Disticha
25.03.2012., 18:15
Dok je blagosljivljao mirotvorce, pozivao na ljubav I praštanje neprijateljima I prijestupnicima, ˝blagi˝ Isus je istovremeno I paradoksalno izjavio sljedeće;
´Nemojte misliti da sam došao da na Zemlju donesem mir; nisam došao da donesem mir, nego mač. Došao sam da čovjeka okrenem protiv njegova oca, kćeri protiv njene majke, snahu protiv svekrve; neprijatelj će čovjeku biti onaj u njegovom vlastitom domu.´ (Matej 10:34)
Iako će neki radije vejrovati da je religija dobra I neophodna, te da je bez nje život nemoguć, činjenica jest da niti jedna ideologija ne izaziva takve razdore kao što to čini religija, rascjepljujući čovječanstvo na razne načine, od ekstremnog rasizma, seksizma, specizma (diskriminacije bića na temelju vrste). Religija je ovisna o podjelama jer iziskuje neprijatelja, bilo zemaljskog ili nekog drugog u nekoj drugoj dimenziji. Religija obvezuje da su neki ljudi posebni ili izabrani, a drugi nemoralni ili zli, često ističe da je dužnost onih izabranih da unište one potonje. Svome božanstvu, religija daje lice krajnje sektaško, seksističko I rasističko, prikazujući tako, na primjer, muškog boga nekog određeog etničkog podrijetla. Rezultat toga je višestoljetna potpuna podjela čovječanstva I odvajanje od prirode I života oko sebe do te mjere da se nalazi na rubu kaosa.
Vjerosipovjest na temelju etničke I geografske pripadanosti
Rodimo li se u protestantskoj zemlji, takve smo I vjere. Da smo rođeni u Rimu, bili biste revni katolici, da ste se rodili u židovskoj četvrti Alepa, osuđivali biste Krista kao varalicu, u Carigradu biste zazivali´Allah, Bog je velik a Muhamed njegov prorok!´. Rođenje, mjesto I obrazovanje vam daju vašu vjeru. Gotovo da ne postoje ljudi koji su ispitali dokaze autentičnosti svoje vjere I donijeli primjeren sud ovdašnjih svjedočanstava. Često je ´začahurenost´ rezultat ne poznavanja sebe, ne poznavanje pojma apsolutne slobode duha ili je to rezultat stroge manipulacije putem institucije ili odgoja što je ponovno vezivano uz strah.
Mit govori da je kršćanstvo počelo s ´Pricom mira´te da su prvi kršćani bili´nježni Jaganjci´koje su đavolski Rimljani servirali kao svoje mučenike. Isto tako, rasprostranjen je mit I da se kršćanstvo širilo jer je predstavljalo ideju koja je svijetu bez nade I vjere bila očajnički potrebna. Govori da je ideja kršćanstva bila toliko briljantna da se proširila poput neobuzdanog požara u izgubljenom svijetu ogoljenom duhovnog prosvjetljenja. Kršćanski povjesničati (a tko drugi?) tvrde da su europski barbari s oduševljenjem pozdravljali novu vjeru, koja je pružala nadu u besmrtnost I dobrodušnu etiku. Govori se da se kršćanstvo širilo I zbog ˝mučeništva˝ svojih sljedbenika, zbog kojih su se mnogi crkveni otaci odricali svojih poganskih korijena I prihvačali ˝pravu vjeru˝.
U stvarnosti, ovo su notorne laži I besmislice, a istina je u obliku tisuću milja dogačke krvave mrlje, nastale u razdoblju kojeg nemali broj ljudi naziva´besramnim dobom´.
Iako će povijest reći da križarski ratovi nisu u potpunosti uspjeli, to je također neistina jer su križarski ratovi, kojih je bilo sve skupa 9.,odradili svoj posao u više ogranaka. Križarski ratovi su omogućili nagli razvoj trgovine I jačanje robno-novčanog gospodarstva. Dok je pomorska trgovina bila do tada u Arapskim rukama, nakon ratova njihova prevlast je potpuno skršena a dvije najveće pomorske sile su postale Mletačka Republika I Republika Genova. Italija je postala država koja najviše napreduje te postaje posrednik u trgovini triju kontinenata. Križarski ratovi su omogućili crkvi da naveliko prakticira vojnu doktrinu, dapače, da crkva postane vodeća vojna sila, dapače, Papa je imao svoju vlastitu vojnu silu. Pod krinkom svoje politike zahtjevao je formiranje crkveno-viteških redova među kojima su bili I Templari koji su vladali osvojenim državama.
Crkva je postala veoma bogata I posjedovala je večinu posjeda. Također, novo stanje je omogućilo da svećenici postanu iznimno bogati. Ovaj standard se stoga nastoji održati I do dana danas. Trebam li stoga spomenuti i današnju infiltraciju crkve u politiku? Papino blagoslivljanje vojnika koji se šalju u Afganistan? primjera je u nedogled u mnogim ostalim ratovima.
Povrh svega, Kršćanska dominacija svijetom je bilo primarni cilj. Cilj koji će omogućiti neprekidan profit za bezgranične crkvene apetite koji su postal moć, dominacija I profit. Cilj je I stvaranje svijeta u kojem će njihove krvave doktrine biti zaboravljene I u kojem će se vjerničku masu koja će neupitno I bez pogovora podržavaju diktaturu I fašističku hijerarhiju uzvišenog Boga koji im sudi nakon smrti, te uz to plačaju porez I ostale novčane doprinose takvoj fašističkoj ustanovi. Crkva koja je toliko duboko ufiltrirana u društvo I tradiciju sada je uspjela dirigirati živote svojih vjerskih robovlasničkih sljedbenika, znajući da će iduće generacije nasljeđivati doktrine ove vjere.
Kulture toga doba su navelike već posjedovale svu mudrost, ispravnost I praktički sve ostalo što je kršćanstvo smatralo da jedino ono nudi. Imali su vlastitu nadu u besmrtnost I vlastitu etiku koja je u mnogim pogledima bila dobronamjernija od one kršćanske, nametnute silom. Barbari koji su se opirali kršćanstvu bili su čak I daleko napredniji od kršćana koji su npr. za irske Frence, čije je pravilo bilo da nikada ne vrijeđaju žene, rečeno dad a su završili u paklu zbog osporavanja kršćanskih antifeminističkih doktrina. Treba uzeti I u obzir da je sredinom 3. Stoljeća, procjenjuje se, na kršćanstvo otpadalo tek 2% ukupnog stanovništva. Stoga je bilo potrebno mnogo krvlju natopljenih stoljeća da se protivnici kršćanstva I njihove loze u dovoljnoj mjeri unište kako bi ono moglo preoteti mjesto vladajućoj ideologiji. Poganski Europljani borili su se protiv njegove nemilosrdnosti svim mjerama kako bi očuvali vlastitu kulturu I autonomiju pred naletom krvoločnih mučitelja – propagandista ove religije.
Pod Papinom naredbom za oslobođenje Svete Zemlje (Jeruzalem) od muslimana, te ucjenom da će tada vojnicima križarima biti oprošteni grijesi, započeli su krvavi pohodi I širenje a učenja koja su bila drugačija od crkvenih, ili sui m se protivila, proglašavana su krivovjerskim ili herezama. Osnovan je I crkveni sud za kažnjavanje heretika – inkvizicija. Inkvizicije su osnivane u svim državama, a najzloglasnije su bile rimska I španjolska.
Kada prijetnje paklom nisu uspijevale, kršćanski su urotnici započeli pojačavanje pritiska uvođenjem zakona koji zabranjuju poganske blagdane, svećenike I ´praznovjerja´. Njihove su imovine I hramove potom počeli uništavati, a ljude koji su prakticirali´idiotariju´su bjesomučno ubijali. Krvoproliće I nasilno pokoravanje svijeta je počelo.
Za vladavine ´velikog kršćana´ Konstantina, sljedbenici Mitre proganjani su tolikom žestinom da se više nitko nije usudio pogledati u Sunce, a seljaci I pomorci se nisu usuđivali promatrati zvijezde iz straha da će biti optuženi za herezu. Vladari poput cara Julijana, koji su tolerirali sve ostale religije osim kršćanstva, bili su ubijani. Metode kojima se promovirala ova ´etička I dobronamjerna religija´ su bile sljedeće;
Po nalogu Konstantina, u Maloj Aziji, pravo na obred su imale žene I njihova djeca, koju su otimali iz naručja roditelja I prijatelja, usta su im držali otvorenim posebnim drvenim napravama dok se posvećena hostija silom gurala niz grlo; prsa nježnih djevica su se palila užarenim ljuskama jajeta ili ih se neljudski pritiskalo između oštrih I teških ploča.
Za vladavine Olafa Tryggvasona, kršćanskog kralja Norveške, Norvežani koji su se protivili, bivali su mučeni na smrt zlotvornim divljaštvom a njihovi posjedi uništeni. Ovo su razlozi zašto se kršćanstvo proširilo.
Isprika za ova mučeništva jest čišćenje svijeta od zla, preobračavanje poganih na pravu vjeru. Metode tog preobračavanja kojeg su katolici primjenjivali protiv muškaraca žena I djece uključivali su paljenje, vješanje I mučenja svih vrsti. Ženama I djevojkama užarene bi žaraće gurali u rodnicu nakon što bi ih svećenici mukotrpno silovali. Muškarcima I dječacima su drobili, trgali Ili rezali penis i testise. Vežući ih za stropove, bivali su analno silovani uz pomoć golemih drvenih klinova. Muškarcima I ženam starosnih skupina su trgali kožu užarenim klještima, čupali im jezike I stavljali ih u monstruozne sprave konstruirane za najkrhkije dijelove tijela kao što su zglobovi, koljena, laktovi I vršci prstiju te ih potom gnječili I drobili. Noge I ruke su lomili čekićima I ukoliko bi nešto na kraju ostalo od njih, spalili bi ih ili objesili.
Kršćanski svećenici kao što su to bili Mark i Aretuzi bili su poznati kao "hram razarači". Pogani su uskračivani za sva prava. Ubijani su filozofi poput Sopatrosa koji je pogubljen na zahtjev kršćanske vlasti. Svijetski poznati filozof Hypatia Aleksandrijski bio je rastrgan sa staklenim fragmentima dok je sa strane događaj podupirala histerična kršćanska rulja na čelu s svečenikom.
´Nemojte misliti da sam došao da na Zemlju donesem mir; nisam došao da donesem mir, nego mač. Došao sam da čovjeka okrenem protiv njegova oca, kćeri protiv njene majke, snahu protiv svekrve; neprijatelj će čovjeku biti onaj u njegovom vlastitom domu.´ (Matej 10:34)
Iako će neki radije vejrovati da je religija dobra I neophodna, te da je bez nje život nemoguć, činjenica jest da niti jedna ideologija ne izaziva takve razdore kao što to čini religija, rascjepljujući čovječanstvo na razne načine, od ekstremnog rasizma, seksizma, specizma (diskriminacije bića na temelju vrste). Religija je ovisna o podjelama jer iziskuje neprijatelja, bilo zemaljskog ili nekog drugog u nekoj drugoj dimenziji. Religija obvezuje da su neki ljudi posebni ili izabrani, a drugi nemoralni ili zli, često ističe da je dužnost onih izabranih da unište one potonje. Svome božanstvu, religija daje lice krajnje sektaško, seksističko I rasističko, prikazujući tako, na primjer, muškog boga nekog određeog etničkog podrijetla. Rezultat toga je višestoljetna potpuna podjela čovječanstva I odvajanje od prirode I života oko sebe do te mjere da se nalazi na rubu kaosa.
Vjerosipovjest na temelju etničke I geografske pripadanosti
Rodimo li se u protestantskoj zemlji, takve smo I vjere. Da smo rođeni u Rimu, bili biste revni katolici, da ste se rodili u židovskoj četvrti Alepa, osuđivali biste Krista kao varalicu, u Carigradu biste zazivali´Allah, Bog je velik a Muhamed njegov prorok!´. Rođenje, mjesto I obrazovanje vam daju vašu vjeru. Gotovo da ne postoje ljudi koji su ispitali dokaze autentičnosti svoje vjere I donijeli primjeren sud ovdašnjih svjedočanstava. Često je ´začahurenost´ rezultat ne poznavanja sebe, ne poznavanje pojma apsolutne slobode duha ili je to rezultat stroge manipulacije putem institucije ili odgoja što je ponovno vezivano uz strah.
Mit govori da je kršćanstvo počelo s ´Pricom mira´te da su prvi kršćani bili´nježni Jaganjci´koje su đavolski Rimljani servirali kao svoje mučenike. Isto tako, rasprostranjen je mit I da se kršćanstvo širilo jer je predstavljalo ideju koja je svijetu bez nade I vjere bila očajnički potrebna. Govori da je ideja kršćanstva bila toliko briljantna da se proširila poput neobuzdanog požara u izgubljenom svijetu ogoljenom duhovnog prosvjetljenja. Kršćanski povjesničati (a tko drugi?) tvrde da su europski barbari s oduševljenjem pozdravljali novu vjeru, koja je pružala nadu u besmrtnost I dobrodušnu etiku. Govori se da se kršćanstvo širilo I zbog ˝mučeništva˝ svojih sljedbenika, zbog kojih su se mnogi crkveni otaci odricali svojih poganskih korijena I prihvačali ˝pravu vjeru˝.
U stvarnosti, ovo su notorne laži I besmislice, a istina je u obliku tisuću milja dogačke krvave mrlje, nastale u razdoblju kojeg nemali broj ljudi naziva´besramnim dobom´.
Iako će povijest reći da križarski ratovi nisu u potpunosti uspjeli, to je također neistina jer su križarski ratovi, kojih je bilo sve skupa 9.,odradili svoj posao u više ogranaka. Križarski ratovi su omogućili nagli razvoj trgovine I jačanje robno-novčanog gospodarstva. Dok je pomorska trgovina bila do tada u Arapskim rukama, nakon ratova njihova prevlast je potpuno skršena a dvije najveće pomorske sile su postale Mletačka Republika I Republika Genova. Italija je postala država koja najviše napreduje te postaje posrednik u trgovini triju kontinenata. Križarski ratovi su omogućili crkvi da naveliko prakticira vojnu doktrinu, dapače, da crkva postane vodeća vojna sila, dapače, Papa je imao svoju vlastitu vojnu silu. Pod krinkom svoje politike zahtjevao je formiranje crkveno-viteških redova među kojima su bili I Templari koji su vladali osvojenim državama.
Crkva je postala veoma bogata I posjedovala je večinu posjeda. Također, novo stanje je omogućilo da svećenici postanu iznimno bogati. Ovaj standard se stoga nastoji održati I do dana danas. Trebam li stoga spomenuti i današnju infiltraciju crkve u politiku? Papino blagoslivljanje vojnika koji se šalju u Afganistan? primjera je u nedogled u mnogim ostalim ratovima.
Povrh svega, Kršćanska dominacija svijetom je bilo primarni cilj. Cilj koji će omogućiti neprekidan profit za bezgranične crkvene apetite koji su postal moć, dominacija I profit. Cilj je I stvaranje svijeta u kojem će njihove krvave doktrine biti zaboravljene I u kojem će se vjerničku masu koja će neupitno I bez pogovora podržavaju diktaturu I fašističku hijerarhiju uzvišenog Boga koji im sudi nakon smrti, te uz to plačaju porez I ostale novčane doprinose takvoj fašističkoj ustanovi. Crkva koja je toliko duboko ufiltrirana u društvo I tradiciju sada je uspjela dirigirati živote svojih vjerskih robovlasničkih sljedbenika, znajući da će iduće generacije nasljeđivati doktrine ove vjere.
Kulture toga doba su navelike već posjedovale svu mudrost, ispravnost I praktički sve ostalo što je kršćanstvo smatralo da jedino ono nudi. Imali su vlastitu nadu u besmrtnost I vlastitu etiku koja je u mnogim pogledima bila dobronamjernija od one kršćanske, nametnute silom. Barbari koji su se opirali kršćanstvu bili su čak I daleko napredniji od kršćana koji su npr. za irske Frence, čije je pravilo bilo da nikada ne vrijeđaju žene, rečeno dad a su završili u paklu zbog osporavanja kršćanskih antifeminističkih doktrina. Treba uzeti I u obzir da je sredinom 3. Stoljeća, procjenjuje se, na kršćanstvo otpadalo tek 2% ukupnog stanovništva. Stoga je bilo potrebno mnogo krvlju natopljenih stoljeća da se protivnici kršćanstva I njihove loze u dovoljnoj mjeri unište kako bi ono moglo preoteti mjesto vladajućoj ideologiji. Poganski Europljani borili su se protiv njegove nemilosrdnosti svim mjerama kako bi očuvali vlastitu kulturu I autonomiju pred naletom krvoločnih mučitelja – propagandista ove religije.
Pod Papinom naredbom za oslobođenje Svete Zemlje (Jeruzalem) od muslimana, te ucjenom da će tada vojnicima križarima biti oprošteni grijesi, započeli su krvavi pohodi I širenje a učenja koja su bila drugačija od crkvenih, ili sui m se protivila, proglašavana su krivovjerskim ili herezama. Osnovan je I crkveni sud za kažnjavanje heretika – inkvizicija. Inkvizicije su osnivane u svim državama, a najzloglasnije su bile rimska I španjolska.
Kada prijetnje paklom nisu uspijevale, kršćanski su urotnici započeli pojačavanje pritiska uvođenjem zakona koji zabranjuju poganske blagdane, svećenike I ´praznovjerja´. Njihove su imovine I hramove potom počeli uništavati, a ljude koji su prakticirali´idiotariju´su bjesomučno ubijali. Krvoproliće I nasilno pokoravanje svijeta je počelo.
Za vladavine ´velikog kršćana´ Konstantina, sljedbenici Mitre proganjani su tolikom žestinom da se više nitko nije usudio pogledati u Sunce, a seljaci I pomorci se nisu usuđivali promatrati zvijezde iz straha da će biti optuženi za herezu. Vladari poput cara Julijana, koji su tolerirali sve ostale religije osim kršćanstva, bili su ubijani. Metode kojima se promovirala ova ´etička I dobronamjerna religija´ su bile sljedeće;
Po nalogu Konstantina, u Maloj Aziji, pravo na obred su imale žene I njihova djeca, koju su otimali iz naručja roditelja I prijatelja, usta su im držali otvorenim posebnim drvenim napravama dok se posvećena hostija silom gurala niz grlo; prsa nježnih djevica su se palila užarenim ljuskama jajeta ili ih se neljudski pritiskalo između oštrih I teških ploča.
Za vladavine Olafa Tryggvasona, kršćanskog kralja Norveške, Norvežani koji su se protivili, bivali su mučeni na smrt zlotvornim divljaštvom a njihovi posjedi uništeni. Ovo su razlozi zašto se kršćanstvo proširilo.
Isprika za ova mučeništva jest čišćenje svijeta od zla, preobračavanje poganih na pravu vjeru. Metode tog preobračavanja kojeg su katolici primjenjivali protiv muškaraca žena I djece uključivali su paljenje, vješanje I mučenja svih vrsti. Ženama I djevojkama užarene bi žaraće gurali u rodnicu nakon što bi ih svećenici mukotrpno silovali. Muškarcima I dječacima su drobili, trgali Ili rezali penis i testise. Vežući ih za stropove, bivali su analno silovani uz pomoć golemih drvenih klinova. Muškarcima I ženam starosnih skupina su trgali kožu užarenim klještima, čupali im jezike I stavljali ih u monstruozne sprave konstruirane za najkrhkije dijelove tijela kao što su zglobovi, koljena, laktovi I vršci prstiju te ih potom gnječili I drobili. Noge I ruke su lomili čekićima I ukoliko bi nešto na kraju ostalo od njih, spalili bi ih ili objesili.
Kršćanski svećenici kao što su to bili Mark i Aretuzi bili su poznati kao "hram razarači". Pogani su uskračivani za sva prava. Ubijani su filozofi poput Sopatrosa koji je pogubljen na zahtjev kršćanske vlasti. Svijetski poznati filozof Hypatia Aleksandrijski bio je rastrgan sa staklenim fragmentima dok je sa strane događaj podupirala histerična kršćanska rulja na čelu s svečenikom.