[Lila_sun]

Cocaine Nights kaže:

Osobno sam bio na praksi kad mi je jedna psihoanalitički orijentirana psihoterapeutkinja, nakon što je pogledala rezultat osobe, na jednoj podkategoriji PIE testa, koju prije nije vidjela, doslovce rekla u nalazu možete slobodno napisati: "Majka ga nije voljela." To bi bio službeni nalaz kojim će se ta osoba kasnije koristiti prilikom posjeta drugim psihijatrima i psiholozima.

Ali kao znanstvenik koji se sluzi statistikom i metodama znanstvenih istrazivanja ces se sigurno sloziti s time da jedna osoba ne cini signifikantni rezultat ili, narodnim jezikom, da jedna ptica ne cini jato? Glupo je na temelju jedne (potencijalno lose psihoterapeutkinje) procijenjvati sve psihoanaliticare ovog svijeta, a tim je gore ako si znanstveno orijentiran

Ima i jedan dokumentarni film koji smo gledali na faxu, ne sjećam se točnog imena, gdje su 60-tih godina, psihoanalitičari doslovce optužili majke autistične djece, da su im djeca autisti zbog njihovog odnosa prema njima (naravno tim psihijatrima je odnos alfa i omega za formiranje ličnosti pa kako bi išta drugo zaključili,). Kasnije je utvrđena genetska osnova autizma... Ne znam jesu li majke kasnije tužile te psihijatre.

Da, a jos je kasnije (tj. nedavno tj. danas) utvrdjeno da psiholozi krivo mjere autizam i da su na apstraktnim testovima inteligencije autisti nadprosjecno inteligentni i da su ih psiholozi takvim mjerenjima bacili 3o godina unazad. Da ne krenem o tim diskutabilnim testovima inteligencije opcenito...Sta bi ja sad iz toga mogla sve zakljuciti o psiholozima ali necu. Jer su mi takve generalizacije glupe. Samo me generalno nervira taj vas radikalizam, i ne shvacam otkud to. Ne kazem da nema nista u genetici, ali potpuno odbacivanje odnosa kao bitnih iz nekog "anti-freudovskog" radikalizma (a i sami priznajete da socijalna psihologija stavlja puno na to) je u najmanju ruku glupo i ne kuzim zasto se uporno pila po tome umjesto da se uzme u obzir svaka potencijalno korisna informacija kod razumijevanja necijih psihickih mehanizama, pa cak i ako se kasnije ispostavi da nije bila korisna.

Nije skepsa u činjenici što se to zove psihoanaliza, nego u činjenici da psihanalitičari na temlju dubioznih zaključaka, opažanja i najčešće nepotvrđenih teorija često vrlo jasno specificiraju uzroke brojnim psihološkim problemima, a da za to osim promišljanja na temelju par kliničkih slučajeva nemaju nikakvih drugih dokaza. Socijalna psihologija s druge strane se puno više oslanja na empirijska istraživanja i ako ne može specificirati jasan uzrok nekog problema, neće to niti pokušavati. A da su rani odnosi važni za formiranje ličnosti, jesu.

Da, ali psiha djelomicno funkcionira simbolicki-a simboli se ne mogu operacionalizirati, bar ja jos nisam cula da je tako nesto nekome uspjelo. A smatrati da sve sto se ne moze operacionalizirati ne postoji je po meni malo radikalno. Dosta radikalno, oprosti Podsjeca me na doba kad se smatralo da je zemlja ravna jer se nije vidjelo dalje od horizonta.

Da, i taj kolegij se zove "Metodologija znanstvenih istraživanja". Nešto što psihoanalitičari ili nisu nikada slušali ili se ne zamaraju previše time.

Hm, s obzirom na to da su psihoanaliticari ujedno najcesce i doktori medicine to tesko da stoji. Al cak i kad bi bilo tako kako kazes, onda mogu vratiti time da postoji nesto sto psiholozi ocito nikad nisu slusali, a zove se "Fenomenologija u psihoterapiji"