Ne znam kako da započem ovaj post, a da ne ispadnem neki freak niti sam sigurna pitam li na pravom mjestu.
Moj najveći problem je što ja ne biram magiju, ona mene bira.
Kroz život sam imala užasno puno doticaja s magijom, onom bijelom ili crnom, urocima, bioenergijom, kroz život mi se već nekoliko puta dogodilo da me gotovo stajala glave, prvi put već s tri godine.
Igrom slučaja mi se uvijek dogode takve životne situacije da me odvedu na takav put.
Kad pokušam biti površna, izlazim, pijem, zezam se i kad se ne bavim dubljim, duhovnim stvarima, uvijek mi se dogodi nešto što me baci u izolaciju, i dok proučavam tarot i astrologiju, sve je ok.
Čim se oglušim na sve to, baci me iza vrata.
zadnji put je to bila anksioznost.
Sve u svemu, ne volim se petljati u to jer je opasno, ali eto, uvijek me životne situacije guraju i pritišću na te putove...
Takav sam dojam barem stekla.
I tako ja prije nekoliko dana stanem čitati nekakvu knjigu kroz čiju se radnju proteže Moon and Sun tradition.
Ne, to nije knjiga koja objašnjava te magijske rituale, nego se samo površno spominje.
Bez ikakvih detalja niti uputa.
I ok, tako ja pročitam knjigu i zaboravim da sam je pročitala.
Međutim, nakon što sam ju pročitala imam više energije i osjećam totalni, neobjašnjivi mir stalno.
Puna sam ljubavi i ništa me ne može izvesti iz takta.
No, dogodi mi se i nekakvo stanje, barem jednom dnevno, kad osjetim nekakav ugodan umor.
Potom legnem u krevet opustim se i utonem u nekakvo polu transno stanje, dakle dogodi mi se to da ne spavam i znam sve što se oko mene događa, ali mi se javlja neki film, neke slike, kao nekakva sjećanja ili nešto...
Vidim žene koje mole iznad vode, nekakve čudne simbole, vatru, bodeže, crvene i narančaste sagove, crveni dim, i uvijek isto već danima.
Sad vi recite da sam luda i da sam opravdala svoj nick, ali eto, ja sam iznijel svoje pa ako ima netko nešto pametno za napisati, široko mu polje, tj forum.
