[marasovac]

"Srbiju ne zanimaju ni Hrvatska ni Srbi u Hrvatskoj"


Stjepan Mesić u svojim svjedočenjima uporno ponavlja da je predsjednik predsjedništva Borisav Jović tijekom razgovora o pripremi sastanka u Karađorđevu tvrdio kako „Srbiju ne zanimaju ni Hrvatska ni Srbi u Hrvatskoj“. Mesić je to potpisao u svojemu iskazu haškim istražiteljima 19.travnja 1997:

"Sastao sam se s Borisavom Jovićem u veljači 1991. Rekao mi je da njih ne zanimaju Srbi u Hrvatskoj, da ih zanima 66a5 Bosne i Hercegovine i da će to zauzeti."
(Iskaz haškim istražiteljima 19.travnja 1997)

Ponovio je isto i kao tajni svjedok optužbe u slučaju Blaškić u ožujku 1998:

"Kad mi je Bora Jović rekao da ih ne zanimaju hrvatski Srbi, niti ih zanima hrvatski teritorij, da možemo izolirati Srbe zbog svega što zanju, jer su naši državljani – sve za što su bili zainteresirani je 66 posto Bosne, i to je bilo ono što će uzeti. To je Srbija i to će biti srpsko i to će ostati srpsko – tako je on to objasnio."
(Predmet IT-95-14-A, svjedočenje S. Mesića 16.-19.3. 1998.)

Isto je Stjepan Mesić tvrdio i kao svjedok optužbe u slučaju Milošević u listopadu 2002.:

"Jović je tada Mesiću poručio da Srbiju ne zanima ni Hrvatska ni Srbi u Hrvatskoj, nego 66 posto Bosne i Hercegovine."
(HINA, 01. 10. 2002./114801.

Tako za potrebe haškog tužiteljstva, tijekom pet godina, Mesić ponavlja tvrdnju koju nije javno rekao u vrijeme kada ju je, navodno, čuo. A čuo ju je prema svom svjedočenju, od Borisava Jovića u veljači odnosno ožujku 1991. Ne može se po Mesićevom iskazu ustvrditi točno kada. Ali, prema „dnevničkim beleškama“ B. Jovića, Mesić je čuo nešto drugo:

Mesić je došao s porukom od Tuđmana. Tuđman predlaže razgovor učetvoro: Jović, Milošević, Mesić i Tuđman, bez znanja javnosti. Razgovarali bi o načinu razrešenja jugoslovenske krize u svetlu srpsko-hrvatskih odnosa... Složio sam se i rekao mu da će na tom susretu Srbija dato saglasnost Hrvatima da izađu iz jugoslavije pod uslovom da oni daju suglasnost da Srbi u Krajinama ostanu u Jugoslaviji. Pod tim uslovom sve može da se reši a bez toga ništa. Neka se psihološki pripremi.
(B. Jović, Dnevnik -24.januar 1991. 1996. Str. 258)

Dva dana kasnije, 26. Siječnja 1991., Jović telefonom razgovara sa Slobodanom Miloševićem o rezultatima razgovora srpskog i hrvatskog izaslanstva uoči sjednice Predsjedništva SFRJ i o sjednici Predsjedništva. Milošević ga obavještava da se:

...dogovorio s Tuđmanom da sednemo učetvoro (Sloba, ja, Tuđman i Mesić) ali ne veruje u bilo kakav sporazum. Više veruje u akcije koje će ih na to prisiliti... Jer, kaže on, kad vojska jednom pokrije srpske teritorije u Hrvatskoj mi se više ne bojimo raspleta jugoslovenske krize. Bez toga – ništa. Nama drugačiji tok događaja ne odgovara (B.Jović, Dnevnik-26.januar 1991., str.262.)

Na temelju ovih zapisa, za koje Mesić, doduše, nije mogao znati, ni Joviću ni Miloševiću nije bilo ni na kraj pameti prepustiti „srpske teritorije u Hrvatskoj“. Upravo suprotno. Računali su na to da će, zahvaljujući angažmanu JNA, ti „teritoriji“ ostati u jugoslaviji, čak ako i Hrvatska „napusti“ jugoslaviju. Zato je malo vjerovatno da je Jović rekao Mesiću to što Mesić tvrdi pred haškim sudom.

Postoji doduše, teorijska mogućnost da je Jović htio zavarati Mesića pa da mu je zato, radi nekog nepoznatog ili iracionalnog razloga, rekao ono što Mesić uporno tvrdi da mu je rekao. Mala je vjerovatnost za takvu mogućnost, jer je B. Jović bio predsjednik Predsjedništva, imao je ovlast i moć i nije imao potrebu dvoličnosti. No ipak, je li Mesić u takvom slučaju imao temelja vjerovati Borisavu Joviću?

Zašto Mesić nije shvatio ozbiljno ono što je Jović javno govorio prije i poslije susreta s Mesićem (bez obzira na to kad se taj susret dogodio: u siječnju, veljači li ožujku 1991.)? zašto nije shvatio ozbiljno ono što su činili pobunjeni Srbi u Hrvatskoj neposredno prije i poslije sastanka u Karađorđevu, kao i ono što je Slobodan Milošević javno govorio prije i poslije sastanka u Karađorđevu (Milošević na skupu u prostorijama beogradskog sveučilišta, 16.ožujka 1991, izjavljuje kako će „legalno naoružavati srbe u Hrvatskoj“ te da će Srbija poštovati savezne organe ukoliko se dozvoli da jna štiti ustavni poredak u eseferjot)?