Pih. Nitko me od vas nije glazbom napalio. Dobro da ne sudim samo po tome, vidim da bih ostala vječno djevica.
Nego, khm, khm... da priznam nešto vezano uz donji link. Prvi put sam čula ovaj pjesmuljak u autobusu. Među ljudima
. Bilo je toplo, mrak, tek koji tračak od upaljene stropne lampice za potrebe onih koji su u miru čitali noćno štivo. I ja na svojem sjedalu, polusnena, autocesta... kad, krenu prvi taktovi ovoga:
http://www.youtube.com/watch?v=YDoe5aTp7gs
Na 2:33 već sam se malo meškoljila na svom mjestu. Eksplicitno je, jebiga. Pred kraj sam skoro skroz izgubila kontrolu, nikako prestati duboko disati. Ni sada nisam mirna, kad sam ju polušala
.
Pošto je ova moja boljka poznata onom koji me vezao za sebe, često se zna prišuljati i pjevušiti zločesto. Još kad izusti par uzdaha, gotova sam. Skroz. Gubim odjeću da ni ne znam kako.
Čovjek se uopće ne mora truditi oko mene, pusti mi samo da ovo poslušam, ode slobodno pogledati kraj utakmice i vrati se na proslavu pobjede :klap: