|
da se razumijemo, ove sve greške što sam pobro su listom minorne važnosti, i izgleda ponajviše govore o tomu kako memorija komprimira sveze i nema veze s emocijonalnim faktorima
sinoć vidim da se na hrt1 prikazuje film "događaj" kojeg sam gleda na rtlu prošlo ljeto, znači manje od 9 mjeseci je u pitanju sad kad su mi moždane funkcije na vrhuncu svega , dojmio me se pa sam ga odlučio pogledat opet , posebno si volim opet vidit šokantne scene od kojih mi krv prokola
i odmah početna , ko zna film , kad djevojka na klupici u parku izvrši samoubojstvo "ukosnicom" , čekam taj prvi napeti trenutak, cura vadi ukosnicu oružje iz vezanog repa , očekujem da se ubode u uho, vidim već kako kreće prema njemu ali skrene niže i ubode se u - vrat
alomnezija.........
jedno od ovo dvoje mora biti razlog
1.sličan instrument u rl već desetljećima koristim za čišćenje uha
2.iz prijašnjih storija o ranjivosti ljudskog organizma naučen sam da je uho najranjiviji dio glave , otvorenog puta prema mozgu i da bi to mjesto bilo prvobir u odluci da nekom takvim predmetom oduzmeš život , a onako odokativno rekao bi da su u trash hororima ljudi najčešće skončavali ubodom na takav način
dakle mozak briše nebitne veze koje imaju jedinstvene osobitosti i pridružuje ih nekom većem s kojima ima dosta zajedničkih elemenata , za usporedbu sa prometnim planom , briše se neki sporedni put , zaseok se pridruži glavnom selu , gubi svoje osobitosti i poprima one najbižeg i najsličnijeg sela
|