|
Spreman sam. Čekam tvoju ruku da dlanovima opet prođemo još jedan krug. Početak? Hm, a gdje je kraj? Ah, da (o)sjećam se.
Bol. Razdvajanja. Bilo mi je teško, zazivao sam tvoje ime. Plakao i molio. Tražio taj osjećaj u mnoštvu očiju. Pitao sam ih, znaju li mjesto kojem se vraćamo. I to uzastopce i bez odgode, znam imam kartu za prijevoz do tog mjesta. Gužvam je nervozno u džepu.
I slali su me u krug. Sliježući ramenima.
Gdje je stanica, vratio bih se na ono mjesto? Noge me bole. Žedan sam.
Potpunost? Sredina? Mir...
Oh, vode. Hvala, evo i tebi smiješak.
Možda mi ti možeš pružiti utjehu?
He he, baš si slatka. Kažeš unutra je. Pa prošao sam put višekratno, ne vjerujem da je tamo to mjesto.
Zagrljaj?
Može.
Gdje sam ja to? Zašto ne mogu govoriti. Zima mi je. Lijepa si. Jesi li to ti?
Uh bol, znači opet.
__________________
Puštanjem sebe ono što jesam, postajem ono što želim biti.
|