|
Evo da se javim nisam baš danas stigla zbog posla...drago mi je da ima zainteresiranih za temu...evo nema smisla da vam lažem bila sam danas na nekom seminaru i po povratku kući bila toliko umorna i loše sam se osjećala i naravno gdje bi drugdje završila nego u slastičarni...prvi dan neuspješan..klik u glavi se očito još nije dogodio...
moje tumačenje postupka bi bilo osječala sam se loše i trebala mi je utjeha i potražila sam ju u slastičarni..trenutno sam ju našla no istodobno se javilo i razočaranje samom sobom jer nisam bila čvrsta u odluci..i tako se vrtim u krug..možda još neko ima takav problem...ono što bi ovim topićem htjela postići je upravo to da kad smo u napastima pojesti ili ne pojesti pitamo sebe koju emociju ušutkavamo hranom (to je moj problem), to bi se na engleskom zvalo emotional overeating...malo je literature na hrvatskom o tom problemu...gdje problem leži u našim osjećajima...ono što bi meni pomoglo u tom trenutku napasti pojesti kolač ili ne bilo bi da sam nazvala mamu i rekla joj da se loše osjećam i da mora dat sve od sebe da skrene moje misli sa slastičarne..znam nije to baš samostalna odluka ali za početak nam svima treba ova vrsta potpore. dok nam samopouzdanje ne naraste..mislim da nam osjećaj da se nekome možemo povjeriti i da nam je neko potpora u krizama jako puno znaći...ima masu stvari koje možemo napraviti da izbjegnemo prejedanje ali jednostavno neznam zašto mi sve ideje padnu napamet kad se već napapam...jednom prilikom rekla sam ebdokrinologu da jedem jer sam nazadovoljna...on je isto bio deblji i rekao da i on jede iz istog razloga...mišljenja sam da bi uspjeli dugoročno u ostvrenju cilja moramo detektirati zbog čega smo u datom trenutku nezadovoljni i što je to što nam u tom trenutku treba da nas odvuće od hrane...mislim da nam treba nečija pažnja, nečije razumijevanje, potpora...još jednom kažem sve je super kad imamo energije onda ide ko po loju ali cilj nam je ostati motiviranima cijelo vrijeme...
Neko je gore napisao što ćete prvo napraviti? Ja prvo želim pronaći ljude koji imaju isti problem i pokušati riješito ono gdje uvijek zapnem početni motiv mi uvijek nakon nekog vremena izmakne sa vidika i evo me opet posustale...drugo što želim pokušavam otkriti vlastitu rečenicu koja je jača od bilo koje želje za hranom i svaki puta kad se poželim prežderati sjetiti se te rečenice u glavi i jednostavno se uspjeti iskontrolirati...iza toga bavljenje nekom fizičkom aktivnošću...svi koji imaju 50 kg viška znaju kolko je početak težak...ako je neko odmakao u mršavljenju voljela bi da s nama podijeli što je kod njega kočnica koja ga zaustavi...naravno svako mora imati svoju vlastitu kočnicu....
|