Znam da ništa ne znam

[Uranus]

Ako misliš da sve znaš, da li ti išta uopće možeš naučiti?

Ali mi se tako volimo praviti pametni, važni i sveznajući...kaj ne? ;)

[buenaventura]

Neki koji znaju da nista ne znaju ipak misle da znaju sto traze. A to ne ide zajendo.

[nika]

Originally posted by Uranus
Ako misliš da sve znaš, da li ti išta uopće možeš naučiti?

Ali mi se tako volimo praviti pametni, važni i sveznajući...kaj ne? ;)
narafski :p ali to nismo...sto ne znaci da smo i apsolutne neznalice :cool:

ali ja bih ipak izbacila nista....dovoljno mi je da znam da ne znam ;)
time sam spremna na nadogradnju postojeceg....pa dokle stignem....i onako cu zauvijek ostati u toj kategoriji
sto vise spoznajem to vise uvidjam koliko toga ne znam :)

[Namche]

Omiljena skolska uzrecica:D

Nikad necemo znati toliko da mozemo prestati uciti jer covjek uci dok je ziv.
Doduse neki "znaju" da sve znaju ,a ima ih o ovdje :D ;)

[Uranus]

A najsmješnije je kad se nađu dva «sveznajuća» i onda se svađaju oko toga tko više zna i ubjeđeni su da je znanje ovoga drugog potpuno pogrešno znanje. A u većini slučajeva uopće se istinski ne slušaju i ne razumiju. I ne kuže da kad bi spojili i jedno i drugo znanje da bi možda dobili potpuno znanje prihvatljivo svima. Da, ali onda bi obje strane trebale popustiti...a tko će prvi?..e to je već problem...;)

[Gospon Pes]

Originally posted by Namche
Nikad necemo znati toliko da mozemo prestati uciti jer covjek uci dok je ziv...

... i umre bedast. :D
Sad uzrecica stima. :p

Uranus, i ja se pridruzujem komentaru nekog gore: rijec "nista" je visak jer da bas nista ne znamo, isto nije tocno. Jedino nikad necemo znati sve.

[Essenca]

...ma sve znam, al' se pravim da ne znam

[drukqz bunny]

Izgleda da niste razumeli.

[magic_tree]

Čim znaš da ne znaš tek onda znaš. Ali je gore kad znaš a ne znaš da znaš. :D

[djidjimidji]

Ne možeš znati da ništa ne znaš jer se s pravom tada postavlja pitanje - kako onda ZNAŠ da ništa ne znaš. Tj. ta izjava tada pobija samu sebe. Možda je bolje reći da ne znam što znam i da li išta znam.

[Kalista]

Jedino što se usuđujem reći o znanju je to da je otrov koji u velikim dozama liječi, a u malim ubija.

[Essenca]

Originally posted by djidjimidji
Ne možeš znati da ništa ne znaš jer se s pravom tada postavlja pitanje - kako onda ZNAŠ da ništa ne znaš. Tj. ta izjava tada pobija samu sebe. Možda je bolje reći da ne znam što znam i da li išta znam.



djidji..to ti je Sokrat sapnuo?

[djidjimidji]

Sokrat? Kaj ja znam, nisam se već dugo s njim vidio. Ali tko zna jel se mali vragolan zavukao negdje u podsvijest pa se sad smijulji. :D

[Gospon Pes]

Originally posted by djidjimidji
Možda je bolje reći da ne znam što znam i da li išta znam.
Ako ne znas sto znas i da li ista znas, kako onda uopce ikad ista mozes znati? Ili je cilj svega dokazati da znanje uopce ne postoji? :D

[djidjimidji]

Originally posted by Gospon Pes
Ako ne znas sto znas i da li ista znas, kako onda uopce ikad ista mozes znati? Ili je cilj svega dokazati da znanje uopce ne postoji? :D
Čuj, bolje je ne znati znam li išta nego znati da ništa ne znam jer - ako znaš da baš ništa (osim toga da ništa ne znaš) ne znaš - svodi svo tvoje znanje samo i jedino na tu izjavu kako znaš da ništa ne znaš. S druge strane, izjavom da ne znaš znaš li išta, samo kažeš da ne znaš što znaš - ali to istovremeno ostavlja mogućnost da štošta ipak znaš! ;)
I kaj ćeš mi sad reć? :D

[Gospon Pes]

Eh, da ti smijem reci kaj bih htjela. :p:p:p

Znam da nista ne znam je ionako kontradiktorno, kao sto si to i sam rekao. Ako nista ne znas, ne bi smio ni znati da ne znas.

Izjava da ne znam znam li ista, samo kazem da ne znam sto znam isto je malo cudna. Kako mozes znati, a ne znas da li znas? Ostavlja mogucnost da svasta znas, ali ipak bi morao i znati sto znas. :D

[djidjimidji]

Zašto bi morao znati što znaš! Izjavom "ne znam da li išta znam" se samo na jedan bolji način izražava sumnja u to je li naše znanje istinsko znanje, a koje je nekako uobičajeno izraziti kontradiktornom izjavom "znam da ništa ne znam". Ako ništa, izjavom "ne znam da li išta znam" čovjek barem nije toliko glup da bude baš takav neznalica da je pored svega i - kontradiktoran!
I da, uzmimo za primjer "znanje" da je 1+1=2. To možda i nije apsolutno istinito znanje, ali samo možda! Dakle, možda i je! Pa ako kažeš "znam da ništa ne znam", morala bi znati i to da to onda SIGURNO nije istinito znanje (samim bi tim trebala znati i što je istinito znanje tj. opet kontradiktornost!). S druge strane, ako kažeš "ne znam da li išta znam" ti i dalje kažeš kako znaš da to "znanje" da je 1+1=2 možda i nije apsolutno istinito, ali eto, ostaje i mogućnost da jednako tako ipak je čak i apsolutno. To ne znaš - i to kažeš. Kažeš da ne znaš da li to stvarno znaš ili je to samo dio sante leda koji možeš vidjeti iznad vode. ;)
Shvatila, gosponica? ;)

[Gospon Pes]

Hehe, naravno. Nisam bas tak bedasta kak zgledam, ali skoro. :D
Pokusavas li ti to zapravo reci da za nase znanje uopce nije sigurno je li znanje, vec se nama samo mozda cini da je znanje, ali ostaje mogucnost da to znanje ipak nije tocno?
Oh, apsolutno znanje bi bilo moguce samo da su nam poznati apsolutno svi podaci. Znaci - forget it. :D
No znanje u malim kolicinama moze biti istinito i tocno, jedino je kvaka da sto vise toga znas, to ti je jasnije koliko toga jos ne znas. :D

[djidjimidji]

E ovo je točno Pesonjiću! ;)
I upravo to mislim i upravo za to mislim da se misli iskazati onom nesretnom izjavom po kojoj je naslovljen ovaj topik. Istovremeno je jasno da kad kažem da znam hodati i da znam gledati, da mi uvjerenost u istinitost tog znanja nije tako lako dovesti u dvojbu kao znanje o tome da je 1+1=2. Ali nije li upravo dovođenje uma u proces dvojenja - jedan opskurni povijesni lik pokušao povezati s postojanjem, oplemenjujući nas svojim "znanjem" kako naše umno dvojenje dokazuje naše postojanje (Cogito ergo sum.). No, ostavimo se ćorava posla - i latimo se nečeg korisnijeg. Recimo, šetanja i meditiranja. ;)

[VelmaX]

"Ne znam da li išta znam" je moguće znanje koje nije osviješteno, zapravo nedostaje znanje o znanju što baš ne bih uzela kao cilj spoznaje. To je ipak neznanje.

Trebalo bi reći samo "Znam da ne znam", ili još bolje "Jedino što znam je da ne znam", da bi se time izrekao izuzetak od pravila.
Čini mi se da to ima nekog smisla i da je to klica znanja.

Razlučiti znanje od neznanja nije baš lako, neznanje se voli prerušiti u znanje i odvesti na krivi put, a moguće je i da potpuno zaustavi proces spoznavanja.
Međutim, ja mislim da je moguće znati nešto, imajući na umu okolnosti i uvjete pod kojima je to nešto istinito.

[dada79]

Originally posted by Uranus
Ako misliš da sve znaš, da li ti išta uopće možeš naučiti?




Da. Možeš naučiti da je sve to što znaš pogrešno. I onda sve ispočetka. :D Nije li u tome čar života i postojanja? :D

[dada79]

Originally posted by VelmaX
[B

Razlučiti znanje od neznanja nije baš lako, neznanje se voli prerušiti u znanje i odvesti na krivi put, a moguće je i da potpuno zaustavi proces spoznavanja.
[/B]

Istina da je teško razlučiti jedno od drugoga, ali se ne bih složila da je moguće potpuno zaustaviti proces spoznavanja. Takve sustave je nemoguće kontrolirati. Mislim da je ČISTA percepcija jako bitan faktor i utoliko utječe na proces stvaranja spoznaja. A budući da ne možemo upravljati čistom percepcijom, ne možemo si ni zaustaviti spoznaju/govorimo o indirektnom,preko miješanja znanja s neznanjem/, makar se ograničili visokim zidovima i uopće ne razmišljali o određenim stvarima.

[banderas]

Konfucije:
Tko ne zna a zna da ne zna, naucite ga.
Tko ne zna a ne zna da ne zna, opasan je, izbjegavajte ga.
Tko zna a ne zna da zna, probudite ga.
Tko zna a zna da zna, slijedite ga.

:)

[mantra]

Da bi znao moraš naučiti; da bi naučio moraš razumjeti; da bi razumio moraš željeti.

"We must know where we came from to know where we are going"

[Essenca]

ja mislim da se Sokratu , koji se sad nalazi negdje zavucen u djidji-jevoj podsvijesti, sad stuca

A cemu balansirati ko cirkusant na zici u igri rijeci...time sto zna da nista ne zna, naravno da posjeduje znanje o svom neznanju...i da sada mozda najvise zna. No sto je poruka izreke? Zbog cega je sokratic rekao to sto je rekao? Sto je tu bitno?

-moram osvijestiti neznanje..i tu je pocetak mog znanja..ali samo zdravi pocetak, koji je kao takav oslobodjen beskorisnim i inhibitorskim predrasudama kojih smo tako ocajno puni.....
To bi bio pocetak Sokratove porodiljske vjestine>poradjanje onog sto covjek u sebi vec nosi. Osvijestavanje je dakle.....kljucna rijec, a ostalo su makinacije na temu....

[djidjimidji]

VelmaX, čuj, toga tko kao iznimku od svega što ne zna izdvoji da zna da ništa od toga ne zna - valjalo bi upitati - kako to da onda zna da ne zna! Zar nikad ne posumnja u to znanje o svom neznanju ili tom izjavom nastoji pritajiti svoje beskrajne aspiracije na bogatsvo svoga "znanja" proglašavajući ga neznanjem. Nije li on samo demagog i varalica u slučaju da se ispostavi da je nešto ipak znao! U mojim očima "ne znam da li išta znam" je samo logičnija i manje ohola, skrušenija forma za izreći istu stvar. To je jedna puno manje egoistična i nerazmetljiva izjava, a osim toga i puno bliža stvarnom smislu onoga što bi ta izjava trebala značiti. "Znam da ništa ne znam" nije početak učenja, nego pokušaj da se završi postupak učenja, pokušaj da se jedno krnje ljudsko znanje (kakvo je svako ljudsko znanje) zamota u neku višu sferu, upakira u zlatni celofan i da mu se udahne nova kvaliteta. U suštini, to je obična napuhana egocentrična izjava kao i svaka koja uključuje pojmove: "sve" i "ništa"! Citirati takve izjave je običan kič, a oko njih ispredati filozofiju je sušti neukus.
I baš smo se lijepo našli na ovom sijelu kačkati oko takve neumotvorine. :D

[VelmaX]

djidjimidji, čini mi se da si pretjerao.
Skrušenost, oholost, egoističnost, razmetljivost... kakve to uopće ima veze sa znanjem i neznanjem?:confused:

Samo sam napisala da mi se čini bolja formulacija u kojoj postoji barem trag znanja, jer mi se ova tvoja učinila previše beznadna.

[djidjimidji]

Pa naravno da sam pretjerao. Polušaljivo i poluozbiljno... ;)
Kak Essenca kaže - makinacija na temu! Tj. uzalud nam kačkanje oko raznih izjava, kad ni pedlja nismo odmakli od početka!

[Gospon Pes]

Originally posted by djidjimidji
Pa naravno da sam pretjerao. Polušaljivo i poluozbiljno... ;)

Cekaj malo, ne moze to tako! Ja se s tobom slozim, a onda ispadne da takvu istinitu stvar nisi ozbiljno mislio??? :mad::p
Cime bismo naravno bili kod toga je li ona istinita ili je istinita samo za mene sto joj i nije neka istina ili uopce nije istina, samo ja mislim da je istina i postoji li istina uopce...uf...to je drugi topic... :rolleyes::D

Tj. uzalud nam kačkanje oko raznih izjava, kad ni pedlja nismo odmakli od početka!
No, pa lijepo ja kazem da je filozofija mlacenje prazne slame, a jos si pri tome i svoje dvije sive celije moram zaposliti, iako jedna inace sluzi samo za rezervu. :D

[Uranus]

Topik nije o mlaćenju prazne slame ;)

Vidim lijepo svi sve znate.... pa jel ima nešto što ne znate? ;)

Bit ovog topika bila je u tome da skužimo koliko moramo biti otvoreni za nova znanja, a ne se držati svoga kao pijan plota i misliti da smo najpametniji.

Kao što u punu čašu vode ne stane više vode, tako i u "sveznajućeg" ne stane više nikakvog znanja. Možeš ti takvom izreći i najveće mudrosti svijeta, on to ne može prihvatiti jer je jednostavno pun. Da bi u čašu stalo još vode, treba je najprije barem malo isprazniti :)

[Gospon Pes]

Originally posted by Uranus
Da bi u čašu stalo još vode, treba je najprije barem malo isprazniti :)
Joj, Uranus, pa dost je ego iz nje izliti i skoro pa je prazna. :D:D:D

[djidjimidji]

Originally posted by Gospon Pes
Joj, Uranus, pa dost je ego iz nje izliti i skoro pa je prazna. :D:D:D

YES! That's the point! :) Good doggy! :D

[FannyB]

Originally posted by nika
sto vise spoznajem to vise uvidjam koliko toga ne znam :)

Mislim da je ovo zapravo prava konotacija o kojoj je tu trebalo biti rijeći.
BTW, istu rečenicu sam čula od nekoliko ljudi pred čijim znanjem i skromnošću ostajem speechless. A njih je ta spoznaja uvijek tjerala samo dalje.

[krshcanin]

Uranus kaže:
Topik nije o mlaćenju prazne slame ;)

Vidim lijepo svi sve znate.... pa jel ima nešto što ne znate? ;)

Bit ovog topika bila je u tome da skužimo koliko moramo biti otvoreni za nova znanja, a ne se držati svoga kao pijan plota i misliti da smo najpametniji.

Kao što u punu čašu vode ne stane više vode, tako i u "sveznajućeg" ne stane više nikakvog znanja. Možeš ti takvom izreći i najveće mudrosti svijeta, on to ne može prihvatiti jer je jednostavno pun. Da bi u čašu stalo još vode, treba je najprije barem malo isprazniti :)

Nijedan covjek nije sveznajuc i nece nikad ni biti.

A da li si i ti otvorena za nove spoznaje ili se drzis svojih kao pijan plota?

[Nimrod]

Sa svim stovanjem prema znanju (iako, "ah" ... "krhko je znanje"):

Meni uzasno ide na zivce kad ljudi, koji znaju vise od ostalih, tretiraju te "ostale" s arogancijom.
Vrijedi li doista vise onaj koji zna od onoga koji ne zna?

Jasno mi je da neznanje ljudi ne pridonosi nicemu, ali cemu pridonosi znanje koje nema mudrosti?

[magic_tree]

Upitno je to "znanje" oholih...

[Solaris]

Nimrod kaže:


Jasno mi je da neznanje ljudi ne pridonosi nicemu, ali cemu pridonosi znanje koje nema mudrosti?

Samo ograničenosti.

[Princeza]

Vec dugo se spremam pokrenuti ovakvu temu, a bozicno i novogodisnje darivanje dalo mi je odlucujucu motivaciju. Ovo nije topic na kojemu cete nabrojati sto ste sve dobili ili kupili svojim bliznjima (ili ne tako bliskima) za blagdane. Ovo je topic na kojemu cete izraziti svoj stav o darivanju ~ i primanju i davanju.

Evo, ja cu vam ispricati zbog cega sam vec dugo razmisljala o ovoj temi... Za mene je darivanje prvenstveno znak paznje. Znam da zvuci kao floskula, ali meni zaista vise vrijedi jedan cvijetak, jeftina cokolada ili neka sitnica nego najskuplji parfem, komad dizajnerskog nakita ili avionske karte za Havaje (dobro, njih nisam nikad dobila :o ), ako su te 'jeftine' sitnice dane s ljubavlju i paznjom, a ove skupe onako, reda radi, da se odrade praznici, rodjendani, vjencanja i sve druge sline prigode kada se ocekuje da dar bude poklonjen. I vise mi vrijedi da mi netko izradi neki mozda i (materijalno) bezvrijedan predmet, da mi sprzi CD, da napravi komad nakita ili bilo sto sto ne kosta puno, ali da vidim da je u taj poklon stavljeno necije vrijeme, ljubav i paznja, nego svi skupi pokloni ovog svijeta, ako iza njih ne stoji 'ono nesto'. (Ako zelite, mozete reci da serem, to je vase pravo, ali zaista mislim ovo sto sam napisala.)

Eto, meni pokloni u tom emotivom smislu jako puno znace, stoga volim i davati i primati. Mozda cak i vise davati, tj. birati, razmisljati kome cu sto pokloniti, sto ce koga vise razveseliti... I zato me prilicno povrijedi kad vidim da mi netko da nekakvu glupost koja vristi 'ja sam poklon koji kola gradom vec pet godina i nitko me ne zeli imati kod kuce duze od dva mjeseca', kad mi dobre frendice poklone nesto za sto znaju da se totalno protivi mom smislu za estetiku, prakticnost i stil, kad vidim da je poklon 'odradjen' na brzinu, reda radi i ofrlje... Bas sam prije par sati dobila jedan uzasan, so-not-me poklon od tzv. dobrih i bliskih frendica i to me jako, jako razalostilo i povrijedilo... Ne radi se o vrijendosti tog poklona (zato ju ni ne zelim ovdje navesti), radi se o tome sto se vec po iksti put iste osobe nisu potrudile. A to se vec ponavlja godinama, za svaku prigodu u kojoj se daju pokloni. :(

Procitala sam negdje da su pokloni simptomaticni za medjuljudske odnose, tj. da se iz njih da iscitati koliko nas ljudi poznaju, cijene i koliko im je stalo do nas. Imate li vi osjecaj kad vam isti frendovi iz godine u godinu, iz rodjendana u rodjendan, iz Bozica u Bozic daju nesto sto je ful preko volje nabavljeno, proslijedjeno i lose upakirano, da tim frendovima nije stalo do vas kao osobe ni do njihovog odnosa s vama? Pridajete li ikakvu paznju poklonima?

[Essenca]

ti tražiš od njih nešto više od poklona...pa što ih to ne pitaš...uhvatiš ih za kolete jakne ..uneseš im se divljački u facu..razrogačiš oči i prosiktaš kroz zube...ja neću ovo glupačo, ja hoću..
Teško da bih ti kroz penkalu mogla reći koliko mi je stalo do tebe..ako ti to sama ne osjećaš.
Ja mislim da te frendice zapravo ne vole..
definitivno

[Gospon Pes]

I ja mislim da je ne vole. :D

Ja rijetko dobijem poklone, ali ako, onda su upravo onakvi kakve si Princeza zeli: jasno je iz njih da je osobi do mene stalo i da se potrudila pokloniti nesto sto ce me razveseliti.
Osobno vise volim pokloniti drugome i to u neko lijevo vrijeme kad se uopce ne ocekuje. No ponekad je to gnjavaza jer se doticni onda osjeca obaveznim, a nikako mi ne uspijeva uvjeriti da je meni vec uzvraceno time sto sam ga razveselila.
Kad se sjetim kazalista jednog od mojih frendova kome sam samo tako poklonila DVD. Na kraju sam skoro rekla da mi ga vrati jer vise ne mogu slusati da mi zahvaljuje kao da sam ne znam sto ucinila. Cak sam mu rekla da je bio na snizenju... :D Nije pomoglo.
Nis vise ne bu dobil kad je takav. :D
Uglavnom, poklon bi ipak trebao biti darivan od srca, ne iz osjecaja duznosti ili obicaja.
Za sebe se toga drzim. Ako nije u znak paznje i osjecaja, ne poklanjam nista jer je npr. Bozic. I smatraju me groznom... :(

[=DK=]

princezom, bravo!

tema je duboka i jako teska...nadam se da ces joj udahnuti snage za porodjajne muke...

po meni , pokloni su oblik zrtve... zrtva da bi bila zrtva , treba boljeti , poklonodavatelja...boljeti, znači da treba imati cijenu...
il' u novcu, il' u ljubavi, trudu, paznji.... ...

frendice ti nisu dale ni vrijednsot, ni ljubav, ni paznju...ocito su samo otaljale obvezu...

poklon uvijek pricinjava vecu radost davatelju...
nema besplatnog ručka, tako ni neobavezujućih poklona...poklonoprimatelju ostaje tezak teret obveze uzvracanja...
narocito je opasno, vrlo drsko i krajnje nepristojno, poklanjati preskupe poklone, poklone koje primatelj ne moze adekvatno uzvratiti...to je svojevrsna ucjena...narocito izrazeno na relaciji, musko zensko, gdje se za uzvratni poklon ocekuje sex...

svi su poklonodavatelji dobri matematicari.... marljivo vode knjigovodstvo sta su i kad poklonili, ocekujuci uzvrat u ovome iili onome obliku...
kao nas "lijepi" balkanski običaj plačanja ture poća...dok istovremeno vrlo precizno ocekujemo kad ce nam biti uzvraceno...

odtud i tvoja "ljubav" prema "nevrijednim" poklonima...

dobro odmjeren poklon, ponekad znaci,veći poklon od samog poklona....

evo ja ti poklanjam ovaj post...


DEBELKURAC

[Gospon Pes]

=DK= kaže:
odtud i tvoja "ljubav" prema "nevrijednim" poklonima...

Mislis da je razlog da ni sama ne mora poklanjati nesto "vrijedno"? Izgleda da ne vjerujes u nesebicnost... :D
Moguce je da u vecini slucajeva imas pravo i da iza svega stoji puka racunica, no to ne mora uvijek biti tako.
Poklon zaista moze biti znak osjecaja.
Nemoj mi reci da nikad nikome nisi nista poklonio samo tako i samo jer ga volis, bez da racunas sto ces dobiti zauzvrat.

[=DK=]

Gospon Pes kaže:

Nemoj mi reci da nikad nikome nisi nista poklonio samo tako i samo jer ga volis, bez da racunas sto ces dobiti zauzvrat.

takvo nesto, ili takav poklanjac ne postoji...

računica(ciljevi poklona), zna biti dobro skrivena, ali ona je uvijek tu...budna, otvorenih ociju, sa brzim kalkulatorom...
DEBELKURAC

[Gospon Pes]

Aha. Onda mi objasni sljedecu pricu:

Jednoj poznanici sam jednom nesto poklonila. Neko vrijeme nakon toga sam dosla k njoj u posjetu i za nesto sto je imala u kuci rekla da mi se svidja. Ona me malo cudno pogledala i pitala je l' ja to nju zezam, pa ja jos cudnije upitah otkud joj ta misao.
Ispalo je da sam pohvalila stvar koju je dobila od mene, a ja se nisam sjecala ni da sam joj nesto dala.
Zapamtila sam dogadjaj, ali kao sto vidis, opet vise ne znam sto je to bilo i kad je posjetim, lako je moguce da joj to opet pohvalim...
Dakle, ako sam racunala na bilo sto makar i nesvjesno (svjesno nisam garantirano), zasto sam komplet zaboravila poklon koji sam dala i nisam se sjetila ni kad sam ga vidjela? I ne samo taj...

[=DK=]

NE ZNAM KAKO TO DA SI TI zaboravila sto si joj poklonila...sve da i jesi , kad si ugledala svoj poklon trebala si se sjetiti...mozda i nesvjesno, svakako si svoju prijateljicu , potsjetila da je vrijeme da uzvrti...vjerojatno nesvjesno, podsvjesno, znajuci da nije pristojno upozoravati, pa si to "zaboravila"...

no ona je poruku primila , odtud i ono njeno čuđenje..."kao strpi se malo, gdje si navrla "...


DEBELKURC

[Gospon Pes]

ROTFL
Za sve imas objasnjenje, hm?
Ja sam zaista zaboravila, a posto ljudima uvijek poklanjam ono sto pretpostavljam da ce ih veseliti, ali izabirem sto bi se meni svidjalo, moguce je i daleko vjerojatnije da sam pohvalila iz istog razloga iz kojeg bih pohvalila nesto sto si je sama kupila ako mi je lijepo.
Njeno cudjenje je bilo zato jer joj je bilo nepojmljivo da bih mogla zaboraviti, pa je pomislila da zezam.
A zato sto je i meni bilo malo cudno da se bas nimalo ne sjecam, zapamtila sam taj dio, o kojoj stvari se radilo opet ne znam.

[napokon]

...jes'ti sigurna da si bila trijezna kod kupovine i pakiranja tog poklona?:D

Mislite vi da mislite sto hocete ali moji su pokloni iz zahvalnosti nekim dragim ljudima koji me trpe kroz zivot.;)
Ne poklanjam iz interesa, ako se radi o ljudima za koje znam da ce osjecati obavezu uzvratiti, drzim da bi im moj poklon stvorio nepotrban problem i ne poklonim im nista... to im i objasnim, a onda si fino popijemo i trpimo se dalje:top:

Kakva, bogati, racunica? Jos i na to trosit energiju!?
:cool: :B

[=DK=]

napokon kaže:
...jes'ti sigurna da si bila trijezna kod kupovine i pakiranja tog poklona?:D

Mislite vi da mislite sto hocete ali moji su pokloni iz zahvalnosti nekim dragim ljudima koji me trpe kroz zivot.;)
Ne poklanjam iz interesa, ako se radi o ljudima za koje znam da ce osjecati obavezu uzvratiti, drzim da bi im moj poklon stvorio nepotrban problem i ne poklonim im nista... to im i objasnim, a onda si fino popijemo i trpimo se dalje:top:

Kakva, bogati, racunica? Jos i na to trosit energiju!?
:cool: :B

nego sto je neg' računica.... samo ti sad uzvracas, tj placas za trpljenje....DEBELKURAC

[Gospon Pes]

Pimpek, pa fakat si za filozofiju. I tvrd... :D

Postavi se na glavic, ja ipak ne racunam i kao i napokon ne poklonim radije nista ako imam osjecaj da ce se meni netko osjecati obaveznim. :p
Onima koji meni nesto poklone "iz obaveze" se osjecam i ja obaveznom, ali tima jos manje uzvratim jer se onda naljute i ne dobijem vise nista, pa se tako u buducnosti i te obaveze rijesim. :D

napokon, nisam bila pijana. :D

[napokon]

=DK= kaže:
nego sto je neg' računica.... samo ti sad uzvracas, tj placas za trpljenje....DEBELKURAC
s moje strane nije nista drugo vec zahvalnost:B

...sta bi dao da mozes ti tako...:top:

[napokon]

Gospon Pes kaže:
Pimpek, pa fakat si za filozofiju. I tvrd... :D

Postavi se na glavic, ja ipak ne racunam i kao i napokon ne poklonim radije nista ako imam osjecaj da ce se meni netko osjecati obaveznim. :p

napokon, nisam bila pijana. :D
dobro, dobro... necemo ovak javno:B

Zakljucio sam to onak, logicno...jer i mene ponekad drmne amnezija dan poslije :D

[Princeza]

Essenca kaže:
Ja mislim da te frendice zapravo ne vole..
definitivno

Pa to i ja polako pocinjem misliti... ;) :(

[Princeza]

=DK= kaže:
evo ja ti poklanjam ovaj post...


DEBELKURAC



Hvala! :o

Nego, osvrnula bih se na tvoj stav o poklanjanju kao necemu u sto je ukljucena racunica i reciprocitet. Ne znam, mozda i je. S jedne strane, ako si ikad bio na nekom 'klasicnom' vjencanju, onda ti je jasno da je poklanjanje cista racunica u stilu 'stic Stef ti je za svadbu poklonio ves-masinu, pa ti njegovom sinu moras najmanje televizor'. Takva vrsta racunice nije nimalo skrivena. Poznato je da je i u nekim drustvima (npr. u Oceaniji) pokanjanje i vrsta drustvene kontrole ~ tocno se zna tko je kome koliko dao i koliko mora vratiti, a ako ne vrati, onda se cijelo selo okomi na njega. ;)

Mozda i mi koji tvrdimo da ne kalkuliramo ipak imamo neku vrstu suptilnije racunice. Npr. napokon kaze da daje poklone iz zahvalnosti sto ju ljudi trpe. ;) :D I to je neka vrsta racunice. Ja dajem ljudima koje volim i do kojih mi je stalo (uz iznimke onih kojima kao moram nesto dati, ali to su stvarno rijetki likovi). S jedne strane moje jednadzbe su emocije u obliku poklona, a ne novac ili materijalna vrijednost u obliku poklona. Dakle, ako ja nekom dam malo skuplji poklon (a pritom obavezno i uvijek pazim da poklon ne bude preskup i da ne dovedem ljude u nezgodnu situaciju), ne ocekujem natrag tu istu vrijednost, ocekujem (tj. ne da ocekujem, nego prizeljkujem, to je bolja rijec) da dobijem natrag nesto cime ce mi ljudi pokazati da im je stalo. Makar cvijet. Ali, ako je cvijet, da se potrude kupiti moj omiljeni, a ne neki cicak koji ne volim. :D Ako mi zele kupiti superskupi poklon, bila bi mi najveca tragedija da dobijem bundu (jer ne podnosim ubijanje zivotinja iz snobovsko-malogradjanskih razloga, sto je vec za neku drugu temu). Hocu reci, nije stvar u vrijednosti, stvar je u tome da osjetis neciju brigu i ljubav. Eto. :o

[=DK=]

Princeza kaže:
Hvala! :o
Hocu reci, nije stvar u vrijednosti, stvar je u tome da osjetis neciju brigu i ljubav. Eto. :o

zar briga i ljubav nemaju vrijednost...počesto mnogo vecu od broja nula.....
DEBELKURAC

[Gospon Pes]

Naravno da imaju, ali ne mozes nekog voljeti samo zato jer ocekujes da on tebe voli. Ocekujes, no to nije razlog tvojoj ljubavi. Ili ga volis ili ne.
Dakle, osjecaji nisu racunica nego kredit i kockanje. Das, pa cekas hoce li ti (uz)vratiti. :D

[napokon]

Ja sam muski napokon.

...a drugo zahvalnost nije racunica... no, samo vi vilozofirajte kad smo vec tu. :D

Najprije oni mene trpit poceli, a ja ih iznenadio poklonom.;) (cemu se nisu nadali)

S moje strane nema racunice, a s njihove je nisam primjetio... inace ne bi dobili nista!:D

[Princeza]

=DK= kaže:
zar briga i ljubav nemaju vrijednost...počesto mnogo vecu od broja nula.....
DEBELKURAC

Naravno da imaju. Rijecju 'vrijednost' mislila sam na materijalnu, financijsku vrijednost. Malo sam se neprecizno izrazila. ;)

Procitaj post od Pesice, sve ti lijepo pise. ;) :W

[Princeza]

napokon kaže:
Ja sam muski napokon.

Pardoncek! :o No hard feelings, I hope! :)

napokon kaže:
...a drugo zahvalnost nije racunica... no, samo vi vilozofirajte kad smo vec tu. :D

Pa nije direktna racunica, ali ipak se izmedju puno stvari na neki nacin moze staviti znak jednakosti. Iako su izrazene u razlicitim 'valutama' i iz razlicitih namjera. ;)

[napokon]

...priznajem racunicu.
Kad dodje vrijeme poklona moram racunati koga sve ide poklon, a koga ne;)

[=DK=]

Gospon Pes kaže:
Naravno da imaju, ali ne mozes nekog voljeti samo zato jer ocekujes da on tebe voli. Ocekujes, no to nije razlog tvojoj ljubavi. Ili ga volis ili ne.
Dakle, osjecaji nisu racunica nego kredit i kockanje. Das, pa cekas hoce li ti (uz)vratiti. :D

haha, kakva naivnost....pa tko bi koga zavolio, da zna da nece biti uzvraceno... ne da ocekujes da ti uzvrati, vec ocekujes da mu nabacis i uzdu i sedlo i zabodeš mamuzu................
DEBELKURAC

[Gospon Pes]

=DK= kaže:
haha, kakva naivnost....pa tko bi koga zavolio, da zna da nece biti uzvraceno... ne da ocekujes da ti uzvrati, vec ocekujes da mu nabacis i uzdu i sedlo i zabodeš mamuzu................
DEBELKURAC
ZNATI ne mozes, mozes se samo nadati da ce ti uzvratiti.
Ja samo tvrdim da uzrok ljubavi nije ni ta nada ni bilo kakva racunica. Ili volis ili ne.

[=DK=]

ja samo tvrdim , kad bi znali da nam ljubav nece biti uzvracena, ne bi se ni zaljubili... pa zaljubljivati se pocnemo kad osjetimo da imamo sanse... a to je vec račun , DEBELRAČUN

[Princeza]

Ccccc... Ne chatat na mojoj temi! ;)

'Ajmo dalje s raspravom! Inace... :E ;)

[Essenca]

Tako je...sve je račun

Čak i kad učiniš nešto posve bez zadrške, onako impulsno...širokog srca..bez da naizgled tražiš išta zauzvrat..isto činiš računicu..matematički precizno, najsavršenijom i najdelikatnijom formulom krojiš zbroj......sumu koja ima svoju vrijednost, svoju težinu i kvalitetu koju ćeš ti sigurno izvagati svojim čulima

Ako nećeš dobiti protuvrijednost $$....utažit ćeš zato žeđ u očima...napojit ćeš oči momentom zadovoljstva....pripisat ćeš si bodove.....koje će ti se povratnim bumerang sistemom sigurno vratiti..i ti to znaš..

Računica si čovjeće...kud god kreneš....ali tko je rekao da u računu zla ima? Pogotovo u čistome računu.....

Čist račun...duuuga ljubav..

[Princeza]

Essenca... Tek sad ti odgovaram, jer me tvoj post toliko zaintrigirao da sam cijeli dan razmisljala o tome kaj da ti napisem.

Mozda imas pravo da je racunica uvijek prisutna. Kad postavis stvar na nacin na koji su ju ti postavila, onda ispada da je sve na ovom svijetu racunica. S obzirom na to da ja iskreno volim poklanjati, da me jako veseli birati poklone za ljude koje volim, kao i vidjeti sretna lica onih kojima se poklon svidio, moze se reci da je i to neka vrsta racunice (iako ja to ne bih tako rekla, ali 'ajde).

No, ipak u tom slucaju imamo razliku izmedju racunice u kojoj mi sami sebi upucamo malo adrenalina i dobrog raspolozenja time sto setamo po ducanima, biramo poklone, zamatamo ih, itd (i to nas sve veseli) i racunice u kojoj kazemo 'ok, dala sam joj skupu vazu, ocekujem natrag nesto jednako vrijedno'. Hocu reci, za prvu vrstu racunice nam drugi ljudi gotovo i nisu potrebni.