Slučajno naiđoh na ovu stranu,
Pa rekoh; "Ostat ću sad!"
Jer imam jednu veliku manu,
Za puno strana hvata me glad.
Pa kako ne bih odlutao i zaboravio se vratiti, staviti ću link
na Sidu Košutić. Zanemarena zato što je pisala o Bogu, što u vrijeme Yugoslavije nije baš bilo popularno, a i danas nije baš.
Izidor Poljak - Planite bijeli ognjevi duše
Neću da moji dani proteku
Mračni u tihu lijuć se r’jeku Vječnosti.
Putove moje pjesan nek prati
Orla, što s plamenim suncem se brati,
Kuda koracam,
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti.
Planite b’jeli ognjevi duše,
Uždi se, srce, s’jevaj,
Vjetrovi mržnje vijore zemljom,
Kristovu pjesmu pjevaj.
Pokriti ledom pupovi ruža
O toplom suncu sniju,
Neka ih tvoje ognjene zrake
Plamenom svojim zgriju.
Hladnom i golom pustarom zemlje
Množija gladnih vrvi;
Ekstazom bukni, pripravno mr’jeti
Svoje im podaj krvi.
Stani nad zemljom, gdje milijuni
Sapeti gvožđem trunu,
Zv’jezdama daždi, s neba im trgni
Sunčanu sjajnu krunu!
Planite b’jeli ognjevi duše,
K nebu se, srce, popni i gori,
Plamteć izgori.
I još jedna
Priznanje - Sida Košutić
Najslađe radosti mladoga života
Tebi, Gospode, dajem,
Za najtužnije dane mojih slaboća
Ponižena se kajem.
Kako li malena sva moja su blaga
Pred pravdom oka Tvoga,
Od svijeta se praznih dolazi ruku
Pred neizmjernoga Boga.
Ja ničega nemam do dlanova praznih,
Tek sam puka sirota,
Al’ moji se dlanovi dižu k Tebi
Dar da prime života.
U blještavom sjajenju Tvojega bivstva
Ljepota se lije bez mjere,
Bože, o daj mi da ostanem sirota
I kraljujem na putu vjere.