Nemruth Dagi
03.03.2003., 09:38
Možda zgodna tema za početak podforuma Duhovnost.
Ima svakakvih vodiča, od onih turističkih od onih koji malte ne
ne sadrže uputstva za izradu bombi kao "Vodič za suvremenog teroristu"(autora koji je trenutno u bijegu,a odaziva se na ime Bin Laden), ali teško da ima vodiča koji se bave živim stvorovima koji žele kvalitetno živjeti.
Pod kvalitetom smatram prvenstveno razvijen duhovni život, ali ne kao pustinjaštvo, osamu, odvajanje od društvene cjeline, već kao duhovnost koja prati stvarni život, koji nosi sa sobom direktne ili indirektne posljedice za nas.
Nema pravog recepta za život, kako ga provesti i što činiti sa njime. Ali ima nekih "formula" koje se mogu upotrijebiti da bi nam olakšali, ponekad nesnosni teret postojanja.
Zato bi Vodič za žive, kojeg pišu živi za žive, ne samo duhovne marke-filozofi, pisci, zaslužni mislioci našeg doba, već mi obični ljudi sako znaju misliti, bio minimalna pomoć koju bi svaki avanturista trebao imati sa sobom kada kreće na put zvan život. Sve naravno ovisi o tome, želimo li se držati uputstva ili skrećemo na neutabane staze sami, izbor je uvijek naš.
Evo, započinjem sa Vodičem, bez velikih pretenzija, ali sa velikom dozom ozbiljnosti (što ne isključuje dobar humor), što očekujem i od vas diskutanata.
I. Apsurdnost života
Započnite živjeti prije nego umrete, život vam može proteči prije nego ga shvatite, smrt voli iznenaditi, pa za vama mogu ostati nezavršeni poslovi.
Moglo bi se dogoditi da se ponovo morate vratiti da obavite posao do kraja.
Apsurdnost života je upravo ta da vam može proteči kao voda koju vam teče po dlanu, i što više grčite dlan da bi (ga) uhvatili voda više protiče, i više se raspršuje.
To raspršenje je gubitak, a i grčenje nije potrebno, jer kakav je to život koji se konstatno odigrava u grču.
Treba samo spojiti ruke-pronači formu, okvir ili cjelinu koja pomaže da se zadrži punoća života, da se upije što više.
Taj okvir sastoji se od niza ideja, znanja, spoznaja, tehnika koje tvore duhovni put koji nas čine budnim ili barem u polubudnim a uključuju, vlastiti napor i potencijal.
Samo tako se može osjetiti da uopće živimo, bez obzira na ranjivost i osjetljivost samog života.
Zato je potrebna naša osobna hrabrost da krenemo na taj put, da se upustimo u život pomoću njega, te da izbjegnemo apsurdnost života.
;)
Sljedeći diskutant molim..............................:top:
Ima svakakvih vodiča, od onih turističkih od onih koji malte ne
ne sadrže uputstva za izradu bombi kao "Vodič za suvremenog teroristu"(autora koji je trenutno u bijegu,a odaziva se na ime Bin Laden), ali teško da ima vodiča koji se bave živim stvorovima koji žele kvalitetno živjeti.
Pod kvalitetom smatram prvenstveno razvijen duhovni život, ali ne kao pustinjaštvo, osamu, odvajanje od društvene cjeline, već kao duhovnost koja prati stvarni život, koji nosi sa sobom direktne ili indirektne posljedice za nas.
Nema pravog recepta za život, kako ga provesti i što činiti sa njime. Ali ima nekih "formula" koje se mogu upotrijebiti da bi nam olakšali, ponekad nesnosni teret postojanja.
Zato bi Vodič za žive, kojeg pišu živi za žive, ne samo duhovne marke-filozofi, pisci, zaslužni mislioci našeg doba, već mi obični ljudi sako znaju misliti, bio minimalna pomoć koju bi svaki avanturista trebao imati sa sobom kada kreće na put zvan život. Sve naravno ovisi o tome, želimo li se držati uputstva ili skrećemo na neutabane staze sami, izbor je uvijek naš.
Evo, započinjem sa Vodičem, bez velikih pretenzija, ali sa velikom dozom ozbiljnosti (što ne isključuje dobar humor), što očekujem i od vas diskutanata.
I. Apsurdnost života
Započnite živjeti prije nego umrete, život vam može proteči prije nego ga shvatite, smrt voli iznenaditi, pa za vama mogu ostati nezavršeni poslovi.
Moglo bi se dogoditi da se ponovo morate vratiti da obavite posao do kraja.
Apsurdnost života je upravo ta da vam može proteči kao voda koju vam teče po dlanu, i što više grčite dlan da bi (ga) uhvatili voda više protiče, i više se raspršuje.
To raspršenje je gubitak, a i grčenje nije potrebno, jer kakav je to život koji se konstatno odigrava u grču.
Treba samo spojiti ruke-pronači formu, okvir ili cjelinu koja pomaže da se zadrži punoća života, da se upije što više.
Taj okvir sastoji se od niza ideja, znanja, spoznaja, tehnika koje tvore duhovni put koji nas čine budnim ili barem u polubudnim a uključuju, vlastiti napor i potencijal.
Samo tako se može osjetiti da uopće živimo, bez obzira na ranjivost i osjetljivost samog života.
Zato je potrebna naša osobna hrabrost da krenemo na taj put, da se upustimo u život pomoću njega, te da izbjegnemo apsurdnost života.
;)
Sljedeći diskutant molim..............................:top: