Većinom nisam prilazila jer jednostavno nije bilo potrebe.
Svidio bi mi se tip, nabacila bih osmjeh, pogledom i govorom tijela bih dala do znanja da sam zainteresirana i uvijek bi ubrali info u roku keks.
Tako da se ta skupina nije pretjerano mučila.
Isto tako sam i prilazila muškarcima kad bi me zainteresirali, a vidjela bih da se stvari ne kreću s njihove strane.
Nikad me nije mučila potencijalna odjebenica i u biti mislim da je najlakše napraviti prvi korak. Drugi je u biti često problematičniji.
Ali vidi čuda, na tom polju sam imala većinom iskustva koja je Alexa opisala.
Brzo sam shvatila da većina muškaraca (kod nas) ima predrasude prema ženama koje ulijeću. U najboljem slučaju nisu dovoljan izazov, u najgorem su drolje koje tako ulijeću valjda svakome.
Stvarno su rijetki muškarci zapravo voljeli proaktivan pristup, a ne samo teoretski tvrdili da ga vole.