Quote:
ddl903x kaže:
Ovako, imam F41. 2 dijagnozu. čuo sam nedavni primjer gdje je pri zapošljavanju poslodavac tražio liječnika opće prakse potvrdu o psihičkoj spremnosti za obavljanje posla (za posao nastavnika), i doktorica opće prakse je napisala tu dijagnozu. zar to ne bi trebala biti tajna ukoliko se ne radi o duševnoj bolesti?, a ovo je anxiozno depresivni poremećaj koju prema statistikama ima svaki 3 hrvat. koje se F-dijagnoze upisuju u takvu procjenu sposobnosti? i da li je netko od vas imao zbog duševnih smetnji problema pri zapošljavanju?
|
Nešto je ovdje neobično. Naime, kada se radi o zapošljavanju i utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za određeno radno mjesto, neobično bi bilo da se izvadak iz zdravstvenog kartona (što ga daje liječnik obiteljske medicine) dostavlja poslodavcu.
Obično je slijed zapošljavanja u nekoj ustanovi takav da se prije potpisivanja Ugovora o radu osoba upućuje na pregled kod liječnika medicine rada kojeg određuje ustanova u kojoj će se osoba zaposliti (svaka ustanova ima sklopljen ugovor s određenim liječnikom medicine rada, tako da budući zaposlenik u pravilu ne može odabrati gdje će i kod kojeg liječnika medicine rada obaviti pregled).
Nadalje, neobično je da je za pregled prije zapošljavanja na radnom mjestu nastavnika u školi potreban izvadak iz zdravstvenog kartona jer je to obično potrebno za poslove s posebnim uvjetima rada. Možda ako se radi o nastavniku nekih stručnih predmeta, koji traže praktičnu nastavu (npr. nastavnik koji vodi predmet tipa upravljanje motornim vozilom ili nastavnik koji vodi predmet kao što je upravljanje zrakoplovom ili nešto slično). Da je potreban izvadak iz kartona obiteljskog liječnika za obavljanje poslova nastavnika hrvatskog jezika, matematike i sl., nisam još čuo, iako je moguće da griješim.
Podaci iz zdravstvenog kartona su tajni i poslodavac ili ravnatelj škole, primjerice, ne bi trebao imati uvid u dijagnoze od kojih kandidat za zaposlenje boluje.
Izvadak iz zdravstvenog kartona dostavlja se u ruke liječnika medicine rada koji donosi ocjenu zdravstvene sposobnosti. Nadalje, kada postoji neka bolest, liječnik medicine rada trebao bi zatražiti mišljenje specijalista iz područja u kojem se "nalazi" ta dijagnoza. Npr. ako se utvrdi da netko ima poteškoća s vidom, treba ga uputiti okulistu da se izjasni o njegovoj radnoj sposobnosti. Jednako tako, psihijatru ukoliko postoji neka dijagnoza iz tog područja.
Nakon mišljenja specijalista liječnik medicine rada trebao bi zaključiti je li osoba sposobna ili ne za obavljanje nekog posla.
A to da poslodavac ocjenjuje tko je sposoban a tko nije za obavljanje nekog posla temeljem uvida u popis dijagnoza koji izdaje obiteljski liječnik, meni zvuči nevjerojatno i nisam siguran je li takvo što u skladu sa zakonskim propisima. Zna se tko procjenjuje zdravstvenu sposobnost prije zapošljavanja.
Mislim da dijagnoza anksioznog poremećaja koji je pod kontrolom ne bi trebala biti zapreka za izdavanje svjedodžbe o radnoj sposobnosti.
No, treba imati na umu kako osobe koje imaju dijagnozu anksioznog poremećaja mogu imati teškoće u funkcioniranju pa će vjerojatno, u slučaju da liječnik medicine rada sazna da osoba koja se zapošljava ima neki psihički poremećaj, ista biti upućena kod psihijatra i na psihološko testiranje da se utvrdi je li ili nije sposobna.
Makar, to je područje gdje je praksa toliko različita u svakom pojedinom slučaju, da je teško precizno bilo što reći.
Također, moguće je da ustanova organizira psihološko testiranje kandidata prije zapošljavanja (testovi inteligencije, testovi ličnosti, testovi kreativnosti i sl.), bez obzira na to imaju li ili nemaju dijagnozu psihičkog poremećaja.