jedna je istina

[beeli]

ili mislite da ima vise istina?

bicu precizan. postoji vise vidjenja neke stvari. ali sva ta vidjenja bazirana su na jednom. ne na dva. ne na sto. sta mislite?

[Mljacko]

Istina je logičko slaganje misli sa samim sobom, untarnje svojstvo samog suda

[panon youth]

nije ni jedna:D

[Dr@xus]

"Nije samo jedna istina
I prljav kaput ima lica dva...

Leteći Odred- Rastanak je najgori

[vicko]

Istina je slaganje misli i stvari na koju se misli u tom sudu.


Istina je logičko slaganje misli sa samim sobom, untarnje svojstvo samog suda


Kako se moze slagati sa samim sobom kad se odnosi na nesto sto nije u tom sudu? Npr. u sudu "Kisa pada" referencira se na nesto izvan tog suda i govori se nesto o toj referenci. Kako bi tu, recimo, bila postignuta istina i u cemu je slaganje ako je ona unutarnje ustrojstvo suda?

[adriatic]

"Istina je ono što te izgrađuje." ;)

[fried]

"Što je istina" - davno je Poncije Pilat postavio to pitanje.

Smatram da istina nije logično sklapanje vlastitih misli, jer je takvo što zapravo ostvarenje vlastitog bitka, ali može rezultirati sasvim krivim uvjerenjima. Brojni su primjeri koji govore tome u prilog.

Po mom mišljenju, istina je rezultat sposobnosti da se odvagnu različite, pa čak i međusobno suprotstavljene strane, istovremeno zadržavajući nepristranost i otvorenost misli za upliv novih informacija u svrhu daljnje razrade. Ako je takvo što moguće, s obzirom na poslovičnu pristranost ljudskoga uma.

[Kosac]

Molim pročitati moj potpis, za početak. Hvala.

[ela]

Ima više istina i sve su različite :D

[Kosac]

Ima više istina i sve su različite

Ovo je točno. Ali, je bitno da su sve istine izvedenice iz jedne osnovne.:cool:

[soks]

Ovo je točno. Ali, je bitno da su sve istine izvedenice iz jedne osnovne.

sve su istine izvedene iz jedne osnovne laži :D

[TzU]

Tvrdnja da je istina samo jedna vrlo je opasna i cesto je dovodila do tragedija i smrti, sto se nazalost moze vidjeti i danas.

Tvrdnja, da je istina beskonacno, nije toliko maligna ali nije niti produktivna, odnosno korisna.

Mislim, da stvar mozemo pogledati drugacije:

Pogledajmo istinu kao sredstvo, a ne cilj. Znaci istina nije nesto cemu treba teziti i na svaki nacin otkriti, vec bismo se morali u svakodnevnom misljenju i djelovanju ravnati istinito, dakle vjerni samima sebi i onome sto drzimo istinitim. :)

[soks]

TzU kaže:
vec bismo se morali u svakodnevnom misljenju i djelovanju ravnati istinito, dakle vjerni samima sebi i onome sto drzimo istinitim. :)
vidiš ja mislim da je važno preispitivanje, tj. iako nešto smatraš istinitim ipak ne treba tvrdoglavo ustrajati u istom, nego biti spreman na preispitivanje vlastitog uvjerenja.

[Pandora10]

Jedna je istina... a sve što postoji njezin je izraz...tako recimo...
ako postoji ruža...istina je ona koja se kroz nju izražava....
pri čemu je važno voljeti ružu kao istinu koja nam se obraća kao ruža ,a ne tek ...kao običnu ružu...:):) :) :) :)

[TzU]

soks

preispitivanje je tu implicitno sadrzano. polazim od toga da vrijeme tece, sto nuzno znaci mijenu.

pandora

ajde lijepo izadji vani i zaljubi se, sta nam tu bacas latice pod nos da kisemo, mi se bavimo ozbiljnim stvarima! :D

[Vera Pavladoljska]

"jedna je istina".

Volim se prisjetiti vremena kada sam vjerovala u to.

[Mljacko]

vicko kaže:
Kako se moze slagati sa samim sobom kad se odnosi na nesto sto nije u tom sudu? Npr. u sudu "Kisa pada" referencira se na nesto izvan tog suda i govori se nesto o toj referenci. Kako bi tu, recimo, bila postignuta istina i u cemu je slaganje ako je ona unutarnje ustrojstvo suda?

Istina se ne sastoji od slaganja suda sa stvarnošću, već je svojstvo skupa povezanih sudova. To da pada kiša u odnosu na nas ne znači ništa, odnosno nije niti istina niti laž. Tek ako smo u sudu prekršili opće zakonitosti mišljenja onda smo itrekli laž

[fried]

Ma istina je uvijek upitna, jer je svi možemo tumačiti kako nam stalo

Za mene je istina kao kugla - s koje god strane gledaš doima se točno i ispravno (savršena u jednoj dimenziji). Ali pogledaš s druge strane, i gle, sasvim nova istina.

Osim toga, mislim da i nije toliko bitna.

[soks]

ma što je to uopće istina?

[vicko]

Mljacko kaže:
Istina se ne sastoji od slaganja suda sa stvarnošću, već je svojstvo skupa povezanih sudova. To da pada kiša u odnosu na nas ne znači ništa, odnosno nije niti istina niti laž. Tek ako smo u sudu prekršili opće zakonitosti mišljenja onda smo itrekli laž

A ne, to što govoriš je jedan od kriterija istinosti a ne definicija istine. Rijec je teoriji konzistentnosti koja tvrdi da skup sudova mora biti međusobno suvisao odnosno nekontradiktoran. Ako odgovaraju takvom kriteriju takve sudove mozemo smatrati istinitima (po tom kriteriju). Ali to je opet jedan kriterij koji povezuje te sudove sa stvarnoscu.

Istina ne moze biti svojstvo sudova koji su na neki nacin povezani jer recimo skup sudova u Trnoruzici bez obzira sto je na neki nacin povezan nema odnos sa stvarnoscu. U odnosu na stvarnost oni ne bi mogli proci niti jedan kriterij istinitosti jer ne refernciraju nista u stvarnosti, a u odnosu na izmisljenu "stvarnost" ne mogu biti verificirani ni falsificirani jer ta stvarnost ne postoji.

O jednoj stvarnosti se moze izricati samo jedna istina.

[Uranus]

Po meni istina jest jedna. Ali rijetki su oni koji savrseno poznaju tu istinu.

Svi mi imamo svoje iluzorne istine koje danas jesu - sutra nisu. Ja bih rekla da su to neke 'poluistine' koje nam pomazu da se polako krecemo prema pravoj i jednoj ISTINI.

Onaj koji tokom zivota ne mijenja svoje 'istine' mislim da slabo napreduje u evoluciji i nista ne uci i nije mu bas smislen zivot.

[bona soror]

[QUOTE]vicko kaže:
Ali to je opet jedan kriterij koji povezuje te sudove sa stvarnoscu.

Čudan pokušaj da se teorija konzistentnosti svede na teoriju korespondencije. Ne prolazi.

[bona soror]

Skup sudova o Trnoružici ima odnos sa stvarnošću, spada pod pojam "stvarnosti", u klasi ljudskih tvorevina, vrsta - umjetnička djela, podvrsta - priče za djecu. Uspjela umjetnička djela nose u sebi svoju vlastitu, artističku istinu, pročitaj bilo koje klasično djelo s područja estetike, od Aristotelove "Poetike" na dalje.

[Akinetoh blues]

A što to znači istina. To je riječ.
Istina.

beskrajna je zato što je simbol, a što je iza simbola i za sada ostaje jedino simbol.
Ljudi su uveli znakove uvidjevši da na svijetu postoji puno ljudi.

U svijetu se dešavaju toliko bezbrojno slničnih ako ne gotovo istih 'istina', u istom trenutku u isto vrijeme da me to povede da vijerujem da postoji više istina, kategoriziranih, za takvo nešto bilo je potrebnio uvesti sud.

Kada bi jedan čovjek ostao na svijetu, postojalo bi prauzrog onogo što je sve, mada se odričem u ovom razmišljanju riječi - sve, jer nama je 'sve' samo posljedica nekog niza.

Kada bi se čovjek odrekao pitanja što je to istina, što je to 'sve', to bi bio odgovor.

[vicko]

bona soror kaže:
Skup sudova o Trnoružici ima odnos sa stvarnošću, spada pod pojam "stvarnosti", u klasi ljudskih tvorevina, vrsta - umjetnička djela, podvrsta - priče za djecu. Uspjela umjetnička djela nose u sebi svoju vlastitu, artističku istinu, pročitaj bilo koje klasično djelo s područja estetike, od Aristotelove "Poetike" na dalje.

Ali tema ovog topica je odnos sa stvarnošću, a ne sa "stvarnošću/stvarnostima". I za nju se pita je li jedna.

[vicko]

Akinetoh blues kaže:
A što to znači istina. To je riječ.
Istina.


1. Što je "istina"?

Da bismo pravilno shvatili problem i mogli potražiti put njegova rješavanja, važno je upoznati značenje termina ili riječi koje upotrebljavamo. Ovdje su to termini "istina", "istinit", "istinitost".
Te se riječi u običnom govoru vrlo često upotrebljavaju, što ne mora uvijek olakšavati, nego naprotiv može i otežavati određivanje njihova značenja. Uočimo najprije samo neke uporabe tih termina.
Upotrebljavamo li imenicu "istina", mislimo obično na sadržaj neke tvrdnje kao neku zaokruženu cjelinu, neku "supstanciju". Zato se takva uporaba zove supstantivistička uporaba termina "istina". Tako recimo Pitagorin poučak izriče neku "istinu" o odnosu stranica u pravokutnom trokutu. U tom se značenju riječ "istina" može upotrebljavati i u množini, pa onda govorimo o raznim "istinama", npr. filozofskim, vjerskim, znanstvenim, matematskim i sličnim istinama. U istom se značenju uzima ta riječ kad filozofi govore o "istini o sebi" ili o "vječnim istinama" (Augustin) ili o "istinama" uma odn. činjenica (Leibniz). Tako tu riječ upotrebljavamo kad kažemo: "Filozofija istražuje istinu o svijetu" ili "Bog je istina".
Govorimo li o istini u spoznajnoteoretskom (epistemološkom) smislu, onda tu riječ radije upotrebljavamo u pridjevnom obliku (atributivna uporaba) te njome izričemo svojstvo naših potvrdnih iskaza ili tvrdnji. U tome se smislu pitamo: kad su naše tvrdnje istinite? Da bi neka tvrdnja mogla biti smatrana istinitom, mora posjedovati određeno svojstvo koje je čini istinitom. To se svojstvo sastoji u njezinu odnosu sa stvarima, točnije, s onim stanjem stvari koje takva tvrdnja izriče. Obično kažemo da je to odnos podudaranja, odgovaranja ili poklapanja (adekvacija, korespondencija) tvrdnje i stvarnosti. Mogli bismo, parafrazirajući Aristotela, reći: kad kažemo da jest ono što jest i da nije ono što nije, govorimo istinu.
U filozofiji spoznaje upravo nas najviše ili jedino zanima takvo atributivno značenje riječi "istina", pa je onda radije i upotrebljavamo kao pridjev "istinit" ili kao apstraktnu imenicu "istinitost".

Još neke uporabe termina "istina"

Filozofi katkad govore: "svako je biće istinito". U takvom iskazu oni termin "istina" ne pridijevaju govoru, tvrdnjama, nego bićima, stvarima. U tom je smislu neka stvar istinita onda ako točno odgovara svojoj svrsi, svojoj "definiciji", zamisli onoga koji ju je zamislio ili ostvario. U hrvatskom jeziku u tom slučaju radije upotrebljavamo izraze: "istinski", "pravi", "stvaran", kao u iskazima: "To je pravo (čisto) zlato" ili "On mi je pravi (istinski) prijatelj". U filozofskom se govoru takva istina zove "ontičkom istinom" i izriče spoznatljivost, "idejnost" svakog bića, jer ono odgovara "Stvoriteljevoj zamisli", nosi u sebi njegovu ideju.
Govori se također o povijesnoj ili egzistencijalnoj istini. Tu se ponajviše misli na odnos neke Stvari ili zbivanja prema određenim vremenima ili osobama, osobito u smislu njihove promjenljivosti i slobodne odluke. Zato neki iskazi i načela mogu u različitim povijesnim epohama ili kod različitih osoba s različitim shvaćanjima poprimiti drukčiji smisao (imati drukčiju "istinu"). To je relativistički pogled na istinu, kojem se protivi mišljenje o apsolutnosti istine, tj. da je istina jedna, jedina i da vrijedi za sve i uvijek.
Etička ili moralna istina je zapravo istinoljubivost koja zahtijeva poklapanje govora i misli ili unutrašnjih stavova, poklapanje govora i djelovanja.
Riječ ili termin "istina" ima, dakle, dosta široku uporabu, što čini njezino značenje neodređenim. Nužno je stoga ograničiti se i odrediti u kojem značenju upotrebljavamo taj termin u danom diskurzu. Mi ga upotrebljavamo u atributivnom značenju te termin "istinit" pridijevamo iskazima ukoliko su oni tvrdnje o svijetu. U tom se smislu govori o istinitosti spoznaje.

[bona soror]

Priča o Trnoružici stvarno postoji, spada pod bitak, a ne pod nebitak, kad smo već na ontološkoj varijanti objektivističke teorije istine, što je popriličan napredak u odnosu na naivnu adekvaciju...
Stoljeća preskočena u samo dva - tri posta, simpli amejzing!!!
U prethodnom opširnom dociranju zaboravilo se spomenuti aksiološku teoriju istine, koja nas preko neokantovaca Badenske škole vraća na samo ishodište - Platonu! Tri vrhovne ideje, vrijednosti: dobrota, ljepota i istina. Možda ne možemo uhvatiti, ni imati istinu, ali bar znamo da je u dobrom društvu i da joj je lijepo!

[adriatic]

bona soror kaže:
Možda ne možemo uhvatiti, ni imati istinu, ali bar znamo da je u dobrom društvu i da joj je lijepo!

:) :) :) :) :)

[bona soror]

:top: Živa istina!

[beeli]

Dakle, sad mi nije nesto jasno. Mislim na vas koji ste u razmatranju istine napisali preko kartice teksta.

Kako uskladjujete (ako uskladjujete) relativisticku bazu ovog svijeta sa apsolutnom istinom? Vjerujete li da je sve relativno? Vjerujete li u Istinu?

BTW, friend :). Ja zamisljam istinu ko brdo. Ili bar ko slona. Ako hoces poimati istinu, moras skociti u metastanje. Neinteresantno za RL. No, ako vjerujemo u Isinu, tada je to super. Jer to znaci da mozemo naci srednji put. <---malo politike.

BTW2, da ne vjerujem u taj srednji put baziran na Istini, mozda se nikad ne bi bavio politikom.

BTW3, kad pricam o istini, ne pricam o zatvorenom sudu, vec Istini. Univerzalnom stanju. Da ne bi bilo zabune.

[bona soror]

Jedno je epistemološka defincija istine (povijest filozofije bilježi dvadesetak važnijih), drugo je osobno mišljenje, mnijenje ili subjektivni doživljaj istine, a treće vjera u Istinu (u okviru neke religije ili mistične sekte). To su tri različite razine.

[GothicA]

beeli kaže:
ili mislite da ima vise istina?

bicu precizan. postoji vise vidjenja neke stvari. ali sva ta vidjenja bazirana su na jednom. ne na dva. ne na sto. sta mislite?


Istina je jedna, no ljudi je drugačije tumače i doživljavaju. Dvoje ljudi može za isto vjerovati i tvrditi potpuno suprotno. Npr. ja mogu tvrditi da je xy glup, a xy može tvrditi da je on pametan. Ali ja znam da je on glup jer se tako ponaša, a njemu pak to ne izgleda glupo i on je uvjeren da nije glup. E i kaj sad? Kaj je istina: da xy je ili nije glup?

[bona soror]

Istina je da ćete se ti i xy svađati oko toga tko je pametniji, sve dok ne sretnete treću osobu koja će prvo demonstrirati svoju erudiciju, a onda vam zamahnuti ispred nosa iskaznicom MENSE. Nakon toga ti i xy i dalje ćete se svađati - oko toga tko je glup, a tko gluplji.

[vicko]

beeli kaže:
Dakle, sad mi nije nesto jasno. Mislim na vas koji ste u razmatranju istine napisali preko kartice teksta.

Kako uskladjujete (ako uskladjujete) relativisticku bazu ovog svijeta sa apsolutnom istinom? Vjerujete li da je sve relativno? Vjerujete li u Istinu?

BTW, friend :). Ja zamisljam istinu ko brdo. Ili bar ko slona. Ako hoces poimati istinu, moras skociti u metastanje. Neinteresantno za RL. No, ako vjerujemo u Isinu, tada je to super. Jer to znaci da mozemo naci srednji put. <---malo politike.

BTW2, da ne vjerujem u taj srednji put baziran na Istini, mozda se nikad ne bi bavio politikom.

BTW3, kad pricam o istini, ne pricam o zatvorenom sudu, vec Istini. Univerzalnom stanju. Da ne bi bilo zabune.

Da ne bi bilo zabune, prvo cu pojasniti neke stvari.

Nas logicki aparat ima tri alata: Pojam, Sud i Zakljucak.

Buduci da je nas spoznajni aparat ogranicen mi ne mozemo znati sve on nekom predmetu. Ali mozemo dovoljno da znamo njegovu bit. Imati pojam neceg ne znaci izricati nesto o tom predmetu. Tek u sudu mi nesto tvrdimo o tom predmetu.

Ono gdje mnogi grijese u tome je li "istina" apsolutna ili relativna je sto oni podrazumijevaju pod tim nas spoznajni odnosno pojmovni aparat. Ocito je da mi nemamo savrsen spoznajni aparat pa se pojmovi odnosno njihov sadrzaj mogu kod ljudi razlikovati.

Drugi problem je neadekvatnost jezika da potpuno izrazi pojmovne sadrzaje, pa tako imamo viseznacne rijeci odnosno rjeci nemaju jednoznacno preslikavanje na pojmovne sadrzaje. Rijeci imaju konotacije koje mijenjaju njihovo znacenje ovisno o upotrebi (strucna rijec za to je supozicija).


Medjutim u sudu smo svi isti. Kad tocno uskladimo pojmovne sadrzaje tj. tocno dogovorimo sto mi u tom odredjenom sudu mislimo i sto tvrdimo - rezultat može biti samo istina ili laz. Ništa izmedju. Kako je Aristotel to formulirao: reci da bice jest, a nebice nije jest istina (ovdje se pod bicem misli pravo stanje stvari u stvarnosti). I tom smislu je istina apsolutna.

[vicko]

beeli kaže:
Kako uskladjujete (ako uskladjujete) relativisticku bazu ovog svijeta sa apsolutnom istinom? Vjerujete li da je sve relativno? Vjerujete li u Istinu?


Ne moze postojati "relativisticka baza svijeta" nego mogu postojati nedoumice u pojedinim individualnim spoznajama. Ne moze se iz "100 ljudi 100 cudi" zakljucivati automatski da je to zbog razlicite stvarnosti, nego zbog razlicitih interpretacija te iste stvarnosti.

Istina ipak nije u interpretaciji stvarnosti (tj. nasim predodzbeno-pojmovnom aparatu) nego u sudjenju o stvarnosti. Dakle, kad izricemo neku sud o stvarnosti nuzno iziricemo istinu ili laz, treceg nema.

I molio bih da pojasnis sto se misli tocno pod "apsolutnom istinom" i "relativnom istinom" odnosno da das konkretne primjere neke "apsolutne" i "relativne" istine.

[vicko]

beeli kaže:
BTW3, kad pricam o istini, ne pricam o zatvorenom sudu, vec Istini. Univerzalnom stanju. Da ne bi bilo zabune.

A kako ces pricati o tom Univerzalnom stanju nego u recenicama koje su opet sudovi? A kao sudovi mogu biti ili istiniti ili neistiniti.

Glavno spoznajno pitanje o istini nije pitanje o stvarnosti (Univerzalnom stanju) o kojom mi pokusavamo govoriti nego je li mozemo postici da ono sto tvrdimo o toj stvarnosti da se zaista poklapa s tim sto tvrdimo. Ali bez obzira o tome kakvo je to poklapanje sud je svejedno ili istinit ili lazan pa makar svi nasi sudovi bili lazni.

Tako da je konacni odgovor na tvoje pitanje: Bez obzira na sve spoznajne poteskoce ono sto izricemo o stvarnosti (o specificnom predmetu o kojem se govori u tom sudu) istina o toj stvarnosti moze biti samo jedna.

[beeli]

vicko kaže:
Ne moze postojati "relativisticka baza svijeta" nego mogu postojati nedoumice u pojedinim individualnim spoznajama. Ne moze se iz "100 ljudi 100 cudi" zakljucivati automatski da je to zbog razlicite stvarnosti, nego zbog razlicitih interpretacija te iste stvarnosti.

OK. samo ne mozes reci da je to ista stvarnost. mozda je to 100 stvarnosti. Ili beskonacno. Argumenti su jednako jaki. Ako ne i jaci :).

Istina ipak nije u interpretaciji stvarnosti (tj. nasim predodzbeno-pojmovnom aparatu) nego u sudjenju o stvarnosti. Dakle, kad izricemo neku sud o stvarnosti nuzno iziricemo istinu ili laz, treceg nema.
demagog :). anyway, ti sudis jednu stvarnost. ali to je zato sto si tako odlucio. drugih razloga nema, jel tako?

I molio bih da pojasnis sto se misli tocno pod "apsolutnom istinom" i "relativnom istinom" odnosno da das konkretne primjere neke "apsolutne" i "relativne" istine. apsolutno je univerzalno. zajednicko. zajednicko sa ostalim sudionicima svemira. relativno je samo tvoje. nesto sto se ne mora podudarati sa ostalima.

[beeli]

vicko kaže:
A kako ces pricati o tom Univerzalnom stanju nego u recenicama koje su opet sudovi? A kao sudovi mogu biti ili istiniti ili neistiniti.

Ja pricam konceptualno.

Glavno spoznajno pitanje o istini nije pitanje o stvarnosti (Univerzalnom stanju) o kojom mi pokusavamo govoriti nego je li mozemo postici da ono sto tvrdimo o toj stvarnosti da se zaista poklapa s tim sto tvrdimo. Ali bez obzira o tome kakvo je to poklapanje sud je svejedno ili istinit ili lazan pa makar svi nasi sudovi bili lazni.

Ma oko toga se ne brinem. Ne ocekujem spoznaju istine na ovom svijetu. bice vremena kad me vise ne bude. Drugim rijecima, mi ne mozemo uopce pricati o tome da li se stvari poklapaju ili ne. Jer je nesuvislo uopce razmatrat apsolut iz ove situacije. nego, zasto spominjes opet ili istinita ili laz? Jel propustam nesto?

Tako da je konacni odgovor na tvoje pitanje: Bez obzira na sve spoznajne poteskoce ono sto izricemo o stvarnosti (o specificnom predmetu o kojem se govori u tom sudu) istina o toj stvarnosti moze biti samo jedna. [/B] Da zavsim i ja. Odlucio si da istina o stvarnosti moze biti samo jedna i zato je to tako. Jel tako?

[Chloe]

Postoji istina i Istina.

[vicko]

quote:
--------------------------------------------------------------------------------
vicko kaže:
Ne moze postojati "relativisticka baza svijeta" nego mogu postojati nedoumice u pojedinim individualnim spoznajama. Ne moze se iz "100 ljudi 100 cudi" zakljucivati automatski da je to zbog razlicite stvarnosti, nego zbog razlicitih interpretacija te iste stvarnosti.
--------------------------------------------------------------------------------


beeli kaže:
OK. samo ne mozes reci da je to ista stvarnost. mozda je to 100 stvarnosti. Ili beskonacno. Argumenti su jednako jaki. Ako ne i jaci :).


Ne vidim kako to može biti više stvarnosti. Stvarnost je sve ono što ima predikat "jest" a da je istovremeno ta stvar koja postoji u nekim svojim akcidentom povezana sa ostalim stvarima u toj stvarnosti. O drugoj stvarnosti tek možemo govoriti kad bi ona bila potpuno "izvan", ali tada o toj stvarnosti ne možemo ništa reći jer uopće ni na koji način ne bi bila povezana s našom stvarnosti. Npr. kad bi zaista postojala realnost u kojoj bi postojalo Međuzemlje iz Tolkienovih romana a da mi ni na koji način je ne možemo smjestiti u našu stvarnost ni prostorno ni vremenski ni na bilo koji drugi način, tj. da ni na koji način ni teorijski ne možemo spoznati što se tamo događa to bi bila odvojena stvarnost - odnosno stvarnost druga stvarnost koja nije naša.

A ne postoje vlastite stvarnosti osim u pjesničkom smislu. Npr. luđak može živjeti u nekoj svojoj "stvarnosti" ali to nije stvarnost u pravom smislu riječi; to je izmišljena "stvarnost".

Kad govorimo o stvarnosti onda se, uključujući i najveće skeptike, podrazumijeva jedna stvarnost u kojoj i ti najveći skeptici komuniciraju. Dakle, ako postoji zajednička komunikološka osnova to vec zahtjeva jedinstvenu stvarnost. Tj. ako ja i ti komuniciramo to znači da smo u relaciji - a to je dovoljan akcident koji govori da smo u istoj stvarnosti. A ako bi npr. postojao neki stvarni Frodo Baggins u nekoj drugoj stvarnost a da nas nikakva mogućnost komunikacije ili spoznaje ne može povezati onda bi to bila zaista druga stvarnost.

Ovako onaj koji tvrdi da postoje zasebne stvarnosti za svakog čovjeka sam sebi upada u rijec jer komunicira to drugom čovjeku. Da je ovaj drugi u zasebnoj stvarnosti onda mu se to uopće ne bi moglo priopćiti.

[vicko]

Daklem :)

I dalje ostaje: O jednoj stvarnosti može se izricati samo jedna istina. Stvarnosti može biti više, ali ako ih postoji više međusobno su disparantne - uopće se ni ne preklapaju - pa tako kao da jedna za drugu ne postoje. Opet, znači, za ovu stvarnost u kojoj smo i u kojoj je sigurno bilo tko tko se javi na ovaj topic :) može se izricati samo jedna istina.

[taurus]

Jedna je istina, za svakoga drugacija.