Pogledaj jedan post
Old 04.10.2017., 15:49   #1
Korigirate li ponašanje tuđe djece?

Moja prva tema.

Budući da svjedočimo sve većem broju roditelja koji smatraju da su im djeca nepogrešiva, a i onima kojima se jednostavno „ne da“, zanima me korigirate li ponašanje tuđe djece?
Tipa, s frendicom ste na kavi, dijete vam se vješa po glavi/uzima mobitel/nešto treće, a roditelj se ponaša kao da se ništa ne događa. Reagirate li u takvim situacijama? Kažete li nešto roditelju ili djetetu?

-Za TL;DR varijantu sad skočite na zadnji odlomak.-

Da ne bude ovo jedan od onih „prvo se vi raspišite“ uvodnih topica, napisat ću nekoliko svojih primjera:

1. Djeca bliskih ljudi
U ovu kategoriju za sad spada samo jedno dijete (sestričnino) koje ponekad dođe na prespavanac.
Tu je znalo biti i suza jer neće pisati zadaću, inzistirala sam da se napiše. Kasnije je bilo sve ok.
Može duže nego doma igrati igrice na tabletu, gledati tv i sl., ali da se zna neki red, kad kažem dosta je dosta.
Dam joj da se raspištolji i pušta pjesme na yt, zajedno plešemo, ali ima zabranu cajki.

2. Djeca poznanika (u mom slučaju susjeda)
Neki će rolajzati na ovo - primijetila sam da većina te djece (od prvog osnovne do četvrtog srednje) ne pozdravlja (prva, a ponekad i uopće) starije. Ne mislim da se moramo držati nekakvog oldskul bontona, ali prestala sam prva pozdravljati djecu 10-20 godina mlađu od mene. Ajde, ovi stariji procjede pozdrav milisekundu prije nego se mimoiđemo, a mlađi ništa. Dakle, zaključavam vrata stana, preko puta se mala vraća iz škole i čeka da joj mama otvori, gledamo se - ona ništa. Ja se osmjehnem, ona se osmjehne i to je to. Ni kimanje, ni mahanje, ni verbalni pozdrav.
Ovo tek kratko traje, sumnjam da ću utjecat na njihov odgoj, ali trenutno mi je zanimljivo kao eksperiment.

3. Djeca nepoznatih ljudi
Često mi se u supermarketima/šoping centrima djeca obrate, uspostavimo neki kontakt od par minuta.A ako roditelj dozvoli, dam im nešto što sam sebi kupila, recimo u Mlinaru.
Tu još nisam imala prilike (nadam se da ni neću), ali palo mi je na pamet - ne znam bih li reagirala čak i da dijete nešto jako ružno napravi. Nikad ne znaš čije je i može li se s tom osobom racionalno razgovarati. :/


Gdje je granica - ako ne reagirate, što bi dijete moralo napraviti da dreknete?
Isto tako, ako reagirate, koliko daleko idete u korekciji tuđeg dijeteta? (Oduzimanje mobitela, time-out, nešto treće?)

Zadnje uređivanje Flying Buttress : 04.10.2017. at 16:17.
Flying Buttress is offline  
Odgovori s citatom