unwritten imas ovdje nesto o tome pod temom brza probava-iako to nije to...
dakle,meni nitko nije dijagnosticirao (u biti doktorica mi je i rekla da nema nekog nacina da se to dokaze) ali svi simptomi iritabilnog kolona se u potpunosti poklapaju s mojima...
meni je jako puno pomoglo kad sam pricala sa sestrinom frendicom koja je imala isti problem,pa smo se pocele smijati tome-tesko je,mislila sam da je to tako tragicno,jos uvijek kad me pukne neka totalna depra mislim si kako nisam sposobna za zivot kad ni srat normalno ne mogu
uglavnom,ja upravo sada opet prozivljavam svoje najgore trenutke-u zadnjih 6 sati sam sigurno bila 12 puta na wc-u...uzas...jos malo pa cu dehidrirat...
meni je najveci bed kad putujem negdje-jedno vrijeme je bilo tako strasno da je putovanje znacilo otici bilo gdje a da mi je wc izvan dosega u krugu 10metara...sad me vec strah kako cu sutra na faks
i iskreno,ne zelim te obeshrabrit,ali ja jos nisam nasla rjesenje...ako idem negdje onda obicno nista ne jedem...crijeva mi reagiraju na sve-nikad ne znam sto ce se dogoditi,totalno nepredvidivo...
ali,polako se oslobadjam-i je-trebas se rijesiti napetosti jer je to u biti potaknuto stresom
bas mi se nedavno dogodilo da sam toliko bila napeta zbog jedne osobe,tako jake grceve sam imala (a 20min prije toga bila na toaletu) mislila sam da cu umrijet,i onda kad je osoba rekla da odlazi-isti tren,nevjerojatno,isti tren me prestalo boljeti...i nisam morala na wc do sljedeceg jutra...
ali da me psihicki ubija -definitivno...i zato kazem-nauci se smijat svim tim situacijama,reci ljudima koji te okruzuju sta ti je ,koji su uzroci,posljedice,kako se ti osjecas zbog toga...kad ti pruze podrsku bit ce ti puuunooo lakse...
uglavnom,pisala sam zbrda zdola,a vec se post oduzio...
da stvarno ne pretjeram,imas veliki pozdrav od mene
nadam se da sam ti bar malo pomogla
da znas da nisi jedina
(nazalost
)