View Full Version : nevolje s prijateljima
Netko je pitao cemu vam sluzi forum. Svemu. Izivljavanju, druzenju, rjesavanju problema, zajebanciji. Isto cemu sluzi zivot kao takav.
Ova tema je inicirana problemom zvanom prijatelji. Dakle ljudi dragi sto vam je najveci problem sa vasim prijateljima... sto vas najvise boli i razocarava, a sto zelite i ocekujete od prijateljstva.
Ako nekog zanima kako je kod mene nek cita dalje, ostali mogu preskociti... dakle smeta sabijanje u neke kutikulice i nesposobnost da se sa mnom vesele oko uspjeha. Drugim rijecima, kad smo se upoznali isla sam recimo svaki vikend u Brazil (klub, ne drzavu), a sad mi se nece, pa me mrze. Ili recimo trenirala sam yogu, a sad idem na kosarku, pa ih zivciram prevrtljivoscu. Ono, help!!! Prije neki dan kazem da sam dobila poziv za medjunarodnu konferenciju, a moja draga frendica kaze - dobro, gdje je mlijeko. Pa jebemu... hocu razgovarat ne o vlastitoj velicini, nego radovat se s njima... ali i rec da me jebeno strah. Tesko mi je vjerovat da su ljubomorni... ja sam krajnje samokriticna... I svi znaju da mijenjam sve uspjehe i titule za dobre ljudske odnose... Ne kuzim...
Ne zelim se osjecati kao azdaja... imam dojam da su drugi odnosi harmonicniji... razuvjerite me... ili dajte savjet.
kao neke kutijice, patronice, uglavnom nesto zatvoreno, nesto u sto te se zabije i onda ocekuje da se po tom modelu ponasas. Mozda bolje da sam rekla ladice.
Patagonija
23.02.2003., 01:02
Drugim rijecima, kad smo se upoznali isla sam recimo svaki vikend u Brazil (klub, ne drzavu), a sad mi se nece, pa me mrze.
:confused:
Ili recimo trenirala sam yogu, a sad idem na kosarku, pa ih zivciram prevrtljivoscu.
imam ja jednog frenda koji svaki tjedan mijenja preokupaciju..., je, to zna bit' iritantno...i svaki put sa onim smiješno-napornim revolucionarnim žarom..:D
Ne kuzim...
Imaš nekvalitentne prijatelje..., ili im samo ideš na živce...
Ne zelim se osjecati kao azdaja... imam dojam da su drugi odnosi harmonicniji... razuvjerite me... ili dajte savjet.
mijenjaj prijatelje.., ili mijenjaj sebe.., as simple as that..
sorry al' preumorna sam za smislenije tipkanje..
Patagonija kaže:
:confused:
imam ja jednog frenda koji svaki tjedan mijenja preokupaciju..., je, to zna bit' iritantno...i svaki put sa onim smiješno-napornim revolucionarnim žarom..:D
Imaš nekvalitentne prijatelje..., ili im samo ideš na živce...
mijenjaj prijatelje.., ili mijenjaj sebe.., as simple as that..
sorry al' preumorna sam za smislenije tipkanje..
Vidim da te iritiram, vidim da nisi procitala moj mail. I zapravo mi nije jasno zasto pises gorenavedena opca mjesta i gluposti. Imas kompulzivnu neurozu pa moras pisat, makar bila nesposobna? Odi se naspavat.
MrkiMedo
23.02.2003., 02:15
mene boli sto im sve uzmem ...
Ma Lucija, ti si to sto jesi. Ne očekuj da te svi vole i da budu sretni zbog tebe. 80 posto ljudi koje zovemo prijateljima nam ustvari nisu prijatelji. Često puta su samo paraziti. U životu imaš samo nekoliko dobrih prijatelja i oni će biti iskreno sretni zbog tvojih uspjeha. Ostale ili nije briga ili ti nesvjesno zavide i ljubomorni su.
Preporučila bih ti jednu knjigu. Zove se - Faktor ljubaznosti, R. Chandler i J.E. Grzyb, košta oko 100 kuna. Mislim da ćeš pomoću nje shvatiti kako se postaviti prema prijateljima i "prijateljima".
Tamo, između ostalog, piše - prijatelji će te isto izrabljivati ako im to dozvoliš i moraš postaviti granice. Kad ti učiniš neki će otići i naći nove žrtve.
Meni se čini da bi ti ta knjiga trebala kad ti je toliko važno mišljenje frendice. Ja sam nekidan kupila stan (Hej stan!!!!) i nazove me frendica i ja sva histerična velim - joooooooooooooj kupila sam stan, super, baš ono što sam htjela, prema jugu, bla bla, a ona kaže, aha, dobro, i pređe na drugu temu...Nisam joj to zamjerila jer ju znam od prije kakva je. Ona ima 35 godina i živi sa starcima. Ja imam 28 i živjet ću u MOM stanu. Logično je da nije baš happy. Ali ne zbog mene, nego zbog sebe :)
p,s,
al to niije moj problem,hehehehe
xxGaladrielxx
23.02.2003., 09:46
neki su staticni i uzivaju u poznatim im Teletubis situacijama i tesko prate tudje zelje za promjenama.
Te promjene upoce ne moraju biti rezultat nepostojanosti vec zudnje za zivotom i otkrivanjem novog. I to je pozitivno jer da se pita ovu prvu kategoriju ljudi jos bi bili na nivou prvobitne zajednice.
Ako ne ignoriras svoje prijatelje i ako nisi egocentrik, mijenjaj ih jer oni su daleko iza tebe. Odgovarali su ti u jednom periodu zivota ali ti se razvijas a oni su svoj maximalan stupanj razvoja dosegli. Bilo bi tuzno da sa 28 kazes "ja sam svoje postigla".
Ja sam u zadnje vrijeme malo razočarana jer se stvari s mojim frendicama iz djetinjstva malo naginju ukrivo...
Mijenjam se ja, mijenjaju se one... I zna se kak je... A prilagođavat se nitko nikom neće..
Ja sam jednostavno je, one su one... Pa dokle ide... Bez obzira na sve drage su mi...
Ali učim se da više ne moramo ovisiti jedna o drugoj. Osim toga u moj život su ušli neki novi ljudi i prijatelji s kojima više dijelim iterese iako nemamo onu bliskost iz djetinjstva...
Život je to...
I da, što me boli?
Šablone, ponajviše... Žive po šablonama pa si crna ovca ako po ičemu odskačeš... Imala sam i ja predrasude prema drukčijima pa se sad borim s tim... To je taj zakon čopora. Ljudi su ko psi, ako si drukčiji ili se trude napravit te sličnim njima ili te izopće...
Nažalost, mnogi ljudi nisu svjesni da to čine. :(
A što očekujem?
Da budu kakvi jesu. Da se trude biti iskreni, kao što se i ja trudim... Da dopuste sebi i meni pogreške.. Da su tolerantni pema sebi i prema meni. Nije puno al opet ponekad je...
asa kaže:
Ma Lucija, ti si to sto jesi. Ne očekuj da te svi vole i da budu sretni zbog tebe. 80 posto ljudi koje zovemo prijateljima nam ustvari nisu prijatelji. Često puta su samo paraziti. U životu imaš samo nekoliko dobrih prijatelja i oni će biti iskreno sretni zbog tvojih uspjeha. Ostale ili nije briga ili ti nesvjesno zavide i ljubomorni su.
Preporučila bih ti jednu knjigu. Zove se - Faktor ljubaznosti, R. Chandler i J.E. Grzyb, košta oko 100 kuna. Mislim da ćeš pomoću nje shvatiti kako se postaviti prema prijateljima i "prijateljima".
Tamo, između ostalog, piše - prijatelji će te isto izrabljivati ako im to dozvoliš i moraš postaviti granice. Kad ti učiniš neki će otići i naći nove žrtve.
Meni se čini da bi ti ta knjiga trebala kad ti je toliko važno mišljenje frendice. Ja sam nekidan kupila stan (Hej stan!!!!) i nazove me frendica i ja sva histerična velim - joooooooooooooj kupila sam stan, super, baš ono što sam htjela, prema jugu, bla bla, a ona kaže, aha, dobro, i pređe na drugu temu...Nisam joj to zamjerila jer ju znam od prije kakva je. Ona ima 35 godina i živi sa starcima. Ja imam 28 i živjet ću u MOM stanu. Logično je da nije baš happy. Ali ne zbog mene, nego zbog sebe :)
p,s,
al to niije moj problem,hehehehe
Aso... tvoje pismo je kao melem na ranu. Stvarno.
Ponekad mislim da je razgovor o prijateljskim odnosima veci tabu od razgovora o novcu... svi nesto masu tim svojim prijateljima, a ono sto ja vidim u svom zivotu jer bas ono sto si napisala...
Ova tvoja frendica je stvarno biser.... lijepo da si sa 28 godina uspjela kupiti stan, svaka cast :-)) Nadam se da cu ti se uskoro pridruzit (26 g...)...
Kupit cu tu knjigu, jako me zanima.
Ma tuzno je to... ta ljudska realnost... u zadnjih recimo tri mjeseca imala sam pa četiri pet stvarno bitnih zivotnih i poslovnih uspjeha. Sa mnom se veselila samo jedna cura, novostecena frendica. Oni stari, provjereni su samo brijali po svojemu... po tome shvatis tko su i kako misle.
:s :top: :) ;)
xxGaladrielxx kaže:
neki su staticni i uzivaju u poznatim im Teletubis situacijama i tesko prate tudje zelje za promjenama.
Te promjene upoce ne moraju biti rezultat nepostojanosti vec zudnje za zivotom i otkrivanjem novog. I to je pozitivno jer da se pita ovu prvu kategoriju ljudi jos bi bili na nivou prvobitne zajednice.
Ako ne ignoriras svoje prijatelje i ako nisi egocentrik, mijenjaj ih jer oni su daleko iza tebe. Odgovarali su ti u jednom periodu zivota ali ti se razvijas a oni su svoj maximalan stupanj razvoja dosegli. Bilo bi tuzno da sa 28 kazes "ja sam svoje postigla".
Pametan i utjesan post. Da me bar netko razumije... Tesko mi je ostavit te prijatelje; neke ne mogu ostaviti... morat cu ih podnosit... al sam se stvarno pitala sto sa mnom ne stima...
Ti isto imas takva iskustva? Nasao si prave frendove u medjuvremenu?
Tinchi kaže:
I da, što me boli?
Šablone, ponajviše... Žive po šablonama pa si crna ovca ako po ičemu odskačeš... Imala sam i ja predrasude prema drukčijima pa se sad borim s tim... To je taj zakon čopora. Ljudi su ko psi, ako si drukčiji ili se trude napravit te sličnim njima ili te izopće...
Nažalost, mnogi ljudi nisu svjesni da to čine. :(
A što očekujem?
Da budu kakvi jesu. Da se trude biti iskreni, kao što se i ja trudim... Da dopuste sebi i meni pogreške.. Da su tolerantni pema sebi i prema meni. Nije puno al opet ponekad je...
:s :) :top: :top: :top: :top: :top: :top:
Izgleda da je istina kako ljudi ne vole uspjesne. Nisam ja sad neko cudo, ali radim s ljubavlju, volim to sto radim i stvarno mi vazne stvari u zivotu idu relativno dobro. Nitko ne vidi neprospavane noci, strahove, duge setnje u kojima sama sebe tjesim i pokusavam shvatit sto se zbiva... nikome nije jasno da zivim sama kod sebe na racun povjerenja u sebe kojeg jos nemam, nego mislim da cu jednom steci pa uzimam kredit...
U skladu s time sam samosvjesnija i biram stvari koje mi pasu, koje ne, imam relativno jasne odnose sa suprotnim spolom, sigurna sam u svoje izbore...
i rezultat svega toga jest da sam usamljena, da se moram boriti sa zaviscu, odbacivanjem, izrugivanjem....
Doista nisam mislila da je ona prica o usamljenim ljudima koji se usudjuju zivjeti svoj zivot tocna. Ali jest. Mislim nadju se novi ljudi i sve to, ali tesko je prihvatiti da vise nisi naivni clan skupine, nego slobodni strijelac koji uziva u slobodi, ali isto tako i stalno nosi svoj teret sam, bez one ugodne coporativnosti...
Shvatila sam da pripadnost čoporu ne znači da si blagoslovljen prijateljstvima...
Usamljeni jahači također imaju prijatelje... Onakve poput njih samih. Dojašu niotkud u trenutku kad su ti najpotrebniji, učine sve za tebe i ponovno misteriozno nestanu svojim poslom...
Sretni su jer znaju da ćeš i ti u sličnoj situaciji dojahati do njih.
Tinchi kaže:
Shvatila sam da pripadnost čoporu ne znači da si blagoslovljen prijateljstvima...
Usamljeni jahači također imaju prijatelje... Onakve poput njih samih. Dojašu niotkud u trenutku kad su ti najpotrebniji, učine sve za tebe i ponovno misteriozno nestanu svojim poslom...
Sretni su jer znaju da ćeš i ti u sličnoj situaciji dojahati do njih.
Tinchi... RESPECT!!!!!!!
Ovo je jedan od onih trenutaka kad stvari prestanu boljet (bar jako) jer su izrecene, ergo shvacene. To je to! Tako se osjecam... i imam te prijatelje usamljene jahace... al njih nema uvecer da zajedno vecerate (osim rijetko), oni nisu na nedjeljnom rucku... oni dolaze i odlaze u neprocjenjivim razmacima...
Divni su...
Al ponekad se pitam kako sam postala usamljeni jahac....
Patagonija
23.02.2003., 15:02
Vidim da te iritiram, vidim da nisi procitala moj mail. I zapravo mi nije jasno zasto pises gorenavedena opca mjesta i gluposti. Imas kompulzivnu neurozu pa moras pisat, makar bila nesposobna? Odi se naspavat.
Ma loše vidiš, Lucija moja, uopće me ne irititaš, pročitala sam tek par tvojih postova.., a imam visoku granicu iritacije...:D
Što se tiče kompulzivne neuroze da moram pisat, makar bila nesposobna..:D -naslijepo si gađala, al' si se bome skrumpirala, stara moja, tako je bilo... Pročitah tvoj post, u kasni sat, nakon što sam već napisala jedan oduži na LJESu, u bunilu i deliriju svog sinoćnjeh stanja, nesposobnog al' odlučnog mi uma što naloži prstićima da stisnu ''odgovori'', al' onda spoznah da ću se onesvjestit u stolcu, u pola rečenice, pa rekoh da modificiram i skratim priču... :D ;) A kako to obično biva kod reduciranja..., perje se uskovitla..., sranje izrodi..
Ajd', dobro Lusika, kad sam ti već neplanirano digla živac i kad sam se već lijepo noćas naspavala, podijelit' ću s tobom i tvojim problemom jutarnju kaficu i komadić svog viđenja dotične problematike...
U životu možeš izabrati, grubo rečeno, između dva pristupa. Možeš kroz život ići radeći čistke, kratke rezove, i bacati u smeće odnose za koje znaš da nikad neće doseći stupanj razvoja koji bi te u potpunosti zadovoljio i ispunio..., da nikad neće dostići impozantan stupanj kvalitete, etc.. Ako odabereš ovaj pristup, imat ćeš možda tri, četiri, kvalitetna odnosa i kao posljedici toga viđenje sebe kao usamljenog vuka samotnjaka u beskrupuloznom i mračnom svijetu. Kako se ljudi uvelike razlikuju nekima će, naravno, ovaj put najbolje odgovarati.. Moja filozofija prijateljstva ne korača ovim putem, pa ću analizu istog ostaviti nekom kvalificiranijem. ''Filozofija'' koju ću ti pokušati približiti oformljena je negdje sredinom srednje škole kada su se prvobitna prijateljstva ''svi za jednog, jedan za sve'' počela raspadati.. Do tog vremena prijateljstva su bila prava mala ''bratstva'' u doslovnom i revolucionarnom smislu tog pojma. Ona sjajna, velika prijateljstva male djece, koja opstati mogu jedino i samo unutar strogih granica tog dječjeg svijeta. Nakon prelaska u iduću fazu ''svijeta'' ova prijateljstva dolaze pred zid iliti svojevrstan filter kroz koji možda dvadesetak posto njih uspijeva izmigoljiti na drugu stranu, a ova preostala ostaju u prvobitnom i pretvaraju se u sjećanje ili prva poglavlja memoara. Sada kada smo zakoračili u ''odrasli'' svijet došli smo do točke gdje postavljamo svoje, manje ili više, jasne kriterije u definiranju prijateljstava i oformljujemo svoju, ranije spomenutu, filozofiju istog. Ova točka ''definiranja'', kao i ostali procesi ''samoizgradnje'', za različite ljude ima različitu dužinu trajanja. Moja je bila oformljena relativno brzo, i uz podrazumijevane sitne modifikacije, važi i danas. Vrlo je brzo postalo evidentno kako su ljudska stvorenja zajebana na N načina, kako nas ima svih vrsta i oblika i kako su ''savršena-nadopunjavanja-na-svim-razinama-koja-onda-tvore-taj-uzvišeni-''kvalitetan''-odnos'' u najmanju ruku rijetka, te sam spoznavši to otpljunula kratko na svoja dječja razmišljanja i raskrstila tako sa svim idealima, uzevši ono što je preostalo, ne plačući nad onim što nije.. To što je preostalo nije naravno savršenstvo, ali ne postoji na svijetu samo zlato i željezo, to nikako ne treba zaboraviti.., jer šank nemora biti od mramora da bi se za njim pilo i zabavljalo i jebeš čovjeka koji samo za takvim može biti zadovoljan... Da se nebismo krivo skužili, meni je savršeno jasno o čemu ti pričaš i tih ''pravih'' (iako ne volim takve klasifikacije) prijateljstava, uzvišenih i pjesničkih, svatko od nas u životu ima tek par.. I to je tako i nema tu velike mudrolije, jer je samorazumljivo i logično. Ali radi se o tome da ja nisam sva ova preostala i manje ''kvalitetna'' prezirno odbacila, samosažaljevajući se što me ti ljudi ne kuže u željenom postotku, što mi nisu kozmički prijatelji i šta ti ja znam šta... Ne, jer postoje različita prijateljstva (i ne govorim tu o poznanicima, jer su oni sasvim druga kategorija), različiti ljudi za različite stvari.. Postoje ljudi s kojima pijem kave i filozofiram, postoje ljudi s kojima pijem vino i sjedim na Cvjetnom kad više ništa ne radi, postoje ljudi s kojima partijam i plešem, postoje različiti ljudi i različiti odnosi, al' ne mjerim im kvalitetu prema tome koliko su me sposobni ''čitati'', jer se svi ''čitamo'' na nekim razinama, i dobro nam je baš tu gdje jesmo. Neznam da li se razumijemo, ali tomu je tako i zbog toga što mi ideal niti nije savršenstvo.., bilo bi glupo da jest, jer ako mi nismo savršeni zašto bi naša prijateljstva morala biti.. Svi su oni moji prijatelji, jer sa svima dijelim nešto što mi je važno i što mogu dijeliti samo sa njima.. A da mi Bog kaže da mogu, ako želim, sve njih stopiti u jednu savršenu osobu i jedan savršeni odnos, rekla bih Ne, jer uživam baš u toj raznolikosti, i nije mi manje drag ili manje važan Ante koji me izvuče u tri ujutro da dođem na Autobusni na pivu i bulažnjenje, od Ive s kojom ću ujutro raspravljat o Mahleru.. I jedan i drugi odnos imaju svoje mjesto i svoju vrijednost i nisu nešto što se ide komparirati. A ova razočarenja o kojima ti pričaš, moram reći da ne razumijem, jer sam davno dovoljno upoznala svoje prijatelje i dobro znam od koga šta da očekujem.. Izabrala sam one koje želim u svom životu i ne zaboravljam zašto sam ih izabrala.., i upravo zbog toga sam ti i napisala onu zlokobnu rečenicu da mijenjaš ili sebe ili svoje prijatelje, jer se ovdje i radi o izboru - ili da prekineš to prijateljstvo koje te ne zadovoljava, ili ako to ne želiš, pospremiš tu svoju frendicu u neku drugu ladicu.. Razočarenjima, po mom sudu, nema baš previše mjesta, jer one koji ti ne odgovaraju makneš od sebe, a one koji imaju vrijednost, prihvatiš takve kakvi jesu i ne plačeš licemjerno što nisu savršeniji. Uostalom, ja sam prilično jednostavna osoba, pa da mi se i desi da Ivi, (koja mi je dugogodišnja prijateljica, jer ju cijenim i volim, bla, bla..) kažem kako sam kupila stan, a ona mi odgovori ''aha, i ja volim krafne'', rekla bih joj ''koje jebene krafne te spopale, jel' čuješ ti mene, babo sumanuta, jebale te krafne da te jebale - fringfaking S t a n, hej, buksa, zeka, peka, zemlja zove Ivu..'', a ne bi mi se oči napunile suzama neshvaćenosti... Ne držim te za glupu osobu, pa niti nisam pretpostavila da su ti prijatelji maloumnici, ali ako ipak jesu, onda ni nemamo o čem pričati, nego ih lijepo križaj i točka, jer ne raspravljamo valjda o fenomenu idiotizma u svijetu... :D ;)
Tako.., i još da parafraziram Eowyn, stvari nikad nisu onoliko komplicirane koliko se čini...:D ;) Život je sjajan, svi u život!:D :cool:
Patagonija, kvalitativni skok izmedju tvoja dva maila zasluzuje :lux: . Da... lijepo razmisljanje... i imas pravo, nema se sto... Zavidim ti na toj sposobnosti ocuvanja raznih prijateljstava... ja negdje grijesim, to je ocito. Nedavno me jedno veselo drustvo jednostavno prestalo pozivat na druzenje nakon sto sam otfikarila jednu curu koja me stvarno verbalno zlostavljala do mucnine (duga prica); svi znaju da je cura zakinuta, da je plitka, da je umalo pa antisemit i ljuti nacionalist... i jos puno toga sto nije za javnost. Nisam mogla vjerovat da su stali iza nje i jednostavno mene zaboravili. Mozda sam ja kriva, ne znam, ali nisam vise mogla podnijeti njezine opaske... To me pogodilo.
Usput, dobra ti je poanta o kritici frendice koja ne obraca paznju na kupnju stana. Respect.
Patagonija, odlican post. :)
:top: :top: :top:
ne volim prijateljstva... previse se opustis uz takvu osobu... i kad tad poberesh nozh u ledja... nekad i vishe puta
ja neman problema sa prijateljima jer znam ko su mi PRIJATELJI a ko prijatelji... drzim se onih prvih. nista me kod njih ne iritira, dapace obozavam njihove mane!
Ah... ako imas PRIJATELJA, to je druga stvar... to je lijepo...
Samo nemamo ih svi... neki imaju samo prijatelje...
sunčica
23.02.2003., 23:06
Evo i mene u diskusiju s malim zakašnjenjem, šta ćete, ipak je bio vikend! Al evo, snašli se vi fino i bez mene, vidim ja .....
Dakle, Patagonija, pobrala si mi misli, kad budem premijer, zaposlit ću te ko glasnogovornika, može ?????
lucija kaže:
..... ja negdje grijesim, to je ocito. Nedavno me jedno veselo drustvo jednostavno prestalo pozivat na druzenje nakon sto sam otfikarila jednu curu koja me stvarno verbalno zlostavljala do mucnine (duga prica); svi znaju da je cura zakinuta, da je plitka, da je umalo pa antisemit i ljuti nacionalist... i jos puno toga sto nije za javnost. Nisam mogla vjerovat da su stali iza nje i jednostavno mene zaboravili. Mozda sam ja kriva, ne znam, ali nisam vise mogla podnijeti njezine opaske... To me pogodilo.
Ne mora značiti da ti griješiš. Pitanje je na kakvim osnovama se zasniva i to društvo - na iskrenosti ili na nekakvom zajedničkom tulumarenju koje je vjerojatno (relativno) kratkog daha, ili na nečem trećem.... ako su otpilili tebe, to znači da oni pristaju i odobravaju ponašanje svoje prijateljice, a ako u izboru između osobe koja je evidentno zločasta i loša (i oni to toleriraju) i onoga tko se usprotivio zloći biraju ovog prvog, onda ti ni ne trebaju....
Nisu te zaboravili. Samo su te izgurali jer si im narušavala ravnotežu grupe (bez obzira kakva ona bila). Možda te se još itekako sjete...... kada se nađu "prijateljici" na putu. Možda si im ti dosad bila amortizer u odnosima... raspravljala se, primala otrovnu zloću..... takve osobe obično traže novu žrtvu... možeš se zabavljati promatrajući sa strane kako se društvance raspada, he, he, he.....(ovo govori moj zločasti škorpion)...
Hej, jel' se netko sjeća one stare pjesme (mislim da su je izvodile "Divlje jagode"), refren je išao:
"... ovo je vrijeme paklenih jahača....."
sunčica
23.02.2003., 23:16
lucija kaže:
Al ponekad se pitam kako sam postala usamljeni jahac....
kao i sve u životu i to je stvar stava....
zašto bi bila usamljeni jahač?!?!?????? Glupa nisi, dosadna nisi, valjda ni ne smrdiš (pa da zato budeš usamljena), imaš što reći ovome svijetu..... Moje iskustvo je pokazalo da me neki ljudi doživljavaju malo ..... pa, arogantnom...... a ja sam im samo htjela objasniti neke stvari ili sam branila svoj stav ili sam se zezala ....
probaj možda analizirati svoje ponašanje, možda je to to.... jer, uspjehe očigledno želiš podijeliti, ali, ne vidim da si ikome od njih pokušala približiti svoje strahove, nedoumice, bojazni, dileme.... A ljudi ne vole one za koje misle da su jači/bolji od njih, iritiraju ih....
kao što rekoh ".... ovo je vrijeme paklenih jahačaaaaaaaa"
Mislim da se pjesma zvala "Motori"? Jel' možda netko zna?
sunčica kaže:
Evo i mene u diskusiju s malim zakašnjenjem, šta ćete, ipak je bio vikend! Al evo, snašli se vi fino i bez mene, vidim ja .....
Dakle, Patagonija, pobrala si mi misli, kad budem premijer, zaposlit ću te ko glasnogovornika, može ?????
Ne mora značiti da ti griješiš. Pitanje je na kakvim osnovama se zasniva i to društvo - na iskrenosti ili na nekakvom zajedničkom tulumarenju koje je vjerojatno (relativno) kratkog daha, ili na nečem trećem.... ako su otpilili tebe, to znači da oni pristaju i odobravaju ponašanje svoje prijateljice, a ako u izboru između osobe koja je evidentno zločasta i loša (i oni to toleriraju) i onoga tko se usprotivio zloći biraju ovog prvog, onda ti ni ne trebaju....
Nisu te zaboravili. Samo su te izgurali jer si im narušavala ravnotežu grupe (bez obzira kakva ona bila). Možda te se još itekako sjete...... kada se nađu "prijateljici" na putu. Možda si im ti dosad bila amortizer u odnosima... raspravljala se, primala otrovnu zloću..... takve osobe obično traže novu žrtvu... možeš se zabavljati promatrajući sa strane kako se društvance raspada, he, he, he.....(ovo govori moj zločasti škorpion)...
Hej, jel' se netko sjeća one stare pjesme (mislim da su je izvodile "Divlje jagode"), refren je išao:
"... ovo je vrijeme paklenih jahača....."
To u vezi mog ispadanja iz klape... nemam nista protiv nikog, mrzim spletke i tako to, ali neki su ljudi jednostavno los materijal. Zajedno smo vodili diskusiju u kojoj se ta cura izjasnila kao antisemit, nacionalist, kao osoba koja mrzi muskarce kao takve i zeli ih unistiti sto je moguce vise. Ljudi su gledali, u soku, zajebavali je... (Nije to sve, ovo su samo stvari koje mogu biti jasna ljudima koji ne znaju mene, nju, te ljude...dapace, druge stvari su puno gore)
Nakon nekog vremena i maltretiranja bez osnove, ja sam reagirala iskreno i rekla joj sto mislim...
Nakon nekog vremena jedna mi je cura sugerirala da je nazovem i ispricam se, iako sam ja bila bolno iskrena, a ona je samo sutjela i kaznjavala me tom sutnjom. Rekla sam - ali ja sam probala... zasto ona ne proba... ova cura je samo odmahivala glavom i ponavljala - nazovi je. Kao u nekom spijunskom trileru.
Nisam mogla vjerovati kad sam skuzila da su jednostavno odabrali nju. Valjda je lakse podnosit nekoga, nego se postavit i mozda njoj reci - baby, pretjerala si, biramo nju, pa ti ako hoces, dodji...
lucija kaže:
Nisam mogla vjerovati kad sam skuzila da su jednostavno odabrali nju. Valjda je lakse podnosit nekoga, nego se postavit i mozda njoj reci - baby, pretjerala si, biramo nju, pa ti ako hoces, dodji...
jebesh ta biranja..
ali kad je vec doslo do toga , nebrini se ..
bitno je jedino da ti je savjest cista :rolleyes:
sunčica kaže:
kao i sve u životu i to je stvar stava....
zašto bi bila usamljeni jahač?!?!?????? Glupa nisi, dosadna nisi, valjda ni ne smrdiš (pa da zato budeš usamljena), imaš što reći ovome svijetu..... Moje iskustvo je pokazalo da me neki ljudi doživljavaju malo ..... pa, arogantnom...... a ja sam im samo htjela objasniti neke stvari ili sam branila svoj stav ili sam se zezala ....
probaj možda analizirati svoje ponašanje, možda je to to.... jer, uspjehe očigledno želiš podijeliti, ali, ne vidim da si ikome od njih pokušala približiti svoje strahove, nedoumice, bojazni, dileme.... A ljudi ne vole one za koje misle da su jači/bolji od njih, iritiraju ih....
Nemam prilike dijeliti strahove... da bih rekla da se bojim ovoga ili onoga, moram reci da su me izabrali za ovo ili ono, da sam napravila/odlucila ovo ili ono... i tu vec nastaje zid.
Mozda je krivo, ali ja ne volim ocajavat, kukat... obicno trazim podrsku kad sam slaba od ljudi koji me cijene, ali ne vidim zasto bih se zalila i cvilila... Imam onu Corbinu parolu - nisam od onih koji cvile... Od malih nogu se borim za sebe i neka prevelika slabost mi je luksuz; u najtezim trenutcima nitko nije bio uz mene, pa to ni ne ocekujem. Ne znam to dijeliti jer se bojim da ce me ljudi (a to sam iskusila) u najzescim idejama i pothvatima demoralizirat - kao pa nemoj, pa tesko je, pa sto ce ti to. Ja znam sto ce mi to i samo zelim nekoga tko me nece svodit na svoje zivotne ciljeve nego shvatit koji su moji dometi i ideali.
Jel netko razumije?:confused:
lucija kaže:
Jel netko razumije?:confused:
Aha..:)
By d way, one prijatelje koji ce se zakonom gomile urotit protiv tebe, jer si ti rekla sta mislis i tako poremetila "savrsenu" ravnotezu u tom drustvu..glede njih, savjet jednostavan, nabijes ih na k'urac.
Misljenja sam da vise vrijedi imat 2 prava, nego 20 povrsnih prijatelja.
Svi oni koji to nisu u stanju bit, nisu vrijedni zaljenja.
I gledas vako na to..to sta si usamljeni jahac bar znaci da si na cisto sa ljudima u zivotu. Znas ko ti je prijatelj a ko ne. Ljudi koji se ocajno trude uklopit u raju od 20 ljudi koja ima stroga mjerila su sjebani, jer veliki je napor uvjek morat pazit sta govoris, sta te zanima i sta radis u zivotu, da ne bi slucajno istupio iz zakona te rulje bez glave,,nabijem ja takav stil zivota na *****.
Gazda kaže:
Ljudi koji se ocajno trude uklopit u raju od 20 ljudi koja ima stroga mjerila su sjebani, jer veliki je napor uvjek morat pazit sta govoris, sta te zanima i sta radis u zivotu, da ne bi slucajno istupio iz zakona te rulje bez glave,,nabijem ja takav stil zivota na *****.
To sve stoji. Medjutim, mislim da isto tako ne treba imati nerealna ocekivanja. Svi smo mi podlozni ljubomori, zavisti i ostalim osjecajima kojima se bas ne ponosimo, kada nas uhvati zuta minuta, kad nama zivot ne ide onako kako smo si zamislili. Npr. Asina frendica koja jos stanuje s roditeljima s 35 godina ce se vjerojatno osjecati jadno na Asine vijesti o novom stanu. Bit ce joj tesko veseliti se Asinom uspjehu jer je Asin uspjeh podsjeca na vlastiti neuspjeh. To je realno za ocekivati. Lako se veseliti uspjesima prijatelja ako smo i sami uspjesni i zadovoljni svojim zivotima. Ako nismo.. eh.. "dijeljenje dobrih vijesti" od strane nasih prijatelja nam vrlo lako moze liciti na hvalisanje i stavljanje soli u nasu ranu.
Mogu ja nesto pitat?
Dosta vas, forumasi moji, glasa za opciju usamljenih jahaca. Jasno je i zasto. Ali me zanima je li to samo savjet drugima, ili i sami imate takvo iskustvo...
I jos nesto - sad kad sam s one strane zida izmedju odraslih i onih drugih naravno da odnose s ljudima gradim blaze, takticnije, obzirnije, odrzavam kolegijalne odnose otprilike sa svima osim zadnjim gadovima... problem je sa onim naslijedjenim prijateljima... koji su mi znacili tako puno dok sam studirala... s kojima su pale velike rijeci, koji su prosli sa mnom (i ja s njima) prve ozbiljne veze, pijanke, tulumarenja... i sve ostale divote... s kojima sam polagala ispite, nervirala se, ljencarila... Odjednom ti ljudi vise nemaju razumijevanja ni za sto... e to me boli....
sunčica
24.02.2003., 12:24
lucija kaže:
Dosta vas, forumasi moji, glasa za opciju usamljenih jahaca. Jasno je i zasto. Ali me zanima je li to samo savjet drugima, ili i sami imate takvo iskustvo...
Kad malo bolje razmislim, ja sam usamljeni jahač cijeli svoj život.... iz ovih ili onih razloga uvijek sama (ne mislim doslovno, u smislu odbačen aod društva, to definitivno ne (naprotiv, nekad čak i s previše društva) nego više sama iznutra), jako je malo ljudi koji znaju šta mislim, kako se osjećam, čega se bojim..... malo njih može sa mnom, iz ovog ili onog razloga.... Nekad loše, nekad dobro.... I ima nas jahača još, sretnemo se, pogled krajičkom oka, slučajni dodir, gesta, riječ ... prepoznavanje.... i tako jašemo skupa jedno vrijeme, a onda se, obično, rastajemo..... interesantno, ali nikad nisam bila nesretna zbog toga, zbog te svoje samodostatnosti.... mada ne znam da li smo, zbog toga što smo takvi, odabrani ili prokleti..... A ja, evo, jašem s jednim već duže. hoćemo li odjahati u sumrak (dok se na našim leđima pojavljuje "the end") , tko zna.....
lucija kaže:
I jos nesto - sad kad sam s one strane zida izmedju odraslih i onih drugih naravno da odnose s ljudima gradim blaze, takticnije, obzirnije, odrzavam kolegijalne odnose otprilike sa svima osim zadnjim gadovima... problem je sa onim naslijedjenim prijateljima... koji su mi znacili tako puno dok sam studirala... s kojima su pale velike rijeci, koji su prosli sa mnom (i ja s njima) prve ozbiljne veze, pijanke, tulumarenja... i sve ostale divote... s kojima sam polagala ispite, nervirala se, ljencarila... Odjednom ti ljudi vise nemaju razumijevanja ni za sto... e to me boli....
Imala sam i ja isti problem. Riješila sam ga tako što sam odabrala da budem "leptirić" - doletim i odletim, s njima sam povremeno, dijelimo sve manje tema.... Boli, da, naravno da boli, ali sve manje i manje, jer "...od novoga jada stara bol će proći..."; odnosno zamjenjuju ih drugi prijatelji, nove obveze.
Moj problem je bio u tome što sam, nakon diplome, odabral aopciju rada na faksu, koja je bila najneizvjesnija i slabije plaćena od svih ostalih ponuda. Nitko od mojih velikih prijatelja mi nije dao podršku, nitko upitao kako mi je raditi, kako izgleda izaći pred 50 ljudi i držati sat .... svi su oni imali puno glamuroznije poslove ili su još uvijek studirali, uglavnom ja se nisam uklapala ni s jednima ni s drugima.... Potpora je stigla od neočekivanih poznanika... danas prijatelja... A ovima dolepršam, ispričam o svojim uspjesima i ostavim ih da me ogovaraju... Nisu loši za subotnju kavu, ionako sam još ušlagirana od petak naveče, pa sam miroljubiva
To ti je tako, jedni odolaze, drugi odlaze....
Kalista
24.02.2003., 12:39
Za mene je to jedan od najkomliciranijih odnosa, pogotovo ako su u pitanju prijateljice. Ja sam jako dinamična, znatiželjna osoba, uvijek u pokretu, željna novih poznanstava i otkrivanja.
Čak nijedna moja prijateljica ne dijeli moj entuzijazam ili me ne mogu ili ne žele pratiti. Čak i kad je riječ o izlacima. Meni je nazamislivo provesti više od 45min. na jednom mjestu dok je njima gotovo nemoguće promijeti tri lokala za jedno veče. i eto rasprave. Da ne spominjem činjenicu da se neopisivo radujem njihovim uspjesima dok one na moj ostanu gotovo ravnodušne, u tolikoj mjeri da im više i ne govorim o njima. Kad bolje rasmislim, one su zapravo samo poznanice s kojima s vremena na vrijeme provodim vrijeme. Na sreću, u mom životu postoji samo jedna prijateljica, a sve druge su samo poznanice koje se sa istinskim žarom ne mogu radovati ni vlastitom uspjehu. Kako bi onda mogli mom?
lucija kaže:
To u vezi mog ispadanja iz klape... nemam nista protiv nikog, mrzim spletke i tako to, ali neki su ljudi jednostavno los materijal. Zajedno smo vodili diskusiju u kojoj se ta cura izjasnila kao antisemit, nacionalist, kao osoba koja mrzi muskarce kao takve i zeli ih unistiti sto je moguce vise. Ljudi su gledali, u soku, zajebavali je... (Nije to sve, ovo su samo stvari koje mogu biti jasna ljudima koji ne znaju mene, nju, te ljude...dapace, druge stvari su puno gore)
Nakon nekog vremena i maltretiranja bez osnove, ja sam reagirala iskreno i rekla joj sto mislim...
Nakon nekog vremena jedna mi je cura sugerirala da je nazovem i ispricam se, iako sam ja bila bolno iskrena, a ona je samo sutjela i kaznjavala me tom sutnjom. Rekla sam - ali ja sam probala... zasto ona ne proba... ova cura je samo odmahivala glavom i ponavljala - nazovi je. Kao u nekom spijunskom trileru.
Nisam mogla vjerovati kad sam skuzila da su jednostavno odabrali nju. Valjda je lakse podnosit nekoga, nego se postavit i mozda njoj reci - baby, pretjerala si, biramo nju, pa ti ako hoces, dodji...
Možda si ju jako povrijedila. Možda i ona traži prijateljstvo, a dobila je tebe i tvoju "iskrenost". Možda njena šutnja nije bila da kažnjava tebe (uvijek ti u prvom planu), nego šok od tvojih riječi.
Odakle ti pravo tako se ponašati prema ljudima? Odakle ti bezobrazluk da nekome u lice kažeš to što misliš o njemu ne poznavajući pozadinu svega.
Evo ovako, da se mene pita ja nebih voljela biti tvoja prijateljica.
Mislim da si još nedorasla, da si unatoč svim svojim riječima gore jako jako razmažena i da baš pretjerano i ne poznaješ ljude.
Znaš iskrenost boli. I možeš ju koristiti samo tamo i samo onda kada te za to traže. Vrijeđati ljude okolo i govoriti im što misliš o njima nije baš najpametnija stvar na svijetu.
Da, i ja mislim da bi se morala ispričati toj osobi. Ne zato što si bila iskrena, nego zato što si ju povrijedila iskrenošću. Sama se nalaziš povrijeđenom kada tvoja prijateljica pita gdje je mlijeko kada ti želiš pričati o svojim uspjesima, a ovdje ne shvaćaš da si bila neizmjerno bezobrazna i da si nekome u lice bacila SVOJU iskrenost. Što ti znaš o njoj i što znaš zašto ona mrzi muškarce? Sigurno se nije takva rodila. Sigurno da ju je netko gadno povrijedio i da je "mržnja" njezin obrambeni mehanizam. E sada, da si iole dobar čovjek, ne bi joj to sasula u lice, već bi se potrudila da to shvatiš i pokušaš joj na bilo koji način pomoći. Ako ničim onda ljubaznošću....
Toliko o prijateljstvu.
Razmisli malo o sebi i svojem pružanju prijateljstva.
lucija kaže:
Mogu ja nesto pitat?
Dosta vas, forumasi moji, glasa za opciju usamljenih jahaca. Jasno je i zasto. Ali me zanima je li to samo savjet drugima, ili i sami imate takvo iskustvo...
Zasad samo savjet i razmišljanje...
Ali ponekad i sama to iskreno želim biti. Ja nisam samotnjački tip, ne mogu funkcionirati bez ekipe (još sam mala pa se identificiram s gomilom, nažalost), no sve više shvaćam da od forsiranja kontakta sa što više ljudi nema koristi jer sam sama sebe gadno sjebala..
Zavidim samotnjacima.. Koji ipak nisu toliko samotnjaci kad se na kraju gleda...
A glede drugog dijela posta .. To ti je normalno.... Kad sam došla u srednju odjednom nisam s ljudima iz osnovne više znala kaj bi... Kad sam došla na fax, nisam podnosila ljude iz srednje... Tako će biti i s faxom kad počnem raditi..
I dalje forsiram neke kontakte, ali sad se polako učim vući granice. Frend i prijatelj meni nije isto...
Iz svake gorenavedene školske faze mi je ostala 'samo' 1 vrijedna osoba. Nisam bez veze to stavila pod navodnike... I čudo će biti ako se taj broj poveća...
Treba li se ispricavati nekome, ako nas on verbalno zlostavlja, iznosi za nas potpuno neprihvatljiva stajalista, vrijedja nas, bezobrazan je, a na nas odgovor usuti, pa ispada da je osoba kojoj je dojadilo trpjeti drskost i primitivizam pa kada se pobuni , radi sutnje doticnog zlostavljaca , ispada kriva zrtva, a ne napadac?
Poznajem takve osobe koje su bezobrazne do kosti , a kada konacno osobe koje zlostavlja skupe hrabrost i kazu sto ih ide, oni usute, od njih rijec ne mozes cuti, sa strane gledajuci zrtva , kojoj brana pada oslobodjena konacno prica sto ju muci, a zlostavljac opet izlazi kao pobjednik jer svi staju na stranu njega.
Mrzim nepravde bilo kojega tipa, a u slucaju Lucije je , po meni ruzno od toga drustva da ju je izoliralo. Nema savrsenih, ako su mogli onoj curi tolerirati vrijedjanje Lucije, mogli su i Lucijin bijes shvatiti.
Razumjela bih da je ona kao frendica rekla:cuj Lucija, obije ste pretjerale, hajde, idemo dalje, idemo na kavu izmirenja, mogle su stos iz toga napraviti, ali bezobrazno inzistirati na isprici Lucije, glupost.
Ako doticna ima problema, onda ne treba druge izazivati, pa nece cuti ono sto ju boli.
Black_cat
24.02.2003., 16:00
Zašto se ponekad osjećamo kao da se takmičimo sa svojim prijateljima, kao da moramo jednostavno biti poput njih? Zašto sam se toliko borila da budem ono što jesam, osoba kakva volim biti, i takvu me cijene, a da se ponekad osjećam krajnje usrano nakon razgovora sa prijeteljicom? :(
Zbilja mi je draga, ali .........
Ali razgovor krene u smjeru njenog savršenstva - onog savršenstva koje ja teško da ću uspjeti postići. Zbog toga me čak i vrijeđa kad bi se trebala zajedno s njom išćuđavat nekim, meni normalnim temama? :(
Ovaj post je iz perspektive one druge.....
Princeza
24.02.2003., 16:32
Lucija, evo i mene sa zakasnjenjem, ali nadam se da je podrska bezvremenska. ;)
Dakle, meni se dogadja isto sto i tebi, kao da citam svoje misli. Jedina razlika je u tome sto nikad nikom nisam nista sasula u facu, ali mislim da je ta epizoda u cijeloj prici sasvim minorna i ne zasluzuje paznju koja joj se ovdje pridaje.
Sto se tice davanja i primanja prijateljstva ~ ja zaista jako pazim na to da svojim prijateljima pruzim podrsku, utjehu, veselje za njihove uspjehe, rame za plakanje i neobavezno drustvo za kavu, stogod je u odredjenom trenutku potrebno. No, ne vidim da sam ikada to isto dobila natrag. Kad sam imala periode najvecih uspjeha u zivotu, neke osobe koje sam smatrala prijateljicama nisu se veselile za mene (a definitivno nisam od onih koje svoje uspjehe nabijaju drugima na nos). Kad sam imala neke bed trenutke, nitko od njih nije ni pitao za mene. :( No, tu kraj mene su se nasli neki novi ljudi koji su mi sad valjda ekipa koja ce vremenom mozda prerasti u prijatelje.
Jos prije kojeg tjedna bila sam ocajna pri pomisli da gubim cijelu grupu prijatelja. :( No, sad sam se pomirila s tim. Ne mogu reci da mi je svejedno ili da mi nije zao, ali, mnogo sam ravnodusnija prema ovom sto se dogadja.
Jednostavno, ako mi netko ne moze reci 'super' kad dozivim neki profesionalni uspjeh, ako mi netko ne moze iskreno reci da mu/joj je drago sto sam si super uredila zivotni prostor, ako mu/joj ne moze biti drago sto uspjevam zivjeti onako kako zelim... Onda je bolje da ta osoba uopce nije prisutna u mom zivotu i truje me, nije li tako?
S jedne strane, to drustvo (koje traje doslovce od vrtica, mind you) je prilicno sablonirizirano. Ja sam tu uvijek bila dezurna podrska, dezurna 'pomoc na cesti', dok su drugi bili ti koji su imali komociju biti jadni, tuzni, nesretni, sretni ili euforicni. Ja sam uvijek morala biti tu za njih, ali nisam primijetila da su oni tu za mene. Istina, kad ja nisam prisutna, osim sto me iz zavisti tracaju (sto pouzdano znam), hvale se mnome! :eek: Kao, znas ti tko je moja frendica... (to je posebno naglaseno zadnjih par godina otkad sam cesto u medijima i prisutna u javnom zivotu). Meni iza ledja hvale se mojim uspjesima, kako bi podigli svoju cijenu, a meni u lice nikad nitko nije rekao 'drago mi je zbog tebe'. :( :mad:
Isto tako, kad god se netko izvuce iz okvira tog drustva, prije ili kasnije otpada iz igre. Bas sam sinoc vidjela jednu frendicu koja isto vec dugo nije u tom drustvu. Zasto? Jer je preuspjesna, jer valjda sve te cure podsjeca na njihove vlastite neispunjene snove.
Nista sto napravis, a sto se izdvaja iz okvira koje 'skvadra' ima, nije dobro. :( Npr. ako one trose na skupu odjecu, trebala bi i ti. Ako se slucajno drznes tu lovu potrositi na neko atraktivno putovanje, to je grijeh koji ti nece samo tako biti oprosten. :rolleyes:
Kad se samo sjetim sto se sve meni zamjeralo... Kad bih se javila razglednicom, onda bi komentari bili da se samo preseravam i da im se javljam zato da ih podsjetim da se setam po New Yorku dok one trule u Zagrebu. Kad se ne bih javila (poucena iskustvom ;) ), onda bi pak komentar bio 'sad kad je otputovala u Ameriku, misli da mi nismo dovoljno dobri cak ni za jednu obicnu razglednicu'. :rolleyes:
Drugim rijecima, nista sto napravis, nije dobro.
Bottom line je ~ zelis li uopce takve ljude oko sebe, trebaju li ti oni? Zelis li biti kritizirana, zelis li biti ukalupljena, zelis li se stalno osjecati krivo zbog tudjih neuspjeha? I don't think so.
I znas sto? Istina je da ne mozes kupiti novu odjecu dok ti je ormar pretrpan starom. Kad se malo distanciras od starih 'prijatelja', prije ili kasnije doci ce ti novi.
No, ti novi bit ce privuceni tobom kakvom si sada, ne zeleci te mijenjati ili prilagodjavati sebi. To su ljudi koji ce ti moci biti zivotni suputnici kroz iduci zivotni period. A stare 'prijatelje' pusti da zlobno i zavidno tracaju tvoje uspjehe, dok ispijaju tisucitu kavu zaredom, zlovoljni zbog svoje vlastite zivotne zabokrecine.
Ja sam se fakat dugo zivcirala zbog cijele price. Da ne velim da sam bila u dubokom bedu. Muz me tjesio i pokazalo se da je imao posve pravo.
I kaj sad? Imamo frendove s kojima planiramo jedno daleko egzoticno putovanje. I veselimo se tome. Svi.
Referenca:
Patagonija je rekla da možeš kroz život ići radeći čistke, kratke rezove, i bacati u smeće odnose za koje znaš da nikad neće doseći stupanj razvoja koji bi te u potpunosti zadovoljio i ispunio..., da nikad neće dostići impozantan stupanj kvalitete, etc.. Ona misli da ako odabereš ovaj pristup, imat ćeš možda tri, četiri, kvalitetna odnosa i kao posljedici toga viđenje sebe kao usamljenog vuka samotnjaka u beskrupuloznom i mračnom svijetu. Također smatra da kako se ljudi uvelike razlikuju nekima će, naravno, ovaj put najbolje odgovarati.. Njena filozofija prijateljstva ne korača ovim putem, pa će analizu istog ostaviti nekom kvalificiranijem.
Uvod:
Osjetih se pozvanim. Nije da sam ja svjesno izabrao ovaj mučan put, to ga je valjda izabralo moje ja.
Radnja:
Imadoh u životu nekoliko prijateljstava. Najveće, eto nedavno shvatih, je bilo od negdje 2. do 4. razreda. Bio je jedan dječarac Mario čini mi se, i mi zbijasmo najbolje šale i smijasmo se dugo i iskreno. Oh kako lijepo mi je bilo u njegovome društvu. Dakako bile su tu jošte i Stela (Pastela hihi) i Marija s kojima se igrah lovice svaki dan između klupa, oh koja strka i vriska i miris prašine. Kako lijepa vremena ta bjahu. Od tada sam samo ja bio najbolji prijatelj, drugi su meni bili samo priljepci. Ne znam gdje se taj mentalni skok dogodio, ali mi je promjenio život cio. Oni su meni stalno na teret bili, nikako nisam bio na istoj valnoj duljini sa nikime, a što je najčudnije, ja sam nekolicini bio naj naj prijatelj godine. Valjda zato što sam uvjek pokušavao biti prijatelj sa njima, i nikoga nisam odbacivao, i sa svakim sam pričao, ali mene je to samo teretilo. To se produžilo kroz osnovnu, preko srednje, o curama neću ni govoriti. Em su bile ljudi, em su bile ljudi s dugim kosama. Katastrofa. Za vrijeme faksa nađoh jednu bandu ljudi, prijateljevah s njima neko vrijeme, ali mi dosadiše jako brzo. Ja sam išao van svaki put kad bi me pozvali,ali ja njih ne pozivah nikada. Poslije još nađoh jednog dečka sa sličnim razmišljanjem o prirodi i društvu, ali nedostatak navika druženja uze danak, i sada se sa njime čujem užasno rjetko.
Rasplet:
Nisam ja nikada radio kratke rezove, ali problem je što ja nikada nisam imao što rezati. Što sam htio reći? Ni sam Bog ne zna. Ma ja sam izgubio pojam prijateljstva, ili ga nikada nisam imao. Nikada nisam imao neku potrebu za naći se sa ljudima, onu organsku potrebu za čuti tuđi glas, vidjeti tuđa tjelesa, osjetiti njihove poglede na meni, njihova mišljenja o meni. To mi nikada nije činilo olakšanje u životu, dapače. Još od 4. razreda osnovne. Poslije mi je jednostavno smetao taj oblik ... ma ne znam, tapkam u tami, moja zadnja i neponištena teorija je da sam jednostavno lagano psihički nenormalan. To sve objašnjava bez problema. Jer ovakav život po meni nije normala u svjetu. A da li normala uopće ima smisla? Mislim da ima. Jer ja bi se družio jako rado, družio bih se unatoč meni. Pun sam proturječnosti, družio bih se, a nebi se družio. To je psihička bolest 100%.
Zaključak:
I sada, što da radim ovako nakazan, mentalno osakaćen?! A ništa, pokušavam i dalje, nema se šta. Kako Patagonija, iliti netko drugi kaže: "Život je sjajan, svi u život!". Vjerovat ću na riječ...
Bilješka o piscu:
Eh, kako patetično ispade, nije meni tako loše. Imam dvije ruke, dvije noge, anđeosko lice, valjda će bit nečega!
Posveta:
Patagonija, oh kako elokventno i kristalno čisto ti pišeš! Bravo! Bis! Dajte nam još!
Princezo,
tvoje me pismo jako dirnulo... to je tocno to... i tako je tuzno. Nisam ja toliko usamljena koliko tuzna zbog svega. I cak ne tugujem zbog uvreda, neshvacenosti, nego zbog tih ljudi koji ostaju na mjestu, vukuci jedni druge i uzasavajuci se kad neko odbije to povlacenje da se ostane na mjestu.
Postala sam jako sigurna u sebe zadnje vrijeme; onako nekako prizemljeno ozbiljna, nesto tesko se stvorilo u meni, ali ne kao teret koji te sputava, nego kao neka cvrsta gradja koja te jaca, iako ponekad po cijenu sjete.
Mogu se zezat vise nego ikad prije, ali to vise nisu bezazlene sale, ak me kuzite. Jako sam se promijenila...
Princezo, kraj tvojega pisma, tj. da imate prijatelje za put u egzoticnu zemlju me osobito dojmio. To zelim - prijatelje za konstruktivno i hrabro, za prava uzitke. Sve je to moguce kad se prestane gubit energija na sputavanje unutar skvadre... mislim da ovi jedva mogu zivjeti od svojih strahova i medjusobnog nadziranja. SRetan put, puno uzivajte... time i mene hrabrite...
A ja se nadam da cu sretno preletit preko nicije zemlje...
I hvala svima na podrsci. Najbolji ste!!!!!!!!!!!1
Hmmm, prijatelji... Komplicirane su to stvari. Kad jednom prerasteš dječačku zaigranost, pa mladenačko divljanje, pa dođeš u životno doba kad ti to nisu primarne životne stvari, sve ono što je ostalo iza tebe počinješ ocjenjivati pozitivno i negativno.
Imao sam više društava, višeputa mijenjao krug ljudi s kojima sam se družio. Neka druženja su mi ostala u lijepoj uspomeni, neka u ružnijoj. Ona lijepa se uvijek rado sjetiš, a ona ružna pokušaš što prije zaboravit.
Činjenica jest da čovjek s godinama ipak ne može prihvatiti sve tako crno-bijelo kako sam to gore pokušao opisati. Ali...prijatelji ostaju prijatelji. To su oni s kojima se znam 10, 20, pa s nekima čak i više od 20 godina. To su oni pred kojima nemam tajni, a ni oni pred mnom.
Imam i ja crnih zvijezda. Ljudi kojima sam ponudio sve, a oni su to izdali i zgazili. Oni, čijem sam se ja uspjehu radovao i čije sam male pothvate hvalio i kojima sam uvijek bio spreman uskočiti dok je trebalo, a dok sam ja očekivao pomoć, pohvalu ili utjehu, one su izostale. A najgori su tek oni koji se, dok im to staviš pod nos, uvrijede i počnu ogovarat, šikanirat te, a neki se prema tebi na kraju svega počnu ponašat ko prema kretenu!
Princeza
24.02.2003., 19:14
lucija kaže:
Postala sam jako sigurna u sebe zadnje vrijeme; onako nekako prizemljeno ozbiljna, nesto tesko se stvorilo u meni, ali ne kao teret koji te sputava, nego kao neka cvrsta gradja koja te jaca, iako ponekad po cijenu sjete.
Tocno kuzim o cemu pricas. :top: Vjerujem da je bas ta tvoja sigurnost u sebe probudila nesigurnost u tvojim prijateljima. Mozda su se poceli bojati tvoje samostalnosti, sigurnosti, uspjeha, novih prijatelja, kolega, zivotnih sansi... U njima se probudio strah da ti vise nece biti potrebni, da ti vase zajednicke male kavice vise nista ne znace, da si ih napustila... Ne shvacajuci da su oni ti koji su u biti 'napustili' tebe.
Tvoji uspjesi vjerojatno ih podsjecaju na njihove neuspjehe. Tvoja prisutnost ih stalno iznova dira, jer ti si im hodajuci dokaz da je ambicije i snove moguce ispuniti, a tako je lijepo vjerovati da se ne moze... Jer, uvjerenje da su snovi samo snovi dopusta nam da budemo lijeni, inertni, da se ne trudimo, da cijele dane lezimo pred televizorom ili ispijamo nevjerojatne kolicine kava. Onda nam pred oci dodje netko tko se drznuo ispuniti svoj san i samim tim nas podsjetiti da se i nasi snovi mogu jednako tako ispuniti.
Istina, ti ljudi ne vide sate i sate rada koje smo ulozili u svoj (recimo) uspjeh, neprospavane noci, napore, koncentraciju i odricanja. Oni vide samo konacni rezultat, koji ih puni ljutnjom i zaviscu. :(
lucija kaže:
Princezo, kraj tvojega pisma, tj. da imate prijatelje za put u egzoticnu zemlju me osobito dojmio. To zelim - prijatelje za konstruktivno i hrabro, za prava uzitke. Sve je to moguce kad se prestane gubit energija na sputavanje unutar skvadre... mislim da ovi jedva mogu zivjeti od svojih strahova i medjusobnog nadziranja. SRetan put, puno uzivajte... time i mene hrabrite...
A ja se nadam da cu sretno preletit preko nicije zemlje...
Ja sam sigurna da cees sretno preletjeti... Bez brige! :) Samo treba otvoriti oci i pruziti sansu ljudima koji su vec prisutni u nasim zivotima, samo ih ne percipiramo, jer smo koncentrirani na nekog drugog. :)
Princezo kraljica si ;)
Hodam ja tako medju svojim bivsim prijateljima i gledam njihove poglede i posve mi je jasno da ono sto oni u meni vide i ono sto ja jesam nemaju nikakve veze. Nekad mi je to smijesno, ali vecinom boli...
Jaaaz... duboki jaaaaz...
Patagonija
25.02.2003., 11:06
Jer ja bi se družio jako rado, družio bih se unatoč meni. Pun sam proturječnosti, družio bih se, a nebi se družio. To je psihička bolest 100%.
:D ;) Ma ti si jedno skroz drago i simpatično stvorenjce Shipka, takav kakav jesi.., čini mi se da sam ti to već negdje rekla..;)
Nigdje nisi sam. Ja sam ptica iz tvoga jata. Malo nas je ali nas ima. Potpisujem sve tvoje rijeci osim da smo nakazni, mentalno osakaceni, tj. da je to kod nas psihicka bolest.
Bolje je biti i sam nego u losem drustvu.:top:
Zelim ti da sretnes nekoga tko ce biti tvoja srodna dusa.:w
sunčica
25.02.2003., 17:36
Ja mislim da su svi ti problemi rezultat različitog tajminga u vašim životima. Ti sad imaš "pravi" posao i "pravu" karijeru (nisi dakle više studentica koja honorarno negdje šljaka), a s tim u vezi idu i određeni problemi, uspjesi, dileme, ...., cjelokupna tvoja situacija se promijenila dok je njihova ostala više manje ista.
Mislim da ćeš pravo stanje vašeg prijateljstva moći vidjeti (i napraviti pravu inventuru) tek kada se i u njihovim životima promijene te iste stvari. Vjerojatno će te tada neki iznenaditi sa svojom ozbiljnosti ili kreativnosti, neki će smatrati da su centar svijeta i pričat će samo o svom poslu, meni šef rekao ovo, onda ja njemu odgovorila, pa se umiješala Mare s trećega kata i ona njemu... a on ti na to njoj i tako će te peglati bez kraja i konca; onda ćeš imati neke koji će raditi u istoj firmi, pa se nađe na kavi vas 5, a njih dvije ožeži po svojoj firmi (ja sam tako jednom otišla s kave s dvije frendice koje rade u istoj firmi, mislim da nisu ni primijetile, prvo da sam uopće bila tu, a onda da sam otišla :D )..... S nekima će onda staro prijateljstvo ponovno procvjetati, ali neke ćeš, nažalost, i izgubiti...
Shvati da si ti ptić koji je prvi poletio.... Ostali su još u gnijezdu, gledaju vani i misle da znaju sve o velikom, stranom svijetu, ali su u stvari preplašeni - jednako kao i ti. Samo što si ti otišla prije - da li si hrabrija, sposobnija, pametnija, luđa.... ili si jednostavno ispala, pa si morala prije njih poletjeti, ja to ne znam. I sad bi i oni (po)letjeli, ali ih je strah; vole zaklon i toplinu svoga gnijezda, mada su u biti strahovito radoznali. I još kad vide tebe kako letiš, pa se taj strah preokrene u (malu) zavist, ....
Pokaži veličinu svoga karaktera i kada oni budu spremni pruži im ruku. Nemoj ih idealizirati, neće je svi prihvatiti, niti će je svi prihvatiti iskreno, kod nekih će zauvijekostati taj zlobni trn ljubomore i zavisti. Ali taj trn bode njih, ne tebe....
sunčica kaže:
Ja mislim da su svi ti problemi rezultat različitog tajminga u vašim životima. Ti sad imaš "pravi" posao i "pravu" karijeru (nisi dakle više studentica koja honorarno negdje šljaka), a s tim u vezi idu i određeni problemi, uspjesi, dileme, ...., cjelokupna tvoja situacija se promijenila dok je njihova ostala više manje ista.
Mislim da ćeš pravo stanje vašeg prijateljstva moći vidjeti (i napraviti pravu inventuru) tek kada se i u njihovim životima promijene te iste stvari. Vjerojatno će te tada neki iznenaditi sa svojom ozbiljnosti ili kreativnosti, neki će smatrati da su centar svijeta i pričat će samo o svom poslu, meni šef rekao ovo, onda ja njemu odgovorila, pa se umiješala Mare s trećega kata i ona njemu... a on ti na to njoj i tako će te peglati bez kraja i konca; onda ćeš imati neke koji će raditi u istoj firmi, pa se nađe na kavi vas 5, a njih dvije ožeži po svojoj firmi (ja sam tako jednom otišla s kave s dvije frendice koje rade u istoj firmi, mislim da nisu ni primijetile, prvo da sam uopće bila tu, a onda da sam otišla :D )..... S nekima će onda staro prijateljstvo ponovno procvjetati, ali neke ćeš, nažalost, i izgubiti...
Shvati da si ti ptić koji je prvi poletio.... Ostali su još u gnijezdu, gledaju vani i misle da znaju sve o velikom, stranom svijetu, ali su u stvari preplašeni - jednako kao i ti. Samo što si ti otišla prije - da li si hrabrija, sposobnija, pametnija, luđa.... ili si jednostavno ispala, pa si morala prije njih poletjeti, ja to ne znam. I sad bi i oni (po)letjeli, ali ih je strah; vole zaklon i toplinu svoga gnijezda, mada su u biti strahovito radoznali. I još kad vide tebe kako letiš, pa se taj strah preokrene u (malu) zavist, ....
Pokaži veličinu svoga karaktera i kada oni budu spremni pruži im ruku. Nemoj ih idealizirati, neće je svi prihvatiti, niti će je svi prihvatiti iskreno, kod nekih će zauvijekostati taj zlobni trn ljubomore i zavisti. Ali taj trn bode njih, ne tebe....
Mislim da si u pravu...
goluzdravo ptice koje je poletjelo iz gnijezda ti salje:top:
Princeza
25.02.2003., 18:38
Suncica, ove moje vec odavno nisu ptici nego... Bolje da ne velim kaj :D .
Malo off topic, no posve si u pravu ~ jedna od njih (i to ona najneuspjesnija) prica samo o svom poslu, nikad nema vremena ni za koga (a pogleda tri filma na videu dnevno :eek: ), svaki put kad nadje novi posao (a to se dogadja par puta godisnje, jer ju uglavnom uvijek najure nakon probnog roka) je toliko u tom novom poslu da 'nema vremena' za druge, a kad dobije nogu onda se proglasi genijalkom, a bivse sefove idiotima koji su je otpustili zbog straha da bi ona vec za sest mjeseci mogla preuzet firmu. :rolleyes: :D
Ajme autoutjesidbe. :D
Princeza kaže:
Suncica, ove moje vec odavno nisu ptici nego... Bolje da ne velim kaj :D .
PTICURINE?
..kada si sama, ne pitas li se u kakvom si drustvu??:)))
sunčica
28.02.2003., 17:46
Princeza kaže:
Suncica, ove moje vec odavno nisu ptici nego... Bolje da ne velim kaj :D .
Malo off topic, no posve si u pravu ~ jedna od njih (i to ona najneuspjesnija) prica samo o svom poslu, nikad nema vremena ni za koga (a pogleda tri filma na videu dnevno :eek: ), svaki put kad nadje novi posao (a to se dogadja par puta godisnje, jer ju uglavnom uvijek najure nakon probnog roka) je toliko u tom novom poslu da 'nema vremena' za druge, a kad dobije nogu onda se proglasi genijalkom, a bivse sefove idiotima koji su je otpustili zbog straha da bi ona vec za sest mjeseci mogla preuzet firmu. :rolleyes: :D
Ajme autoutjesidbe. :D
Mislim da poznajemo barem jednu istu osobu :D
Imam i ja jednu takvu - uvijek netko drugi kriv.... a ona radi li radi, ali kreten od shefa/ radnog kolege/ portira joj nešto smjesti i noga. Mislim, može ti se desiti jednom da se ne uklopiš najbolje, ali svaka tri mjeseca.... onda preispitaj sebe
vBulletin® v3.8.4, Copyright ©2000-2013, Jelsoft Enterprises Ltd.