|
Dobar dio ovoga je infantilija, crno-bijeli svijet stereotipa, bez želje da se vidi što jest.
* Židove nije trpio (a i ne trpi) dobar dio naroda među kojima žive. To je normalna, uobičajena netrpeljivost prema strancima. Nema "simpatičnih" manjina. Ne trpe Slovaci Mađare i Cigane, Finci Švede, Vijetnamci Kineze,...Orwell je dobro pisao o "normal hatred towards foreigners". Židovi su, pak, univerzalni stranci. Ima ih od Meksika i SAD preko Francuske do Irana i Rusije.
*prema Židovima je vladala posebna odbojnost u dvjema civlizacijama: antičkoj poganskoj i kršćanskoj. U prvoj su bili odbojni zbog zatucanih propisa svoje verzije monoteizma, u drugoj su bili "krivi" kao Bogoubojice. U drugim je pak civlizacijama (Zoastrijanskoj Perziji, islamskom svijetu do 20. st., ..) njihov tretman bio vrlo povoljan.
*stavit ću pitanje Izraela na stranu, jer je to eminentno političko i geostrateško pitanje i ne ulazi u raspravu o judeofobiji lege artis.
*zašto postoji netrpeljivost prema Židovima i sada, dosta često ? Prvi je dio poznat- univerzalni stranci. Drugi je karakterističan- plemenski mentalitet koji okolini doslovno ide na živce. Realtivno integrirana društva ne vole neke Sicilijance koji se podupiru kako god mogu, Albance koji su društvo u društvu, ..Židove koji kolektivno djeluju i kad su dosta asimilirani.
U zemljama gdje su "uspješni", većina (sigurno preko 50%) Židova nije u toj priči klanskoga, kvazimafijaškoga mentaliteta. No, onaj dio koji jest provocira svojim ponašanjem neprijateljstvo i odbojnost. Osim uobičajenih predrasuda, ovo je neka sociološki univerzalna reakcija, posve razumljiva.
Kad već ljudi pričaju neke svoje osobne priče, ispričat ću i ja jednu-koja nije osobna, nego sam ju čuo od svojih pokojnih predaka. Između 2. rata, u jednom gradiću u sjevernoj Hrvatskoj, većina "biznisa" (na toj sitnoj razini) bila je u rukama Židova, uglavnom mađarskih i njemačkih po podrijetlu. Kad bi neki Hrvat poželio otvoriti trgovinu (bilo kakvu), ili neki zanat koji bi im bio konkurencija- svi bi se gradski Židovi udružili i spustili cijene, te ih držali spuštene dok potencijalni nežidovski konkurent ne bi propao. Preko finacija držali su lokalnu policiju i još neke službe, a jedna od najuglednijih kavana je bila njihov svojevoljni geto- nijedan Hrvat (i pokoji Srbin ili Slovenac koji bi se zatekao) nije smio ući u kavanu i tamo naručiti kavu ili bilo kakav napitak, jer bi ga policija pod sumnjivim izlikama udaljila. Židovi su živjeli u svom svijetu, odijeljeni, jer su tako htjeli.
Kad je ubijen Stjepan Radić, bili su posve ravnodušni, nisu ni trepnuli. Kad je ubijen Aleksandar Karađorđević, išli su javno u tužnoj procesiji (žene obvezno u napirlitanim bundama), a politički, glasovali su za Stojadinovića i Jerezu.
Eto, to je istinita "osobna priča" koja pokazuje ponašanje Židova - ili, većine Židova, jer su mlađi došli u sukob s tim bundama i Jerezom, i često završili kao Hrvati i komunisti- u jednoj provinciji.
|