dosta slab film. doima se kao generičko odrađivanje posla nekog anonimnog holivudskog najamnika, a ne kao projekt od velikog osobnog uloga, kako je predstavljen. najbolji momenti su kada otvoreno citira kobayashija i to je to šta mogu reći o režiji. gluma je uglavnom grozna, naročito glavnog lika, koji uvijek kada je potrebno prikazati nekakvu dublju emociju počne plakati, wtf. sva ta njegova tobože previranja su tako potpuno mehanička i rutinska, zavrtaji žanra bez ikakvog emocionalnog sadržaja. priča je jednostavna i linearna do granice tupila, i ima je možda za sat vremena, pa se neke scene beskrajno ponavljaju, poput gaženja religijskih ikona ili krize vjere glavnog lika. može se naći i tipično scorseseovskog kiča, poput zadnjeg kadra i scene odraza u vodi. film ne nudi nikakvu zanimljivu ideju o naravi vjere i politike u to doba, jer je kontekst u kojem se događaji zbivaju nepostojeći.
propuštene su neke bitne stvari - npr. to da je progon kršćana u japanu bio prvenstveno politički, a ne religijski motiviran. kršćanstvo je nekih pedesetak godina bez problema cvjetalo u 'japanskoj močvari', preobratilo se više od 200 000 ljudi. neki visokorangirani generali koji su vodili neuspjelu invaziju na koreju su bili kršćani. to nije bilo pitanje vjere, već odanosti šogunu. tako u tom razdoblju postoji zabilježena bizarna situacija gdje oda nobunaga odobrava gradnju crkvi dok u isto vrijeme ruši budističke hramove određene denominacije, jer su se usudili proturječiti njegovim naredbama.
kršćanski misionari su boravili u japanu u vrijeme kada se ta zemlja zatvarala od svih utjecaja izvana i kršćani su bili kolateralne žrtve tog procesa (kao i japanci koji su se u to vrijeme zatekli izvan zemlje i nisu se mogli vratiti nazad, npr). kršćani u japanu nisu mogli odvojiti politiku od religije i počeli su stvarati alternativne linije komunikacije, mimio službenih kanala, i ispravno su prepoznati kao potencijalno subverzivni element od strane šogunata koji je želio zamrznuti socijalni status quo u zemlji.
umjesto svega ovoga, dobili smo 'mistično' predavanje o bogu i suncu (zašto onda nije spomenuto da sunce nije bog već božica?), koje samo podebljava ionako stereotipan prikaz japanaca u ovome filmu. bezveze
