[Vodenbuba]

- Dobar dan! Dobili ste stan obitelji L. Nema nas doma, ali možete nam ostaviti poruku nakon zvučnog signala pa ćemo vam se javiti kasnije.

Prekinuo si poziv prije zvučnog signala, ali vedri ženski glas još ti je uvijek odjekivao u ušima. Putovao je unutrašnjošću staroga ormara i odbijao se od njegovih masivnih hrastovih stranica da bi na kraju oslabio i - nestao. Sjetio si se glasova koje si, kad si još bio mali, znao čuti u snovima i zbog kojih si se bojao zaspati. Svi su te uvjeravali da su to samo snovi i da si već velik, ali nitko nije razumio da se ti nisi bojao snova. Bojao si se trenutka buđenja, onih prvih nekoliko sekundi u kojima bi uplašen ležao u svom krevetu, gledao u mrak i čuo ih i dalje. Onda je majka pristala noću spavati u tvojoj sobi i glasovi su polako počeli gubiti bitku s njenom upornošću. Ubrzo nakon buđenja pretvorili bi se u najobičnije zvukove s ulice. Ti bi pogledao majku u naslonjaču i sve bi bilo u redu.

Danas si već velik. Spavaš sam u svojoj sobi i jedini glas koji te muči je onaj sa telefonske sekretarice - nestaje tako brzo. Otipkao si još jednom poznati telefonski broj.

- Dobar dan! Dobili ste stan obitelji L. Nema nas doma, ali možete nam ostaviti poruku nakon zvučnog signala pa ćemo vam se javiti kasnije.

Prekinuo si poziv prije zvučnog signala. Poruka je bila ista kao i prije, ali osjećaji koje je izazivala postajali su svakim novim pozivom sve jači. Počeo si uočavati detalje koji su ti prije promicali. Ovoga puta to je bio tihi dječji smijeh na sredini poruke. Odmah si se sjetio majčine grimase koja te nasmijala dok ste ju snimali. Prije si volio razmišljati o vremeplovu, o novim tehnologijama i o svemirskom brodu kojim bi otkrivao nove planete. Maštao si o putovanju u budućnost i, igrajući se, uživao u sadašnjosti znajući da tvoju igru (osim napada marsovaca iz druge galaksije) mogu prekinuti samo palačinke sa pekmezom.

Sada imaš svoj privatni vremeplov, jedini koji ćeš ikada poželjeti, onaj koji te vraća u prošlost. Jedino što treba učiniti je unijeti vremenske koordinate i još jednom pritisnuti tipku za poziv.

- Dobar dan! Dobili ste stan obitelji L. Nema nas doma, ali možete nam ostaviti poruku nakon zvučnog signala pa ćemo vam se javiti kasnije.

Prekinuo si poziv prije zvučnog signala jer si, sjedeći u ormaru i mirišući jednu od onih vrećica lavande (koje je majka tamo ostavila), znao da se nitko neće javiti kasnije.