neugodne situacije-izbjegavati ih ili suočiti se

[Sia]

Bok!

Evo,imam problem koji me muči već dulje vrijeme i više ne znam što da radim. Naime, sve situacije koje su potencijalno neugodne za mene jednostavno izbjegavam. Jednostavno sam izgubila hrabrost za suočiti se sa njima. Radi se o normalnim situacijama kao odlazak na ispite i trazenje posla,ponekad čak i komunikacija sa nepoznatim ljudima. Ne znam kako je počelo,ali traje već 2 godine. Doma lažem pa mi roditelji ne znaju o čemu se radi (misle da se trudim,ali da mi jednostavno ne ide),ali pitanje je koliko dugo mogu zadržati takvu iluziju. Polako shvaćam da bih možda trebala nešto promijeniti,ali ne znam kako smoći hrabrost. Trebam li potražiti stručnu pomoć? Ima li itko tko je prošao kroz ovakvo stanje?

[jimmy jazz]

to je pokusaj bijega od sebe, pokusaj zato jer naravno od sebe nemres pobeci.

neugodne situacije ne treba nikad izbjegavati, jer samo preko njih mozemo nauciti nesto vishe o nama..nauciti kako se prilagoditi na situaciju koja nije lagana, i uciti vladati svojim reakcijama i ponashanjem. i kroz to sve-rasti.

a nish ti se gadno nemre desiti. zato...step forward ;)

konfrontacija je jedina mogucnost razvoja licnosti.

[silenT scientisT]

Svatko izbjegava neugodne situacije ako ih primjeti. Nije tu ništa čudno, samo se ne smiješ izolirat od okoline i radit nešto što ti ide na štetu.
Probaj razgovarat s najboljim frendicama/frendovima o tome, izlazi čim više, zabavljaj se..... Prije nego što skužiš problema više neće biti. ;)

[Silajn]

Sia, svi izbjegavaju neugodne situacije :) Pametno je učinit ih ugodnim ili bar podnošljivim.
Nije to hrabrost, to je samo svođenje tih nekih situacija na realne okvire.
Jer, po čemu ih mjeriš? Što ih čini neugodnima, što im daje važnost? Što tebe realno ugrožava?
Svaki izazov stavi u relaciju s nečim što te se direktno ne tiče, a po tvom mišljenju i osjećaju je bitno, pa ćeš se samo nasmijat na svoje probleme ;) :)

[eena_]

sia prudente:mig::)

[Kevin]

Slažem se da svi izbjegavaju neugodno,to je tak prorodno no ako se neugodne situacije jednostavno "stvore" mora se dati značaj u njihovom rješavanju..zbog sebe,,rezignacija eventualno nastupa kad se max. istrošiš..ako STVARNO više nejde kod tebe potraži pomoć.

[miš_koji_vrišti]

ponovit ću onu staru; pa kaj ti mogu, kaj ti se njagore može dogodit? nitko te neće ubit il izmlatit batinom. jedna neugodna situacija traje tek par sekundi...pogle kolko sekundi ima u jednom satu, a tek u jednom danu...a u cijelom tvom životu. i kaj, zbrukaš se pred nekim ljudima...znaš kolko ima ljudi na ovoj planeti? 6 m i l i j a r d i!!! par osoba su ništ u tom moru...chill, nema da ti išta bude bed
.
.
.
.
.
.
ak se nemreš sama stavit u to stanje uma-traži nekog frenda da ti digne samopuzdanje ulizivanjem...ili najbolje; drmni si neku žesticu :top: njabolji savjet

[Lord_FantoM]

ja ti mogu dati jedan savjet, kako ja prolazim kroz neugodne situacije

Ako mi je strašno neugodno, te mislim da će mi se netko smijati, rugati mi se ili misliti da sam glup
ja se zapitam, tko će to misliti, i onda shvatim jednu sasvim jednostavnu stvar
to neće misliti nitko pametan, nitko tko može da razumije druge i njihove osjećaje...
A da li je meni bitno što će oni misliti o meni i kako će se oni ponašati ??
Zašto bi mi bilo, tko su oni ??
A svi ostali koji su svjesni koliko nekome sitacija može biti neugodna i svi oni koji su svjesni da to nekome može predstavljati problem, njihovo me mišljenje zanima, oni se neće ni rugati, ni zezati me, možda će se nasmijati ali dobronoamjerno ako učinim nešto zaista smiješno

stoga :top: krenni i neka ti nebude nugodno ništa učiniti...

[Irja]

Nitko ne voli neugodne situacije, a one su gotovo svakodnevne.Mislim da u biti nemaš načina za izbjeći ih, osim onih koje su kolikotoliko pod našom kontrolom.Neke neminovne - ne možeš izbjeći.
A uspije li ti izbjegavati sve i svašta, steći ću dojam da si agorafobičar/ka.
I da ni ne živiš život vani, nego u sobi dva sa dva.
A takav stav već zahtjeva stručnu pomoć.

[zak fatalist]

Sia kaže:
Ne znam kako je počelo,ali traje već 2 godine. Doma lažem pa mi roditelji ne znaju o čemu se radi (misle da se trudim,ali da mi jednostavno ne ide),ali pitanje je koliko dugo mogu zadržati takvu iluziju. Polako shvaćam da bih možda trebala nešto promijeniti,ali ne znam kako smoći hrabrost. Trebam li potražiti stručnu pomoć? Ima li itko tko je prošao kroz ovakvo stanje?

Ima. Ovo što si nabrojala je gotovo identičan preslik moje situacije. Ne trbaš pomoć, trebaš podršku. Ovo je već lijepi korak. Ja se ne bih to nikada usudio. Ali pokušao sam nešto drugo. Mogao bih ti sada o tome verglati kroz deset strana, ali samo da znaš - izlaz postoji. Prvo, prihvati to kao činjenicu, prihvati sebe onakvu kakvu jesi sada, znam da zvuči otrcano. Ti nisi nikakva čudakinja, ako to misliš o sebi. Naprotiv, ni sama ne znaš koliko si normalna.

Ti si individua koja ima svoj način funkcioniranja u društvu. Doći će vrijeme kada ćeš se okrenuti i suočiti sa svojim problemima žešće i hrabrije nego ikada prije. To ti jamčim. A ti ćeš znati kada je to.

I, da - nije ti potrebna hrabrost. Potrebna ti je podrška. Potreban ti je motiv. Potreban ti je odgovor na pitanje Zašto?

[Gulpa]

Pozitivno je to da sama shvacas svoju situaciju :)

Vjerujem da mozes i razluciti koje su situacije koje mozes izbjeci jer su nevazne (recimo pricanje sa nepoznatom osobom) i stvari sa kojim bi se morala suociti (kao ispit).

Vec su ti dali par dobrih savjeta :) Ne brini o tome sto bi drugi mogli misliti... vjerojatnost je da ce misliti puno bolje nego sto ti strahujes ;)

Samo hrabro, korak po korak... suoci se sa malim stvarima u pocetku i tako se prilagodjavaja trenucima za koje sada osjecas da su nelagodni. Nitko nije naucio trcati od kad se rodio - na stvari se treba malo pomalo naviknuti.

[Sia]

Htjela bih se samo zahvaliti svima koji su odgovorili. :)

[Taroth]

Strah i ljepota je u ocima onoga koji gleda.

suoci se sa sobom, sa strahom... samo naprijed...

[Mrtva mrkva]

miš_koji_vrišti kaže:
ponovit ću onu staru; pa kaj ti mogu, kaj ti se njagore može dogodit? nitko te neće ubit il izmlatit batinom. jedna neugodna situacija traje tek par sekundi U kontaktu s nekim autoritetima me zna uhvatiti drhtavica, znojenje dlanova, i astma na nervnoj bazi. Eto sta mi se moze dogodit i eto zasto se to trudim izbjegavat. Na faksu na neke konzultacije idem obavezno pod sredstvima za smirenje ili antidepresivima. I nemam pojma kako cu izac na te ispite.


A bruka pred nepoznatima ili neka neugoda u kojoj cu ispast najveca glupaca mi uopce nije problem. Bez po frke na sebe preuzimam ulogu klauna. :zubo:

[Smart_bitch]

Ovu situaciju vrlo dobro poznajem. Radi toga nisam otišla na prijemni na glumu nakon godine dana pripreme. Radi toga nisam otišla na ispit iz njemačkog nakon tri mjeseca pripreme. Mrzim se zbog toga. Ali i danas radim iste greške. Jednostavno ne mogu se natjerati na mogućnost da mi netko kvalificiran kaže da nisam dovoljno dobra.

Dok me za ostale (nepoznate osobe, frendove, poznanike...) boli đon, dapače obožavam nasmijavati ekipu na svoj račun. ;)

[Jedna Tanja]

Slazem se sa Zakom Fatalistom, ali hocu da dodam nesto u svoje ime, jer sam prosla kroz slicne stvari...

Postoje faze u zivotu kada nasa energija oslabi, jer nemamo odakle da je primamo. Ako je nasa okolina hladna prema nama, a imamo neki tezak problem, osjecamo se nezasticeno, bez tla pod nogama, kao neko ko lebdi u kosmosu... To nije trajno stanje kod tebe, sigurna sam (nije agorafobija)!

Dakle, sta da radis? Ako nemas podrsku roditelja i njihovu ljubav, onda je moras naci na drugom mjestu. Moj problem je upravo tako prestao... ali ne znaci da se ne ponavlja, ako ponovo ostanem bez oslonca. Ti si sigurno osoba kojoj je vise nego drugima potrebna toplina koju zrace osobe koje nas vole; ako nje nemas, gubis osjecaj spone sa svijetom oko sebe... sve ti izgleda drugacije, pomalo neprijateljski i zastrasujuce, je li tako?

Samo je jedan lijek - ljubav. Ako ne uspijes naci srodnu dusu, nadji makar prijatelja kojem ce biti stalo do tebe, ali istinski... nekog ko ce ti pruzati osjecaj sigurnosti i ko nece djelovati na tebe frustrirajuce...

Bice sve OK, vidjeces!:cheer:

[MAFIA]

-lijepo rečeno ali danas prijatelja nema a ako ga i nađeš i još da sa njim vodiš ljubav:bljak: i to istinski hm?
-nekako si mi poznata?-nost?

[Jedna Tanja]

Nisam rekla da s prijateljem vodi ljubav :lol:... Jedno je prijateljstvo, a drugo ljubav izmedju muskarca i zene, to nikada ne mijesam...
Odakle bih ti mogla biti poznata?! Nemoguce.:rolleyes:

Pozdrav...:w

[MAFIA]

Jedna Tanja kaže:
Nisam rekla da s prijateljem vodi ljubav :lol:... Jedno je prijateljstvo, a drugo ljubav izmedju muskarca i zene, to nikada ne mijesam...
Odakle bih ti mogla biti poznata?! Nemoguce.:rolleyes:

Pozdrav...:w

-no dobro nije važno ali podsjećaš me na jednu koja voli dijeliti majčinske savjete kao napr ti:D

[Jedna Tanja]

Presao si se... ja jos nisam ni majka :lol:... a ponajmanje volim dijeliti savjete (ako ih ne traze)!... Jedan pametan covjek je rekao (sad se ne mogu sjetiti koji;)): savjet daj samo u dva slucaja - kada je pitanje zivota ili smrti i kada ti ga traze!
Ovdje je drugi slucaj.
Ciao:w

[Tristram Shandy]

Samo nemoj "drmnut neku žesticu" - to vodi u ovisnost, a upravo zbog pijanstva ćeš se dovesti u neugodnu situaciju (take it from me )

inače - prilično sam sigurna da ti to nije trajna situacija, i ne trebaš psihološku pomoć - i ja sam se tako osjećala dok sam neko (a kratko) vrijeme bila doma, nezaposlena, faks na pauzi, prijatelji se razišli (jedna rođakinja mi je sad u sličnoj situaciji) ... otkad radim, uz to studiram, imam svoju obitelj...uglavnom, vidim da ima puno različitih ljudi, u svim društvenim slojevima, svi se suočavaju sa sličnim problemim, i svi su "samo" ljudi - kao i ja, kao i ti; nema ti razloga biti neugodno

ja sam u početku samo htjela posao gdje ću se "sakriti" - u podrumu, među gomilom papira, da nikoga ne vidim.... a sad mi je DOSADNO kada imam svoj ured, svi naporno rade i nemaju vremena za česte kavice, i užasno je tiho ovdje....

dat ću ti, laički, savjet, kao i svojoj rođakinji - izlazi što više, upoznavaj što više ljudi (evo, već si počela - preko foruma :) ), osobito kolega s faksa (zaista je puno lakše kad vidiš da se i ostali brinu oko ispita, da ih je strah pokucati na profesorova vrata za vrijeme konzultacija - pa pokucajte zajedno :), da i drugi imaju loše ocjene i "šareni" indeks...), probaj prvo nešto honorarno raditi (ima nekih poslova za koje ne moraš dolaziti na intervju) - dobra poznanstva otvaraju sva vrata,..... samo korak po korak....začas ćeš biti udana, imati dijete i ljutiti se što ne stigneš otići na kavu sa silnim prijateljicama i kolegicama ;)

SRETNO!
:W