[Vilko]

Entomofobija-strah od kukaca


Definicija
Entomofobija je naziv za strah od kukaca. U ovaj poremećaj spadaju akarofobija – strah od grinja i arahnofobija – strah od paukova.
Većina je ljudi oprezna, ako ne i u strahu kad su u pitanju kukci (ili bolje reći artropodi).
To može biti :
- razuman strah temeljen na znanju ili iskustvu (pčele, ose, obadi, komarci)
- nerazumna, ali kulturološki objašnjiva odvratnost (žohari, muhe)
- neutemeljen strah zbog nedovoljne informiranosti (skakavci, bogomoljke, cvrčci)

Prava fobija od kukaca, s druge strane, karakterizirana je slijedećim kriterijima:
- trajni iracionalni strah i prisilna želja za izbjegavanjem kukaca, grinja, pauka ili sličnih fobičnih objekata
- značajan stres usprkos priznanju osobe da je strah pretjeran i nerazuman
- strah od kukaca nije posljedica drugog mentalnog poremećaja kao što je shizofrenija ili opsesivno-kompulzivni poremećaj

Entomofobiju treba razlikovati od parazitarnih halucinacija i iluzija, a isto tako od shizofrenije i opsesivno-kompulzivnog poremećaja. To je ponekad teško čak i iskusnom psihijatru. Ponekad je objekt fobije strah od infestacije kukcima, tj. osoba se boji da će se zaraziti parazitima, a ne parazita samih. Ovo stanje se razlikuje od parazitarne halucinacije po tome što u tom stanju osoba proživljava simptome kao da stvarno ima parazite.
Strah od prodora kukaca/onečišćenja može uzrokovati nastanak rituala čišćenja i steriliziranja sličnih onima koji se javljaju kod opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Ovaj sidrom je samo vrh sante leda kod kojeg je tipično ponašanje izbjegavanja kukaca i rijetko se pomoć traži ili je potrebna.

Povijest
Iako su se fobije odavno zabilježene, malo je vjerojatno da su kukci bili fobijski objekti u prošlosti. U higijenskim urbaniziranim zapadnim društvima mnogi ljudi imaju vrlo malo osobnog iskustva s kukcima, osim s muhama, žoharima i komarcima. Takva urbana područja nisu ni mentalno ni fizički pripremljena na susret s kukcima kao što je to seoska zajednica.

Psihopatologija
Nije nerazumno pretpostaviti kako su opasnost i dosada koju su kukci predstavljali stoljećima uzrokovali duboko usađeni strah od kukaca u većini društava. Ugrizi i ubodi ljudi i domaćih životinja ne potiču samo toksične i alergijske reakcije već su i putovi prijenosa potencijalno fatalnih bolesti. Tek su nedavno bolesti poput žute groznice i kuge stavljene po kontrolu. Druge kao malarija još uvijek su značajan problem. Gotovo Jungovski strah od kukaca može se stoga racionalizirati kod svih nas čak i u obliku naučenog pretjerivanja. Neki autori smatraju kako je to prije rezultat tipičnog ponašanja u obitelji nego posljedica ponavljanih trauma jer većina entomofoba nema mnogo stvarnih susreta s kukcima kojih se boje.
Takvo objašnjenje može biti podloga za neklinički kraj fobijskog spektra nego temelj za spomenute kriterije.
U ovim kliničkim slučajevima, kao i kod drugih fobija, najvjerojatniji je uzrok premještanje anksioznosti na vanjski fokus koji se može izbjeći. Izbor kukaca kao fobijskog objekta može biti slučajan, simboličan ili savršeno logičan.
Simbolički kukci često predstavljaju prljavštinu i onečišćenje. Ponekad se interpretiraju kao simbol seksualne penetracije koja se ne može iskorijeniti.
Logičan izbor kukca kao fobijskog objekta opisao je Kolansky 1960: u slučaju infantilne neuroze i entomofobije kod jedne djevojčice simptomi su nastali kad joj je rečeno da je njena sestra s upalom pluća umrla zbog Ťbubeť.
Savory je 1964. ponudi još jedno objašnjenje. On smatra kako je strah od kukaca rezultat njihovih brzih pokreta koji na mrežnici oka imaju jednaku sliku pokreta kao kod padanja. Zbog toga se otpušta adrenalin i raste mišićni tonus te zbog toga mozak na kukce reagira stresom.

Liječenje i prognoza
Uloga entomologa, znanstvenika koji se bavi kukcima, je otkloniti pogrešna uvjerenja koja pogoršavaju fobiju. Edukacija je tu najvažniji element, npr. objasniti neškodljivost bogomoljki. Potrebno je prikazati kukce u pozitivom svjetlu i otkloniti strahove koji mogu biti preneseni od roditelja. Zoološki vrtovi i muzeji mogu imati važnu edukacijsku ulogu. Iznimno su korisne i izložbe živih kukaca gdje osoblje izvadi kukce, drži ih u rukama i pruža mogućnost posjetiteljima da ih diraju i maze.
Specijalističko liječenje je ponekad potrebno ako fobija znatno remeti normalno funkcioniranje osobe, a oblik terapije ovisi o terapeutu. Metode uključuju različite oblike psihoterapije, desenzitizaciju (smanjenje osjetljivosti kroz učestale kontakte s kukcima), grupnu terapiju, lijekove (anksiolitici), modeliranje, regresiju pomoću hipnoze itd., a moguća je i kombinacija terapija.
Za kronične fobije je prognoza dobra ako se može riješiti temeljni konflikt. Ako je konflikt dubok i fobija je simboličkog karaktera prognoza je lošija. Ako su prisutni i opsesivno-kompulzivni elementi kao što je čišćenje prognoza je još slabija.

Entomološki aspekt
Medicinski fakulteti rijetko imaju u programu ikakve entomološke informacije pa je potrebna dodatna edukacija liječnika kako bi svojim pacijentima znali ukazati na bezopasnost svrčaka i bogomoljki. Temeljni entomološki tekstovi i savjetovanje s entomolozima potrebni su za otklanjanje temeljnih zabluda o kukcima koje pridonose fobiji.
Potrebno je naglasiti kako jedino kukci koji se hrane krvlju (komarci, muhe, krpelji) aktivno progone čovjeka. Mnogo češći fobijski objekti kao što su pauci i pčele nikad ne grizu ili bodu osim ako su u klopci ili ozbiljno ugroženi. Prva grupa je obično povezana sa siromaštvom, lošom higijenom i sanitacijom, a druga, koja za čovjeka ima i određene koristi, češće uzrokuje fobije.