Quote:
N'dugu kaže:
Dobro objašnjenje. Poštovani Harmonije, kako bi ti najkraće odgovorio - "zašto je Stvoritelj čovjeku dao ego", dakle zašto je dopustio da čovjek doživljava bol i patnju kao zlo, pa da iz toga zaključuje da je Stvoritelj svega - zao, jer to dopušta i jer je stvorio takvog čovjeka?
|
Bojim se da bi kratak odgovor bio preštur i podložan misinterpretaciji, ali bit ću što kraći svejednako.
Ima više razloga:
1. Stvar je u gledištu. Ako se percipira
samo ovaj svijet sa pripadajućom patnjom, prazninom i prolaznošću, onda čovjek može reći da je Stvoritelj zao. Međutim, on ne vidi "big picture". Upravo će ga ta patnja jednog dana dovesti do potrebe da "iziđe iz ovog svijeta" (tj. egoističnog odnosa prema svijetu). Kada zadobije tu potrebu, pitanje je vremena i truda kada će ostvariti uvid u duhovne svjetove. KAda ostvari duhovni život, bit će mu kristalno jasno da se Stvoritelj prema njemu odnosio samo dobro i blagonaklono i sva će mu proživljena patnja biti jasna i smislena i opravdavat će Stvoritelja što mu ju je dao. Tada će od zlog čovjeka postati pravednikom, tj. onim tko opravdava sve što Stvoritelj čini (ne deklarativno, već srcem i umom).
2. Pošto sve percipiramo putem suprotnosti, moramo imati referentnu točku koja je u suprotnosti Stovritelju. To je ova naša svakodnevica naših materijalnih života u kojoj smo si sami u centru svemira. Zbog toga nam je zlo potrebno da bi jednog dana mogli percipirati duhovno, kao što nam treba noć da bismo percipirali dan.
3. Pošto je namjera Stovritelja bila stvoriti stvorenje i to stvorenje ispuniti bezgraničnim užitkom, stvorenje se trebalo razvijati na načine koje ono nalazi ugodnima. Zato se Stvoritelj sakrio i dao nam privid slobodne volje, da se razvijamo prema sve većim užicima. To je naša evolucija želja. Ego nam je donio sve ovo što danas imamo. Međutim, sada se više ne može ispuniti. Došli smo do najznačajnije prekretnice u našem razvoju, do koje nas je zlo dovelo. A slijedit će nas i do samog kraja.
Ego je duhovni zakon, dakle "anđeo" ("angel of death"). Lijeva strana. I ima svoj smisao i svrhu postojanja i tu je da nam služi i koristi.
4. Slobodnu volju imamo samo po pitanju izbora ili a) egoističnog odnosa prema svijetu/Stvoritelju/bližnjima - zlo ili b) altruističnog - dobro. Čim izaberemo jedan način, potpadamo pod korespondirajući set zakona.
Tako, otvara nam se mogućnost da sami zaradimo duhovne karakteristike i da se vlastitim trudom, nadvaldavajući zlo, približavamo i na kraju ujedinimo sa Stvoriteljem putem zakona jednakosti forme. Da nam nije dana ta mogućnost, da nas je Stvoritelj odmah učio sličnima NJemu, jeli bi tzv. "kruh srama", i bili bismo otpočetka u potpunoj vlasti Stvoritelja bez ikakve mogućnosti vlastitog djelovanja. A Stvoritelj nije želio lutke već partnere u kreaciji. Tako, mi, stvorenje/stvoreno, možemo kroz ovako postavljen "setting" zaslužiti "kraljevstvo nebesko" (tj. altruistične kvalitete) bez srama.
Eto, nadam se da sam, iako šturo, bar približno zaokružio odgovor...