- nastavak iz proslog broja. -
htjeli smo otic do pipa i palute i storih gusta al nije se "potrefilo".
buduci da smo bili locirani u sutivanu, probali smo dva lokalna restorana
, pizzerija je bila jedino mjesto gdje se moglo nesto pristojno pojesti, al se stol mogao dobiti samo u neobicna vremena, inace je bilo krcato.
probali smo i restoran na lovrecini, ajme, to je tek komunizam!!! iako, konobare im neka djecica, sve krcato, ludnica, a hrana ne moze bit gora. na meniju cijena peke "po dogovoru"
strasno.
kopacinu smo otkrili tek pred kraj, to je golema "konoba" (prije bismo rekli restorancuga), tamo je sve bilo masu bolje, hrana odlicna, konobari profesionalni (iako malo smotani), fora stare dalmatinske pjesme u pozadini, jedino tamo su nas tretirali kao neke goste vrijedne paznje.
sve u svemu, bili smo bas jako razocarani. riba nigdje nije bila privlacna. janjetine ima osrednje i odlicne, ali atmosfera skoro svugdje gdje smo bili "ajme sta ste sad dosli", nepokretni, namrgodjeni, zanese se u razgovoru s nekim poznatim, zaboravi da radi, a gosti "eto bas sad dosli smetat". tuzna sam bila i sto nigdje nismo nasli neke izvorne deserte, najveci domet su im palacinke i rozata (osim one skutke).
od braca sam ocekivala puno, puno vise.