PDA

View Full Version : Fizičko kažnjavanje djece


stranice : 1 2 3 4 [5]

Gilda.
24.11.2010., 14:24
Zar netko zaista misli da dijete koje nikad nije vidjelo ili doživjelo udarac ne zna udariti drugu osobu? Ili počupati?
Moju prijateljicu je mali lupao autobusom igračkom po glavi dok god mu nije priuštila lagani udarac tim istim autobusom po glavi (a žena odlučila odgajat bez fizičkog nasilja) i dok nije osjetio da to boli. Ne, nije mu razvalila glavu:kava:

Piatnje: kako dijete zna što je to bol i kako mu objasniti što se drugoj osobi događa kad ga ono udara, čupa, grize ako to samo nije doživjelo? Naravno u blažoj mjeri.

Gilda.
24.11.2010., 14:26
kakvo opravdanje možemo naći u šamaranju odraslog djeteta?
Ok, možda neko može, hoće i želi. Ja - ne.

Nikakvo.
Dobro, možda bih mogla iskopati neki primjer:D

No i sama sam rekla da mi je šamar nešto što bih zadnje primjenila i da ga nikad nisam niti dala niti primila.

MelodyNine
24.11.2010., 14:31
Nikakvo.
Dobro, možda bih mogla iskopati neki primjer:D

No i sama sam rekla da mi je šamar nešto što bih zadnje primjenila i da ga nikad nisam niti dala niti primila.

o tome sve vrijeme pričam.
ok, ja eto možda ne mislim da je tapšanje po guzi nešto osobito edukativno, i ne bih ga primjenjivala. odjedanput svi skaču kao da sam rekla da će dijete ostati šizofreno ako ga se udari po guzi.

što se tiče prirodnosti tuče i mega deniala u mojoj glavi - htjela sam samo reći da je ljudima prirođeno i karakterizira ih mnogo drugih stvari osim sebičnosti i agresivnosti.

da je tako prirodno i fino, ne bismo nikada dijete učili da, naime, nije dobro da udara svog mlađeg brata.

ja sam se posvađala i potukla sa kćeri od mamine prijateljice, dok smo se igrale. prilično se dobro toga sjećam. udarila sam je debelom svijećom :D
imala sam pet ili šest godina.
dobila sam takvu bukvicu od mame, igra je naravno bila završena, prijateljici sam se morala izviniti i zagrliti je.
niko me nije mlatnuo svijećom po glavi da mi kaže kako to boli.
mogla me je moja prijateljica mlatnuti, ali nije stigla, počeo je rasplet :D

vrrrlet
24.11.2010., 14:34
ja sam kao mala zaklala piliće. znači li to da mogu zaklati čovjeka kao odrasla osoba?


Ja nisam kao mali klao piliće, ali bih mogao zaklati čovjeka u određenim okolnostima. :ne zna: Ne bih mu mogao iskopati oči.

Pješčani sat
24.11.2010., 14:34
Ja nisam kao mali klao piliće, ali bih mogao zaklati čovjeka u određenim okolnostima. :ne zna: Ne bih mu mogao iskopati oči.

jel bi ga mogao udariti po guzici?

Perzefon@
24.11.2010., 14:34
Ovo je istina. Koliko puta sam čula : lako tebi, tvoji su dobri:confused:

Ovu sam rečenicu uvijek doživljavala kao uvredu. A redovito bi dolazila od roditelja koji su svoju djecu razmazili na način da im je bilo lakše pustiti klinca da radi što hoće i udovoljavati njegovim mušicama nego se zaista baviti njime.

A dijete nije glupo, dijete osjeća da mu je udovoljeno samo kako bi ga se skinulo s dnevnog reda. A ono hoće biti primijećeno, želi da se roditelj bavi njime. Zato pronalazi sve efektnije i neprimjerenije načine da tu pažnju privuče.

I onda redovito takav roditelj moj trud i vrijeme uloženo u moje dijete omalovažava ovakvom rečenicom. Ispada da sam imala puke sreće pa me dopala dobra djeca.

Izbjegavam ljude s malom djecom. Imam traume iz djetinjstva moje djece. :cerek:

Jednog dana tako sretnem susjedu na putu do dućana. S njom je curica od 4 godine. Majka zastane i čavrljala bi. Ja i ne bih, ali ne mogu je baš otpiliti. Mala je sigurno tridesetak puta zazvala "Mama!" a da se ova ni jednom nije odazvala. Mala je cvilila, vukla majku za jaknu, za vrećice i neprestano zazivala. Fascinantna je ta sposobnost ignoriranja vlastitog djeteta. Ja sam isprva bila nervozna zbog cijele te situacije, ali kako je odmicala sve mi je više bilo iskreno žao djeteta. Kako se možeš ne odazvati kad te dijete zove? Kako se to dijete osjećalo? Bilo je očito da je naviknuta na ignoriranje.

Zašto to dijete ne zna da je dovoljno majku jednom zazvati ako nešto zaista treba? Dijete bi to moralo znati. A ako ju ne treba, da se mora strpjeti dok mama razgovara s nekim?

Je li mojima to s neba palo?

Gilda.
24.11.2010., 14:35
5 godina i 1 ili 2 godine nije isto.
Dijete od 1-2 godine može udarati mamu, baku, tatu, drugo dijete a da mu se bukvica baš i ne može dati.

Gilda.
24.11.2010., 14:36
Jednog dana tako sretnem susjedu na putu do dućana. S njom je curica od 4 godine. Majka zastane i čavrljala bi. Ja i ne bih, ali ne mogu je baš otpiliti. Mala je sigurno tridesetak puta zazvala "Mama!" a da se ova ni jednom nije odazvala. Mala je cvilila, vukla majku za jaknu, za vrećice i neprestano zazivala. Fascinantna je ta sposobnost ignoriranja vlastitog djeteta. Ja sam isprva bila nervozna zbog cijele te situacije, ali kako je odmicala sve mi je više bilo iskreno žao djeteta. Kako se možeš ne odazvati kad te dijete zove? Kako se to dijete osjećalo? Bilo je očito da je naviknuta na ignoriranje.

Zašto to dijete ne zna da je dovoljno majku jednom zazvati ako nešto zaista treba? Dijete bi to moralo znati. A ako ju ne treba, da se mora strpjeti dok mama razgovara s nekim?

Je li mojima to s neba palo?

Poznato mi je to. O jako poznato.
Ja u tim situacijama potpuno počnem ignorirati mamu i počinjem razgovor s djetetom.

MelodyNine
24.11.2010., 14:37
5 godina i 1 ili 2 godine nije isto.
Dijete od 1-2 godine može udarati mamu, baku, tatu, drugo dijete a da mu se bukvica baš i ne može dati.

dobro, ali koliko te snažno može udariti dijete od godinu dana?
šta mu uradiš onda kad te udari, tapšaš ga po guzi? blago?
pa dobro, to je ok, ali opet ne znači da neće udariti tebe ili nekog drugog kad bude imalo 5 i bude malčice jače :D Shvataš šta želim reći?
Ako je premalo za bukvicu, premalo je i da bi od 1 do 5 godine upamtilo da će, kad te udari ručicom po faci ili zgrabi za kosu, dobiti tapšom po guzi :D

vrrrlet
24.11.2010., 14:40
jel bi ga mogao udariti po guzici?

Ovisno o guzici.


Je li mojima to s neba palo?

Palo je s tebe. Odnosno, tvoje metle. :D

NatriX
24.11.2010., 14:49
....


ovo su tvoja razmišljanja.
ostajem pri onom što sam rekla, nema smisla razvodnjavati.
samo želim isprobati sve moguće prije nego što mi ruka poleti.
i nadam se da se to ipak neće desiti.

osim tog jednog puta,zaista nikad nisam dobila nikakvu usputnu pedagošku, tako da je
moje razmišljanje išlo iz nekog osobnog iskustva. barem su mi tako rekli, da se
sa mnom uvijek uspjelo dogovoriti, bez obzira koliko sam bila mala i voljela se inatiti.
pa eto, možda je i do gena, tko će sada to više znati.

Ašatan
24.11.2010., 14:54
....što se tiče prirodnosti tuče i mega deniala u mojoj glavi - htjela sam samo reći da je ljudima prirođeno i karakterizira ih mnogo drugih stvari osim sebičnosti i agresivnosti.
da je tako prirodno i fino, ne bismo nikada dijete učili da, naime, nije dobro da udara svog mlađeg brata.

Mala djeca moraju biti sebična, to im je jedini način da prežive dok su nejaki i nemoćni da se brinu sami za sebe.Pri tom znaju biti i agresivni, obzirom da se uslijed odgoja pojavljuju metode korekcija u ponašanju, kako bi to dijete bilo što uspješnije i bolje socijalizirano, a te metode vrlo se često djeci ne sviđaju.

Roditelj mora biti jako koncentriran kako ne bi propustio takve elemente u odgoju koji služe socijalizaciji i to je ono o čemu Perzefon@ priča.O dosljednosti i koncentraciji.

Dijete će iskoristiti, zbog sebičnosti i nekorigirane agresije, bilo kakav i najmanji propust u svoju korist, a naravno da onda takvom (ne)roditelju ne preostaje drugo, nego pribjegavati sve grubljim metodama korekcije ponašanja i socijalizacije, kojima onda, naravno, stvara i niz kontraefekata.

Stvari ne smiju izmaći kontroli, jer su posljedice vrlo ružne.

lovely_one
24.11.2010., 14:59
Ja se ne sjećam da sam igdje napisala da odobravam " šaku u glavu " kako neki pretjeruju.
I naravno da je kazna prvo što treba napraviti. Ali nije moguće da niste naišli i na primjer kada ni kazna ne djeluje ?
Dajte mi , molim vas, adresu vašeg savršenog svijeta.
Ja samo kažem da lupiti djete po guzici kada dobrano zasluži nije ZLOSTAVLJANJE.
Ja , nažalost, sa pravim zlostavljanjem imam iskustva i znam što govorim. ( ali ovo nije tema za to.)
Ima situacija kada se roditelj zaista trudi do besvijesti. Kada razgovara i čini se da dijete shvaća.
Onda dijete krene u srednju školu, umisli si da je faca koja sve zna i starci odjednom postanu glupi i nemaju pojma.
Isuse, pa gdje vi živite ?!
Ako ćemo baš po vašem....pa i kazne su neka vrsta zlostavljanja. Pa su neizbježne ako želite da vam tinejdžer odraste u barem donekle normalnu osobu.

MelodyNine
24.11.2010., 15:06
Ja se ne sjećam da sam igdje napisala da odobravam " šaku u glavu " kako neki pretjeruju.
I naravno da je kazna prvo što treba napraviti. Ali nije moguće da niste naišli i na primjer kada ni kazna ne djeluje ?
Dajte mi , molim vas, adresu vašeg savršenog svijeta.
Ja samo kažem da lupiti djete po guzici kada dobrano zasluži nije ZLOSTAVLJANJE.
Ja , nažalost, sa pravim zlostavljanjem imam iskustva i znam što govorim. ( ali ovo nije tema za to.)
Ima situacija kada se roditelj zaista trudi do besvijesti. Kada razgovara i čini se da dijete shvaća.
Onda dijete krene u srednju školu, umisli si da je faca koja sve zna i starci odjednom postanu glupi i nemaju pojma.
Isuse, pa gdje vi živite ?!
Ako ćemo baš po vašem....pa i kazne su neka vrsta zlostavljanja. Pa su neizbježne ako želite da vam tinejdžer odraste u barem donekle normalnu osobu.

navela sam primjer, Xeni, stranicama prije, kada ni verbalna ni fizička kazna nije više funckionirala kod dečka, kasnije adolescenta, koji je imao teške probleme u ponašanju.
i sama sam imala osobnog iskustva sa zlostavljanjima. zašto misliš da svi mi živimo u savršenom svijetu, i da nemamo iskustva sa zlostavljanjem?
mislim da postoji razlilka između tapšanja po guzi (koje ne smatram osobito funkcionalnim i potrebnim), i između šamara i udarca.
i mislim da je pogrešno, u svakoj prilici, ošamariti dijete i adolescenta.
to što ti misliš da je u nekim situacijama opravdano, ne znači da ja živim u savršenom svijetu.
baš suprotno - iz svog sam nesavršenoga svijeta naučila da je to pogrešno, uvijek.
ti si naučila nešto drugo.
sad smo gotovi ljudi.
priča je gotova, valja nam živjeti. nema potrebe da budeš tako ogorčena na ljude na ovoj temi, ne poznajemo te osobno.

nicole2007
24.11.2010., 15:11
Onda dijete krene u srednju školu, umisli si da je faca koja sve zna i starci odjednom postanu glupi i nemaju pojma.


Pa to je normalno.:ne zna:

~StarPrincess~
24.11.2010., 15:17
Opet mudrica koja nam želi reći da tučeš dijete jer je preglupo, a odraslog ne jer može shvatiti. Znači li to da
a) djecu s poteškoćama u razvoju možeš tući dok ne umru, pa makar imali 40 godina?
b) možeš tući dementne starce, roditelje, bake, djedove?
c) možeš liječiti alkoholičare, narkomane, kockare mlaćenjem, jer očito ne shvaćaju što im škodi?

niti sam mudrica niti tucem ikoga
djecu nemam i kad ih budem imala ne namjeravam ih tuc

a ovo sto si nabrojala mislim jesi ti stvarno toliko bistra pa si to zakljucila iz mog posta?:rolleyes:

stalno izvrcete sve zivo tako da rasprava nema smisla

ugl ja imam svoj stav, koji en ukljucuje ZLOSTAVLJANJE, a znam kako sam ja odgajana a i ljudi iz moje okoline, pa smo svi normalni

umorna
24.11.2010., 15:43
Pa to je normalno.:ne zna:

Zašto bi to bilo normalno? Ja nikada nisam mislila da su moji roditelji glupi i da sam najpametnija na svijetu.
Kao što sam već rekla na istoj temi na psihologiji (valjda), tući ću svoju djecu. Ne premlaćivati, ali katkad će dobiti po guzi. :kava:
A ovo uspoređivanje djece s odraslima- jednostavno nemam riječi! Prvo bi tu neke dobro našamarala. :mad:

nicole2007
24.11.2010., 15:52
Zašto bi to bilo normalno? Ja nikada nisam mislila da su moji roditelji glupi i da sam najpametnija na svijetu.
Kao što sam već rekla na istoj temi na psihologiji (valjda), tući ću svoju djecu. Ne premlaćivati, ali katkad će dobiti po guzi. :kava:
A ovo uspoređivanje djece s odraslima- jednostavno nemam riječi! Prvo bi tu neke dobro našamarala. :mad:

Je, to je normalno.
Bunt, skidanje roditelja sa pijedestala, svađanje, suprotstavljanje autoritetima,neposlušnost, razmišljanje svojom glavom... - sve je to normalan pubertet. Pubertet tome i služi.:)

umorna
24.11.2010., 16:03
Je, to je normalno.
Bunt, skidanje roditelja sa pijedestala, svađanje, suprotstavljanje autoritetima,neposlušnost, razmišljanje svojom glavom... - sve je to normalan pubertet. Pubertet tome i služi.:)

Aha, kad bi mu prilijepila šamarčinu brzo bi taj bunt prestao. :rolleyes:
I što je najgore od svega, neki ni ne prerastu taj pubertet i nastave "razmišljati svojom glavom".

nicole2007
24.11.2010., 16:08
Aha, kad bi mu prilijepila šamarčinu brzo bi taj bunt prestao. :rolleyes:
I što je najgore od svega, neki ni ne prerastu taj pubertet i nastave "razmišljati svojom glavom".

Ne, nego neki nisu smjeli proživjeti bunt i pubertet pa nisu nikad ni počeli razmišljati svojom glavom.

Gzena
24.11.2010., 16:29
Ne, nego neki nisu smjeli proživjeti bunt i pubertet pa nisu nikad ni počeli razmišljati svojom glavom.

A nekima je dopušteno da idu u krajnosti i u ime slobode, demokracije i puberteta, ta su djeca ostajala vani do kad hoće, družila s kim god hoće, proživljavala svoje prve alkoholne delirije možda prerano i ništa ih se nije pitalo - jer, oni su korak do odraslosti. :ne zna: 'Pusti dijete, vidiš da je u pubertetu i to je sve normalno.'


Ipak treba imati mjere i treba postavljati granice čak i pubertetlijama. To je ionak najosjetljivije doba kad klinac može krenuti krivim putom. :)

Ašatan
24.11.2010., 16:35
To ˝razmišljanje svojom glavom˝ nekog mladog pojedinca-pubertetlije, nemalo puta je zapravo ˝razmišljanje˝ neke popularne grupe pojedinaca ili je to ˝razmišljanje˝ proglasio popularnim neki od sto dostupnih medija.

lovely_one
24.11.2010., 18:00
Je, to je normalno.
Bunt, skidanje roditelja sa pijedestala, svađanje, suprotstavljanje autoritetima,neposlušnost, razmišljanje svojom glavom... - sve je to normalan pubertet. Pubertet tome i služi.:)

Neposlušnost, svađanje i skidanje roditelja sa trona NIJE ISTO što i razmišljanje svojom glavom - kako si ti navela.
Te dvije stvari nemaju veze jedno s drugim. Ili ne bi trebale imati.
Koliko daleko idu ta sranja...prvo djeci sve dopuštate jer su mala i " ništa ne razumiju ! "
Onda im sve dopuštate jer su u pubertetu i "normalno" je da budu bezobrazni !
Nemam riječi, stvarno.
Neću ići osobno ali ovakvo razmišljanje je katastrofa.

Modesti
24.11.2010., 18:07
okruglice. mlatiš li doma i jadne životinje?

iznenadila bi se koliko "glupih" žena ima.
al ono...da su "gluplje" od "male djece".
ne bi ni njima prezentacija u power pointu pomogla da shvate kako 200 kuna trebaju potrošiti prvo djetetu na pelene i hranu a tek onda na manikuru.
pa zakaj njih ne bi šakom u glavu malo? čisto ono...edukativno?

khm, pa ja odista vjerujem da bi koke koje lovu umjesto djetetu na hranu potroše na manikuru trebalo isprepucat
onako, pošteno i natenane.
jednako kao što iskreno vjerujem da svakom ko drugome nanosi bol iz čistog zadovoljstva ( jer ma što mislili psiholozi oči nasilnika se sjaje od zadovoljstva)treba priuštiti jednak tretman ako ne i žešći
uz saznanje da će isto doživjeti svaki put kad mu slično padne na pamet

Modesti
24.11.2010., 18:09
Dijete udaranje može naučiti iz sto izvora.
Taman da ga nikada ne takneš, u vrtiću će se odigrati pravi mali ultimate fight za igračku.
Da se postaviš na trepavice, to ne možeš izbjeći- zapisano je u njima(nama).

U situaciji u kojoj dijete tuče svog mlađeg brata ne treba se nitko sramiti.
To je najprirodniji proces na svijetu, ako je riječ o maloj djeci.

ne moraš ga ni učiti.
u njemu je, u nama je, od rođenja.
dobar dio odgoja se svodi na savladavanje urođene agresije.

electric_barbarella
24.11.2010., 18:12
Neposlušnost, svađanje i skidanje roditelja sa trona NIJE ISTO što i razmišljanje svojom glavom - kako si ti navela.
Te dvije stvari nemaju veze jedno s drugim. Ili ne bi trebale imati.
Koliko daleko idu ta sranja...prvo djeci sve dopuštate jer su mala i " ništa ne razumiju ! "
Onda im sve dopuštate jer su u pubertetu i "normalno" je da budu bezobrazni !
Nemam riječi, stvarno.
Neću ići osobno ali ovakvo razmišljanje je katastrofa.

ja sam slicno isto shvatila:
dok su mali im se sve dopusta jer su dovoljno veliki i pametni da shvacaju sto je dobro a sto ne i sto smiju a sto ne smiju
kad udju u pubertet su vec tolko divna i dobra djeca da nikada nece donjeti jedinicu iz skole i markirati s nastave i nikada se nece s nikime zakaciti i potuci i ukrasti kaugume iz ducana pa nece biti ni potrebe za ikakvim odgojnim metodama
:zubo:
jea rajt



"Oni su mali, ali su veliki, mislim nisu vise mali ali su dovoljno veliki da ne budu mali. ..."
:D

baja
24.11.2010., 18:20
To ˝razmišljanje svojom glavom˝ nekog mladog pojedinca-pubertetlije, nemalo puta je zapravo ˝razmišljanje˝ neke popularne grupe pojedinaca ili je to ˝razmišljanje˝ proglasio popularnim neki od sto dostupnih medija.
baš kao i kod odraslih :D

Ašatan
24.11.2010., 18:45
dobar dio odgoja se svodi na savladavanje urođene agresije.
Upravo to.

baš kao i kod odraslih :D
Točno.Konformizam je moćna stvar.Ja sudim prema sebi, pa ću reći da je moćnija za mladog čovjeka.

d@d@
24.11.2010., 18:57
Ovo je istina. Koliko puta sam čula : lako tebi, tvoji su dobri:confused:

Ljudi misle da su klinci ko lutrija. Kak ti se posreći tak dobiješ, neki dobro a neki zločesto:ne zna:

Ljudi to kažu da prestanu slušat tiradu o tvojoj predivnoj djeci, koja su najomiljenija u vrtiću, super u školi, doma samoinicijativno brišu prašinu, jučer su miješali palačinke, sve slušaju što im kažep i tako su divno pametni da ti nemaš potrebe dizat glas na njih a kamo li se naljutit i tako dalje, i šire sve ono što naporne ponosne mamice naturaju na nos. Pa kaj misliš da sam ja bedasta i da ne vidim da ti klinki viri šmrklja iz nosa i da je poderala koljeno, i prije pet minuta pokušala potčkaljit malu očalinku, ali, baš me briga, lakše je prekinut tiradu laskanjem, ti imaš tako dobro dijete, blago tebi, nego reci gdje si kupila ovu krasnu vestu. :mig:

Adrastia
24.11.2010., 19:11
Je, to je normalno.
Bunt, skidanje roditelja sa pijedestala, svađanje, suprotstavljanje autoritetima,neposlušnost, razmišljanje svojom glavom... - sve je to normalan pubertet. Pubertet tome i služi.:)
:top:

Zar netko zaista misli da dijete koje nikad nije vidjelo ili doživjelo udarac ne zna udariti drugu osobu? Ili počupati?
Piatnje: kako dijete zna što je to bol i kako mu objasniti što se drugoj osobi događa kad ga ono udara, čupa, grize ako to samo nije doživjelo? Naravno u blažoj mjeri.
lijepo, vjerovala ili ne - dijete koje nikad nije dobilo udarac ipak zna što je bol: bilo je na cijepljenju, palo dok trči, izgrebalo koljeno, palo s bicikla... djeca često doživljavaju bol, moramo li ih baš mi ozlijediti da bi znala da bol nije ugodna? nije li bolje reći: sjećaš se kad si pao s bicikla, kako je boljelo? e pa tako boli i peru kad ga lupiš kamionom u glavu :ne zna:



kad udju u pubertet su vec tolko divna i dobra djeca da nikada nece donjeti jedinicu iz skole i markirati s nastave i nikada se nece s nikime zakaciti i potuci i ukrasti kaugume iz ducana
iskreno bih se zabrinula kad mi dijete ne bi napravilo ništa od navedenoga i TAD bih pomislila da sam grozna majka.


Usput, nekoliko stranica prije tvrdili ste da je svaki udarac uzaludan, ako se djetetu ne objasni zašto ga je dobilo. A sad je tvrdnja da se maloj djeci ne može objasniti zašto se nešto nesmije. Daklem, generalni je zaključak - dijete ne shvaća objašnjenja. Pa čemu onda i udarac, ukoliko dijete neće znati ZAŠTO ga je dobilo?

nicole2007
24.11.2010., 19:25
A nekima je dopušteno da idu u krajnosti i u ime slobode, demokracije i puberteta, ta su djeca ostajala vani do kad hoće, družila s kim god hoće, proživljavala svoje prve alkoholne delirije možda prerano i ništa ih se nije pitalo - jer, oni su korak do odraslosti. :ne zna: 'Pusti dijete, vidiš da je u pubertetu i to je sve normalno.'


Ipak treba imati mjere i treba postavljati granice čak i pubertetlijama. To je ionak najosjetljivije doba kad klinac može krenuti krivim putom. :)

A dobro, normalno da treba imati mjere. Pa tko je uopće spominjao krajnosti?
Krajnost je ovo što je Lovely one napisala - da će na prvu pojavu bunta djetetu opalit šamarčinu! Meni to nije normalno! Tebi je?

nicole2007
24.11.2010., 19:37
Neposlušnost, svađanje i skidanje roditelja sa trona NIJE ISTO što i razmišljanje svojom glavom - kako si ti navela.
Te dvije stvari nemaju veze jedno s drugim. Ili ne bi trebale imati.
Koliko daleko idu ta sranja...prvo djeci sve dopuštate jer su mala i " ništa ne razumiju ! "
Onda im sve dopuštate jer su u pubertetu i "normalno" je da budu bezobrazni !
Nemam riječi, stvarno.
Neću ići osobno ali ovakvo razmišljanje je katastrofa.

Pa normalno da je isto ili barem povezano. Nego što?
Je l' tvoj muž, kad donosite odluke, prvo pita svoju mamu za mišljenje? Zato jer odrastanje ne znači skidanje roditelja s trona?

baja
24.11.2010., 19:41
pa ću reći da je moćnija za mladog čovjeka.svakako
zato su roditelji tu
i ako roditelj radi na sebi, mijenja se i uči, radit će i na djetetu, biti svjestan okružja svog djeteta

d@d@
24.11.2010., 19:43
A dobro, normalno da treba imati mjere. Pa tko je uopće spominjao krajnosti?
Krajnost je ovo što je Lovely one napisala - da će na prvu pojavu bunta djetetu opalit šamarčinu! Meni to nije normalno! Tebi je?

Pa ovisi nije opisala što smatra pod buntom, odgurivanje tanjura s porilukom ili 5,10,15 slanje u pm, kako djeca nisu ista tako ni odrasli nisu, pa nam ni granice nisu iste.

electric_barbarella
24.11.2010., 19:46
A dobro, normalno da treba imati mjere. Pa tko je uopće spominjao krajnosti?
Krajnost je ovo što je Lovely one napisala - da će na prvu pojavu bunta djetetu opalit šamarčinu! Meni to nije normalno! Tebi je?

nije uopce napisala da bi na prvu pojavu bunta djetetu opalila samarcinu, a vi bi od izvlacenja iz konteksta i prevrtanja tudjih rijeci mogli napraviti hobi, dobro vam ide

ot: nisam imala pojma da dijete od 4 godine moze biti tako jako dok me mali od bratica nije zviznuo po zubima, jer strasno mu je gust uzeti bombon sa stola i onda to turati svim prisutnima u usta
i ne, ne mislim na ono slatko djecje "oces bona" nego ono udri mujo turaj ruku svakome kad zine do grla
:rolleyes::rolleyes:
da pogodite, njegova mama je samo sjedila sa strane i gledala
ja sam se pristojno udaljila na sigurnu udaljenost od djeteta, nije na meni da ga odgajam

Perzefon@
24.11.2010., 19:49
Ljudi to kažu da prestanu slušat tiradu o tvojoj predivnoj djeci

Tješi se ako ti je lakše.

Ljudi to kažu kako bi sebe opravdali i svoj neuspjeh u odgoju pripisali zloj sreći koja im je dodijelila tako tvrdokorno neposlušno i nemoguće dijete s kojim nitko ne može na kraj. Sebe prikazuju žrtvom i još sami ukazuju na svaki djetetov neprimjereni korak u ponašanju uz fatalistički uzdah "što se tu može" i "vidiš kako je meni s njim/njom?" A tim, po njima nemogućim ponašanjem, dijete samo ukazuje na neku svoju nezadovoljenu potrebu, često jednostavnu, a najčešće potrebu za pažnjom.

Voljela bih da si ti u pravu, ne ja.

electric_barbarella
24.11.2010., 19:54
Voljela bih da si ti u pravu, ne ja.

:rofl::top:
ajme sori, ne znam tocno koji je kontekst odn s kime raspravljas ali ovo je tak divno egocentricno i pretenciozno zvucalo
:rofl:

pocet cu koristit tu frazu majkemi
ono sto si napisala prije toga stvarno stoji ali
uopce tak nesto izjaviti :s

Perzefon@
24.11.2010., 20:03
:rofl::top:
ajme sori, ne znam tocno koji je kontekst odn s kime raspravljas ali ovo je tak divno egocentricno i pretenciozno zvucalo
:rofl:

pocet cu koristit tu frazu majkemi
ono sto si napisala prije toga stvarno stoji ali
uopce tak nesto izjaviti :s

Pa tebi se možda čini nevjerojatnim, ali ja ne guštam kad vidim zanemarenu i zapostavljenu djecu.

Radije bih da mene smatraju napornom i dosadnom majkom, neš ti štete za mene, nego što sebe smatraju žrtvom, a od svoje djece dižu ruke jer su "neodgojiva".

d@d@
24.11.2010., 20:04
Tješi se ako ti je lakše.

Ljudi to kažu kako bi sebe opravdali i svoj neuspjeh u odgoju pripisali zloj sreći koja im je dodijelila tako tvrdokorno neposlušno i nemoguće dijete s kojim nitko ne može na kraj. Sebe prikazuju žrtvom i još sami ukazuju na svaki djetetov neprimjereni korak u ponašanju uz fatalistički uzdah "što se tu može" i "vidiš kako je meni s njim/njom?" A tim, po njima nemogućim ponašanjem, dijete samo ukazuje na neku svoju nezadovoljenu potrebu, često jednostavnu, a najčešće potrebu za pažnjom.

Voljela bih da si ti u pravu, ne ja.

Ja imam lako odgojivo dijete, i ne koristim kazne gotovo uopće, čak se ne slažem ni sa većinom prijedloga koje su mi pedagozi kroz one radionice sugerirali. Ne samo meni, to se radi po školama, mali nikad nije imao sukobe ni sa suučenicima, ni sa profesorima ni sa prijateljima.

Poprilično sam smirena osoba, češće me uhvati smijeh nego ljutnja, ali ako me stvarno stjera do kraja a uspjelo mu je u ovih 15 godina 3 puta onda bum ga šupila. I ne mislim da griješim jer ja kaznu ne promišljam, ona je u bila u žaru svađe i bila je instiktivna i da, nisam ništa bolja od drugih ljudi i ok je da vidi i tu moju stranu. Prvi put sam mu se ispričala, jer sam bila kriva, za drugi put nisam sigurna jesam li ili nisam kriva, a za treći put mu se neću ispričavat ni na smrtnoj postelji jer bi taj šamar stisnula i bilo kom drugom da mi je istu rečenicu uputio, pa taman to bio i Cro-cop. Ko živ ko mrtav, ja na se ne dam.

Niti jedan udarac nije dobio prije početka školovanja, a ovaj zadnji je dobio kad je već bio debelo jači od mene. Dakle po svim vašim teorijama trebao mi ga je zafitiljit nazad, ali, gle čuda nije. A i ja obično ne vraćam ljudima kad sam svjesna da sam ih povrijedila.

Neovisno o ovom, mislim da bi trebali zamolit ove teense da nam se anonimno izjasne jesu li ili nisu dobili u svom životu, zaušnjak, ćušku, po guzici ne da li su prebijeni nego jesu li ih roditelji ikada udarili. Možda bi njihovi odgovori dali bolju sliku.

Pričala sam sa sinom o ovim temama, čak je i pročitao dio, ali je rekao da ste dosadne, uspio je izbrojat više od 80% djece iz svog bivšeg razreda (8) za koje je znao da su bar jednom dobili šamar, a radile su i šibe i remeni. Radi se o Zagrebačkoj školi.

Pa mi se nekako statistika roditeljskih odgovora i dječjih odgovora ne slaže, netko tu laže.

electric_barbarella
24.11.2010., 20:19
Pa tebi se možda čini nevjerojatnim, ali ja ne guštam kad vidim zanemarenu i zapostavljenu djecu.

Radije bih da mene smatraju napornom i dosadnom majkom, neš ti štete za mene, nego što sebe smatraju žrtvom, a od svoje djece dižu ruke jer su "neodgojiva".

pa rekla sam ja da sve sto si ti rekla stoji iz tog posta :mig:
samo mi je fraza nevjerojatna, ne znam, nije u stilu neceg sto bi ja ikada rekla tak da sam se osvrnula na nju

baja
24.11.2010., 20:27
Pa mi se nekako statistika roditeljskih odgovora i dječjih odgovora ne slaže, netko tu laže.a i čudan je odnos, ovdje prisutnog, verbalnog nasilja i nenasilnih postova

Perzefon@
24.11.2010., 20:28
ovo je tak divno egocentricno i pretenciozno
:rofl:
Takva sam po cijelom tijelu. :raspa:

electric_barbarella
24.11.2010., 20:30
:rofl:
Takva sam po cijelom tijelu. :raspa:

eto onda super :mig:

nicole2007
24.11.2010., 20:30
nije uopce napisala da bi na prvu pojavu bunta djetetu opalila samarcinu, a vi bi od izvlacenja iz konteksta i prevrtanja tudjih rijeci mogli napraviti hobi, dobro vam ide

ot: nisam imala pojma da dijete od 4 godine moze biti tako jako dok me mali od bratica nije zviznuo po zubima, jer strasno mu je gust uzeti bombon sa stola i onda to turati svim prisutnima u usta
i ne, ne mislim na ono slatko djecje "oces bona" nego ono udri mujo turaj ruku svakome kad zine do grla
:rolleyes::rolleyes:
da pogodite, njegova mama je samo sjedila sa strane i gledala
ja sam se pristojno udaljila na sigurnu udaljenost od djeteta, nije na meni da ga odgajam

Pa ako joj je bunt sam po sebi takvo zlo...:ne zna:
I da, slažem se da i malo dijete može jako udarit. I da postoje roditelji koji se prave da to ne znaju.:rolleyes:

electric_barbarella
24.11.2010., 20:31
I da, slažem se da i malo dijete može jako udarit. I da postoje roditelji koji se prave da to ne znaju.:rolleyes:

i sto vrijeme vise odmice teze im je objasnit da ne mogu svima gurati ruke u usta :rofl:
a inace je mali stvarno presladak

glora's bastard
24.11.2010., 20:33
mensečini da se ovjde prazna slama na veliko mlati pa da rezimiram prije nego što ode ova tema :D

mislim da ni jedan roditelj kojemu interes djeteta na prvom mjestu ne bi koristio ikakvu vrstu fizičke kazne u bilo kojoj dobi i bilo kojeg intenziteta kada bi se uvjerio koliko je fizička kazna nepotrebna, neefikasna i potencijalno ili stvarno štetna te kada bi znao koja je alternativa fizičkim kaznama. kada bi znao što je ispravno za napraviti. kada se ne bi bojao vlastitog djeteta da će se pretvoriti u neodgojeno čudovište. kada bi imao povjerenja u svoje dijete.

pa što onda priječi te roditelje da se educiraju, raspitaju, učlane u škole i radionice za roditelje, da traže pomoć i podršku u odgajanju djece? da pokušaju na ljepši, efikasniji i, u konačnici, lakši način?

d@d@
24.11.2010., 20:33
Pa ako joj je bunt sam po sebi takvo zlo...:ne zna:
I da, slažem se da i malo dijete može jako udarit. I da postoje roditelji koji se prave da to ne znaju.:rolleyes:

I što sad, pa ne možeš 3 godišnjaku zabit bombon nazad u gubicu da se još udavi, ne može ni roditelj. Sad je neugonjak - kad dođu sljedeći gosti oni će se čudit zašto mama neda malom Marku da si uzme bombona. :rofl:

anni_st
24.11.2010., 20:45
Neovisno o ovom, mislim da bi trebali zamolit ove teense da nam se anonimno izjasne jesu li ili nisu dobili u svom životu, zaušnjak, ćušku, po guzici ne da li su prebijeni nego jesu li ih roditelji ikada udarili. Možda bi njihovi odgovori dali bolju sliku.

Pričala sam sa sinom o ovim temama, čak je i pročitao dio, ali je rekao da ste dosadne, uspio je izbrojat više od 80% djece iz svog bivšeg razreda (8) za koje je znao da su bar jednom dobili šamar, a radile su i šibe i remeni. Radi se o Zagrebačkoj školi.

Pa mi se nekako statistika roditeljskih odgovora i dječjih odgovora ne slaže, netko tu laže.

Pa ne možeš na tako malom uzorku donositi procjenu da li se priče roditelja i djece podudaraju. Mislim, forum može biti zanimljivo mjesto ali definitivno nije pouzdan za vršiti neka statistička mjerenja. Uostalom, ovo mjerenje ne doprinosi raspravi jer bi dalo odgovor samo na to da li se djeca fizički kažnjavaju, a odgovor na to pitanje znamo i bez ispitivanja teensa na forumu.

Ova teme bi trebala pokazati da fizičko kažnjavanje nije rješenje nego posljedica ljudske gluposti. Problemi se uvijek drukčije i bolje mogu riješiti. Naravno, da ćemo pri tom svi kao roditelji ponekad i posrnuti ali to ne znači da takvo nešto trebamo opravdavati. Mišljenja sam da ti tvoji udarci nisu prouzročili tvome djetetu nikakve traume ali ne znači ni da su mu pomogli. Niti znači da su ga preodgojili. Pretpostavljam da bi on ispao jednako dobro dijete i bez tih udaraca. I u tome je cijela stvar.

Odnosno, udarci ne pomažu vašoj djeci da shvate neku stvar već stvore strah u njima. Oni vjerojatno neće ponoviti istu grešku nakon što su fizički kažnjeni ali ne zato što su usvojili tu stvar već zato što ih je strah. Ovo je posebno izraženo kod manje djece. I to je glavni razlog zašto bi svi trebali biti protiv bilo kakvog oblika kažnjavanja.

nicole2007
24.11.2010., 20:53
i sto vrijeme vise odmice teze im je objasnit da ne mogu svima gurati ruke u usta :rofl:
a inace je mali stvarno presladak

Ma nikad mi nisu bili jasni takvi roditelji koji mogu mirno gledati kako njihovo dijete maltretira druge ljude/djecu/životinje/namerno uništava stvari (u) gostima i da ih uopće nije briga. Pa kakav je to karakter? Kako im nije žao?
Ono, da bar pokušaju. Pa i ako ne uspiju, ne bih im zamjerala i tupila o odgoju i kak bi trebalo bla, bala, bla... Ali oni čak niti ne pokušavaju. Baš ih briga. To je ono što zamjeram. Totalna bezobzirnost prama drugima.
Još kad se uzme u obzir da davanje primjera ima najjači utjecaj u odgoju, onda mi je stvarno zlo.

d@d@
24.11.2010., 21:01
Vidiš ja ne mislim da se moj sin mene boji, jer da me se boji ne bi me izazivao. Mi smo mala obitelj samo nas dva. Znamo se u dušu. Ja mislim da vi zanemarujete uticaj vaših muževa koji možda samo podignutim glasom riješavaju dio problema i činjenicom da je dijete/tinejđer/mladi čovjek nadglasan.

Vjerojatno je da su vaša djeca puno zaštićenije rasla od mog djeteta, jer on je od svoje 3 godine bio vrlo zrelo dijete, nije da je nešto ozbiljno radio, ali kad sam mu rekla da bi se on mogao pobrinut o skupljanju jaja, ja to idućuh 12 godina nisam radila osim preko ljeta kad je bio na moru, a nikad mu nije trebalo reč da on to napravi, ja sam to rekla iz štosa, a on je to najozbiljnije prihvatio kao svoju obavezu, divim mu se zbog takvih stvari.

Znam da sam ga napravila starmalim, diplomirala sam s njim na rukama, do 5 godine je obišao više građevinskih terena nego mladi inžinjeri koji polažu stručne ispite, ali ne može mi odgovorit "neću i ti se jebi". Nikad tamo nije bio zanemaren, svaki teren smo iskoristili da obiđemo muzeje, akvarije, galerije, parkove, fine restorane sve što se u blizini dalo vidjet i doživjet. Da je bilo koju drugu jezičnu konstrukciju upotrijebio, umoran sam, neda mi se, nisam raspoložen prihvatila bi, ali tako se nećemo razgovarat.

I ne moj sin nije glup, nemam ja tu njemu što pričat, ti si mamu povrijedio, on zna da me povrijedio, htio je to učinit, ja ucjenjivat neću, pa sam reagirala kako bi reagirala i prema tebi da si mi prijateljica. Uvrijedila sam ga nazad.

anni_st
24.11.2010., 21:04
Ma nikad mi nisu bili jasni takvi roditelji koji mogu mirno gledati kako njihovo dijete maltretira druge ljude/djecu/životinje/namerno uništava stvari (u) gostima i da ih uopće nije briga. Pa kakav je to karakter? Kako im nije žao?
Ono, da bar pokušaju. Pa i ako ne uspiju, ne bih im zamjerala i tupila o odgoju i kak bi trebalo bla, bala, bla... Ali oni čak niti ne pokušavaju. Baš ih briga. To je ono što zamjeram. Totalna bezobzirnost prama drugima.
Još kad se uzme u obzir da davanje primjera ima najjači utjecaj u odgoju, onda mi je stvarno zlo.

Primjetila sam jednu zanimljivu stvar, a ovo što ću napisati se odnosi samo na moju okolinu jer za druge ne mogu govoriti. Dakle, prijatelji, susjedi, poznanici itd. Uglavnom, roditelji će viknuti na dijete ili ga udariti tek kada se njima popenje na glavu. Dok nerviraju druge, a njima to omogućava njihov mir neće se nešto pretrgnuti da objasne djetetu. Smatraju da se dijete zabavlja pa što ga onda uznemiravat :D

nicole2007
24.11.2010., 21:13
Primjetila sam jednu zanimljivu stvar, a ovo što ću napisati se odnosi samo na moju okolinu jer za druge ne mogu govoriti. Dakle, prijatelji, susjedi, poznanici itd. Uglavnom, roditelji će viknuti na dijete ili ga udariti tek kada se njima popenje na glavu. Dok nerviraju druge, a njima to omogućava njihov mir neće se nešto pretrgnuti da objasne djetetu. Smatraju da se dijete zabavlja pa što ga onda uznemiravat :D

Da, empatija na vrhuncu!:rolleyes: Neznam kako će je onda njihovo dijete imat!

anni_st
24.11.2010., 21:14
Vidiš ja ne mislim da se moj sin mene boji, jer da me se boji ne bi me izazivao. Mi smo mala obitelj samo nas dva. Znamo se u dušu. Ja mislim da vi zanemarujete uticaj vaših muževa koji možda samo podignutim glasom riješavaju dio problema i činjenicom da je dijete/tinejđer/mladi čovjek nadglasan.

Vjerojatno je da su vaša djeca puno zaštićenije rasla od mog djeteta, jer on je od svoje 3 godine bio vrlo zrelo dijete, nije da je nešto ozbiljno radio, ali kad sam mu rekla da bi se on mogao pobrinut o skupljanju jaja, ja to idućuh 12 godina nisam radila osim preko ljeta kad je bio na moru, a nikad mu nije trebalo reč da on to napravi, ja sam to rekla iz štosa, a on je to najozbiljnije prihvatio kao svoju obavezu, divim mu se zbog takvih stvari.

Znam da sam ga napravila starmalim, diplomirala sam s njim na rukama, do 5 godine je obišao više građevinskih terena nego mladi inžinjeri koji polažu stručne ispite, ali ne može mi odgovorit "neću i ti se jebi". Nikad tamo nije bio zanemaren, svaki teren smo iskoristili da obiđemo muzeje, akvarije, galerije, parkove, fine restorane sve što se u blizini dalo vidjet i doživjet. Da je bilo koju drugu jezičnu konstrukciju upotrijebio, umoran sam, neda mi se, nisam raspoložen prihvatila bi, ali tako se nećemo razgovarat.

I ne moj sin nije glup, nemam ja tu njemu što pričat, ti si mamu povrijedio, on zna da me povrijedio, htio je to učinit, ja ucjenjivat neću, pa sam reagirala kako bi reagirala i prema tebi da si mi prijateljica. Uvrijedila sam ga nazad.

Ovo je stvarno lijepa priča :cerek:

Ne znam za druge ali mislim kako nisam nikad osuđivala. Jasno mi je da postoji jasna granica između pljuske i djeteta u modricama. Samo pokušavam reći da svi mi nekad agresivno reagiramo. Eto, samo bi to trebali pokušati izbaciti iz odgoja i sve super. Ali opet ponavljam ako se i desi...svi smo ljudi i griješimo. Bitno da smo svjesni toga i da to izgladimo sa svojom djecom.

d@d@
24.11.2010., 21:22
Pa to je bar jednostavno, kad vam tuđe dijete ide na živce odmaknite se od njega, nije vaša briga.

Ako baš pili, uvijek možeš upotrijebit neku zastrašujuću priču, tipa pozvat ću babu jagu, uzet će te vrat, prodat ću te ciganima, ako pri tom razrogačiš oči i šapneš mu to tiho nikad ti više neće priči niti blizu. Ali da zamjerit ćeš mu/joj se.

A možeš odabrat i da odhebeš starce, pa da se pozabaviš djetetom nisu djeca baš tako dosadna i lako ih privuč s nekom pričom pa da postanu mice-mace, a onda izbjegavaš pozive te obitelji.

Sijećam se da sam jednom cijelo glupo vjenjčanje provela s klincima u pješčaniku radeći staze za formulu, čak smo namolili brašno u kuhinji za armiranje tunela. To mi je jedan od najboljih provoda. :cerek:

anni_st
24.11.2010., 21:30
Ma nije se problem poigrati nego žao ti djeteta. Neće mu odmah objasniti da ne smije nešto raditi nego će ga pustiti da radi što hoće jer ona(on) tada ima svoj mir. Dok će, kada bude sama(sam) s djetetom doma, to isto mu zabraniti. Tako da djeca budu zbunjena. I onda će takvo djete ispasti zločesto jer ne sluša što mu roditelj kaže.

d@d@
24.11.2010., 21:40
Ma nije se problem poigrati nego žao ti djeteta. Neće mu odmah objasniti da ne smije nešto raditi nego će ga pustiti da radi što hoće jer ona(on) tada ima svoj mir. Dok će, kada bude sama(sam) s djetetom doma, to isto mu zabraniti. Tako da djeca budu zbunjena. I onda će takvo djete ispasti zločesto jer ne sluša što mu roditelj kaže.

Ja baš nemam puno izbora mogu pričat s klincem ili s cuckom, a s klincem je ipak obostano.

Ljudi znaju bit umorni, nekoncentrirani, danas je nekim obiteljima jako teško, ušli su u kredite, ostaju bez posla, možda očekuju da se neko drugi pozabavi bar ako je pokazao početni interes

Mene su uvijek jako nervirali oni koji ti se ulizuju preko djeteta "joj kako ti je dobar/zgodan/pametan", i čim je to izrekao i štipnuo ga :mad: (još jedan u ime klinca :mad:) ili pogladio misli da je obavio svoje - daj ga pusti na miru, nije cucak, da je cucak već bi te zgrizao, oni bar osjete, klinaci jadni ne. :ne zna:

/zato sam napisala i ono o tiradi s tim ih otjeraš, mislim, kad počneš o pameti i sposobnostima svog klinca/

nicole2007
24.11.2010., 21:44
Pa to je bar jednostavno, kad vam tuđe dijete ide na živce odmaknite se od njega, nije vaša briga.

Ako baš pili, uvijek možeš upotrijebit neku zastrašujuću priču, tipa pozvat ću babu jagu, uzet će te vrat, prodat ću te ciganima, ako pri tom razrogačiš oči i šapneš mu to tiho nikad ti više neće priči niti blizu. Ali da zamjerit ćeš mu/joj se.
Ma meni je to glupo.:D Ne želim plašiti djecu, a i onda bih još ja ispala zlostavljač.:rolleyes:

A možeš odabrat i da odhebeš starce, pa da se pozabaviš djetetom nisu djeca baš tako dosadna i lako ih privuč s nekom pričom pa da postanu mice-mace, a onda izbjegavaš pozive te obitelji.

Sijećam se da sam jednom cijelo glupo vjenjčanje provela s klincima u pješčaniku radeći staze za formulu, čak smo namolili brašno u kuhinji za armiranje tunela. To mi je jedan od najboljih provoda. :cerek:
Ma znam ja sve to i ne doživljavam djecu kao takvu gnjavažu, samo se čudim takvim roditeljima. Jednostavno mi to ne ide u glavu.:ne zna:

Gilda.
24.11.2010., 22:04
/zato sam napisala i ono o tiradi s tim ih otjeraš, mislim, kad počneš o pameti i sposobnostima svog klinca/

Zaista bih voljela da jednom mogu reč nekaj pohvalno o svojim klincima pred drugima, a da ne ispadne pametovanje o sposobnostima vlastitog klinca.
Pun mi je kufer slušat o tuđim sportskim uspjesima, o opravdavanjima ovakvim i onakvim, a ja se ne smijem pohvalit svojim djetetom jer ispadam mama koja pametuje. Jednom samo sam se pohvalila uspjehom svog djeteta pa sam doživjela taksvu reakciju da me i danas sram kad se sjetim.Pazi, mene je sram. A tu osobu nije.
Moje dijete ima osjećaje isto kao i svako. I ako nekaj dobro napravi mogu ga pohvalit na samo, ali isto tako ima pravo na dozu javne pohvale kao i svako drugo dijete.
Ali ne. Ja ne smijem. Mi moramo šutjet jer je eto uglavnom uspješno. Da ponekad istrči s nečim uspješnim onda može. Ovak jok.
Ima šutjet, radit, bit uspješno i uglavnom pomagat manje uspješnijima od sebe. To mu mora biti životni cilj.
Jebote, popizdim kad mi se čude kak mi se dijete uspjelo upisat na faks ili školu na koji već je. Jer se ne smijemo hvalit pa ne znaju da je i ranije bilo uspješno.
Ma platila sam jebote.
:mad:

MelodyNine
24.11.2010., 22:10
Zaista bih voljela da jednom mogu reč nekaj pohvalno o svojim klincima pred drugima, a da ne ispadne pametovanje o sposobnostima vlastitog klinca.
Pun mi je kufer slušat o tuđim sportskim uspjesima, o opravdavanjima ovakvim i onakvim, a ja se ne smijem pohvalit svojim djetetom jer ispadam mama koja pametuje. Jednom samo sam se pohvalila uspjehom svog djeteta pa sam doživjela taksvu reakciju da me i danas sram kad se sjetim.Pazi, mene je sram. A tu osobu nije.

majko mila, pa šta su ti rekli? :confused:
zašto?
ja sam mislila da se roditelji često hvale svojim klincima, svi jednako.
očito sam u krivu.

nicole2007
24.11.2010., 22:16
majko mila, pa šta su ti rekli? :confused:
zašto?
ja sam mislila da se roditelji često hvale svojim klincima, svi jednako.
očito sam u krivu.

E, sad i mene zanima. Možda su bili zavidni. Zapravo, vjerojatno jesu.
Zašto bi inače nekoga toliko smetalo kad čuje nešto dobro o tuđem djetetu?

Nica
24.11.2010., 22:17
pa što onda priječi te roditelje da se educiraju, raspitaju, učlane u škole i radionice za roditelje, da traže pomoć i podršku u odgajanju djece? da pokušaju na ljepši, efikasniji i, u konačnici, lakši način?

Vjerojatno su posve uvjereni u ispravnost svojih metoda, u sebe i svoje odluke, u svoje roditeljske sposobnosti i vlastitu nepogrešivost.

Ja sam miljama daleko od toga. Što sam duže roditelj i što više znam o odgoju to mi je više žao što sve to nisam znala ranije. Svjesna sam pogrešaka koje sam činila u odgoju i nadam se da će ih biti manje, da neću učiniti ništa što bi oštetilo moje dijete na bilo kojoj mikro razini.

Čitam, slušam, gledam, pričam... O svojoj djeci, sa svojom djecom. Svuda oko sebe vidim druge roditelje i drugu djecu.
I svi mi oni svojom pojavom nešto poručuju. Sve me uči kako biti bolji roditelj, čak i ova tema na forumu.

Nica
24.11.2010., 22:19
ja sam mislila da se roditelji često hvale svojim klincima, svi jednako.
očito sam u krivu.

Ja se redovito hvalim svojim klincima, ali ja se i imam čime hvaliti. :o :raspa:

Tako mi je pao grah. :zubo:

baja
24.11.2010., 22:24
ja sam mislila da se roditelji često hvale svojim klincima, svi jednako.
i hvale se :o
samo su nekad presubjektivni :D

Death-of-Art
24.11.2010., 22:25
nije uopce napisala da bi na prvu pojavu bunta djetetu opalila samarcinu, a vi bi od izvlacenja iz konteksta i prevrtanja tudjih rijeci mogli napraviti hobi, dobro vam ide

ot: nisam imala pojma da dijete od 4 godine moze biti tako jako dok me mali od bratica nije zviznuo po zubima, jer strasno mu je gust uzeti bombon sa stola i onda to turati svim prisutnima u usta
i ne, ne mislim na ono slatko djecje "oces bona" nego ono udri mujo turaj ruku svakome kad zine do grla
:rolleyes::rolleyes:
da pogodite, njegova mama je samo sjedila sa strane i gledala
ja sam se pristojno udaljila na sigurnu udaljenost od djeteta, nije na meni da ga odgajam
nije na tebi da ga odgajaš ali svojom reakcijom mu moš dati do znanja kako stvari funkcioniraju.

digneš se. makneš se. odeš. dobro si napravila.
vidiš da nije teško.

shvatit će bude li se ponašao tako agresivno...ostat će sam i bez društva.
a to nam je svima...ruku na srce...jako teško.

electric_barbarella
24.11.2010., 22:28
shvatit će bude li se ponašao tako agresivno...ostat će sam i bez društva.
a to nam je svima...ruku na srce...jako teško.

a sta shvatit ce kad nama svima porazbija zube? super :top:

anni_st
24.11.2010., 22:29
Sestra i ja bi uvijek mami branile da se hvali :D Uvijek bi s njom imale razgovor kad bi išli u goste. Nije ona pretjerivala ali smo mrzile da se priča o nama :zubo:

okruglica
25.11.2010., 00:11
nije na tebi da ga odgajaš ali svojom reakcijom mu moš dati do znanja kako stvari funkcioniraju.

digneš se. makneš se. odeš. dobro si napravila.
vidiš da nije teško.

shvatit će bude li se ponašao tako agresivno...ostat će sam i bez društva.
a to nam je svima...ruku na srce...jako teško.

Sad mi samo reci zašto bi se ona u toj situaciji trebala maknuti.
Zar je ona za nešto kriva?

Evo, sasvim iskreno- ja kao mama jedne djevojčice nemam strpljenja za meki odgoj koji neki roditelji provode, ako danak takvog odgoja trpi moje dijete.
I ja nemam zašto micati svoju curicu od agresivnog djeteta, nego se to agresivno dijete mora maknuti od nje.
Možda ćeš pitati u čemu je razlika(makne li se ona od njega, ili on od nje), ali ja razliku itekako jasno vidim.

Evo hipotetske situacije:

Moja se curica igra na plaži. Drugo dijete dolazi i pokuša ju pogoditi kamenom.
Blagi roditelj smireno govori:"Nemoj, to nije lijepo, ne smiješ gađati curicu".
Mali opet uzme kamen i pokuša ju pogoditi opet.
"Pa nemoj ju gađati, to će ju boljeti ako ju pogodiš"
Maleni opet uzima kamen...
Gle, ako ga tad roditelj ne bi bar uzeo i maknuo, ako ga već ne želi odgojiti, nego samo eliminirati situaciju- bojim se da bi se roditelj morao skrivati iza drveta, jer bih ja tražila kamenje.
Jest da nisam baš precizna, ali dobivam čudne supermoći kada mi adrenalin skoči :D

Meni je cilj odgojiti dijete koje neće nikoga napadati, ali neće biti niti žrtva.
Moje bježanje u spomenutoj situaciji je poruka da oni nasilni pobjeđuju.

Taj roditelj griješi. I to dijete griješi. I to im se treba dati do znanja(naravno, riječima, a ne kamenjem- to je samo moje karikiranje).
Napokon, dijete ne odgajaju samo roditelji, već i cijelo selo..."It takes a village...".
Na određeni način, da se u takvoj situaciji samo maknem, imam osjećaj da bih bila sukrivac za djetetovu otežanu inkorporaciju u društvo i sporije usvajanje socijalnih vještina.

Gilda.
25.11.2010., 08:07
majko mila, pa šta su ti rekli? :confused:
zašto?
ja sam mislila da se roditelji često hvale svojim klincima, svi jednako.
očito sam u krivu.

Pa i hvale se. Do neke granice. S tim da je meni hvaljenje tipa :moj čita i piše od 3 godine, sve se sam nauči, a u školi sve zna odmah i niš ne uči a sve ima 5, i daj reci teti koliko ono ima planeta u sunčevom sustavu...:horor:

Onaj moj post je išao na odgovor koji sam dobila kad sam rekla da sam doživjela rečenicu : " Blago tebi, tvoji su dobri" kao pretpostavku da si imao sreće i dobio dobru djecu, a oni eto siroti nisu.
Nije se pretpostavilo da su i moji i ti drugi radili istu pizdariju ali su recimo moji reagirali na prvo upozorenje, a od te osobe niti na 15.
Ne, nego se kaže:
Ljudi to kažu da prestanu slušat tiradu o tvojoj predivnoj djeci,
Ma naravno :Serek:

The White Rabbit
25.11.2010., 08:41
digneš se. makneš se. odeš. dobro si napravila.
vidiš da nije teško.



a ne bi li bila bolje napravila da je opalila djetetovu mamu-uspavanukoku u gub'četinu?
Odvratne su mi te neodgojene babe koje blagonaklono prate kako njihova dječica maltretiraju sve oko sebe.:kava:

glora's bastard
25.11.2010., 08:49
Ja se redovito hvalim svojim klincima, ali ja se i imam čime hvaliti. :o :raspa:

Tako mi je pao grah. :zubo:
bolje da hvališ sebe nego djecu si. imaš duplu korist, em se ishvališ, em djeca nauče na primjeru kako se to radi, pa ne moraš ti :D


a ne bi li bila bolje napravila da je opalila djetetovu mamu-uspavanukoku u gub'četinu?
Odvratne su mi te neodgojene babe koje blagonaklono prate kako njihova dječica maltretiraju sve oko sebe.:kava:

jes, pa da te mali namlati, viš da je jak i opasan. još ako počne gađati bombonima... možda ga se i njegova mama boji da je na spavanju ne zaguti bombonima. nije to samo tak.

vrrrlet
25.11.2010., 08:51
a ne bi li bila bolje napravila da je opalila djetetovu mamu-uspavanukoku u gub'četinu?
Odvratne su mi te neodgojene babe koje blagonaklono prate kako njihova dječica maltretiraju sve oko sebe.:kava:

Takvaš ti bit. :o

Meni je jako drago naletiti na neodgojeno dijete i njegovu mamu ako imam vremena. Pitam ju kako je odgojila tako krasno dijete i mogu li ga primiti u naručje. Onda ga primim u naručje i onda mi slučajno ispadne, obično na glavu. :ne zna:

Šalim se. Ne bih ja nikad bacao djecu na glavu, čak ni srpsku. Ali lijepo ih je politi vodom.

The White Rabbit
25.11.2010., 08:53
jes, pa da te mali namlati, viš da je jak i opasan. još ako počne gađati bombonima... možda ga se i njegova mama boji da je na spavanju ne zaguti bombonima. nije to samo tak.

ne vjerujem. Nisam još naišla na dite kojem se ne b' sviđala. :zubo: Prije bi zajedno nabačokali njegovu drogiranu mamicu.:rofl:

The White Rabbit
25.11.2010., 08:53
Takvaš ti bit. :o

Meni je jako drago naletiti na neodgojeno dijete i njegovu mamu ako imam vremena. Pitam ju kako je odgojila tako krasno dijete i mogu li ga primiti u naručje. Onda ga primim u naručje i onda mi slučajno ispadne, obično na glavu. :ne zna:

Šalim se. Ne bih ja nikad bacao djecu na glavu, čak ni srpsku. Ali lijepo ih je politi vodom.

:facepalm: daj maknise:rofl:

tash@
25.11.2010., 08:54
a ne bi li bila bolje napravila da je opalila djetetovu mamu-uspavanukoku u gub'četinu?


bi, ali ne smije to pred djetetom, mora ju zaskočiti negdje nasamo :kava:

The White Rabbit
25.11.2010., 08:55
bi, ali ne smije to pred djetetom, mora ju zaskočiti negdje nasamo :kava:

zašto ne?:D Čini mi se da bi bilo poučno, naravno uz objašnjenje zašto je mama dobila šaku. :kava:

glora's bastard
25.11.2010., 08:56
ne vjerujem. Nisam još naišla na dite kojem se ne b' sviđala. :zubo: Prije bi zajedno nabačokali njegovu drogiranu mamicu.:rofl:

uh tis ko ja. :cerek: samo su mene naučili da nikad ne smiješ protiv roditelja, to ostavi djeci traume gore neko šiba po guzici i nogama. kad ti plače i kaže "mene moja mama ne voli" moraš da mu lažeš da ga voli :cry:

vrrrlet
25.11.2010., 09:00
:facepalm: daj maknise:rofl:

Zašto, pa tema je postala skroz neozbiljna? :ne zna: A i da je ozbiljna... :ne zna:

zašto ne?:D Čini mi se da bi bilo poučno, naravno uz objašnjenje zašto je mama dobila šaku. :kava:

Najbolje bi bilo silovati mamu i reći eto ti sad još jedna šansa za odgojiti pristojno dijete. Ako ne bude pristojno, doći ću ti opet. Šamari i šake su vrlo necvilizirano ponašanje. Po svijetu treba širiti ljubav.

baja
25.11.2010., 09:06
Meni je cilj odgojiti dijete koje neće nikoga napadati, ali neće biti niti žrtva.također
zato moja bajica vježba osnovne principe borilačkih vještina (zasad više kroz igru jer joj je tek 6)

spominjući žrtve; jutros sam u draškovićevoj (zg) vidjela tramvajske stanice oblijepljene "osmrtnicama" djece žrtava nasilja, između ostalih i luka ritz
pa se pitam, obzirom da ova tema vrvi politički korektnim upisima kako ne bi ćušnuli dijete ni pod koju cijenu, tko je odgojio sve ove nasilnike na ulicama? kako to da nenasilna javnost ne traži izmjene zakona?
kako to da šutke prelazimo preko još jednog divljanja na cesti, još jedne smrti mlade djevojke?
eto, konkretno u tom slučaju, vjerujem da vozač tog auta, čolak, nije nikad dobio ćušku jer se njegov otac zavjetovao da će sinek imati sve što poželi (pošto je kao dijete bio nešto bolestan)
konačno, kako to da je ćuška stavljena daleko ispred svih oblika lošeg postupanja s djecom?

tash@
25.11.2010., 09:11
zašto ne?:D Čini mi se da bi bilo poučno, naravno uz objašnjenje zašto je mama dobila šaku. :kava:

a što ako ne shvati? :ne zna:
svaki dan će ju netko šakom zviznuti po gubici? :ne zna:
onda će dijete svaki dan to gledati i naučiti se da je nasilje normalna svakodnevnica :ne zna:

ili još gore...što ako dijete ne shvati :ne zna:

i tako :D

vrrrlet
25.11.2010., 09:13
obzirom da ova tema vrvi politički korektnim upisima kako ne bi ćušnuli dijete ni pod koju cijenu, tko je odgojio sve ove nasilnike na ulicama?

Njih su ti odgojili ovi bez interneta. Šljam ljudski.

electric_barbarella
25.11.2010., 09:19
Taj roditelj griješi. I to dijete griješi. I to im se treba dati do znanja(naravno, riječima, a ne kamenjem- to je samo moje karikiranje).
Napokon, dijete ne odgajaju samo roditelji, već i cijelo selo..."It takes a village...".
Na određeni način, da se u takvoj situaciji samo maknem, imam osjećaj da bih bila sukrivac za djetetovu otežanu inkorporaciju u društvo i sporije usvajanje socijalnih vještina.

gle, ja sam bila tamo u gostima, dva tri puta sam rekla "ne ne to raditi"
kad sam skuzila da me mali ne sljivi ni pol posto sam se maknula
oprostit ces ali nije na meni da ga odgajam

i ono da selo odgaja ljude nemoj tako bukvalno shvacati, ne znaci to da ti dodjes susedu i kazes "e daj mi malog nauci da vozi bicikl" nego da dijete kroz interakciju s drugim ljudima shvaca kako svijet funkcionira

DanyBD
25.11.2010., 09:40
Hm, kažnjavana - jesam, traumatizovana - nisam, protiv fizičkog kažnjavanja - jesam, sigurna da nikad neću lupnuti dijete - nisam.
Kao mala sam dobila mnogo više batina od 2-3 šamara koje većina ovdje spominje. Tačnije, šamare nisam dobijala, ali je zato mojoj majci prut bio relativno često korišćeno vaspitno sredstvo, pretpostavljam zbog toga što nije znala za bolje metode, a ne zbog toga što nas je željela povrijediti ili poniziti. Dobro, mora joj se priznati da je uvijek prvo pokušala na fino, pričom i objašnjenjima, ali kada bi se ispostavilo da to ne djeluje, znalo se što nam sleduje. Može biti da bi ih temeljan psiholog iščačkao, ali nijedno od nas ne osjeća nikakve traume zbog toga. Naprotiv, majka nam je najznačajnija i najdraža osoba u životu, možda zato što nam nikada nije falilo nježnosti i pažnje.
Do onih postova o sprovedenim istraživanjima, mislila sam da lupkanje po guzi u dobi do 3 godine ne može ostaviti nikakve posledice, čak, da ga se dijete i ne sjeća. Ja sam to, izgleda, potpuno izbrisala. Kasnijih epizoda sa prutom se sjećam, ali i toga da smo se, odmah po prestanku plača, motali oko majke da se izvinemo i pomirimo. Uglavnom, o batinama se nije mislilo do sledećih, a neuporedivo teže od njih su nam padale svakodnevne torture oko jela. Nije bilo načina da nas natjeraju da jedemo više od možda 2-3 jela + kremić i pašteta. Ako nešto od toga nije bilo na meniju, nas troje kosturčića smo redovno plakali za stolom, a ponekad i majka sa nama, ali nije nas tukla zbog toga, kao ni zbog banalnosti poput slomljenih igračaka, skakanja po krevetu, ocjena u školi itd. Batine su bile rezervisane za čist bezobrazluk i šok situacije, u kojima smo mogli biti ugroženi, ili smo mogli ugroziti druge. Mene i sestru je zadnji put istukla kad mi je bilo desetak godina (umalo smo zapalile babinu kuću), a brata kad mu je bilo 12 (tada ga je baš nagrdila, ali on sada tvrdi da je zaslužio). Čudno, mi se takvih momenata prisjećamo samo iz humorne perspektive, a nismo baš bukve neosjetljive.
Uglavnom, batine koje smo dobili uopšte nisu uticale da postanemo nasilne osobe, niti osobe koje će opravdavati fizičko kažnjavanje djece. Mislim da se sve može riješiti doslednim sprovođenjem pravila u djetetu ugodnoj i sigurnoj sredini. Imam iskustvo sa djetetom koje smo pazili do polaska u školu i znam da nikada nije došlo ni do blagog lupkanja, a kamoli nečeg grubljeg, mada je bilo užasno svojeglavo. Doduše, mala je već bila prošla onu najtežu fazu u kojoj dijete ne razumije smisao zabrana, pa je bilo lakše. Čudno mi je bilo kako je njena majka, koja je strašno razmazila djevojčicu, u startu rekla da je slobodno istučemo ako zasluži. Mislim, ona je tolikom djetetu prepustila sve na volju, pa čak i da ne jede (bila je jezivo pothranjena), a drugi je mogu i tući. Ono, ja bih da mi se dijete dovede u red, ali da to obavi neko drugi, a da ja i dalje sa svojim mezimčetom budem na cile-mile. O, majko moja mila...

Death-of-Art
25.11.2010., 09:41
Sad mi samo reci zašto bi se ona u toj situaciji trebala maknuti.
Zar je ona za nešto kriva?

Evo, sasvim iskreno- ja kao mama jedne djevojčice nemam strpljenja za meki odgoj koji neki roditelji provode, ako danak takvog odgoja trpi moje dijete.
I ja nemam zašto micati svoju curicu od agresivnog djeteta, nego se to agresivno dijete mora maknuti od nje.
Možda ćeš pitati u čemu je razlika(makne li se ona od njega, ili on od nje), ali ja razliku itekako jasno vidim.

Evo hipotetske situacije:

Moja se curica igra na plaži. Drugo dijete dolazi i pokuša ju pogoditi kamenom.
Blagi roditelj smireno govori:"Nemoj, to nije lijepo, ne smiješ gađati curicu".
Mali opet uzme kamen i pokuša ju pogoditi opet.
"Pa nemoj ju gađati, to će ju boljeti ako ju pogodiš"
Maleni opet uzima kamen...
Gle, ako ga tad roditelj ne bi bar uzeo i maknuo, ako ga već ne želi odgojiti, nego samo eliminirati situaciju- bojim se da bi se roditelj morao skrivati iza drveta, jer bih ja tražila kamenje.
Jest da nisam baš precizna, ali dobivam čudne supermoći kada mi adrenalin skoči :D

Meni je cilj odgojiti dijete koje neće nikoga napadati, ali neće biti niti žrtva.
Moje bježanje u spomenutoj situaciji je poruka da oni nasilni pobjeđuju.

Taj roditelj griješi. I to dijete griješi. I to im se treba dati do znanja(naravno, riječima, a ne kamenjem- to je samo moje karikiranje).
Napokon, dijete ne odgajaju samo roditelji, već i cijelo selo..."It takes a village...".
Na određeni način, da se u takvoj situaciji samo maknem, imam osjećaj da bih bila sukrivac za djetetovu otežanu inkorporaciju u društvo i sporije usvajanje socijalnih vještina.

a ne bi li bila bolje napravila da je opalila djetetovu mamu-uspavanukoku u gub'četinu?
Odvratne su mi te neodgojene babe koje blagonaklono prate kako njihova dječica maltretiraju sve oko sebe.:kava:


kad je moje dijete pokušalo raditi takva sranja (naprimjer...nekoga udariti autićem)...ja sam ga maknula i odvela iz parka iste sekunde.
unatoč tome što je cmizdrio.
to mu je pouka da će svaki put kad se bude ponašao nedolično dobiti kaznu da će biti izoliran iz društva.
isto je vrijedilo kad bi udario mene.
maknula bih se na par minuta da vidi što se događa kad si neprimjeren - ostaješ sam i bez osobe koja se družila s tobom prije par trenutaka.
metoda je odlična jer on u vrtiću ama baš nikoga ne tuče. u zadnja dva mjeseca niti jednom mi se tete nisu tužile da je agresivan.

a on je jednom prilikom dobio od jednog starijeg malog finu dobrodošlicu.
klinac od 3 godine ga je primio za vrat i nabio o zid zato jer je moj mali puzao za njim do vrata. i to ne samo da ga je nabio o zid nego ga je tako držao i gušio. prestrašna scena. prestrašna. (moj je tad imao godinu dana. sad ima 16 mjeseci).
bila sam toliko šokirana da sam tom djetetu rekla:
"pa ne smiješ to raditi. to je ružno. ne možeš to činiti."
na što je mali počeo kmečati i cmizdriti i meni ga je bilo žao jer dijete nije krivo što ima retardirane i agresivne roditelje koji su ga naučili tome.
pa kad sam si ohladila glavu rekla sam mu:
"dobar si ti dečko. jel tako? i nećeš više to činiti?..."
a od koga je klinac to naučio nego od tatice i mamice?...
još mi je teta mrtvo hladno rekla:
"pa njega doma tuku pa je od njih to naučio."
na što sam se ja potužila ravnateljici da izvole zvat socijalnu službu ako misle da djecu doma tuku.

i. da. ispisala sam dijete iz te grupe i prebacila ga u drugu grupu gdje nema niti jedno agresivno dijete. tj. ima onih koji su malo više skloniji udaranju i griženju...ali su tete puno strože i lakše održavaju disciplinu nad njima.
a ne ono preko kurca :"ah...on je takav..." :rolleyes:

kad ga u parku udare... pustim prvo da si to klinci riješe sami do neke granice. ako se malo počupaju naravno da neću odmah skakati jer mora i moje dijete naučiti neke osnovne obrambene vještine (to ne znači da se može tući kako ga je volja nego da shvati da mu neće uvijek mama biti tu da se krije iza njezine suknje i da shvati da nije dužan trpit da mu netko skače po glavi).
al kad vidim da je vrag odnio šalu (naprimjer onaj put kad je ovaj mali mog držao za vrat i gušio...) ...onda interveniram.
onda mičem svoje dijete od agresivnog klinca ali ne na način da bi se moj osjećao izoliran ...
stavim ga na drugo mjesto u parku i preokupiram ga nečim drugim. da ne shvati to micanje kao "kaznu" (jer on tu kaznu nije zaslužio ako je žrtva) već da mu ignoriranje agresivnih tipova postane habitus. i da shvati da se od agresivnih ljudi treba uglavnom odmaknuti.


da. slažem se da su odvratne babe koje ne žele ništa učiniti po pitanju odgoja svog djeteta. ali to nije opravdanje za fizičko nasilje nad djetetom kad se može utjecati na djetetovo ponašanje i bez toga.
bezobrazno je reći da žene koje ne tuku djecu da ih nužno zapostavljaju i da ne čine ništa po pitanju odgoja svog djeteta.
istina...puno je teže koristiti alternativu... udariti dijete je najlakše kratkoročno rješenje.
a dugoročno... jebiga.

Nica
25.11.2010., 10:09
bolje da hvališ sebe nego djecu si. imaš duplu korist, em se ishvališ, em djeca nauče na primjeru kako se to radi, pa ne moraš ti :D

Eto, tko te ne bi volio? Rekla sam ja da učim na ovoj temi. Zapisujem. :D

lovely_one
25.11.2010., 10:56
Pa normalno da je isto ili barem povezano. Nego što?
Je l' tvoj muž, kad donosite odluke, prvo pita svoju mamu za mišljenje? Zato jer odrastanje ne znači skidanje roditelja s trona?

:confused::confused::confused:
Dođe mi da se smijem.
Uspoređivati čovjeka od 43 godine i 15 - godišnje dijete u donošenju odluka ??!!
( kad si već spomenula mog muža...btw..mama mu je pokojna )
Blago tvom djetetu. ( ako ga imaš. ):kava:

Gzena
25.11.2010., 11:59
pa se pitam, obzirom da ova tema vrvi politički korektnim upisima kako ne bi ćušnuli dijete ni pod koju cijenu, tko je odgojio sve ove nasilnike na ulicama?


Pa ovi koji daju ćuške :D

inače, dobro primijećeno :top:
zašto ne reagiramo? zato jer smo neuki, demokratski neosviješteni i predugo pod tuđom čizmom oliti laički rečeno - taki smo po mentalitetu. :ne zna:

Pješčani sat
25.11.2010., 12:04
spominjući žrtve; jutros sam u draškovićevoj (zg) vidjela tramvajske stanice oblijepljene "osmrtnicama" djece žrtava nasilja, između ostalih i luka ritz
pa se pitam, obzirom da ova tema vrvi politički korektnim upisima kako ne bi ćušnuli dijete ni pod koju cijenu, tko je odgojio sve ove nasilnike na ulicama? kako to da nenasilna javnost ne traži izmjene zakona?
kako to da šutke prelazimo preko još jednog divljanja na cesti, još jedne smrti mlade djevojke?

bravo baja.
mora da se njima nije razgovaralo pravilno :ne zna:
mora da njihovi roditelji ne postaju ovdje
trebalo bi poslati link na temu roditeljima zlostavljača.
da vidimo kako su odgajali kriminalce.

MelodyNine
25.11.2010., 12:13
također
zato moja bajica vježba osnovne principe borilačkih vještina (zasad više kroz igru jer joj je tek 6)

spominjući žrtve; jutros sam u draškovićevoj (zg) vidjela tramvajske stanice oblijepljene "osmrtnicama" djece žrtava nasilja, između ostalih i luka ritz
pa se pitam, obzirom da ova tema vrvi politički korektnim upisima kako ne bi ćušnuli dijete ni pod koju cijenu, tko je odgojio sve ove nasilnike na ulicama? kako to da nenasilna javnost ne traži izmjene zakona?
kako to da šutke prelazimo preko još jednog divljanja na cesti, još jedne smrti mlade djevojke?
eto, konkretno u tom slučaju, vjerujem da vozač tog auta, čolak, nije nikad dobio ćušku jer se njegov otac zavjetovao da će sinek imati sve što poželi (pošto je kao dijete bio nešto bolestan)
konačno, kako to da je ćuška stavljena daleko ispred svih oblika lošeg postupanja s djecom?

meni nije ćuška stavljena ispred svih oblika zlostavljanja. a ne, nije.
ponavljam opet, ono što je već neko rekao na temi - pretjerano maženje djece (uglavnom u poklončićima i udovoljavanjima hirova, a ne stvarnoj ljubavi i podršci, da postanu bolji ljudi, kao što si ti odlučila svoje dijete učiniti takvim da se zna zauzeti za sebe) i zlostavljanje (najčešće tučom jer je najlakše, pa onda i verbalnim omalovažavanjem) oboje su linije manjeg otpora.
Ja mislim da JAVNOST nije nenasilna. Nenasilni su rijetki pojedinci. Javnost uživa u crnim kronikama. To su najčitanije vijesti na portalima, i najgledaniji prilozi na TV-u.
Svijet je nasilan - verbalno i fizički. Javnost se hrani lošim vijestima, voli igrati odvjetnika, policajca i suca.
Fora je u tome da mene nervira što se neprekidno implicira da su nasilnici na ulicama djeca kojoj je sve bilo dozvoljeno i koja su razmažena. I jesu. To su djeca kojima osnovne vrijednosti nisu objašnjene na odgovarajući način, niti uz odgovarajući trud.
Ali ulice su pune i nasilne djece koja su odrasla zlostavljana (što verbalno, što fizički) - te ponavljaju obrazac ponašanja.
To su dva različita razloga nasilnog ponašanja kod maloljetnika. I oba su podjednako opasna.
Pedagozi po školama i slične birokrate, uglavnom sjede i sređuju papirologije, te brinu više o nastavnom kadru, nego o učenicima samim.
Sa tom djecom i sa njihovim roditeljima nema ko pričati. Nema se ko brinuti.
To je tako.

carica27
25.11.2010., 12:14
Po meni definitivno ovisi kakvo je dijete. Ima ih mirnih kao bubice, a ima i onih koji su malo razigraniji (da ne bi rekla divlji) i kojima razgovor ništa ne znači. Moja spada u ove druge, ali je ja svejedno nisam nikad udarila i nadam se da neću, što ne znači da sam protiv istih. Da imam sina kakvog ima moja frendica vjerojatno bi već bila veteranka u udaranju po guzi...tako da i dalje tvrdim da sve ovisi od djeteta do djeteta...

Gzena
25.11.2010., 12:30
Fora je u tome da mene nervira što se neprekidno implicira da su nasilnici na ulicama djeca kojoj je sve bilo dozvoljeno i koja su razmažena.

:confused: Nisam primijetila. Oni su samo kategorija B. Kategorija A su oni koji su i sami bili zlostavljani.

klobuk
25.11.2010., 12:33
pa se pitam, obzirom da ova tema vrvi politički korektnim upisima kako ne bi ćušnuli dijete ni pod koju cijenu, tko je odgojio sve ove nasilnike na ulicama? kako to da nenasilna javnost ne traži izmjene zakona?
kako to da šutke prelazimo preko još jednog divljanja na cesti, još jedne smrti mlade djevojke?

Preciznije bi, mislim, bilo pitati tko ih nije odgojio.

Kako to? Ljudi su inertni - što zbog lijenosti, što zbog toga što vide da mnoge akcije u koje je uložen popriličan trud nisu ništa promijenile. Ne pokušavam opravdati, samo objasniti.

Izmjenu zakona trebaju tražiti i odgovarajuće institucije, pravobranitelji itd. koji si, s obzirom na odgovornost pozicije koju imaju, ne bi smjeli moći priuštiti pasivno promatranje.

nicole2007
25.11.2010., 12:51
:confused::confused::confused:
Dođe mi da se smijem.
Uspoređivati čovjeka od 43 godine i 15 - godišnje dijete u donošenju odluka ??!!
( kad si već spomenula mog muža...btw..mama mu je pokojna )
Blago tvom djetetu. ( ako ga imaš. ):kava:

Nisi me shvatila. Rekla si da odrastanje i "misliti svojom glavom" ne znači skidanje roditela sa trona. Znači, po tvome, to se nikada ne događa. Pa ni sa 43. Ili misliš da se ipak treba digoditi? Pa dobro, što ti misliš, kad to počinje s 35? :confused:

lovely_one
25.11.2010., 13:31
Nisi me shvatila. Rekla si da odrastanje i "misliti svojom glavom" ne znači skidanje roditela sa trona. Znači, po tvome, to se nikada ne događa. Pa ni sa 43. Ili misliš da se ipak treba digoditi? Pa dobro, što ti misliš, kad to počinje s 35? :confused:

Kao prvo....ja sebe ne smatram na" tronu " u odnosu na svoje dijete ali se zna tko je roditelj a tko dijete.Važne odluke još uvijek donosim JA, što opet ne znači da ne možemo razgovarati.
Misliti svojom glavom se može i sa 15 ako imaš nešto u glavi. Ako nemaš...:ne zna:
Ma uostalom....nevermind. Ja i ti nikako na zelenu granu.
Evo vam jedne zgodne pričice:
stojim ja na balkonu prije par godina, a preko puta mene isto..mlada mama prostire rublje na svom balkonu i guguta sa svojom 3-godišnjom malom.
Ispod nas prolaze dvije babuskare, dižu glavu i obraćaju se mojoj susjedi:
" Ooooooo susjeda...kako vam je slatka curica !!!! "
Mala curica uto počinje vrištati i cendrati jer više nije u centru pažnje svoje majke. Majka sva raspekmežena počinje govoriti svom anđelku:
" Pa što je bilo, bubice ? Tu je mama, zlato. O boze dlagi...."
Kada su babe dovoljno odmakle ( ja sam se već povukla u pozadinu..:D ),
mlada majka hvata curicu za ruku, uvlači je unutra i počinje guzomlat.
I psovke. Stvarno slatko. Toliko o "uzornim " majkama.:rofl:
Ako je moje dijete nekada zaslužilo malo guzomlata, dobilo ga je. Pa makar gledale sve babe i babuskare ovoga svijeta.

baja
25.11.2010., 13:39
Ja mislim da JAVNOST nije nenasilna. Nenasilni su rijetki pojedinci. Javnost uživa u crnim kronikama. To su najčitanije vijesti na portalima, i najgledaniji prilozi na TV-u.
istina
ali ista ta javnost hrani svoju 'čistoću' moralnom sablazni nad nasiljem
jer, ti drugi su zvijeri, monstrumi, nasilnici....
ne ulazeći u licemjernost takvih komentara, moglo bi se zaključiti da je javnost nenasilna i željna promjena
To su dva različita razloga nasilnog ponašanja kod maloljetnika. I oba su podjednako opasna. u krajnjem ishodu - da
ali, ovi različiti razlozi itekako utječu na procesiranje nasilnika
pa, onda, razmažena derščad ima olakotne okolnosti jer dolaze iz 'uglednih' obitelji
utoliko su mi ovi razmaženi opasniji jer zahvaljujući povlaštenom tretmanu nikad ni ne shvate što su napravili

baja
25.11.2010., 13:53
Kako to? Ljudi su inertni - na djelima
dočim parolama mašemo bez po' frke :(

proVINCI'jalka
25.11.2010., 14:07
Fora je u tome da mene nervira što se neprekidno implicira da su nasilnici na ulicama djeca kojoj je sve bilo dozvoljeno i koja su razmažena. I jesu. To su djeca kojima osnovne vrijednosti nisu objašnjene na odgovarajući način, niti uz odgovarajući trud.
Ali ulice su pune i nasilne djece koja su odrasla zlostavljana (što verbalno, što fizički) - te ponavljaju obrazac ponašanja.
To su dva različita razloga nasilnog ponašanja kod maloljetnika. I oba su podjednako opasna.


rekla bih da je baš tako. :)
i ja sam stekla dojam da nasilnicima postaju djeca koja su usvojila takav obrazac ponašanja te zanemarena djeca. jer djeca kojoj je sve dozvoljeno bez ikakvog promišljanja su upravo to, zanemarena djeca. zanemarenost se ne očituje samo kroz fizičku zapostavljenost ili uskraćivanje maženja, nju se tako lijepo može ugledati i kod djece koja očajnički pokušavaju dobiti roditeljsku pažnju, čuti njihovo mišljenje, na koncu dobiti potvrdu rade li nešto dobro ili ne - pa kad uzastopno dozivanje ne pomogne, posluže se ekstremnijim metodama. nažalost, neka nikad ne dočekaju da ih se zaista primijeti. čini mi se da su, u suštini, to ona djeca koja su na neki način odrasla sama, bez onih nužnih roditeljskih putokaza. mislim da bi bilo bitno manje pogrešnih skretanja da je prometnik bio na svom mjestu.

nicole2007
25.11.2010., 14:33
Kao prvo....ja sebe ne smatram na" tronu " u odnosu na svoje dijete ali se zna tko je roditelj a tko dijete.Važne odluke još uvijek donosim JA, što opet ne znači da ne možemo razgovarati.
Misliti svojom glavom se može i sa 15 ako imaš nešto u glavi. Ako nemaš...:ne zna:
Ma uostalom....nevermind. Ja i ti nikako na zelenu granu.
Evo vam jedne zgodne pričice:
stojim ja na balkonu prije par godina, a preko puta mene isto..mlada mama prostire rublje na svom balkonu i guguta sa svojom 3-godišnjom malom.
Ispod nas prolaze dvije babuskare, dižu glavu i obraćaju se mojoj susjedi:
" Ooooooo susjeda...kako vam je slatka curica !!!! "
Mala curica uto počinje vrištati i cendrati jer više nije u centru pažnje svoje majke. Majka sva raspekmežena počinje govoriti svom anđelku:
" Pa što je bilo, bubice ? Tu je mama, zlato. O boze dlagi...."
Kada su babe dovoljno odmakle ( ja sam se već povukla u pozadinu..:D ),
mlada majka hvata curicu za ruku, uvlači je unutra i počinje guzomlat.
I psovke. Stvarno slatko. Toliko o "uzornim " majkama.:rofl:
Ako je moje dijete nekada zaslužilo malo guzomlata, dobilo ga je. Pa makar gledale sve babe i babuskare ovoga svijeta.

Gle, ako se dijete sa tobom ne može niti jednom posvađati, onda se definitivno ponašaš kao da si "na tronu". Ili ti ipak nisi tako strašna.:D Ne znam. Ne poznajem te.
I naravno da odluke donosiš ti i da si glavna. Ali ipak moraš djetetu dati prostora i pomirit se s tim da neće uvijek biti po tvom. Nitko nije rekao da moraš do kraje pustiti konce. Dapače, mislim da tada moraš čak i češće ići u školu na roditeljske, informacije i sl. jer su u tim ludim godinama skloni markiranju i drugim glupostima. Ali ipak i unutar tog nadzora mora biti slobode i mora se odvijati proces odvajanja, rušenja autoriteta i sl. To se ne događa preko noći, nego postepeno. I taj proces uključuje nekad i nešto što ti neće biti simpatično. Ali je prirodno. A od prirode nikad nije bilo pametno bježati. Samo je malo kultivirati i usmjeravati.:D
Zato nemoj raditi bauk od svake ružne riječi i neposlušnosti. A ako baš pretjera, ne moraš to baš korigirati šamarima. Zabrani mu izlaske, to ih u tim godinama najviše boli.
Sa udaranjima ćeš si samo uništiti odnos sa djetetom. U tim godinama, kad umireš od straha zbog svega što se tvom djetetu može dogoditi, upravo je najvažnije da vam je odnos takav da ti se dijete može povjeriti ili barem toliko da možeš neke stvari na vrijeme zapaziti. Te lude godine nazivamo još i osjetljivim godinama. Sigurno ne bez razloga.

nicole2007
25.11.2010., 14:36
A o ovom tvom primjeru ne znam što bih rekla. Jer ne znam da li je žena to učinila u tajnosti zato da ne bi osramotila sebe ili zato da ne bi osramotila dijete.:ne zna:

lovely_one
25.11.2010., 14:38
Stvar je u tome što su u puno više slučajeva nasilnici oni kojima je sve bilo dozvoljeno.
Vi neki ljudi uporno generalizirate sve.Za mene je nasilnik i onaj mudonja koji sjedne za volan skupog auta i vozi 200 na sat.
Taj auto mu je tata kupio.
Prije će biti da onaj koji se nadobivao batina kao dijete neće mlatiti svoje dijete. A opet..možda i hoće, ovisi o čovjeku.
Danas se u svemu pretjeruje. Većina mladih je divlja i neodgojena do zla boga.
Neki od vas pričaju o strahu....ako će strah od mene i moje reakcije moju kćer spriječiti da popije 2 litre vina ili da sjedne na brzi motor nekog balavca...to je sasvim u redu. Dok ja za nju odgovaram. Cijelog života ću padati u nesvjest od straha da joj se nešto ne dogodi, i kada ona bude 40.
Ali sada , dok je mlada, nepromišljena i ponekad blesava....tu sam ja da brinem. I da joj zapovijedam ako treba. Amen.

lovely_one
25.11.2010., 14:48
Nicole2007, kao da se polako počinjemo shvaćati, ali još uvijek ne kužiš i krivo tumačiš ono što ja govorim.
Ja probleme sa kćeri ne riješavam šamarima niti sam to ikada tvrdila. Ja s njom odavno o svemu razgovaram, ja samo kažem da i razgovor ima granica i ne može se odvijati u beskonačnost. Gdje bi svijet onda bio ?!
Postoje situacije koje se dese. Nikome nisu ugodne ali se dogode. I zbog toga je pretjerano ljude nazivati zlostavljačima.
Ja znam kako zlostavljač izgleda. Za njega to nikada ne biste rekli jer je bio suho zlato u javnosti.
Kao što rekoh, mrzim dvoličnost. Da..ja sam svoju kćer izlupala po guzi jer smatram da je zaslužila. Čak se i ona toga sjeća i nije smak svijeta. Ako ona razumije zašto sam to učinila..onda ?
A što se tiče susjede sa balkona....ne znam, nismo pile kavu zajedno. Jedno lice za ulicu a drugo u 4 zida.

Death-of-Art
25.11.2010., 14:52
Stvar je u tome što su u puno više slučajeva nasilnici oni kojima je sve bilo dozvoljeno.


neka statistika? stručni članak or something?... link?

lovely_one
25.11.2010., 14:55
^^^^
Daj ne gnjavi. Nekada je dovoljno i životno iskustvo, a ja ga imam.

nicole2007
25.11.2010., 15:02
Stvar je u tome što su u puno više slučajeva nasilnici oni kojima je sve bilo dozvoljeno.
Vi neki ljudi uporno generalizirate sve.Za mene je nasilnik i onaj mudonja koji sjedne za volan skupog auta i vozi 200 na sat.
Taj auto mu je tata kupio.
Prije će biti da onaj koji se nadobivao batina kao dijete neće mlatiti svoje dijete. A opet..možda i hoće, ovisi o čovjeku.
Ne, obratno je. Ipak je više nasilnika koji su bili odgajani nasilno. Mnogi od njih se kunu da neće biti takvi prema svom djetetu, ali to nije dovoljno. Često trebaju puno raditi na sebi da bi bili sposobni za to, a neki na to nisu spremni.
Koliko sam ja primijetila, djeca kojoj je sve dozvoljeno, ne izrastaju baš često u nasilnike. Oni najčešće postanu neodgovorni ljudi, što je isto jedna jako ružna osobina. Ima i među njima nasilnih, ali uglavnom agresivci stvaraju agresivce.

Morticia Addams
25.11.2010., 15:04
Ne, obratno je. Ipak je više nasilnika koji su bili odgajani nasilno. Mnogi od njih se kunu da neće biti takvi prema svom djetetu, ali to nije dovoljno. Često trebaju puno raditi na sebi da bi bili sposobni za to, a neki na to nisu spremni.
Koliko sam ja primijetila, djeca kojoj je sve dozvoljeno, ne izrastaju baš često u nasilnike. Oni najčešće postanu neodgovorni ljudi, što je isto jedna jako ružna osobina. Ima i među njima nasilnih, ali uglavnom agresivci stvaraju agresivce.

Potpisat ću ovo i gibam. :trk:

sun.shine
25.11.2010., 15:11
Ne, obratno je. Ipak je više nasilnika koji su bili odgajani nasilno. Mnogi od njih se kunu da neće biti takvi prema svom djetetu, ali to nije dovoljno. Često trebaju puno raditi na sebi da bi bili sposobni za to, a neki na to nisu spremni.
Koliko sam ja primijetila, djeca kojoj je sve dozvoljeno, ne izrastaju baš često u nasilnike. Oni najčešće postanu neodgovorni ljudi, što je isto jedna jako ružna osobina. Ima i među njima nasilnih, ali uglavnom agresivci stvaraju agresivce.

:s

Već sam rekla, najdivljija djeca koju znam su bili baš oni koji su roditelji mlatili za sve i svašta. Nikad nisam vidjela da roditelji odlikaša tuku djecu za lošiju ocjenu, a onima kojima je svako ljeto visjela godina roditelji su vječito prijetili, pljuskali ih promptno nakon roditeljskog sastanka, često i pred prijateljima.

Jednog je otac ispljuskao i izvukao mu uši čak i u srednjoj školi, na hodniku. Je li kasnije dobivao bolje ocjene? Je li prestao gnjaviti suučenike? Je li prestao markirati? Je li počeo na vrijeme na dolaziti doma? Je, kurac, eno ga, dan-danas se svađa s roditeljima, razbija motore i baca petarde po životinjama.

Death-of-Art
25.11.2010., 15:11
^^^^
Daj ne gnjavi. Nekada je dovoljno i životno iskustvo, a ja ga imam.

dovoljno ti je životno iskustvo da odrediš kako su nasilnici uglavnom ljudi kojima je u životu pruženo sve a ujedno optužuješ ove ljude ovdje da generaliziraju?

nicole2007
25.11.2010., 15:12
Nicole2007, kao da se polako počinjemo shvaćati, ali još uvijek ne kužiš i krivo tumačiš ono što ja govorim.
Ja probleme sa kćeri ne riješavam šamarima niti sam to ikada tvrdila. Ja s njom odavno o svemu razgovaram, ja samo kažem da i razgovor ima granica i ne može se odvijati u beskonačnost. Gdje bi svijet onda bio ?!
Postoje situacije koje se dese. Nikome nisu ugodne ali se dogode. I zbog toga je pretjerano ljude nazivati zlostavljačima.
Ja znam kako zlostavljač izgleda. Za njega to nikada ne biste rekli jer je bio suho zlato u javnosti.
Kao što rekoh, mrzim dvoličnost. Da..ja sam svoju kćer izlupala po guzi jer smatram da je zaslužila. Čak se i ona toga sjeća i nije smak svijeta. Ako ona razumije zašto sam to učinila..onda ?
A što se tiče susjede sa balkona....ne znam, nismo pile kavu zajedno. Jedno lice za ulicu a drugo u 4 zida.
Ma kužim ja to. I da, znam da ima dosta uglađenih zlostavljača. Samo je javnosti uvijek servirana slika nekog ludog pijanca koji mlati sve oko sebe.
A ja znam nekoliko slučajeva obiteljskih zlostavljača koji u kući nisu imali ni kap alkohola, čak su bili čistunci po tom pitanju. Ima među njima dosta visoko školovanih, uspješnih itd...

glora's bastard
25.11.2010., 15:32
^^^^
Daj ne gnjavi. Nekada je dovoljno i životno iskustvo, a ja ga imam.

pa hajde da uzmemo za za primjer pokojnog majkla đeksona, njega su zlostavljali u djetinjstvu, imao je teže poremećaje cijeli život. viš kak je to. da su ga razmazili i prihvatili takvog kakav je, ne bi se možda kasnije družio s dječicom.:(

nicole2007
25.11.2010., 15:48
:s

Već sam rekla, najdivljija djeca koju znam su bili baš oni koji su roditelji mlatili za sve i svašta. Nikad nisam vidjela da roditelji odlikaša tuku djecu za lošiju ocjenu, a onima kojima je svako ljeto visjela godina roditelji su vječito prijetili, pljuskali ih promptno nakon roditeljskog sastanka, često i pred prijateljima.


Da, kod te djece je jako izražen efekt "sad mogu!" Djeca koja nisu prestrogo odgajana i usude se pred roditeljima biti onakva kakva jesu, ponašaju se uvijek manje - više isto. A ovi koji su pred roditeljima u strahu, takvi kad roditelja nema, ne znaju kako bi se što bolje iživjeli. Oni bi se mogli mirne duše bacit pod vlak samo zato što "sad mogu".:lol: Ne možeš ih nikad ostavit same.
A još je gore kad roditelji stvarno uspiju silom pa dijete stvarno ima sve petice, uvijek sluša bla, bla, a onda razvije neke bolesne načine liječenja frustracija.
To se može vidjeti već kod djece u parku. Sjećam se još kad sam ja bila dijete...Ono što mi je bilo posebno ružno, ta djeca su često nagovarala neku drugu djecu na svašta, koristila njihovu naivnost, baš su bila podmukla. I onda kad njihovi roditelji vide neko drugo dijete da je zločesto, nestašno, odmah komentiraju: "Joj, što bih ga ja nalupala...", a to dijete je sto puta bolje od njihovog.

klobuk
25.11.2010., 17:26
na djelima
dočim parolama mašemo bez po' frke :(

Parole su u ovom, a možda i u svakom, kontekstu apsolutno irelevantne; one su uglavnom tek alibi mase pojedinaca koji služi tome da bi oni i dalje mogli ostati dio te iste mase koju na verbalnoj razini kritiziraju i uspijevaju se praviti da tako nešto zaista i rade, a ujedno na mikro razini imati privid da se od nje bitnije izdvajaju.

Najviše što bi svaki roditelj mogao i trebao napraviti jest da odgoji vlastito dijete. To bi bilo puno bitnije nego što mnogima možda djeluje.

Herp
25.11.2010., 17:33
Pa i hvale se. Do neke granice. S tim da je meni hvaljenje tipa :moj čita i piše od 3 godine, sve se sam nauči, a u školi sve zna odmah i niš ne uči a sve ima 5, i daj reci teti koliko ono ima planeta u sunčevom sustavu...:horor:

Mislim da se roditelji koji zbilja imaju takve djecove hvale iznimno rijetko ili nikad.

Modesti
25.11.2010., 19:49
pa hajde da uzmemo za za primjer pokojnog majkla đeksona, njega su zlostavljali u djetinjstvu, imao je teže poremećaje cijeli život. viš kak je to. da su ga razmazili i prihvatili takvog kakav je, ne bi se možda kasnije družio s dječicom.:(

e, a da su nerona koji put nadevetali morebitno ne bi rim gorio.
al onda bi rim ostao uskraćen za velebno pjesništvo :D

jeble vas krajnosti

themoment
25.11.2010., 19:59
e, a da su nerona koji put nadevetali morebitno ne bi rim gorio.
al onda bi rim ostao uskraćen za velebno pjesništvo :D

jeble vas krajnosti

:top:

zapravo mi je fascinantno kako gotovo svi ovdje imamo iste stavove što se suštine odgoja tiče, al se ima tri dana koljemo oko triske :D

carica27
25.11.2010., 20:30
Jel ovdje riječ o fizičkom kažnjavanju djece ili fizičkom zlostavljanju? To sigurno nisu iste stvari, a vidim da se tu priča kao da jesu... :nezna:

zeko_79
25.11.2010., 20:45
U zadnje vrijeme mi prečesto ruka poleti. Poslije se osjećam odvratno, doslovce odvratno, ali u tom trenu se ne mogu suzdržati. Večeras ju pet puta pitam nešto, ona se pravi luda, šuti, ne odgovara, a ja umorna od cijelog dana, od male bebe, čeka me još hrpa posla po kući, a ona pili li me pili. Jednostavno nastane kratki spoj. Strašno mi je gledati njezine tužne okice nakon što ju lupim. I onda si obećam da se neće ponoviti, ali...
Nije u redu da je dijete žrtva mog umora, ali ja zaista ne znam kako da to promijenim...:confused::(

SSDM
25.11.2010., 20:55
Izdvojeno s Misterija

Herp


... zašto CZSS i pravobraniteljica za djecu ne prošetaju forumima, zatraže od providera podatke o debilima koji uvjeravaju druge da je ok mlatit djecu jer bacaju igračke i hodaju po kauču, i zatim natjeraju državno odvjetništvo da podigne optužnice za zlostavljanje i poticanje na kriminalne radnje?!?!?!

Jebeni debili se hvale svojim odgojem, čovječe! I podučavaju nove naraštaje :rolleyes: :ne zna:

Definitivno nisam za premlacivanje djece u svrhu odgajanja, posebno kada su u pitanju neki uobicajeni djeciji nestasluci kao razbacivanje igracaka, ali mislim da jedna mala sipkica uvijek treba da bude pripravna jer ponekad nema druge opcije, ali cisto kao sredstvo zastrasivanja.
Inace mislim da udaranjem djeca prihvacaju tucu kao normalan izrazaj i nacin da dodju do onoga sto zele, pa se onda roditelji cude sto im djete mlati drugu djecu uokolo zeleci doci do njihove igracke.

Nica
25.11.2010., 21:07
Definitivno nisam za premlacivanje djece u svrhu odgajanja, posebno kada su u pitanju neki uobicajeni djeciji nestasluci kao razbacivanje igracaka, ali mislim da jedna mala sipkica uvijek treba da bude pripravna jer ponekad nema druge opcije, ali cisto kao sredstvo zastrasivanja.
Inace mislim da udaranjem djeca prihvacaju tucu kao normalan izrazaj i nacin da dodju do onoga sto zele, pa se onda roditelji cude sto im djete mlati drugu djecu uokolo zeleci doci do njihove igracke.

Kakva šipka, ženo?! :eek:

Što će ti to? :confused:

Ako misliš na nekakvu šibu kojom bi prijetila djetetu u slučaju neposluha, što ćeš ako te ni onda ne posluša? :kokice:
A ti mašeš prutom. :o
Kako će to utjecati na tvoj autoritet i tvoju vjerodostnojnost ako misliš samo prijetiti, a ne i činiti?

SSDM
25.11.2010., 21:14
Kazem zlu ne trebalo al ponekad dobro dodje.

Nica
25.11.2010., 21:20
U zadnje vrijeme mi prečesto ruka poleti. Poslije se osjećam odvratno, doslovce odvratno, ali u tom trenu se ne mogu suzdržati. Večeras ju pet puta pitam nešto, ona se pravi luda, šuti, ne odgovara, a ja umorna od cijelog dana, od male bebe, čeka me još hrpa posla po kući, a ona pili li me pili. Jednostavno nastane kratki spoj. Strašno mi je gledati njezine tužne okice nakon što ju lupim. I onda si obećam da se neće ponoviti, ali...
Nije u redu da je dijete žrtva mog umora, ali ja zaista ne znam kako da to promijenim...:confused::(

Svjesna si da je to veliki problem, to je dobar početak. :)

Koliko sam shvatila imaš dvoje djece od kojih je mlađe beba. Nisam sigurna kako bi se trebala postaviti u takvoj situaciji, ali moj ti je savjet da kada osjetiš da kipiš, da ti postaje previše, a prije nego ti ruka poleti, izađeš iz prostorije ili nju pošalješ van.
Pretpostavljam da si na porodiljnom i sama doma sa djecom, ali možda to veće dijete može biti samo u prostoriji par minuta. Ako ne može, ako je još premalena, ostani u blizini, ali dopusti sebi odmak.
Odi na drugu stranu, duboko diši, zatvori oči i broj u sebi dok ne osjetiš da se počinješ smirivati. Ne do sto, da ti se dijete ne ozlijedi i/ili kaos ne napravi. :D

Važno je da reagiraš prije nego dođeš do granice u kojoj gubiš kontrolu. Također probaj si organizirati tokom dana malo vremena za sebe. Kada ti muž dođe sa posla da se malo odmoriš od briga: odi u šetnju, posjeti prijateljicu, napravi si kupku...

Možda bi ti netko mogao pričuvati barem starije dijete s vremena na vrijeme na kratko, sat-dva: baka, prijateljica, ili u igraonicu ako si možete priuštiti... Ne znam ide li u vrtić.

Ona se možda osjeća zanemarenom zbog nove bebe, a ako je prije nisi udarala i to može povezati sa prinovom.

Nica
25.11.2010., 21:23
Kazem zlu ne trebalo al ponekad dobro dodje.

A šiba nije zlo? :confused:

zeko_79
25.11.2010., 21:41
Svjesna si da je to veliki problem, to je dobar početak. :)

Koliko sam shvatila imaš dvoje djece od kojih je mlađe beba. Nisam sigurna kako bi se trebala postaviti u takvoj situaciji, ali moj ti je savjet da kada osjetiš da kipiš, da ti postaje previše, a prije nego ti ruka poleti, izađeš iz prostorije ili nju pošalješ van.
Pretpostavljam da si na porodiljnom i sama doma sa djecom, ali možda to veće dijete može biti samo u prostoriji par minuta. Ako ne može, ako je još premalena, ostani u blizini, ali dopusti sebi odmak.
Odi na drugu stranu, duboko diši, zatvori oči i broj u sebi dok ne osjetiš da se počinješ smirivati. Ne do sto, da ti se dijete ne ozlijedi i/ili kaos ne napravi. :D

Važno je da reagiraš prije nego dođeš do granice u kojoj gubiš kontrolu. Također probaj si organizirati tokom dana malo vremena za sebe. Kada ti muž dođe sa posla da se malo odmoriš od briga: odi u šetnju, posjeti prijateljicu, napravi si kupku...

Možda bi ti netko mogao pričuvati barem starije dijete s vremena na vrijeme na kratko, sat-dva: baka, prijateljica, ili u igraonicu ako si možete priuštiti... Ne znam ide li u vrtić.

Ona se možda osjeća zanemarenom zbog nove bebe, a ako je prije nisi udarala i to može povezati sa prinovom.

Točno, nisam je prije udarala, to je počelo nekako ljetos. Inače, ima 3 godine, ide u vrtić, strašno je bistra, dijete koje osvaja na prvi pogled. Ali ja sam definitivno premorena, nemam nikog da mi pomogne, muž radi cijele dane. U principu funkcioniramo ok, ali u tim nekim trenucima, fitilj mi postaje kratak. :mad: Stalno se bojim nekih emocionalnih posljedica koje bi mogla malena imati. Mislim, ne tučem ja nju da ju istučem, po guzi ju isprašim, a ona za 5 minuta ko da ništa nije bilo, smije se, a meni muka:( Ne znam kako da prestanem s tim, već sam razmišljala da potražim neku pomoć, jer zaista ne želim tako dalje.

Nica
25.11.2010., 22:07
Točno, nisam je prije udarala, to je počelo nekako ljetos. Inače, ima 3 godine, ide u vrtić, strašno je bistra, dijete koje osvaja na prvi pogled. Ali ja sam definitivno premorena, nemam nikog da mi pomogne, muž radi cijele dane. U principu funkcioniramo ok, ali u tim nekim trenucima, fitilj mi postaje kratak. :mad: Stalno se bojim nekih emocionalnih posljedica koje bi mogla malena imati. Mislim, ne tučem ja nju da ju istučem, po guzi ju isprašim, a ona za 5 minuta ko da ništa nije bilo, smije se, a meni muka:( Ne znam kako da prestanem s tim, već sam razmišljala da potražim neku pomoć, jer zaista ne želim tako dalje.

Kada ti je ona u vrtiću ti se probaj odmoriti što više, spavaj kada ti i beba spava. Pusti suđe i robu, neće im ništa biti. Skuhaj odmah za dva dana tako da ne moraš to svaki dan pa da ti ritam bude malo lakši.

I daj si odmak kad osjetiš da gubiš kontrolu. Prestani je koriti, prestani raditi što radiš u tom trenu, samo se skoncentriraj na pronalazak ravnoteže u sebi.

Ona može kriviti bebu jer je udaraš, vjerojatno je ljubomorna. Pogotovo ako nije išla u jaslice nego sada odjednom ide u vrtić, mama ima bebu i nju tuče. :(

Nella5
25.11.2010., 22:09
Točno, nisam je prije udarala, to je počelo nekako ljetos. Inače, ima 3 godine, ide u vrtić, strašno je bistra, dijete koje osvaja na prvi pogled. Ali ja sam definitivno premorena, nemam nikog da mi pomogne, muž radi cijele dane. U principu funkcioniramo ok, ali u tim nekim trenucima, fitilj mi postaje kratak. :mad: Stalno se bojim nekih emocionalnih posljedica koje bi mogla malena imati. Mislim, ne tučem ja nju da ju istučem, po guzi ju isprašim, a ona za 5 minuta ko da ništa nije bilo, smije se, a meni muka:( Ne znam kako da prestanem s tim, već sam razmišljala da potražim neku pomoć, jer zaista ne želim tako dalje.
Ja mislim da je u redu ponekad dijete malo isprašiti po guzi. Nisam definitivno za mlaćenje štapovima ili palicama pa da se vide masnice.

Jedino kad sam dobila "batina" je bilo kad sam pretrčala cestu a da nisam prije pogledala jer ide koji auto, i mama me vidjela. A kad sad došla doma, guza mi je cijeli dan žarila. Lool
Da vidiš kak sam nakon toga gledala dok sam prelazila cestu. Hahaha

glora's bastard
25.11.2010., 22:29
Točno, nisam je prije udarala, to je počelo nekako ljetos. Inače, ima 3 godine, ide u vrtić, strašno je bistra, dijete koje osvaja na prvi pogled. Ali ja sam definitivno premorena, nemam nikog da mi pomogne, muž radi cijele dane. U principu funkcioniramo ok, ali u tim nekim trenucima, fitilj mi postaje kratak. :mad: Stalno se bojim nekih emocionalnih posljedica koje bi mogla malena imati. Mislim, ne tučem ja nju da ju istučem, po guzi ju isprašim, a ona za 5 minuta ko da ništa nije bilo, smije se, a meni muka:( Ne znam kako da prestanem s tim, već sam razmišljala da potražim neku pomoć, jer zaista ne želim tako dalje.

zeko, prije svega pohvala za to što si uočila to i što želiš to poboljšati. nadam se da ćeš vrlo brzo uspjeti svladati probleme koji te muče.

evo, možeš se javiti ovdje http://www.hrabritelefon.hr/hr/stranica/86/skola-za-roditelje

baja
26.11.2010., 11:24
Večeras ju pet puta pitam nešto, ona se pravi luda, šuti, ne odgovara, a ja umorna od cijelog dana, od male bebe, čeka me još hrpa posla po kući, a ona pili li me pili. Jednostavno nastane kratki spoj. svi se nađemo u ovakvim stanjima :grli:
klinka ti je već dovoljno velika da razumije što joj se govori
pokušajte, kroz igru, dogovoriti neka pravila ponašanja
meni je to uvijek lakše kroz igru jer joj se tako ne namećem kao bespogovorni autoritet i jer je tako lakše 'nasamarim' :D
čak sam joj dala neki stari pečat kad dogovorimo neke velike stvari da ih možemo ovjeriti
sretno

baja
26.11.2010., 11:34
Parole su u ovom, a možda i u svakom, kontekstu apsolutno irelevantneda, to bi nekako i bila poanta mog posta kojeg si kvotala
Najviše što bi svaki roditelj mogao i trebao napraviti jest da odgoji vlastito dijete. To bi bilo puno bitnije nego što mnogima možda djeluje.pa da, oko toga se i vrti cijela tema - suprostavljanje različitih modusa, a svi bi trebali imati isti ishod; dobro odgojeno dijete

MelodyNine
26.11.2010., 15:16
čak sam joj dala neki stari pečat kad dogovorimo neke velike stvari da ih možemo ovjeriti

haha, ovo je predobro :cerek:
naravno, igra može biti jako edukativna, i vrlo dobar prostor za učenje nekih pravila, kada je u pitanju malo dijete. a i veliko, bogami :D

Vedranna
26.11.2010., 15:57
jer je tako lakše 'nasamarim' :D

'Nasamariti' dijete kroz igru da bi ga privolili da učini kako mi želimo je fora i kreativno. :D Ali najčešće je to na kratke staze, čini mi se.
Moja prijateljica (koja je btw psihologica..psihologinja..) stalno na taj način doskače neposluhu svoje kćerkice, ali sve to (tipa ovjeravanja pečatom:D) maleckoj brzo dosadi i već sljedeći put radi po svom. Onda njena mama smišlja nove i nove načine ali niti jedan ne traje duže od nekoliko puta.:ne zna:
I kaj sad?
Jednom smo bili kod nje na ručku i mala nije htjela jesti, igrala se hranom, vikala, bacala kruh...moja prijateljica joj je objašnjavala kak mora jesti, kak se kruh ne smije bacati da je to ružno i sve tako ali mala je nije slušala. Onda sam joj ja od riže radila neke čovječuljke pa ajde pojedi mu glavu, nogu...i to je trajalo nekoliko zalogaja i opet joj dosadilo. Prijateljica taj put nije stigla niš pojesti jer je cijelo vrijeme hranila malu, tj. pokušavala je nahraniti. Već je pomalo izgubila živce.
Ponekad, kaže mi, kad ne uspije niti jedan od tisuću načina objašnjavanja, kumljenja i moljenja, jednostavno je ignorira. Meni pak to ignoriranje zvuči deset puta okrutnije nego dobiti po guzi. Jednostavno ne znam, zar mora biti tako teško? :rofl:

I onda se pitam... moja generacija je uglavnom jednako odgajana. Ja nisam dobivala nekih batina ali dobila bih po guzi koji put, samo od mame (valjda su se tako dogovorili starci, stari ipak ima težu ruku:D). I nikad, niti ja niti moji vršnjaci, nismo drečali satima za stolom, upadali u riječ odraslima, vrištali u dućanu da želimo igračku... ne je značilo ne. Kako su, za ime svega, naši starci uspjeli u tome a naša generacija nikako na zelenu granu sa svojim (svojeglavim) potomstvom? Uz sve te razgovore i objašnjavanja...

Nekad mi se čini da je stvar samo u dosljednosti i ničem drugom.
Biti dosljedan. Ak danas velimo ne za nešto onda i sutra ima da to bude ne. Život nije isti danas i prije, ljudi su pod većim stresom (uvijek je taj famozni stres kriv) i umorni su. Taj umor se očituje tako da djeci ono kaj smo im jučer branili danas dopustimo samo da 'nam se skinu'. To je valjda to. Nedosljednost.
A klinci to iskorištavaju.

MelodyNine
26.11.2010., 16:06
Ne znam, meni su sve te igre bile zanimljive i ne bi mi dosadile, i dan-danas pamtim kako sam tako naučila neke stvari :D
Ok, nekad ne pali, ali bi mi brže, naprimjer, dosadile igračke, nego igre kao takve. Znala sam za njih zapeti i kad treba i kad ne treba, misim, za igre :D

A dosada igračkama je rješavana tako da sakrijem tu igračku da mi nije na očima, pa se igram drugom, i onda ovu poželim :cerek: I zbilja mi opet bude zanimljiva, samo smislim dugu priču s njom, ili ju drukčije obučem.

Tu i tamo, naravno, dobila bih i novu igračku. No, nema roditelja koji bi trebao i mogao finansijski podnositi i najmanje dječije hirove. Mislim da me je mama tu lijepim stvarima naučila, umjesto da me zasipa novim igračkama svaki put kad mi stara dosadi.

Ovo što pričam je vjerovatno smislila moja mama, otkud bih se ja sjetila staviti igračku na policu i zaboraviti na nju da bih se igrala drugom, da ovu poželim :rofl:

Vjerovatno sve zavisi od karaktera djeteta. Ali i rodielja.

Modesti
26.11.2010., 16:14
ja se uopće ne slažem s tim da smo mi danas pod većim stresom.
ljudima su nekad djeca umirala od bolesti ( mojoj svekrvi brat i sestra, a i ona je trebala umrijeti jer je zaradila tifus u ratnim godinama) i to je bilo potpuno normalno.
nije bilo kuće u kojoj dijete nije umrlo
naravno, ne insinuiram da je roditeljima bilo svejedno, ali onda djeca nisu bila centar njihova svijeta, kao što su nama danas
jer djeca jesu centar našeg svijeta.

najgore zlo koje nam se kao roditeljima može dogoditi je ono što bi se dogodilo našoj djeci.
ja odista ne vidim da je njima bilo lakše, radili su od jutra do sutra, muškarci su ostavljali kosti po galiciji i tuđim blatima, da običnu kavu skuhate morali ste prvo po vodu, pa nacijepat drva pa zapalit peć, pa tek onda pristaviti kavu
pardon cikoriju.
o gladi koja je harala svako toliko da ne govorim.
jednostavno djeca su centar našeg svemira, a ukoliko im ne pokažemo da se oko njih ipak ne vrti cijeli svijet neće imati dodira sa stvarnošću

Vedranna
26.11.2010., 16:15
Mislim da me je mama tu lijepim stvarima naučila, umjesto da me zasipa novim igračkama svaki put kad mi stara dosadi.

Nedostatak igračaka djeca su tada nadoknađivala maštom. Sve može biti igračka. Ja sam se satima igrala figuricama šaha. :ne zna:

Danas su igračke jako maštovite. Djeca gotovo da ni ne trebaju imati mašte.

Cpatain Rbubish
26.11.2010., 16:20
Ispricavam se na uletu, ali bas me zanima koliko roditelja zna da je Europski sud za ljudska prava presudio da je udaranje djeteta koje ostavlja trag (bilo kakav) povreda prava na slobodu od torture i nehumanog postupanja? :D

U slucaju A protiv Ujedinjenog kraljevstva iz 1999, sud je nasao povredu clanka 3 jer je ocuh, koji je posinka disciplinirao fizicki, oslobodjen na domacem sudu na temelju obrane "razumne discipline" koja je, po engleskom obicajnom pravu, podrazumijevala da roditelji mogu malo klepnuti dijete kad je zlocesto. Sud u Strasbourgu se nije slozio i zakljucio da su drzave pod obvezom poduzeti proaktivne mjere da pojedinci ne budu izlozeni torturi i nehumanom postupanju, a svaki zakon koji dopusta takvu obranu je protivan toj obvezi.

Vedranna
26.11.2010., 16:20
ja se uopće ne slažem s tim da smo mi danas pod većim stresom.
ljudima su nekad djeca umirala od bolesti ( mojoj svekrvi brat i sestra, a i ona je trebala umrijeti jer je zaradila tifus u ratnim godinama) i to je bilo potpuno normalno.
nije bilo kuće u kojoj dijete nije umrlo
naravno, ne insinuiram da je roditeljima bilo svejedno, ali onda djeca nisu bila centar njihova svijeta, kao što su nama danas
jer djeca jesu centar našeg svijeta.

najgore zlo koje nam se kao roditeljima može dogoditi je ono što bi se dogodilo našoj djeci.
ja odista ne vidim da je njima bilo lakše, radili su od jutra do sutra, muškarci su ostavljali kosti po galiciji i tuđim blatima, da običnu kavu skuhate morali ste prvo po vodu, pa nacijepat drva pa zapalit peć, pa tek onda pristaviti kavu
pardon cikoriju.
o gladi koja je harala svako toliko da ne govorim.
jednostavno djeca su centar našeg svemira, a ukoliko im ne pokažemo da se oko njih ipak ne vrti cijeli svijet neće imati dodira sa stvarnošću

Ovo mi čak izgleda vjerojatnije nego ono moje.
Zakaj su danas djeca centar našeg svemira a prije nisu bila?
Možda jer ih imamo jedno-dvoje, a prije je u svakoj obitelji bilo više djece, možda upravo zbog velike smrtnosti. No dobro, to su ipak neka vremena malo davnija od našeg djetinjstva. Ne puno davnija, već moja baka je znala pričati kak su prije djeca umirala.

Modesti
26.11.2010., 16:35
Ovo mi čak izgleda vjerojatnije nego ono moje.
Zakaj su danas djeca centar našeg svemira a prije nisu bila?
Možda jer ih imamo jedno-dvoje, a prije je u svakoj obitelji bilo više djece, možda upravo zbog velike smrtnosti. No dobro, to su ipak neka vremena malo davnija od našeg djetinjstva. Ne puno davnija, već moja baka je znala pričati kak su prije djeca umirala.

zato jer to mogu biti.
imamo taj luksuz
jednom sam gledala na national geographicu emisiju o nekakvom pustinjskom nomadskom plemenu.
kod njih kad je frka najvažnija je deva, onda roditelji, a tek na kraju djeca
ma koliko se mi zgrozili na to računica je vrlo jasna.
ljudi ne mogu preživjeti u pustinji bez deve, ako umru roditelji djeca ne mogu preživjeti, ako umru djeca, roditelji mogu imati još djece

Death-of-Art
26.11.2010., 17:12
'Nasamariti' dijete kroz igru da bi ga privolili da učini kako mi želimo je fora i kreativno. :D Ali najčešće je to na kratke staze, čini mi se.
Moja prijateljica (koja je btw psihologica..psihologinja..) stalno na taj način doskače neposluhu svoje kćerkice, ali sve to (tipa ovjeravanja pečatom:D) maleckoj brzo dosadi i već sljedeći put radi po svom. Onda njena mama smišlja nove i nove načine ali niti jedan ne traje duže od nekoliko puta.:ne zna:
I kaj sad?
Jednom smo bili kod nje na ručku i mala nije htjela jesti, igrala se hranom, vikala, bacala kruh...moja prijateljica joj je objašnjavala kak mora jesti, kak se kruh ne smije bacati da je to ružno i sve tako ali mala je nije slušala. Onda sam joj ja od riže radila neke čovječuljke pa ajde pojedi mu glavu, nogu...i to je trajalo nekoliko zalogaja i opet joj dosadilo. Prijateljica taj put nije stigla niš pojesti jer je cijelo vrijeme hranila malu, tj. pokušavala je nahraniti. Već je pomalo izgubila živce.
Ponekad, kaže mi, kad ne uspije niti jedan od tisuću načina objašnjavanja, kumljenja i moljenja, jednostavno je ignorira. Meni pak to ignoriranje zvuči deset puta okrutnije nego dobiti po guzi. Jednostavno ne znam, zar mora biti tako teško? :rofl:


oh. pa to se savršeno lako rješava.

"hoćeš jest? nećeš? nemoj. tamo ti je soba. igraj se. kad ogladniš vidimo se. keksi? haha. zaboravi. riža te čeka na stolu."

di je grč? to je tebi okrutno?

pa okrutno je dijete preklinjati da jede i siliti ga.
mala očito nije gladna. jest će kad ogladni.
zamisli da tebi netko trpa u usta komade riže i krumpira a tebe još drži sendvič od puretine koji si pojela prije par sati?
svakako da je silovanje djeteta puno okrutnije nego mu dati šansu da ide svojim tempom.
plus što je licemjerno od nas tražiti od djeteta ono što sami nećemo ostvariti.
da me netko uhvati situ i uvali mi žlicu u usta ..potrudila bih se vraški da mu se ispovraćam drito po faci.
zašto onda od djece očekivati da jedu onda kad nama paše?...

osobito su mi žestoke mame koje natrpaju djecu slatkišima i onda se čude zašto dijete ne jede piletinu. od 5 kila šećera čudo da ne visi na lusteru već. :rofl:

Nanashi
26.11.2010., 17:14
http://www.thealmightyguru.com/Halloween/Monsters/Images/BlackCat6.jpg

Vedranna
26.11.2010., 17:15
mala očito nije gladna. jest će kad ogladni.
zamisli da tebi netko trpa u usta komade riže i krumpira a tebe još drži sendvič od puretine koji si pojela prije par sati?

Upravo sam ovo pitala nekoliko mama, uključujući i svoju.
Nije mi bilo jasno zakaj siliti djecu da jedu, pa valjda znaju osjetiti glad? Kad ogladne budu jela.:ne zna:
Međutim, neke su mi odgovorile da djeca čak znaju gubiti na težini. Ne žele jesti i bok. :ne zna:

MelodyNine
26.11.2010., 17:19
Upravo sam ovo pitala nekoliko mama, uključujući i svoju.
Nije mi bilo jasno zakaj siliti djecu da jedu, pa valjda znaju osjetiti glad? Kad ogladne budu jela.:ne zna:
Međutim, neke su mi odgovorile da djeca čak znaju gubiti na težini. Ne žele jesti i bok. :ne zna:

za većinu djece, nema problema, i traže kad su gladni, a kad nisu - nema boga da jedu.
ali imaš grupu djece koja baš ne žele jesti. i omršave, i sve.
to je baš problem. moja je najbolja prijateljica bila takva.
muke isusove s njom i hranom.
paradoksalno, danas je megaizjelica :D

Vedranna
26.11.2010., 17:19
http://www.thealmightyguru.com/Halloween/Monsters/Images/BlackCat6.jpg


I mama mačka ponekad zna šapicom dati mačićima po njuškici? :ne zna:
Tko ne zna s djecom nek nabavi mačku? :ne zna:
Kaj? Kaj?

Death-of-Art
26.11.2010., 17:22
Upravo sam ovo pitala nekoliko mama, uključujući i svoju.
Nije mi bilo jasno zakaj siliti djecu da jedu, pa valjda znaju osjetiti glad? Kad ogladne budu jela.:ne zna:
Međutim, neke su mi odgovorile da djeca čak znaju gubiti na težini. Ne žele jesti i bok. :ne zna:

ok. to su očito ekstremi dječje anoreksije i bojim se da je tu već granica kad dijete treba posjetiti nekog stručnjaka jer je lako moguće da je dijete doživjelo neku jaču frustraciju i traumu.

moj je bio tako loš što se jedenja tiče...katastrofa.
znala sam plakati od muke dok sam držala žlicu...
dok ga nisam poslala u jaslice...i jedan dan dolazim po njega a on sjedi za stolom i jede već drugi tanjur.
a kaj je u jaslicama (hrana sigurno nije finija od hipp kašice koju bih mu nudila ili mesa i povrća koje bih mu skuhala)... tko te pita u jaslicama hoćeš li jest?... oni dobiju doručak do 9. malo jabuke nakon toga. čitavo vrijeme se igraju. i tako do 11-11.30... i svi...ali svi sjede za stolom i jedu.
nema tu prenemaganja uopće.

pa sam i ja počela koristit princip:
"hoćeš? nećeš. ok. nemoj."
da ga vidiš što sad jede. :p

electric_barbarella
26.11.2010., 17:27
za većinu djece, nema problema, i traže kad su gladni, a kad nisu - nema boga da jedu.
ali imaš grupu djece koja baš ne žele jesti. i omršave, i sve.
to je baš problem. moja je najbolja prijateljica bila takva.
muke isusove s njom i hranom.
paradoksalno, danas je megaizjelica :D

same here :W

danas jedem ko smuk, a mama citavog zivota muku kristovu mucila da mene s necime nahrani
s 12 godina sam bila visoka 170 i imala 45 kila
danas jel nemam takvih problema :zubo:

Nanashi
26.11.2010., 17:29
I mama mačka ponekad zna šapicom dati mačićima po njuškici? :ne zna:
Tko ne zna s djecom nek nabavi mačku? :ne zna:
Kaj? Kaj?

:o

Ma ne, to sam ja samo nekog "pozdravio"...

Prepoznat će se osoba...

:mad::mad::mad:

MelodyNine
26.11.2010., 17:33
same here :W

danas jedem ko smuk, a mama citavog zivota muku kristovu mucila da mene s necime nahrani
s 12 godina sam bila visoka 170 i imala 45 kila
danas jel nemam takvih problema :zubo:

pa šta je bio uzrok?
moja je prijateljica imala nekakav iracionalni strah da će se udaviti hranom, kako je kasnije pričala, po svom sjećanju, a njena mama je tvrdila da joj se hrana gadila i da je govorila: fuj, za sve.
ko bi sad znao.

ja sam imala krizu sa hranom nakon jedne strašne angine grla, bilo mi je muka, a i teško sam gutala. ali s vremenom sam počela jesti.

Nica
26.11.2010., 17:38
I mene su tjerali da jedem, sada se suzdržavam od hrane, sram ih bilo. Tko li je izmislio sirupe za poticanje apetita, nisu mi rekli da traju doživotno. :hebemu:

electric_barbarella
26.11.2010., 17:44
pa šta je bio uzrok?
moja je prijateljica imala nekakav iracionalni strah da će se udaviti hranom, kako je kasnije pričala, po svom sjećanju, a njena mama je tvrdila da joj se hrana gadila i da je govorila: fuj, za sve.
ko bi sad znao.

ja sam imala krizu sa hranom nakon jedne strašne angine grla, bilo mi je muka, a i teško sam gutala. ali s vremenom sam počela jesti.

iskreno nemam pojma sta je bio razlog, od malena mi mama veli da nisam nikad u usporedbi sa sestrom bila neka izjelica
nisam ni danas
volim ja papati i normalno jedem ali to je sve u manjim kolicinama od drugih
a jos pored toga sto nikad nisam bila izjelica sam oduvijek i prirodno strkljava
danas malo manje nego prije ali bome i dan danas dobivam komentare tipa "daj pojedi nesto" iako si nisam bas nes jel mrsava :zubo:

mislim ja sam oduvijek u odlicnoj fizickoj spremi i bavila sam se oduvijek sportovima, tak da mi nikad to nije radilo neki veci problem

nicole2007
26.11.2010., 19:08
Ispricavam se na uletu, ali bas me zanima koliko roditelja zna da je Europski sud za ljudska prava presudio da je udaranje djeteta koje ostavlja trag (bilo kakav) povreda prava na slobodu od torture i nehumanog postupanja? :D

U slucaju A protiv Ujedinjenog kraljevstva iz 1999, sud je nasao povredu clanka 3 jer je ocuh, koji je posinka disciplinirao fizicki, oslobodjen na domacem sudu na temelju obrane "razumne discipline" koja je, po engleskom obicajnom pravu, podrazumijevala da roditelji mogu malo klepnuti dijete kad je zlocesto. Sud u Strasbourgu se nije slozio i zakljucio da su drzave pod obvezom poduzeti proaktivne mjere da pojedinci ne budu izlozeni torturi i nehumanom postupanju, a svaki zakon koji dopusta takvu obranu je protivan toj obvezi.

Je l' tko od vas gledao onaj engleski dokumentarac "Tučem djecu i time se ponosim"?:rolleyes: U tom dokumentarcu su rekli da je u engleskoj dozvoljeno fizičko kažnjavanje ako ne ostavlja modrice. :ne zna:
A što je sa Amerikom? Koliko sam skužila, neke američke države dozvoljavaju fizičko kažnjavanje, a neke ne. A što je najgore, imaju još uvijek dosta nekakvih vjerskih fanatika koji tuku djecu jer tako piše u bibliji. :rolleyes: Barem oni to tako tumače. Sjećam se da sam to gledala u nekom talk showu.

sun.shine
26.11.2010., 19:55
U tom dokumentarcu su rekli da je u engleskoj dozvoljeno fizičko kažnjavanje ako ne ostavlja modrice. :ne zna:


Ne znam kad je sniman dokumentarac, ali sad to nije istina.

nicole2007
26.11.2010., 22:34
Ne znam kad je sniman dokumentarac, ali sad to nije istina.

Pa meni je to isto bilo čudno. Dokumentarac je bio na tv-u prije, otprilike, 2 godine. Ne znam kad je točno sniman, ali nije izgledalo kao nešto jako staro. U principu, provlačila se ideja da to nije u redu, ali bilo je dosta površno i nedorečeno. Bilo mi je čudno kako se ti roditelji uopće ne ustručavaju i otvoreno govore i pokazuju:eek: kako tuku djecu. Kako se nisu bojali da će biti kažnjeni?!

Štrikalica
27.11.2010., 08:36
i kolcem i lancem i bokserom u glavu.. :kava:

oke, ne baš to, al po dupetu - deri..

i sama sam stoput dobila po riti pa sam ispala sasvim...ummm...scratch that..protiv sam fizičkog kažnjavanja djece. :D

DanyBD
27.11.2010., 12:29
:
Već sam rekla, najdivljija djeca koju znam su bili baš oni koji su roditelji mlatili za sve i svašta. Nikad nisam vidjela da roditelji odlikaša tuku djecu za lošiju ocjenu,

Uh, sun.shine, da je bar tako. Vidiš, skoro sam zaboravila batine koje sam ja dobila u djetinjstvu, ali nikada ne mogu zaboraviti batine koje je jedna moja drugarica iz srednje dobila u mom prisustvu, samo zbog toga što je obukla pogrešnu jaknu. Majka ju je u napadu bijesa počela šamarati, udarati , uhvatila je za kosu i čak njenom glavom udarila u zid, tako da se cura zateturala. Ja sam bila potpuno skamenjena i koliko god sam željela pobjeći, nisam se mogla pomjeriti. Kada smo konačno krenule, nisam znala što reći a da situaciju ne učinim još neprijatnijom, pa sam se pravila da se ništa nije desilo. Istog momenta, postalo mi je jasnije sve ono što me čudilo i nerviralo u njenom ponašanju u osnovnoj. Recimo, plakala je ko kišna godina kad bi dobila četvorku, kada nije bila među prvih troje na državnom takmičenju ista stvar, odbijala je lunjati s drugaricama jer mora vježbati klavir, oblačila se u istom stilu kao njena neudata tetka od 50 god.… A nikada se nije požalila da je tuku, niti je nama tako nešto palo na pamet. Bila je zaista izuzetno pametno i dobro dijete, ali očito nedovoljno za bolesni perfekcionizam njene majke. Jednostavno, roditelju zlostavljaču nije potreban razlog.


Nije mi bilo jasno zakaj siliti djecu da jedu, pa valjda znaju osjetiti glad? Kad ogladne budu jela.:ne zna:
Međutim, neke su mi odgovorile da djeca čak znaju gubiti na težini. Ne žele jesti i bok. :ne zna:

Ovo je užas. Jednu takvu djevojčicu smo pazili 3-4 godine, ispočetka nerado, jer je bila potpuno zapuštena. Majka to možda nije svjesno uradila, ali nesvjesno jeste. Otkrila je da je u drugom stanju baš kada je napustila muža, pa se onda vratila i rodila, moglo bi se reći, neželjeno dijete. Vjerovatno je to uticalo da curicu na neki način zapostavi, ali nije bila gruba s njom, čak je bila i previše popustljiva (doduše, nama je preporučivala da je pucnemo prutom ako zatreba). Meni je djelovalo da je dijete nekako osjetilo nedostatak ljubavi.
Pretpostavljam da je to dovelo do poremećaja kod djevojčice, jer je plakala na spominjanje jela, u vrtiću se nije htjela igrati , divljala je na svaku zabranu, a nije skoro ništa govorila. Nikakva sredstva za podsticanje apetita na nju nisu djelovala, bila je kost i koža, već su joj i nalazi krvi bili loši. Ispočetka smo pokušavali sa nagovaranjima, raznim igricama, potkupljivanjima, nošenjem po dvorištu sa zdjelicom, ali ništa nije djelovalo. Vrištala je i pljuvala hranu, a pritom je djelovalo da će svakog časa povratiti. Uskoro niko nije htio da se bakće s njom, ali ja nisam imala namjeru odustati. Majka mi je čak znala reći da ne maltretiram dijete, jer će me zamrziti, ali ja sam i dalje ostajala sa njom za stolom po sat ili duže, čekala da se počne derati da joj ubacim kašiku i nisam odustajala dok se tanjir ne isprazni. Kako je vrijeme prolazilo, plakala je sve manje a jela sve brže, valjda je shvatila da nema svrhe protiviti se. Tako je problem sa hranom riješen relativno brzo, socijalizacija je išla nešto sporije.
Svi (pa i njena majka) smo mislili da djevojčica kasni sa razvojem govora. Sve što joj je prelazilo preko usta bilo je Mama, Kući, Ne, Necuuuu… Na čitanje slikovnica i priča uopšte nije reagovala, što me stvarno zabrinjavalo, ali opet nismo odustajali. Nije htjela zaspati bez nosanja i ljuljkanja, a kako bi brže zaspala pjevala sam joj obično pjesme od Đ. Balaševića (odgovarajuće su dužine i tempa). I tako, po ko zna koji put, ljuljkam ja nju i pjevušim “Priču o Vasi Ladačkom”, i čujem da je neko ušao u stan. Zastanem malo da oslušnem ko je, kad čujem malu kako nastavlja “…Kada nisam s onom koju volem…” (ili nešto slično). Umalo je nisam od šoka ispustila. Pao mi je na pamet onaj vic o crnogorcu koji nije govorio do sedme godine jer nije imao pritužbi.
Kada je majka došla po nju uspjeli smo je nagovoriti da otpjeva dio, a to je u njenoj interpretaciji zvučalo ovako:
“Znate plicu ovasi ladakom
I ja sam je tekonoma cuo
Jebo devet dana nije
Izazio ibitije…”

Žabica moja mala… :cerek:
Djeci samo treba istovremeno pokazati i ljubav i nepopustljivost oko bitnih pravila. Bar se nadam.

sun.shine
27.11.2010., 13:23
Uh, sun.shine, da je bar tako. Vidiš, skoro sam zaboravila batine koje sam ja dobila u djetinjstvu, ali nikada ne mogu zaboraviti batine koje je jedna moja drugarica iz srednje dobila u mom prisustvu, samo zbog toga što je obukla pogrešnu jaknu. Majka ju je u napadu bijesa počela šamarati, udarati , uhvatila je za kosu i čak njenom glavom udarila u zid, tako da se cura zateturala. Ja sam bila potpuno skamenjena i koliko god sam željela pobjeći, nisam se mogla pomjeriti. Kada smo konačno krenule, nisam znala što reći a da situaciju ne učinim još neprijatnijom, pa sam se pravila da se ništa nije desilo. Istog momenta, postalo mi je jasnije sve ono što me čudilo i nerviralo u njenom ponašanju u osnovnoj. Recimo, plakala je ko kišna godina kad bi dobila četvorku, kada nije bila među prvih troje na državnom takmičenju ista stvar, odbijala je lunjati s drugaricama jer mora vježbati klavir, oblačila se u istom stilu kao njena neudata tetka od 50 god.… A nikada se nije požalila da je tuku, niti je nama tako nešto palo na pamet. Bila je zaista izuzetno pametno i dobro dijete, ali očito nedovoljno za bolesni perfekcionizam njene majke. Jednostavno, roditelju zlostavljaču nije potreban razlog.
Hm, nisi me ubrala, htjela sam reći da zlostavljanje ne čini djecu boljom. Dakle, divljaci su vjerojatno divljaci jer su im i roditelji divljaci, to je sve što sam htjela reći, a o naizgled uspješnoj djeci nisam rekla ništa.

Mislim, neki su ovdje implicirali da djeca postaju divljaci jer ih nitko nije pljuskao i tukao. Jer je u njihovim tikvetinama batina=odgoj.

Nuria Monfort
27.11.2010., 14:12
I mene su tjerali da jedem, sada se suzdržavam od hrane, sram ih bilo. Tko li je izmislio sirupe za poticanje apetita, nisu mi rekli da traju doživotno. :hebemu:

Same here. :rolleyes:
Bijah anemična i bez apetita kao dijete, sad sam samo anemična. :D

DanyBD
27.11.2010., 14:20
Hm, nisi me ubrala, htjela sam reći da zlostavljanje ne čini djecu boljom.

A jesam, samo sam se osvrnula na ono da roditelji ne tuku odlikaše zbog ocjena.

Naravno, tačno je da zlostavljanje ne čini djecu boljom. Sjećam se razgovora moje majke i strine na sahrani jednog od dva brata koji su bili najproblematičniji momci u gradu. Majka je počela sažaljevati njihove roditelje, a strina je počela pametovati kako su sami krivi, jer ih nisu tukli kad je trebalo. Nažalost, ispostavilo se da nije bilo dana kad mali divljaci nisu dobili batine, otac im je čak znao slomiti dršku od sjekire preko leđa. I ništa nije pomoglo, ipak su postali kriminalci.
Sličan je slučaj mojih rođaka koji su bili toliko divlji da su postali opasni po okolinu i pored toga što su ih redovno letvili. Roditelji nisu više znali što da rade s njima, u zadnjem momentu spasilo ih je to što su ih preorjentisali na sport, pa su se konačno negdje mogli izduvati bez veće štete. Koliko znam, mirni su već 5-6 godina, a da nije bilo toga računam da bi brzo počeli vraćati i ocu i majki ono što su dobili.

Nica
27.11.2010., 14:34
Same here. :rolleyes:
Bijah anemična i bez apetita kao dijete, sad sam samo anemična. :D

I ja sam anemična. :rofl:

Nica
27.11.2010., 14:37
Nažalost, ispostavilo se da nije bilo dana kad mali divljaci nisu dobili batine, otac im je čak znao slomiti dršku od sjekire preko leđa. I ništa nije pomoglo, ipak su postali kriminalci.

Pomoglo u čemu? Batinanje im je itekako "pomoglo" da postanu nasilnici.

Sličan je slučaj mojih rođaka koji su bili toliko divlji da su postali opasni po okolinu i pored toga što su ih redovno letvili.

Ne i pored toga, već vjerojatno upravo zbog toga.

Štrikalica
27.11.2010., 14:51
Joj, cijeli topic klasična trenutna dijareja uberzaštite žgepčadi..nema veze što se mali ponaša kao demon, a mala grize električne vodove - to su [nebeske trublje]naša presveta djeca[/nebeske trublje]!!! Ne daj Bože ukoriti malo čudovište koje svojeg vršnjaka pokušava ukantati kanticom, zakopati lopaticom i poslije svega poravnati pješčanik.. ali to je naš bubili, treba dohranjivati njegov način samoizražavanja! :cerek:

Klinci su iz godine u godinu sve zločestiji i antipatičniji zato što ih se tretira ko svete krave. Em grcaju u igračkama i dizajnerskim benkicama, em im se aposlutno ništa ne može prigovoriti kako se sluuuučajno ne bi oštetio njihov krhki emotivni razvoj. Kad vidiš žensku s kolicima, moraš se bacati pod autobus, jer mali Isusek mora imati čisti prolaz. Ako kolica zadrndaju po šahtu, zlostavljanje je evidentno.

Zato sad i imamo pijenja kave ili jedenja pizze uz horde malih Nazgüla koji divljaju kao da ih je netko prištekao na sam izvor Zla.

Sori bat jebiga... mi smo 50tak-100tinjak godina dobivali po dupetima kad bi to zaslužili i ne sjećam se da smo se ponašali kao gremlini na tripu, pušteni s lanca nakon 3 mjeseca.

MelodyNine
27.11.2010., 14:56
I ja sam anemična. :rofl:

+ 1

Što se tiče ovoga što Štrikalica priča, ja još nemam djece, pa se moj miroljubivi odnos, mislim (frojdovski) svodi na moj vlastiti odnos prema sebi u djetinjstvu, odnosno na odnos svijeta prema meni u djetinjstvu (feud mode off).

rekla sam već na nekoj temi, čini mi se na Misterijama, da kod sebe prepoznajem znakove kompenzacije za stvari za koje su me zajebali u djetinjstvu, što države, što starci :D

Šta će biti kad se rodi mali Isus, nemam pojma :rofl:

lovely_one
27.11.2010., 18:44
:top:Joj, cijeli topic klasična trenutna dijareja uberzaštite žgepčadi..nema veze što se mali ponaša kao demon, a mala grize električne vodove - to su [nebeske trublje]naša presveta djeca[/nebeske trublje]!!! Ne daj Bože ukoriti malo čudovište koje svojeg vršnjaka pokušava ukantati kanticom, zakopati lopaticom i poslije svega poravnati pješčanik.. ali to je naš bubili, treba dohranjivati njegov način samoizražavanja! :cerek:

Klinci su iz godine u godinu sve zločestiji i antipatičniji zato što ih se tretira ko svete krave. Em grcaju u igračkama i dizajnerskim benkicama, em im se aposlutno ništa ne može prigovoriti kako se sluuuučajno ne bi oštetio njihov krhki emotivni razvoj. Kad vidiš žensku s kolicima, moraš se bacati pod autobus, jer mali Isusek mora imati čisti prolaz. Ako kolica zadrndaju po šahtu, zlostavljanje je evidentno.

Zato sad i imamo pijenja kave ili jedenja pizze uz horde malih Nazgüla koji divljaju kao da ih je netko prištekao na sam izvor Zla.

Sori bat jebiga... mi smo 50tak-100tinjak godina dobivali po dupetima kad bi to zaslužili i ne sjećam se da smo se ponašali kao gremlini na tripu, pušteni s lanca nakon 3 mjeseca.

:top:

electric_barbarella
27.11.2010., 20:22
Joj, cijeli topic klasična trenutna dijareja uberzaštite žgepčadi..nema veze što se mali ponaša kao demon, a mala grize električne vodove - to su [nebeske trublje]naša presveta djeca[/nebeske trublje]!!! Ne daj Bože ukoriti malo čudovište koje svojeg vršnjaka pokušava ukantati kanticom, zakopati lopaticom i poslije svega poravnati pješčanik.. ali to je naš bubili, treba dohranjivati njegov način samoizražavanja! :cerek:

Klinci su iz godine u godinu sve zločestiji i antipatičniji zato što ih se tretira ko svete krave. Em grcaju u igračkama i dizajnerskim benkicama, em im se aposlutno ništa ne može prigovoriti kako se sluuuučajno ne bi oštetio njihov krhki emotivni razvoj. Kad vidiš žensku s kolicima, moraš se bacati pod autobus, jer mali Isusek mora imati čisti prolaz. Ako kolica zadrndaju po šahtu, zlostavljanje je evidentno.

Zato sad i imamo pijenja kave ili jedenja pizze uz horde malih Nazgüla koji divljaju kao da ih je netko prištekao na sam izvor Zla.

Sori bat jebiga... mi smo 50tak-100tinjak godina dobivali po dupetima kad bi to zaslužili i ne sjećam se da smo se ponašali kao gremlini na tripu, pušteni s lanca nakon 3 mjeseca.

slozila bi se
danas se sve cesce vidjaju klinci koji bjesomucno skacu naokolo ljudima po glavama a mame boze sacuvaj da bi nesto rekle i napravile
djecu se ne moze odgajati bez nekog oblika discipline i amen
mora ih se nauciti razlikovati dobro i zlo, sto ne valja a sto valja
a jedno ne mogu spoznati bez drugoga



rekla sam već na nekoj temi, čini mi se na Misterijama, da kod sebe prepoznajem znakove kompenzacije za stvari za koje su me zajebali u djetinjstvu, što države, što starci :D




a jebate Melody, pa svi mi imamo neke stvari koje starcima zamjeramo i voljeli bi da su ih mozda napravili drugacije
i oni koji su pobrali lup po guzi i oni koji nikada nisu
nitko ne moze, ni roditelj ni dijete, reci da su savrseni
a to sto nisu savrseni ne znaci da su zlostavljaci i nasilnici

MelodyNine
27.11.2010., 20:37
a jebate Melody, pa svi mi imamo neke stvari koje starcima zamjeramo i voljeli bi da su ih mozda napravili drugacije
i oni koji su pobrali lup po guzi i oni koji nikada nisu
nitko ne moze, ni roditelj ni dijete, reci da su savrseni
a to sto nisu savrseni ne znaci da su zlostavljaci i nasilnici

dabome. pa ja sam mislila da sam to dovoljno naglašavala u svojim postovima :ne zna:
još od početka teme nastojim objasniti da roditelji nisu savršeni, i da rade greške kao i svi ljudi. i to ih ne čini roditeljima koji nas nisu voljeli, željeli i brinuli se o nama. ali ja, jednostavno, ne želim neke od tih grešaka ponavljati, pa stoga ne vidim zašto da te greške opravdavam ili minimiziram.
a možda jednako kao i oni budem griješila.

nekome je greška lupkanje po guzi, nekom naprašivanje po guzi, nekom izdiranje, nekom psihički pritisak, nekom šamar, nekom manjak podrške, nekom neprekidno odsustvovanje roditelja, a nekom nešto peto.

a kad koristim riječi "zlostavljač" i "nasilnik", koristim ih u određenom kontekstu,tj. kada smo pričali o zlostavljanju kao obrascu ponašanja kod problematične djece, itd.

electric_barbarella
27.11.2010., 21:08
dabome. pa ja sam mislila da sam to dovoljno naglašavala u svojim postovima :ne zna:
još od početka teme nastojim objasniti da roditelji nisu savršeni, i da rade greške kao i svi ljudi. i to ih ne čini roditeljima koji nas nisu voljeli, željeli i brinuli se o nama. ali ja, jednostavno, ne želim neke od tih grešaka ponavljati, pa stoga ne vidim zašto da te greške opravdavam ili minimiziram.
a možda jednako kao i oni budem griješila.

nekome je greška lupkanje po guzi, nekom naprašivanje po guzi, nekom izdiranje, nekom psihički pritisak, nekom šamar, nekom manjak podrške, nekom neprekidno odsustvovanje roditelja, a nekom nešto peto.



tocno to
ja recimo zamjeram roditeljima sto me nisu vise tjerali na satove plesa i pjevanja, bila sam dijete kojeg je zanimalo sto stvari i sve sam htjela raditi i baviti se svime, ali zamjeram im to jer to je jedino sto mi je ikad iole islo :D
a oni su takvi, nisu me htjeli tjerati
njima je bilo skola skola i samo skola a moje misli fijuuuuuuuuuuuuuuuu od skole :zubo: :D

glora's bastard
27.11.2010., 21:20
problem je jer se do nedavno odgoj doživljavao kao jednomsjeran proces gdje roditelji utječu na dijete i njegovo ponašanje. dok se danas zna (ili bi se trebalo znati :D) da je odgoj dvosmjeran proces, roditelji i dijete su akteri, dijete više nije subjekt, nego isto tako aktivan član. roditelji su ti koji pomažu djetetu da se ono samo razvije.

Lastan
27.11.2010., 22:00
problem je jer se do nedavno odgoj doživljavao kao jednomsjeran proces gdje roditelji utječu na dijete i njegovo ponašanje. dok se danas zna (ili bi se trebalo znati :D) da je odgoj dvosmjeran proces, roditelji i dijete su akteri, dijete više nije subjekt, nego isto tako aktivan član. roditelji su ti koji pomažu djetetu da se ono samo razvije.
Da, dijete je aktivan član.
Ne, to ne znači da roditelji trebaju promijeniti svoju osnovnu ulogu; dijete sigurno neće, a njegova je osnovna uloga opozicija odgoju i provođenje vlastite volje.

Moderni pristup odgoju napravio je golemu štetu kroz slabašne popularizatorske članke koji nisu dovoljno jasno prenijeli poruku da sve navedeno ne znači da se djeca mogu sama odgajati, bez roditeljskog uplitanja.
Pod “dovoljno jasno”, a poznajući prosječnu novinsku publiku, mislim “u naslovu i podnaslovu, vrlo krupnim fontom”.

glora's bastard
27.11.2010., 22:07
Da, dijete je aktivan član.
Ne, to ne znači da roditelji trebaju promijeniti svoju osnovnu ulogu; dijete sigurno neće, a njegova je osnovna uloga opozicija odgoju i provođenje vlastite volje.
ok, a koja je po tebi osnovna uloga roditelja?

Moderni pristup odgoju napravio je golemu štetu kroz slabašne popularizatorske članke koji nisu dovoljno jasno prenijeli poruku da sve navedeno ne znači da se djeca mogu sama odgajati, bez roditeljskog uplitanja.
Pod “dovoljno jasno”, a poznajući prosječnu novinsku publiku, mislim “u naslovu i podnaslovu, vrlo krupnim fontom”.

ima dovoljno jasnih članaka, usudila bih se reći da je više do nezainteresiranosti roditelja

baja
29.11.2010., 10:05
'Nasamariti' dijete kroz igru da bi ga privolili da učini kako mi želimo je fora i kreativno. :D Ali najčešće je to na kratke staze, čini mi se.
Moja prijateljica (koja je btw psihologica..psihologinja..) stalno na taj način doskače neposluhu svoje kćerkice, ali sve to (tipa ovjeravanja pečatom:D) maleckoj brzo dosadi i već sljedeći put radi po svom. Onda njena mama smišlja nove i nove načine ali niti jedan ne traje duže od nekoliko puta.:ne zna: djeci, općenito, brzo dosadi sve :D
jer uče i otkrivaju toliko toga novog da svako novo otkriće samo pregazi ono staro
ja sam pod ovo 'nasamariti' mislila stvaranje odredbi našeg dogovora, a dogovor se onda mora poštovati - bez obzira što joj kasnije neke odredbe ne pašu - jer to je poanta dogovora
pri tom i nauči poneku korisnu stvar, npr. ako je jednom pristala da igra prestaje za 10 minuta, drugi put će pregovarati 20 jer je naučila da je 10 jako kratko :D
Jednom smo bili kod nje na ručku i mala nije htjela jesti, igrala se hranom, vikala, bacala kruh...moja prijateljica joj je objašnjavala kak mora jesti, kak se kruh ne smije bacati da je to ružno i sve tako ali mala je nije slušala. Onda sam joj ja od riže radila neke čovječuljke pa ajde pojedi mu glavu, nogu...i to je trajalo nekoliko zalogaja i opet joj dosadilo. Prijateljica taj put nije stigla niš pojesti jer je cijelo vrijeme hranila malu, tj. pokušavala je nahraniti. Već je pomalo izgubila živce.
Ponekad, kaže mi, kad ne uspije niti jedan od tisuću načina objašnjavanja, kumljenja i moljenja, jednostavno je ignorira. Meni pak to ignoriranje zvuči deset puta okrutnije nego dobiti po guzi. Jednostavno ne znam, zar mora biti tako teško? :rofl:mora, roditeljstvo je čisti mazohizam :D
autorica posta, na koji sam odgovarala, je imala problem sličan ovom gore (ignororanje sa strane djeteta) pa sam se javila jer smo nedavno bajica i ja, zbog slične situacije, bile u prilici provesti dogovor o kazni
naime, zamoljena je bila da počisti stol od igračaka jer ćemo servirati večeru - na jedno uho ušlo, a na drugo izašlo preko nekoliko puta
ne da nije pospremala nego je u svakom prolasku pored stola nabacila još po nešto
prema dogovoru, za takvo ponašanje je ukinut crtić i propisan odlazak u krevet nakon večere
sad, nije da provedba tih dogovora teče glatko (naprotiv, na ovo je uslijedilo 15minutno naricanje koje je izliječeno tuširanjem) ali ona zna da se dogovor poštuje
no means no :D
Nekad mi se čini da je stvar samo u dosljednosti i ničem drugom.
Biti dosljedan. Ak danas velimo ne za nešto onda i sutra ima da to bude ne. Život nije isti danas i prije, ljudi su pod većim stresom (uvijek je taj famozni stres kriv) i umorni su. Taj umor se očituje tako da djeci ono kaj smo im jučer branili danas dopustimo samo da 'nam se skinu'. To je valjda to. Nedosljednost.
A klinci to iskorištavaju.
iz iskustva, složila bi se da je dosljednost najpozitivnija metoda
i nije se lako nositi s njom jer se svi nađemo u situaciji gdje bi "prodali rođenu majku" samo da ne moramo reagirati, da nas se ostavi na miru
taj famozni umor se lako uvuče u komunikaciju kao bitan, za neke i presudan, faktor i događaju (mi) se greške
kad mi se dogode, dugujem ispriku djetetu i to ne smijem nikada zaboraviti

electric_barbarella
29.11.2010., 10:20
da se nadovezem sto se tice hranjenja i ove dosljednosti i ignoriranja;
moja mama je stvarno bila dosljedna i uporna ali od mog jedenja nije bilo ni j dok ja to nisam sama odlucila
i takva sam i dalje u zivotu
ja nisam pocela normalno jesti dok nisam jednom sama dosla do frizidera i proucila kaj tu sve ima i kaj bi mi moglo biti fino
pa mos ti mene ostaviti da sjedim za stolom mjesecima ako se meni ne jede, ja necu jesti
ja jedem kad meni odgovara, takva sam bila od kad sam bila mala i takva sam ostala
sto se tice svega, ne samo hrane
ja cu sve napraviti samo kad ja hocu a ne kad mi drugi to naredjuju.
takav karakter stash :ne zna: :zubo:

DanyBD
29.11.2010., 11:36
Pomoglo u čemu? Batinanje im je itekako "pomoglo" da postanu nasilnici.


Batinanje nije pomoglo njihovim roditeljima da vaspitaju sinove onako kako su željeli. To su bili pošteni i radni ljudi koji su došli sa sela, i koji su (vjerovatno po sopstvenom iskustvu) mislili da će dobre batine izbiti njihovim sinovima bubice iz glave. Nisu bili nasilnici po karakteru, već neobrazovani i priprosti. Pojmovi kao hiperaktivno dijete i moderni pedagoški pristupi su bili svjetlosnim miljama udaljeni od njih. Ne vjerujem da im je cilj bio da zlostavljaju svoju djecu, pretpostavljam da su u svom neznanju bili ubijeđeni da to rade za njihovo dobro. Dobro, bilo je tu donekle i ličnog interesa, sigurno im nije lako padalo što su ih ova dva kastiga brukali na svakom koraku. Ne znam kako je problem nastao, ali je očigledno da ga batine nisu riješile, jer su dječaci iz godine u godinu bili sve gori.
U svemu tome mi nije jasno sledeće: zašto su djeca preuzela i usvojila nasilnički obrazac ponašanja, ako su na sebi vidjeli da nema efekta? Oni nisu razvili strah od oca, nisu ga doživljavali kao autoritet i nisu dozvolili da im se nametne nijedno pravilo, iako se čovjek svojski trudio sve dok ga nisu nadjačali.


Ne i pored toga, već vjerojatno upravo zbog toga.

Ne, već i pored toga. Za ove već znam kako je problem nastao. Taj moj stric se oženio nešto kasnije, kada mu je majka već izgubila nadu da će dočekati unuke. Osim toga, bila je od onih dosadnih baba koje žensku djecu smatraju bespotrebnim troškom, a mušku malim bogovima, kojima se, naravno, ne smije ništa zabraniti, a sve im se mora pružiti. Po njenom, niko ih nije smio poprijeko pogledati, a kamoli podviknuti. Babi čak nije smetalo da njeni ljubimci maltretiraju drugu djecu, prije bi se moglo reći da je bila ponosna ("bravo im ga, ne daju na sebe"). Kada roditelji koji mnogo rade prepuste podizanje djece takvoj osobi, rezultat nije iznenađujući. Onda kada im je otac shvatio da ne može više izaći na kraj s njima, počeo ih je tući, ali željeni efekat je izostao.
Dakle, nesporno je da su batine potpuno neefikasna i kontraproduktivna mjera, ali po svemu što vidim, sličan efekat ima i preblag pristup.

proVINCI'jalka
29.11.2010., 12:07
U svemu tome mi nije jasno sledeće: zašto su djeca preuzela i usvojila nasilnički obrazac ponašanja, ako su na sebi vidjeli da nema efekta? Oni nisu razvili strah od oca, nisu ga doživljavali kao autoritet i nisu dozvolili da im se nametne nijedno pravilo, iako se čovjek svojski trudio sve dok ga nisu nadjačali.


baš zato što je takvo ponašanje njihovih roditelja postalo obrazac (a obrasci, kako sam već rekla, prilično utječu na oblikovanje ličnosti) odnosno rješenje za sve probleme. pritom se, što je najveća greška, vjerojatno nisu potrudili objasniti djeci ZAŠTO su kažnjena, nisu ostali dosljedni u kažnjavanju, nekad su iste ili slične nestašluke ignorirali, možda čak nesvjesno i poticali, a nekad ubili boga u njima. jedina konstanta u njihovom odrastanju, jedino na što su mogli računati bilo je fizičko kažnjavanje. i naravno, usvojili su obrazac. krug zatvoren.

Dakle, nesporno je da su batine potpuno neefikasna i kontraproduktivna mjera, ali po svemu što vidim, sličan efekat ima i preblag pristup.

ni jedno ni drugo nije dobro. s tim što meni preblag pristup nije onaj koji je lišen fizičkog kažnjavanja već onaj u kojem se djeci previše popušta, drugim rječima, onaj u kojem se djecu baš i ne odgaja već pušta da odrastu tek tako.

Libertango
29.11.2010., 12:20
... zašto CZSS i pravobraniteljica za djecu ne prošetaju forumima, zatraže od providera podatke o debilima koji uvjeravaju druge da je ok mlatit djecu jer bacaju igračke i hodaju po kauču, i zatim natjeraju državno odvjetništvo da podigne optužnice za zlostavljanje i poticanje na kriminalne radnje?!?!?!

Jebeni debili se hvale svojim odgojem, čovječe! I podučavaju nove naraštaje :rolleyes: :ne zna:

A gledaj evo mog slučaja-čuvala sam djecu poznanici i u jednom trenutku mali se zaletio prema meni dok sam stajala kod sudopera i gurnuo me u guzicu. Okej guzica je velika pa nisam obratila pozornost na to iako me mališa " mučki napao" dok sam mu bila okrenuta leđima.... Rekla sam mu: Nemoj da ti nije palo na pamet da me ponovno gurneš, ako me nešto trebaš- RECI MI...
Naravno zaletio se i drugi put.. ovaj put sam se samo napola okrenula i brzim trzajem rukom ga odalamila krpom po faci i vratu....
To ga je malo primilrilo. Na kojih pet minuta...
Treći put se ne sjećam što je točno napravio... ali sam tad već bila na rubu živaci i samo sam ga mlatnula po glavi, nikakav šamar, nikakav jak udarac... mali se počešao i otišao na kauč... malo se durio... pa mi je prišao i podragao mi ruku i poljubio me u ruku.....

I sad bi ti mene u rešt :D
Djeca moraju znati tko je odgovoran- odrasla osoba i moraju znati granicu... a granicu postavljaju UVIJEK roditelji.

Illana
29.11.2010., 12:21
da se nadovezem sto se tice hranjenja i ove dosljednosti i ignoriranja;
moja mama je stvarno bila dosljedna i uporna ali od mog jedenja nije bilo ni j dok ja to nisam sama odlucila
i takva sam i dalje u zivotu
...
ja cu sve napraviti samo kad ja hocu a ne kad mi drugi to naredjuju.
takav karakter stash :ne zna: :zubo:

I takve je djece koliko hoćeš.

Možemo pričati o odgoju i roditeljskoj odgovornosti, ali i roditeljski utjecaj ima svoje granice. Da ne kažem koliko se puta razuman čovjek, ilitiga roditelj, nalazi u dilemi kad na nečemu inzistira.

Kako bih ja tjerala dijete jesti kad se sjetim da mi je išlo na povraćanje svaki put kad vidim žgance, a kamoli da ih stavim u usta. Jeli gladno, nije li gladno, treba li inzistirati na tome da jede, da jede sad ili kasnije, da jede ovo ili nešto drugo ...?

Odgovoran roditelj rješava regularno sasvim dovoljno pitanja i odluka u glavi da bi još zdvajao nad time jeli svaki put postupio kako treba. Naravno da nije, bez obzira jeli popustio, inzistirao, klepio po guzici ili nedozvolio nešto jer mu se eto, baš neće. Kao svatko tko radi i griješi, uzimam si to pravo i kao roditelj, bez iluzija da svoj život u potpunosti, a kamoli djetetov, toliko imam pod kontrolom da ću od njega stvoriti nešto što nije trebao biti.

Svijet u kojeg dijete ulazi nije ni sređen ni logičan i slabo mari za osobne sklonosti, a u takvom se svijetu često i bolje snađu djeca onih koji su sve samo ne uzorni roditelji.
Dok s druge strane pažljivo njegovana djeca nerijetko pate od velike osjetljivosti, nesnalažljivosti i nezadovoljstva tim i takvim društvom koje ih ustvari čeka izvan obitelji, da radije ostaju djeca i kad napune 30.

Okej guzica je velika pa nisam obratila pozornost na to iako me mališa " mučki napao"


:rofl:
To ti dođe ko zračni jastuk.

proVINCI'jalka
29.11.2010., 12:35
I takve je djece koliko hoćeš.

Možemo pričati o odgoju i roditeljskoj odgovornosti, ali i roditeljski utjecaj ima svoje granice. Da ne kažem koliko se puta razuman čovjek, ilitiga roditelj, nalazi u dilemi kad na nečemu inzistira.

Kako bih ja tjerala dijete jesti kad se sjetim da mi je išlo na povraćanje svaki put kad vidim žgance, a kamoli da ih stavim u usta. Jeli gladno, nije li gladno, treba li inzistirati na tome da jede, da jede sad ili kasnije, da jede ovo ili nešto drugo ...?

Odgovoran roditelj rješava regularno sasvim dovoljno pitanja i odluka u glavi da bi još zdvajao nad time jeli svaki put postupio kako treba. Naravno da nije, bez obzira jeli popustio, inzistirao, klepio po guzici ili nedozvolio nešto jer mu se eto, baš neće. Kao svatko tko radi i griješi, uzimam si to pravo i kao roditelj, bez iluzija da svoj život u potpunosti, a kamoli djetetov, toliko imam pod kontrolom da ću od njega stvoriti nešto što nije trebao biti.


do ovog dijela apsolutno se slažem, niti možemo niti je dobro imati djetetov život pod potpunom kontrolom (osim, naravno, do određene dobi kad je to nužno).

ali

Svijet u kojeg dijete ulazi nije ni sređen ni logičan i slabo mari za osobne sklonosti, a u takvom se svijetu često i bolje snađu djeca onih koji su sve samo ne uzorni roditelji.

u ovo nisam baš sigurna. ne znam što svrstavaš pod one koji su sve samo ne uzorni roditelji ali ako su to oni koji ne mare za djecu osobito, rješavaju konflikte udarcima i općenito ne daju baš mjesta dijalogu, ne slažem se. takva djeca su obično izgubljena.

Dok s druge strane pažljivo njegovana djeca nerijetko pate od velike osjetljivosti, nesnalažljivosti i nezadovoljstva tim i takvim svijetom koji ih ustvari čeka izvan obitelji, da radije ostaju djeca i kad napune 30.

ne znam što znači pažljivo njegovana? ovo što si navela više mi vuče na djecu koja su djetinjstvo provela pod staklenim zvonom, što je druga krajnost i podjednako, ako ne i gore, sranje. takva zaista imaju velikih problema s odrastanjem.

electric_barbarella
29.11.2010., 12:37
Svijet u kojeg dijete ulazi nije ni sređen ni logičan i slabo mari za osobne sklonosti, a u takvom se svijetu često i bolje snađu djeca onih koji su sve samo ne uzorni roditelji.
Dok s druge strane pažljivo njegovana djeca nerijetko pate od velike osjetljivosti, nesnalažljivosti i nezadovoljstva tim i takvim društvom koje ih ustvari čeka izvan obitelji, da radije ostaju djeca i kad napune 30.




slazem se :top:

uzela sam za svoju pricu hranu kao primjer ali eto, mene je mama mogla kumiti i moliti i tuci i preklinjati i varati ali ja ako se meni nije jelo, nisam jela i mozes me na glavu postavit
ama bas ista situacija i u zivotu, meni se nije islo na faks nakon srednje i bok, pa ti meni pricaj bajke i kumi me i moli i ne znam sta, ja sam radje nasla posao i radila i putovala i upisala faks s 24
svojeglavo cudoviste :zubo:

MelodyNine
29.11.2010., 12:43
tocno to
ja recimo zamjeram roditeljima sto me nisu vise tjerali na satove plesa i pjevanja, bila sam dijete kojeg je zanimalo sto stvari i sve sam htjela raditi i baviti se svime, ali zamjeram im to jer to je jedino sto mi je ikad iole islo :D
a oni su takvi, nisu me htjeli tjerati
njima je bilo skola skola i samo skola a moje misli fijuuuuuuuuuuuuuuuu od skole :zubo: :D

pored tih nekih stvari, tipa zašto nisam išla u muzičku školu, itd., imam nekih mnogo mučnijih koje zamjeram jednom roditelju :tuzni: relativno kompliciran život, nije tema.
ali, moram pronaći utjehu u činjenici kako ću se potruditi ispraviti to. ako ne na svojoj djeci, a onda u odnosu prema drugim sebi dragim ljudima. :)

Illana
29.11.2010., 12:55
u ovo nisam baš sigurna. ne znam što svrstavaš pod one koji su sve samo ne uzorni roditelji ali ako su to oni koji ne mare za djecu osobito, rješavaju konflikte udarcima i općenito ne daju baš mjesta dijalogu, ne slažem se. takva djeca su obično izgubljena.

ne znam što znači pažljivo njegovana? ovo što si navela više mi vuče na djecu koja su djetinjstvo provela pod staklenim zvonom, što je druga krajnost i podjednako, ako ne i gore, sranje. takva zaista imaju velikih problema s odrastanjem.

Na stranu nasilje i maltretiranje, o tom neću ni govoriti, ali ponekad mi se priče o odgoju čine toliko komplicirane da se čini da naprosto ništa nije dovoljno dobro.

Gilda je dva put klepila po guzici i dobila komentar u stilu da to nije dobro. Ma od kud čovječe božji ti znaš da to tad nije bilo dobro i zašto bi pobogu trebala uopće razmišljati o tome žena koja je podigla dvoje normalne, zdrave i pametne djece??
Vidiš do kud to ide.
Ako ona mora gledati na te postupke tako, onda ćemo svi završiti u ludari od preispitivanja svih svojih postupaka bez obzira jesmo li udarili koji put dijete ili nismo, jesmo li učinili krivo možda nešto drugo.
Od toga čovjek sigurno neće imati nikakve traume jednako kao što traume nema od frustracija s kojima se nosi gotovo svakodnevno. Jednostavno ih moraš rješavati.

A da neuzorni roditelji ispadnu sasvim dobri roditelji mislim na one koji jednostavno ne brinu previše. Podignu djecu koja ne očekuju od drugih da se prilagođavaju njima već prihvate da je svijet počesto šugavo mjesto u kojem se moraš malo i pomučiti, pregristi govno i svaštanešto i da te nitko ne pita dali ti se sviđa, jesi li raspoložen, gdje nepravde i nemara ima koliko hoćeš; lakše nego onaj tko očekuje red, pažnju i uvažavanje. Nije neobično da se takva djeca povlače nenavikla na neka druga pravila igre.

baja
29.11.2010., 13:06
Ako ona mora gledati na te postupke tako, onda ćemo svi završiti u ludari od preispitivanja svih svojih postupaka bez obzira jesmo li udarili koji put dijete ili nismo, jesmo li učinili krivo možda nešto drugo.
slažem se
nešto slično sam htjela nekoliko puta napisati ali mi misli prebrzo bježe :o:D

proVINCI'jalka
29.11.2010., 13:14
Na stranu nasilje i maltretiranje, o tom neću ni govoriti, ali ponekad mi se priče o odgoju čine toliko komplicirane da se čini da naprosto ništa nije dovoljno dobro.

Gilda je dva put klepila po guzici i dobila komentar u stilu da to nije dobro. Ma od kud čovječe božji ti znaš da to tad nije bilo dobro i zašto bi pobogu trebala uopće razmišljati o tome žena koja je podigla dvoje normalne, zdrave i pametne djece??
Vidiš do kud to ide.
Ako ona mora gledati na te postupke tako, onda ćemo svi završiti u ludari od preispitivanja svih svojih postupaka bez obzira jesmo li udarili koji put dijete ili nismo, jesmo li učinili krivo možda nešto drugo.
Od toga čovjek sigurno neće imati nikakve traume jednako kao što traume nema od frustracija s kojima se nosi gotovo svakodnevno. Jednostavno ih moraš rješavati.

ne tvrdim da sam iščitala baš svaki post na ovoj temi, ali sam stekla dojam da antiklepačka struja zapravo podržava odgoj u kojem fizičko kažnjavanje neće biti difoltni način kažnjavanja. nisam vidjela da je netko ljude poput gilde (ili mene, na koncu konca) nazvao zlostavljačima jer nam se omaklo i jer smo samo ljudi kojima je u nekom trenutko prekipjelo.

mislim da je poanta u tome da se odgoj kad god je moguće bazira na nenasilnom odnosno nefizičkom kažnjavanju, a da isto tako nije nužno zvati plavi telefon ni zbog ruke koja je poletjela prema dupetu, osobito ako to nije čest slučaj.

A da neuzorni roditelji ispadnu sasvim dobri roditelji mislim na one koji jednostavno ne brinu previše. Podignu djecu koja ne očekuju od drugih da se prilagođavaju njima već prihvate da je svijet počesto šugavo mjesto u kojem se moraš malo i pomučiti, pregristi govno i svaštanešto i da te nitko ne pita dali ti se sviđa, jesi li raspoložen, gdje nepravde i nemara ima koliko hoćeš; lakše nego onaj tko očekuje red, pažnju i uvažavanje. Nije neobično da se takva djeca povlače nenavikla na neka druga pravila igre.

ne znam, mislim da će (boldano) odgovoran i brižan roditelj također uputiti svoje dijete u realno stanje stvari, ukazati mu na šugavost svijeta, govna se ionako i u najdivnijim obiteljskim zajednicama moraju digod pregrist, a činjenica da te se neće uvijek pitati sviđa li ti se nešto, jesi li raspoložen i oran apsolvirana je već u vrtiću ako je sve u redu.

ne mislim ni da ti griješiš gornjom tvrdnjom, ali kao i u većini stvari u životu bitan je balans. bilo bi lijepo da djeca odrastaju uz sigurnost i stabilnost roditeljske pažnje i ljubavi, koja će uključiti sve potrebne informacije o naravi svijeta i ljudi kao takvih.

neke konkretne lekcije će ionako dobiti iz prve ruke (to je nemoguće i pogrešno pokušati spriječiti), a svojoj djeci želim da im bar djetinjstvo bude luka u koju će rado navraćat kad ih ponekad negdje uhvati nevera.

DanyBD
29.11.2010., 14:04
ni jedno ni drugo nije dobro. s tim što meni preblag pristup nije onaj koji je lišen fizičkog kažnjavanja već onaj u kojem se djeci previše popušta, drugim rječima, onaj u kojem se djecu baš i ne odgaja već pušta da odrastu tek tako.

Upravo tako.
Da se ne lažemo, dosta roditelja koje znam povremeno lupne dijete, neko jer misli da tako treba, neko jer mu se to nepromišljeno omakne kao prva reakcija, ali vidim da je sve više onih koji se zaista uzdržavaju od fizičkog kažnjavanja. Poražavajuće je da se, kada uporedim djecu jednih i drugih, ispostavlja kako ova od blažih roditelja nisu ništa manje divlja. Čak i djevojčice, odrasle u porodicama u kojim takvo ponašanje nisu mogle naučiti, znaju biti nasilne prema drugima. Podrazumijevani preduslovi (ljubav, nježnost, komunikacija, neagresivnost) izgleda nisu dovoljni.


Kako bih ja tjerala dijete jesti kad se sjetim da mi je išlo na povraćanje svaki put kad vidim žgance, a kamoli da ih stavim u usta.


Ajoj, ne znam što su ti žganci, mi smo tako reagovali na sir. Mislim, nismo jeli skoro ništa, ali od sira smo bukvalno povraćali. Ni danas nijedno od nas ne jede ništa u čemu ga ima.
Kod ovoga nikada ne bih odustala, jednostavno se ne isplati. Moji roditelji jesu i dobili su tri neuhranjene spodobe, nevjerovatno teške za održavanje. Ja i brat smo se do dvadesete i unormalili, a sestra i dalje ima bogat izbor od 3 jela koja dolaze u obzir, a za doručak i večeru eurokrem i pašteta + vitaminski dodaci. Možeš misliti kako je to bilo zgodno kada je došlo vrijeme da se doje djeca.

proVINCI'jalka
29.11.2010., 14:17
Podrazumijevani preduslovi (ljubav, nježnost, komunikacija, neagresivnost) izgleda nisu dovoljni.


uz sve što si nabrojala, iz vlastitog iskustva mogu reći da su pristup i sadržaj vrlo važna stvar. često ljude zbunjuje kako to djeca istih roditelja odrastu tako različita, a jednako su ih odgajali? stvar je u tome što djeca u startu nisu ista niti im je potreban isti pristup. ne mislim pri tom na ljubav, nježnost i razumijevanje, to se podrazumijeva. mislim upravo na pristup i sadržaj, a tu roditelji često griješe. nekom djetetu treba više kontrole, nekom više poticaja, nekom više razgovora itd...

to su mali ljudi, male jedinke s vlastitim kapacitetima da izrastu u ovakve ili onakve osobe. dobar roditelj trudit će se prepoznat te kapacitete i odgajat dijete u skladu s opaženim. :)

DanyBD
29.11.2010., 14:34
uz sve što si nabrojala, iz vlastitog iskustva mogu reći da su pristup i sadržaj vrlo važna stvar. često ljude zbunjuje kako to djeca istih roditelja odrastu tako različita, a jednako su ih odgajali? stvar je u tome što djeca u startu nisu ista niti im je potreban isti pristup. ne mislim pri tom na ljubav, nježnost i razumijevanje, to se podrazumijeva. mislim upravo na pristup i sadržaj, a tu roditelji često griješe. nekom djetetu treba više kontrole, nekom više poticaja, nekom više razgovora itd...


Baš tako, ali realno, misliš li da su svi roditelji sposobni da prepoznaju te razlike i da primijene individualne metode? Ja sumnjam.

proVINCI'jalka
29.11.2010., 14:40
Baš tako, ali realno, misliš li da su svi roditelji sposobni da prepoznaju te razlike i da primijene individualne metode? Ja sumnjam.

svi nisu sigurno, ali vjerujem da će savjesni roditelji u nedostatku vlastitih sposobnosti (pod uvjetom da su ih svjesni) potražiti savjet od onih koji su za takvo nešto kompetentni. mislim, što bi nam trebalo biti važnije i oko čega bismo se više trebali truditi nego oko vlastite djece?

pri tom ne mislim da treba robijati u ulozi roditelja i nemati pravo na grešku.

Herp
29.11.2010., 22:16
Ajoj, ne znam što su ti žganci,

http://www.recepti.covermagazin.com/wp-content/uploads/2009/07/Kukuruzni-%C5%BEganci.jpg

:D

Kako kod vas kažu za to?

Amelie
29.11.2010., 22:29
Meni to liči na kačamak. :p Volela sam kao mala kačamak s jogurtom.

Mene moji ni puškom nisu mogli naterati da jedem kajmak. Ne znam šta mi je to izazvalo takvu averziju prema njemu ali ni dan-danas ga ne podnosim. Sećam se da sam često stražarila u kuhinji da mi slučajno ne bi podvalili kajmak u nekom jelu. :rofl:

electric_barbarella
29.11.2010., 23:06
Meni to liči na kačamak. :p Volela sam kao mala kačamak s jogurtom.

Mene moji ni puškom nisu mogli naterati da jedem kajmak. Ne znam šta mi je to izazvalo takvu averziju prema njemu ali ni dan-danas ga ne podnosim. Sećam se da sam često stražarila u kuhinji da mi slučajno ne bi podvalili kajmak u nekom jelu. :rofl:

rijec "kajmak" kod mene je visestrukog znacenja :D
kajmak kao onaj sir za mazanje koji se kupi na placu
ili kajmak kao ono mlijeko sto se napravi kad je vruce
ili kajmak kao mlijeko koje se stavi u kavu
:raspa:
i ja dan danas pojma zapravo nemam sta je to kajmak :ne zna: :brukica:

Amelie
29.11.2010., 23:28
Ono pod a). Blago tebi kad ne znaš. :D Mada mislim da sam negde čula da se u Hrvatskoj ne jede kajmak nešto mnogo. :ne zna:

Sećam se da smo u osnovnoj na srpskom radili neku pripovetku iz doba II svetskog rata, o nekim partizanima koji gladuju, pa u nekom selu uzmu kajmak. I tu se reč "kajmak" ponavljala po 5 puta u svakoj rečenici. Horor.

Ne znam, s ove distance mi se čini da su moji roditelji možda mogli malo više insistirati da jedem malo raznovrsniju hranu (što ne uključuje kajmak :zubo: ). Čini mi se da bi mi sad bilo lakše.
Ono što im definitivno zameram je što su mi stvorili fobiju od zubara koje nisam mogla da se rešim više od 15 godina.

DanyBD
30.11.2010., 08:06
Kako kod vas kažu za to?

Na prvi pogled mi djeluje kao kačamak (ali po zrnastoj teksturi bi se reklo da je od kukuruznog griza a ne od kuk. brašna), ali može biti i palenta (ekspres kačamak). Što god da je, ovaj na slici su dobro zasmočili (zamastili), valjda kajmakom (to se kod nas kaže skorup), a tako dođosmo do sledećeg mrskog prehrambenog artikla kojim su nas roditelji terorisali

rijec "kajmak" kod mene je visestrukog znacenja :D
kajmak kao onaj sir za mazanje koji se kupi na placu
ili kajmak kao ono mlijeko sto se napravi kad je vruce
ili kajmak kao mlijeko koje se stavi u kavu
:raspa:
i ja dan danas pojma zapravo nemam sta je to kajmak :ne zna: :brukica:

Mislim da u Hrvatskoj ne postoji ono što mi zovemo kajmakom (skorupom). Termin se može odnositi i na onu koricu koja se uhvati na toplom mlijeku i to je mladi kajmak. U Srbiji se to posoli, slaže u posude da kratko odstoji, a na kraju je blagog ukusa, ali nijedan Crnogorac im to ne priznaje kao kajmak. Da bi zaslužio to ime, potrebno je da se bolje posoli i da mnogo duže stoji, pa se na kraju dobije masni namaz, veoma jakog ukusa i mirisa (i prilično skup). Meni je i taj ukus i miris nepodnošljiv, ali pouzdano znam da sam među rijetkim koji tako reaguju. Čak i stranim turistima koji nikada ništa slično nisu probali se taj užas dopada, a posebno u nekim jelima.

Gzena
30.11.2010., 08:09
Seljanke... kajmak i žganci su zakon! :klopa: :D

DanyBD
30.11.2010., 08:15
Seljanke... kajmak i žganci su zakon! :klopa: :D

čekaj, pališ li ili si stvarno probala smočani kačamak? Ako nisi sa crnogorskim kajmakom ne priznajem poraz. Ako jesi, i dopada ti se, pomisliću da stvarno nešto nije u redu sa mnom.
QQ, đe odosmo...

Uranija
30.11.2010., 08:31
čekaj, pališ li ili si stvarno probala smočani kačamak? Ako nisi sa crnogorskim kajmakom ne priznajem poraz. Ako jesi, i dopada ti se, pomisliću da stvarno nešto nije u redu sa mnom.
QQ, đe odosmo...

:D:cerek:


ja volim taj ekspresni kukuruzni, s malo maslaca je divotica. Domaći kačamaci (:lol:) s odstajalim kajmacima no-no- :o

Gzena
30.11.2010., 08:56
čekaj, pališ li ili si stvarno probala smočani kačamak? Ako nisi sa crnogorskim kajmakom ne priznajem poraz. Ako jesi, i dopada ti se, pomisliću da stvarno nešto nije u redu sa mnom.
QQ, đe odosmo...

Volim mladi kajmak, dakle onaj blagi... onaj isti koji možeš naručiti uz pljeskavicu ili ćevape. Onaj koji možeš kupiti i u dućanu, ako nemaš domaći. Vrlo ukusan, lagan i fin. :klopa:

ovaj odstajali, žuti kajmak - ne bih hvala, ima preintezivan miris.

sun.shine
30.11.2010., 09:00
Volim mladi kajmak, dakle onaj blagi... onaj isti koji možeš naručiti uz pljeskavicu ili ćevape. Onaj koji možeš kupiti i u dućanu, ako nemaš domaći. Vrlo ukusan, lagan i fin. :klopa:

ovaj odstajali, žuti kajmak - ne bih hvala, ima preintezivan miris.

Kako prigodan post uz naslov teme! :s:s
Daj još esej o ćevapima i pljeskavicama! :top:

baja
30.11.2010., 09:11
zbog ovolikog oftopičarenja, treba vas kuhačom po dupetima :p :D

Lyla
30.11.2010., 09:19
Ja svoje dijete neću tjerat da jede. Ima kad bit debelo. Dao Bog da mu ne budem morala skrivat hranu samo. Prebit ću ga ko vola bude li ždralo. :D

vrrrlet
30.11.2010., 09:47
Ja svoje dijete neću tjerat da jede. Ima kad bit debelo. Dao Bog da mu ne budem morala skrivat hranu samo. Prebit ću ga ko vola bude li ždralo. :D

Mene strah da mi dijete ne krade drogu. :( I kajmak.

Gzena
30.11.2010., 09:48
Kako prigodan post uz naslov teme! :s:s
Daj još esej o ćevapima i pljeskavicama! :top:

a da kažem da ću ga kajmakom nalupat, jel mere to? :D

vrlete, naravno da će krast, pa mudro je na tatu! :cerek:

Death-of-Art
30.11.2010., 09:56
da se nadovezem sto se tice hranjenja i ove dosljednosti i ignoriranja;
moja mama je stvarno bila dosljedna i uporna ali od mog jedenja nije bilo ni j dok ja to nisam sama odlucila
i takva sam i dalje u zivotu
ja nisam pocela normalno jesti dok nisam jednom sama dosla do frizidera i proucila kaj tu sve ima i kaj bi mi moglo biti fino
pa mos ti mene ostaviti da sjedim za stolom mjesecima ako se meni ne jede, ja necu jesti
ja jedem kad meni odgovara, takva sam bila od kad sam bila mala i takva sam ostala
sto se tice svega, ne samo hrane
ja cu sve napraviti samo kad ja hocu a ne kad mi drugi to naredjuju.
takav karakter stash :ne zna: :zubo:
točno.
i to djeca od najranije dobi pokazuju.
takav je i moj mali. a ima 16 mjeseci.
nevjerojatno mi je ... ponekad mi djeluje ko odrasla osoba.

tipa... ne podnosi kad mu se smijemo onak ako nešto smiješno napravi.
odmah se naljuti , spusti glavu i ode.
u stilu : "kaj vi mislite da sam ja glup? kaj radite budalu od mene?" :rofl:
a ono...zna da je nešto napravio... ali ne želi biti u centru pažnje zbog toga i ne želi da se mi smijemo tome.

neće ništa na silu raditi.
čak mi neće niti dati pusu baš svaki put kad ja to želim.
niti meni niti ikome.
neće plesati kad u kažeš da pleše nego kad njega uhvati moment.
i to je njegov karakter. on ne želi biti nečija "dvorska luda" i on nije tu da nas zabavlja... makar mi je u 90% situacija presmiješan ... čak i to njegovo glumatanje ozbiljnosti... pa se ono jednostavno sakrijem i smijem njegovim nebulozama.

puštam ga da sam uzima iz frižidera kad i što želi.
jedino mi malo ide na živce kaj onak uzme jedan jogurt...pa ga ja otvorim...pa on pojede jednu žlicu i onda bi drugi... :rolleyes:
al to rješavam tako da jedan ili dva jogurta različite vrste stavim na vidljivo mjesto a ovo ostalo maknem negdje da ne vidi.

što se ručka tiče... trudim se ne davati mu slatkiše ili bilo što zasitno barem sat-dva prije no što napravim ručak... tj. pustim ga da "ogladni".
onda mi uglavnom pojede onda kad sam si ja to planirala.
ako vidim da neće jest... pustim ga još malo...šta sad...vratit će se za par minuta ... ali uglavnom metoda "gladovanja" pali.

ovo šopanje hranom meni uistinu graniči s fizičkim zlostavljanjem.
i moj muž se slaže s tim.
on ima PTSP od šopanja hranom jer ga je mama non stop šopala i tjerala da jede onda kad on to nije htio.
i onda kad smo prohodali i kad je on boravio kod mene... moja mama je bila tak dosadna i uporna s tom hranom ... "oš jest? oš jest? oš jest?"
a on joj 200 puta ponovi da neće.
a ona svejedno podgrije ručak i stavi mu tanjur... :visi:
a on bi ju najradije lansirao na mars u tom trenu makar su njezine namjere bile "dobre".

electric_barbarella
30.11.2010., 09:59
točno.
i to djeca od najranije dobi pokazuju.
takav je i moj mali. a ima 16 mjeseci.
nevjerojatno mi je ... ponekad mi djeluje ko odrasla osoba.

tipa... ne podnosi kad mu se smijemo onak ako nešto smiješno napravi.
odmah se naljuti , spusti glavu i ode.
u stilu : "kaj vi mislite da sam ja glup? kaj radite budalu od mene?" :rofl:
a ono...zna da je nešto napravio... ali ne želi biti u centru pažnje zbog toga i ne želi da se mi smijemo tome.

neće ništa na silu raditi.
čak mi neće niti dati pusu baš svaki put kad ja to želim.
niti meni niti ikome.
neće plesati kad u kažeš da pleše nego kad njega uhvati moment.
i to je njegov karakter. on ne želi biti nečija "dvorska luda" i on nije tu da nas zabavlja... makar mi je u 90% situacija presmiješan ... čak i to njegovo glumatanje ozbiljnosti... pa se ono jednostavno sakrijem i smijem njegovim nebulozama.

puštam ga da sam uzima iz frižidera kad i što želi.
jedino mi malo ide na živce kaj onak uzme jedan jogurt...pa ga ja otvorim...pa on pojede jednu žlicu i onda bi drugi... :rolleyes:
al to rješavam tako da jedan ili dva jogurta različite vrste stavim na vidljivo mjesto a ovo ostalo maknem negdje da ne vidi.

što se ručka tiče... trudim se ne davati mu slatkiše ili bilo što zasitno barem sat-dva prije no što napravim ručak... tj. pustim ga da "ogladni".
onda mi uglavnom pojede onda kad sam si ja to planirala.
ako vidim da neće jest... pustim ga još malo...šta sad...vratit će se za par minuta ... ali uglavnom metoda "gladovanja" pali.



isuse moj boze ja sam bila TOCNO TAKVA :brukica: :D:D
da je moja mama pisala ovaj tvoj post napisala bi valjda sve isto tako od rijeci do rijeci
:D

Herp
30.11.2010., 11:37
Kako prigodan post uz naslov teme! :s:s
Daj još esej o ćevapima i pljeskavicama! :top:

Pft, još su super, obično začetaju nakon 100 postova, a viđe sadeka, prešlo iljadu. :D

klonka
30.11.2010., 12:18
Jesmo još na kajmaku? :hekla:


Obožavam tu našu kokošastu navadu da i najozbiljnije teme pretvorimo u chat i sprdačinu. :zubo:

Smart_bitch
30.11.2010., 12:29
Dakle, da netko bude i ontopik povremeno, apsolutno protiv, protiv, ne mogu izraziti koliko sam protiv fizičkog kažnjavanja bilo koga. O psihičkom da ne pričam.

Amelie
30.11.2010., 12:30
Vidim da je kajmak, prešao i na drugu temu :rofl:, stvarno se izvinjavam, ali morala sam to podeliti. :D

vrrrlet
30.11.2010., 12:32
Vidim da je kajmak, prešao i na drugu temu :rofl:, stvarno se izvinjavam, ali morala sam to podeliti. :D

Neka kajmaka, od umlaćivanja djece čo'uk prosto ogladni. :mig:

electric_barbarella
30.11.2010., 12:57
Pft, još su super, obično začetaju nakon 100 postova, a viđe sadeka, prešlo iljadu. :D

:raspa: :raspa: vis kak smo dobri :mig: