Pogledaj jedan post
Old 30.06.2017., 10:28   #54
Quote:
cestar kaže: Pogledaj post

Na neki način da... mislim da je i Fromm negdje spomenuo kako su ljudi u Srednjem vijeku imali možda i više pravog individualizma nego moderni čovjek.

Nama je u Hrvatskoj takva slika bliža, poznatija... ali, sumnjam da će to tako izgledati, poput recikliranja filma prije 80 godina.
Teško da je Fromm nešto tako spomenuo. Naravno, ne mogu sada pročitati sve što je on napisao i što je zabilježeno da je spomenuo i dokazati ovu svoju tvrdnju, ali Fromm je previše ozbiljan pisac i intelektualac da bi takvo što lupio. A dovoljno je i samo površno poznavanje srednjovjekovne povijesti da se zna da u Srednjem vijeku sigurno nije bilo više individualizma nego danas. Naravno, oni koji svoje *znanje* temelje na holivudskim filmovima tipa Robin Hood ili Kralj Artur mogu mislili da je Srednji vijek divno doba herojstva, slobode, velikih boraca za pravdu ......

Fromma treba čitati a ne treba čitati ono što je netko rekao da je Fromm napisao. Zato par citata iz njegove knjige S onu stranu okova iluzije:

*........ Ali više od ičega bio sam ganut proročkim knjigama Izaije, Amosa i Hošea i to ne toliko njihovim opomenama i objavama nevolja koliko njihovim obećanjima *na kraju dana*, kada će narodi *mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju* , kada će svi narodi biti prijatelji i kada će *zemlja biti puna znanja o Gospodinu kao što vode pokrivaju more.* Vizija općeg mira i kslada među svim narodima duboko me se dojmila kada mi je bilo 12 ili 13 godina. Vjerojatno se neposredni razlog za ovu zaokupljenost idejom mira i internacionalizma može naći u situaciji u kojoj sam se sam nalazio: hebrejski dječak u kršćanskoj okolini s iskustvom manjih antisemitskih epizoda, ali i - što je važnije - osjećajem neobičnosti i pripadništva klanu na obje strane. Nisam voliko pripadništvo klanu, možda tim više što sam neodoljiv želio prekoračiti emotivnu izolaciju suamljenog, razmaženog dječaka.

..... Kada je rat započeo ljeti 1914. godine bio sam 14 godišnji dječak za kojeg su ratna uzbuđenja, proslave pobjeda i tragedija smrti pojedinih vojnika koje sam poznavao bile najviše dotadašnje iskustvo.

.... Jednako sam tako bio ospunut histerijom mržnje protiv Britanaca koja je prohujala Njemačkom tih godina. Oni su iznenada postali jeftini plaćenici, zli i beskrupulozni, koji su pokušavali uništavati naše nevine i svakog povjerenja dostojne njemačke heroje.

..... Njemački je tisak od samog početka opisivao rat kao nametnut njemačkom narodu od strane zavidnih susjeda koji su željeli ugušiti Njemački kako bi se riješili uspješnog suparnika. Rat je bio opisivan kao borba za slobodu. Ta nije li se Njemačka borila protiv samog otjelovljenja ropstva i ugnjetavanja - ruskog cara?

.... Klanje se nastavljalo, a pratila su ga lažna obećanja u brzu pobjedu, lažna uvjeravanja u vlastitu nedužnost, lažne optužbe protiv opakog neprijatelja, lažne ponude za mir i neiskreni navještaji uvjeta za mir.

..... Kako je moguće da milijuni ljudi nastavljaju boraviti u rovovima, ubijati nedužne ljude drugih naroda, sami dopuštaju da budu ubijeni i time nanose najdublju bol svojim roditeljima, ženama, prijateljima? Za što se bore? Kako je mogće da obje strane vjeruju da se bore za mir i slobodu? Kako je moguće da rat izbije kada su svi tvrdili da ga ne žele? Kako je moguće da se rat nastavlja kada obje strane uvjeravaju da ne žele nikakva osvajanja već jedino očuvanje vlastitih nacionalnih posjeda i integriteta?

Ako su obje strane, kao što su to budući događaji pokazali, željele osvajanja i slavu za njihove političke i vojne vođe, kako je bilo moguće da su milijuni dopustili da budu poklani s obje strane zbog nešto teritorija i taštine nekih vođa?

Da li je rat rezultat besmislenog slučaja ili je posljedica određenih društvenih i političkih razvojnih procesa koji slijede vlastite zakone i koje se može shvatiti - ili čak predvidjeti - pod pretpostavkom da se poznaje priroda tih zakona?*

Završeni citati.

To je, naravno, samo djelić uvoda knjige. Izabrala sam ga jer se može lako usporediti mentalitet ljudi i njihovo razmišljanje o ratu od prije sto godina sa onim kojeg je većina nas iskusila prije četvrt stoljeća.
mravac8 is offline  
Odgovori s citatom