Jao teme...đe me nađe.
Imam previše svega - odjeće, cipela, knjiga (preko 300 knjiga + još toliko na Kindleu), kozmetike, a pogotovo odjeće iz H&M-a i SHS-a koju kupim brutalno jeftino, pa mi se isplati i nakon kemijskog čišćenja (obožavam vintage odjeću).
Ili uopće ne kupujem ili me uhvati totalni YOLO raspašoj. Uglavnom ne kupujem skupe stvari, nemam kreditnu karticu i nikad nisam bila u minusu te uspijem nešto uštedjeti svaki mjesec, pa se stoga nisam ozbiljnije posvetila svom hrčkitisu.
Ovo ljeto smo farbali stan i pobacala sam ili poklonila 10-15 vreća stvari. Mogla bih još toliko i svejedno bi mi ostalo dovoljno. Imam šestokrilni ormar s 3 ladice, moje stvari (uz posteljinu, ručnike i extra jastuke) zauzimaju 5 krila i 2,5 ladice, muž ima samo ovo preostalo popunjeno.
Još jedan veliki problem je što se emotivno vežem za stvari, a posebno za odjeću koju sam uzela od pokojne bake uz koju sam bila jako vezana. Svaki put kad se nakanim da nešto od tih stvari poklonim ili bacim, sjetim se bake, počnem plakati i onda na kraju muž kaže "ajde ljubavi, nema veze, spremi to natrag".
Ipak, ima nade!
Skužila sam u zadnjih 6 mjeseci da puno manje kupujem i da dobro razmislim prije nego nešto kupim (to je valjda došlo nakon ovog velikog spremanja prije farbanja kad sam skužila koliko zapravo stvari imam u 50 kvadrata stana. Ok, i dalje ponekad posrnem, ali imam osjećaj da puno manje nego prije. Također, prije sam bila nepopravljivo kreativno neuredna (sve je čisto, ali se uživim u nešto, ostavim to posvuda po stolu i onda odgađam pospremanje), ali otkad smo napravili to generalno čišćenje, zbilja se trudimo i uspijevamo održati stan urednim.
Velim, jedino za što se nikako ne mogu prisiliti da poklonim dalje su bakina odjeća (koja mi zapravo i pristaje), tatine stvari (preminuo je početkom ove godine) i knjige.
Da imam djecu, vjerojatno bih se totalno drugačije ponašala.
Koji je razlog tome? Kad sam bila klinka, doslovno smo ostali bez svega i morali krenuti ispočetka, a bili smo dosta siromašni i to je završilo tako da sad kad nismo tako siromašni, gomilamo. Mama ima još veći stan od mene i isti taj problem. Muž, recimo, nije imao takvo djetinjstvo i ne veže se toliko za stvari.