Moji roditelji imaju kuću u jednog primorskom mjestašcu, gdje sam odrasla i od malih nogu pamtim svako ljeto svu moguću rodbinu koja bi se uvalila na ljetovanje. Samo bi ture dolazile. Kuća je ispočetka bila manja pa bi rođaci spavali sa mnom i sestrom u sobi, a jedno ljeto smo doslovno svi večeravali na podu, jer nije bilo mjesta za stolom. Dok sam bila dijete, nije mi smetalo, jer sam volila prve rođake i onda bi nas redovito zivkali i gostili po svijetu preko zime. Tako da je to bilo na obostranu korist i zadovoljstvo. Ipak su mi prvi rođaci i volimo se. S vremenom su mlađi prorijedili dolaske, a kako se kuća nadograđivala, tako su rođaci iz drugog koljena počeli pristizat.
Sve je prestalo one godine kad su moji zabranili pušenje u kući i počeli iznajmljivat. Od tada brojnu rodbinu više nit vidim, nit čujem, a ostatak najbližih koji nas je željan, unajmi apartman u našem mjestu pa se družimo. Za ostale je mojoj mami trebao dugi niz godina da prizna da su paraziti i da ih dalje od osobne koristi naša obitelj ne zanima.
Znači savjet, pokušajte uvesti zabranu pušenja, ako paraziti puše
