PDA

View Full Version : Sergej Jesenjin


bloody sailor moon
25.02.2003., 18:04
da Li je tko čitao njegovu Liriku....????????

meni on tako PREDIVNO piše... istina, iMa nekih pjesAma u kojima zaista nemoGu shvatiti što jE pisac time htiO reći................:D

Akinetoh blues
25.02.2003., 18:20
Poslušaj što misle sarajlije o Jesenjinu, potraži negdje grupu Bolero album im se zove - o Jesenjinu, bosna, totalni rock'n'roll.

:cool:

Vera Pavladoljska
25.02.2003., 19:30
"Što sam, tko sam,
ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
Živio sam, kao usput,k'o da sanjam,
kao mnogu drugi ljudi na toj zemlji..."

Ludi Rus, dobar Rus, koji Rus uopce nije književno dobar?:-)
Bila sam u sobi u kojoj se ubio Jesenjin.
Čudno.

el_mariachi
25.02.2003., 19:46
bloody sailor moon: Koliko imas godina ako smijem pitati ?

Jesenjin....
On je tipican liricar tadasnje Rusije odrastao na selu dozivljavajuci sve novo tek na faxu gdje je studirao. Preobrazaj iz nevinog decka u boema-(polu)pijanicu. Lirika mu je u stvari bila samo odraz RL jer je zivio 120 km/h. Tri puta se zenio a jedanput je bila cak i neka rodjaka od Tolstoja. Spada u sam vrh poezije u Rusa pored Bloka i Pushkina ( ja tamo ne bi smjestio Majakovskog ) iako je imao samo 30 g kad je umro. Jedno vrijeme je proveo sa Isidora Duncan koja je bila podosta starija od njega. Vjerojatno je svima poznata prica kako je ona zavrsila.
Po meni nesto najbolje sto je iko ikad napisao o majci je bas njegovo " Pismo Majci" Tu bi i Cankara spomenuo sa "Soljicok kave" i "zastidio se majke" no vremena se mjenjajui cini mise da ovo gubi na jacini. Kod Jesenjina su pjesme nastajale u trenutku neplanirano ( za sazliku od komunistickih pjesnika). Pjesma o konju je nastala dok je gledao konja kako trci pored lokomotive a u biti je htio kazati da je napredak nezaustavljiv. Ili pjesma u kojoj razmilsja o kravama stojeci pored mesnice.
Ipak on je prvenstveno bilo pjesnik ljubavi i kao takvog ga de najvise i sjeca. Jednom prilikom u jednom lenjingradskom hotelu reze vene i pise pjesmu " Do vidjenja druze" svojom krvlju u ogledalu. Taj njegov cin nagnao je dosta ruskih pjesnika/pisaca da krene njegovim stopama tj da zavrsi na isti nacin. Rusija koja je u to doba vec bila socijalisticka dala je direktivu covjeku koji se ubio iz puske, drugu Majakovskom, da ocrni Jesenjina.
Na kraju pjesma koju je Jesenjin zadnju napisao:

Do vidjenja,dragi,do vidjenja;
Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htjenja
Obecava I sastanak,zar ne?

Do vidjenja,dragi,bez ruke,bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al' ni zivjeti bas nije najnovije


p.s.
Nataniel... i tebe sad ljubim po navici dijete :D
Kazes da si bila u sobi u kojoj se ubio... Kako se zvao hotel ? I je li doradjivan za turiste... Kad mi je sestra bila u Lenjingradu a nije tamo otisla posizio sam:eek:

plavva
25.02.2003., 19:49
a onda se i majakovski ubio...

Vera Pavladoljska
25.02.2003., 19:58
el_mariachi kaže:
Nataniel... i tebe sad ljubim po navici dijete :D
Kazes da si bila u sobi u kojoj se ubio... Kako se zvao hotel ? I je li doradjivan za turiste... Kad mi je sestra bila u Lenjingradu a nije tamo otisla posizio sam:eek:


.......kao što palim cigarete;) ..uh, tu volim:) ...davno, 89-te godine,hotel se tada zvao Ribjonok ( pa ruski gavarim:rolleyes: ;) )........sada ne znam u kojemu je stanju........

el_mariachi
25.02.2003., 20:06
nataniel kaže:
.......kao što palim cigarete;) ..uh, tu volim:) ...davno, 89-te godine,hotel se tada zvao Ribjonok ( pa ruski gavarim:rolleyes: ;) )........sada ne znam u kojemu je stanju........
я panimaju pa-ruskй :D
Ribjonok ? Jesi li sigurna ribjata ? Upravo nadjoh na netu da se zvao Angletera ...doduse mozda je prije promjenio ime...
Koliko puta sam zapalio cigaretu uz te stihove i Serbedziju. Ima jedan drugi pjevac iz 70-tih koji je napravio hrvatsku obradu "Pisma majci" i koja je predivno zvucala ali mu se ne sjecam imena. Cini mi se da je tu i Dedic imao umjesane prste.

Vera Pavladoljska
25.02.2003., 20:09
el_mariachi kaže:
я panimaju pa-ruskй :D
Ribjonok ? Jesi li sigurna ribjata ? Upravo nadjoh na netu da se zvao Angletera ...doduse mozda je prije promjenio ime...
Koliko puta sam zapalio cigaretu uz te stihove i Serbedziju. Ima jedan drugi pjevac iz 70-tih koji je napravio hrvatsku obradu "Pisma majci" i koja je predivno zvucala ali mu se ne sjecam imena. Cini mi se da je tu i Dedic imao umjesane prste.


.....ja sam djevačka...ili tako nekako;) tada se zvao ribjonok ili tako nekako,ne bih dala ruku u vatru,a i s ruskim sam slaba.....:)
Kada Šerbedžija govori Jesenjina, to je skoro, pa ravno orgazmičkom osjećaju:o ;) ...daj napiši cijelu pjesmu....el:)

el_mariachi
25.02.2003., 20:23
nataniel kaže:
.....ja sam djevačka....daj napiši cijelu pjesmu....el:)
Znas onu pjesmu od Idola ? "Plamene Zore " tamo se spominje jedna djevocka blandinka katoru ja ljublju i mlji vmjeste jezdit na karablje :D
Nego da ne spamam ...
Srpski prijevod se razlikuje od hrvatskog...Ja sam se navikao na hrvatski, vjerojatno zbog Serbedzije mada neki tvrde da je srpski bolji..
Dakle prvo stisnuti ovdje (http://user.tninet.se/~fyw073h/recitacije/uvod.htm) pa na njegovu sliku. Onda na "Mnoge smo i mnogo voljeli" i onda na "Ispovijed huligana" da bi se slusalo. Preporucio bih jos neke pjesme kad se vec tu ...
Ovdje (http://www.geocities.com/cesarica42/sto_sam.htm) je samo text.

Vera Pavladoljska
25.02.2003., 20:26
el_mariachi kaže:
Znas onu pjesmu od Idola ? "Plamene Zore " tamo se spominje jedna djevocka blandinka katoru ja ljublju i mlji vmjeste jezdit na karablje :D

"Plamene zore, bude me iz sna , čelična jutra dim iz dimnjaka",blabla........sad si me sjetio, morala sam:).....hvala za linkove:)

Vera Pavladoljska
25.02.2003., 20:30
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

Nisam mogla odoljeti.:) :( ( za Jesenjina, prigodni smajliji)

el_mariachi
25.02.2003., 20:43
off topic..
Nego natanijel... reci mi koju/e pjesme ti Serbedzija najbolje recitira...

bloody sailor moon
25.02.2003., 21:26
svatKo ima svoJ ukus!!!:D i o njiMa se ne raspravLja

Karakala
25.02.2003., 21:59
Jesenjin je odlican pisac.
Nije robovao utjecajima vremena, jedan od rijetkih koji pise iskljucivo srcem. :top:

verica
26.02.2003., 07:17
Nije robovao utjecajima vremena .. da, bio je nekako .. khm .. iza svog vremena

Bell@ Baggins *
26.02.2003., 18:41
iMa nekih pjesAma u kojima zaista nemoGu shvatiti što jE pisac time htiO reći................




ovo me podsjetilo na zadacnice cakoveckih srednjoskolaca koje su objavljene u Globusu, jedna tema je bila interpretacija Jesenjinove pjesme po izboru. Meni su suze isle na oci kad sam to citala...

Karakala
26.02.2003., 19:31
verica kaže:
Nije robovao utjecajima vremena .. da, bio je nekako .. khm .. iza svog vremena

Po čemu iza?! Nastavku koristenja "svjetske boli"? Djelomice.

verica
26.02.2003., 19:46
Karakala kaže:
Po čemu iza?! Nastavku koristenja "svjetske boli"? Djelomice.

Pa u to je vrijeme u ruskoj književnosti-poeziji bilo puno raznoraznih grupa-pravaca a ne znam da je Jesenjin kojoj pripadao; u usporedbi sa Jesenjinom njegovi suvremenici kao npr. Cvetajeva/Ahmatova/Mandelstam zvuče puno .. recimo modernije

cabon
27.02.2003., 03:52
El_marijachi kaze : ".... Rusija koja je u to doba vec bila socijalisticka dala je direktivu covjeku koji se ubio iz puske, drugu Majakovskom, da ocrni Jesenjina..."


a drug Vladimir je to ucinio ovako :


Sergeju Jesenjinu

Nas je planet
radostima
ubog nesto.
Treba
otimati
radost
danima sto bjeze.
Na svijetu
umrijeti
nije tesko.
Stvarati zivot
daleko je teze.



...to je bio samo pokusaj da se zaustavi val samoubistava mladih koji je zahvatio Rusiju poslije jesenjinove smrti

cabon
27.02.2003., 04:06
a meni je ova jedna od najdrazih:


CRNI ČOVJEK


Dragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan!
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Da li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alkohol.

Glava moja maše ušima
ko krilima ptica.
Na vratu joj noge,
sve više gube moć.
Crni čovjek,
crni, crni.
crni čovjek
na postelju uza me sjeda,
crni čovjek
spavat mi ne da
svu noć.

Crni čovjek prstom
po odvratnoj knjizi vuče
i, mrmljajući nada mnom
kao nad umrlim monah
čita mi život
nekoga raspikuće,
u duši budeći tjeskobu i strah.
Crni čovjek,
crni, crni!

---- Slušaj, slušaj ----
gunđa on meni
i oči mu sjaju ----
u knjizi je mnogo najljepših
misli i planova.
Taj je čovjek
živio u kraju
najogavnijih
hulja i lopova.

U decembru u tom kraju
snijeg je đavolski čist
i mećave počinju
vesele pređe.
Taj čovjek bijaše avanturist,
no marke visoke i najrijeđe.

Bio je divan, usto poeta,
ako ne s velikom,
to s drskom snagom
i jednu je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom
i svojom dragom.

Sreća je -- reče on --
okretnost uma i ruke.
Sve nespretne duše
ko nesretne su znane.
Ništa nije
što mnoge muke
donose kretnje
lažne i strane.

U buri, oluji,
sjeni svaki dan,
kada stalno gubiš
i kad te nevolje biju,
biti prijazan i nasmijan
najveća je umjetnost od sviju.

---Crni čovječe!
Ne čini toga!
da spasavaš druge
nije ti posao, znaj!
Što mi je do života
pjesnika propaloga!
Molim te, drugima
čitaj i pripovijedaj.

Crni čovjek
uporno u mene gleda,
Na oči mu plava
bljuvotina pala ---
sigurno želi mi reći
da sam lopuža blijeda
koja je drsko i bestidno
nekoga opljačkala.

Dragi moj, dragi moj,
jako sam, jako bolan.
Sam ne znam odakle dolazi ova bol.
Da li to vjetar vije
nad pustim i mrtvim poljem
ili, ko gaj u septembru,
zasipa mozak alkohol.

Hladna je noć.
raskršće tiho spava.
Ja, sam na prozoru,
ne čekam gosta draga.
Na bijeloj poljani
vapno se rasipava
i stabla su ko jahači
skupljeni kraj mog praga.

negdje plače
zloguka noćna ptica.
Drvenih jahača
zvuk kopita rida.
Evo, opet taj crni
na moj naslonjač sjeda,
podiže cilindar
i bezbrižno kaput skida.

---- Slušaj, slušaj! ----
hriplje on i u lice me gleda,
glava mu sve niže
i niže pada ---
ja ne vidjeh još
nitkova prvog reda
da tako suvišno, glupo
od nesanice strada.

Ah, recimo, varam se!
Sano svijetli luna.
Što još treba
u svijetu pjanom od snova?
Možda će debelih butina
tajno doći "ona",
a ti ćeš joj čitati
gomilu mračnih stihova.

Ah, volim ja pjesnike!
Zabavna čeda.
U njih se uvijek nađe
historija srcu znana ---
kako studentici prištavoj
dugokosa bijeda
o svjetovima govori,
zapravo spolno zagrijana.

U nekom selu,
možda u Kalugi,
a možda u Rjazanu,
ne znam, zaboravih,
živio je dječak
žutokosi,
a očiju plavih.......

I eto, naraso je,
usto poeta,
ako ne s velikom,
to sa drskom snagom,
i neku je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom,
i svojom dragom.

--- Crni čovječe!
Ti goste prokleti.
Taj glas se odavno
o tebi rodi. ---
Ja sam lud i bijesan
i palica moja leti
ravno u njušku
i nos da ga zgodi........
.............................................

.......Mjesec je umro,
kraj okna zora drijema.
Ah, ti noći!
Što si to noći spetljala?
Ja u cilindru stojim.
nikoga samnom nema,
ja sam........
kraj razbitog zrcala........

verica
27.02.2003., 07:11
Prijevodi Crnog čovjeka su valjda nešto najsmješnije na svijetu
(recimo u ovom dolje - što si noći spetljala ) .. u knjizi koju sam ja imala kraj pjesme je bio preveden:
Jao noći što uradi
što li je to mrcalo
stojim sam nigdje nikog više
sam sam, sam i razbijeno zrcalo

:D mrcalo-zrcalo .. rima, nema što

cabon
27.02.2003., 13:43
verica kaže:
Prijevodi Crnog čovjeka su valjda nešto najsmješnije na svijetu
(recimo u ovom dolje - što si noći spetljala ) .. u knjizi koju sam ja imala kraj pjesme je bio preveden:
Jao noći što uradi
što li je to mrcalo
stojim sam nigdje nikog više
sam sam, sam i razbijeno zrcalo

:D mrcalo-zrcalo .. rima, nema što


kada su u pitanju, Jesenjin i ostali ruski pjesnici meni najprihvatljiviji prijevodi su od Krkleca, Cesarica i Goloba:top:

Lame Deer
27.02.2003., 18:31
Cim sam vidio el_marijachijev post sjetih se da je za kompletnu sliku falio odgovor Majakovskog. Nisam se mogao sjetiti tocnih rijeci, srecom je carbon vec mislio na to.

Bez da nepotrebno nagadjam tko je koga htio ocrniti, citirat cu jos jednom ovaj dijalog i napomenuti, radi slikovitosti, da je Jesenjin tu svoju posljednju pjesmu ostavio iza sebe napisanu vlastitom krvlju...barem je tako stajalo u staroj citanci iz knjizevnosti...jednom davno u nekoj brdovitoj zemlji....

el_mariachi kaže:

Do vidjenja,dragi,do vidjenja;
Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htjenja
Obecava I sastanak,zar ne?

Do vidjenja,dragi,bez ruke,bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al' ni zivjeti bas nije najnovije


***
cabon kaže:


Sergeju Jesenjinu

Nas je planet
radostima
ubog nesto.
Treba
otimati
radost
danima sto bjeze.
Na svijetu
umrijeti
nije tesko.
Stvarati zivot
daleko je teze.


...to je bio samo pokusaj da se zaustavi val samoubistava mladih koji je zahvatio Rusiju poslije jesenjinove smrti

I onda se on ubije...


Smisao zivota na dva lista papira...u tri cina...

Fala vam za prisjecanje na neke stare, skoro izbledjele slike

:w

***

Bell@ Baggins * :top:

verica
27.02.2003., 22:13
Taj Majakovski je izgleda neki teški negativac :D

panon youth
27.02.2003., 22:36
on je napisao:

Ja sam usamljen kao posljednje oko,
onoga
koji ide ka slijepima,
čovjeka.

i zbilja je odličan pjesnik, neznam zašto mi se čini da ga ovdje baš nevole. da, od početka je bio politički angažiran, poticao revoluciju, najdraža knjiga bila mu je Što da se radi černiševskog, služio je sistemu u koji je valjda vjerovao ali se na kraju i sam razočarao.
a ove opaske ubio-napisao-ubio već mi idu na živce kolko sam ih puta čuo kao da svi neznaju koliko je samoubojstvo klimavo

verica
28.02.2003., 07:19
Upravo tako, nije da sam neki poznavatelj lika i djela Majakovskog, ali mi je malo smiješno kako se uvijek na spomen Jesenjina izvuče ovo prepucavanje pjesmicama kao i to da se Majakovski na kraju eto i sam ubio (što je uostalom vrlo upitno).

Istina je da je Majakovski bio 'suputnik' revolucije, ali je istina i to da je u 'glavnog pjesnika revolucije' promoviran tek nakon svoje (upitne) smrti. No, suputnik ili ne, Majakovski je bez sumnje odličan pjesnik, i svaka ozbiljna kritika smješta ga u vrh vrhova ruskog pjesništva 20 stoljeća.

(btw. Majakovski nije volio Jesenjina. Kad ga je prvi puta upoznao rekao je da je Jesenjin glumatalo.)

kampfwagen
20.06.2003., 00:05
Meni je najdraža Jesenjinova pjesma "Pjesma o kuji". Mislim da ju je preveo Dobriša Cesarić.
Tipični Jesenjin ako mogu tako reći...bol, selo, smrt.

donja
22.06.2003., 12:06
Meni je najdraža Jesenjinova pjesma "Pjesma o kuji".

.
.
I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.

(krklec, 1915.)

Po meni nesto najbolje sto je iko ikad napisao o majci je bas njegovo " Pismo Majci" Tu bi i Cankara spomenuo sa "Soljicok kave" i "zastidio se majke"
...i dodala bih “Mati” Zije Dizdarevića: “Pripazi sinko, ne idi sredinom džade. Satrat ćete štogod. Ama, nemoj ni plaho uz kraj da te, boj se, ne udari nešto s krova, nego hajde nako, nako”.

el_mariachi
22.06.2003., 13:36
donja kaže:


...i dodala bih “Mati” Zije Dizdarevića: “Pripazi sinko, ne idi sredinom džade. Satrat ćete štogod. Ama, nemoj ni plaho uz kraj da te, boj se, ne udari nešto s krova, nego hajde nako, nako”.
E na ovo sam totalno zaboravio:top:
Jacinu dobiva s tim sto mati nikad nije bila u gradu i ne zna kako grad izgleda. A prvi sin je poginuo u automobilskoj nesreci ( ako se ne varam).
Slusao sam ovo 1x kad je neko citao.... Poslije prvog nako je bila duza stanka..Pa opet nako...Legendarno..

One dvije price od Cankara su citane kod gospodina Pjera Vukelica na 25. satu jednom prilikom za dan zena.
Jel iki citao Stakor od G Grassa...Tamo je isto prekrasno opisana ljubav prema jednoj drugoj Majci.

zite
15.06.2006., 22:29
28. XII. 1928. godine Rusiji je javljeno da je Sergej Jesenjin, jedan od najslavnijih pjesnika, izvršio samoubojstvo u lenjingradskom hotelu Angleter. Službena verzija glasi: samoubojstvo rezanjem veza i vješanje. Danas, 80 godina kasnije, otvaraju se državni arhivi i Vitalij Bezrukov, redatelj i pisac koji je napisao knjigu o tom događaju, tvrdi da su dokumenti lažirani i da je veliki pjesnik zapravo ubijen.
Prije svega, nitko od svjedoka nije vidio obješenog pjesnika, a dokaz je i objašnjenje da je praktično nemoguće objesiti se na glatku cijev centralnog grijanja konopcem na kojemu nema ni omče. Prije 15-tak godina, policijski poručnik Hlistalov dobio je anonimno pismo s fotografijom Jesenjina mrtvog.
Na Jesenjinovoj glavi vidi se udubljenje koje bi moglo biti od udarca. Dakle, vjerojatno ga je netko prvo ubio udarcem u glavu, ili čak metkom-na fotografiji se vidi tamna mrlja kod oka koja bi mogla biti od metka.
Bezrukov, nakon petnaestogodišnje istrage tvrdi da su pjesnika prvo ubila, a zatim objesili. Jedan od dokaza je neprirodno savijena pjesnikova ruka na fotografiji jer, naime, ruke obješrnog uvijek vise uz tijelo. U knjizi ima još čitav niz činjenica koje se ne uklapaju u službenu verziju smrti uključujući onu da je pjesmu Doviđenja, prijatelju moj, doviđenja napisao krvlju u noći prije nego što se objesio.

P. S. Predsjedniku Rusije upućeno je pismo s molbom za nastavak istraživanja. Postupak u tijeku...

absolutelyfabulous
16.06.2006., 21:43
28. XII. 1928. godine Rusiji je javljeno da je Sergej Jesenjin, jedan od najslavnijih pjesnika, izvršio samoubojstvo u lenjingradskom hotelu Angleter. Službena verzija glasi: samoubojstvo rezanjem veza i vješanje. Danas, 80 godina kasnije, otvaraju se državni arhivi i Vitalij Bezrukov, redatelj i pisac koji je napisao knjigu o tom događaju, tvrdi da su dokumenti lažirani i da je veliki pjesnik zapravo ubijen.
Prije svega, nitko od svjedoka nije vidio obješenog pjesnika, a dokaz je i objašnjenje da je praktično nemoguće objesiti se na glatku cijev centralnog grijanja konopcem na kojemu nema ni omče. Prije 15-tak godina, policijski poručnik Hlistalov dobio je anonimno pismo s fotografijom Jesenjina mrtvog.
Na Jesenjinovoj glavi vidi se udubljenje koje bi moglo biti od udarca. Dakle, vjerojatno ga je netko prvo ubio udarcem u glavu, ili čak metkom-na fotografiji se vidi tamna mrlja kod oka koja bi mogla biti od metka.
Bezrukov, nakon petnaestogodišnje istrage tvrdi da su pjesnika prvo ubila, a zatim objesili. Jedan od dokaza je neprirodno savijena pjesnikova ruka na fotografiji jer, naime, ruke obješrnog uvijek vise uz tijelo. U knjizi ima još čitav niz činjenica koje se ne uklapaju u službenu verziju smrti uključujući onu da je pjesmu Doviđenja, prijatelju moj, doviđenja napisao krvlju u noći prije nego što se objesio.

P. S. Predsjedniku Rusije upućeno je pismo s molbom za nastavak istraživanja. Postupak u tijeku...


:eek: Ne znam otkud meni da si je on prerezao žile i krvlju ispisao 'doviđenja dragi, doviđenja...

Kad je onda pjesma nastala? :misli:

TeutaH
16.06.2006., 21:52
Zite,
meni je, naravno poznata ta storija jer sam stalna posjetiteljica ruskih siteova. Lani su otac (pisac knjige) i sin (nositelj glavne uloge u seriji) Bezrukov bili u Beogradu, gdje su promovirali knjigu. Navodno - prema rezultatima tih privatnih istraživanja -Jesenjina su ubili trockisti.

Na ovu sam se temu zapravo odazvala zato što upravo gledam seriju "Jesenjin" (nabavila mi Maracro, naravno), ali još ništa ne mogu reći jer sam odgledala samo prvu epizodu. Za našu publiku moglo bi biti zanimljivo to da je taj Sergej Bezrukov nama itekako poznat kao znameniti Saša Bjelov iz "Sašine ekipe" (Brigade).

zite
16.06.2006., 22:15
Zite,
meni je, naravno poznata ta storija jer sam stalna posjetiteljica ruskih siteova. Lani su otac (pisac knjige) i sin (nositelj glavne uloge u seriji) Bezrukov bili u Beogradu, gdje su promovirali knjigu. Navodno - prema rezultatima tih privatnih istraživanja -Jesenjina su ubili trockisti.

Na ovu sam se temu zapravo odazvala zato što upravo gledam seriju "Jesenjin" (nabavila mi Maracro, naravno), ali još ništa ne mogu reći jer sam odgledala samo prvu epizodu. Za našu publiku moglo bi biti zanimljivo to da je taj Sergej Bezrukov nama itekako poznat kao znameniti Saša Bjelov iz "Sašine ekipe" (Brigade).

Ako Ti treba, ja imam sve epizode.
Jesenjin je navodno napiso neki kompromitirajući telegram o Trockome i izjavljivao neke antisemitske poruke u Americi (Bezrukovljeva knjiga kaže da je to zato jer ga je Isadora Duncan varala s nekim Židovima).
Onda je u Zemlji lupeža napisao "... ne vraćam se u Rusiju dok njome vlada Leiba Bronstein...", odnosno Lav Trocki...
A što se tiče rezanja žila i pisanja pjesme... Pa sve su lažirali, ko da je on prvi. Mandelšajm umro, ko fol, od paralize srca u logoru.
TeutaH-trebaš knjigu?

TeutaH
16.06.2006., 22:30
Ako Ti treba, ja imam sve epizode.
Jesenjin je navodno napiso neki kompromitirajući telegram o Trockome i izjavljivao neke antisemitske poruke u Americi (Bezrukovljeva knjiga kaže da je to zato jer ga je Isadora Duncan varala s nekim Židovima).
Onda je u Zemlji lupeža napisao "... ne vraćam se u Rusiju dok njome vlada Leiba Bronstein...", odnosno Lav Trocki...
A što se tiče rezanja žila i pisanja pjesme... Pa sve su lažirali, ko da je on prvi. Mandelšajm umro, ko fol, od paralize srca u logoru.
TeutaH-trebaš knjigu?

Imam sve epizode na DVD-u, hvala ti. Vidjet ću koliko mi je to sve skupa zanimljivo. Bolje reći, zanimljivije mi je to što serija govori o Jesenjinovu životu negoli o njegovoj smrti, tj. ne gledam je s napetošću zbog urotničke rabote trockistâ nego opušteno, kao da toga i nema (ne znam zašto). Što se tiče ponašanja tadašnjih vlasti, nije to ništa čudno. Najbolje sam zapravo doživjela to doba kroz knjigu Nadežde Mandeljštam, Osipove supruge, vrlo inteligentne i talentirane žene, a ne kroz Solženjicina (on mi je već bio pomalo dosadan). Knjiga se zove "Strah i nada".

Imam još i "Majstora i Margaritu", a čini mi se da si i ti kupila te DVD-ove. Ali, nažalost, M&M mora čekati dok ne završim "Jesenjina".

Zašto mi spominješ knjigu?

zite
16.06.2006., 22:34
Ako je hoćeš pročitati uz seriju. Ja sam prvo gledala, a onda čitala, da vidim jesam li sve dobro prevela. M&M je pomalo naivna serija. Sve u kompijuteru, onako kako bi vještice prikazali u vrtiću. A dobro, može se to i figuralno raditi, no nema atmosfere iz knjige:)

TeutaH
16.06.2006., 22:48
Što se tiče knjige, ne znam, vidjet ću kada pogledam seriju. Kao što mi se "tamo" narugala Mara-st, ja ti uglavnom čitam jednoga te jednoga pisca (što sam starija, tako to ide; nisam prije bila tako isključiva).

Mogu ti reći da Serjoža Bezrukov dobro - i različito u odnosu na Sašu Bjelova - glumi Jesenjina, iako mi je na samom početku bio malo smiješan.

zite
16.06.2006., 22:57
To mu je stalna uloga. mislim da je u Vahtangovu glumio jesenjina, ne znam tko je radio adaptaciju. Mene malo smeta što se toliko dere:rofl: Mjestimice mi je jako tužan, npr. kad u Berlinu pleše ruski ples:( Savršen glumac, inače ne bi bio Narodni umjetnik Rusije. I dobio Zlatnog orla...

TeutaH
16.06.2006., 23:06
To mu je stalna uloga. mislim da je u Vahtangovu glumio jesenjina, ne znam tko je radio adaptaciju. Mene malo smeta što se toliko dere:rofl: Mjestimice mi je jako tužan, npr. kad u Berlinu pleše ruski ples:( Savršen glumac, inače ne bi bio Narodni umjetnik Rusije. I dobio Zlatnog orla...

Možda se Jesenjin derao (kao Majakovski)? Slušala sam ga kako recitira svoje pjesme, ali tu se nije derao.

Da, on je izvrstan glumac. Glumio je Puškina, a čini mi se da će glumiti i Vronskoga (e to već ne mogu zamisliti).

zite
16.06.2006., 23:08
Nije on za Vronskoga. On treba biti zgodan, Serjoža nije, iako... mjestimice... Glumi i Ješuu u M&M. Neprepoznatljiv...

TeutaH
16.06.2006., 23:18
Nije on za Vronskoga. On treba biti zgodan, Serjoža nije, iako... mjestimice... Glumi i Ješuu u M&M. Neprepoznatljiv...

Slažem se. Iako, meni Vronski nije drag lik. A na Jesenjina zbilja sliči s onom frizuricom, uživjela sam se.

Znači, Jesenjin je imao antisemitske ispade, i to iz tako prizemnih razloga kao što je ljubomora na Isadorine židovske ljubavnike? To je dosta plitko. Ali, jbga, veliki je pjesnik pa ne mora biti i veliki čovjek.

zite
16.06.2006., 23:21
Tako je to barem tatica Bezrukov opravdao. Imaš to u negdje, 5-6 epizodi. Tamo je to zbilja na mjestu. Ali gle, ak nisu antisemitski ispadi, našli bi mu nešto drugo.
Još sam čitala da je možda bio gay. 5 brakova, nijedan duži od godinu i po. A zna se kako da su ih uklanjali.

OkatoZlo
18.06.2006., 09:15
DOVIDJENJA DRUZE MOJ


Dovidjenja, dragi, dovidjenja;

Ti mi prijatelju jednom bijese sve.

Urecen rastanak bez naseg htjenja

Obecava I sastanak, zar ne?


Dovidjenja, dragi, bez ruke, bez slova

Nemoj da ti bol obrve povije-

Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,

Al' ni zivjeti bas nije najnovije


Eto, neka bude ovdje... :o

mlada i naivna
22.05.2008., 11:47
Tko sam? Što sam? Onaj koji sanja,
modre oči u maglama sivim.
Ovaj život koji me proganja
sa drugima kao usput živim.
(Jesenjin)

NekaNovaJa
27.05.2008., 08:40
Pjesma o kuji

Jutros je kuja pri štali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero mladih,
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njene topline
voda se topila snježna

A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
ko njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cvilila nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.

NekaNovaJa
27.05.2008., 08:42
Pismo majci

Jesi li živa, staricice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da vidjaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.

Nemoj budit neodsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da te molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

idassa
27.05.2008., 13:24
moram priznati da dugo nisam citala Jesenjina, i evo ponovo se odusevljavam!

Bednaya Nastya
27.05.2008., 19:19
Ma on je...neizreciv!!

fokylady
27.05.2008., 20:19
Ah,Jesenjin. Moja slaba točka. Ne ću ni početi pisati jer teško da ću stati. Jednostavno,teško je izreči ovako...

Bednaya Nastya
27.05.2008., 20:25
Posljednje godine života, 1925., Jesenjin je u naprestanoj agoniji stvaranja i smrti.Pjesme prosto kljućaju iz njega da se i sam on tome čudi."ne mogu da ih zaustavim", "to je kao navijeni stroj", govorio je znancima.Prije toga, 1924., na Kavkazu, također je grabeći od života bilježi sve što se godinama gomilalo u duši.Nezaboravna ispovijest Ana Snjegina izlijeva se snagom bujice u divnu lirsku pjesmu.Ana Snjegina je pjesnikovo i najrealistcnije ostvarenje, sa utiscima iz rodnog kraja 1918. gdje je Jesenjin proveo ljeto i bio očevidac mnogih događaja.Pred smrt Jesenjin se najviše sjeća ljubavi, koja za njega znaći najveću sreću i čudo na svijetu.Njena prolaznost mući, on bi htjeo viječno sanjati svibanj i onu koju zauvijek voli i da nikada ne precvjeta.Ispovjesti smrtnika, tako bi se mogle nazvati posljednje Jesenjinove pjesme.Opraštajuci se sa životom, on u njima, tonomintimnosti, uzbudljivih osjećanja,tihih radosti i tuge, izražava najneposrednija osjećanja najdražeg sebe.U jesen 1925. pjesniku se teško moglo pomoci"Kada se u posljednje vrijeme govorilo", kaže Mariengof,"Jesenjin pije", riječi su zvučale kao"udarci malja" i svi su bježali od opasnog,mahnitog i izgubljenog čovjeka.Po svima svjedočanstvima Jesenjinu je ovih dana ostajao samo jedan izlaz-bolniac, a prijateljima - opasnost da je ne odbije kao nekada sanatorij. Navečer 23.prosinca, Jesenjin po bilješkama zeta Neasedkina, odlazi sestrama u Zamoskvorecje i ne pozdravlja se ide u sobu i kupi sve svoje stvari.Jesenjin stiže u Petrograd 24.prosinca ujutro, odsjeda u hotelu Angleter i tri dana juri obavljajući poslove.Bolesno uznemiren i nuropat,Jesenjin se tih dana osjećao strahovito usamljen.U hotelskoj sobi br.5, koju je nekada dolazio sa Isidorom, atmosfera postaje sve teža, narocito navecer.Kad god bi pred spavanje otvorio prozor ulijetalo bih jato vrana koje dugo nije mogao istjerati.U duši se stvarao još veći pakao, i on je ujutro 27. prosinca, nemajuci tinte - kako je sam pricao preko dana poznanicima - napisao pjesmu krvlju, iz rasječenih vena.To su bili stihovi "Do viđenja, prijatelju", predani navečer mladom pjesniku V. Erlihu, koji je zaboravio da ih pročita i zavirio u njih tek kad je bilo dockan.Navecer 27. prosinca, Jesenjin je u restoranu svog hotela zamišljen i tužan.Poslije večere je u vestibilu, gdje dugo sjedi sam, nervozno puši i tone u nesanu misao, dok se odmara u u ogromnom gradu i velikoj kući.Umoran, duševno bolestan,očajan,on katkad ustane, šeta, gleda kroz prozor u snježnu noć punu oblaka i magle, pa opet skrušeno sjeda, nastavlja pušenje, i trlja čelo.Rob utisaka i pretjeranih crnih uobrazilja, zlovoljan i utučen, ostaje tako do ponoći i do bezumne svjesti kada usplahireno počinje juriti hodnicima;onda kuca na vrata susjeda i moli da ih otvore i preklinje da ga puste unutra.Ali u mutnom sjaju dubokih i bešumnih hodnika nigdje nikog: ni žene, ni brata, ni prijatelja.Pred zamagljenom svjesti otvaraju se samo vrata najmljene grobnice. On juri u svoju sobu, razbacuje namještaj, pravi nered, i u užasu, opet siječe nožem vene, zatim prebacuje u kutu sobe preko cjevi za parno grijanje uže od prtljage, navlači omću oko vrata i poslije ponoći izmedu noći 27. i 28. prosinca 1925. izvršava trostruko samoubojstvo: presjecenjem vena, vješanjem i gorjenjem uz cijev za parno grijanje...

Pokopan je u Moskvi 30. prosinca 1925. godine na Vaganjkovskom groblju.
:(:(:(:(:(

Bolero7
28.05.2008., 23:49
Nedugo nakon njegove smrti među maldim rusima je
zavladao "jesenjinov sindrom" - masovna samoubojstva mladih..
Pokrenute su akcije za spriječavanje tragedije..a pisac..kojemu se ne mogu sjetiti imena , želio je na svoj način doprinjeti...
stihovima kako nije lako izgubiti život - nego novi stvoriti- pozivajući mlade
da ne nasjedaju na gluposti tog doba...
koju godinu poslje život je okončao samoubojstvom...

NekaNovaJa
29.05.2008., 07:11
E moj Bolero, ti zaista pade s Marsa!

annerri
29.05.2008., 16:46
E moj Bolero, ti zaista pade s Marsa!

I meni se čini. :zvrko:

I kad se to Majakovski i Jesenjin nisu slagali u nečem? 1925.g. Jesenjin se objesio - U 30-oj, vješala mi stoje-, Majakovski se ubio 5 g. poslije.Da ne duljim, 1926.g. Majakovski je posvetio pjesmu Jesenjinu. O radostima i stvaranju života. Što ga nije spriječilo da 1930.g. napravi isto. Nije niti 30 g. imao-27 mu je bilo tek.
Zašto, zbog čega...


Naš je planet
radostima
ubog nešto.
Treba
otimati
radost
danima što bježe.
Na svijetu
umrijeti
nije teško.
Stvarati život
daleko je teže.

s.e.v.e.n.
29.05.2008., 18:10
I meni se čini. :zvrko:

I kad se to Majakovski i Jesenjin nisu slagali u nečem? 1925.g. Jesenjin se objesio - U 30-oj, vješala mi stoje-, Majakovski se ubio 5 g. poslije.Da ne duljim, 1926.g. Majakovski je posvetio pjesmu Jesenjinu. O radostima i stvaranju života. Što ga nije spriječilo da 1930.g. napravi isto. Nije niti 30 g. imao-27 mu je bilo tek.
Zašto, zbog čega...


Naš je planet
radostima
ubog nešto.
Treba
otimati
radost
danima što bježe.
Na svijetu
umrijeti
nije teško.
Stvarati život
daleko je teže.

Imao je 37 (http://en.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Mayakovsky) godina.:zvrko:

annerri
29.05.2008., 23:38
Imao je 37 (http://en.wikipedia.org/wiki/Vladimir_Mayakovsky) godina.:zvrko:

:rolleyes::zvrko: :rolleyes: I??? 10 g. simtam. Još uvijek premlad. Fuj Wiki. Imate li vi mladi i nadobudni kakve druge izvore? :mad:

Imaš još nešto za reći? :D

s.e.v.e.n.
30.05.2008., 10:07
:rolleyes::zvrko: :rolleyes: I??? 10 g. simtam. Još uvijek premlad. Fuj Wiki. Imate li vi mladi i nadobudni kakve druge izvore? :mad:

Imaš još nešto za reći? :D

Jutros sam se probudio - sretan.
Otišao sam na posao - sretan.
Došao sam na forum - sretan.

Međutim, nakon što sam pročitao ovu tvoju umotvorinu - izgubio sam volju za životom...:(

Do svidanья, drug moй, do svidanья.
Milый moй, tы u menя v grudi.
Prednaznačennoe rasstavanьe
Obeщaet vstreču vperedi.

Do svidanья, drug moй, bez ruki, bez slova,
Ne grusti i ne pečalь broveй,-
V эtoй žizni umiratь ne novo,
No i žitь, konečno, ne noveй.

:visi:

susannah
30.05.2008., 10:38
@ s.e.v.e.n. odakle ti ovo na ruskom? :moli:

s.e.v.e.n.
30.05.2008., 11:10
@ s.e.v.e.n. odakle ti ovo na ruskom? :moli:

Moja prijateljice, mene više nema (http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Yesenin_in_coffin.jpg)
Al' nisam samo zemlja, samo trava.
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni svojih nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kov'o.
Al' zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u tebe prijeći
K'o bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosrdno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene - o, mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg' se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! I zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi vrati.

K'o oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav moj život u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

:kiss:

susannah
30.05.2008., 11:18
tenk ju veri meni :kiss:

Bolero7
10.07.2008., 13:58
E moj Bolero, ti zaista pade s Marsa!

:brukica:nisam procito od pocetka :kava:

Soul sister
10.07.2008., 14:40
Poslušaj što misle sarajlije o Jesenjinu, potraži negdje grupu Bolero album im se zove - o Jesenjinu, bosna, totalni rock'n'roll.

:cool:

Da, ja sam ovog mišljenja:

O Jesenjinu nikad neću pjevati,
jer je ludi pjesnik život dao bludnoj svetici...:D

fokylady
19.07.2008., 10:09
:s

* *
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.
Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?
Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.
Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.
Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.
Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.


I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.
Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče",tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema --
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

fokylady
21.07.2008., 12:49
Zite,
meni je, naravno poznata ta storija jer sam stalna posjetiteljica ruskih siteova. Lani su otac (pisac knjige) i sin (nositelj glavne uloge u seriji) Bezrukov bili u Beogradu, gdje su promovirali knjigu. Navodno - prema rezultatima tih privatnih istraživanja -Jesenjina su ubili trockisti.

Na ovu sam se temu zapravo odazvala zato što upravo gledam seriju "Jesenjin" (nabavila mi Maracro, naravno), ali još ništa ne mogu reći jer sam odgledala samo prvu epizodu. Za našu publiku moglo bi biti zanimljivo to da je taj Sergej Bezrukov nama itekako poznat kao znameniti Saša Bjelov iz "Sašine ekipe" (Brigade).

Može li se knjiga tate Bezrukova nabaviti u Hrvatskoj?

FeetF1
26.07.2008., 22:44
U spomen Sergeju Jesenjinu

Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.

Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jače u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.

Cesarić

FeetF1
26.07.2008., 23:15
Ako tko ima knjigu Ispovijest mangupa (izabrane pjesme i poeme) u
izdanju Matice hrvatske (biblioteka poezije Arion, 1974.), uz nju se nalazi i ploča - na kojoj je zabilježena Jesenjinova (vlastita!) recitacija iz njegove poeme o Pugačovu! Naime, recitacija je snimljena uz pomoć fonograma (davnog preteče današnjeg gramofona koji je glas bilježio na valjak).
Snimak u tehničkom smislu nije sjajan, ali to je, izgleda, jedini tonski zapis Jesenjinova glasa. I, da vas pripremim, posebice nježniji spol: nije to melankolična, tiha i blaga recitacija - upravo suprotno - Jesenjin tu viče! Nije to ni dug zvučni zapis - traje negdje oko minutu, najviše minutu i pol, koliko se sjećam. (Jesenjinova recitacija je samo na A-strani ploče, na B-strani
njegove stihove recitira netko drugi.)
Vrlo kratak ulomak te recitacije imate i na Šerbedžijinu CD-u (odnosno, pločama): NEDAJ SE INES / MNOGE SMO I MNOGO VOLJELI.

A, sada, poslastica, pogotovo za nježniji spol :rolleyes:
Jesenjin, video - mislim da je to jedini video na kojem je on snimljen
(1917. ili 1918., stoji desno, pokraj bradonje):

http://www.youtube.com/watch?v=ATx-ptvtKr8

Dječarac...

U nekom selu,
možda u Kalugi,
a možda u Rjazanu,
ne znam, zaboravih,
živio je dječak
žutokosi,
a očiju plavih

I eto, naraso je,
usto poeta,
ako ne s velikom,
to sa drskom snagom,
i neku je ženu
od četrdeset ljeta
zvao djevojčurom,
i svojom dragom.


(Crni čovjek)

nepostojeći
08.09.2008., 18:52
Do vidjenja,dragi,do vidjenja;
Ti mi prijatelju jednom bijese sve.
Urecen rastanak bez naseg htjenja
Obecava I sastanak,zar ne?

Do vidjenja,dragi,bez ruke,bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al' ni zivjeti bas nije najnovije



hmmm... zanimljiv prijevod. ja imam tri prijevoda, ali na ovaj još nisam naišao. eto, čovjek uči dok je živ

slatkažabica
09.12.2008., 22:01
i vjernošću ne muči me
vjernost svaka meni smeta
ko pjesnika rodiše me
ljubiti ću ko poeta

Silent assassin
10.12.2008., 08:38
da Li je tko čitao njegovu Liriku....????????

meni on tako PREDIVNO piše... istina, iMa nekih pjesAma u kojima zaista nemoGu shvatiti što jE pisac time htiO reći................:D

Meni je on najdraži pjesnik. Napisao je predivne stihove o svojoj majci i prijatelju(ti mi se najviše sviđaju :)), pjesme su mu pune emocija i uvijek me rastuže...šteta što je umro tako mlad...

antik
22.09.2012., 14:51
da Li je tko čitao njegovu Liriku....????????

meni on tako PREDIVNO piše... istina, iMa nekih pjesAma u kojima zaista nemoGu shvatiti što jE pisac time htiO reći................:D

nisam baš čitao Sergeja
ali ovo je predivno

http://www.youtube.com/watch?v=kx3ugAQbQOQ&feature=em-uploademail-new

FeetF1
25.09.2012., 10:53
Pismo majci
http://www.youtube.com/watch?v=oYkjDFlNVm8&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=JnbkiC4vOn0&feature=related
:s

sputnjik
25.09.2012., 11:03
Ima i zanimljivi dokumentarac o smrti pjesnika. Jedna od teorija je da se zapravo nije ubio, već su ga likvidirali...

http://www.youtube.com/watch?v=6xPxHaJqMc8&feature=related

FeetF1
26.09.2012., 17:47
Ima i zanimljivi dokumentarac o smrti pjesnika. Jedna od teorija je da se zapravo nije ubio, već su ga likvidirali...


Spasiba na ovome, dokumentarac je vrlo zanimljiv - i kao što je rečeno u njemu, možda ne rješava definitivno što se desilo s pjesnikom,
no otvara brojna pitanja i sumnje.
Jedan od sugovornika u filmu je preporučio da ponovno pažljivije pročitamo Jesenjinovu zadnju pjesmu:

Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?

Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije -
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.

Službena verzija glasi da je to njegova oproštajna pjesma - dao ju je jednom prijatelju kojem se i obraća u pjesmi (ili takozvanom prijatelju) da je ovaj pročita - no,
dotični je zaboravio na tu pjesmu u džepu od sakoa te ju je pročitao tek kasnije, već kad je sve bilo gotovo.

U filmu predlažu malo drugačije čitanje. Jedan od Jesenjinovih frendova (također pjesnik, Aleksej Ganjin) je bio pogubljen
od strane sovjetske vlasti te se pjesma može čitati i kao posveta tom prijatelju:
urečeni rastanak bez našeg htijenja -
obećava i sastanak, zar ne?
Može li se "urečeni sastanak bez našeg htijenja" čitati kao "ubojstvo" tog frenda od strane države?:misli:
Jer samoubojstvo se obično čini s "htijenjem", s namjerom i željom da se okonča život, jel ' da?

A i ova dva zadnja stiha na koja se obično gleda kao na pesimistično "zbogom životu"
...Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.
...zar se na to ne može gledati kao na aforizam:
Tja. nit' je živjeti - nit' je umrijeti na ovom svijetu neka novost ili čudo - i ne treba plakati zbog toga.
(Ali je zato vrlo neobičan početak - rastanak bez našeg htijenja!)

Podsjeća me to izdaleka na Šopovu Pjesma slijepom raznosaču novina, koji svakodnevno radi isti, ponavljajući posao,
e da bi na kraju od tog stalnog ponavljanja i dosade raznosač novina htio pobjeći, pobuniti se:
O, kako na kupca naideš vrlo rijetko,
jer tko za jednoliki tvoj povik mari.

Onda ti dođe da u vrevu vikneš jetko:
Novine, novine, pijesak u Sahari!
http://www.dubrovnikportal.com/pjesma.php?id=20570

A ovo: bez ruke, bez slova - opet upućeno tom frendu s kojim se nije mogao oprostiti jer su ga boljševici smaknuli.

Što se povijesti tiče, bilo je to poprilično užasno doba - mnogobrojni pisci su tada bili pogubljeni (I. Babelj, O. Mandeljštam), što je trajalo
sve do Voždove smrti (1953.) Godinu prije, (12. 08. 1952.) zbio se npr. događaj koji nazivaju noć umorenih pjesnika:
http://en.wikipedia.org/wiki/Night_of_the_Murdered_Poets.

A konačno, ako ćemo o poeziji, ima Jesenjin i pjesmu u kojoj kaže "nikada neću umrijeti":
Zašto, dakle, da patim zbog tebe?
Zašto, dakle, da me snađe jad?
Naš je život - postelja i ćebe.
Naš je život - poljubac i pad.

Pjevaj, pjevaj! Nek se ruke vinu,
njima kuni sudbinu i sreću...
Neka ide sve u ...materinu
Nikad, druže, ja umrijeti neću.
http://blog.dnevnik.hr/print/id/1622758780/neka-ide-sveu-materinu-nikad-druze-ja-umrijeti-necu.html

Još je jedna stvar zanimljiva - Jesenjin se te godine (1925.) i oženio (što mislim da u filmu nije spomenuto).
Čovjek, dakle, friško oženjen, u Lenjingrad odlazi sa svojim rukopisima, namjerava objaviti knjigu svojih pjesama, a onda se iznenada odlučuje za smrt?:ne zna:
Doduše, s druge strane, neki ga prikazuju kao neurastenika, neuravnoteženu osobu (bježi od žene, ima maniju proganjanja), opija se, razočaran
što neke njegove pjesme nisu dobro prihvaćene te zato svoj život okončava u Angleteru...

I da zaključim: Tužno je kad umre pjesnik, još je tužnije ako sam odluči okončati život - a najtužnije, najtragičnije i najgadnije je ako u pjesnikovoj smrti svoje prste ima i država...:kava:

sputnjik
27.09.2012., 08:12
U početku filma sam bila prilično skeptična, podsjećalo me sve to na još jednu teoriju zavjera...Ali, iznesena su zanimljiva razmišljanja i interpretacije, posebno ta o njegovoj zadnjoj pjesmi. Zaista zvuči kao da ju je napisao prijatelju kojeg su ubili...:ne zna:

FeetF1
27.09.2012., 09:07
Da, jer je pjesma do sad tumačena uvijek na jedan te isti način.
Plus, ako uzmemo da je ovo drugo značenje u pitanju (posveta frendu), onda ispada da su se svi koji su počinili
samoubojstvo po "uzoru" na Jesenjina - zeznuli, tj. da su to činili pogrešno tumačeći njegove stihove.

Također, čitam u predgovoru njegovim pjesmama iz 1966. (Nolit, BG):
OD 1921. do 1925. J. stvara svoja najbolja i najuzbudljivija djela - a ona se nižu tako da svaka godina donosi po zbirku: Ispovest mangupa (1921.), Pugačov (1922.), Pesme izgrednika (1923.) i Kafanska Moskva (1924.) Izuzetak je 1925. kao najplodnija u njegovom stvaranju jer beleži pet najznačajnijih dela: Brezin cic, Pesme o Rusiji i revoluciji, Persijski motivi, PEsma o velikom pohodu, i najzad, Svojetska Rusija.
Dakle, sve pršti od produkcije pjesama i kreativnosti...
Nadalje...
Osjetljiv i neuropat, Jesenjin se uvek u životu plašio "milicije i vlasti", to ga u novembru 1925. odvodi i na kliniku za duševen bolesti gdje boravi dvadeset i pet dana (na sestrino iznistiranje).
Ovdje bih napomenuo da bih se i ja 1925. itekako bojao "milicije i vlasti", znajući kakva je to vlast bila!

...21. decembra napušta kliniku, tri dana orgija i pije po Moskvi, i 23. decembra...optutuje u Lenjingrad.
...razgovara sa književnicima o budućem radu...
A onda, iznenada:
Ali, 27. decembra 1925. preko celog dana je jako potišten, dugo sedi sam u hotelu Angleter, puši cigaretu za cigaretom i najednom počne juriti hodnicima. ...Upada u svoju sobu br. 5 na prvom spratu, da preseče vene, da razbaca stvari, ispretura namještaj i da namakne omču na vrat. ...Nalaze ga sutradan, na užetu za prtljagu, u uglu sobe, uz vrelu cev za grijanje. Jedva ga prepoznaju, i to po kosi jer mu je lice unakaženo, izgorelo. Sahranjen je 30. decembra na Vaganjskovskom groblju u Moskvi.

Prvo što mi je upalo u oči jest tvrdnja da "Jesenjina jedva prepoznaju", iako se na fotografijama post mortem (prikazanima u filmu) sasvim dobro vidi njegovo lice (koje ima, doduše, nekoliko posjekotina i brazgotina), ali nikako se ne može reći da je na toj fotografiji Jesenjinov lik "neprepoznatljiv".
Prvo kuje planove o daljnjem književnom radu - a onda iznenada kreće u sasvim suprotnom pravcu?:ne zna:
I opet, prikazan je kao neurastenik (razbacuje stvari po hoteleskoj sobi) - a drugo objašnjenje nereda u sobi (i sasvim moguće) mogu biti tragovi borbe, s već spomenutom "milicijom" koje se Jesenjin "plašio", tj. kojoj je svrha bila da ga likvidira - kao i njegovog frenda-pjesnika Gunjina:kava: