Ne znam kako uopce da pocnem ovaj post.Meine se mozda poneka od vas sjeca (pred par mjeseci sam bila malo aktivnija na ovom Forumu).U medjuvremenu sam postala mama (mojoj princezi je skoro 7 mj.).
Zivot pise cudne price.Jedna od njih je i moja i ja ju zelim podijeliti sa vama: meni je 31.-a godina i ja bolujem od raka dojke.Do pred mjesec dana se nisam sa tom temom zaokupljala jer sam mislila da se ta bolest dobiva kad zena zadje u kasne zrelije godine.No , na zalost, svakodnevica je drukcija: sve vise mladih zena oboljeva od raka dojke.
Kvrzicu sam napipala sama,otisla na ultrazvuk.Lijecnik (radiolog) me smirivao rijecima da je to sigurno samo cista al za svaki slucaj trebala bi uslikati (rentgen) obje dojke.E,na slikama je vidio nesto vrlo sumnjivo te su me vec slijedeci tjedan prijavili za OP.Kad sam se probudila iz narkoze,pala sam u totalnu depresiju.Jer sam imala 2 reza: jedan na dojci a jedan pored ruke sto znaci das su za vrijeme Op pretrazili tkivo kvrzice te ustanovili da je stvarno rak,a u tom slucaju vade i nekoliko limfnih cvorova da i njih pregledaju da nisu zarazeni.Na srecu su svi bili „cisti“.Opcenito „imam relativno dobru prognozu“: cvoric je bio samo 1 cm velik.Ostatak tijela nije zarazen tako da sam , nakon sto prodjem Kemo terapiju i zracenja dojke „izlijecena“.Naravno nitko mi nemoze garantirati da se to nece pojaviti opet.
Sok je prevazidjen,fizicki se osjecam dobro ( osim par dana nakon Kemo) , psihicki se izgradjujem i cvstim.Moja princeza i moj muz mi daju snage da lakse predjem vrijeme terapije. Nisam vise iskomirana,ja sam odlucila da se borim i da pobijedim.
Ja ,ovom prilikom, pozivam sve vas forumasice da se redovito pregledavate ( ak ne znate kako, odite kod gin.) jer tak mozete sprijeciti kobnije posljedice.
Eto,nije mi bila namjera da vas preplasim;smatrajte ovo kao mali apel !
Puno vas pozdravlja,
Lisa
