Quote:
Private Dancer kaže:
U biti mene knjiga nije naucila kad trebam hraniti dijete i kad treba ici spavati. Naucila me upravo to da su djetetove potrebe prve. Da su prva tri mjeseca najteza kako god okrenes, da ne trebam olaksavati sebi (npr: nosam ga 5 min tako brzo zaspe, super, mogu popiti kavu, hranicu ga u mom krevetu da ne moram ustajati, kad zaspe po danu da barem sto duze spava, da imam sto vise vremena za neke druge stvari)
Cesto puta ovim olaksavanjem sebi stvaramo si dugorocne probleme,to mi se dogodilo sa prvim i nisam htjela to ponoviti sada. Htjela sam napraviti stvari drugacije ali nisam znala kako, jer nisam zavrsila ni skolu ni tecaj o mjacinstvu i hendlanju male bebe, vec sam potrazila savjet i pomoc onih koji znaju i pronasla ih kod teta Gine..
Poslozila sam stvari u svojoj glavi, primjenila neke njene savjete,uvela rutinu koja nama pase i zadovoljna sam..
Kao sto danas puno majki ovdje na raznim temama trazi pomoc...
|
Oprosti sto sam uzela ovaj citat bas tvoj (nije osobno) ali mislim da si upravo savrseno pokazala da je bit knjige ipak u zadovoljnom roditelju, a ne u zadovoljnoj bebi.
Iz vlastitog iskustva - bebu sam uspavljivala cicom (kao i mnoge) do njenih 20 mjeseci. Isla je spavati kad joj se spavalo - a to je bilo oko 22 a ne u 19. I sto imam danas? 3-godisnje dijete koje i dalje ide spavati oko 22h, i ona zbog toga sigurno nema nikakvih problema, nit joj fali cica ili ima traume sto je vise nema. Ali eto nama budno dijete ne smeta navecer, ne ocekujem da u 20:00 pocnem zivot kao da nisam rodila. Jela je cesce od tih 4 sata i mislim da je tek nedavno u zivotu dosla u fazu da po danu izdrzi toliko bez hrane - i po cemu bi to trebalo biti od posebne koristi za nju, da je jela rjedje nego sto joj je odgovaralo?
O dojenju 1-mjesecne bebe svakih 4h i ideji da se skok svladava izdajanjem mi je glupo uopce trositi rijeci.
I jos jedna misao - svaka beba je stvarno razlicita. Evo, moja starija cim bi skuzila da je negdje odlozena bi se glasno javila da je se uzme na ruke, i naravno - htjela spavati na/pored mene a ne u svom kreveticu (a kamo li u drugoj sobi). Nije voljela ni spavati u tisini - nego u zamoru ljudi (restorani, shopping centri i sl.).
I mislim da je imala super instinkte za prezivljavanje, sigurno je svakoj bebi "u divljini" bilo puno sigurnije na maminim rukama nego odlozenoj negdje pa ne vidim kako bi udovoljavanje instinktivnoj potrebi bebe za sigurnoscu u rukama i blizini majke bilo lose za dijete
