[nitko i ništa]

- od svih onih stvari u koje nekoć vjerovah kao u istinite, nema ni jedne o kojoj ne bi trebalo dvojiti...
- treba jednom u životu sve to preokrenuti...
- pristanak pritom treba uskratiti ništa manje onim (mnijenjima) što su nedovoljno pouzdana negoli onima što su očito lažna...
- jasno uviđam da se nikakvim znacima ne može razlikovati java od sna...
- pretpostavit ću stoga ne najboljega Boga, izvora istine, nego nekakva zloduha (genius malignus) koji je u najvećoj mjeri moćan, koji je uložio sve svoje umijeće u to da mene prevari...
- promatrat ću samog sebe kao da nemam ruku, ni očiju, ni mesa, ni krvi, niti kakva osjetila, nego da sve to imam jer krivo mislim...
- pa ako već u mojoj moći ne bude spoznati štogod istinito barem ću postojana uma sačuvati ono što imam u sebi, ne prihvaćajući lažne stvari...
- ali takva zadaća je naporna a neka me lijenost vraća u svakodnevnu životnu kolotečinu...kao kakav sužanj koji se u snovima hrani zamišljenom slobodom; pa i kad osjeti poslije da sanja boji se probuditi, te se uljuljkava ugodnim tlapnjama...tako se i sam od sebe prepuštam starim mislima i bojim se probuditi, iz straha da me naporno bdijenje ne samo ne izvede na kakvu svjetlost, nego još uvali među neprozirne tmine nastalih teškoća.

...nastavit će se...