Quote:
Mazoretkinja kaže:
Čitala sam ju za lektiru prije dvije godine. Svi su nam govorili da će nam to bit najbolja lektira, da ćemo se oduševit i tako dalje, ali kod mene toga nije bilo. Knjiga mi je čak i tada bila dosadna, toliko nezanimljiva da se više ne sjećam velike većine. Sjećam se samo tog njegovog vječnog pitanja kamo odlaze patke iz Central parka.  To me zaintrigiralo jer se ja toga nikad ne bih sjetila! 
Većini moje generacije je to najbolja knjiga, ali mislim da je to zato što nisu ni čitali nešto izuzev lektire, ako su i lektiru pročitali pa im je izbor poprilično ograničen.  |
Mene isto nikad nije oduševila. Nisam ga uspjela shvatiti, poistovjetiti se s njime, ući u njegove filozofije. Za mene on predstavlja samo još jednog buntovnog, mušićavog tinejdžera, kakve odrasli ljudi inače gledaju s prezirom. Nikako nisam uspjevala dokučiti što njega točno muči, protiv čega se on to bori, prema čemu je njegov bunt usmjeren.
Općenito sam dobila dojam da previše vremena provodi analizirajući, kukajući, filozofirajući, umjesto da nešto napravi od tog svog života. Možda ne može spasiti patke iz Central parka, niti djecu od provalije, ali od svoga života svakako može napraviti više od lutanja i opijanja, samo kad bi prestao ''izigravati'' neshvaćenog pojednica.
Svakako je lakše kukati npr. kako je usamljen, a istovremeno davati sve od sebe da osobe koje se igrom slučaja i nađu u blizini otjera što je dalje moguće.
Može biti da ga ne mogu smisliti jer mene pubertet nije lupio na takav način. Ako roman nekad ponovno pročitam, ne vjerujem da će me niti tada dirnuti ili da ću ga shvatiti. Ali probat ću mu dati priliku za par godina.