Možda će grubo zvučati, ali zanima me kako bi se snalazili u situaciji od prije dvadesetak godina, kad nije bilo minusa ili, malo kasnije, kad je uveden dopušteni minus od 500 kn, nešto kasnije 2000kn. Jedina mogućnost za trošenje novaca "unaprijed" bilo je korištenje potrošačkih kredita i klasičnih kredita (uvjeti nisu bili baš povoljni), a onda kupnja na čekove.
Tek pred petnaestak godina uveden je minus ovisan o prosjeku plaće s povećanjem 10% za svakih 6 mjeseci urednog poslovanja (do max 100%) - govorim o zagrebačkoj banki.
BTW, sjeća li se još netko kako je pred samo 13-14 godina kamata na stambene kredite bila oko 9,5%, uz depozit oko 30%
Ukratko, prihode i rashode volim gledati na godišnjoj, a ne mjesečnoj osnovi, na taj način se lakše može sagledati vlastita financijska situacija i napraviti neki plan.
Npr. trošak registracije i godišnjeg servisa automobila, kupovina knjiga i opremanje klinaca za školu, nabavka ogrjeva (za one koji koriste lož-ulje ili drva), troškovi godišnjeg...sve to ljudi spominju kao izvanredne troškove koji im u tekućem mjesecu predstavljaju izuzetno opterećenje i onda to pokrivaju ulaskom u minus. Racionalnijim mi se čini sve te "izvanredne" troškove zbrojiti i podijeliti na cijelu godinu te uključiti u mjesečne troškove. Ako se već ušlo u veliki minus, najpametnijim potezom smatram podići nenamjenski kredit za pokrivanje tog minusa, razvući ga na 2-3 godine ili koliko je potrebno da bi rata bila podnošljiva, te ubuduće trošiti u okviru mogućnosti - sve ostalo vodi samo u sve dublju zaduženost.