PDA

View Full Version : Djetinstvo.


tisina
15.12.2004., 13:16
Pamtite li svoje djetinstvo?
Ponekad se sjetim kako me vezu neke male stvari na moje djetinstvo kad ga s e mogu sjetiti.Ali kad razmislim malo vis eima tu ruznih stvari koje pamtim po losemu.


U djetinstvu dosta toga nisam osjecala niti se sjecala te ljubavi koju je otac gajio prema meni.Mozda je i bolje.Proslo vrijeme koje ti nekad hvali jer danas kad pogledam sebe kao osobu koja je i dalje sa njim u kontaktu nema te ljubavi o kojoj je majka pricala kad sam bila mala.Hvali mi puno bar neki smjesak iskrenosti,topline i ljubavi.Ne sjecams e toplog poljupca kad sam bila mala prije spavnja kad bi em poljubio o kom majka prica.

Kad mi je trebalo kasnije toplina i ljubav nije je bilo vec obrnuto.


Djetinstvo koje je potonulo u zaborav.

Iz njega se radaju dalja osjecanja koja blaga vrijede.

Greska roditelja onda gubis sve.


Postoji li to sretno djetinstvo kad te roditelj voli i kad si malo djete i kad postanes odrasla osoba?

Osjecaj topline onaj miris kuce i svega osjecaj da pripadas nekome?

Anastasia
15.12.2004., 13:25
ne mogu izdržati ...
sorry....
nije djetinstvo nego DJETINJSTVO :)

te@
15.12.2004., 13:30
Generalno svoje djetinjstvo pamtim samo po lijepom. Imala sam sreću da sam odrasla u maloj sredini, u velikoj kući s još većom okućnicom :D i da su roditelji imali vremena baviti se s menom i bratom, iako su oboje radili. Doduše stari nešto manje jer je dosta vremena provodio po službenim putovanjima, al' bi to nastojao nadoknaditi za vrijeme godišnjeg il vikendima.
I uvijek je meni i burazu donosio one veeeelike Toblerone iz Austrije.

Dobro, tu i tamo bih znala popit batine od stare zbog mlađeg brata :mad: i negdje sa 12-13 mi je bilo užasno žao što nemam sestru.

Živcirala me matematika i vjeronauk, živcirala me počesto stara sa svojim "ti si starija", al' bih joj sve oprostila kad bi vikendom spekla kolače ili nam uvečer zimi u malom tosteru radila tosteve sa finom šunkom i topljenim sirom :klopa: :D

U to doba sam i non-stop nosila nekakve dva broja veće hlače, jer sam zabrijala da imam "noge ko čačkalice". :rolleyes: :D

kosta vujic
15.12.2004., 13:37
tisina kaže:
Pamtite li svoje djetinstvo?
Ponekad se sjetim kako me vezu neke male stvari na moje djetinstvo kad ga s e mogu sjetiti.Ali kad razmislim malo vis eima tu ruznih stvari koje pamtim po losemu.


U djetinstvu dosta toga nisam osjecala niti se sjecala te ljubavi koju je otac gajio prema meni.Mozda je i bolje.Proslo vrijeme koje ti nekad hvali jer danas kad pogledam sebe kao osobu koja je i dalje sa njim u kontaktu nema te ljubavi o kojoj je majka pricala kad sam bila mala.Hvali mi puno bar neki smjesak iskrenosti,topline i ljubavi.Ne sjecams e toplog poljupca kad sam bila mala prije spavnja kad bi em poljubio o kom majka prica.

Kad mi je trebalo kasnije toplina i ljubav nije je bilo vec obrnuto.


Djetinstvo koje je potonulo u zaborav.

Iz njega se radaju dalja osjecanja koja blaga vrijede.

Greska roditelja onda gubis sve.


Postoji li to sretno djetinstvo kad te roditelj voli i kad si malo djete i kad postanes odrasla osoba?

Osjecaj topline onaj miris kuce i svega osjecaj da pripadas nekome?
samo se ti potrudi da sve to shto tebi nedostaje ne usfali tvojoj djeci i bit ce ok ... potrudi se da oni pamte ljubav njeznost i toplinu

kosta vujic
15.12.2004., 13:41
Anastasia kaže:
ne mogu izdržati ...
sorry....
nije djetinstvo nego DJETINJSTVO :)

:bljak:

kosta vujic
15.12.2004., 13:53
te@ kaže:
...baviti se s menom i bratom......kad bi vikendom spekla kolače

:jumping:

TE@ + LEGION =idealan par

te@
15.12.2004., 13:58
kosta vujic kaže:
:jumping:

TE@ + LEGION =idealan par

:confused: Šta je, opet previše pitralona za doručak?
Aj, majke ti sablazni nas sve pa napiši dvije-tri suvisle rečenice o sebi i svom djetinjstvu.

mrkenangelo
15.12.2004., 13:59
ni ja ne mogu izdržati... :rolleyes:


curo, kak ti pišeš - ma to je divno, to je... nemam riječi, ali skoro sam se rasplakala čitajući uvodni post. pišeš li? mislim - jesi li razmišljala o tome da napišeš neku zbirku priča ili možda čak roman? posjeti ponekad podforum književnost, tamo su dragi ljudi sličnih emocionalnih potreba i sličnog načina razmišljanja :top:

kosta vujic
15.12.2004., 14:09
te@ kaže:
:confused: Šta je, opet previše pitralona za doručak?
Aj, majke ti sablazni nas sve pa napiši dvije-tri suvisle rečenice o sebi i svom djetinjstvu.

draga te@,
moj post koji citirash je itekako suvisao a ti to ili neces ili ne zelish vidjeti pa cu ti objasniti:
- u svojim mnogobrojnim prepucavanjima s ljudima na forumu jedno od najcescih je s legionom uz stalne osvrte na njegovu nepismenost a ja sam se u svom "nesuvislom" postu usudio osvrnut na tvoju pismenost citirajuci te :W

kosta vujic
15.12.2004., 14:12
mrkenangelo kaže:
posjeti ponekad podforum književnost, tamo su dragi ljudi sličnih emocionalnih potreba i sličnog načina razmišljanja :top:

... i podjednakog stupnja pismenosti, uostalom

te@
15.12.2004., 14:12
kosta vujic kaže:
draga te@,
moj post koji citirash je itekako suvisao a ti to ili neces ili ne zelish vidjeti pa cu ti objasniti:
- u svojim mnogobrojnim prepucavanjima s ljudima na forumu jedno od najcescih je s legionom uz stalne osvrte na njegovu nepismenost a ja sam se u svom "nesuvislom" postu usudio osvrnut na tvoju pismenost citirajuci te :W

A jadan... :(


Btw. i veliš sretno si djetinjstvo imao? Nisu te roditelji tukli? :kava:

GnothiSeauton
15.12.2004., 14:15
te@ kaže:
Šta je, opet previše pitralona za doručak?

bwhaaaaHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA :lol: :rofl:

Da 'pitralona' :vidiga: :lol:

Te@ kenguve cave!!!! :five:

kosta vujic
15.12.2004., 14:23
te@ kaže:
A jadan... :(


Btw. i veliš sretno si djetinjstvo imao? Nisu te roditelji tukli? :kava:

pa nisam se izjashnjavao o svom djetinjstvu ali kada vec pitash, nije bilo loshe:
- kuca velika ali okucnica ne - bila je manja od kuce
roditelji me nisu tukli osim zbog mladje sestre, ponekad...
da i nabijali su mi komplekse govoreci mi da imam ruzne tanke noge pa sam ja zbog toga jadan nosio dva broja vece hlache [brijao se tada josh nisam]

kosta vujic
15.12.2004., 14:26
GnothiSeauton kaže:
bwhaaaaHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA :lol: :rofl:

Da 'pitralona' :vidiga: :lol:

Te@ kenguve cave!!!! :five:

:W :W :)

PS
na smisleno, smislenim

te@
15.12.2004., 14:30
Čestitam cabon!

Ukupno postova: 14
Korisnik postovi
kosta vujic 7
te@ 3
Anastasia 1
GnothiSeauton 1
mrkenangelo 1
tisina 1


Upravo si osvojio nagradu Golden Spammer 2004.
Od 14 postova 7 tvojih, a niti jedan nema blage veze na sa temom ovog threada. Kongrečulejšns! :klap:

walter
15.12.2004., 14:33
Moderatorice, upala si u standardnu zamku ćetanja s provokatorima. :) ;)

Nego, što se mog djetinjstva tiče ja sam taj dio čini mi se djelomično u podsvijest pomaknuo. Može biti da sam ubio nekog, ili je netko ubio mene, ne znam još sa sigurnošću. :D :D :D

kosta vujic
15.12.2004., 14:36
te@ kaže:
Upravo si osvojio nagradu Golden Spammer 2004.
Od 14 postova 7 tvojih, a niti jedan nema blage veze na sa temom ovog threada. Kongrečulejšns! :klap:

lazesh li namjerno ili ??

moj prvi post:

kosta vujic kaže:
samo se ti potrudi da sve to shto tebi nedostaje ne usfali tvojoj djeci i bit ce ok ... potrudi se da oni pamte ljubav njeznost i toplinu

... spamanje je zapochela drugar'ca anestezija

kosta vujic
15.12.2004., 14:40
walter kaže:
Moderatorice, upala si u standardnu zamku ćetanja s provokatorima. :) ;)




kritika moderatorice = standardna zamka ćetanja

azimut
15.12.2004., 15:30
tisina kaže:
Pamtite li svoje djetinstvo?
Ponekad se sjetim kako me vezu neke male stvari na moje djetinstvo kad ga s e mogu sjetiti.Ali kad razmislim malo vis eima tu ruznih stvari koje pamtim po losemu.


U djetinstvu dosta toga nisam osjecala niti se sjecala te ljubavi koju je otac gajio prema meni.Mozda je i bolje.Proslo vrijeme koje ti nekad hvali jer danas kad pogledam sebe kao osobu koja je i dalje sa njim u kontaktu nema te ljubavi o kojoj je majka pricala kad sam bila mala.Hvali mi puno bar neki smjesak iskrenosti,topline i ljubavi.Ne sjecams e toplog poljupca kad sam bila mala prije spavnja kad bi em poljubio o kom majka prica.

Kad mi je trebalo kasnije toplina i ljubav nije je bilo vec obrnuto.


Djetinstvo koje je potonulo u zaborav.

Iz njega se radaju dalja osjecanja koja blaga vrijede.

Greska roditelja onda gubis sve.


Postoji li to sretno djetinstvo kad te roditelj voli i kad si malo djete i kad postanes odrasla osoba?

Osjecaj topline onaj miris kuce i svega osjecaj da pripadas nekome?

Ja sam imao sricu da mi je u djetinjstvu bilo dano dovoljno ljubavi. Sad, bas svih detalja , kao poljubac prije spavanja se ne sijecam, ali ukupan dojam topline ostaje. Doduse i sjecanja na ono sta sam jako htio pa nisam dobio, bilo je mazenja i batina,navodno ,ovisno o mojim"zaslugama".
Ti si , koliko sam shvatio, bila , ili se bar tako osijecas, zakinuta za onu normu koja te po definiciji djeteta pripada, pa si "ostala gladna" takve ljubavi. Poznajem par osoba koje takva glad jos uvjek muci iako i sami vec imaju odraslu djecu, koje praznina koja nije popunjena na vrijeme jos uvjek pomalo "zulja".
Meni, koji to gledam sa strane pomalo izgleda cudno - valjda po onoj "sit gladnom ne vjeruje". Ipak su to odavno odrasle osobe i u svemu su mi OK , pa me pomalo iznenade izjave iz kojih se osjeti da se toga starog duga ipak nisu rjesili.
Tako je i sa ostalim emocionalnim ranama koje vucemo za sobom, nesretne ljubavi isl. - ponekad izrone iz podsvjesti i malo zazuljaju.
Valda je ova djecija ipak malo posebna jer spada u ona tkz. "neotudjiva prava" koja pogotovo bole kad nam se uskrate.
Kao i kod ostalih emocionalnih rana, vrijeme unazad ne mozemo vratiti i popravit da bude kako bi mi htjeli, ali znajuci sta nas boli i kako je bol nastala mozemo za toliko biti pametniji i paziti da takvu istu bol ne nanesemo drugima, onima kojima je nasa ljubav potrebna. Tako da nam ljubav koja nam je uskracena ne bude izgovor za nasu sebicnost u davanju ljubavi nego dodatna motivacija za dati vise , bas zato jer znamo kako boli. Ali to ti je vec Kosta Vujic rekao.
Mozda budes mogla malo zakrpati rupu puneci necija djetinjstva svojom paznjom i ljubavi, ne moraju biti samo tvoja djeca.
Izgleda da se ipak ne mozemo u potpunosti oprostiti od onog djeteta koje smo nekad bili , da ipak negdje duboko jos uvjek zivi u nama, pa kad je vec tako budi malo odraslo-djetinjasta, poigraj se malo sa nekom djecom koja su jos uvjek samo djeca i nahrani tako igrom ono gladno dijete u tebi, koje se jos uvjek opire da ode i povremeno te povuce za rukav zeljno paznje.
Oprosti ako sam usvojim mislima skrenuo sa prave staze topica.

Trillian
15.12.2004., 16:41
Baš sam se danas sjetila jednog detalja iz djetinjstva...

Kad sam bila mala, mama bi došla s posla po zimi, onda bih ju ja poljubila i lice joj je bilo onako hladno, a na glavi je imala šubaru (kak se to već onda nosilo :zubo: ) koja je mirisala po zimi...:cerek:

te@
15.12.2004., 18:10
Jednom sam se nakon prve pričesti, valjda dan nakon toga nakinđurila svim živim i neživim zlatom koje sam od rodbine i prijatelja dobila za poklon i otišla se takva igrati sa ostalim klincima. :D Stara me zatekla na igralištu nedaleko od kuće kako igram nogomet s dečkima u "punoj ratnoj opremi": sa dva zlatna lančića, privjescima, narukvicom i dva broša.

Skoro se šlagirala. Kad se malo sabrala pozvala me je k sebi: "Dođi, dođi da mama vidi nešto, neće ti mama ništa".

Mogu samo reć - lagala je. :( Bilo je doma :azdaja: i :tuctuc:

Alyssa
15.12.2004., 18:29
Imala sma predivno djetinjstvo i imam hrpu lijepih uspomena. Imala sma srecu u zivotu da imam jako dobre starce koji iako su jedan i drugi radili su mi uvijek posvecivali puuuno paznje. Dok su oni radili ja bih bil na cuvanju kod none i nonota s kojima su zivjeli nonini roditelji i mamin brat koji je tada jos bio mlad i obozavali su me, igrali se samnom, vizikali me kad god je negdje trebalo, kupovali mi igracke itd. Imala sam srece sta sam imala i super prijatelje s kojima sam provodila sate i sate. Bas dobro dustvo, bez musica i ne problematicno. Svi su mi pruzali bezuvjetnu ljubav i uvijek cu im biti zahvalna na tome i volim ih upravo zbog toga sta su jednostavni, umiljati , dobri i prepuni ljubavi :)
Hvala :)

te@
15.12.2004., 18:32
Alyssa kaže:
Svi su mi pruzali bezuvjetnu ljubav i uvijek cu im biti zahvalna na tome i volim ih upravo zbog toga sta su jednostavni, umiljati , dobri i prepuni ljubavi :)
Hvala :)

Nemoj zezat da nisi nikad batina dobila!? :eek: Blago se tebi... :D

Mene stara znala pošteno zašorat. A rabila je svakojako "oružje". Ne može se reć da joj je inspiracije nedostajalo. A bogme i povoda s moje strane. Danas vele da su takva djeca "hiperaktivna", tad se govorilo "zločesta" :D

Alyssa
15.12.2004., 18:36
te@ kaže:
Nemoj zezat da nisi nikad batina dobila!? :eek: Blago se tebi... :D

Mene stara znala pošteno zašorat. A rabila je svakojako "oružje". Ne može se reć da joj je inspiracije nedostajalo. A bogme i povoda s moje strane. Danas vele da su takva djeca "hiperaktivna", tad se govorilo "zločesta" :D

Jesam ali samo jednom i to jedan jedini put, sjecam se dam e je mama lovila po stanu s kuhacom :lol:
Ali en sjecam se povodom cega me je htijela klepit :confused: :D
Mislim da je bilo nesto vezano za skolu, kad sam iz protestau 4 osnovne na polugoditu imala 1 iz likovnog jer je tip bio kreten i iz protesta mi nisam vise htijela crtat jer sam zabrijala da zasluzujem 5 iz tog predmeta a ne 4 :lol:

Mrtva mrkva
15.12.2004., 19:23
Prva asocijacija koja mi pada na pamet kad se pocinje pricati o djetinjstvu je - ljeto. Cini se da nista osim tog ljeta nije postojalo... i boje... uvijek boje. Plavo nebo i ono more u Tucepima, sve u pokretnim nijemim slikama, kao snimano starom osmicom, ubrzani pokreti, na rukama osjecaj przenja sunca, a u usima samo sum valova. Mirisi mora, bora i mandarina, okusi tresanja... mirisi splitskih ulica nakon kise, ponovo bor i borov prelac, neka divljacka ekipa, miris prasine, suhog blata i prasine, uvijek prasine, prasine iz podruma, prasine s igralista, prasine iz dvora... onog kamenja na kojem sam bezbroj puta raskrvarila koljena... miris osusene trave, sljunka i crvene podloge za tenis na sportskom centru, Rivanola, stare Diane i Stojadina, usranog mirisnog bora za auto u ustajalom zraku tog auta ostavljenog na suncu, prasnjavih presvlaka i gumenog volana... zvukovi cvrcaka i zrikavaca, ponovo sum valova, maestrala koji mi mrsi uvijek zapetljanu kosu... okusa ispucanih usana nakon bure, kuglica sladoleda cokolade i vanilije u okrugloj slasticarnici na plazi, polurastopljenih Ledo sladoleda iz Siptarove skrinje i presmrznutih Pekabela sladoleda kojima je prethodilo bacanje kabinskog kljuca Njemici na bazenu.. miris i okus klorirane vode, njeno zapomaganje "Mein Gott"... svakodnevno iscekivanje ona tri vala nakon prolaska katamarana prije odlaska kuci na crtane filmove... vecernji oleandar pred kucom i "nas" rastureni grm sipka u kojem smo stvorili svoju bazu.. koromac, bademovo drvo, marjanski cempres, marjanska staza, pustinjakova spilja na sv. Jeri, osjecaj pobjede nad tim stijenama, sunce koje tuce u ledja, smrad zooloskog vrta, okusi secerne vune... i opet na ljeto, na Djidjija i morske jezeve, zvijezde i krastavce, bazencice koje smo radili nogama i predvecer opet te iste usmrdjene jezeve, zvijezde i krastavce, ping pong, pedaline, mahovina pred wc-om, Vrulja, mul i wannabe skokovi na glavu... Coppertone i Nivea mlijeka za suncanje sa zastitnim faktorom 2 ili 4... sretno dijete. :)

Brown Acid
15.12.2004., 19:34
Anastasia kaže:
ne mogu izdržati ...
sorry....
nije djetinstvo nego DJETINJSTVO :)

..sad ja nemogu izdržat...:bljak: eh, sad mi lakše..
..najbolji dio života mi je bilo djetiNstvo..bili smo mali, nitko se nije zaj. s nama jer nas je bila masa, radili smo gluposti od 0-24, krali čokoladice po trgovinama dok je frend kupovao žvaku..hehe, ma bilo je do jaja..a sad..frendovi su se razišli, vidimo se svake prestupne..i nije to-to..nedostaje mi to..:cool:

GnothiSeauton
15.12.2004., 20:05
Mrtva_mrkva kaže:
...sve...

Jebentiživot :tuzni: :( :cry: :zivili:

Nekako smo skupa prerasli te dane
Kada nas je samo vezalo drugarstvo
S nemirom što uvijek iznenada plane
Započelo moje prvo je pijanstvo

Zaigrala srca kao nikad prije
Samo nam se malo vrtilo u glavi
To što srce do tad osjetilo nije
Kao nekim čudom dogodi se, javi

Zamkove i kule s pjeska
smjenilo je drugo carstvo
postala si poput bljeska
moje prvo, prvo pijanstvo

Gledao sam tvoje oči
i u njima sjaj, tajanstvo
postala si preko noći
moje prvo, prvo pijanstvo

Dugo smo za ruke držali se skupa
k'o i druga djeca bezbrižno i prisno
premladi da znamo da u nama pupa
nešto čega prije svjesni bili nismo

Duboko u nama ciklon i tornado
razbiše o stjene laki povjetarac
opila nas ljubav kao vino mlado
i od djece posta, žena i muškarac

Kako si skinula tu briju... ja nisam od doli ali meni su ljeta isto ono... jebote... ono... dok smo bili klinci... Murter... zajebancija... :tuzni: :tuzni: :tuzni:

aktovka
15.12.2004., 20:14
GnothiSeauton kaže:


Kako si skinula tu briju... ja nisam od doli ali meni su ljeta isto ono... jebote... ono... dok smo bili klinci... Murter... zajebancija... :tuzni: :tuzni: :tuzni:

Murter...:tuzni:

Najbolje moguce djetinjstvo na Murteru...:cerek:

Mogla bi o Murteru pisati danima jer je utkan u svaki dio mene...ali necu...:tuzni:...nostalgija....:tuzni:

GnothiSeauton
15.12.2004., 20:26
E da, Sv. Roko, onaj disko Luke kojeg je rat upropastio kad su ekipa igrali picigin s ručnim bombama, ali dobro, djetinjstvo je bilo prije rata. Pjesak na Čigrađi dok još nije bilo Lantane tamo, onaj naranđasti gliser sa Mercury motorom, sa plavom crtom (to je ful bitno, bili su sa crvenom i sa plavom crtom), šuljanje i lovice oko brodova, pa onda skakanje sa onih zadnjih brodova di je već bilo 'duboko'. Pa u selu 'na čepe' i odlasci u bunkere na Raduč. Ili Crna Kraljica Bimbambus i Kume, kume kolko ima sati na Sv. Roku :cerek:

Pa onda one spike predpubertetska / rana pubertetska dob kad su sve sestre bile jedno društvo a svi mi frajeri drugo i one su bile 'glupe' i 'dosadne' (aktovka :mig: :lol: ) i igrale su se s lutkama ili tak neki vrag a mi smo brijali na ... ne znam, eeee, stripove Zlatna Serija i Lunov Magnus Strip, 'Dilan Dog' i 'Marti Misterija' (tak, fonetski, ne ko Ludens kaj danas izdaje) i prodavali školjke kod spaljene stare škole i svašta nešto.

aktovka
15.12.2004., 20:34
GnothiSeauton kaže:


Pa onda one spike predpubertetska / rana pubertetska dob kad su sve sestre bile jedno društvo a svi mi frajeri drugo i one su bile 'glupe' i 'dosadne' (aktovka :mig: :lol: ) i igrale su se s lutkama ili tak neki vrag a mi smo brijali na ..


Previdio si jednu stvar- ja se nisam družila s vama do prije 4-5 godina. Imala sam svoju bandu iz ulice s kojom sam haračila po staroj školi, igrala rata, cak smo se i tukli s drugom bandom (Relja, Bukva i tri njemaca...).
Kasnije sam se ja počela družiti s tom ekipom o kojoj pišeš.
A tebe sam otkrila prije dvije-tri godine....:)

tisina
15.12.2004., 20:59
Sad sam procitala sta ste pisali puno hvala.


Da posjecujem Knjizevnost taj kutak pisem piskaram,kad me uhvati.Greska se pretezno javlja kod roditelja koji nisu spremni da osnuju porodicu kako sa prvim djetetom kako postupiti sanjim dosta toga mis e i lijepo desilo ali puno vise ruznih stvari.Po mom gledanju iz straha kod roditelja.Zeznuto ali to djetinstvo vuce velike posljedice ako se onda ne osjeti ljubav prema jednom od roditelja.Ostaju tragovi i duboke posljedice kasnije s esuceljavas sa raznim nesuglasicama,strah ti s ejavlja,pocinjes da se inatis njemu jednom od roditelja.Nema lijepog razgovora samo buka,puca kais,gadanje i kad odrastes osobu koja je svjesna tek kasnije kavo joj je djetinstvo bilo pocinjes da se gubis jete da je proslost ali ostavlja rane u dusi,i preko toga ne mozes.Pocinjes da zivis drugom stranom zivota smatras ga prolaznikom u zivotu bez emocija bez ljubavi,ne pamtim kadsam mu cestitala rodendan,novu godinu nikad ne mogu ejr je prolaznik u mom zivotu koji je izgubio veoma dosta kod mene a mogao je da dobije puno toga.To boli uvjek boli kad sam bila u osnovnu skolu price poput moji roditelji su super ja se povucem u sebe pobjegnem od te teme i placem.Taj osjecaj i dan danas je tu i tesko ce proci trajace sve dok jednog dana ne budem imala svoju djecu.Njima cu pruziti ljubav razumjevanje,rijesavati probleme pricom kroz igru.Bez tucnjave,kaisa,opasaca,gadzanja nozem,grubih rijeci kojih se i danas sjecam.Dobice sve sto sam ja izgubila kad mi je trebalo.Toplinu doma,toplinu zagrljaja,poljupca z alaku noc,male stvari me bole koje nisam dozivjela.Mozda se to onda kad sam bila mala moglo kupit igrackom ili nekim slatkisem,sladoledom,psiha nije onda dosegla do te granice da razumije sve to.Dok nisam stala na svoje noge i vratila film unazad i shvatila sta sam dobila a sta izgubila.Izubila sam djetinstvo koje je bilo lijepo na neki nacin a na drugi ruzno i tmurno.Dobila sam to sto sam svela svoj zivot na realnosti na ljubalju drugim osobama koje to nikad nisu imale.Volim djecu da vidim vesele i nasmijane u zagrlaju svojih oceva jer to je ono pravo sto vrijedi.

Vrijedi puno sto se tek kasnije dozivi i shvati.

Batine i plac bolna sjenka mog zivota pogubljena u tudim zivotima.

Gulpa
15.12.2004., 23:56
Ja sam se prestao slagati sa ocem od kad mi je bilo oko 5 godina i sve do sada nas odnos se poboljsava sto je udaljenost veca :D

Ali... imam dobro pamcenje, i sjecam se svih dana i noci prije toga... vremena kad je on uvijek bio uz mene i nije osjecao da zbog ponosa mora pokazivati da je jaci od mene (ne mislim fizicki).

Mozda su te uspomene ona tanka linija... onaj razlog zbog kojeg ga ne mrzim niti se na njega ljutim. To je razlog zasto znam da me on voli... bez obzira na sve - shvacam ga.

Crow Jane
16.12.2004., 07:25
Mene mama tukla z kuhačom, čupala za pletenicu, z glavom nabijala u zid, i morala sam klečat v čošku na kuruzi po 5-6 sati.

Divno djetinjstvo :cerek: :D

Gulpa
16.12.2004., 07:45
Crow Jane kaže:
Mene mama tukla z kuhačom, čupala za pletenicu, z glavom nabijala u zid, i morala sam klečat v čošku na kuruzi po 5-6 sati.

Divno djetinjstvo :cerek: :D

Da sam hrabriji covjek rekao bih da se posljedice vide...


...ali ja to nisam :trk:

GnothiSeauton
16.12.2004., 08:08
aktovka kaže:
Previdio si jednu stvar- ja se nisam družila s vama do prije 4-5 godina. Imala sam svoju bandu iz ulice s kojom sam haračila po staroj školi, igrala rata, cak smo se i tukli s drugom bandom (Relja, Bukva i tri njemaca...).
Kasnije sam se ja počela družiti s tom ekipom o kojoj pišeš.
A tebe sam otkrila prije dvije-tri godine....:)

A kaj da ti velim, nikad nije kasno. Strpljen spašen :D

aktovka
16.12.2004., 08:15
GnothiSeauton kaže:
A kaj da ti velim, nikad nije kasno. Strpljen spašen :D

:kiss:


Ali raspala se ta vaša famozna ekipa. Neki su se pretvorili u ne baš ok ljude. Znaš na koga mislim. :o

Anastasia
16.12.2004., 08:24
U svojem sam životu imala tu sreću da sam se rodila kao kćer svojih roditelja i kao sestra upravo te svoje otkačene i lude sestre, tako da i svoje djetinjstvo pamtim, što se toga tiče, vrlo pozitivno. Kući sam se osjećala uvijek jako zaštićeno od vanjskog svijeta, kojeg sam doživljavala kao vrlo okrutnog (bila sam debelo dijete i vječno zbog toga i na tu temu predmet sprdnje, osjećala sam se prilično usamljeno u svijetu van obiteljske kuće).
Najjači odnos kojeg sam imala je svakako bio s tatom. Svugdje smo išli zajedno - šetati lungo mare, na utakmice, u posjet obiteljskim prijateljima s čijim sam se sinom igrala (neprežaljeni prijatelj, umro u svojoj 19. godini :( ), na izviđače... on je samnom provodio mnogo vremena, a kada je započela škola, često je sjedao samnom i učio - ali tako da mi bude zabavno a ne tlaka. Kada sam bila jako mala, imala sam maniju šaranja po tapetima i zidovima. I tata mi je rekao - imaš mjesec dana, šaraj koliko hoćeš, a nakon toga ću postaviti nove tapete pa više nećeš moći šarati.
Ajme, koje li sreće!!! Nitko sretniji od mene. Mjesec dana sam visila na tom zidu a zatim sam se zasitila... i sve je opet bilo ok.
Sestra mi je pak veseljak koja je od mene starija 10 godina. Imala je neki, za mene onako malu, egzotičan život - kada sam imala 5 godina, ona je imala 15 - tako da je izlazila, pričala o dečkima, imala mnoge prijateljice - a meni je sve to bilo jako zanimljivo. Tako da sam jedva čekala nedjelju ujutro da se ona probudi (uvijek negdje oko 11:00h), da nam ispriča svoje dogodovštine s izlaska dana prije. Sjećam se koliko smo se s njom uvijek smijali - jer ona je jako duhovita - koliko smo samo puta predvečer zanemarivali TV i smijali se njenim glupostima.
A kada ne bi imali struje (nažalost rijetko kada), glavna fora nam je bila igrati Čovječe ne ljuti se... i to svi četvero... mama, tata, sestra i ja.

Moja obitelj je vrlo složna i unatoč financijskoj neimaštini koja nas je zatresla kada sam imala 16 godina, održali smo se i ja znam da na njih mogu uvijek računati, kao i oni na mene.

:)

Gulpa
16.12.2004., 08:27
Divna prica :top:

Drago mi je zbog tvoje srece :)

GnothiSeauton
16.12.2004., 08:27
A gledaj :tuzni: ...

Jedan po jedan idu prijatelji stari
I vrijeme se polagano kvari
Izgleda da život prolazi

Galebovi lete iznad najviših stjena
Dok valovi brišu iz pjeska imena
A crveno sunce zalazi

Ekipa kuži film i vino mi toči
A ona je sama svih ovih noći
Ma daj još deset cigli,
Pa nek sve ide u dim

Kako bi rekao Heraklit: Samo mjena stalna jest.

Život mijenja ljude i ljudi mijenjaju život. Dok smo se igrali sa autićima, na čepe po selu i to, svi smo bili slični. Najveća briga izabrat kuglicu sladoleda a najveća radost sagradit ogroman dvorac od onog smrdljivog mulja sa Čigrađe onak 'na kapanje'.

Onda su došle dileme ono, koja muzika je bolja, Nirvana ili Metallica, Parni Valjak ili Vještice, svak je morao furat 'furku' itd. ali koliko god svi po gradu pljuvali 'smrdljive metalce/granđere/šminkere/dopisati po potrebi' na moru smo još uvijek bili ekipa.

Onda su došli faksevi, neki ostajali cijelo ljeto učit, neki fušarili u to jedino slobodno vrijeme kroz godinu, ovi kaj nisu otišli na faks tad su već radili i imali po jedva tjedan - dva godišnjeg.

Sad... sad smo ono... svoji ljudi. Prijateljstva iz grada postala ona prava, jaka i čvrsta, buduća kumstva, okružili se u životu ekipom koji će polako 'hokejaški' hoblat za onim crnim kolima sa kotačima od bicikla po Mirogoju kad se jednom budemo vratili u 'Dugo toplo ljeto'. Nema više 'gradske' i 'ljetne' ekipe. Sad su asocijacije na ljeto: vrući asfalt i rokovi za dovršit posao pa pobjeć 'doli', gužve na cesti, prodavanje muda pod bubrege po 'finim restorančićima', različiti interesi...

Anastasia
16.12.2004., 08:50
Vikendi su nam posebno lijepi, jer bi subotom na ručak dolazio moj sada pokojni stric, inače moj veliki uzor, i nosio brdo slatkiša sa sobom. Sestra i ja smo jedva čekale da dođe...
On je bio invalid. Oduzeta mu je bila lijeva noga i desna ruka. Unatoč tome, sam je, bez ičije pomoći, gotovo gladan, jer sve što je imao bila je siromašna stipendija, završio elektrotehniku u Zgb i pronašao posao u Rijeci. U kući je imao niz nevjerojatnih izuma da bi sebi olakšao život - primjerice mali aparat kojeg je sam izmislio da bi lakše skrojio lijevu cipelu (jer mu je, zbog invaliditeta lijeva noga bila manja od desne), i niz malih utega za peglanje košulja. Da, dobro ste pročitali. On je izračunao koju težinu utega može objesiti na određenu košulju da se ona ispegla ali ne i istegne - i to bi vješao na svoju odjeću.
Zatim je postavio budilicu tik - tak na svoja vrata, da neki eventualni zlonamjernik pomisli da je to neka vrsta alarma :D
Bio je jedan od najboljih igrača šaha, a u boćanju evropski prvak.
Strasti su mu bile slikanje i fotografija. I dan danas, ljubomorno čuvam njegove slike.
Umro je od infarkta, prerano i iznenadno. Za mene je on uzor, jer je znao biti uvijek optimista, borac - čovjek koji se uvijek znao nasmijati i koji je bio nevjerojatno velikodušan - iako to život prema njemu nije bio.
Pokoj mu duši i veliko hvala - jer svoju snagu crpim iz sjećanja na njega. :kiss:

olrihsu
16.12.2004., 09:02
ja sam isto ima sretno djetinjstvo..............
sretan sam što sam ga preživija................

tisina
16.12.2004., 21:10
Anastasia divno djetinstvo zaista iskreno receno:)

Anastasia
17.12.2004., 08:39
tisina kaže:
Anastasia divno djetinstvo zaista iskreno receno:)

Hvala :o
Znaš, dok sam bila mala, mislila sam da je normalno da svi imaju takvu obitelj. A poslije sam shvatila da sam imala veliku sreću. :)

*diana*
17.12.2004., 09:33
e... ja imam puno tata i dvije mame...

puno baba, jos vise dida... a kolko tek familje...

i nekako do sesnaeste sam mislila da je to skroz normalno... onda je dosao period zgusnutih osjecaja, padanja i trazenja... i kulminiralo je nedavno... naravno, na pozitivno...

sad sam sretna jer imam opaljenog tatu, mamu suludu planinarku, jednu sestru, jednu polusestru koju sam ovo ljeto upoznala i polubrata kojeg cu u veljaci upoznati...

i sve nekako zbrckano, a opet kristalno jasno...
ko sam ja da sudim svojim roditeljima?.. vjerujem da su u trenutku dali naj kaj su znali... mada bas i nije bilo nekaj, sada mi se (iz mog ugla) cini mnogo...

danas sam ponosna "vlasnica samohodajuce pokretnine od sedam godina" i, gledano unazad, svijet mi izgleda drugacije... sjetim se samo smijeha... ma sjetim se i dernjave i prijetnji i policije i svega... ali to mi danas ne izgleda tragicno...

Prikolica je nasmijana... ima negdje biloskog oca koji povremeno dolazi, ona o njemu lijepo prica i puno ga voli, a kad otac stigne u ove krajeve, fakat je savrsen otac... ima Ona i zamjenskog tatu... i "Tetu od tate"... i isto tako puno baka i deda...

a dobit ce i brata ili sestru... :)

u skolu odlazi nasmijana i vraca se neopterecena nicim osim zadacom i fuckin' vjeronaukom... i nadam se i trudim se da ce takva ostati jos neko vrijeme...

djetinjstvo je zajebana stvar... kad ju netko shvati ozbiljno...

Sunce na pomolu
17.12.2004., 12:02
Alyssa kaže:
Imala sma predivno djetinjstvo i imam hrpu lijepih uspomena. Imala sma srecu u zivotu da imam jako dobre starce koji iako su jedan i drugi radili su mi uvijek posvecivali puuuno paznje. Dok su oni radili ja bih bil na cuvanju kod none i nonota s kojima su zivjeli nonini roditelji i mamin brat koji je tada jos bio mlad i obozavali su me, igrali se samnom, vizikali me kad god je negdje trebalo, kupovali mi igracke itd. Imala sam srece sta sam imala i super prijatelje s kojima sam provodila sate i sate. Bas dobro dustvo, bez musica i ne problematicno. Svi su mi pruzali bezuvjetnu ljubav i uvijek cu im biti zahvalna na tome i volim ih upravo zbog toga sta su jednostavni, umiljati , dobri i prepuni ljubavi :)
Hvala :)

Mislim da si ti veoma dobra osoba, valjda zbog toga što iz tebe zrači tolika ljubav ;)

6 of 9
19.12.2004., 19:19
imadoh lijepo djetinjstvo, i jednu dobru karakteristiku koju sam s vremenom negdje zametnula...

entuzijazam... KAKO ga vratiti?

tisina
19.12.2004., 20:01
Tamo gdje si svoj zamentula pokusaj varatiti.

Vrati film u prosle dane.:)

Alyssa
19.12.2004., 21:17
Sunce na pomolu kaže:
Mislim da si ti veoma dobra osoba, valjda zbog toga što iz tebe zrači tolika ljubav ;)

Hvala :)
Ali djetinjstvo mi je stavrno bilo predivno, najlijepse doba u mom zivotu :)
:kiss:

Sunce na pomolu
19.12.2004., 21:21
Alyssa kaže:
Hvala :)
Ali djetinjstvo mi je stavrno bilo predivno, najlijepse doba u mom zivotu :)
:kiss:

Ajmo postat opet djeca :)

Gulpa
19.12.2004., 21:26
Sunce na pomolu kaže:
Ajmo postat opet djeca :)

U isto vrijeme bih rado to ucinio i povratio bezbriznost, smjelost i naivnost, ali opet bilo je tu svega drugog koje ne zelim nazad...

tisina
19.12.2004., 21:35
Postala bih djete ali drugih roditelja kad bih mogla birati.

toorkish
19.12.2004., 21:39
"Sve je lako kad si mlad..." :D

Gaudrath
19.12.2004., 21:55
6 of 9 kaže:
imadoh lijepo djetinjstvo, i jednu dobru karakteristiku koju sam s vremenom negdje zametnula...

entuzijazam... KAKO ga vratiti?

The best way to fly, besides getting high, is to not care whether you'll soar or fry... ;)

Entuzijazam... je skriven u trenutku. Ma to ja stalno pilim. Sad se živi. Dobro je imati planove za budućnost, i u njima se može naći entuzijazma, ali NAJVEĆI entuzijazam izvire iz ljubavi prema životu i ovom fantastičnom svemiru koji nas okružuje. Zato, svaki dan može biti fontana entuzijazma! U komešanju civilizacije koja ubrzava poput centrifuge na steroidima, pravo je umijeće znati ponekad primjetiti božanski prst kako nas gura u oko. U ledu na granama u jedno zimsko jutro, kad drveće izgleda kao da je napravljeno od stakla... u štiglecima koji poskakuju po golim krošnjama dok jedeš kruh i sir za doručak, pa im baciš mrvice... u možda kratkom, ali savršenom trenutku tišine dok šetaš s osobom s kojom se razumiješ. Muzika.
Toliko razloga za entuzijazam u životu. Samo ih treba primijetiti. :)

6 of 9
19.12.2004., 23:29
Gaudrath kaže:
U ledu na granama u jedno zimsko jutro, kad drveće izgleda kao da je napravljeno od stakla... u štiglecima koji poskakuju po golim krošnjama dok jedeš kruh i sir za doručak, pa im baciš mrvice... u možda kratkom, ali savršenom trenutku tišine dok šetaš s osobom s kojom se razumiješ. Muzika.

jučer mi se smrzla lavanda na balkonu...
proklete sjenice su mi pojele orahe...
volim skupe restorane...
nema mjesta za dvoje jedno pored drugoga na pločniku odjednom...
:D
ostaje mi jedino mladen burnać da me utješi...

Sunce na pomolu
19.12.2004., 23:32
tisina kaže:
Postala bih djete ali drugih roditelja kad bih mogla birati.

Što su tebi roditelji skrivili? Tebe?

6 of 9
19.12.2004., 23:35
tisina kaže:
Tamo gdje si svoj zamentula pokusaj varatiti.

Vrati film u prosle dane.:)

nažalost, bojim se da to ne ide tako...
ok, trudim se ja, ali nekad ne ide...
uhvati te tuga...
možda je taj entuzijazam bio nedostatak iskustva ili naivnost...
no, ne mogu poreći, ima i lijepih stvari u mom životu....

Gaudrath
19.12.2004., 23:49
6 of 9 kaže:
jučer mi se smrzla lavanda na balkonu...
proklete sjenice su mi pojele orahe...
volim skupe restorane...
nema mjesta za dvoje jedno pored drugoga na pločniku odjednom...
:D
ostaje mi jedino mladen burnać da me utješi...

Ih, al smo negativni. :nono: Ok, jadna lavanda, al čuj, iz grešaka se uči. Onda, barem su sjenice site... i iz grešaka se uči.
A za skupe restorane... iz grešaka se uči. :D
A mjesta na pločniku ima, samo treba zgurat bakice na cestu. :p

Have A Piece Of Chocolate. (danas sam darežljiv)

Poanta je u tome da ako ne želiš primjetiti dobre stvari, naprimjer da si zdrava, ili da imaš obadvije noge pa se i možeš šetati okolo, onda počinješ uzimati mnogo toga zdravo za gotovo. Onda se čini "joj, gdje nestade moj mladenački entuzijazam"... nigdje nije nestao, u tebi je ko i uvijek. Samo ga trebaš oslobodit - risk to be alive. Rekao sam ti, kako je najbolje letjeti. Let the Force *FLOW* through you! ;)

6 of 9
20.12.2004., 00:00
Gaudrath kaže:
Ih, al smo negativni. :nono: "joj, gdje nestade moj mladenački entuzijazam"...

rekoh ti, vidjet ćeš za dvije godine..... :D :D :D :D :D

Gaudrath
20.12.2004., 00:08
6 of 9 kaže:
rekoh ti, vidjet ćeš za dvije godine..... :D :D :D :D :D

Ja? Ma kakvi. :D Kužim ja tebe, osjećao sam se tak prije koju godinicu, ali onda sam skužio da nisam ništa izgubio, već da mi se promijenila percepcija stvari... i skužio sam da nam nitko to ne može dat nazad, osim nas samih.

Čuj, misliš da meni nije bilo teško? Da sam uvijek znao kuda i kako? Mislim, ni sad neznam kuda i kako. Neznam gdje da nađem svoju nišu u ovom svijetu... nekako mi ništa ne odgovara. Mislim da ću na kraju napravit svoju. Al me taj zadatak neće baš zdeprimirat. Mislim, gle me. 25 godina star a tek sam počeo faks koji sam trebao počet sa 18. Kad ga završim, kad počnem tražit stalan posao, imat ću 29. Yippiyayee. Pa kaj. Ići ću glavom kroz zid ako treba, al stat neću.

Tebi treba viteški trening. :D

Stvar percepcije... ona se mijenja kako idemo kroz život. I tvoja će se promijeniti, i moja, opet i opet. Tako da... vidjet ćeš ti za dvije godine. :D

wyrm
20.12.2004., 01:49
Moje djetinjstvo je manje vise bilo u kurcu. Starci i sestra su naravno uvijek bili ok, stari malo manje ali to je valjda nekako normalno za odnos otac-sin. Prvo je poceo rat pa sam se morao seliti, ostaviti sve iza sebe i krenuti nanovo. Ne moram ni spominjati situaciju u obitelji; stari u ratu, stara doma sa dvoje balavih klinaca od kojih sam ja taman krenuo u skolu. Onda jos par seljakanja po Rijeci, dok obitelj nije stala na svoje noge kako spada pa je krenulo na bolje. Ne zelim sad spominjati neke neugodne situacije iz toga perioda uopce, ali sa sigurnoscu reci da mi djetinjstvo nije bas bilo najsretnije. Tamo od 14 - 15 sve krece nabolje, tj. tamo od upisa u gimnaziju ali, to vise nije djetinjstvo, zar ne?
:flop:

tisina
20.12.2004., 12:09
Sunce na pomolu kaže:
Što su tebi roditelji skrivili? Tebe?


Mene nisu vec sebe na neki nacin jer gube mene vise tata nego majka.


Jer sam ja njega vec izgubila i ako zivi za sva vremena.

Ne zelim ga povratiti.

masterblaster
22.12.2004., 22:05
biti malen i sam...osjecaj koji ostane dio tebe i kad si vec odrastao covjek
kada jedna minuta traje kao citav dan...

tisina
22.12.2004., 23:24
Jedna minuta puta jos toliko tarje cjeli zivot sa kojims etesko boris jer ne mozes protivdosta stvari.Ali ratnik nika dne odustaje.

Gulpa
22.12.2004., 23:26
Ratnik je uvjezban da reagira... on nema vremena ni luksuza za razmisljanje ;)

walter
22.12.2004., 23:26
tisina kaže:
Jedna minuta puta jos toliko tarje cjeli zivot sa kojims etesko boris jer ne mozes protivdosta stvari.Ali ratnik nika dne odustaje.
Da, dok je god vina u flaši, postoji cilj. :D :D

tisina
22.12.2004., 23:34
Gulpa kaže:
Ratnik je uvjezban da reagira... on nema vremena ni luksuza za razmisljanje ;)



Luksuz je najmanje bitan pitanje je ima li ga uopste?
Razmislajne je to koje te navodi za dalju borbu,razmislajne ali pozitivno.





Od duzeg stajnja otvorene boce vino lapi,i gubi svoj cilj,dok ga pijes i dok ga ima u flasi,postoji cilj ka ddodes do cilja onda shvatis sta je vino us tvari.

Zvisi kako ga pijes da li ti prija ili ne da bi stigao do cilja.

Gulpa
22.12.2004., 23:45
tisina kaže:
Luksuz je najmanje bitan pitanje je ima li ga uopste?
Razmislajne je to koje te navodi za dalju borbu,razmislajne ali pozitivno.



Mislim da govorimo o razlicitoj vrsti borbe ;) Ovdje kazu: "Fortune favours the brave"... Ako se ne odvazis na borbu, onda nikad ni neces pobijediti.

cuca
23.12.2004., 08:02
Evo lijepo sam procitala svaki prinos i sad mislim napisat cu i ja...
Ja se nesjecam rado mojeg djetinjstva jer je bilo uzasno...
Odrasla sam kod bake, otac je placao alimentaciju a mama je uzivala u zivotu.
Najranije sjecanje kojeg imam je tucnjava izmedju moje mame i bake a bilo mi je onda 18 ! mjeseci. Jos dan danas svaku malenkost znam iz tih slika koje su mi se u mozgu zapekle...
Do 16-ste godine sam dobila vise batina nego kruha (stari kruh u divki 2x na dan), nezasluzeno!
Nit sam imala drugu djecu za igranje niti familije, osim moje tete i njezinog muza i sina. Teta me je kojiput uzela na vikend i onda je to bio pravi raj prema paklu kod bake. To mi je bilo kao moja "familija na vrijeme" i onda sam sanajla o mojem zivotu, slicnom moje tete i bili su mi uzorak.
Umjesto igre morala sam u kuci sve napraviti(od 7! sedme godine), vatru u sparetu i nosit drva i ugljen iz podruma(a stanovali smo u 5 katu!), cistiti, prati ves na rifljaci, i sve ostalo. Govoriti ili nesto pitati nisam smjela jer je to smetalo.....Kad sam isla u skolu morala sam kao prvo urediti domacinsvo i tek onda, ako sam imala vremena, domacu zadacu pisati. Koji put mi je pocijepala sve sckolske stvari ako nisam uredila posel koji mi je zadala.
Nemogu se sjetiti da me je bilo kad bilo tko uzeo u zagrljaj, pomazio po glavi, pusu dao....volio...osm kad sam bila kod tete..onda se ona kojiput nad menom plakala kad me je kupala i vidjela moje plave flekove po tom mrsavom tjelu koje je postojalo samo od kostiju prevucenih kozom...tetec mi je dao poljubac na celo i podragao me po glavi...Najtoplije i najmekse na sta se mogu sjetit i cijela utjeha bil mi je jastuk u kojeg sam se svake veceri plakala...koji put sa krvavim nosem... cijelo djetinjstvo jedna jedina ceznja za majkom i ocem...

Onda kad sam sama dobila djecu i imala familiju dala sam sve...sve ono sto meni bilo nije ...svu moju ljubav, njeznost,paznju, snagu i 50-75 % mojeg zivota.....

Danas, 23.12.2005, jedan dan prije Badnjaka sjedim ovdje sama...djeca su odkazala rucak za 25. i sutra isto imaju posla...
Svaki Bozic jedna strava...
...iduci i mene nece biti...ja cu umjesto u frizider moj novac uloziti u letni tiket za spaniju.....
Djetinjstvo sam zivjela za baku.....30 godina za moju djecu...SAD SAM JA NA REDU !

ZELIM SVIMA VAMA SRETAN BOZIC I USPJESNU NOVU GODINU:
sjetite se i sjecajte se i uzivajte u zivotu jer imate samo jednom tu priliku....
:w

Gulpa
23.12.2004., 08:16
:s :s :s

tilla
23.12.2004., 09:27
blago većini, ja sam imala grozno djetinjstvo.
toliko loše da se jedva sa starcima i čujem i samo kad čestitam NG i rođendane.

pa ja sam za svaju sitnicu dobijala batine, ali ne kuhačom već vojničkim kaišem.

u 14.g. stari mi je našao posao" da ne budem beskorisna" pa sam od tad do 18.g. svako ljeto radila ko sobarica ili nešto slično.

1x u životu stari mi je čestio 25. rođendan, kad je nazvao mislila sam da ću se onesvijestiti. uopće mi nije bilo drago, poslije se nisam mogla smirit dobra 2 dana.
nikad, ali nikad nisam doživjela od staraca pohvalu, samo kritike; ovakva si, onakva. u njihovim očima svi su apslolutno bili bolji od mene, svaki dječju glupost su mi nabijali na nos, najbolje od svega što su znali pamtiti ko slonovi.

to je onako ugrubo čega se sjećam, dobrih stvari se ne mogu sjetit jer ih nažalost nije i bilo.

Gaudrath
23.12.2004., 09:34
Kad čitam ovakve priče, samo sam još svjesniji koliko sam sretan što su me zapali tak dobri roditelji kakve imam... em su se brinuli za mene, em smo ja i brat uvijek dobijali pažnje kolko god nam je trebalo... stari je samnom radio matematiku kad sam išao u osnovnu a ja sam svaki put zaspao... :)
I uvijek su tu bili za mene, čak i kad sam se tražio kroz dva faksa, nikad mi nisu uskratili potporu.
Yes, lucky indeed.
Idem ih sad zagrlit.

A tebi Cuca, samo duboki naklon, jer si drugima pružila ono što sama nisi imala, i to je vrlo plemenito. :)

Mrtva mrkva
23.12.2004., 19:39
walter kaže:
Da, dok je god vina u flaši, postoji cilj. :D :D Jebes sve to ako nemas jos jednu bocu u rezervi... :zubo:

crazy child
21.01.2005., 14:31
cuca, rasplakala si me.
tako mi je žao zbog svih onih koji su to doživjeli.
tilla, šaljem ti pusu

volim vas sve!

crazy child
21.01.2005., 15:00
Moje djetinjstvo je bilo šareno.
lijepo i tužno, vedro i u strahu.

kad sam ja bila mala dosta je bilo drukčije nego danas.

ništa nisi mogao, nije bilo dječjih prava, nije bilo telefona da pitaš za savjet, i oni odrasli koji su ti mogli pomoći nisu znali da to trebaju, jer sve je to bilo normalno, takva je jednostavno bila svijest ljudi.

pamtim i duge igre, puno sam bila vani, istraživala bi prostranstva kvarta s drugom djecom, ono što smo izmaštali to nam je i bilo, igrali smo crne kraljice, graničara, kume kume, došla majka s kolodvora, gumi gumi..
i sve druge igre gdje se puno smiješ i uživaš u zajedništvu i nesputanoj radosti.

što se tiče doma i obitelji, bilo mi je lijepo kad bi nestalo struje, onda bi svi skupa igrali čovječe, ili kad bi nam tata po noći pričao neke strašne priče iz svog kraja, ili kad ga nije bilo doma.

i, kad sam bila dijete voljela sam otići negdje u prirodu i biti sama, pa bi na miru razmišljala i dušu odmarala, a posebno sam voljela ljuljat se na ljuljački i pjevati.:D

Gaudrath
21.01.2005., 16:14
crazy child kaže:
...kad sam bila dijete voljela sam otići negdje u prirodu i biti sama, pa bi na miru razmišljala i dušu odmarala, a posebno sam voljela ljuljat se na ljuljački i pjevati.:D

:)

Taroth
21.01.2005., 17:52
Ja sam odrastao (kao i puno njih ovdje) u naizgled normalnoj obitelji. Jes da se vika mogla cuti svaki dan na ulicu, ali to kao nikome nije smetalo.
Moji starci za mene nikada nisu bili starci i ljubomoru sam prvi put osjetio kad sam vidio jednu zenu koja je ponosna na svoju kcer probisvjeta.

U principu sam jedino mogao nauciti sudjelovati u vjecnim raspravama i prepiranjima a bio sam svjestan koliko je to lose.

Yeah, uspio sam se maknuti, poceti samostalan zivot, brinuti se o sebi i poslovno uspjeti. Tek tada sam vidio koliko sam imao priliku ojacati u tim uvjetima.
Jedini problem sto nakon sto sam sve ostavio iza sebe su dosli kosmari, nocne more i nesanica nakon toga... u principu starce ne pustam blizu sebe jer onda svaki put imam nocne more, budim se... (naravski cuje me se kako buncam)... nekad imam osjecaj da cu laganini sagoriti zajedno sa time sto se nekada probudi u meni... a imao sam jednom i kako su mi slike letile pred ocima dok sam bio budan... brrrrrrrrrr

mirka
21.01.2005., 17:57
Taroth kaže:
Ja sam odrastao (kao i puno njih ovdje) u naizgled normalnoj obitelji. Jes da se vika mogla cuti svaki dan na ulicu, ali to kao nikome nije smetalo.
Moji starci za mene nikada nisu bili starci i ljubomoru sam prvi put osjetio kad sam vidio jednu zenu koja je ponosna na svoju kcer probisvjeta.

U principu sam jedino mogao nauciti sudjelovati u vjecnim raspravama i prepiranjima a bio sam svjestan koliko je to lose.

Yeah, uspio sam se maknuti, poceti samostalan zivot, brinuti se o sebi i poslovno uspjeti. Tek tada sam vidio koliko sam imao priliku ojacati u tim uvjetima.
Jedini problem sto nakon sto sam sve ostavio iza sebe su dosli kosmari, nocne more i nesanica nakon toga... u principu starce ne pustam blizu sebe jer onda svaki put imam nocne more, budim se... (naravski cuje me se kako buncam)... nekad imam osjecaj da cu laganini sagoriti zajedno sa time sto se nekada probudi u meni... a imao sam jednom i kako su mi slike letile pred ocima dok sam bio budan... brrrrrrrrrr

daj si nadji zenu :top:

Taroth
21.01.2005., 18:13
:eek: a?
a daj... evo danas dolazi jedna, sutra druga...

mirka
21.01.2005., 18:26
i kraj tolkih zena imas nocne more?.... ne znam... necu nista reci

Taroth
21.01.2005., 18:27
i nemoj

mirka
21.01.2005., 18:33
a kad su ti pocele te nocne more? nadam se da nece i mene zadesit

Taroth
21.01.2005., 19:56
oko god dana nakon pocetka soliranja..

ne kuzim zasto bi tebe to zadesilo...

u principu je svako takvo iskustvo dobro za duhovni razvoj... pomaze nam da bolje vidimo

bigmamma
22.01.2005., 02:38
Greška roditelja onda gubiš sve

Ovo nije istina i jako je sebično ....ako nisi roditelj onda nemaš pojima o čemu pričaš.

Moj otac je uvijek negdje bio,radio ko konj ali mama uvijek priča da je svaki slobodan trenutak provodio igrajući se samnom..dok sam bila beba.
A u pubertetu sam ga mrzila donekle, a i mamu..Ne zato što su bili loši roditelji već zato što su bili daleki i hladni.

Ali to nije njihova greška...i tek sada mi je jasno da su i oni samo ljudi ,ljudi kojima sam ja došavši neplanirano ugušila snove..u dubini oni su isto još djeca ali su to dječje morali zatomiti kada su dobili svoje dijete i naglo se pretvoriti u nešto i njima strano.
Kolike je žrtve moj otac podnio da bi brat i ja imali pristojan krov nad glavom..baveći se svojim poslom zaradio je skoro sve polomljne kosti i invalidsku mirovinu..koliku je žrtvu moja mama podnjela kada se iz centra grada preselila na selo jer je otac htio da imamo svoj komadić dvorišta,da odrastamo na svježem zraku..koje su oni snove morali odbaciti,koje ciljeve promijeniti i što su sve zaboravili na putu..na tom ratištu osrednjih života,zaboravljenih čežnji..i izgubljenih nada.

Danas obožavam svoje roditelje...i kad pogledam u nazad ,sramim se nekih svojih postupaka..i trudim se biti uz njih najviše što mogu.
I kad ih pogledam sada ..pred krajem njihovih života..dođe mi da vrištim jer mi je žao što nisu imali sigurniji i bogatiji život.Žao mi je što je moj otac sa 50 proveo godinu dana u ratu a nitko mu to nije priznao a on nije papak koji će se nekome uvlačiti za veću penziju.Žao mi je što majka sa svojom slobodnom djelatnošću nema posla i mora se u svojim godinama mučiti za svaki dinar i onda joj još ne plate,što se mora ponižavati i moliti za svoj honorar...i žao mi je što otac smišlja dodatne poslove kako bi nešto radio da mu ne bude dosadno a da si usput i nešto zaradi.

I zato ako imate roditelje,pa i one koji baš i nisu nešto..a sigurna sam da su se trudili kako su najbolje znali samo ih vi niste razumjeli..budite zahvalni na tome i potrudite se oko njih ako već nije kasno.
A djetinjstvo je večini bilo lijepo..samo se više ne sjećamo lijepih stvari.
Ružne ipak lakše ostaju zapamćene...Šteta.

StetoCina
22.01.2005., 05:11
tisina kaže:
Pamtite li svoje djetinstvo?
Ponekad se sjetim kako me vezu neke male stvari na moje djetinstvo kad ga s e mogu sjetiti.Ali kad razmislim malo vis eima tu ruznih stvari koje pamtim po losemu.


U djetinstvu dosta toga nisam osjecala niti se sjecala te ljubavi koju je otac gajio prema meni.Mozda je i bolje.Proslo vrijeme koje ti nekad hvali jer danas kad pogledam sebe kao osobu koja je i dalje sa njim u kontaktu nema te ljubavi o kojoj je majka pricala kad sam bila mala.Hvali mi puno bar neki smjesak iskrenosti,topline i ljubavi.Ne sjecams e toplog poljupca kad sam bila mala prije spavnja kad bi em poljubio o kom majka prica.

Kad mi je trebalo kasnije toplina i ljubav nije je bilo vec obrnuto.


Djetinstvo koje je potonulo u zaborav.

Iz njega se radaju dalja osjecanja koja blaga vrijede.

Greska roditelja onda gubis sve.


Postoji li to sretno djetinstvo kad te roditelj voli i kad si malo djete i kad postanes odrasla osoba?

Osjecaj topline onaj miris kuce i svega osjecaj da pripadas nekome?

pa gle ja se sjecam i dobrih i losih stvari :) a toplinu i hmm recimo taj feeling koji mislim da opisujes ja dobim recimo kad sjednem sa svojima u dnevni boravak u kojem gori ono žućkasto svijetlo :D

masterblaster
22.01.2005., 16:49
bigmamma kaže:
.....
I zato ako imate roditelje,pa i one koji baš i nisu nešto..a sigurna sam da su se trudili kako su najbolje znali samo ih vi niste razumjeli..budite zahvalni na tome i potrudite se oko njih ako već nije kasno.
A djetinjstvo je večini bilo lijepo..samo se više ne sjećamo lijepih stvari.
Ružne ipak lakše ostaju zapamćene...Šteta.

bigmamma, post je velik pa sam ga skratila.ali divan je,topao i iskren.slazem se u potpunosti s tobom.

cuca
25.01.2005., 17:01
crazy child kaže:
cuca, rasplakala si me.
tako mi je žao zbog svih onih koji su to doživjeli.
tilla, šaljem ti pusu

volim vas sve!


crazy, zao mi je da si se rasplakala..
al da jos znas pojedinisti...nemojte se
zbog mene plakati...
ja sam se dosta naplakala u mom zivotu..
hvala na suosjecanju
pozdrav i pusu svima
:w :kiss:

LaPerla
26.01.2005., 18:20
cuca kaže:
...ja cu umjesto u frizider moj novac uloziti u letni tiket za spaniju.....
Djetinjstvo sam zivjela za baku.....30 godina za moju djecu...SAD SAM JA NA REDU !

Citajuci cijeli post osjecala sam tugu ali je zato ovaj dio vishnja na shlag!