Pogledaj jedan post
Old 26.07.2017., 14:50   #5
Svako poglavlje je zamišljeno kao opovrgavanje jednog od glavnih (a danas aktualnih) prigovora Marxu. Prvo poglavlje opovrgava tezu kako je Marxova kritika bila primjerena za uvjete kapitalizma njegovoga doba a da nije primjerena sadašnjem stupnju tehnološkog i društvenog razvoja. Nasuprot toj tezi, Eagleton pokušava pokazati kako marksistička kritika kapitalizma nikad nije bila aktualnija.

Imam uz ovo poglavlje nekoliko primjedbi, ali najprije idem na glavnu. Za to ću iskoristiti Eagletonovu usporedbu po kojoj je kapitalizam bolest a marksisti liječnici.

Dakle, Eagleton ovako opisuje situaciju: u nekoj zajednici postoji bolest i postoji liječnik. U određenom trenutku bolest počinje rasti a, paradoksalno (?), posjeti liječniku drastično opadaju.

Kako objasniti ovaj (prividni?) paradoks? Eagleton to objašnjava (?) otprilike nekakvim iznenadnim padom zajednice u samozavaravanje da bolest uopće nije bolest, kao i manjkom vjernosti liječniku i hrabrosti da se nešto poduzme. Meni to objašnjenje nije nikakvo objašnjenje. Koliko ja vidim, on uopće nije objasnio kako to da povjerenje u drastično marksizam pada, ako potreba za marksizmom realno raste.

Ne samo što mislim da njegovo objašnjenje ne objašnjava ništa, nego još i mislim da imam bolje objašnjenje. Evo još jednom problema, pa se pokušajte dosjetiti sami koje je rješenje:

u nekoj zajednici postoji bolest i postoji liječnik. U određenom trenutku bolest raste a, paradoksalno (?), posjeti liječniku drastično opadaju.

Kviz pitanje: kako je to moguće?
nitko drugi is offline  
Odgovori s citatom