Quote:
Frogger kaže:
Možeš li ukratko iznijeti kako je Hegel to objasnio? Sjećam se da je bilo na PZu rasprave o tome, nizali su se neki zdravoseljački argumenti, dualizam je zgažen gdje god se pojavio. Ali detalji su mi sad izvitrili iz sjećanja, moguće da je i Hegel spominjan, ali njega se ne sjećam. Konkretno od njega očekujem neku veleumnu rečenicu kojoj se ne može nać prigovora. Mogla bi bit i na latinskom šta se mene tiče, a baš bih volio to imat u arsenalu  |
Glede stvari-po-sebi, a to znači stvari koja postoji apstrahirana od naših impresija ili znanja o njoj, Hegel kaže da je tvrdnja o nespoznatljivosti stvari-po-sebi isto kao da nekome priznaješ sposobnost ispravne percepcije, ali pri čemu je ta ispravna precepcija zapravo imanentno lažna. To je kontradiktorni stav u svom samom početku, u samom korijenu.
Inače, "stvar-po-sebi" je postala aktualna u 18. stoljeću kad su empiristi dokazivali da, budući da svako znanje dolazi preko osjetila, da je onda nemoguće spoznati stvar "po sebi", tj. kakva je ona neovisno o osjetilnim podacima o njoj. Kant je bio svjestan kontradikcije ali ju nije znao riješiti, nego ju je razvio u antinomije. Za Hegela je to puka apstrakcija i on kaže da je doista nemoguće spoznati "stvar-po-sebi" ali samo iz jednostavnog razloga što je "stvar-po-sebi" - ništa. Odnosno, stvar bi bila kao, je li, "samo" pojava, a prava stvar je zakrivena nekom zavjesom. Hegel kaže, da kad obiđeš zavjesu da vidiš što je iza nje, onda vidiš da iza zapravo nema ničega. Za Kanta kaže da je od percepcije napravio barijeru između subjekta i objekta, dok je percepcija uistinu veza između toga dvoga. Engelsova materijalistička epistemološka koncepcija koja proizlazi iz Hegela, kaže jednostavno ovo: "stvar-po-sebi" su karakteristike stvari koje još nisu poznate, ali napretkom znanosti postaju u nekom trenutku poznate (znane, spoznate).