Ovih sam dana u groznoj gužvi, pa nisam mislila još sudjelovati, no na ovoj se temi pojavilo toliko prekrasnih recepata
da mi se baš učinilo da nakon svog tog obilja treba jedan mali coffee break. Pa neka ga.
Svi parovi imaju neke svoje tradicije, fraze koje samo oni razumiju, šale koje su samo njima smješne...pa tako i moj M. i ja. Jedna od tih tradicija jest da svaku sezonu jeseni obavezno otvorimo s Pumpkin Spice Latteom u Starbucksu. Kako inače u Starbucks baš i ne idemo (ja nikad, jer kavu pijem bez šećera a kod njih je sve što valjda već zaslađeno), ne znam kako nam se rodila baš takva tradicija; volim vjerovati da smo bili negdje na putu i da nas je Starbucks spasio, recimo, od kiše, ali prava je istina da sam naprosto zaboravila. No kao i niz drugih malih sličnih navika, i ova živi već godinama, i nikoga nije briga što joj se ne zna izvor ako ista jednom godišnje znači kavu u najdražem društvu i kroasane.
Kao ni PSL, nisam baš sigurna ni kako su bundeve ušle u moj život, no ušle su, recimo to tako, na velika vrata. Iz djetinjstva pamtim samo bakinu bućnicu jednom-dvaput godišnje (na koju bih, kao tatina cura, baš poput njega frknula nosom "A nema slane?", pojela komad da se zove i ignorirala ostatak; tata, volim te najviše
ali sve si me krivo naučio, danas bih za bakinu bućnicu prodala dušu!) i koju pečenu 'turkinju'. Danas pak bundeve i tikv(ic)e svih vrsta stavljam u sva moguća jela. Chilli s butternuticom? Može! Pumpkin brownies? Samo daj! M-ova mađarska ribana tikvica s vrhnjem? Hajde može i to, ako nema štogod drugo (
)...Ehm, kava s bundevom? Ma što da ne
.
Ova se kava rodila iz želje da brzinski rekreiram PSL 'za po kući', s manje šećera, za prohladna jesenja popodneva. A kako nam je bila baš fina, i ostala je na jesenjem repertoaru - pravimo je već par godina svake godine. Da ne bi bilo zabune: u 'pravi' PSL ne ide bundeva, već samo mješavina začina. No meni se uvijek činilo da je takva nepravda nazvati nešto sintagmom koja uključuje jedan od mojih najdražih sastojaka, pa onda taj sastojak izostaviti. Pa sam to malo 'popravila'. Po želji variramo recept: ako je za poslije posla, ja često dodam unutra i malo viskija; nekad stavim tučeno vrhnje (na slici mi je i ovaj put sa sastojcima, ali kako je M. na putu, bila sam na kraju prelijena vrhnje tući samo za mene jednu), med zamijenim javorovim sirupom, dodam više začina (pravi pumpkin spice je bogatiji, no meni je kombinacija cimeta i đumbira zapravo najdraža), podebljam mlijeko pa bude ona velika, prava 'starbucksovska' šalica...No osnova je uvijek ista, strašno jednostavna i meni jako fina
.
Da ne bi bilo zabune, međutim, svim domaćim varijantama unatoč, popit ćemo M. i ja onaj 'naš' Pumpkin Spice Latte u Starbucksu čim se on vrati s puta. I jesen će započeti, i prije one kalendarske
.
Dakle, za jednu šalicu trebat će vam:
- oko deci i pol mlijeka
- skuhana kava po želji (ja skuham espresso, kao i obično)
- dvije-tri žlice pečene butternut tikve (ja je pečem onako lijeno: izrežem na 4 komada, okrenem prezerom prema dolje i stavim na pek papir pa u rernu na 200 stupnjeva kojih pola sata-45 minuta. tako pečena idealna je za recepte u kojima treba pire, ako želite komadiće bolje ju je oguliti, narezati i tako peći)
- malo cimeta, đumbira i vanilije (ako ste puritanci, sjemenke iz mahune su sjajne; ako niste, ovdje je i aroma vanilije zaista OK)
- malo meda (ovisno o tome koliko slatku kavu volite, i koliko je bundeva koju koristite slatka)
- tučeno slatko vrhnje po želji (na slici je, ali ga na kraju nisam dodala, no lijepo je za ukrasiti kavu)
- jedna mačka za dekoraciju stola
Sve sastojke stavite u blender (ja koristim nutribullet koji je za ovo idealan) i dooobro promiješajte koju minutu, dok se sve ne spoji i ne nastane fina pjena na vrhu. Ulijte u šalicu, dodajte tučeno vrhnje po želji, pospite cimetom. Molite mačku 5 minuta da pozira sa šalicom, i pritom zaradite prijekorni pogled. Uživajte
