imaju jos od valjda 80-ih).
Sustav Triumph moze upravljati i starijim sustavima tako da ce prijelaz na novi sustav bezbolan i mogu se ispaljivati rakete razlicite namjene sto je unikatno jer spara hrpu love i nisu potrebni paralelni sustavi.
Testiranje triumpha je pocelo pocetkom 1999 na poligonu Kapustin Yar

Sinbad
16.10.2003., 19:00
Što znate o simbolima Waffen SS divizija i jedinica. Navodno su bili pomno smišljani i dodjeljivani i bili su uglavnom inspirirani starom germanskom mitologijom.

Legion
16.10.2003., 22:59
Kumek-a kaj znaš o S-600?

To čudo navodno može skidati čak i artiljerijska zrna?

Waffen SS-eh to je jedna jako duga prića koju ću nastojati isprićati jednom prilikom.

Cijela ta organizacija je bila inspirana Nordijskom mitologijom ali o tome više kad završim s revolucijom-a to je još bome jako daleko, ako neko želi o tome govoriti, samo naprijed.

Nego Zond-gdje su te zraćne bitke?

Idem sad napisati nekaj o Goebbelsu-ako mi ovaj jebeni server dozvoli. Iza 12 opasno šteka

Zond
16.10.2003., 23:17
Ovaj vikend obećavam!!!! Ovaj tjedan sam na predavanjima bio od 8 do 8 , doma bi prespavao kao u hotelu, umoram sam ko stoka :( .

kumek
17.10.2003., 08:45
Legion kaže:
Kumek-a kaj znaš o S-600?

To čudo navodno može skidati čak i artiljerijska zrna?



O tome nist ne znam, ovo kaj sam napisao je u upotrebi i nedavno testirano.
Cuo sam za neki novi sustav kodnog imena mist ali nisam nist nasel poblize o tome.
S-400 o kojem sam pisal cak nema niti na sluzbenim stranicama tvrtke koja ga proizvodi.

Legion
17.10.2003., 09:54
A ja o tome čitao negdje prije dve-tri godine u Hrvatskom vojniku.
Kažu, da su čak prodali i Amerima nekoliko tih sustava, ali-naravno, ne najnoviju verziju. Cijena-prava sitnica.
Lanser sa sve skupa 60 raketa, radar i ostalo kaj uz to ide, 600 mil dolara:eek:

A sada stavljamo no kaj sam jučer navećer bezuspješno pokušavao postat.

I još nešto. domet mu je svega oko (govorim po sjećanju) 7 km, ali je tako precizan da - kako rekoh može skidati čak i artiljerijska zrna sve do kalibra 105.

Legion
17.10.2003., 10:13
Za sada samo jedna zanimljiva i bome smiješna crtica koju pokupih iz knjige The Goebbels diaries-The last days, od Trevor-Ropera, inaće odličnog poznavatelja te problematike, koji je između ostalog napisao, meni osobno najzanimljiviju knjigu o WW2-Posljedni dani Hitlera

Naime-nakon svog poznatog: Dali želite totalni rat govora, održanog 18.02.1943. kao Gaulieter Berlina naređuje zatvaranje svih luksuznih i skupih restorana. Taj ga je potez, sasvim razumljivo, doveo u sukob se Goringom, koji je bio čest gost i patron jednog od najboljih, i vjerovatno najpoznatijeg restorana u Berlinu-Horcher's-a. Goring je nastaojao da isključi restoran iz, kako je rekao tog: "ludog Gobbelsovog propisa", i postavio je stražu pred ulaz.
Na to je Goebbels organizirao "spontane" demonstracije, prilikom kojih su prozori restorana bili porazbijani. I nakon mnogo prepucavnja, restoran je na kraju ipak zatvoren.

No dečko se malo zajebao u timingu, jer je u to vrijeme, skupa sa Speerom želio skinuti Bormmanna sa položaja prvog do velikog šefa, te sebe-između ostalog, postaviti za ministra vanjskih poslova, a za sve to trebala mu je i Gornigova pomoć (premda ga nije mogao smisliti i često je govorio protiv njega, od toga kako je svojom ljenošću i nezainteresiranošću uništio Luftwaffe, pa do kritike njegovog oblaćenja, prevelikog hedonizma i sl.).

Nekoliko tjedana nakon incidenta, restoran je opet otvoren ali ovaj put kao klub Luftwaffea:D , i odjedamput je poćeo hvaliti i zagovarati Goeringa.
No dotle niti Bormman nije sjedio skršetnih ruku, već je Goringu pokloni 6 miliuna maraka iz partijske blagajne. Tako je Goring ponovo zapao u samodovoljnu letargiju iz koje se, kako kaže Speer "probudio tek u Nurbergu".


Još jedan mali primjer onoga o čemu sam već pisao, kako su nacistički glavešine bili međusobno na ratnoj nozi, kak je svaki samo gledao na sebe, svoje probitke i svoje uske interese, kako nikakve međusobne suradnje niti koordinacije nije bilo. Samo rivalstvo, nepovjerenje i borba za položaje, što je sve doprinjelo da se danas, hvala Bogu, ne pozdravljamo sa Heil:D


A on se sjetio-u suglasnosti sa novom taktikom svoje propagande, ili ti "apsolutna istina" (ovo apsolutna moramo ipak uzeti sa malom rezervom), proglasiti 3 dana sjećanja na Staljingrad. Uoastalom tada je Njemačkom narodu po prvi put iznjeta potpuna istina o nekom porazu (doduše prije toga ih baš i nisu imali mnogo) i iznjeti svi razmjeri katastrofe koja je zadesila Wehrmacht u Staljingradu.

U ta tri dana, prvog dana i zadnjeg dana, na jednu minutu je stao kompletni promet u njemačkoj, a sva kina, kazališta i sl. mjesta zabave su bila zatvorena.

Tada dolazi do još nekoliko radikalnih zaokreta u Njemčakoj propagandi. Urednicima svih novina je zabranjeno da objavljuju karikature i stipove u kojima se u posprdnom i omalovažavačkom tonu piše o neprijatelju, i da ga prikazuju slabijim nego što to on ustavi jest, a i sam Gobbels se okrenuo onoj prokušanoj Winstonovoj taktici :krv, znoj i suze. Jebi ga, prilike su ga na to natjerale, a i dani brzih pobjeda su prošli, pa se trebalo okrenuti sasvim novoj taktici, te mobilizaciji ljudskih, i čisto fizikčkih a i duhovnih resursa.
On se zalagao čak i za novačenje žena.

Sinbad
17.10.2003., 10:15
Storija o Waffen SS-u:

Waffen SS je bila jedna vrlo zanimljiva vojna organizacija. Osnovana je sredinom 30-ih godina kao mala zaštitna jedinica njemačkog fuhrera, vjerovatno nakon razbijanja nepočudnih SA odreda. Do kraja ratna je narasla na vojnu silu od preko 600 tisuća ljudi, i nosila je velik dio tereta obrane posrnulog njemačkog carstava. U početku WSS-u su se mogli pridružiti samo Njemci, ali kako je tokom rata došlo do nestašice ljudstva bilo je dopušteno pristupanje i pripadnicima ostalih europskih naroda.

Bili su poznati po svojoj fanatičnosti u borbi, ali isto tako i po nedisciplini, pa i po nedostatku osnovne vojne naobrazbe, čega su se osobito grozili generali Wermachta. Najbolji primjer za to je bio zapovjednik prve WSS divizije LSSAH Sepp Dietrich. Opisivali su ga kao čovjeka u najmanju ruku smanjene inteligencije. Neki general Wermachta čijeg imena se trenutno ne mogu sjetiti je rekao da je on potpuni idot koji nije mogao shvatiti položaj svojih i neprijateljskih jedinica na karti ni nakon 20-minutnog objašnjavanja. Međutim svoje ljude je gotovo redovito prvi vodio u juriš sa golemom žarom i borbenošču. Sama pomisao kod neprijatelja na WSS je uljevala strah u kosti.

Tokom rata WSS je imao nekoliko elitinih dobro popunjenih divizija i hrpu manjih više ili manje motiviranih za borbu.
Elitne divizije su bile:LSSAH(tjeleni čuvari Adolfa Hitlera), Das Reich, Totenkopf, Viking. Postojao je i niz manjih opskurnih, gotovo smiješnih jedinica poput:indijske jedinice Azad Hind koja je imala oko 300 pripadnika i sastojala se od zarobljenih Indijaca britanskih vojnika koji su odlučili prijeći na Njemačku stranu, zatim albanske divizije Skenderbeg, američke George Washington, tu bi mogli ubrojiti i nama dobro poznatu bosansku Handžar diviziju koja je ipak za razliku od prethodnih imala neku borbenu gotovost. Poslije rata su kružile priče da su vojnici Crvene armije u Berlinu našli tijela preko tisuću mrtvih Tibetanaca u uniformama.
Mislim ta priča nije dokazana, ali je vrlo moguća pošto znamo da je SS pokazivao naklonost različitim okultnim vjerovanjima i egzotičnim religijama. Najbolji primjer za to je sam vođa SS Himmler.

Toliko za sada.

Monahan
17.10.2003., 11:02
Evo popisa svih Waffen SS jedinica.

1st SS-panzer Division Leibstandarte "Adolf Hitler"
2nd SS-panzer Division "Das Reich"
3rd SS-panzer Division "Totenkopf"
4th SS-Panzergrenadier-Division "Polizei"
5th SS-panzer Division "Wiking"
6th SS-Gebirgs Division "Nord"
7th SS-Freiwilligen-Gebirgs Division "Prinz Eugen"
8th SS-kavallerie Division "Florian geyer"
9thSS-panzer Division "Hohenstaufen"
10th SS-panzer Division "Frundsberg"
11thSS-Freiwilligen-Panzergrenadier-Division "Nordland"
12th SS-panzer Division "Hitlerjugend"
13th Waffen-Gebirgs Division der SS "Handschar" (kroatische nr.1)
14th Waffen-Grenadier Division der SS (ukranische nr 1)
15th Waffen-Grenadier Division der SS (lettische nr 1)
16th SS-Panzergrenadier Division "Reichsführer SS"
17th SS-Panzergrenadier Division "Götz von Berlichingen"
18th SS- Freiwilligen-Panzergrenadier-Division "Horst Wessel"
19th Waffen-Grenadier Division der SS ( lettische nr 2)
20th Waffen-Grenadier Division der SS (estnishce nr 1)
21st Waffen-Gebirgs Division der SS "Skanderbeg"
22nd Freiwilligen-kavallerie Division der SS "Maria Theresa"
23rdWaffen-Gebirgs Division der SS "Kama" (kroatische nr. 2)
24th SS-Gebirgs Division "Karstjäger"
25th Waffen-Grenadier Division der SS ( ungarische nr 1) "Hunyadi"
26th Waffen-Grenadier Division der SS ( ungarische nr 2) "Hungaria"
27th SS- Freiwilligen-Panzergrenadier-Division "Langemarck"
28th SS- Freiwilligen-Panzergrenadier-Division "Wallonien"
29th Waffen-Grenadier Division der SS (russische nr 1)
29th Waffen-Grenadier Division der SS ( italianische nr 1)
30th Waffen-Grenadier Division der SS (weiss ruthenische nr 1)
31st SS-Freiwilligen-Grenadier Division
32nd SS-Freiwilligen-Grenadier Division "30 januar"
33rd Freiwilligen-Grenadier Division der SS (ungarische nr 3)
33rd Waffen-Grenadier Division der SS "Charlemagne"
34th Waffen-Grenadier Division der SS "Landstorm Nederland"
35th SS-Polizei Grenadier Division
36th Waffen-Grenadier Division der SS "Dirlewanger"
37th SS-Freiwilligen-Kavallerie Division "Lutzow"
38th SS Panzergrenadier Division "Nibelungen"

Opis svake kao i ostalih Njemačkih jedinica tijekom Drugog svjetskog rata na stranici

http://www.eliteforces.freewire.co.uk/


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!

:top:

SPQR
17.10.2003., 11:07
Pozdravlja vas sve iz Čakovca magister (militium) oceanologije :)


Stojte mi svi dobro

Monahan
17.10.2003., 11:52
SPQR kaže:
Pozdravlja vas sve iz Čakovca magister (militium) oceanologije :)


Stojte mi svi dobro

Vidim ja polažeš ti ronjenje u Muri :D


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!:top:

Legion
17.10.2003., 12:50
SPQR-čestitam.

Simbade-e jesi me našo. Sada kad bi morao štrebati ti mi pišeš o Waffen SS-u :D, ali pokušat ću biti što kraći

Nekoliko stvari koje si iznio baš i nisu potpuno točne. Sam SS-kao mala skupina Hitlerovih tjelesnih ćuvara nastao je 1925, a Waffen SS je formalno ustanovljen 1933, premda će tek 40 u Francuskoj pokazati svoju pravu snagu.

Nadalje-bilo je dosta Divizija koje su pokazivale zavidnu hrabrost, izdržljivost te borbenu spremnost a nisi ih naveo. Ovdje bih na prvom mjestu istaknuo 12 SS Panzer diviziju Hitler Jugend o kojoj je već bilo nešto rijeći, 7. diviziju Princ Eugen-doduše oni jesi radili gande pizdarije ali su se bome i pošteno borili, 9. Panzer divizija Hohenstaufe, 23. Panzergrenadier divizija Nederland a bome ih ima još

Pojedine jedinice jesu činile zločine kao LSAH u Nizozemskoj- streljao vojnike koji su se predavali, a tom prilikom je najebao i zapovjednik Njemačkih padobranaca General Kurt Student, koji je izašao na prozor vidjeti kaj se to događa i dobio "zalutali" metak u glavu-koji ga ipak nije ubio. Hitler Jugend je isto tako pobio zarobljenike, ali, imali su i svojih svijetlih trenutaka, kao kad su dozvolili Britancima da pokupe svoje mrtve i ranjene kod Caena, Totenkopf je također rokao britanske zarobljenike ili poznata zvjerstva Hanđar i Prinz Eugen divizije također. No u globalu, možemo reći da nisu radili ništa veće pizdarije nego bilo koja oružana formacija u WW2.

U početku su kriteriji za prijam u Waffen SS stvarno bili visoki i išli su do takvih detalja da kandidati nisu smjeli imati niti jednu plombu, i morali su dokazati svoje Arijevsko podrijetlo u zadnjih 5 generacija.
Stoga su prve divizije bile sastavljene isključivo od Njemačkih građana i Volksdeutschera. Kasnije je bila dodljeljivana titula “počasnog Nijemca” :D svakome ko se želo prijaviti u Waffen.
O njihovoj zavidnom borbenom moralu nema baš nikakve dvojbe. Uostalom oni su bili bolje opremljeni od regularne vojske, i služili su kao tzv. “vatrogasne postrojbe” gdje got je bila najžešća frka. No dosta sad o tome. Bolje da se uhvatim revolucije, i završim kaj sam obećao-a onda krećemo sa jednom detaljnom serijom napisa o Waffen SS-u.

Monahan
17.10.2003., 16:23
Evo opet me j**u s dugim ostajanjem. Razumijem ja njih ipak su izbori pred vratima. Ipak kavica i cigaretica nisu sporne.

Imperatore tek sam sad shvatio da si ti magistar (militium). Pa prvo primi ispriku što to nisam ranije shvatio a zatim moje iskrene čestitke.

:s :s :s

Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!:top:

Legion
17.10.2003., 17:40
Magistreeeeee, sad bi nas mogao skupiti i otfurati na neku Janjetinu i vinčeko, te naravno-žene lakog morala, da zalijemo tvoju magistraturu-bolje nego registraturu :D

REVOLUCIJA III


Prije svega da nekaj velim od prvom ruskom «revolucijonarnom» pokretu-Dekabristima. Ruski plemići liberalnih ideja digli su oružani ustanak protiv carizma 1825 godine. Pod utjecajem zapadnjačkih ideja postali su protivnici despotizma, kmetizma, te tzv. Arakčejevštine -ime dobilo po Alekseju Andrejeviču Akračejevu, ruskom generalu i ministru obrane, te predsjedniku vojnog odjela Državnog vijeća, koji je imao velik utjecaj na formiranje kako vanjske tako i unutarnje ruske politike, a uz njega se vežu pojave policijske samovolje, grubog militarizma, progona svake slobodne misli, špijuniranja i sl. Cilj im je bio ukidanje kmetstva i ustavna monarhija. Od 1818 nalaze se u nekoliko tajnih društava, a prvo je raspušteno zog nepomiralijvosti dviju struja, jer su jedni željeli revolucionarnu-direktnu akciju, a drugi imali mnogo umjerenije poglede.
Zbog svog porijekla nisu shvaćali važnost oslonca na šire društvene slojeve i smatrali su da je za prevrat dovoljna revolucionarna vojska.
Za dan otpočinjanja ustanka izabrali su 14. prosinac 1825, dan prisege senatora i članova Državnog vijeća pred Carem Nikolajem I u Petrogradu. Na dogovoreno mjesto-Senatski trg stigao je samo dio vojske u kojoj su Dekabristi zauzimali vodeće položaje, a nije se čak pojavio niti knez Trubeckoj, izabran za «diktatora» ustanka. Dekabristi nisu imali nikakav precizan plan, bili su kolebljivi, niti su krenuli sa ikakvim odlučnim mjerama-a tak se bome ne diže revolucija. Nikolaj I je imao dovoljno vremena da sakupi mnogobrojniju, sebi vjernu vojsku koja je otvorila vatru na Dekabriste i na mnogobrojni narod koji im se pridružio. Ustanici su bili potisnuti na smrznutu Nevu, i mnogi su se utopili pod ledom koji je pucao. Tako je slomljen ustanak u Petrogradu. Vrlo brzo nakon toga skršen je i ustanak u Ukrajini a istaknuti dekabristički vođe osuđeni na vješala ili poslani u progonstvo u Sibir. Tako se, neslavno, završio prvi ustanak protiv carizma, nakon stihijskih i povremenih pobuna seljaka-kmetova.

Nakon oslobođenja mužika, dolazi do mnogobrojnih i mogli bi reći velikih promjena u sudstvu i upravi, te izbornom sustavu ali s time vas neću previše zamarati. Ustvari, uopće vas neću s tim zamarati :D. No ipak da kažem koju o školstvu i vojsci.
1864 donesen je zakon o osnovnim i srednjim školama te izmjenjen raniji zakon o sveučilištima, zapravo-tek od tada možemo govoriti o organizaciji nižeg i srednjeg školstva u Rusiji. 1877 postoji 8 sveučilišta sa oko 6 000 studenata.

Nešto kasnije, 1874 donesen je Zakon o vojsci: Uvedena je opća vojna obveza za sve muškarce starije od 20 godina-između obveznika se kockom određuju oni koji će rok stvarno služiti tj. dok se ne popuni potreban broj vojnika koji je u mirnodobsko vrijeme iznosio oko 1/3 obveznika. Dužina vojnog roka je trajala zavisno od završene škole. Od 6 godina za one bez osnovne škole, do 6 mjeseci za vojnike koji su završili fakultet. Nakon odsluženja vojnog roka, obveznici su 9 godina u pričuvi, a potom, do 40 god. starosti u pripadaju jedinicama narodne obrane.

Mislim da sam se za danas, ma kaj za danas-bar za cijeli vikend, dosta napisao na nemreš bilivit.

Pozdrav, i svima nama preko vikenda želim mnogo dobre i kavlitetne zabave, alkohola, mladih i zgodnih djevojaka i naravno-sexa.
Živi i zdravi, te vesli mi bili.

Chili
17.10.2003., 17:44
Isuse kolki post!!!:eek: To se meni rijetko desava.A bas sam ga mislila procitat,al neda mi se.Ajd Leg nabaci mi kakvu kurz verziju!

Legion
18.10.2003., 10:54
Ovo je tebi dugaćak post:eek: . To je bome čisti prosjek. DA vidiš kak tek izgleda kad se Monahan, ili SPQR il pak Gabal raspišu:top:

Ak nemožeš pročitat niti ovak "dugačak" post ko moj zadnji-bolje da niti ne dolaziš ovdje;) :D

SPQR
19.10.2003., 16:36
Zahvaljujem na čestitkama!

Što se tiče pićenca mislim da mi slafkec još duguje gajbu pive. Stoga, ovlašćujem te Legion kao moga utjerivača duga da poduzmeš odgovarajuće mjere više ili manje u skladu sa zakonom kako bi se ti i ostali dio frajerskog iz Zg okrijepio u moje ime :).


Stojte mi dobro

Zond
20.10.2003., 21:18
E sad se nahebali :D , nije Nürnberg ali je isto zanimljvo, neka vrsta ruskih komandosa ,posto ja nemam vremena biti lektor i prevoditelj cisti copypaste, malo je podugacko ali vjerujte ISPLATI SE!!! (inace nemojte sad papaq on kopira)

Pozdrav svim east front frikovima ma gdje bili. :top: MALO NAS JE AL SMO GOVNA :B

Dakle , prvi dio :

OMSBON - Independent Special Purpose Motorized Brigade
On the night of 30 July 1943, the residents of the town Osipovichi were awakened by an explosion of extraordinary force, followed soon after by a second detonation. Liquid fuel storage tanks were burning and exploding at the railroad station. The flames were spreading to neighboring trains carrying Tiger tanks and aircraft bombs. A gigantic fire storm hurled the barrels of fuel and bombs skyward. The fire spread over to the station building. Soon, only blackened walls remained. In panic, the fascists mistook the conflagration for an air attack, and reported to Berlin that the Russians were bombing the station intensely. Only later did the Germans determine that the station and trains with tanks, petroleum products, and aircraft bombs had been destroyed as a result of sabotage. The Nazi command especially felt this significant blow at that time, during the days of the terrible battles for the Kursk bulge. The operation had one unforeseen result: on the night of the explosions, the security force of a concentration camp located near Osipovichi ran away in fright during the bombing, while its prisoners- the Russians, Byelorussians, Poles, Hungarians, Czechs, and Bulgarians- found themselves set free, and linked up with the partisans. This is only one of the countless examples of the skillful activities of the fighting men of the Independent Special Purpose Motorized Rifle Brigade [otdel'naya motostrel'kovaya brigada osobogo naznacheniya- OMSBON] of the NKVD, a special formation of the Soviet Armed Forces, which made its own contribution to the victory over fascist Germany. The existing literature about OMSBON and its men, as a rule, is devoted either to the combat actions of a certain detachment or special group, or to one of the heroes of the brigade. To date, there has not been a sufficiently complete investigation of its story as a whole. This outline is an attempt briefly to generalize the brigade's history.

On 29 June 1941, the Central Committee of the Communist Party and the Sovnarkom of the USSR issued a directive to party and soviet organs concerning the development of the countrywide struggle against the fascist invaders. The directive contained a program for the organization and conduct of partisan and underground activities in temporarily occupied territories. But the formation of a special group of NKVD detachments designated primarily for reconnaissance and diversionary activities in fascist rear areas had already begun in Moscow on 27 June 1941. In September 1941, two brigades were created from the personnel of the group. These brigades were later reformed into two regiments, and subsequently were brought together in OMSBON. The brigade operated throughout the entire war under this designation (with the exception of the period from the fall of 1943 to the beginning of 1944, when it was called the Independent Special Purpose Detachment [Otdel'nyy otryad osobogo naznacheniya]). The brigade had the following missions:assistance in the development of the mass partisan movement; aid to the party-soviet underground; thorough reconnaissance; discovery of the plans of the fascist command; aid to the Red Army by means of reconnaissance, diversionary, and combat activities; spreading of disorganization in the fascist rear; counterintelligence operations; and acts of retribution against Nazi executioners or traitors to the Soviet Motherland.
The formation of the brigade was begun at the end of June 1941, at the Dynamo stadium in Moscow. Brigade commander P. M. Bogdanov exercised immediate supervision of this matter. The special designation of the brigade implied increased demands on personnel. The commanders had to have experience in military and Chekist work, including the partisan struggle and the underground. People absolutely devoted to the Motherland, steadfast, courageous, resolute, capable of independent action in complex situations, physically hardened and tough, were included in the brigade. Workers of the NKVD central apparatus and instructors and students of the NKVD Central School and Higher Border Troops School became the core of the brigade. In 1941-42, more than 1,500 communists, many of whom were veterans of the October Revolution and civil war, were sent to the brigade by party-political workers. In June 1941, the Central Committee of the Komsomol adopted the resolution "Concerning mobilization of Komsomol members into the forces of the special group under the auspices of the NKVD of the USSR". Workers of the 1st Moscow Clock, Moscow Automobile, and 1st State Bearing Factories, and of other enterprises of the capital city, and approximately 800 Komsomol members from fourteen areas of the RSFSR also joined OMSBON. The currently well-known writer Z. I. Voskresenskaya aided the Central Committee of the Komsomol in the formation of the brigade.
More than 800 athletes, selected by the central councils of the volunteer sports societies "Dynamo", "Spartak", "Lokomotiv", and others joined the brigade. Among them were merited masters and masters of sports, trainers, USSR champions, European champions, and world champions: track and field brothers S. I. and G. I. Znamenskiy, skater A. K. Kapchinskiy, boxers N. F. Korolev and S. S. Shcherbakov, wrestler G. D. Pyl'nov, skier L. V. Kulakova, rower A. M. Dolgushin, members of the "Minsk Dynamo" soccer team, 150 students and instructors of the Central State Institute of Physical Culture, as well as students of Moscow Historical-Archival, Leather Processing, Mining, Machine Tool, and Medical Institutes, and the Institute of History, Philosophy, and Literature (MIFLI). Political maturity distinguished the soldiers of the "company of philosophers", as the subunit where the men of the philosophy institute served was named in jest. They were a reliable support to commanders and political workers at the front and during the accomplishment of special tasks. More than 300 women, who became agents, radio operators, and nurses entered into OMSBON, as did several hundred volunteers from the ranks of anti-fascist political emigres: the Spaniards, Bulgarians, Germans, Austrians, Poles, Czechs, Serbs, French, Yugoslavs, and Hungarians, who made up the international battalion of the brigade.
The brigade was reinforced with personnel throughout the course of the war. Its total strength exceeded 10,500. From October 1941, its commander was Colonel M. F. Orlov; its first commissar was Major A. A. Maksimov, later A. S. Maysuradze, who was a deputy of the Supreme Soviet of the USSR; the chief of the political department was Lt. Col. L. A. Studnikov. OMSBON consisted of a headquarters, two motorized rifle regiments , medical and parachute service, schools (junior leadership, radio operator, and demolitions instructor), and an aviation section. Independent detachments were formed from its personnel for operations at the front (up to 1000-1200 soldiers), and as well special detachments (from 30 to 100 soldiers) and special groups (from 3 to 10 men) for activities in the enemy rear.
The program of combat training included instruction in firing from various types of weapons, combat tactics, topography, orientation skills, demolitions skills, hand-to-hand combat, unarmed self defense, parachuting, radio communications, automobile and motorcycle driving, and first aid. Special attention was devoted to survival skills and the struggle in the austere partisan environment, and the ability to operate alone.Much time was given to physical hardening of the soldiers. The training of junior leaders, demolition instructors (534 demolition instructor specialists and 5,255 demolition specialists were trained), parachutists (more than 3,000 persons were trained in parachute skills) , radio operators, and mine specialists was organized.
The insertion of OMSBON special detachments into the enemy rear was accomplished by pilots of the 101st Long Range Aviation Regiment, commanded by Hero of the Soviet Union V. S. Grizodubova [female]. They executed landings at partisan airfields, transferred wounded soldiers, women and children, German documents captured by agents and underground agents, and captured German officers to Moscow. It was normal for the pilots of this regiment and the OMSBON aviation detachment to make a flight across the front line of 1,000 kilometers or more. The radio school and the communications company trained male and female radio operators for the maintenance of radio communications with the Center and front headquarters, and performance of independent tasks. Thus, a former student of the history department of MIFLI, radio operator G. N. Yefimova, performed missions over the course of a year in fascist-occupied Novorossiysk.

Zond
20.10.2003., 21:20
Ajme fakat ima toga, ako ima mazohista ovdje tko to cita recite, mogu ja to i prekinut? :)

SPQR
21.10.2003., 19:06
O ANTIČKOJ DACIJI (DANAŠNJOJ RUMUNJSKOJ) I DAČANIMA (I. dio)



Između 2500 i 2000 godine B.C. Indo –Europska plemena migrirala su iz stepa sjeverno od Crnog mora prema centralnoj i zapadnoj Europi. Došljaci su postupno asimilirali lokalno stanovništvo i nametnuli svoj jezik. Postupnim procesom došlo je do separacije i individualizacije među Indo – Europljanima, te nastaju prvi nama poznati europski narodi – Grci, Italici, Kelti, Germani i Iliri. Od 9. stoljeća B.C. (početak željeznog doba) na Karpatsko – dunavskom području javljaju se Dačani.

Kod starih autora (Grka) često se na području današnje Rumunjske spominju Geti. Danas se smatra da je to drugo ime istog naroda (dakle Dačana). Dačane je kao narod činilo više plemena. Antički povijesničar Claudios Ptolemaios spominje ih 12. Današnja istraživanja ukazuju na prisustvo slijedećih značajnijih plemena:
APULI (živjeli su u centralnoj Transilvaniji, središte im je bilo grad Piatra Craivii, rimski Apulum)
BURIDAVENSES (sjeverna Moldavija, središte Buridava)
COSTOBOCI (sjeverna i sjeveroistočna Dacija sve do Ukrajine)
CARPI (istočno od Karpata i zapadno od rijeke Dnjestra, vjerovatno su dali ime planinskom lancu Karpata)
CALIPIZI (između rijeka Dnjestra i Buga)
CROBOBIZI I TRIZI (Dobruđa)
TYRAGETAE (ušće rijeke Dnjestar)
SUCI (ušće rijeke Olt, središte Sucidava)

Spominju se još PREDAVENSES, BIEPHI, ALBOCENSES, SALDENSES (Banat i Crisana), RATACENSES, POTULATENSES, KEIASIGI (Transilvanija), CAUCOENSES, SIENSES, PIEPHIGI (Moldavija i istočna Muntenija). Smatra se da je samo ime Dačani za cijeli narod proisteklo iz imena snažnog plemena koje je naseljavalo sjevero – zapadnu Daciju.

U razvoju Dačana kao naroda bitnu ulogu odigrala invazija Skita u prvoj polovici prvog tisućljeća B.C. Skiti su došli iz područja sjeverno od Kaspijskog jezera, te su dominirali na teritoriju sjeverno od Dunava nekoliko stoljeća podloživši Dačane svojoj vlasti. Dva su bitna momenta vezana uz Skite: Skiti su upoznali Dačane s metalurgijom, posebice željezom i njegovom obradom (po nekima obrada željeza je Dačanima došla iz dva smjera – sa Balkana, te od skitskog plemena Cimerijanaca – KONAN J ); drugi važan faktor je širenje Dačana pod skitskim udarom na sjever, zapad i jug. Ekspanzija Dačana u tim pravcima odvijala se između 900 – 500 B.C.

Prvi pisani dokaz o Dačanima daje Herodot opisujući ekspediciju perzijskog kralja Darija I protiv Skita na Dunavu. Dačani ili Geti kako ih Herodot zove pružili se otpor perzijskoj invaziji, no bezuspješno.

Nakon Skita u obalnom području Dacije od 7. stoljeća B.C. prisutni su Grci koji osnivaju više kolonija: OLBIA (ušće rijeke Bug), TYRAS (ušče rijeke Dnjestar), HISTRIA, TOMIS, CALLATIS (sva tri u Dobruđi), ODESSOS, APOLLONIA, DIONYSOPOLIS (današnja Bugarska). Između starosjedilaca i Grka razvija se živa trgovina, a tada se Dačani vjerovatno po prvi put upoznaju sa novcem i keramikom. Kolonije su uglavnom živjele u miru sa okolnim stanovništvom, no znali su izbijati i ratovi. U većini slučajeva kolonije su plaćale novac skitskim kraljevima ili lokalnim plemenskim starješinama kako bi ih se ostavilo na miru.

335. godine B.C. sam Aleksandar je ratovao na Dunavu protiv Geta koji su podigli vojsku od 10000 pješaka i 4000 konjanika kako bi se pokušali obraniti od Makedonaca (bezuspješno). Nakon što je zauzeo jedan grad 6 km sjeverno od Dunava, Aleksandar se vratio kući sa popriličnim plijenom što svjedoči o bogatstvu Geta.

Prvi poznati kralj Geto – Dačana bio je Dromihetes kojeg se spominje u svezi sa Lisimahom, jednim od Aleksandrovih nasljednika koji je dobio Traciju na upravu. Lisimah je htio proširiti svoje kraljevstvo sjeverno od Dunava, te se upleo u rat sa Dromihetesom. Dromihetes je također imao razloga za rat, jer je želio povrat nekih utvrda južno od Dunava koji je Dačanima oduzeo Lisimah. Došlo je do nekoliko bitaka, u svim je pobjedu odnio Dromihetes. Oko 300 B.C. u jednoj od tih bitaka čak je i zarobio Lisimahovog sina Agatoclesa, te ga je tretirao u zarobljeništvu sa poštovanjem, a potom ga je vratio ocu nadajući se da će tako napokon Lisimah popustiti njegovim zahtjevima. No Lisimah je bio tvrdoglav te je navalio 292 B.C. sa velikom vojskom ponovo na Dačane. Makedonska armija prešla je Dunav, no ubrzo je počela patiti od gladi i žeđi (Geti su provodili politiku «spaljene zemlje»), te je na kraju sam Lisimah i većina njegove vojske opkoljena i zarobljena. Opet se Dromihetes pokazao velikodušnim tretirajući Lisimaha kao kralja (protivno željama svog naroda koji je htio vidjeti oholog Makedonca mrtvim). Napokon je Lisimah popustio, vratio Dačanima utvrde, te postao njihov prijatelj davši čak Dromihetesu za ženu jednu od svojih kćeri.

Oko 300. B.C. započinje migracija Kelta na područje koje su naseljavali Dačani. Keltima se u invaziji pridružilo i pleme Bastarna. Dačani su vodili mnoge bitke protiv napadača, te su napokon sklopili mir i sudjelovali u nekim od pljačkaških ekspedicija Kelta na Balkanskom poluotoku. Između 3. i 1. stoljeća B.C. spominju se slijedeći Geto – Dačanski kraljevi: ZALMODEGICOS i RHEMAXOS (Dobruđa), te OROLES (u Transilvaniji, pobjednik nad Bastarnima).

No od sredine drugog stoljeća B.C. nova se opasnost počela nadzirati za Dačane. Rimljani 148. godine B.C. uništavaju Makedonsko kraljevstvo i uskoro ga pretvaraju u svoju provinciju, a daljnjim širenjem početkom prvog stoljeća A.D. izbijaju u širokom frontu na Dunav stvarajući nekoliko provincija (MOESIA oko 15. A.D., PANONIA 9 A.D.).


Stojte mi dobro

SPQR
22.10.2003., 11:11
Ken je pitao za neke linkove na netu u svezi Krizarskih ratova:

http://www.medievalcrusades.com/index.html

http://tatumweb.com/churchrodent/terms/crusades.htm?azl_m=books&azl_Go.x=10&azl_Go.y=10&azl_t=Crusades

PREPORUCUJEM DONJI
http://www.1upinfo.com/encyclopedia/C/Crusades-first-crusade.html


Dječji križarski rat

http://www.historyhouse.com/in_history/childrens_crusade/



Eto, stoj mi dobro

major tom
22.10.2003., 22:53
boze...

major tom
22.10.2003., 22:55
boze...svaka cast decki i curice:top:

Ken
23.10.2003., 20:52
hvala SPQR bađ mi je to trebalo..!
sada,čitajući tvoj post....pročitah opet tvoje ime i sjetih se da sutra imam latinski... :flop: ah život nije uvijek lijep...

pozdrav klinci i klinceze....

Legion
24.10.2003., 11:29
Kaje frajeri? Uspavali ste se nekaj?

Eto ja imao gadnog posla ovih dana, a i moram malo kulirat odlaske na net poradi prokletog i bezobraznog HT-a.

Revolucija br. IV dolazi vrlo uskoro-brže nego se uopće možete nadati:top:

Zond-još si ostao đužan onu zraćnu bitklu. Copy-paste ti i nije baš neka fora.:(


Znači Conan je ustvari Skit:top: . Daj još malo o tim Skitima:top:

SPQR
24.10.2003., 11:55
Pa u biti o Cimerijancima se ne zna puno. Zna se da su došli iz ruskih stepa, te da su ih u 8 ili 7. stoljeću B.C. apsorbirali Skiti. No originalno nisu bili skitsko pleme.

Evo dva linka

http://members.tripod.com/great-bulgaria/Central-Asian-Nomads-Unite/cimmeria/

http://www.livius.org/cg-cm/cimmerians/cimmerians.html

Našao sam da su Cimerijanci bili pješaci za razliku od Skita

http://en.wikipedia.org/wiki/Cimmerians


O Skitima

http://www.livius.org/sao-sd/scythians/scythians.html


Stoj mi dobro

bogeyman
24.10.2003., 11:58
Netko je pitao za kršćansku, antikršćansku i neutralnu verziju priče o križarima. Po onome što ja znam, ove zadnje dvije se priličito podudaraju. Preporučio bih ti dokumentarni serijal “Križari” koji je snimio montipajtonovac Terry Jones, bio je na HTV prije nekih 10-ak godina. Ako uspiješ kako doći do toga… Ja sam ga imao snimljenog na VHS-u ali sam nedavno s žalošću ustanovio da sam skoro sve prebrisao, ostala je samo jedna epizoda. :( Inače dosta je sličan onome što radi bivši mu kolega Michael Palin – sve zabavno i kroz zajebanciju a skroz zanimljivo & poučno.

SPQR
26.10.2003., 20:28
O ANTIČKOJ DACIJI (DANAŠNJOJ RUMUNJSKOJ) I DAČANIMA (II. dio)



DRUŠTVENI ŽIVOT, RELIGIJA, GOSPODARSTVO, UMJETNOST, ZNANOST


Obitelj je u Daciji bila osnova društva. Unutar obitelji muškarci su imali apsolutnu vlast. Dačani su bila visoki i snažni, te su nosili bradu. Uglavnom su bili monogamni, premda su neki plemenitaši i kraljevi imali i više žena. Žene su bili visoke, vitke i veoma lijepe.

Više obitelji činilo je seoske zajednice, a više seoskih zajednica pleme koje je obično imalo gradsko središte sa citadelom. Dačani nisu bili nomadi, u rat su išli samo muškarci (za razliku od Germana i Skita koji su u rat vodili cijelu obitelj) dok su žene, djeca i starci ostajali u selu.

Prema društvenom statusu muškarci su se djelili na COMATE ili CAPILLATE - obične ljude, te plemenitaše koji su se zvali TARABOSTES ili PILEATI. Samo plemenitaš je mogao postati vođa unije plemena, te eventualno kralj. U rat su plemenitaši išli jašući konje, te su se i na taj način razlikovali od običnog puka.

Dačani su živjeli u kućama okruglog, rektangularnog i poligonalog oblika, koje su u ravnicama bile napravljene od šiblja, drveta i gline, dok je u planinama kao građevni materijal korišteno drvo. Kuće su se sastojale od jedne ili dvije sobe, te su bile djelomično ukopane u teren. Kako bi se spriječila truljenje drva u kontaktu sa zemljom dosta je kuća napravljeno na kamenoj podlozi. Kuće plemenitaša imale su masivna vrata ornamentirana željeznim čavlima.

Religija Dačana vrtila se oko vrhovnog Boga Zalmoxisa (Gebeleizis) – predstavljenog kao čisto nebo bez oblaka ili munja koji narušavaju harmoniju. Većina je svetišta i hramova u Daciji bila stoga postavljena na planinama. Zalmoxis je bio oslobođeni rob (po Herodotu) koji je nakon što se vratio u Daciju počeo propovijedati da nakon smrti život ne prestaje već postoji mjesto na kojem umrla osoba nastavlja sretno živjeti. Kako bi «dokazao» svoju tvrdnju tri godine je Zalmoxis živio u podzemnim komorama, te su Dačani mislili da je mrtav. Nakon tri godine on se vratio među svoje sunarodnjake «dokazavši» im da je u pravu. Vezano uz Zalmoxisa kod Dačana se razvio kult besmrtnosti, te su u ratu Dačani pokazivali ludu hrabrost vjerujući u nastavak života na boljem mjestu. Također se razvio i ritual glasnika – oblik žrtvovanja. Jedan bi muškarac (nikako rob ili kriminalac, već častan čovjek) bio slučajno odabran svakih pet godina kao glasnik Zalmoxisu, te bačen u zrak kako bi pao na tri koplja, te tako dospio do Zalmoxisa i prenio mu poruke njegovog naroda. Po Strabonu Zalmoxis je boravio u Egiptu prije povratka u domovinu gdje se upoznao sa egipatskim vjerovanjima koje je onda u preinačenom obliku prenio sunarodnjacima postavši njihov vrhovni svećenik.

Premda je Zalmoxis bio glavno božanstvo Dačana, postojali su i drugi bogovi poput Bendis (grčka Artemida) – božice mjeseca i šuma osobito štovane kod žena, te boga rata koji je odgovarao grčkom Aresu u čiju su čast ponekad vršena žrtvovanja ratnih zarobljenika na oltaru Andesitskog Sunca koji se nalazio u planinama Orastie – političkom, ekonomskom, vojnom i duhovnom centru antičke država Dačana, smještenom između rijeka Strei, Mures i Sebes.

Osnovu gospodarstva u Daciji činila je zemljoradnja. Dačani su uzgajali žitarice, voće i vinovu lozu. Isto polje nisu kultivirali više od jedne godine, a pritom su koristili veliki broj poljoprivrednih alata izrađenih od bronce i željeza. Razvijeno je bilo i stočarstvo, posebice uzgoj goveda i ovaca. Neki grčki pisci Daciju zovu zemljom meda što očito govori da je pčelarstvo bilo veoma rašireno. Dačani su se bavili i ribolovom.

Obrada željeza u Daciji je bila dovedena na visoku razinu odgovarajuću onoj u Rimskom Carstvu između 1. stoljeća B.C. i 1. stoljeća A.D. što je umnogome doprinjelo razvoju dačanske civilizacije u tom periodu pod dvojicom velikih kraljeva, Burebistom i Decebalom. Centar obrade željeza bile su opet planine Orastie bogate željeznom rudom. U planinama Apuseni (zapadni Karpati) bila su u ono vrijeme velika ležišta zlata i srebra koja su također doprinosila snazi gospodarstva – od 4. stoljeća B.C. u Daciji se kuje srebrni novac, a od 2. stoljeća B.C. brončani novac.

Dačani su poznavali lončarsko kolo, te su izrađivali razne keramičke posude ukrašene različitim cvjetnim i geometrijskim oblicima.

Prisustvo novca, u početku grčkog, a kasnije i domaćeg porijekla umnogome je olakšavalo trgovinu. Dačani su izvozili žitarice, ribu, vosak, med, robove, krzna, sol i drvo. Uvozili su vino, maslinovo ulje i fini tekstil za svoje plemenitaše i kraljeve, te keramičko posuđe.

Stanovništvo Dacije se umjetnički izražavalo preko keramike izrađujući razne posude ukrašene brojnim motivima, a od zlata i srebra su također izrađivali razne predmete (npr. kacige) te nakit. Voljeli su i glazbu, te su često svećenici pjevali pjesme praćeni instrumentom koji je bio sličan današnjoj gitari.

Znanje je u Daciji bilo u rukama malog broja učenih ljudi, većinom svećenika. Oni su znali pisati koristeći se grčkim, a kasnije i latinskim pismom. Astronomija je bila razvijena, kao i medicina. Obavljane su složene kirurške operacije poput trepanacije (otvaranje lubanje u slučaju ozljede glave), a u liječenju su se koristili prirodni lijekovi dobiveni od trava i grmlja. Filozofija liječnika u Daciji je bila da se u slučaju bolesti uz tijelo uvijek mora istodobno liječiti i duša. Razvijena je bila i arhitektura. Građena su brojna svetišta i utvrde. Poznat je tzv. MURUS DACICUS tj. DAČANSKI ZID koji se gradio na slijedeći način: blokovi vapnenca postavljeni su perfektno jedan uz drugog u dva paralelna reda između kojih bi se onda nabacalo i sabilo malo kamenje i zemlja. Kako bi ispuna vršila pritisak na blokove vapnenca Dačani bi potom izbušili kanale u blokovima. Kanali su bili uži na ulaznom kraju, a širi na izlaznom kraju. U te kanale bi onda stavljali drvene trupce koji su onda držali zid. U toj tehnici Dačani su podigli zidove Blidarua, Piatra Rosie, te svoje prijestolnice Sarmizegetuse.

Zbog svega ovoga prethodno navedenog Rimljani krajem prvog stoljeća B.C. više nisu Dačane gledali kao barbare, već kao civilizirani narod.


Stojte mi dobro

Ken
27.10.2003., 21:04
bogeyman kaže:
Netko je pitao za kršćansku, antikršćansku i neutralnu verziju priče o križarima. Po onome što ja znam, ove zadnje dvije se priličito podudaraju. Preporučio bih ti dokumentarni serijal “Križari” koji je snimio montipajtonovac Terry Jones, bio je na HTV prije nekih 10-ak godina. Ako uspiješ kako doći do toga… Ja sam ga imao snimljenog na VHS-u ali sam nedavno s žalošću ustanovio da sam skoro sve prebrisao, ostala je samo jedna epizoda. :( Inače dosta je sličan onome što radi bivši mu kolega Michael Palin – sve zabavno i kroz zajebanciju a skroz zanimljivo & poučno.

istina,antikršćanska i neutralne se u većini stvari podudaraju...
najviše me je onako zapanjio dječji križarski rat.. ajme kakve su budale tada živjele na ovom svijetu.....:flop:

SPQR
28.10.2003., 19:44
O ANTIČKOJ DACIJI (DANAŠNJOJ RUMUNJSKOJ) I DAČANIMA (III. dio)



DAČANI PROTIV RIMA


1.stoljeće B.C. svjedočilo je nastanku snažne države Dačana. 82. godine B.C. Burebista je postao kralj u Daciji vladajući u početku područjem oko planina Orastie. U kratko vrijeme uz pomoć velikog svećenika Deceneua uspio je ujediniti sva plemena u Daciji stvorivši moćnu državu. Pri ujedinjenju se koristio diplomacijom i vojnom silom koja mu je bila ne raspolaganju, a ona nije bila mala i brojila je oko 200 000 ratnika, uglavnom lakog pješaštva.

Između 60 – 59. godine B.C. Burebista vodi uspješnu kampanju protiv Kelta koji su u to vrijeme prijetili Daciji sa sjeverozapada. Oko 55. godine B.C. pokorio je više grčkih gradova uzduž crnomorske obale (od grada Olbije do grada Apollonije) što je znatno ojačalo ekonomsku snagu države. Daljnjim kampanjama uzduž crnomorske obale potisnuo je Skite sve do rijeke Don. Oko 48. godine B.C. nakon što je porazio Kelte sjeverozapadno i jugozapadno od Dacije njegova država postigla je najveći opseg. Zapadne granice Burebistine države išle su srednjim tokom Dunava i Moravom, južne granice bile su na planini Balkan, sjeverne granice uzduž Sjevernih Karpata, a istočne granice na Crnom moru i rijeci Bug. U to vrijeme Burebista se osjećao toliko snažnim da je ponudio Pompeju pomoć u građanskom ratu protiv Cezara uz uvjet da Rimljani priznaju njegovu državu. No Pompej je bio poražen prije nego što je Burebistina vojske stigla. Ovo podržavanje Pompeja poprilično je razljutilo Cezara koji je namjeravao napasti Daciju (imao je suludu ideju da osvoji Partiju, te da potom krene u Sarmatiju sa svojim legijama, pokori skitska i sarmatska plemena ondje, a nakon toga krećući se uz crnomorsku obalu udari na Germane i Dačane sa leđa; u biti Cezar nije znao o kojim se udaljenostima radi, ubijen je neposredno prije početka pohoda na Partiju). Burebista je ubrzo nakon Cezarove smrti ubijen u zavjeri plemenitaša, a njegova se država raspala na 4, a kasnije na 5 kraljevina. Kelti i grčki gradovi prestali su prihvaćati autoritet države Dačana.

Deceneu je naslijedio Burebistu u vladanju centrom Dacije, području planina Orestie, nazvavši se kraljem, velikim svećenikom i vrhovnim sucem. U njegovo vrijeme sveta planina Kogaionon (1200 metara visoko brdo Gradistea) unutar planina Orestie postala je prijestolnica i mi je znamo kao grad Sarmizegetusa. Svoju prijestolnicu Deceneu je upotpunio izgradnjom nekoliko novih svetišta. Nakon Deceneua područjem oko Sarmizegetuse nastavili su vladati slijedeći kraljevi u nizu: Comosicus, Scorilo koji je vladao 40 godina i Duras koji je vladao u vrijeme rimske dinastije Flavijevaca poduzimajući protiv njih ekspedicije preko Dunava. Ostali poznati kraljevi koji su vladali ostalim dačanskim kraljevstvima bili su Dicomes (Burebistin rođak) koji je vladao područjem od Karpata do Dnjestra; Dapyx i Zyraxes u Dobruđi; Roles i Cotiso u Munteniji.

U prvom stoljeće nove ere Dacija je započela proces kulturne integracije u Rimski svijet. Rimski carevi smatrali su Dačane civiliziranim narodom, a Daciju bogatom zemljom. Gotovo cijelo prvo stoljeće vladao je kakav takav mir između dvije države sa granicom na Dunavu. No, za vladavine cara Domicijana Dačani su pod vodstvom kralja Durasa započeli sa intenzivnim upadima u rimske provincije Moesiju i Panoniju, od kojih je onaj zimi 85/86 godine A.D. bio najveći do tada. Dačani su odbačeni preko Dunava te car naređuje protuudar koji će naučiti Durasa i njegovu ekipu strahopoštovanju prema Rimu. Napad je bio slabo pripremljen (na brzinu) i loše vođen. Za zapovjednika je izabran prefekt pretorijanaca Cornelius Fuscus koji je sa sobom u Banat 86 A.D. poveo 5 - 6 legija (u to vrijeme na donjem Dunavu su bile 4, možda 5 legija: VII Claudia, V Macedonica, I Italica, V Alaudae, eventualno još i XI Claudia; oko 86 godine iz Britanije je povučena II Adiutrix prema Dunavu, a u isto vrijeme je iz Dalmacije na Dunav poslata i IV Flavija što vjerovatno ima veze sa Fuscusovom katastrofom) namjeravajući upasti u sam centar Dacije (planine Orastie) kroz poznata Željezna vrata (klanac). No kod Tapae blizu Željeznih vrata Dačani pod vodstvom plemenitaša iz jugozapadne Dacije imenom Diurpaneus hvataju rimsku vojsku snage 50 – 60 000 vojnika (legije plus auxilije) u klopku te uništavaju legiju V Alaudae (koja je bila udarna legija još Julija Cezara) zarobivši njene standarde, dok ostatak rimske vojske natjeravaju u bijeg. Sam Fuscus je izgubio život u bitki. Diurpaneus je nakon ove pobjede među Dačanima stekao status poluboga, te se Duras odriče prijestolja u korist Diurpaneusa koji uzima ime Decebalus što bi značilo «moćan, hrabar». Decebalus je zavladao manjom državom od Burebistine (protezala se između rijeka Tise i Sireta na zapadu, Dunava na jugu i Karpata na sjeveru) no bolje organiziranom i homogenijom. Zapovijedao je vojskom od 140 000 Dačana i oko 20000 saveznika.

Poraz kod Tapae bila je pljuska Rimljanima, možda i veća nego ona koju im je dao Arminije u Teutoburškoj šumi. No postojalo je jedno pravilo za Rimljane u to vrijeme, veoma često na Istoku u sukobima sa Partijom. Kad god bi rimske legije bile poražene, car bi potom poslao u pomoć svoje najbolje legije vođene najboljim generalima carstva koji bi potom pomno isplanirali napad te smrtonosno udarili. Tom smrtonosnom udaru puna dva stoljeća se nitko nije mogao suprotstaviti. 88. godine A.D. iskusni general Tettius Iulianus poveo je vojsku iste snage kao i Fuscus dvije godine prije istim putem u Daciju. Ponovo se vodila bitka kod Tapae no ovaj put je to bila velika rimska pobjeda (vrhovni svećenik Dacije, Vezina, jedva je izvukao živu glavu). Nakon te pobjede Rimljani nailaze na sistem utvrda koje je u području Orestie podigao još Burebista što im onemogućava daljnje lagano napredovanje. 89 godine iskorištavajući rimsku zaokupljenost Dacijom u Panoniju provaljuju Markomani i Sarmati (protiv njih će Domicijan voditi Dva Panonska rata, a 92. godine Sarmati su uništili još jednu legiju, XXI Rapax), a na Rajni je Saturnin pokušao izvesti puč koji bi njega proglasio carem. Okolnosti stoga tjeraju Domicijana na mir sa Decebalom (u pregovorima je sudjelovao Decebalov brat Diegis). Ugovorom je Domicijan pristao dati Dacebalu novac i vješte obrtnike koji će unaprijediti kraljevu državu, a zauzvrat je Decebal obećao da neće surađivati sa Germanima i Sarmatima koji su napadali Panoniju, te da neće sa njima stvarati saveze protiv Rima. Također je obećao da neće primati rimske vojne dezertere (jer bi to moglo unaprijediti Decebalovu vojsku što Rim nikako nije htio).

18. rujna 96. godine Domicijan je ubijen u uspjelom državnom udaru, te je za cara izabran stari senator bez vojničkog iskustva Marcus Cocceius Nerva. Njegov izbor legije nisu prihvatile sa velikim entuzijazmom, te se mudri Nerva odlučuje na nešto što će obilježiti idućih 85 godina carstva poznatih kao «Zlatno doba». Nerva odlučuje posiniti iskusnog vojnog zapovjednika Marcusa Ulpiusa Trajana koji se istakao sa nekoliko pobjeda protiv Germana u Panoniji. Ovaj čin biti će vodilja idućim carevima sve do Marka Aurelija koji će carstvo ostavljati u rukama najsposobnijeg ne gledajući pritom obiteljske interese. 97. godine Trajan je postao sucar Nervi, a nakon smrti Nerve 18. siječnja 98. godine apsolutni vladar Imperija.


Stojte mi dobro

Green Cherries
30.10.2003., 20:02
Legion mi je pricao o vama, dragi ljudi.Bila sam na putu i kuci sam se vratila jucer ujutro a citavu noc sam citala vase malo carstvo...nema se tu sto reci...vladari ste foruma...jako zanimljivo, saljivo i poucno...primite moje cestitke:top:

Evo jedno blago pitanje za vas...u cast Halloweena...kako je nastao? Poznato mi je par cinjenica ali zanima me opsirnija povijest.

Kakav google, u duducnosti samo navratim kod vas.

SPQR
31.10.2003., 08:21
Pozdrav Green Cherries!

Halloween (http://www.theholidayspot.com/halloween/history.htm)

Legion, nemam ja ništa protiv čitača, no nađi više nekoga tko je spreman nešto i napisati. Evo jedna stranica (http://arms.host.sk/tanks.htm) po tvom guštu.


Stojte mi dobro

CF
31.10.2003., 12:42
SPQR kaže:
Pozdrav Green Cherries!

Halloween (http://www.theholidayspot.com/halloween/history.htm)

Legion, nemam ja ništa protiv čitača, no nađi više nekoga tko je spreman nešto i napisati. Evo jedna stranica (http://arms.host.sk/tanks.htm) po tvom guštu.


Stojte mi dobro

i mene je zanimalo, baš kao i green..
hvala na linku, SPQR :)

Despite this connection with the Roman Church, the American version of Halloween Day celebration owes its origin to the ancient (pre-Christian) Druidic fire festival called "Samhain", celebrated by the Celts in Scotland, Wales and Ireland.

lappino
31.10.2003., 14:53
Za SPQR:
cool site o tenkovima!
Samo su svi ti podaci više kao reklama - nema onog najvažnijeg: kao se ponašaju u borbi, poslije koliko pogodaka (i u koje mjesto) RPG-om se zapale, kada im detonira borbeni komplet...
Je li tko čuo provjerenu informaciju o onome što li je spalilo onih par Abramsa u zadnjem ratu u Iraku?

Legion
01.11.2003., 09:03
Cool link, ali budući ja ipak više volim "staro željezo";) -eto definitivno najbolji tenkovski link u povijesti;) :D

http://achtungpanzer.com/profiles.htm
:s :s :s

SPQR-e, pa trudim se nać pisaće-al to izgleda da i nije tak lako.

gabal
02.11.2003., 01:06
Znam da debelo kasnim sa Filipom ali stvarno sam imao brdo posla na faksevima tako da nisam stigao ni prdnuti a kamoli pisati na forumu. Uglavnom, bolje ikad nego nikad - slijedi jedan kilometarski post:

Filipov otac Karlo V., bio je u doba kada se oženio najpoželjniji neženja Europe i već na glasu kao nepopravljivi ženskar. U tom trenutku već je imao jednu izvanbračnu kćer koja je bila plod njegove veze sa flamanskom sobaricom.
Iako su ga praktički preklinjali da oženi Mariju, kćer Henrika VIII., on se na koncu ipak odlučio za Izabelu, portugalsku princezu s kojom je već bio u rodbinskim odnosima. Mladi par se vjenčao 1526. u Sevilli a medeni mjesec proveli su u raskošnoj palači Alhambri. Kada je zahladilo, kraljevski par se povukao u Kastilju i upravo tu, u jednom od mnogobrojnih kastiljanskih dvoraca, rođen je princ Filip. Izabela je rađala 13 sati ali njen muž je ni na trenutak nije napuštao tijekom te muke.

Zanimljivo je da su sve takve ''medicinske'' zahvate kraljevi i kraljice obavljali usred raskošne dvorane sa što više svjetla i sa što više sudionika. Ovo nije bilo ograničeno samo na porode ili čupanje zubi već i na neke gadnije zahvate kao što je amputacija noge (u slučaju jednog austrijskog nadvojvode) . No, da se vratimo na temu…

Filip je rođen 21. Svibnja 1527. Oduševljeni otac je odmah pripremio veličanstvene priredbe, vatromete, častio je sve u birtiji… uglavnom, radio je sve one standardne gluposti koje očevi obično rade kada dobiju sina. Nakon 6 tjedana kada su se svi rastrijeznili, Filip je kršten. Kumovi su mu bili Kastiljski majordom, vojvoda od Bejara i Karlova starija sestra Eleanora, novopečena kraljica Francuske.
Ona je postala kraljica na temelju ugovora na kojeg je Karlo prisilio Francisa I. kojeg su njegovi vojnici zarobili u bitci kod Pavije. Kao osiguranje mira, morao je za ženu uzeti španjolsku princezu Eleanoru. No, ostatak ugovora uglavnom nije ispoštovao a njegov saveznik, papa Klement je izazivao Karlove postrojbe smještene u Milanu na što su oni sišli južnije i opljačkali Rim. Ova pljačka se dogodila taman u vrijeme Filipovog krštenja i bacila je ružnu sjenu na sretne događaje. Karlo je ubrzo morao otputovati radi boljeg upravljanja svojim brojnim posjedima, u Španjolsku se neće vratiti sve do 1533.


Filip se dosta rano vezao za majku koja je sa svojim krugom portugalskih služavki pružila malom Filipu jedini osjećaj obitelji koji je ikada imao. Nedugo prije Karlovog odlaska, Filip je dobio sestru Mariju prema kojoj je cijelog života osjećao veliku privrženost i ljubav.

Kada je navršio 6 godina, Filip je počeo primati obuku od učitelja Juana Martineza de Silicea, svećenika sa diplomama iz Pariza i Salamance. Ovaj je princa naučio čitati i pisati a kada je to svladao, za tutora je postavljen Juan de Zuniga. Negdje u ovo doba (1535), Filip dobija još jednu sestru – Juanu. Otac mu je zbog stalnih sukoba sa protestanskim prinčevima u Carstvu često bio odsutan i po više godina tako da je za Filipa uvijek predstavljao neku daleku figuru koju je iznimno poštovao i slušao je.

Od učenja se isticalo učenje latinskog i sviranje. Tada je po dvorovima bilo uobičajeno da prinčevi i princeze uče svirati neki instrument a Filip je za svoj instrument odabrao gitaru. Osim u sviranju, princ je najviše uživao u lovu te u viteškim turnirima koji su se tada redovno održavali inspirirani viteškim romanima.

1539. Izabela je oboljela a uskoro i doživjela spontani pobačaj. To je dodatno narušilo njeno ionako narušeno zdravlje te je umrla 1. Svibnja. Filip je bio još dosta mlad i teško ga je pogodila majčina smrt.

Od 1540, stanje u Europi je dodatno zakomplicirano velikim osmanskim osvajanjima pod sultanom Sulejmanom Veličanstvenim. Kršćanska vojska je gubila na kopnu ali na moru je situacija ipak bila nešto povoljnija. Iako su gusari pod vodstvom Khair al – Din Barbarosse i Draguta napadali kršćansko brodovlje iz svoji baza u Sjevernoj Africi, Karlo je ostvario veliku pobjedu osvajanjem utvrda La Goletta i Tunis 1535. Sličnu akciju planirao je 1541 s ciljem osvajanja ključnih utvrda u Alžiru ali je oluja koja je teško oštetila brodovlje koje je vodio Andrea Doria pomrsila Karlove planove.

U dobi od 15 godina, otac ga je zaručio za portugalsku princezu Mariju i počeo ga ozbiljnije pripremati za vladarsku ulogu koja mu je bila namijenjena. Princ je dobio svoje vlastito kućanstvo koje je vodio uz pomoć Zunige. Broj ljudi koju su bili u njegovoj službi obično je bio oko 110 ljudi a za održavanje kućanstva trošio je 32,000 dukata godišnje (oko 1/8 kraljevog proračuna za kućanstvo). Filip se hranio poprilično jednolično – puno mesa, kruha, jaja i piletine. Dva puta na tjedan jeo je salatu i envidije a jednom na tjedan voće (lubenice, jabuke kruške) a za piće se služilo vino. Kada je boravio u Nizozemskoj pio je pivo iako mu nije bilo baš previše drago ali zanimljivo je, nikada nije jeo ribu.

U to doba, počeo je pratiti oca na njegovim službenim putovanjima a na jednom takvom putovanju prvi put se preobukao i tajno išuljao da bi uživao u noćnom životu. Kasnijih godina, ovo je redovito radio. Kada je Karlo opet odlazio u Carstvo, ostavio je za svoga sina upute (Instructiones) koje sadrže zanimljive savjete. Karlo potiče Filipa da uči jezike a osobito latinsku jer će naslijediti veliko carstvo u kojem se govori raznim jezicima i u tome će mu latinski biti od velike pomoći. Karlo je također namjestio savjetnike Filipu da budu stariji i zreli ljudi jer on više nije dijete i treba se početi ponašati kao odrastao čovjek. Karlo upozorava Filipa da kada se uskoro oženi, ne smije se previše odati užicima jer to dovodi do iscrpljenja tijela i duha a može dovesti do neplodnosti pa čak i do smrti. U svemu treba biti umjeren :D (govori čovjek koji je imao na desetke ljubavnica i bar osmero priznate vanbračne djece).
1543. oženio se za Mariju Portugalsku.http://www.britishmint.com/gold_coin_queen_portugal.jpg Dan prije vjenčanja se je prerušio i otišao vidjeti svoju buduću ženu bez da je ona znala da je promatra. Nakon odlaska oca za Njemačku, Filip je preuzeo na sebe i svoje savjetnika posao upravljanja Kastiljom i Aragonom. Iako je to tada bila puno jednostavniji posao jer je sustav bio manje birokratiziran, posao je ipak bio težak i uključivao je stalno natezanje s Cortesima (saborima) oko ubiranja poreza za Karlove vječne ratove.

Karlo je iako je bio udaljen od sina, održavao stalnu prepisku s njim i s njegovim tutorom i savjetnikom Zunigom. Zanimljivo je da je savjetovao Zunigi da ograniči vrijeme koje mladi bračni par provodi zajedno kao i da bi bilo dobro kada bi Princ spavao u nekom drugom dvorcu da se ne bi previše vezali jedno uz drugo. Cilj ovoga je bilo da se Filip usredotoči na državničke poslove a ionako se činilo da Filip nije tolio zaljubljen u svoju mladu kao što se to možda moglo očekivati. Ova hladnoča mogla se i očekivati u ugovornom braku dvoje mladih ljudi. No, čak i da je njihova ljubav imala šansi, to se prekinulo Marijinom smrću prilikom poroda njihova sina Don Carlosa 1545.
Filip je u svojoj 18 godini već bio otac i udovac te nasljednik španjolske krune.

gabal
02.11.2003., 01:08
Za ovu sliku gore nisam siuguran je li to ta Marija ali sam je stavio jer nisam našao ni jednu drugu.

SPQR
02.11.2003., 20:45
O ANTIČKOJ DACIJI (DANAŠNJOJ RUMUNJSKOJ) I DAČANIMA (IV. dio)


TRAJANOVI RATOVI I RIMSKA PROVINCIJA DACIJA



Trajanov dolazak na vlast obilježio je promjenu u rimskoj vanjskoj politici. Od cara Tiberija Rim se uglavnom oslanjao na diplomaciju u rješavanju problema, te se carstvo širilo anektiranjem vazalnih kraljevina (uglavnom na Istoku), a ratom je jedino osvojena Britanija za cara Klaudija I, te neka područja u Germaniji (Agri decumates). Zbog intenzivne trgovine sa Indijom i Kinom carstvo je konstantno bilo u trgovinskom deficitu (znatno više su uvozili nego izvozili), a i Domicijanovi ratovi protiv Dačana, Markomana, Kvada i Jaziga bez konkretne dobiti doveli su carstvo na rub bankrota. Takvo je bilo stanje koje je Trajan zatekao kad je stupio na prijestolje.

Trajan je bio dobar vojnik. Proslavio se u Domicijanovim Panonskim ratovima, te je jasno uvidio kako takvi ratovi bez konkretnog rezultata samo štete carstvu cijedeći i ovako ozbiljno uzdrmanu ekonomiju. Trebalo je na neki način pacificirati Dunav, te spriječiti formiranje barbarskih koalicija. Rješenje se nametalo samo od sebe – potrebno je pacificirati Daciju te tako umetnuti klin između Germana koji su živjeli u Panoniji i Sarmata koji su živjeli uz obalu Crnog mora. Dacija je sama nudila povod za rat. Decebalus je u zadnjih 10 godina od potpisivanja mira sa Domicijanom prekršio sve odredbe ugovora – primio je rimske dezertere koji su obučavali njegovu vojsku i opskrbili ga vojnim mašinama (koje je koristio u obrani svojih gradova), a također je sklopio proturimski savez sa plemenima Bastarnae i Roxolani. Trajan je imao na umu i ogromno bogatstvo Daciji koji bi se moglo upotrijebiti u rimsku korist u slučaju da se Dacija pokori ili postane vazalna država.

Nakon trogodišnjih priprema Trajan je u Moesiji i Panoniji zimi 100/101 A.D. grupirao 1/3 ukupnih snaga carstva (10 legija sa odgovarajućim brojem auxilia – preko 100 000 vojnika). U proljeće 101. godine sa glavninom vojske prelazi Dunav kod Viminaciuma preko mosta napravljenog od 2 reda brodova. Ostatak vojske prešao je Dunav kod Dierne, te su se dva kraka susrela u blizini Željeznih vrata odakle je udružena rimska vojska krenula prema Sarmizegetusi. Decebalus je ponovo napao Rimljane kod Tapae no odbijen je u taktičkoj rimskoj pobjedi. Povlačeći se Dačani su provodili taktiku spaljene zemlje ne ostavljajući ništa napadaču. Dolaskom zime Trajan se kao i Tettius Iulianus desetak godina ranije našao pred sistemom fortifikacija oko planina Orastie, te se odlučuje pričekati proljeće kako bi nastavio sa napredovanjem. Decebalus pak odlučuje napasti južno od rijeke Olt (Moesia) uz pomoć svojih saveznika Bastarna i Roxolana ne bi li tako natjerao Trajana na povlačenje iz Banata kojeg je okupirao. Decebalov plan nije uspio jer je Trajan predvidio ovakav napad, te na vrijeme poslao dio legija u Moesiju (velika pobjeda Rimljana kod Adamklise u južnoj Dobruđi, Trajan je tu u čast te pobjede dao 109. godine podići spomenik Tropaeum Traiani). U proljeće 102. godine Trajan nastavlja svoj prodor prema Sarmizegetusi odbijajući primiti Decebalusove emisare sa uvjetima mira. Kada je napokon Trajan ponudio svoje uvjete Decebalus ih odbija. Trajan potom zauzima utvrde Costesti i Capalna, a zatim dolazi do bitke kod Tibiscuma u kojoj je Decebalus opet poražen čime završava Prvi Dacijski rat. Decebalus pristaje na stroge Trajanove uvjete – Dačani trebaju predati sve vojne mašine i razoružati se; srušiti zidine svojih utvrda; priznati Rimljanima pravo na okupaciju Banata, Oltenije, Muntenije i južne Moldavije; ne smiju više primati rimske dezertere niti sklapati saveze bez odobrenja Rima; rimski garnizon ostat će u Sarmizegetusi.

Između 102 – 105 godine A.D. oba protivnika nastavila su se pripremati za konačan obračun. Trajan je uz pomoć poznatog graditelja Apolodorusa iz Damaska sagradio kameni most preko Dunava kod Drobete, te dao unovačiti dvije nove legije (II Traiana fortis i XXX Ulpia victrix) kao zamjenu za V Alaudae i XXI Rapax koje su izgubljene za Domicijana čime se broj legija popeo na 30. Decebalus je ponovo naoružao vojsku te obnovio zidine svojih utvrda ponovo stvorivši savez sa neprijateljima Rima bez Trajanovog dopuštenja.

Decebalus je započeo neprijateljstva u proljeće 105. godine zarobivši rimski garnizon u Sarmizegetusi (zapovjednik garnizona popio je otrov kako ne bi postao taoc Dačana), te je potom napao Moesiju. Rimski otpor i nadolazeća zima prisilili su ga da se vrati u Daciju. Trajan je iz Rima krenuo prema Dunavu u lipnju 105. godine čim je primio vijesti o obnovi neprijateljstava. U proljeće 106. godine 11 – 12 legija plus auxilije, čekale su carev znak za napad. Rimska je vojska započela sa napredovanjem na više pravaca – kroz Banat, preko Oltenije (duž rijeka Jiu i Olt) i kroz Munteniju. Cilj Rimljana opet je bila Sarmizegetusa. Nakon serije «hit and run» napada, Dačani se povlače sa vojskom u Sarmizegetusu. Trajan razara utvrde Costesti, Blidaru i Piatra Rosie, te sa 4 legije i auxiliama dolazi pod zidine Sarmizegetuse i započinje opsadu. Nakon nekoliko mjeseci grad pada, a Decebalus bježi prema Istočnim Karpatima progonjen od rimske konjice. Opkoljen od svojih progonitelja kralj je sam sebi prerezao grkljan pridruživši se tako Zalmoxisu. Kralja je uhvatio donijevši Trajanu njegovu glavu Tiberius Claudius Maximus koji je imao zapaženu vojnu karijeru (služio u konjici legije VII Claudia pia fidelis; postao financijski časnik konjanika; postao osobni čuvar legata legije; postao nositelj znamenja konjaništva legije VII Claudije pia fidelis;dobio odlikovanja od cara Domicijana zbog hrabrosti u ratu protiv Dačana; dobio dvostruku plaću od cara Trajana prešavši u alu (velika konjička jedinica od 500 ili 1000 konjanika) Panonaca; postao izviđač u Trajanovu I Dacijskom ratu; dva puta dobio vojna odlikovanja za hrabrost (Dacija i Partija); postao časnik osobne pratnje cara nakon što je u Ranisstorum donio Trajanu Decebalovu glavu; nakon što je časno otpušten od strane Terentiusa Scaurianusa (konzularni zapovjednik armije u Daciji) nastavio dobrovoljno služiti u vojsci (LEGENDA!).

Nakon Trajanove pobjede Dacija je 106. godine postala nova provincija carstva. Oko 10000 Dačana poslato je u Rim da umru kao gladijatori u Igrama koje su u čast rimske pobjede trajale 123 dana, no većina zarobljenog stanovništva pušteno je kući. Decebalus je vidjevši da je sve izgubljeno dao skrenuti tok rijeke Sargetije, te je potom u riječnom dnu iskopao komoru u koju je stavio državno srebro i zlato. Nakon toga rijeka je vraćena u prvobitni tok, a svi robovi koji su radili na tom poslu ubijeni su. Ipak kraljev pratitelj Bicilis uhvaćen je od strane Rimljana kojima odaje fantastičnu tajnu. Rimljani pronalaze ogromne količine zlata i srebra, po skromnim procjenama oko 165 tona zlata i 331 tonu srebra! Tim sredstvima Trajan je dao održati Igre u svoju čast, isplatio opremanje dviju novih legija, isušio Pontinske močvare, proširio više luka u Italiji, sagradio novi akvedukt za opskrbu Rima vodom, obnovio kanal Nil – Crveno more u Egiptu, sagradio velebni Forum Ulpium sa Trajanovim stupom (113. godine) koji slavi njegovu pobjedu u Daciji, obavio pripreme za rat s Partijom.

106. godine Trajan je anektirao Nabatejsko kraljevstvo, a od 114 – 117 ratuje protiv Partije. Pregazivši Armeniju, Mediju i Mezopotamiju, car 116. godine osvaja prijestolnicu Partije Ktezifont, te se kupa u Perzijskom zaljevu. Ipak 117. godine započinje Partsko - Armenski protunapad, a uskoro car umire. Problem su dodatno otežavali nemiri u Britaniji i među Židovima kao i loša financijska situacija, te se Trajanov nasljednik Hadrijan odlučuje na mir napuštajući provincije preko Eufrata zadržavši pritom Daciju.

108. godine kao glavni grad Dacije spominje se Ulpia Traiana Augusta Dacica Sarmizegetusa. Ostali značajniji gradovi bili su Apulum, Napoca, Potaissa, Drobeta, Dierna, Tibiscum i Porolissum. Dio Dačana ostao je slobodan izvan rimske provincije (područja Crisana, Maramures, sjeverna i centralna Moldavija) – plemena Costoboci, Carpi i Velikodačani koji su napadali rimsku provinciju Daciju (najpoznatiji je napad Carpa iz 245. godine). Rimljani su u Daciju doveli veliki broj kolonista iz Panonije, Hispanije, Azije i Galije koji su s vremenom romanizirali starosjedioce stvarajući Dako – romansko stanovništvo koje je govorilo latinski. Jedno stoljeće Dacija je sa uspjehom izvršavala svoju zadaću bodeža u barbarski teritorij, no sa pojavom Gota na prostorima uz Crno more početkom 3. stoljeća situacija se drastično promjenila, a barbarski su se upadi pojačali u intenzitetu i brojnosti. Dacija više nije djelotvorno izvršavala ulogu predstraže carstva na Dunavu braneći pritom Moesiju i Panoniju.

Car Aurelijan odlučuje se za napuštanje Dacije 271. godine pri čemu su skupa sa rimskom vojskom i administracijom uglavnom samo bogataši prešli u Moesiju (među njima je bila i obitelj budućeg cara Galerija). Većina romaniziranog Dako – romanskog stanovništva ostala je u Daciji, te su zadržavši svoj identitet u stoljećima koja slijede (usprkos Gotima, Hunima, Avarima, Slavenima i ostalim osvajačima) postavili temelje na kojima je izrasla moderna Rumunjska.



Stojte mi dobro

SPQR
04.11.2003., 12:29
Gabal, mislim da ti na dnu one slike (novac ili medalja?) za koju nisi siguran da li je Filipova žena Marija piše godina 1794. Možda se radi o Mariji Tereziji?



Stoj mi dobro

gabal
04.11.2003., 20:08
Mislim da nije Marija Terezija jer se u Captionu spominjao Portugal a ni fizionomijom mi ne liči na M.T.

Usput :top: za Daciju, tema je odlična. Nažalost, Filipa neću stići nastaviti sve do vikenda a tek sada dolaze zanimljive stvari. Ne znam da li vas zanima ovakvo opširno pisanje, odnos s ocem, učitelji, malo više privatnog života. Ja mislim da je to bitno za razumijevanje njegovih kasnijih odluka a i vidi se kako su ti savjetnici i tutori kasnije utjecali na njega pa sam se raspričao nadugo i naširoko o djetinjstvu.

Nekako u zadnje vrijeme fali komentara na postove, svatko piše svoje i uopće ne komentira ono što ostali pišu, ja nisam imao vremena za komentiranje ali namjeravam to uskoro ispraviti.


Čitamo se uskoro.

SPQR
05.11.2003., 06:16
Gabal, a onda je valjda ova ? :)


http://en.wikipedia.org/wiki/Maria_I_of_Portugal


Stoj mi dobro

Legion
05.11.2003., 12:11
Čitam ja vas, i sam vi dajte opširno, nije uopće bad, a glede komentiranja, samo bi se mogao ponavljati sa Gabal :top: , SPQR:s , Monahan-CARE i sl.

Dobrom postu netreba hvaljenja, a vi momci pišete za 5+.

E sad vam je bome dosta:D , nikog više ne hvalim do Božića:top:

Ja sam u gadnom poslu, spremam predpredzadnji ispit, tako da do slijedečeg tjedna sam samo luker.

Pozdrav

slafko
06.11.2003., 07:51
Vor der Kaserne
Vor dem großen Tor
Stand eine Laterne
Und steht sie noch davor
So woll'n wir uns da wieder seh'n
Bei der Laterne wollen wir steh'n
|: Wie einst Lili Marleen. :|

Unsere beide Schatten
Sah'n wie einer aus
Daß wir so lieb uns hatten
Das sah man gleich daraus
Und alle Leute soll'n es seh'n
Wenn wir bei der Laterne steh'n
|: Wie einst Lili Marleen. :|

Schon rief der Posten,
Sie blasen Zapfenstreich
Das kann drei Tage kosten
Kam'rad, ich komm sogleich
Da sagten wir auf Wiedersehen
Wie gerne wollt ich mit dir geh'n
|: Mit dir Lili Marleen. :|

Deine Schritte kennt sie,
Deinen zieren Gang
Alle Abend brennt sie,
Doch mich vergaß sie lang
Und sollte mir ein Leids gescheh'n
Wer wird bei der Laterne stehen
|: Mit dir Lili Marleen? :|

Aus dem stillen Raume,
Aus der Erde Grund
Hebt mich wie im Traume
Dein verliebter Mund
Wenn sich die späten Nebel drehn
Werd' ich bei der Laterne steh'n
|: Wie einst Lili Marleen. :|
svi znate sve o ovoj pjesmi. voljeli su je vojnici svih zaraćenih strana.
uhvatila me neka sjeta, sjetio se pokojne prabake i kako je pjevala ovu pjesmu u rukama držeći sliku ubijenog muža. istu onu sliku koju sam skenirao i postao negdje na početku ovot threada. sjetio sam se boli, tuge i suza u njenim očima... Marlene Dietrich koju upravo slušam, lijepo pjeva, ali je nula za moju prabaku. rest in peace.

gabal
06.11.2003., 09:14
S malim zakašnjenjem su u sadržaj upisane 54 i 55. stranica. FIlip stiže uskoro, ne znam kada točno.

SPQR
06.11.2003., 14:03
SS lafko, već sam pomislija da izbjegavas frajerski poradi onih pivuša :D .

Monahane gade gadljivi, pa di si ti nesta?



Stojte mi dobro svi skupa opet i nanovo

u prolazu
06.11.2003., 14:45
Evo jedan dobar link za ljubitelje bitke kod Prokhorovke!

http://www.angelfire.com/wi2/foto/ww2/proh/

SPQR
07.11.2003., 08:55
Kako nema onog gada gadljivog od Monahana da me odmjeni sa nekim podužim postom (više nastavaka u stilu meksičkih sapunica), a i naš vrli koordinator se sve više pretvara u lukera dok je pak Gabal zauzet obrazovanjem (pozdrav!), odlučih se opet uhvatiti tipkovnice (inače, ja sam BUDALA!).

Svako hvali svoga konja. Ameri su čvrsto uvjereni da u povijesti nije bilo ravnih njihovim padobrancima (82. i 101. zračno desantna divizija), marincima, a i pješaštvo im nije loše (7. konjička i 3. pješačka). Drugi će pak u nebesa dizati Wafen SS iz II svjetskog rata (među njima i Legion), a neki će reći da je francuska Legija stranaca najsposobnija vojna postrojba ikad. Britanci će hvaliti svoju 7. oklopnu brigadu "Pustinjske štakore" (pri ovom nabrajanju izostavljam postrojbe za specijalne namjene, one ne sudjeluju u klasičnoj bitki). E sad, svačije se mišljenje treba poštovati, no za mene osobno dame (sunshine ?) i gospodo nema do rimske legije iz doba principata. Pitat ćete zašto? Zato što su te postrojbe imale stoljetno iskustvo i tradiciju iza sebe i čuvale nekoliko stoljeća carstvo čije su se granice protezale od hladne Škotske, preko Rajne i Dunava do Eufrata i Sirijske pustinje, pa preko Sahare sve do gorja Atlas u današnjem Maroku. Očito vam je već jasno da se radi o tisućama kilometara granica iza kojih su vrebali najrazličitiji neprijatelji (Pikti, Germani, Skiti, Dačani, Sarmati, Parti i kasnije Perzijanci, saharska plemena, Mauri...). Usprkos svim tim neprijateljima carstvo je preživjelo punih 5 stoljeća, a kao Bizant nastavilo živjeti još 1000 godina. Današnje USA imaju oko 250 milijuna stanovnika, te vojnu silu (kraj hladnog rata) od oko 2.5 milijuna ljudi što predstavlja 1% ukupnog stanovništva USA. Rimsko carstvo je na vrhuncu brojilo oko 60 000 000 ljudi, a branilo ga je 30 legija (do 180 000 legionara) plus jednaki broj auxilija što sveukupno čini oko 350 000 vojnika (oko 0.6 % stanovništva). Ameri danas imaju na raspolaganju najrazličitije oblike transporta koji im omogućavaju brzo prebacivanje vojske sa jednog na drugi kraj svijeta. Rimljani su imali samo svoje vojne puteve kojim su se kretali pješice, dok su mornaricu mogli ograničeno koristiti ovisno o vremenskim prilikama. Usprkos svemu tome trajali su toliko dugo. Više je razloga tome no zasigurno jedan od bitnijih su bile i rimske legije. Idući moji postovi biti će napisani u čast tih postrojba gdje ćete ukratko moći saznati nešto o njihovim imenima,amblemima, godinama osnivanje i ratnom putu.


Stojte mi dobro

Legion
07.11.2003., 09:03
Vidio bi ja tu tvoju rimsku legiju iz doba principata, ma kaj jednu-njih 10, da im na megdan dođe SS Panzer divizija Viking :D :top:

u prolazu
07.11.2003., 09:10
Legion kaže:
Vidio bi ja tu tvoju rimsku legiju iz doba principata, ma kaj jednu-njih 10, da im na megdan dođe SS Panzer divizija Viking :D :top: Zašto Viking?..pa svatko zna da je LSSAH naj!

Monahan
07.11.2003., 09:21
"Bjeloglavi stup javi se ođe kondor prijem"

Evo javlja se gad gadljivi poznatiji pod imenom Monahan. Velepoštovani Imperatore najdublje se ispričavam što sam Vas ostavio na vjetrometini i uposlio vaše prste :D .

Ja se ne javljam jer trenutno nemam što napisati jer me moji na poslu razvlače "ko vrag maglu". Jedino što stignem je malo pogledati dok pijem kavicu, tako da ne mislite da sam Vas zaboravio. Ako niste znali izbori su pred vratima pa mene iako nemam veze s tim ali spadam u uslužne djelatnosti u mojoj ustanovi tlače, vlače i sl.

Mislite da se meni ne para srce kad se vratim kući umoran "ko pas" i vidim Guderiana na polici ( došao tek do početka Ruske kampanje ) i znam da oči više ne mogu gledat a srce bi čitalo. Zato umoljavam veleštovani saziv topica da uvaži moju trenutnu situaciju i ispriča me do kraja izbora.

Nakon toga svečano obećajem da ću marljivo učiti i raditi i biti dobar drug, upss malo sam se zanio, i nastaviti pisati duge postove.


Pozdrav svim "frajerima" ma gdje bili!
:top:

SPQR
07.11.2003., 09:31
Oni koji prate Frajerski od početka znaju da sam već pisao o rimskim legijama i njihovoj organizaciji. Ukratko razlikujemo republikansku legiju, imperijalnu legiju iz doba principata, te legiju sa kraja carstva (od Dioklecijana).

Republikanska legija sastoji se od oko 4500 vojnika i dobro je izbalansirana (vojska u malom). Ima oko 300 konjanika, 1200 lakih pješaka (velites), te oko 3000 teških pješaka (1200 hastata, 1200 principesa i 600 triara). Legija se djelila na 30 manipula, a svaki manipul imao je 2 centurije. Republikanska legija nije bila profesionalna vojna postrojba (sastojala se od unovačenih građana) premda je mogla imati njenu kvalitetu (za punskih ratova vojnici su bili u službi i po 20 godina).

Začetke imperijalne legije nalazimo u Marijevim reformama (početak 1. stoljeća B.C.) kada se uvodi profesionalizam u vojsku. Imperijalna legija iz doba principata sastoji se isključivo od teškog pješaštva (nema lakog pješaštva, njegovu ulogu preuzimaju postrojbe auxilija) uz odred od 120 konjanika koji su uglavnom služili kao glasnici i izvidnici. Broji između 5200 i 6000 vojnika podijeljenih u 10 kohorti (kohorta je nastala spajanjem više manipula, vjerojatno 3) sa po 6 centurija od 80 vojnika (jedino prva kohorta ima centurije od 160 vojnika). Za vrijeme trijumvirata bilo je 60 legija, dok se broj legija u principatu kretao od 25 (Tiberije) do 33 (Septimije Sever), te se u trećem stoljeću povećao zbog pojačanih barbarskih i perzijskih napada na carstvo (povećan broj konjanika u legiji , čak do 700). Za Dioklecijana broj legija iznosio je oko 60 no u to vrijeme predstavljen je čitav niz novih postrojbi koje su zamijenile legije principata u obrani države te se s vremenom legije transformiraju u postrojbe teritorijalnog tipa snage od 1500 - 3000 vojnika (legije sa kraja carstva).

U numeraciji rimskih legija nema reda. Ne postoje recimo legije sa brojevima od 1 - 30 po redu, već imamo npr. 5 legija sa brojem I i III, 2 sa brojem VII itd (kasnije ćete vidjeti o čemu govorim) - ovisno o tome tko ih je i kada osnovao. Smatra se da su za vrijeme Republike legije sa brojevima 1 - 4 predstavljale legije konzula koje stoje u Italiji, od 5 - 10 legije u službi na Istoku, a preko broja 10 legije u Europi.


Stojte mi dobro

Legion
07.11.2003., 11:26
u prolazu kaže:
Zašto Viking?..pa svatko zna da je LSSAH naj!

Zato kaj sam ja donedavno imao Vikinga na avataru, a ako se mene pita najjača je 12 SS Hitlerjugend:top:

SPQR
07.11.2003., 11:42
Dobro jutro djeco! Sjedite..... Ti Legion odmah u kut, sram te bilo, trebaš se ugledati na Gabala, vidiš kako on ulaže u svoje obrazovanje..... Monahan, što to čitaš ispod klupe...... Guderian: Panzer Leader.... i ti u drugi kut sunce li ti zarko, umjesto da čitate o Prvoj proleterskoj i 6. ličkoj vi o nekim nacističkim generalima tamo..... evo ti odmah jedan u zalaganje preko 3 polja i oću da ti vidim nekog od roditelja sutra!

Dobro.... danas ćemo učiti o rimskim legijama, za početak o onima koje su nosile broj I.


I ADIUTRIX (što bi značilo "pomoćna") osnovana je za Nerona ili Galbe 68. godine A.D. od marinaca iz Misenske Flote. Kao amblem koristila je jarca i pegaza. Borila se za cara Otona u porazu kod Bedriacuma, a 70. godine je pod zapovjedništvom Cerialisa u pohodu protiv pobunjenih Batavaca na Rajni, te kao prvu bazu ima Mainz. 83. godine bori se u Domicijanovim ratovima protiv Chatta na Rajni, a nakon poraza Rimljana u Daciji 86. godine izmješta se na Dunav u Brigetio, te sudjeluju u pohodu Tettiusa Iulianusa 88. godine protiv Decebala. Sa Trajanom se bori u Daciji i Partiji, da bi se za Hadrijana ponovo vratila u Brigetio u Panoniji. Od 171 - 175 zapovjednik je legije Pertinax (budući rimski car), te legija sudjeluje u ratu protiv Markomana u Bohemiji (uz legiju je vezan događaj poznat kao "KIŠNO ČUDO"). Legija podržava Septimija Severa u borbi protiv Pescenija Nigera i Albina (kraj II. stoljeća). U trećem stoljeću legija sudjeluje u ekspedicijama Karakale (215 - 217) protiv Parta, te Gordijana III (244) protiv Perzijanaca. U Brigetiju je ostala sve do kraja Carstva, te se posljednji put spominje 444. godine A.D. U svojoj povijesti dva puta je zaslužila naslov PIA FIDELIS (lojalna i vjerna), te jedan put CONSTANS (pouzdana).


I GERMANICA (iliti "Germanska", misli se da se tu proslavila) osnovana je za Julija Cezara 48. B.C. Amblem joj je (kao i svim Cezarovim legijama) bio bik (Augustove legije imale su jarca). Borila se u Građanskom ratu protiv Pompeja kod Dyrrhachiuma i kod Pharsalusa 48. godine B.C.. Od 41. B.C. godine legija je pod Oktavijanom. Od 30 . godine do 16. godine B.C. legija je u Hispaniji Tarraconensis u ratu protiv Cantabra (uz još 8 legija) - završno pacificiranje Hispanije. Od 16. B.C. legija je na Rajni sudjelujući u kampanjama Druzusa u Germaniji. 6. A.D. dio je ekspedicijskih snaga u napadu na Markomane i njihovog kralja Marbodusa prisiljenih da obustave kampanju i okrenu se gušenju Ilirskog ustanka. Nakon bitke u Teutoburškoj šumi (9. A.D) legija je smještena u Colognu , a od 28. A.D. u Bonnu. U građanskom ratu (68 - 70) legija guši ustanak Vindexa, a potom podržava Vitelija i maršira na Rim, te sudjeluje u pobjedi nad Otonom kod Cremone (prva bitka kod Cremone). U drugoj bitki kod Cremone (69. A.D.) protiv Vespazijanovih legija Germanica je na poraženoj Vitelijovoj strani. Početkom 70. godine legija se predaje nakon opsade njenog središta pobunjenim Batavcima. Vespazijan odlučuje ne obnavljati osramoćenu legiju, već njene ostatke pridodaje Galbinoj 7. legiji koja se od tada zove VII GEMINA (blizanac, jedna legija stvorena od dvije).


I ITALICA ( I talijanska) osnovana je za Nerona 66. A.D. kako bi sudjelovala u njegovom planiranom pohodu na Parte (legiju je car zvao FALANGA ALEKSANDRA VELIKOG, svaki regrut morao je biti visok barem 180 cm). Amblem legije je vepar i rijeđe bik. Legija je odmah po osnivanju poslana na Istok, no kako je planirana ekspedicija propala zbog ustanka Židova legija je još na putu okrenuta prema Galiji, tj. Lungdunumu. U građanskom ratu podržava Vitelija te se bori u prvoj bitki kod Cremone 14. travnja 69. godine gdje je bila najhrabrija jedinica na pobjedničkoj strani. U drugoj bitki kod Cremone (24. listopada 69. A.D. ) protiv dunavskih Vespazijanovih legija I Italica je na poraženoj strani. Vespazijan prvo legiju upućuje protiv Batavaca, a nakon toga (70. A.D.) je šalje u Novae (Moesia). Tu je legija zimi iste godine poražena od Sarmata. Od tada nadalje legija je konstantno stacionirana u Novae premda su neki odredi legije služili čak i na Krimu. Sudjeluje u porazu od Decebala (86.godina), te pobjedi Tettiusa Iulianusa 88. godine. Za Trajana se bori u Daciji i Partiji, a za Hadrijana u Judeji gušeći pobunu Bar Kochbe (132 - 136). Za Antonina su podjedinice legije služile u Britaniji i Mauretaniji. Uz cara Marka Antonija legija se bori na Istoku protiv Parta, te na Dunavu protiv Markomana. Legija podržava Septimija Severa u građanskom ratu (193 - 197). Sudjeluje u osvajanju Ktezifonta na Istoku u ratu protiv Parta (198). Za Karakale legija sudjeluje u izgradnji Limesa Transalutaunusa. Za Aleksandra Severa dio legije je u Saloni. Početkom 5. stoljeća legija je još na Dunavu, no podijeljena u dva dijela: jedan dio je u Sexagintapristi, a drugi u Novae.


I MACRIANA LIBERATRIX ("Macer osloboditelj") regrutirana 68. A.D. od strane guvernera Luciusa Clodiusa Macera protiv Nerona. Čim je Galba došao na vlast Macer je ubijen, a legija rasformirana. Vitelije je nakratko 69. godine ponovo obnovio legiju koja nestaje sa Vespazijanom.

I MINERVIA (u čast Minerve koju je Domicijan štovao) osnovao je Domicijan 82. A.D. za rat protiv Chatta (83 A.D.). Amblem legije bio je lik božice te ovan. Odmah po osnivanju smještena je u Bonnu. 89. godine sudjeluje u gušenju ustanka Saturnina u Germaniji za što je dobila titulu PIA FIDELIS DOMITIANA s time da nakon carevog umorstva gubi DOMITIANA. Za Trajana se bori u Daciji kada legijom zapovijeda budući car Hadrijan, da bi se potom vratila u Bonn i bila tamo oko 112. godine A.D. Podjedinice legije služile su po cijeloj rimskoj provinciji Germaniji, a za cara Antonina u Britaniji i Mauretaniji. 162. godine cijela je legija poslata na Istok ojačana dijelovima XXX ULPIA VICTRIX da sudjeluje u kampanji protiv Parta Luciusa Verusa (162 - 166) gdje se dio legije borio na Kavkazu u Albaniji blizu Kaspijskog jezera. Dio legije sudjeluje u ratovima Marka Aurelija protiv Markomana, te Chauca na Rajni. U građanskom ratu (193 - 197) legija je uz Septimija Severa premda je Albinus u Britaniji bio znatno bliže Rajni nego Sever koji je bio na Dunavu u Panoniji. Za Severa (198 - 211) dio legije služio je kao garnizon grada Lungdunuma (Lyon). 231. godine legija se spominje kao MINERVIA PIA FIDELIS SEVERIANA ALEXANDRIANA kao da car Aleksandar Sever duguje zahvalnost legiji. Za vrijeme nemirnog III. stoljeća legija od 260 - 274 služi carevima Galskog carstva. U 4. stoljeću još je u Bonnu, no u ratu 351 - 353 protiv Franaka legija je poražena, a Bonn spaljen. U grad se vraća nekoliko godina kasnije kao dio pobjedonosne vojske budućeg cara Julijana. U to vrijeme javlja se još jedna jedinica istog imena na Rajni kao dio mobilnih trupa carstva.


I PARTHICA (I partska) osnovana je od strane cara Septimija Severa zajedno sa sestrinskim legijama II i III Parthicom (197 A.D.). Regrutirana je za rat protiv Parta te je tako dobila ime. Sudjelovala je u osvajanju Ktezifonta (198) i anektiranju sjeverne Mezopotamije gdje je potom smještena u utvrdi Singari braneći carstvo prvo od Parta, a potom i od Perzijanaca. Kako je Mezopotamija bila provincija u kojoj guverneri nisu birani među senatorima već među vitezovima, tako je i zapovjednik legije bio rimski vitez. Podjedinice legije slate su po cijelom Istoku, od Cyrenaice do Cilicije. Oko 360. godine legija je još u Singari pokušavajući je braniti od Perzijanaca no bezuspješno. Na kraju je prebačena u Nisibis gdje se spominje u 5. stoljeću.

gabal
07.11.2003., 12:52
Prof. SPQR nam se nešto ražestio, trebali bi ga češće ljutiti da ispali ovakve postove u pola sata. :D Šala mala, naš magister militum redovito piše ovakve postove koji su uvijek kvalitetni i ultra zanimljivi :s :top:.
Ja bi kao trebao neke seminare pisati za idući tjedan i samo virnem da vidim jel ima čega novoga a kad ono deset novih postova! Murphy, moraš li se uvijek oko mene kačiti a! Čim dovršim te seminare, pišem nastavak sage o Filipu. Našao sam sliku njegove Stare, navono je bila jedna od ljepših princeza u svoje doba. Kad već nisam uspio sa Marijom evo Izabela Portugalska

http://www.mezzo-mondo.com/arts/mm/titian/TIZ013_L.jpg

SPQR
07.11.2003., 13:18
Gabal, neka vidi svet šta mi radiš, namjerno mi ove slike stavljaš gade da bi li gade gadljivi. Eto želim vam svima vikend iz snova, Monahanu da počne čitat tog "Panker lidera" :D, pa se tipkujemo idući tjedan. I poseban pozdrav ÜberFückenFühreru, te
tzv. WaffenFückner, Reichsfuck Minister (Duško ti Lokin u san došao).



Stojte mi dobro

bogeyman
07.11.2003., 16:56
Da ne mislite da se ne čita - čita se. Nisam bio pročitao ništa još od Carevog drugog posta o Dačanima i danas sam to uspio ispraviti. :top:
Nego, ono što sam davno obećao. Potapanje Indianapolisa. Pročitao sam u međuvremenu hrpu toga, uključujući opise svjedoka i nekoliko ću ih uključiti u svoj post u izvornom obliku, bolje nego da idem ih prepričavati. Inače dosad sam napisao oko 1/2 ali još neću ništa stavljati dok ne bude sve gotovo.

Legion
07.11.2003., 21:56
Waffen Fuckner i reisch Fuck Minister je upravo ostao sam ko prst.

Dobio nogu ala grande. Definitivnan i nepopravljiv prekid.
Skoro pa 5 godina:W , koda nikad ništa nije niti bilo.

Sam me ne pitajte kako i zašto i ko je kriv.

JA SAM KRIV.

Upropastio sam nešto najljepše kaj mi se desilo u životu.
IDIOT.

Legion
08.11.2003., 09:03
Nego ljudi, sjećate se one ideje da od ovoga napravimo knjigu. Točno ovakvu kakva je i tema, bez ikakvog brisanja i micanja, osim naravno stvari koji su čisti Copy-paste, ali toga ima izrazito malo.

Kaj velite vi na to? Zna li neko nekog izdavaća, pa da mu ovo ponudimo?

Ja sam definitivno za, a ak niš drugo, fakat smo se trudili i trudimo se i mislim da bi ovo trebalo sačuvati za povijest:D, a jebeš mu sve ako najbolja i najozbiljnija tema na forumu bome ne zaslužuje da bude štampana.

Legion
08.11.2003., 22:24
Eto-napravih neke preliminarne korake glede izdavanja ovoga svega u obliku knjige.

Kaj bu od toga, nezna se. Dali će se nać neko ko ovo želi štampati-izdati, isto se nezna, ali ovim pozivam sve koji ovdje imaju barem 1 znaćajniji i opsežniji post da daju svoje mišljenje i dozvole nam da to i objavimo.

Uzmimo neki rok, od recimo 3 tjedna, za sve takve da se jave i preuzmu odogovrnost za to su njihovi napisi autorska djela, a ako su obićni copy paste, nek lijepo kažu, ili mi pošalju PM-diskrecija zajamćena, pa da to ne objavljujemo, a samimjavljanjem će steći pravo sudjelovanja u nekoj "povijesnoj" većerici-ručku, koji će, ako sve bude teklo po planu, jednog lijepog dana biti upriličen za nas od prihoda koje ćemo ostvariti :D (ako to bude dosta i za neki odlazak u Mcdonalds :zubo: ), u protivnom, ako do izdavanja ikad i dođe, uzet ću na sebe pravo da brišem sve tekstove za koje smatram da nisu autorski, a isto, ako vam se momci da, u tome mogu sudjelovati i momentalno najaktivniji frajeri: SPQR, Gabal i Monahan.

Bilo kako bilo, puno smo truda u ovo uložili, zanimljivi jesmo, još nas niko (osim nekih, fakat rijetkih detalja) nije u nićemo što je ovdje pisano osporijo, a znam nekoliko Magistara i čak jednog doktora povijesti koji bi ovo pregledali, napisali neki uvodnik i ukazali na eventualne greške.

Rok od tri tjedan je poćeo teći, a svako ko se ne javi-ko ga jebe:B , il ćemo ga brisati, ili ćemo se obžderavati i oblokavati i na njegov raćun:top:

I da, osim copy-paste tekstova ništa druto se nebude brisalo već će sve iću u originalu, jer ovo je i stanoviti bloger.

Pozdrav svim frajerima i frajericama ma gdje bili i šta radili

gabal
09.11.2003., 10:44
A šta je sa tekstovima koji nisu copy/paste već su prevedeni? Ja sam par puta kada bi naišao na neku dobru stranicu preveo direktno skoro bez ikakvih promjena u tekstu. Npr. izvještaj onog doktora koji je svjedočio giljotiniranju par stranica ranije.


Dabog da se ugrizem za jezik ali mislim da smo premalo tržište za takav tip knjige, ako netko to želi objaviti, nitko sretniji od mene, možda napokon nađemo još nekoga tko će redovito pisati ovdje zanimljive postove :D, da ne spominjem što ćemo postati preko noći medijske zvijezde i imat ćemo love ko blata :lol:.

Evo ideje, da predložimo Monitoru da nam ovo objavi, ionako bi tako dobili reklamu za forum.

Legion
09.11.2003., 14:28
E sad, glede čistoh prevoda. Mislim da i to spada pod onu copy-paste varijantu.
Moram se još raspitat, ali to ti je kod autorskih prava sve jako maglovito i neodređeno, donekle.

Da monitor to objavi? Da dobiju besplatnu reklamu a još i k tome da ubiru plodove našeg truda:misli: :nono:

Reklamu budu i ovako i onako dobili. Da se budemo zbogatili naravno da nebudemo, ali, kak sam već rekao-meni bi bilo dosti da nabacimo lovu za neku povijesnu većericu.
Bar smo to zaslužili

SPQR
10.11.2003., 11:52
Nastavljamo dalje sa brojem II.


II ADIUTRIX (II pomoćna) osnovao je car Vespazijan u ožujku 70. godine od marinaca iz Ravenske flote koji su stali uz Vespazijana protiv Vitelija. Legija je stoga odmah dobila dodatak PIA FIDELIS. Amblem legije bio je jarac i pegaz. Legija se odmah po osnivanju bori sa Cerialisom protiv Batavaca te se smješta u Nijmegenu. Odmah po gušenju ustanka Batavaca legija skupa sa Cerialisom ide u Britaniju kako bi ugušila ustanak plemena Brigantes. Pod zapovjedništvom guvernera Agricole (77 - 83) legija je smještena prvo u Lincolnu, a potom u Devi (Chester), te se bori protiv plemena Ordovices. Kada je Agricola krenuo u osvajanje Škotske legija služi kao strateška rezerva na granici sa Walesom. Oko 87. godine legija se seli na Dunav vezano uz Dačane, te se smješta u Acumincumu u blizini ušća Tise u Dunav (40 km sjeverno od Beograda). Bori se pod zapovjedništvom Tettiusa Iulianusa 88. godine protiv Dačana. 94/95 jedan od vojnih tribuna legije je Hadrijan, budući car. Za Trajanovih ratova u Daciji legija je u Singidunumu (Beograd) skupa sa IV FLAVIA FELIX, a nakon završetka rata legija je prebačen u Aquincum (Budimpešta) – Panonija, gdje ostaje stoljećima. Vojnici legije u II. i početkom III. stoljeća znatno su pridonijeli poboljšanju infrastrukture provincije (gradnja Murse, cesta Beograd – Budimpešta). Za Hadrijana (118) legija se bori u Panoniji protiv Sarmata, a za Antonina Pija dio legije je u Mauretaniji. Za Marka Aurelija cijela legija ide na Istok (162 – 166) poradi rata s Partima. Između 171 –173 legija je aktivna u ratu protiv Markomana. Tih godina legija je bila smještena u Slovačkoj 100 km sjeverno od Dunava (Trencin na obalama rijeke Vah). Legija je u ratu pretrpjela teške gubitke te je morala biti pojačana dijelovima legije III AUGUSTA. U građanskom ratu (193 – 197) legija je uz Septimija Severa, a potom s njim i na Istoku protiv Parta. Za Karakale dio legije je 213 u Germaniji (rat s Alemanima), a od 214 – 217 na Istoku (Parti). 238. godine legija (ili njen dio) je sa Gordijanom III na Istoku protiv Sasanida, a 269. godine legija sudjeluje u velikoj pobjedi cara Klaudija II nad Gotima kod Niša. Za cara Konstantina Klora dio legije je u Mainzu (293 – 306).


II AUGUSTA (II Augustova) osnovana je 43. godine B.C. od strane konzula Gaiusa Vibiusa Panse i Oktavijana, te je prvotno zvana SABINA (po Sabinjanima - očito je među njima regrutirana). Amblemi legije su jarac, pegaz i bog Mars, a krajem trećeg stoljeća ostao je samo jarac. Legija se odmah bori protiv Marka Antonija u dolini rijeke Po, a zatim protiv Bruta i Kasija kod Filipa (42 B.C.). Do 30. B.C. legija je u Galiji, a zatim u Hispaniji gdje se bori protiv plemena Cantabriansa (25 – 13 B.C.). Nakon Varove katastrofe legija se pokreće prema Rajni, te se smješta kraj Mainza i sudjeluje u Germanikovu pohodu (14 – 16 A.D.). Legija potom dobija novu bazu u Strasbourgu. 21. godine legija sudjeluje u gušenju ustanka Sacrovira i Florusa u Galiji. Za cara Klaudija legija je dio ekspedicijskih snaga za iskrcavanje u Britaniji (43 A.D.). Legija je prvo smještena u Exeter, a 20 godina kasnije je premještena u Gloucester. Za vrijeme pobune kraljice Icena Boadiceje legija je ostala neaktivna jer se prefekt logora Poenius Postumius (gdje je bio legat ?) oglušio o traženja guvernera Svetoniusa Postumiusa za pomoć (prefekt logora se potom ubio). U građanskom ratu (68 – 70) legija je uz Vitelija, te se bori u obje bitke kod Cremone. 70. godine vraća se u Britaniju. Od tada nadalje legija je u Britaniji. Prvo se smješta u Caerleonu u Walesu i ne sudjeluje u Agrikolinu pohodu na Škotsku već je određena kao strateška rezerva (očito je Wales u to vrijeme bio nemiran i buntovnički nastrojen). Između 139 –142 vojnici legije rade na izgradnji Antoninovog zida u Škotskoj (koji se nije dugo održao, pa je uskoro granica opet vraćena na Hadrijanov zid). Od 155 – 158 legija sudjeluje u gušenju pobune u sjevernoj Britaniji pri čemu trpi teške gubitke, te se dovode pojačanja za popunu legije iz germanskih provincija. U građanskom ratu (193 – 197) legija je uz Clodiusa Albinusa, te se pod njegovim zapovjedništvom bori u porazu kod Lyona 197. godine. Po povratku legije u Britaniju legionari zatiču provinciju preplavljenu sjevernim plemenima. Septimije Sever organizira ekspediciju na Škotsku (208), te legija dijeli veliku tvrđavu u Carpowu uz rijeku Tay sa legijom VI VICTRIX čuvajući tako osvojeni teritorij. Za cara Karakale ili Heliogabalusa legija dobiva nadimak ANTONINA, a za Aleksandra Severa se povlači iz Škotske u Caerleon gdje se nalazi 255. godine. Osim 83. godine i rata protiv Chatta nema dokaza da je podjedinica legija služila izvan Britanije. U 4. stoljeću legija je zadužena za obalnu obranu Kenta, a vjerovatno je legija II BRITTANNICA koja se tada spominje nastala iz II AUGUSTE kao njen mobilni dio.


II ITALICA PIA (II italijanska vjerna, možda i II italijanska legija cara Antonina Piusa) stvorena je skupa sa III ITALICOM CONCORS 165/166 godine zbog napada Markomana na Carstvo dok je glavnina vojske bila na Istoku. Amblem legije je bila vučica koja doji Romula i Rema. Regruti su bili uglavnom porijeklom iz Italije i Noricuma koji je prvi bio na udaru Markomana. Legija je bila dio armijske grupa pod zapovjedništvom Pertinaxa (II ITALICA, III ITALICA, I ADIUTRIX) za obranu Noricuma i Raetie (u to vrijeme dio legionara talijanskih legija radi na izgradnji bedema Salone). Nakon Markomanskih ratova u kojima sudjeluje legija se 180. godine smješta u Lorch iliti Lauriacum na ušću Ennsa u Dunav. 205. godine baza je obnovljena i u njoj legija boravi do kraja svog postojanja. U građanskom ratu (193 – 197) legija je uz Septimija Severa (za to dobija titulu FIDELIS – vjerna), te sudjeluje u njegovim ratovima protiv rivala i Parta. Za cara Maksimina Tračanina bori se protiv Gota, a cara Galijena podržava protiv Postumusa (car Galskog carstva). Dioklecijan osniva kao pomoć legiji u obrani Noricuma još jednu legiju, I NORICORUM. Dio legije je početkom IV. stoljeća prebačen u utvrdu Divitia (Deutz) u Germaniju blizu Cologna gdje je otada poznat kao zasebna legija II ITALICA DIVITENSIUM koja se istakla u Konstantinovu pohodu na Rim i bitki kod Mulvijevog mosta. U IV. stoljeću II ITALICA DIVITENSIUM bila je dio mobilnih snaga Carstva. Za to vrijeme II ITALICA ostala je u Noricumu gdje se zadnji put spominje u V. stoljeću. Za svoju službu Carstvu legija je sedam puta nagrađena nadimkom PIA FIDELIS (3 puta od Galijena).

SPQR
10.11.2003., 11:52
II PARTHICA (II partska) osnovana je skupa sa sestrinskim legijama (I PARTHICA, III PARTHICA) 197. godine od strane cara Septimija Severa za pohod na Partiju. Nakon uspjelog pohoda I i III legija ostale su čuvati novu provinciju Mezopotamiju, dok se II vratila u Italiju (202) i smještana je u utvrdi na Albanskim planinama kraj Rima. Stoga je poznata i kao ALBANIANSKA LEGIJA. Simbol legije bio je kentaur. Danas se smatra da je legija imala ulogu strateške rezerve Carstva jer je skupa s njom, pretorijancima i urbanim kohortama Septimiju Severu na raspolaganju bilo oko 30000 vojnika u Italiji. Legija je ujedno kontrolirala Italiju. Od osnutka pa sve dok nije rasformirana za cara Konstantina legija je uvijek slata na najugrožnije dijelove fronta. Sa Septimijem Severom se bori u Britaniji (208 –211), a sa Karakalom protiv Alemana (213) i Parta (214 – 217). Legija je 217/218 u Apamei (Sirija), te se nakon početne podrške Makrinu svrstava uz Bassianusa - budući car Heliogabalus. Nakon Heliogabalusove pobjede nad Makrinom legija je dobila nadimak PIA FIDELIS FELIX AETERNA (zauvijek vjerna, lojalna i sretna). 218/219 legija prati novog cara u Rim, a već 220 ponovo je na frontu (Škotska, Germanija). Za Aleksandra Severa opet je 231 na Istoku u Apamei protiv Sasanida, a potom od 234 – 236 sa Aleksandrom i Maksiminom u Germaniji protiv Alemana. Iduće godine ratuje na Dunavu protiv Sarmata. Kad je Senat proglasio 238 godine protucareve Maksiminu (Pupijen i Balbin) vojnici legije ubijaju cara bojeći se da bi senatski carevi mogli uzeti njihove familije u Albi kao taoce. Zbog toga je legiji odobren povratak kući nakon 7 godina. No kući ne boravi dugo jer je već 242 – 244 sa Gordijanom III na Istoku u pokušaju zaustavljanja Perzijanaca. Za novog cara Filipa Arapina legija se bori na Dunavu protiv dačanskog plemena Carpi, a u građanskom ratu protiv Decija na poraženoj je Filipovoj strani (249) – bitka kod Verone. U ratu između Galijena i Postumusa podržava ovog prvog. Krajem 3. stoljeća legija je bila u Bordeauxu pri podvrgavanju Galskog carstva centralnoj vlasti (car Aurelijan). Prethodno legija sudjeluje u Aurelijanovoj kampanji protiv Zenobije na Istoku (272 – 273). Do kraja 3. stoljeća legija se spominje u Ciliciji, Traciji i Numidiji, a početkom 4. stoljeća ponovno je u Italiji. Nakon pobjede kod Mulvijevog mosta (listopad 312) legiju je vjerojatno rasformirao car Konstantin pošto je bila na Maksencijevoj strani. Ipak, prethodno je mobilni dio legije poslat na Istok, te je taj dio preuzeo naziv rasformirane legije. Zajedno sa legijama II ARMENIACA i II FLAVIA branila je grad Bezadbu na Tigrisu od Perzijanaca, no 360. godine grad pada u ruke Sasanida te se od tada legija više ne spominje. Legija je 7 puta dobila nadimak PIA FIDELIS, od toga 3 puta za cara Galijena.


II TRAIANA FORTIS (II Trajanova snažna) osnovana je od strane Trajana 105. godine za potrebe drugog rata protiv Dačana. Amblem legije bio je Herkules. Nakon Dacije legija vjerovatno sudjeluje u aneksiji Nabatejskog kraljevstva i stvaranju provincije Arabia Petraea. Moguće je da je nakon toga služila kao garnizon nove provincije skupa sa legijom III CYRENAICA. Od 115 – 117 sa Trajanom je u Partiji, a nakon rata smješta se u Judeju, da bi od 125. godine prešla u Aleksandriju (dijelila je bazu skupa sa XXII DEIOTARIANA). Od 132 – 136 dijelovi legije sudjeluju u gušenju pobune Bar Kochba u Judeji (XXII DEIOTARIANA uništena). Nakon toga cijela legija je opet u Egiptu. 162 – 166 godine skupa je sa Luciusom Verusom u ratu protiv Partije, a 175. godine podržava Avidija Kasija koji se proglasio carem misleći da je Marko Aurelije umro. Pobuna je brzo ugušena. U građanskom ratu (193 – 197) legija je uz Pescenija Nigera no pred samu bitku mijenja stranu, te se od tada hvali kako je ona utjecala na izbor cara. 213. godine Karakala daje legiji nadimak GERMANICA jer se borila s njim protiv Alemana (213). Pola stoljeća kasnije dio legije bori se sa Galijenom protiv Postumusa no opet mijenja stranu, te se vraća u Egipat tek za cara Aurelijana koji je vratio Galiju Carstvu. 296. godine legija je u Aleksandriji čiji je garnizon Dioklecijan pojačao sa još jednom legijom (III DIOCLETIANA). Dvije godine nakon toga (298) dio legije se bori protiv Maura u Mauretaniji. Legija je prisutna u Egiptu i u 5. stoljeću.

Legion
10.11.2003., 18:20
Aloooo, Imperatore-komentar na sve ono gore iznešeno molim

Heart of darkness
10.11.2003., 18:55
Evo samo da kazen (posto vidin da ste ufurani samo u rat i oruzja) da o avionima (vojnim osobito) znan apsolutno sve, stog ako nesto zelite pitajte.

SPQR
10.11.2003., 19:45
Što se mene tiče ok, no mislim da će ti to teško netko objaviti. Recimo moj pokojni dida je pisao neke memoare iz II svjetskog rata što bi bilo zanimljivo njegovim otočanima jer se opisuju događaji vezani uz Korčulu. Kako ga nitko nije ferma na kraju je sam dao novac za štampanje i uvezivanje, te je podijelio knjige prijateljima i rodbini. Ako ti imaš neke veze samo naprijed. Vezano za copy - paste: ja osobno nisam nijednu stvar doslovno prenio iz knjiga ili sa web stranica koje sam čitao već sam prepričao sadržaj svojim riječima, te eventualno ubacio neke stvari koje su meni bile poznate, a autor ih nije naveo. E ako se gleda da je to copy - paste onda se nijedna knjiga ne bi mogla izdati. Po meni povijest se uglavnom svodi na prepisivanje već poznatih činjenica. Kako sam poslom vezan uz znanost znam da je to opća pojava te je većina magistarskih radova ljuta prepisivačina, a ni doktorati nisu puno bolji. Po propisima u slučaju da citiraš nekog obavezno moraš navesti autora i rad iz kojeg si to citirao. Ipak ja smatram da postoji opće znanje i da u tom slučaju nema citata.


Eto toliko, stoj mi dobro

Legion
10.11.2003., 21:39
Baš da imam neku vezu, i nemam.

Eventualno da nam neko to štampa, ali ko bi to distribuirao :misli: neznam.

Čuj-jedno je izdavat knjigu koja je strogo vezana sam uz jedan događaj, ustvari seriju događaja koji se odnose samo na jedno mjesto-Korćulu, a ovdje je fakat pisano o svemu i svaćemu. Zanimljivi smo, zabavni smo, poućni. Svatko ko ima interesa za povijest, uz neku razumnu cijenu naravno, mislim da bi tu knjigu i kupio. Zašto ne? ja bi npr. prvi :top:

No ko zna. Ponavljam, pare od toga teško da bi nam dotekle i za neko obžderavanje u Meku, ali i nijie poanta u parama.

Poanta je u tome da naš trud bude negdje trajnije saćuvan i na uvid svekolikom pućanstvu:D, a možda za 2000 godina ta knjiga bude neki jebeni povijesni izvor, na kojeg će se pozivati i kojeg će citirati, moš si mislit :zubo:

SPQR, jel si ti kad gledaš Privatne poruke?

Draknes;) , ovdje malo ko šta pita, pa ti stoga-ako ti se da, napiši nekaj po svom izboru

Heart of darkness
11.11.2003., 14:45
Dakle, reka san da cu zapocet pisat o vojnim avioncekima, ovo bi bio onaj kojeg najvise preferiram. Pored Njemackog Bf-109 iz II Svj. Rata i ultramodernog Ruskog Sukhoi-a SU 27 ovo je jedini avion koji je napravljen za najbolje od najboljih, za one koji imaju muda uci u Dog-fight (blisku zracnu borbu) i sprasiti protivnika topom (jer je borba preblizu za upotrebu raketa). Lovac u punom smislu te rici, to je F-16.

Pocetkom 70-ih kad je USAF zapoceo program F-15 mnogi su smatrali da je potrebno imati i lovca koji ce biti jako lagan, time i vrlo pokretljiv a usto i jako brz. Avion je predvidjen za jednog pilota i jako mali domet jer je trebao bit sta laksi. Vecina goriva koju bi nosio bila je smjestena u podvjesnim spremnicima koje bi izbaciva pri ulasku u borbu, bio je opremljen jedni motorm potiska 70 kN tj. 130 kN s ukljucenim Afterburnom. Moga je postizat brzinu od 2 Macha. Upravo taj Afterburn (iliti Forsaz) je bio nesto sta mu je davalo prednost pri bliskoj borbi, naime ukljucenjem Afterburna pilot bi u 1 sekundi dobio 50% vecu brzinu (sa mach 1 na mach 1,5). Bio je naoružan topom Vulcan kalibra 20mm a maksimalna kolicina razlicitih raketa i bombi koju bi moga ponijet bila je oko 10 tona.

Prva akcija koja je proslavila ovaj avion bila je tzv. Operacija Babilon kad su Izraelski piloti gadjali Iracko nuklearno postrojenje. No, problem je bio sta Izrael nema granicu sa Irakom te je trebalo preletit preko prostora drugih arapskih drzava. Kad bi Izraelci pitali dozvolu za prelet pitanje je bilo bi li je uopce dobili a elemenat iznenadjenja bi definitivno otpao. Zato su odlucili letit na visini od 30 m kroz kanjone i doline izbjegavajuci neprijateljske radare. Nakon dolaska do postrojenja Iracani nisu znali ni sta ih je snaslo jer je u roku od 20-ak sekundi svih 16 bombi pogodilo cilj.
Druga akcija u kojoj su ti avioni osramotili Ruske bila je operacija «Mir za Galileju» u kojoj su dvi eskadrile tih aviona u roku od dva dana srusile 50-ak Sirijskih Mig-ova 21, 23 i 25.

To su samo neke od bitaka koje su proslavile ovaj avion namjenjen najboljim pilotima koje zrakoplovstvo neke zemlje moze pruzit.

Danas ovaj avion posjeduje 19 svjetskih zemalja.


Iduci put cu napisat nesto o najubojitijem oruzju danasnjice Stealth bombarderu B-2.

Legion
11.11.2003., 22:39
Već dugo ovdje ne bijaše rijeći o modernoj ratnoj tehnici.
Samo tako dalje:top: