Quote:
Srebrni-medvjed kaže:
Je, ako su problemi riješivi i ako nisu baš neki da ometu ustaljeni tijek života.
Što ako ti izgori kuća ili pogine dijete? To ne riješiš.
Samo je pitanje jel to baš moralo da se desi da bi ti za milijun godina mogao uživati
|
E vidiš, to je sada pitanje našeg ega, koji je van svakog realiteta. Što si bogatiji, što više imaš, što si na višoj društvenoj ljestvici to ti je realnost više pomaknuta van realiteta. Ego daje dojam naše veličine, dakle ja= moja titula, moja kuća, moja žena, moje auto, moji novci, moje bogatstvo, moja veličina, moje beneficije..
U suštini što nama treba, malo hrane, vode, mekan krevet za prespavati, deka da se pokrijemo, čista odjeća, zadovoljavanje higijenskih uvjeta, i frend za popričati. Temeljnu potrebe su zadovoljene, sve ostalo je luksuz..
No vidiš ako svoje bogatsvo, imanje, zdravlje ili što već smatramo neraskidivim djelovima svog ega, tada će gubitak i povreda ega strašno boljeti. Pa će ljudi reći izgorjela mi je kuća, sve sam izgubio, čitav život otišo niz rijeku, što mi vrijedi živjeti..
No kada se rodiš jedino je sigurno da ćeš umrijeti, ništa drugo NIJE sigurno, dakle sve što imaš zapravo nemaš, sve je na trenutak posuđeno dok ti je darovano vrijeme. Evo sad možeš doživjeti moždani udar i postati biljka, mož ti srce stati, može ti nešto pasti na glavu, može te zgaziti auto, može te netko slučajnu upucati i nema te više. Sve si izgubio, sve ode u vjetar.
Takav pogled na život je baš ono jedno veliko otvaranje očiju, mijenja se kompletna perspektiva, jer ono što imaš i posjeduješ nije sada sastavni dio tebe, nego dar u kojem uživaš, i valjda to imaš i radiš zato što te raduje i u tome uživaš..
Pazi, razlika između optimista i pesimista je generalno ogromna, to su dvije suprotnosti, no činjenica je da ona čaša sadrži vode do pola njenog volumena. Za optimista je dakle i mrvica vode u čaši izvor radosti, za pesimista i jedna kap koja nedostaje izvor ogromne tuge...
